Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

05.06.2017.

BiH PODIJELjENA I OKO PUTA KA EU

BiH podijeljena i oko puta ka EU



Zijad Bećirović: ​​Uticaj Rusije ili Turske ne može donijeti toliko dobra kao članstvo u EU (na fotografiji: zastava Evropske unije u zgradi Delegacije EU u Sarajevu)

Zijad Bećirović: ​​Uticaj Rusije ili Turske ne može donijeti toliko dobra kao članstvo u EU (na fotografiji: zastava Evropske unije u zgradi Delegacije EU u Sarajevu)

//////////////////////////////

Premda domaći političari na sva usta hvale napredak i evropski put Bosne i Hercegovine, navodeći kako su svi jednoglasno za reforme koje vode ka članstvu, s građanima stvari idu malo drugačije. Bosna i Hercegovina je, što je odavno poznato, podijeljena po ovom pitanju.

I dok u Federaciji BiH, prema istraživanju koje je nedavno uradio Međunarodni Republikanski Institut, vlada proevropsko raspoloženje, u Republici Srpskoj (RS) je ono daleko slabije, te apsolutnu podršku uživa kod tek 18 posto anketiranih građana. Međutim, analitičari smatraju kako su sva lutanja u tom pogledu uključujući i vjeru u Rusiju kao saveznika, u biti, zavaravanje.

Reformska agenda, posvećenost putu ka eurointegracijama, evropski zakoni... već duže od godinu dana riječi su koje bosanskohercegovački političari koriste kako bi pokazali kako se zalažu za članstvo u EU. Navodno u tome su jednoglasni, svi su tome posvećeni, mada se u stvarnosti jasno vidi njihova podijeljenost, jer se pod krinkom reformi, pokušava podmetnuti svašta.

Podijeljeni su i građani. Iako su uzevši u obzir cjelokupno stanovništvo uglavnom za članstvo, u RS-u, prema istraživanju koje je nedavno uradio Međunarodni Republikanski Institut (IRI), tek 18 posto stanovništa izražava bezrezervnu potporu, dok ih oko 35 posto ima određenu zadršku.

Dijelom se to može pripisati i tome da se u RS-u protežira prorusko raspoloženje. Podgrijavaju ga politički lideri koji u Rusiji vide saveznika.

"Veoma sam zadovoljan što jedna mala Republika Srpska zadržava pažnju Ruske Federacije na najvišem nivou kada je riječ o političkim i ekonomskim pitanjima, te u tom smislu postoje odlične pretpostavke da se saradnja ojača i produbi", izjavio je nedavno predsjednik RS-a Milorad Dodik nakon posjete Rusiji.

I dok nade usmjeravaju ka Rusiji istina je da je Brisel, odnosno Evropska unija, najjači partner BiH, kako politički tako trgovinski.

Ono od čega se bježi, smatra politički analitičar i psiholog Srđan Puhalo, nije Evropska unija, već evropske vrijednosti.

"Domaćim političarima ovo je idealna država. Imaju maksimalnu moć, maksimalne benefite i minimalnu odgovornost. Zašto bi oni željeli da odu u EU ako im je ovdje savršeno? Plašim se da iza svih zaklinjanja u EU ne stoji stvarna spremnost da se uđe u taj savez i, što je važnije, prihvate vrijednosti karakteristične za Uniju", ocjenjuje Puhalo.

Već i sama činjenica da prema pomenutom IRI-jevom istraživanju građani Bosnu i Hercegovinu ne svrstavaju ni na Istok ni na Zapad i to sve etničke grupe podjednako, dovoljno govori o tome kakva je percepcija zemlje u kojoj žive.

Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije Zijad Bećirović, podsjeća da, u konačnici, u Evropsku uniju ne ulaze narodi već zemlja.

Zijad Bećirović: Realnost je Evropska unija
Zijad Bećirović: Realnost je Evropska unija

Uticaj Rusije ili Turske ne može, smatra Bećirović, donijeti toliko dobra kao članstvo u EU.

