Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

20.06.2017.

PREDSJEDNIK MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU SUDIJA CARMEL AGIUS

AGIUS POSJETIO ČLANOVE PREDSJEDNIŠTVA BIH, PA OTIŠAO U MUZEJ GENOCIDA: Treba gledati u budućnost, ali prošlost ne smijete zaboraviti (FOTO)


Člаnоvi Prеdsјеdništvа BiH Dragan Čović i Bakir Izetbegović primili su predsjednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju sudiju Carmela Agiusa, koji boravi u zvaničnoj posjeti Bosni i Hercegovini.




Ova posjeta je druga u nizu posjeta državama nastalim na području bivše Jugoslavije prije okončanja rada Suda krajem 2017. godine.

 

Predsjednik Agius je informisao članove Predsjedništva BiH o izazovima s kojima se susreće Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju pred kraj mandata. Naglasivši značajan napredak u radu Suda, Agius je izrazio nadu da će Sud okončati svoj mandat na optimalan način i u predviđenom roku.

 

Predsjednik Agius je informisao članove Predsjedništva BiH o aktivnostima Suda na „Outreach“ programu koji se odnosi na nasljeđe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, te o dinamici uspostavljanja informativnih centara u Bosni i Hercegovini.

 

Članovi Predsjedništva BiH su izrazili zadovoljstvo dosadašnjom saradnjom Bosne i Hercegovine s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju te su izrazili zahvalnost za pruženu pravnu pomoć pravosudnim organima u Bosni i Hercegovini.

 

Nakon posjete Predsjedništvu BiH, predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Carmel Agius posjetio je danas i Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 koji na vjerodostojan i simboličan način prikazuje razmjere počinjenih zločina u Bosni i Hercegovini.

 

Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida obiluje bogatom arhivskom građom i nudi multidisciplinarni pristup upoznavanju i istraživanju događaja na prostoru Bosne i Hercegovine u periodu 1992.-1995.

Ovaj muzej objedinjuje dokaze o zločinima protiv čovječnosti, logorima (simulacija samice i torture), zločinima počinjenim nad djecom, dokaze o masovnim grobnicama, genocidu u Srebrenici, videoizjave i svjedočenja žrtava, a u njemu je moguće pogledati i nekoliko dokumentarnih filmova.

 

Agius je nakon obilaska kazao da nije lako napraviti ovakvu muzejsku postavku, istaknuvši da je za 16 godina koliko radi kao sudija u MKSJ-u vidio mnogo toga šta se dogodilo tokom rata.

- Treba gledati naprijed, planirati budućnost, ali prošlost se ne smije zaboraviti. Zato je važno poštovati i sjećati se onih koji su izgubili živote za vrijeme sukoba - naglasio je Agius.

 

Kako je kazao, iako se na ovu postavku može gledati kao na nešto što nije najbolji način za pomirenje, ona je upravo put ka pomirenju jer su u njemu predstavljena stvarna stradanja i tragedije, sve se to dogodilo i zato je važno sjećati se ovih događaja.

 

Podsjetio je da su tokom rata stradali pripadnici svih etničkih grupa te se zbog toga treba uložiti napor da se ništa slično ne bi ponovilo.

 

Budući da ovaj međunarodni sud uskoro završava svoj mandat, Agius je ocijenio da je on ispunio svoju misiju, posebno naglašavajući da zadatak suda nije bio da ispunjava želje jednih ili drugih, nego da najodgovornije za zločine privede pravdi.

 

- Smatram da smo to i uradili. Međutim, još se na hiljade odgovornih za zločine slobodno kreće po BiH, Srbiji ili Hrvatskoj, ali naš zadatak nije bio da procesuira sve njih. Sada je odgovornost svake države da osigura da oni budu privedeni pravdi - naglasio je.

 

- Prošlo je već gotovo četvrt stoljeća od kraja rata. Ljudi koji su svjedoci umiru te će sve teže biti doći do onih koji mogu dati svoje iskaze i stoga treba požuriti s prikupljanjem dokaza prije nego što bude kasno. Još je na hiljade onih koji traže pravdu - kazao je predsjednik MKSJ-a.

 

Kako je zaključio, MKSJ je učinio koliko je mogao, on će uskoro biti zatvoren, ali ostat će Mehanizam za krivične sudove koji će nastaviti s radom da bi završio zadatak, no glavni teret tog rada sada prelazi na države koje su učestvovale u sukobima devedesetih godina prošlog vijeka.

 

(SB/Fena)

///////////////////////
//////////////////////////////////////////

IGRE KOJE SE NE SMIJU IGRATI: Erdogan ima važnu poruku za svijet u vezi s Bosnom i Balkanom...

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan izjavio je kako se ne smije dozvoliti krugovima koji žele bliskoistočne krize i podjele preslikati i na Balkan i da se mora poštovati suverenitet i teritorijalna cjelovitost svake balkanske zemlje



IGRE KOJE SE NE SMIJU IGRATI: Erdogan ima važnu poruku za svijet u vezi s Bosnom i Balkanom... - 2

U intervjuu za albansku televiziju "Top Channel", turski predsjednik Erdogan je izrazio nadu da će predstojeći parlamentarni izbori u Albaniji donijeti početak nove ere razvoja i prosperiteta te zemlje.


Ističući kako Turska sa Albanijom gaji jedinstvene bilateralne odnose koji se temelje na dubokim historijskim, kulturnim i drugim vezama, Erdogan je kazao kako postoji obostrana odlučnost da se ti odnosi i zajedništvo nastave i u budućnosti.

Ukazujući na multikulturalnost i multirelikonfesionalnost Albanije, Erdogan je kazao kako to bogatstvo treba čuvati i kako se ne smije dozvoliti prostor krugovima koji žele sijati podjele i svađe u toj zemlji.

“Želimo u budućnosti vidjeti dosta bolju i prisniju saradnju između novoizabranog predsjednika i premijera Albanije jer nesuglasice između njih ništa dobrog zemlji ne mogu donijeti. Uvjeren sam da će i nakon predstojećih izbora jedinstvo u Albaniji biti dodatno ojačano“, kazao je Erdogan.

Naglasivši da je Turska spremna Albaniji pružiti svaku vrstu političke, vojne, ekonomske i druge pomoći, Erdogan je kazao kako je Albanija važan faktor sigurnosti i stabilnosti na Balkanu.