"Pragmatično su svi svjesni da je Evropska unija prirodni prostor kojem pripada sama Bosna i Hercegovina, međutim, uslijed manipulacije političkih struktura, pokušava se nametnuti kao alternativa Evropskoj uniji neke druge države. Da li je to Ruska Federacija, Republika Turska ili neke treće države, što spada u sferu apsolutne iracionalnosti, u sferu emocija, a ljudi u Bosni i Hercegovini i bilo gdje da žive, trebaju jednu racionalnost i realnost, a ta realnost je upravo Evropska unija", navodi Zijad Bećirović i ukazuje:

"Nije ni slučajno što je najveća ekonomska razmjena Bosne i Hercegovine sa državama Evropske unije, što najviše građana BiH ili je izbjeglički status dobilo u državama Evropske unije ili sada ide na privremeni rad. Niti se Rusija pokazala kao investitor u Bosni i Hercegovini niti Turska, koja je čak više investirala u susjednu Republiku Srbiju nego u Bosnu i Hercegovinu. Na kraju krajeva, imamo veću razmjenu sa jednom Slovenijom, Austrijom ili Njemačkom od svih tih država."

I Srđan Puhalo smatra da je krajnja tačka ista svima – svi su za Evropsku uniju. Jedni za EU u BiH, a drugi za EU iz BiH, kamo odlaze da bi sebi obezbijedili egzistenciju.

"Ljudi koji su euroskeptici i maštaju o Rusiji žele plate Evropske unije i oni žele da pomire nešto što je teško u realnosti pomiriti – da slijede Putina i imaju njemačke prihode i upravo ta raspolućenost, koja nije mala, nas drži u tom mjestu da ne znamo šta hoćemo, a da pritom kad dođe trenutak da se ode – odu u EU", zaključuje Bećirović.

05.06.2017.

CRNA GORA U NATO-u: ISTORIJSKI DAN, PORUČILI LIDERI

Crna Gora u NATO-u: Istorijski dan, poručili lideri



CIJELI JADRAN ISPOD NATO KIŠOBRANA: Crna Gora i zvanično u Nato paktu, Moskva riga vatru

Crnogorska zastava će se ispred NATO sjedišta u Briselu zavijoriti prvi put 7. juna.

/////////////////////////

Ministar vanjskih poslova Crne Gore Srđan Darmanović predao je danas u američkom State Departmentu instrument o pristupanju Crne Gore NATO-u, čime je država i zvanično postala 29 članica Sjevernoatlantske alijanse. Time je poslana indirektna poruka Rusiji i to je i pokušaj ublažavanja zabrinutosti oko posvećenosti Sjedinjenih Država NATO-u.

Danas je veliki dan za Crnu Goru, istorijski, poručio je premijer Duško Marković, podsjećajući da su "država i nacija podnijeli velike žrtve u 19. i 20. vijeku da bi odbranili svoje pravo na slobodan život, pravo da sami odlučujemo o svojoj budućnosti, pravo da nas svijet prepoznaje pod našim imenom i našim znamenjem".

"Kada kažem Crna Gora, u istorijskom smislu to znači, ni manje zemlje, ni veće žrtve. Skoro 100 godina nakon što je na kraju Prvog svjetskog rata izbrisana sa političke mape Evrope, 11 godina od obnove nezavinosti Crna Gora je ponovo dio globalne politike. Mi danas slavimo činjenicu da se nikada više o nama, našoj državi, neće odlučivati iza naših leđa kao što se to događalo mnogo puta u prošlosti", rekao je Marković.

Ovo je istorijski dan i za NATO, kazao je Marković, jer "pokazuju kristalno jasnu svoju politiku otvorenih vrata".

"Od danas mi smo saveznica koja će uživati benefite, ali i odgovorno ćemo zajedno sa vama, koračati ka miru", istakao je on, dodajući da će kao saveznica, Crna Gora raditi na tome da izdavaja dva odsto BDP-a za odbranu.

Članstvo u NATO-u, naglasio je Marković, za Crnu Goru "znači trajnu stabilnost sa euroatlantskim, demokratskim vrijednostima urezanim u društvu i ekonomijom spremnom za dalji prosperitet".