Na upit da li Albance vidi kao dobre potencijalne investitore, Erdogan je kazao da se sve u životu ne može gledati isključivo kroz prizmu ekonomije, a posebno ne kada je riječ o Albaniji i susjednim balkanskim zemljama sa kojima Turska dijeli pet stoljeća zajedničke historije i mnoge kulturno-historijske i porodične veze.

“Nije to slučaj samo sa Albanijom, već i u Makedoniji, Bosni i Hercegovini ili Srbiji možete vidjeti mnoge tragove tih veza. Mi ne želimo da se te veze prekidaju, želimo ih očuvati i ojačati. Sve te zemlje treba da budu dovoljno jake da lako stoje na svojim nogama i razvijaju se“, poručio je Erdogan.

Na upit da komentira ideje nekih krugova o ujedinjavanju Albanije, Makedonije i Kosova u neku vrstu velike Albanije, turski predsjednik Erdogan je kazao kako su to loše i neprihvatljive ideje jer Turska glasno zagovara poštivanje suvereniteta i cjelovitosti zemlja na Balkanu.

“To su loše stvari. Eto, vidite šta se dešava na Bliskom istoku, u Iraku, u Siriji... Ne želimo da se takve krize događaju na Balkanu. Postoje oni koji za Balkan pokušavaju skrojiti takve planove, ali im ne smijemo dopustiti to.

 

Mi zagovaramo poštivanje suvereniteta i cjelovitosti država i to se mora shvatiti. Zato se takve igre više ne smiju igrati ovdje u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Albaniji, Srbiji. Sve te zemlje treba da nastave svoj put kojim idu“, poručio je Erdogan.

Turski predsjednik Erdogan dalje je kazao kako se različitosti u svakoj zemlji i društvu moraju prepoznati i iskoristiti kao bogatstvo, te je dodao da takvo shvatanje stvari može pomoći Albaniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu i drugim zemljama koje imaju to bogatstvo.

Na upit novinara da prokomentira navode nekih krugova da otvoreno podržava neke političke stranke u zemljama regije, turski predsjednik i čelnik turske vladajuće AK Partije Erdogan je kazao da je veoma podlo iznositi takve tvrdnje jer se Turska nikada nije,niti će diektno uplitati u političke utrke u zemljama na Balkanu.

“Mogu postojati stranke koje dijele naš pogled na svijet, ali to je druga stvar. Isto to važi i za cijelu Evropu. Ustaljena je stvar da evropske političke stranke razmjenjuju mišljenja i ideje sa strankama u zemljama Balkana.

 

Naravno da ima na Balkanu partija koje žele da uče iz našeg političkog djelovanja i iskustva. Mi im naravno možemo pružiti tu vrstu podrške u idejama i mišljenjima. Niko ne treba da se uznemirava zbog razmjene iskustava, ali Turska nikada nije direktno ulazila u političke utrke u tim zemljama.

 

Dakle, u međunarodnom smislu možemo slobodno razmjenjivati i iskustva i savjetovati se sa onima koji to žele, ali mislimo da je ispravno da se ne uplićemo direktno na političke scene u tim zemljama“, pojasnio je Erdogan.

 

(SB/N1/AA) 

20.06.2017.

IZABRANO NOVO RUKOVODSTVO ANUBiH: MILOŠ TRIFKOVIĆ PREDSJEDNIK, ZIJO PAŠIĆ GENERALNI SEKRETAR

IZABRANO NOVO RUKOVODSTVO ANUBIH: Miloš Trifković predsjednik, Zijo Pašić generalni sekretar

Skupština Akademije nauka i umjetnosti BiH danas je za predsjednika Akademije, za naredni trogodišnji period, od 1.septembra 2017. do 1.septembra 2020., izabrala akademika Miloša Trifkovića, potpredsjednice su akademkinje Lidija Lincender Cvijetić i Adila Pašalić-Kreso, a generalni sekretar ANUBiH je akademik Zijo Pašić.





Akademik Miloš Trifković izabran za predsjednika ANUBiH

//////////////////////

Na Izbornoj skupštini ANUBiH, za trogodišnji mandatni period, potvrđen je i izbor sekretara odjeljenja koji su ranije izabrani na sjednicama odjeljenja ANUBiH.

 

Član Predsjedništva iz Odjeljenja tehničkih nauka je akademkinja Branislava Peruničić, član Predsjedništva iz Odjeljenja humanističkih nauka Vladimir Premec, član Predsjedništva iz Odjeljenja društvenih nauka je dopisni član Miodrag Simović, član Predsjedništva iz Odjeljenja umjetnosti akademik je Ivan Štraus, član Predsjedništva iz Odjeljenja medicinskih nauka je akademik Husref Tahirović, a član Predsjedništva iz Odjeljenja prirodnih i matematičkih nauka je dopisna članica Mirjana Vuković.

 

- Za sekretare odjeljenja ANUBiH potvrđeni su akademik Ivan Cvitković (sekretar Odjeljenja društvenih nauka), akademik Esad Duraković (sekretar Odjeljenja humanističkih nauka), akademik Muhidin Hamamdžić (sekretar Odjeljenja medicinskih nauka), akademik Enver Mandžić (sekretar Odjeljenja tehničkih nauka), akademik Abdulah Sidran (sekretar Odjeljenja umjetnosti), akademik Taib Šarić (sekretar Odjeljenja prirodnih i matematičkih nauka) - saopćila je Služba za odnose s javnošću ANUBiH.

/////////////////////

Ministrica Katica Čerkez učenicima iz Jajca poručila: Idite u disko, vi ste instrument međunarodne zajednice !?

Juni 20. 2017.


Srednjoškolci iz Jajca bili su na sastanku sa ministricom obrazovanja Srenjobosanskog kantona, Katicom Čerkez – nakon kojeg im je ona poručila da su “instrument međunarodne zajednice i da treba da idu u disko”.

Kako javlja reporteka Anđelka Marković, Čerkez je nakon sastanka izjavila: “Vi ste instrument međunarodne zajednice. idite u disko, ja se ne mogu boriti sa vjetrenjačama”.

Ministirca Cerkez ucenicima: Vi ste instrument MZ. Idite u disko. Ja se ne mogu boriti sa vjetrenjacama.

Podsjećamo, stotinjak učenika iz cijele BiH okupilo se danas u Travniku u znak mirnog protesta protiv fenomena dvije škole pod jednim krovom. Učenici su isprted zgrade Vlade Srednjobosanskog kantona poručili da ne žele etničke podjele u školama.

Srednjoškolci su u Travniku danas skandirali: “U školu zajedno”, a nosili su transparente na kojima piše “Embargo za suživot”, “Segregacija je loša investicija”, “Vrijeme je za školovanje”.

Podsjetimo, uprkos tome što je objavljeno da se odustalo od formiranja nove srednje škole u Jajcu, koja bi radila po bosanskom nastavnom planu i programu, Vijeće učenika Srednje strukovne škole Jajce i Asocijacija srednjoškolaca u BiH nisu odustali od današnjih protesta.

(Kliker.info-N1)

20.06.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : NASILjE NAD LjUDSKOŠĆU

Zlatko Dizdarević : Nasilje nad ljudskošću

Juni 20. 2017.


Minulih sedmica zaskočilo me nekoliko usputnih, reklo bi se dnevnih, prolaznih provokacija kojima se čovjek obično ne bavi, grda su vremena pa je pažnja okrenuta nečem važnijem. Ova kratka zastajkivanja na prvi pogled su nepovezana ali su mi se, eto, konačno slila u nesvjesnu provokaciju da im se vratim kao nevidljivoj mušici koja te dekoncentriše, ne znaš zašto, ali osjećaš da ne popušta.

Piše : Zlatko Dizdarević (Novi list)

Male provokacije se nisu složile hronološkim redom ali su isti paket:

Počelo je ručkom na koji je, uobičajeno »nasmiješeno – službenim« povodom društvo pozvala ambasadorica velike evropske zemlje u Sarajevu. Stranci uobičajeno demonstrirali (ne)znanja i (ne)razumijevanje o »nama«.

Mi domaći, rutinski i naviknuto odgovarali na pitanja bez ambicija da će se išta promijeniti u njihovim glavama. Na naša objašnjenja najčešće su reagirali začuđenim podizanjem obrve. Poznato. Onda je ambasadorica izgovorila rečenicu, sasvim uvjerena u njenu tačnost: »…pa na ovim prostorima prije nije postojala nikakva ekonomija i proizvodnja, mi sada nastojimo da se počene stvarati od nule…«

Bio sam zblanut preciznošću zablude pa sam postavio pitanje koje je trebalo da odagna nevjericu. Dotična je doista rekla ono definitivno uvjerena da govori istinu. Kao, poznavala je sve što je ovdje bilo prije. Uz ovakve epizode vazda mislimo, šta se može, valja nam ići dalje. Ipak, epizoda me kopkala…Kako to da ne znaju? Pa zato što ne moraju da znaju. Sjećanje im je nepotrebno, a može biti i štetno.

Drugi usputni crv pojavio se prilikom otvaranja jedne izložbe organizirane opet iz velikog inozemstva. Tema: Granice, utopija ili stvarnost. Slojevito, pomalo provokativno kako bi se posjetiocu predstavilo »ključne historijske i geopolitičke koncepte, u narativu koji kombinira historiju velikih seoba, geografiju granica, svjedoke prelazaka i poglede savremenih umjetnika…« Zanimljivo i na nivou promišljanja i intelektualno upozoravajućih inspiracija za nas ovdje, iz njihove perspektive.

Pozvan da kažem nešto o tom velikom povjesno filozofskom problemu granica – vjerovatno iz pozicije »balkanskog ambasadora«, novinara, putopisca i svjedoka raznih lomova po svim mogućim granicama, posebno Istoka – shvatio sam da se u startu ne razumijemo.

Njihov uvodničar omeđio je temu, naravno, na odjednom traume velikih, povodom izbjegličkih migracija malih u svijetu. A mi ovdje evo stoljećima živimo sa granicama na koje veliki, svako malo, udaraju svoj razorni pečat. Ti »veliki« ne moraju biti uvijek isti ali, vječno su istih apetita. Otuda se taj ugao meditiranja o ovoj temi svodi na strah od napadnute sigurnosti i blagostanja – sa druge strane dalekih granica. Dok su bili samo povoljna radna snaga, ok. Ali otkud sada »odjednom« toliko migranata i izbjeglica, divljih, agresivnih i terorista. Šta im bi?

Mi sa granicama muku mučimo manje više svakih pola stoljeća. Ono »prije« vazda se  proglašava pogrešnim pa se ponovo prilagođavamo istom, upitnom i nedovršenom. Tako i veliki diktiraju. Što bi kazao Predrag Matvejević, »naše su granice zemljopisne i anegdotske«, a pritiskuju se uvijek iz početka uz »tezu da je mnogo toga i dalje neriješeno i nedovršeno jer je trajalo krivo…«

Ti veliki nemaju ni razloga ni namjere da se bave prošlošću, jer je njena slika neupitna i ovjerena pa bi svako propitivanje bilo višak, moglo bi ponešto i zakomplicirati, pa bi tako postalo i opasno. Zato se ne analizira pošteno zašto izbjeglice, već samo način na koji ih valja spriječiti da pritiskuju njihove granice.

Treća je provokacija potekla sa Sardinije, iz Cagliaria, sa sjajnog festivala literature, umjetnosti i kulture pod nazivom »Leggendo metropolitano«. Povodom različitih provokativnih tema tamo dolaze mnogi zanimljivi gosti, intelektualci, pisci, novinari, ljudi koji se imaju čega sjećati. Generalni okvir je isti: »Između sjećanja i zaborava.« Zvali me da govorim o »brutalnim temama Bliskog istoka i Bosne…«

Pred iznenađujuće puno ljudi, na otvorenom, bilo je uzbudljivo. U publici puno izrazito mladih ljudi, neki možda još srednjoškolci. Vidljivo i pomalo zbunjeni onim što su čuli, tražili su tumačenja detalja iz prošlosti čak i ne vjerujući da je »tamo« nekad bilo tako kako je bilo, dobro.

A pri tome nisu pacijenti desnice koja lažno obećava nekadašnjost. Stariji su uglavnom šutili na način koji se mogao nazvati probuđenim sjećanjem a ne rijetko i – nostalgijom. Srednje generacije u publici bilo je ponajmanje. Pomislio sam gledajući rijetke te dobi, oni sjećanja nemaju, a budućnost im je već oprana od entuzijazma.