On je zahvalio Sjedinjenim Američkim Državama i njenim vlastima "za čvrstu i koordiniranu podršku članstvu u NATO-u"

"Od momenta ponovnog ustanovljavanja naših odnosa 2006. godine, Sjedinjene Države su bile čvrst, pouzdan i dragocjen partner Crne Gore da ostvari viziju euroatlantske i evropske zemlje. To je, takođe, potvrda onog što nikad nije dovedeno u pitanje – da Amerikanci ostaju posvećeni stabilnosti i bezbjednosti Zapadnog Balkana i Evrope", rekao je Marković.

Crnogorski šef diplomatije Srđan Darmanović i podsekretar State Departmenta Tom Shannon: SaD ostaju posvećene zajedničkoj odbrani
Crnogorski šef diplomatije Srđan Darmanović i podsekretar State Departmenta Tom Shannon: SaD ostaju posvećene zajedničkoj odbrani

Generalni sekretar Jens Stoltenberg kazao je da je NATO savez demokratskih zemalja, da zajedno prevazilaze razlike iz jednog cilja.

"Štitimo jedni druge i ako je potrebno, borimo se jedni za druge", istakao je Stoltenberg.

"Od danas, Crna Gora je zajedno sa nama, sjedimo sa istim stolom i zajedno donosimo odluke. Nezavisnost Crne Gore je zagarantovana. Dobrodošla Crna Gora", još jednom je na crnogorskom pozdravio prvi čovjek NATO-a.

Crna Gora je partner i odavno doprinosi borbi protiv terorizma, istakao je podsekretar State Departmenta Thomas Shannon​.

"Slučaj Crne Gore pokazuje da SAD ostaju posvećene zajedničkoj odbrani. Takođe pokazuje da zemlje, koje ispune standard, mogu da postanu dio Saveza", kazao je Shannon.

Satisfakcija za Crnu Goru i podsticaj za region

Građani Crne Gore ne očekuju da će u njihovom svakodnevnom životu ulazak države u NATO značiti mnogo, ali neki ipak navode kako im je bitno to što se više "ne moraju bojati za granice".

Za bivšeg premijera i lidera Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića članstvo u NATO znači da evropski kvalitet života za Crnu Goru više nije stavka na listi želja, nego je šansa da taj cilj dostigne sada realnost.

"NATO je i satisfakcija za zvaničnu crnogorsku politiku u posljednje dvije decenije, ali i podsticaj za region jer pokazuje kako je jedna od najmanje razvijenih država Balkana sada iskoristila šansu", izjavio je Đukanović u izjavi Prvoj televiziji.

Ministar odbrane Predrag Bošković ocijenio je da je ulaskom u NATO Crna Gora napravila istorijski zaokret, a da time nije uputila prijetnje bilo čijim interesima.

Predrag Bošković: Prekretnica u smirivanju tenzija
Predrag Bošković: Prekretnica u smirivanju tenzija

"Crnogorsko članstvo u NATO-u nije prijetnja bilo čijim interesima. Mi samo želimo da pokažemo da smo dio jedne politike mira. Članstvo Crne Gore u NATO će biti prekretnica u smirivanju tenzija ne samo u regionu nego i šire", rekao je Bošković na večerašnjoj pres konferenciji u Podgorici povodom zvaničnog pristupanja Crne Gore Alijansi.

Iz Pokreta za Promjene (PZP), jedine stranke u okviru opozicionog Demokratskog fronta (DF) koja nije protivnik ulaska Crne Gore u NATO, je ocijenjeno da formalno članstvo u Evropsku uniju i NATO, bez usvojenih demokratskih standarda neće doprinijeti stvaranju bolje, demokratske i prosperitetne Crne Gore i da kvalitet života zavisi od sprovedenih reformi.

Ocjenjujući da je Crna Gora u dubokoj političkoj i državnoj krizi, lider PZP-a Nebojša Medojević kazao je da će od reakcije NATO-a zavisiti i razvoj političke situacije u Crnoj Gori.

"Da li je NATO garant razvoja demokratije i pravne države ili podrška mafijaškom režimu u Crnoj Gori, vidjeće se ovih dana", naveo je Medojević.

Poslanik DF-a Milun Zogović je ocijenio da je predaja ratifikacionih instrumenata u Vašingtonu zapravo finalna predaja zemlje i građana na upravu NATO-u. On je najavio mogućnost da neki novi saziv, kako je naveo, slobodnog parlamenta, nakon smjene vlasti, poništi odluku o priključenju Alijansi.

Crna Gora pridružila se NATO-u u vrijeme kada se Alijansa suočava sa ruskim pokušajima da pojača svoj uticaj na Balkanu. Odluka Crne Gore, koja je nekada bila blizak saveznik Rusije, naljutila je Moskvu.

Analitičari, ipak, smatraju da je malo vjerovatna stvarn akcija Moskve zbog crnogorskog priključenja.

"Kremlj nije spreman pokrenuti značajne resurse da zadrži Crnu Goru izvan američke 'orbite'", ocijenio je analitičar moskovskog Karnegi centra Maksim Samorukov.

(Video: Jens Stoltenberg u Briselu o ratifikaciji sporazuma u američkom Senatu o prijemu Crne Gore u Severnoatlantsku Alijansu, mart 2017)

Crnogorska zastava će se ispred NATO sjedišta u Briselu zavijoriti prvi put 7. juna.

Predajom instrumenta o pristupanju je okončan jedanaest godina dug put, od kada je Crna Gora 2006. godine obnovom nezavisnosti kao strateški cilj odredila pristupanje Evropskoj uniji i NATO-u. Iste godine Crna Gora pozvana je da pristupi Partnerstvu za mir, a devet godina kasnije ministri vanjskih poslova država članica uputili su poziv Crnoj Gori da postane članica Alijanse i otpočne pristupne pregovore.

Poslanici Skupštine Crne Gore izglasali su odluku o ulasku u NATO 28. aprila ove godine.

Uslijedilo je potpisivanje Protokola o pristupanju od strane članica NATO-a, koji je potom proslijeđen na ratifikaciju parlamentima svih 28 zemalja Alijanse. Proces ratifikacije je trajao godinu dana.

Poslanici Skupštine Crne Gore izglasali su odluku o ulasku u NATO 28. aprila ove godine glasovima vladajuće koalicije i opozicione Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića. Opozicija koja od oktobra bojkotuje rad parlamenta nije prisustvovala sjednici tako da je od ukupno 81 poslanika njih 46 diglo ruku za pristupanje NATO-u.

Tokom sjednice, ispred zgrade parlamenta na Cetinju, odvijao se protest par stotina pristalica opozicionog Demokratskog Fronta (DF) i par anti-nato organizacija koji su tom prilikom zapalili NATO zastavu.

Crna Gora na putu učlanjenja imala je, osim unutrašnjih protivnika i jakog protivnika na međunarodnoj sceni – Rusiju.

Kampanja Rusije protiv Crne Gore traje od 2015. godine kada je Crna Gora dobila poziv za pristupanje NATO-u. Kroz izjave svojih zvaničnika, Rusija je često iskakala iz diplomatskih okvira i prelazila u prijetnje, pritom dajući otvorenu političku podršku opoziciji u Crnoj Gori, prije svega Demokratskom frontu.

U finišu procesa, osim političke propagande u medijima bliskim Kremlju, najjači udar je bio na, Crnoj Gori strateški važan turizam. Naime, serije krajnje negativnih reportaža i tekstova su objavljeni sa ciljem odvraćanja ruskih turista od dolaska u Crnu Goru. Rusija je zabranila i uvoz crnogorskih vina.

No, najozbiljnije optužbe na račun ruskog miješanja u unutrašnje stvari Crne Gore, kao sto je odluka o ulasku u NATO, tiču se učešća ruskih državljana u pokušaju "državnog udara" na dan izbora 16. oktobra prošle godine.

Osnivačkim aktom NATO-a, koji je prihvatila Crna Gora, sve se se strane obavezuju da sve međunarodne sporove u koje bi mogle da budu uključene, rješavaju mirnim sredstvima. Oružani napad na jednu ili više članica NATO.a, predstavlja napad na sve njih, piše u ugovoru.

Još od 2006. godine kada je pristupila Partnerstvu na mir, među temama i dilemama u vezi sa budućim članstvom Crne Gore u Alijansi, najviše se debatovalo o tome kakve obaveze očekuju Crnu Goru do članstva a pogotovo od trenutka kada postane 29. članica NATO?