Sva tri ova »crva« koja su se očigledno sretala negdje u meni, pojavila su se na jednom mjestu zajedno uz slučajno ponovno čitanje teksta »Politika nostalgije« Diega Rubia, objavljenog na više portala minulog mjeseca. Prvi put pročitani jeste me zagolicao ali je ipak završio među onim, na početku pomenutim dnevnim, prolaznim i usputnim provokacijama…I onda se sve vratilo, pomalo iritantno. Rubio je pripadnik srednje generacije, respektabilne biografije.

Doktorirao filozofiju na Oxfordu, uz ostalog predavao na Columbia University u New Yorku, istoriju na Sorboni u Parizu, bio na mjestu savjetnika u UN misiji u Libiji…

Shvatio sam zašto me Diego Rubio izuzetno obrazovan, lucidan i opran od viška duše i uronjen u moderni pragmatizam, pomalo nanervirao. Nije riječ o sukobu generacija, eto ja matorac pa sentimentalan spram bivšeg života u kojem mi jeste bilo lijepo, a on u naponu snage okrenut ekskluzivno budućnosti. Nisam onaj koji ne shvata ljude što vole ili ne vole prošlost ili budućnost.

Ne dijelim ljudi po takvim ili sličnim sklonostima. Nemam ambicija da ikome priznajem ili ne priznajem ova ili ona »ljudska prava«. Možda me zato i jeste zatekla sklonost kojom visoko-obrazovani doktor, profesor i savjetnik u sistemu UN-a, definira svačije prirodno i ljudsko poravo na nostalgiju proglašavajući to bezmalo praktično opasnim za kolektivnu budućnost.

Ta zavjera sjećanja na »nekad«, iskreno, zbunila me. Blago kazano. Ne zato što on tako misli, već zato što vidim, svakodnevno, kuda vodi »nepotrebnost« da se danas – uz svu zagledanost u budućnost – prisjetimo i činjenica koje jesu postojale, koje jesu formirale drugačiji svijet i realnosti u njemu, koje jesu bile dobre a danas se brutalno odguruju, gaze i poništavaju.

Neće Rubio promijeniti svijet, nije o tome riječ. On je možda tek nesvjesno alhemičar nove platforme koja šminkerski moderno zvuči u doprinosu svjetlijoj budućnosti temeljem obračuna sa prošlošću.

Pa kaže: »…Nostalgija je benigna kao zaslađivač sličnih uspomena i nadahnuće za pisanje istorijskih romana, ali može biti pogubna kao pokretač nade glasača i osnova vođenja politike. Za to ima mnogo razloga. Prvo, nostalgija je varljiva. Ona je skok u imaginarni čamac za spasavanje s broda koji zapravo ne tone (?!) Zlatno doba u koje populistički pokreti žele da nas vrate nikada nije postojalo. Istraživanja jasno pokazuju da prošlost nije bila bolja gotovo ni po čemu (?!). Drugo, nostalgija je opasna zato što je nazadna. Partije desnice koriste je za lukavo plasiranje svojih ksenofobičnih, seksističkih i izolacionističkih programa i sprečavanje napretka ka pravednijem društvu. Na kraju, nostalgija podržava loše politike jer nas odvodi na putovanje u nemoguće…(?!) Društva ne mogu da se kreću unazad – niko od nas ne može – a kada to pokušaju, rezultat je obično katastrofalan…«

Nije nejasno iz koje akademske pozicije, temeljem kojih uvjerenja bez iskustva prošlosti, o »nekad zlu« i »budućem dobru«, pristiže ovakvo razmišljanje. Generaliziranje neznanja o prošlosti koju su ljudi živjeli, pa zato sve skupa sveli na katastrofalne posljedice poput »činjenica« iskazanih za ručkovima ambasadora, ili u poimanju granica samo temeljem vlastite istorije, ili programiranog neznanja jednosmjerno »opranih« srednjih generacija spram prošlosti i interesne budućnosti, a evo sad i ideološko prepadanje od nostalgije pa i sjećanja – nasilje je nad ljudskošću.

Šta smo i ko smo bez sjećanja. Gdje je ono tu kao zadovoljstvo a šta će se prepustiti zaboravu ne smije biti stvar ideologije ili dodvoravanja »modernosti«, u ime budućnosti. Uostalom, i antifašizam se trpa, na ovoj liniji, u »prošlost« spram koje, eto, ne smije biti ni nostalgije ni pamćenja. Opasno za budućnost. Šta reći mom prijatelju, sjajnom arhitekti, intelektualcu, kad neka stara vremena – očigledno kapitalno drugačija od današnjih, naziva »Belle Epoque«. Da laže, da je dekadentan ili čak opasan, protiv svijetle budućnosti.

Ne znam kakva će biti budućnost, ali slutim da neće biti bolja time što će se sjećanje na prošlost, pa i nostalgija gdje joj ima mjesta, proglasiti politički dekadentnim. A koliko je zla več učinjeno, i sprema se ponovo, zato što se zaboravljalo, ili lagalo ili čak i na silu zatiralo sjećanje uz nostalgiju. U ime budućnosti.


















20.06.2017.

ZA MARŠ MIRA PRIJAVLjENO 2.500 OSOBA IZ CIJELOG SVIJETA: OČEKUJE SE UČEŠĆE VIŠE OD 5.000

Za Marš mira prijavljeno 2.500 osoba iz cijelog svijeta: Očekuje se učešće više od 5.000


Juni 20. 2017.


Od Nezuka kod Kalesije pa do Potočara i ove godine će u Maršu mira učestvovati hiljade muškaraca, žena i djece iz svih dijelova svijeta, javlja Anadolija.

Prijave do 1. jula

Hodat će više od 100 kilometara u znak sjećanja na hiljade ubijenih na putu ka slobodnoj teritoriji poslije pada Srebrenice jula 1995. godine i počinjenog genocida. Hiljade Srebreničana, među kojima je bilo i žena i djece, je tog toplog jula 1995. godine krenulo na “put spasa ili smrti”. Mnogi su ubijeni u šumama oko Srebrenice ali ima i onih koji su uspjeli doći do slobodne teritorije Nezuka.

Već više od deset godina organizuje se Marš mira koji je, pored komemoracije i dženaze žrtvama, jedna od glavnih aktivnosti u sklopu obilježavanja 22. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice.
Munir Habibović, koji je na čelu organizacionog pododbora za Marš mira potvrdio je da do danas imaju prijavljenih oko 2.500 učesnika ovogodišnjeg Marša mira.

“Prijave i dalje traju. Mi smo bili za organizovane grupe odredili neki datum do 20. juna, međutim, zbog malo većeg interesovanja produžen je taj rok za prijave organizovanih grupa do 1. jula”, pojasnio je Habibović.

Sve je to u cilju, kako je kazao, adekvatne pripreme i obezbjeđivanja mjesta za kampovanje.
“Ove godine smo uveli i novitet za organizovane grupe, za njihova vozila koja idu u logistici, da obezbijedimo akreditacije da mogu bezbijedno da ulaze u kampove”, istakao je Hebibović.
Kada su u pitanju individualne prijave one ostaju na snazi do 8. jula, pred sam početak Marša mira i polaska iz Nezuka.

“Mi smo obišli cijelu trasu i imamo dosta radova. Znači, trasa će biti spremna 3. jula, kada imamo završno izviđanje trase gdje ćemo odrediti tačne lokacije logora i kampova. Mi bismo faktički 4. već mogli da startujemo”, rekao je Habibović za Anadoliju.

Učesnici i ove godine dolaze iz svih dijelova svijeta.
“Imamo najveću grupu iz Turske, prijavljeno je 115 učesnika. Zatim, imamo jednu delegaciju ljekara i medicinskih tehničara koji su izrazili želju da pomognu učesnicima Marša mira, oni dolaze i Irana i ima ih 94. Imamo naše grupe iz Švicarske, Holandije, Amerike, to su grupe koje su i do sada dale svoje učešće u Maršu mira. Ove godine imamo i novitet, učesnike biciklističkog maratona iz Mostara”, pojasnio je Habibović.

Moguće i više od 5.000

Očekivanja su da će i ove godine, kao i prethodnih, biti oko 5.000 učesnika, iako je Habibović mišljenja da bi moglo biti i više od tog broja.Na trasi od Nezuka pa do Potočara učesnici prolaze maršrutom: Nezuk – Baljkovica – Parlog – Crni Vrh – Snagovo – Liplje – Jošanica – Donja Kamenica – Bakrači – Glodi – Udrč – Cerska – Kaldrmica – Đugum – Mravinjci – Burnice – Kameničko Brdo – Ravni Buljim – Jaglići – Šušnjari – Budak – Potočari (Memorijalni centar).

U Memorijalnom centru u Potočarima 11. jula bit će klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop na desetine novih identifikovanih posmrtnih ostataka žrtava genocida, kojeg su u julu 1995. godine počinile Vojska i policija RS, kao i paravojne formacije iz RS i Srbije nad Bošnjacima ”zaštićene zone UN-a”.

(Kliker.info-AA)

///////////////////

Dr. Mahira Tanović : BiH je fenomen u negativnom smislu zbog nereda koji se održava već četvrt vijeka

Juni 20. 2017.


Zdravstvo u BiH je u haosu, kao da je ljudski život nebitan. Ljekari nemaju sredstva ni uslove za rad, pacijenti u nezavidnom položaju. Neobjašnjiva je situacija gdje niko ne misli, pa ni ljekari, da će i oni biti pacijenti jednog dana, kaže za RSE dr Mahira Tanović, koja živi i radi u SAD.

Dr Mahira Tanović vlasnica je privatne ljekarske prakse za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju u Njujorku koju je otvorila prije 15 godina. U Sjedinjene Američke Države stigla je sa porodicom iz Mostara prije 23 godine zbog rata u Bosni i Hercegovini.

Kaže da je sretna jer živi u zemlji koja joj je omogućila da radi posao koji voli na najbolji mogući način. Ističe da njene kolege po struci u BiH nisu u takvoj situaciji te da je njihov rad podcijenjen zbog čega se i pacijenti nalaze u nezavidnom položaju.

„Moje viđenje zdravstva u BiH je da je ljudski život nebitan i najmanje cijenjen. Iz toga proizilazi sve – stav prema ljekaru i stav prema pacijentu. Kad se uspostave neke druge relacije – ja se nadam da će se one dogoditi – gdje se pacijent malo više cijeni i poštuje, i ljekar će se malo više poštovati, a ljekar se ne može poštovati ako nema s čim raditi, ne može ništa pružiti svom pacijentu. Ja ne mislim da nama nedostaje pameti, ne mislim da nam nedostaje struke. Naši ljekari imaju i struku i pamet. Nemaju sredstva za rad, iz toga proizilazi da pacijentu djeluje da su ljekari nesposobni. Ljekar nema strukturu koja ga podržava, dovoljnim sredstvima i svim, i nema organizaciju gdje ljekar treba biti samo ljekar”, smatra ona.

BiH je danas država iz koje zbog boljih uslova rada i lakšeg pronalaska radnog mjesta u inostranstvo odlaze brojni medicinski radnici. Kao ilustracija stanja u bh. zdravstvenom sistemu može poslužiti i činjenica da je dobijanje doktorske specijalizacije, na primjer, često povezano sa odgovarajućom stranačkom iskaznicom. O tome dr Tanović kaže:

„To je najgora stvar koja se može dogoditi. Evo, ja, kao neko ko je završio medicinu na Sarajevskom univerzitetu – bavim se elitnom strukom koja je po svim nekim normativima, za koje su mi govorili da to može dobiti samo američki student, američki ljekar – to nije istina, evo, ja sam dobila tu specijalizaciju, ja se time bavim. Pola mojih pacijenata ne može izgovoriti moje ime i prezime, ali će mi poslati sestru, dovesti dijete, što znači da je zaista irelevantno ko si ti kao osoba. Kvalitet mora postojati i mora se primarno poštovati. Bez tog nema uspjeha. Ja lično mislim da bi specijalizacije trebale biti kad ljudi apliciraju na izvjestan način anonimno. Treba čovjek pokazati stvari koje zna. Ali mi nemamo ni te mjere, nemamo objektivne faktore koji mjere kvalitet.“

Stotine hiljada građana BiH danas žive širom svijeta. Među njima su brojni stručnjaci različitih profila. Naša sagovornica smatra da su potrebna sistemska rješenja kako bi taj rudnik zlata bio bolje iskorišten.