Najviše kontroverze izazivalo je pitanje izdvajanja za odbranu i obaveze da to bude dva procenta od BDP. Koliko će to zaista koštati i hoće li skromni crnogorski budžet moći da izdrži, jedna je od ključnih dilema.

05.06.2017.

PROF. DR. MIRSAD HADžIKADIĆ: NACIONALIZAM NIJE PUT BUDUĆNOSTI

Prof.dr. Mirsad Hadžikadić: Nacionalizam nije put budućnosti, mislim da mora da se probudi svijest naših ljudi, da kažu: ‘Zaista mi zaslužujemo bolje’

Juni 05. 2017.


Američki profesor bosanskohercegovačkog porijekla, Mirsad Hadžikadić, ocenio je za RSE da su “BiH potrebni proevropski političari”, te da “nacionalizam nije put budućnosti”.

“Dejtonski sporazum otežava napredak BiH, ali taj dokument nije kriv za korupciju u BiH. Želimo pomoći BiH koja ne koristi potencijale svojih građana koji danas žive širom svijeta”, kaže u razgovoru za RSE dr. Mirsad Hadžikadić, inače profesor na Koledžu za informacione tehnologije Univerziteta Sjeverne Karoline u američkom gradu Šarloti.

Na istom Univerzitetu je i direktor Instituta za kompleksne sisteme kao i direktor svih programa za analizu podataka. Ovaj Banjalučanin je u Sjedinjenim Američkim Državama je doktorirao prije 30 godina.

„Otišao sam 1984. godine, da doktoriram, i doktorirao sam 1987. godine. Ostao sam par godina, da vratim dugove. Supruga, ja i dvoje djece vratili smo se 1989. godine, sa 27 dolara u džepu. Bili smo deset mjeseci, radio sam u Medicinskoj elektronici u Banjaluci. Nismo očekivali rat, ali se sve promijenilo. Niko nije razmišljao o budućnosti. Nacionalizam je počeo. Djelovalo nam je čudno. I mi se vratimo u Ameriku. Poslije rat krene“, sjeća se.

Naš sagovornik je bio osnivački predsjednik Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti, a danas je voditelj tehničke sekcije Akademije. Tu je nastala ideja o osnivanju Društva za napredne tehnologije BiH čije je sjedište u Sarajevu.

Profesor Hadžikadić kaže da mu je neshvatljivo koliko je vremena trebalo za registraciju te organizacije.

„Trebalo nam je šest mjeseci da je registrujemo i trebalo nam je tri mjeseca da otvorimo račun. Zar je to moguće!? Zar nije moguće doći u priliku da se firma otvori za jedan dan? Mi smo osnovali društvo koje će promovirati znanje, važnost tehnologija, otvaranje poslova u takvim oblastima gdje ćemo imati priliku da razgovaramo, ne samo na nivou Bosne i Hercegovine nego na nivou cijele regije. Nijedna država ne može da se razvije bez takvih stvari, bez napredne tehnologije“.

Bosni i Hercegovini su potrebne moderne i proevropske snage kojima će na prvom mjestu biti briga za građane, a ne stranački i lični interesi, kaže Hadžikadić.

„Ima divnih ideja. One, jednostavno, trenutno ne mogu proći. Čak se ljudi i boje zbog toga što te partije, stranke, vladaju svime pa i firmama. Mnogo ljudi je ovisno o njima za poslove koje imaju. I neće da govore. I boje se, tako da je nekakav strah svuda. Apatija je velika. Sve kažu: ‘Čekamo nekog novog Tita, nekog čovjeka’. Ja ne vjerujem u to. Ja mislim da mora da se probudi svijest naših ljudi, da kažu: ‘Zaista mi zaslužujemo bolje’. Ja ne mogu da shvatim, zaista, da danas ljudi glasaju za nacionalističke stranke, na bilo kojoj strani. Ne može se desiti da je nacionalizam put budućnosti. Nije nikada bio, niti će ikada biti. E, sada, građanske stranke nisu bile odgovorne. Građanske stranke koje su bile ranije vodile su računa samo o sebi. Ljudi koji su vodili te stranke vodili su računa o sebi“, dodaje.