„Kad se neko obrati ljekaru koji sjedi, evo, gdje ja sjedim, govorim o komunikaciji na visokom nivou. Ona ne bi trebala da postoji na ličnom nivou, niti bi trebala da bude: ‘Možeš li ti pomoći meni da ja tom nekom nešto obezbijedim’. Ne može tako. Trebaju se ustanoviti sistemi, uhodani principi i pravila, zahtjev na osnovu kojeg se taj neko kandidovao za tako nešto. Meni nije bitno da li je to dijete od mog brata ili sestre. Meni je bitno da je to najkvalitetnija osoba koja može doprinijeti u svom poslu. Kad se kod nas bude obraćalo pažnje na to, promijeniće se neke stvari. Kod nas postoji jedna čudna, meni zaista neobjašnjiva situacija, gdje niko ne misli, pa ni ljekari, da će i oni biti pacijenti jednog dana. Zašto nije interes svake osobe koja ima ikakvu vezu sa zdravstvom, da to zdravstvo bude najbolje što može biti?“

Za dr Mahiru Tanović Bosna i Hercegovina je fenomen u negativnom smislu zbog nereda koji se održava već četvrt vijeka.

„Teško je održavati nered, a kod nas je opšti nered. Uz dužno poštovanje svim vlastima, svim ljudima koji donose pravilnike, ali kao da je pozitivno da je nered, da je haos, da niko ne zna ko kosi, ko vodu nosi. Ja zaista ne znam, a opet ću se vratiti na ono: kome to odgovara? Jedino ljudima koji žele nered. Ali, ja mislim da je to mali broj ljudi, s obzirom na to da veliki broj ljudi želi red. Meni nije jasno kako nered opstaje. I zašto ljudi odlaze? Zato što ne vide budućnost, ne vide perspektivu, ne vide da se ispunilo obećanje od prije pet godina.“

U BiH je i pojam odgovornosti izgubio skoro svaki smisao i građani moraju stalno insistirati da se takvo stanje promijeni, ističe dr. Tanović.

„Ne mogu se obećanja stvarati, obećavati, a da nisi odgovoran za nesprovođenje toga. Naprosto, nema nikakve odgovornosti. Ja mislim – ako ja imam jednu platformu koju sam obećala da će se dogoditi, ja sam obavezna objasniti, ako se ona nije dogodila, zašto se nije dogodila, i ako nemam dovoljan broj razumnih argumenata, ja moram nekome odgovarati za to. Pa možda i krivično”, zaključuje dr Mahira Tanović.

Arnes Grbešić (RSE)

20.06.2017.

NOVI POLITIČKI BLOK: "DEVEDESETKA" OKUPLjA ALTERNATIVU ČOVIĆEVOM HDZ-u

NOVI POLITIČKI BLOK: "Devedesetka" okuplja alternativu Čovićevom HDZ-u

Sporazum o programskoj i političkoj saradnji HDZ-a 1990 i Posavske stranke potpisan je u Bosanskom Brodu.



NOVI POLITIČKI BLOK: 'Devedesetka'  okuplja alternativu Čovićevom HDZ-u


NOVI POLITIČKI BLOK: 'Devedesetka'  okuplja alternativu Čovićevom HDZ-u - 2


NOVI POLITIČKI BLOK: 'Devedesetka'  okuplja alternativu Čovićevom HDZ-u - 3

Potpisnici su Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990, i Ninoslav Sušilović, predsjednik Posavske stranke.

Potpisivanju je prisustvovao i Tomislav Tomljanović, predsjednik Centralnog odbora Hrvatske stranke BiH i predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću naroda Republike Srpske koji je izrazio uvjerenje da će se i Hrvatska stranka BiH također pridružiti ovom sporazumu.

 

Potpisnici su pozvali sve političke subjekte u Bosni i Hercegovini, kojima su prioriteti poboljšanje položaja Hrvata u BiH, a posebno na području RS-a, te izgradnja i jačanje demokratskih političkih standarda, izgradnja pravne države, demografske, socijalne i kulturne politike da se pridruže ovoj saradnji.

 

Vinko Marić, član predsjedništva HDZ-a 1990, javno se založio da stranka napusti HNS koji je pod potpunom kontrolom HDZ-a.

 

"Na zadnjoj sjednici sam tražio da još jučer izađemo iz HNS-a, jer prema mom mišljenju svaki dan ostanka HDZ 1990 u HNS-u je gubitak za našu stranku i naš narod. Hrvati su u BiH zaslužili mnogo više i mnogo bolje. HDZ BiH na čelu s Draganom Ćovićem zadovoljio se nadzorom u Zapadnoj Hercegovini i Mostaru, a a što se tiče ostalih prostora na području BiH gdje žive Hrvati ne čine ništa.  HDZ BiH hrvatskom narodu u BiH samo deklarativno obećava, a ništa  ne ispunjava. Možemo povući paralelu što je federalna vlada u zadnje tri godine od kada je na vlasti u kojoj sudjeluje i HDZ BiH uložila na prostorima gdje žive Hrvati, osim Zapadne Hercegovine , pa vam je jasno je li to i 10 posto od ukupnih investiranja.

 

Posebno sam nezadovoljan izmjenom Izbornoga zakona kojega je u proceduru poslao HDZ BiH kao prijedlog HNS-a i mi taj prijedlog ne možemo prihvatiti iz razloga što prema tom prijedlogu u Federalni dom naroda iz Zeničko-dobojske županije  pripada jedno zastupničko mjesto, a prema svim izračunima i popisu pučanstva  iz 1991. i 2013. i  broju Hrvata koji žive u Zeničko-dobojskoj županiji trebamo imati  dva izaslanika. I do sada smo imali dva izaslanika pa se pitam zašto nam netko uzima našeg izaslanika na uštrub Zapadno-hercegovačke županije.

 

Također, sam mišljenja da se promjena Ustava mora riješiti na razini države(BiH), a ne  samo Federacije BiH. HDZ- 1990 do jeseni treba dati svoj prijedlog  Izbornog  zakona i  oko naše stranke trebamo okupiti  što više stranaka s hrvatskim predznakom i na sljedećim izborima poraziti politiku koja nas vodi od rata do danas, a svi vidimo dokle su nas doveli", izjavio je Marić.

 

alt

 








20.06.2017.

BALKAN JE U HAOSU; BRISEL OZBILjNO TREBA RAZMOTRITI PRIJEM BiH U EU

ANALIZA UGLEDNOG AMERIČKOG MAGAZINA: "Balkan je u haosu; Brisel ozbiljno treba razmotriti prijem BiH u EU!"

Zapad se nalazi pred teškim izborom – ili će tretirati Balkan kao strateško sredstvo ili riskira izgubiti regiju u ruskom utjecaju, uz infiltraciju islamskog ekstremizma



ANALIZA UGLEDNOG AMERIČKOG MAGAZINA: 'Balkan je u haosu; Brisel ozbiljno treba razmotriti prijem BiH u EU!'

Regija zapadnog Balkana, nakon zapadnih vojnih intervencija devedesetih godina prošlog stoljeća, i dalje je u haosu, razdijeljena međuetničkim tenzijama i demokratskim nazadovanjem, piše časopis American Interest.

 

 

Gubitak apetita

List navodi da su SAD, vjerujući da demokratska budućnost zapadnog Balkana leži u članstvu u EU, odgovornost za politički, institucionalni i ekonomski razvoj regije ustupile EU. Međutim, Evropa nije u potpunosti obavila posao, jer je EU, nakon prihvatanja Hrvatske i Slovenije, izgubila apetit za proširenje i zadržala ostatak regije BiH, Srbiju, Crnu Goru, Albaniju i Makedoniju, da čekaju na pragu.


Brexit, migrantska kriza, uz porast antievropskih osjećanja u posljednjih nekoliko godina uzdrmali su temelje EU, i odložile proces pristupanja novih članica, a u isto vrijeme “krvave tenzije” u regiji i nedostatak razvoja samo su se “zagnojile”, ostavljajući siromašne i nestabilne države na periferiji Europe, a vakuum koji se stvorio počeli su popunjavati drugi akteri, piše američki medij.

Rusija je potvrdila svoju tradicionalnu ulogu zaštitnika pravoslavnog stanovništva, koristeći Balkan kao tampon da spriječi dalju evropsku ekspanziju i učvrsti svoju sferu utjecaja. Rusija je utjecala na javno mišljenje među Srbima, Crnogorcima i Makedoncima kako bi ublažila entuzijazam za članstvo u EU i NATO, te je dodatno ojačala svoju moć kroz vojnu pomoć. Sudeći po nedavno obavljenoj anketi Međunarodnog republikanskog instituta (IRI), makedonska podrška članstvu u NATO-u na najnižoj je razini od 2008., dok slično istraživanje obavljeno u BiH pokazuje da samo 18 posto Srba snažno podržava ulazak u EU.

Turska i zaljevske države su odgovorile pojačavajući svoju podršku muslimanima na Balkanu, a pomoć koju pružaju nije uvijek benigna – Saudijska Arabija izgradila je džamije i dovela imame od Balkana do zaljeva za vjerske nastave. Neki se zalažu za konzervativni vehabizam, koji je suprotstavljen umjerenom islamu koji se stoljećima prakticira na Balkanu. Sve to dovelo je do porasta islamističkog fundamentalizma među lokalnim muslimanskim stanovništvom.

S obzirom na to okruženje, nije iznenađenje da politika identiteta usmjerena na etno-religijski nacionalizam doživljava preporod. Predsjednik RS-a Milorad Dodik pozvao je na referendum za neovisnost, a poznato je da je on često putovao u Moskvu na konsultacije s Putinom. S druge strane, lider SDA Bakir Izetbegović redovno putuje u Istanbul da bi se slikao sa sve autoritativnijim turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom.

 

Poboljšanje saradnje

 

Kao još jedan znak povećanja tenzija, a uprkos stalnom prisustvu 5.000 NATO-ovih trupa i snažnom protivljenju zapadne alijanse, kao i Srbiji i Makedoniji, Hashim Thaci pozvao je na uspostavljanje vojske Kosova, a Srbi su pokušali usmjeriti vlak ukrašen sloganom “Kosovo je Srbija” na Kosovo.

Albanski predsjednik Edi Rama često govori o potrebi za poboljšanje suradnje između njegove zemlje i Albanaca na Kosovu i u Makedoniji, što je navelo kritičare da ga optuže da pokušava uspostaviti “Veliku Albaniju”.

S urušavanjem Bliskog istoka i nuklearnim prijetnjama Sjeverne Koreje, postavlja se pitanje zašto bi Balkan uopće bio bitan Zapadu? Odgovor na to, navodi American Interest, jeste da blizina regije Evropi znači da destabilizacija na Balkanu može brzo postati problem za Evropu. Regija je 2015. bila glavni put za više od milion migranata koji su bježali u Njemačku i Švedsku, a kriza je mogla biti mnogo gora da lokalni lideri nisu uspjeli ostaviti po strani svoje razlike i zajedno raditi. List zaključuje da, ako regionalne tenzije i dalje eskaliraju, ovakva suradnja se ne može očekivati za narednu krizu i to predstavlja kako humanitarni, tako i sigurnosni rizik, jer će borci Islamske države nastaviti koristiti haos i ući u Evropu.

Kako se navodi, Rusija je dugo nadgledala podjele u ovoj regiji kako bi poduprla svoje strateške prednosti nad Evropom, a povećana ravnodušnost ili netrpeljivost prema zapadnim institucijama ide u korist Kremlju. Bez sidra u zapadnim institucijama, i liberalna demokratija i porast vjerskog fundamentalizma će vjerovatno postati norma u regiji.

Prema nekim posmatračima, prekrajanje nacionalnih granica jedini je način da se riješe ove višegodišnje etničke podjele. Međutim, činjenica je da ne postoji način da se iscrtaju granice, a da nijedna etnička grupa nije na gubitku. Uprkos ratovima u BiH, još postoje oblasti, kao Sarajevo, gdje Srbi, Hrvati i Muslimani žive rame uz rame. Štaviše, jednostavna razmjena zemljišta, zasnovana na etničkoj većini je recept za haos na Balkanu.