Prema Hadžikadićevim riječima, Dejtonski sporazum omogućio je političkim snagama kojima nije u interesu progres bosanskohercegovačkog društva da ga koče i zaustavljaju, ali i da je u tom nefunkcionalnom sporazumu bilo je dovoljno prostora da se povede više računa o interesima svih stanovnika Bosne i Hercegovine.

„Dejton nam ne kaže: ‘Budite korumpirane, dajte mito’. Ne kaže. Mi smo to kreirali. Činjenica je da je stanje u Bosni i Hercegovini idealno za one koji žele bolje sebi a ne državi. Tako da je činjenica da na kraju krajeva tu mora doći do promjena. Ali isto tako je činjenica da bi i unutar Dejtona moglo biti bolje. Čak i unutar Dejtona. Kad gledamo, recimo, samo Federaciju, ili samo Republiku Srpsku, unutar same RS ljudima nije dobro. I na jednoj i na drugoj strani. I te strane bi mogle unutar svojih ingerencija, nadležnosti, napraviti mnogo efikasniji i bolji život za svoje građane. Prema tome, ja mislim – i danas može biti bolje, iako za idealnu situaciju mora da se promijeni Ustav, to je u redu, na taj način koji će zaštititi sve narode i omogućiti priliku svima“.

Profesor Hadžikadić smatra i da nadležni u Bosni i Hercegovini ne koriste dovoljno iskustva i potencijale bosanskohercegovačke dijaspore.

„Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice se bori da se uspostavi nekakva veza sa dijasporom. Dijaspora nema nikakvoga uticaja na rad države, a ima potencijal i želju. Nama, iz dijaspore, zaista tako izgleda – da država od nas samo želi finansijska sredstva i ništa više. Međutim, nama ne smeta, mi i dalje pokušavamo da uspostavimo te odnose. Evo, ova Akademija je jedan od dokaza da mi želimo nešto da uradimo. Ali zaista mislim da se i dijaspora mora na neki način uključiti i u političke i u ekonomske, obrazovne i kulturne tokove u ovoj državi, da bi se vezala više i da bi se njihovo iskustvo moglo bolje iskoristiti. Ne kažem da dijaspora treba doći ovdje i naučiti nekoga nešto. Ne. Ali može imati prijedlog. I ja mislim da bi kroz taj razgovor svima bilo bolje“, kaže Hadžikadić u razgovoru za RSE.

 Arnes Grbešić (RSE)

////////////
//////////////////

CIJELI JADRAN ISPOD NATO KIŠOBRANA: Crna Gora i zvanično u Nato paktu, Moskva riga vatru

CIJELI JADRAN ISPOD NATO KIŠOBRANA: Crna Gora i zvanično u ...

///////////////////////

'GUARDIAN' U POSJEDU POVJERLJIVIH DOKUMENATA: Šta je stvarni cilj Moskve na Balkanu?

'GUARDIAN' U POSJEDU POVJERLJIVIH DOKUMENATA: Šta je ...

05.06.2017.

KATAR IZOLIRAN ZBOG PODRŠKE TERORIZMU

Katar izoliran zbog podrške terorizmu


Odnosi Katara i regionalnih emirata i Saudijske Arabije već su duže vrijeme prilično napeti. Foto: diplomatska četvrt Dohe

Odnosi Katara i regionalnih emirata i Saudijske Arabije već su duže vrijeme prilično napeti. Foto: diplomatska četvrt Dohe

///////////////////

U koordiniranom potezu, Saudijska Arabija, Egipat, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Jemen i Libija saopćili su da će povući svoje diplomatsko osoblje i prekinuti sve kontakte s Katarom, izolirajući tako zemlju bogatu plinom koja će 2022. ugostiti Svjetsko nogometno prvenstvo i koja je dom velike američke vojne baze. Što je u pozadini ovog diplomatskog poteza?

Države Perzijskog zaljeva smatraju Katar isuviše bliskim Iranu i islamističkim pokretima kao što je Muslimanski bratstvo, grupa koju neke vladajuće obitelji u toj regiji smatraju prijetnjom njihovoj vladavini.