 


Rješavanje sukoba

 

Na Kosovu, Srbi u Mitrovici se opiru albanskoj većini i žele se pripojiti Srbiji, a kao što postoje albanske zajednice u Preševskoj dolini na jugu Srbije, na papiru bi se moglo pretpostaviti da bi dvije teritorije samo mogle zamijeniti populacije. Ipak, razmjena Mitrovica-Preševo izazvala bi borbe nad teritorijom, jer se ne graniče sve enklave, a iz istog razloga, malo je vjerovatno da će Srbija pristati na predaju većinski muslimanskog Sandžaka BiH, navodi American Interest.

Bolji način je da se uspostave i ojačaju regionalne institucije da olakšaju ekonomsku i političku koordinaciju i rješavanje sukoba. Carinska unija mogla bi biti korak u pravom smijeru, ali ne i zamjena za ulazak u NATO i EU, piše ovaj časopis. Nažalost, EU je sve samo ne napustila svoju strategiju proširenja za regiju, zbog straha da će je preplaviti jeftina radna snaga, ali možda bi za nju bilo bolje da primi zapadni Balkan, što bi moglo dovesti do povećanja regionalne suradnje, samim tim i smanjenja međuetničkih tenzija.

List navodi i da je integracija u NATO jednako važna i lakše ostvariva za zapadni Balkan, a nakon Crne Gore vrata se otvaraju za Srbiju, Makedoniju, Bosnu, čije bi pripajanje poslalo signal da se Balkan vidi kao dio Zapada i da će pomoći odupiranju ruskog nadiranja. Zapad se nalazi pred teškim izborom – ili će tretirati Balkan kao strateško sredstvo ili riskira izgubiti regiju u ruskom utjecaju, uz infiltraciju islamskog ekstremizma.

U septembru prošle godine, BiH je podnijela službeni zahtjev za prijem u EU, što bi Bruxelles trebao ozbiljno razmotriti, a nakon Crne Gore NATO treba uzeti i Srbiju i BiH kao buduće članice. S previranjima u EU, integracija sa zemljama je važnija nego ikada, zaključuje američki list.

Do skora je vladalo mišljenje da je NATO intervencija u BiH bila jedna od krunskih uspjeha post-hladnoratovske ere Zapada – Milošević je poražen, Kosovo proglašeno nezavisnim, i danas su tri zemlje zapadnog Balkana članice NATO-a. Međutim, skoro dvije decenije od Ohridskog sporazuma, regija je i dalje u haosu, razdijeljen međuetničkim tenzijama i demokratskim nazadovanjem, piše u svojoj analizi časopis American Interest.

////////////////////
////////////////////

NOVI POLITIČKI BLOK: 'Devedesetka'  okuplja alternativu Čovićevom HDZ-u

NOVI POLITIČKI BLOK: 'Devedesetka' okuplja alternativu Čovićevom ...

//////////////////////////////////////// /////////////////////////////////////// ////////////////////////////////
20.06.2017.

PROFESOR VLADO AZINOVIĆ UPOZORAVA: BOJIM SE DA SE U BiH PRIPREMA SCENARIO KOJI BI IZAZVAO HAOS

Profesor Azinović upozorava : Bojim se da se u BiH priprema scenario koji bi izazvao haos

Juni 19. 2017.


Percepcija koja se svakodnevno stvara o navodnoj neposrednoj opasnosti od terorizma u BiH i stvarno stanje na terenu sada su već u tolikoj suprotnosti da se sve više bojim mogućnosti da se ovdje inscenira teroristički napad da bi se konačno i u praksi dokazale ove tvrdnje. Upozorio je to u izjavi za “Avaz” profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i stručnjak za terorizam Vlado Azinović.

Propali pokušaj 

Dodao je da se ovakav scenarij čini još vjerovatnijim u kontekstu hibridnog rata koji se vodi protiv BiH, a čiji je cilj omesti ili potpuno zaustaviti njenu integraciju u EU i NATO.

– Teroristički napad u BiH savršeno bi se uklopio u aktivnosti koje se ovdje provode u sklopu tog hibridnog rata, posebno nakon propalog pokušaja da se zaustavi ulazak Crne Gore u NATO – kazao je Azinović.

On ide čak i dalje te tvrdi da BiH trenutno nema problem s terorizmom.

– Posljednji teroristički napadi dogodili su se ovdje 2015. godine i oba su izveli takozvani vukovi samotnjaci. S druge strane, već mjesecima smo svjedoci terorističkih napada koji se događaju na Zapadu. Europol je prošle sedmice objavio da su tokom prošle godine u zemljama EU planirana, pokušana ili uspješno izvedena 142 teroristička napada. Više od polovine tih napada dogodio se u Velikoj Britaniji (76), Francuskoj (23), Italiji (17), Španiji (10), Grčkoj (6), Njemačkoj (5), Belgiji (4) i u Holandiji jedan – istakao je Azinović.

Dodao je da je u tim napadima ubijeno više od 140 osoba, a oko 400 ih je ozlijeđeno.

– Stoga uopće ne vidim kako je BiH više ugrožena terorizmom od ostatka Evrope – rekao je Azinović.

Prema njegovim riječima, sigurnosne agencije u BiH vrlo detaljno prate sve trendove povezane s odlascima bh. građana na strana ratišta.

– Poimenično je identificirano nešto više od 280 osoba koje su od 2012. do 2016. godine otišle, vratile se, poginule ili su još u Siriji i Iraku. To su ljudi iz BiH i naše dijaspore. Neki od njih čak formalno više i nisu državljani BiH – naglasio je Azinović.

Namjerno trovanje

Ističe da se vjeruje da je trenutno u Siriji još oko 60 muškaraca i pedesetak žena porijeklom iz BiH.

– Ovi podaci su više puta objavljivani, a domaći su mediji detaljno izvještavali o ovom fenomenu. Nema nikakvih velikih tajni, ali stalno upadamo u iste zamke jer vjerujemo da ljudi koji nas uvjeravaju u suprotno ne poznaju činjenice i da to čine iz neznanja. Međutim, oni vrlo dobro znaju kako stoje stvari, ali isto tako znaju i zašto uvode alternativne činjenice, kojima nastoje zatrovati javni prostor i uvesti nepovjerenje i strah – zaključio je Azinović.

U prošloj godini 142 teroristička napada na tlu Evrope 

  • 76 – Velika Britanija
  • 23 – Francuska
  • 17 – Italija
  • 10 – Španija
  • 6 – Grčka
  • 5 – Njemačka
  • 4 – Belgija
  • 1 – Holandija





















Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48892778

Powered by Blogger.ba