Zemlje su također naglasile da planiraju smanjiti zračni i pomorski promet s Katarom, te su dali posjetiocima iz Katara, kao onim koji imaju boravak na njihovim teritorijama, dva tjedna da napuste zemlju.

Saudijska Arabija je najavila zatvaranje kopnene granice s Katarom, čime će prekinuti veze Katara i ostatka Arapskog poluotoka.

Države Perzijskog zaljeva smatraju Katar isuviše bliskim Iranu i islamističkim pokretima.
Države Perzijskog zaljeva smatraju Katar isuviše bliskim Iranu i islamističkim pokretima.

Službeni Rijad optužuje Katar za pružanje podrške "višestrukim terorističkim i sektaškim grupama, uključujući Muslimansko bratstvo, militantnu Islamsku državu i Al-Qaedu".

U izjavi koju prenosi saudijska državna novinska agencija SPA također se optužuje Katar da podupire, kako je istaknuto, militante iranskog podrijetla u Saudijskoj Arabiji i Bahreinu. Saudijska Arabija također je kazala kako će katarski vojnici biti uklonjeni iz rata u Jemenu.

Bahrein je kazao kako je njegova odluka rezultat onoga što je nazvao katarskim "medijskim poticanjem na zločin, podrškom oružanim terorističkim aktivnostima i financiranjem grupa povezanih s iranskim skupinama radi izvođenja sabotaža i širenja kaosa u Bahreinu".

Egipatsko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je kako "svi pokušaji zaustavljanja Katara od podupiranja terorističkih grupa nisu uspjeli".

Ujedinjeni Arapski Emirati optužuju Dohu da "podupire, financira i prihvaća terorizam, ekstremizam i sektaške sukobe", ističe državna novinaska agencija WAM, dodajući kako je Abu Dhabi diplomatima iz Katara dao rok od 48 sati da napuste zemlju.

Nacionalni zračni prijevoznik Ujedinjenih Arapskih Emirata, Etihad Airways, najavio je da će od 6. juna do daljnjeg obustaviti sve letove prema i iz Dohe.

Etihad Airways
Etihad Airways

Katarski ministar vanjskih poslova izjavio je kako žali zbog takvog poteza, rekavši kako su "mjere neopravdane i temelje se na neosnovanim tvrdnjama i optužbama".

TV Al-Jazeera sa sjedištem u Kataru prenosi kako je ministarstvo saopćilo da odluke "neće utjecati na normalan život građana".

Američki državni tajnik Rex Tillerson pozvao je države Zaljeva da ostanu ujedinjene i prevladaju svoje razlike.

"Potaknuli bi sve strane da sjednu za stol i rješavaju te razlike", rekao je on 5. juna.

Tillerson je rekao kako ne vjeruje da će diplomatska kriza utjecati na vojnu kampanju protiv ekstremističke Islamske države u Iraku i Siriji.

Katar je dom jake američke zračne baze, u kojoj se nalazi Središnje zapovjedništvo SAD-a i oko 10.000 američkih vojnika.

U Teheranu, visoki iranski dužnosnik je saopćio kako odluka o prekidu diplomatskih odnosa s Katarom neće pomoći u okončanju krize na Bliskom istoku.

"Vrijeme prekida diplomatskih odnosa i zatvaranje granica...nije način rješavanja krize... Kao što sam već rekao, agresija i okupacija neće imati nikakvog rezultata, već će donijeti nestabilnost", napisao je na Tweeteru Hamid Aboutalebi, zamjenik šefa ureda iranskog predsjednika Hasana Rouhanija.

U Islamabadu, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova izjavio je kako Pakistan nema neposredne planove za prekid veza s Katarom.

Odnosi između Katara i regionalnih emirata i Saudijske Arabije, bliskog saveznika Bahreina i Sjedinjenih Država, već su duže vrijeme prilično napeti.

Najnoviji spor izašao je na površinu nakon što je Katar saopćio da su hakeri objavili lažne vijesti na Katarskoj novinskoj agenciji 24.maja. Naime, ta agencija je javila da je malena perzijska zemlja povukla svoje ambasadore iz Bahreina, Egipta, Kuvajta, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata zbog "napetosti" u odnosima s administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Lažni članak također je citirao katarski emir Šeik Tamim bin Hamad al-Tani, koji je rekao da je Iran "islamska snaga" i da su odnosi Katara s Izraelom "dobri". Međutim, napetosti su se ipak povećavale.

Katarski emir Šeik Tamim bin Hamad al-Tani
Katarski emir Šeik Tamim bin Hamad al-Tani

Al-Raya, državni katariski dnevnik, objavio je fotografije novinara Ujedinjenih Arapskih Emirata koje su nazvali "plaćenicima".

Saudijska web stranica s vijestima objavila je karikaturu na kojoj se jedan muškarac iz Katara rukuje sa susjedom iz jedne zaljevske zemlje i istovremeno ga nožem ubada u leđa.

I 2014. su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein povukli svoje ambasadore iz Katara kako bi prosvjedovali zbog podrške Muslimanskom bratstvu.

////////////////////
//////////////////////

ŠOKANTAN ZAPLET NA BLISKOM ISTOKU: Zašto je Katar dospio u ...

////////////////////

Zlatko Dizdarević : Otkud Donaldu Iran?

Juni 05. 2017.



Naivnima ostaje da se pitaju, kako je moguće da Amerika kao najveći borac za demokraciju na svijetu baš sad ne podrži »buđenje« Irana?

Autor: Zlatko Dizdarević (Novi list)

Po logici životnih okolnosti dosta mi se prijatelja na ovaj ili onaj način »očešalo« o svjetsku politiku pa o njoj podosta znaju. Od zemljotresne pojave Donalda Trumpa na velikoj sceni među nama ne prestaju polemike o tome ko je on, zapravo. Razilazili smo se ustvari temeljem različitog ugla promatranja. Jedni, skloniji formi i uljuđenim standardima što lebde nad pojmom državnika, predsjednika, diplomata i svega što im spada, s razlogom su užasnuti nad pojavom koja se ruga tim već romantičnim percepcijama. Drugi su bili skloniji gurnuti u stranu Trumpove egzibicionizme osluškujući ono što je najavljivao kao navodnu suštinu njegove planetarne orijentacije.

Da sada zaboravimo obećanja na domaćem terenu. Ono u vezi sa svijetom izgledalo je u početku, dok nije položio zakletvu, suvislo pa i obećavajuće. Ukratko, govorio je o globalnoj saradnji, namjeri usaglašavanja interesa s Rusijom umjesto eskalacije sukoba do neizvjesnog kraja, najavljivao prestanak »petljanja« u unutrašnje stvari drugih po svijetu, tamo gdje ne postoji prijetnja za Ameriku pa tim povodom i o povlačenju iz mnogih vojnih baza i operacija gdje se rasipaju novci, onda o smanjivanju ambicija spram NATO-a, hitrom i definitivnom obračunu s terorizmom i onima koji ga hrane…itd.itd. Za mnoge izbor »takvog« Donalda Trumpa, umjesto drčne i samouvjerene Hillary koja je direktno učestvovala u »uspjesima« siledžijskog koncepta kojim se žandarao po svijetu.

Bilo je potrebno, manje od pola godine da se u punoj mjeri razobliči prevara. Nisu pogriješili oni što su bili spremni da podrže dobrohotne najave nezabilježenog prevrtljivca među liderima velikih sila u svijetu. Pogriješili su zato jer su povjerovali da zlo kao politika nije baš toliko moćno i odlučujuće. I da je Trump greška u Bijeloj kući samo po »ličnim osobinama« koje ga čine potpuno nekompatibilnim s politikom i vrijednostima unaokolo, a ne i zato što svijet doista jeste postao takav da tip poput Trumpa sa svojim prevarama prolazi, pa makar i kratkoročno. U konkurenciji sa snagama također razornog interesa čiji je kontrakandidat bila Clintonova, pobijedilo je zlo koje je neotesanije, neobrazovanije, arogantnije, ali temeljno hranjeno istom filozofijom prava na otimačinu, uz osmijeh. Cijenu, naravno, plaća pokradeni.

Dio priče s putovanja iz Saudijske Arabije – da se sad zaobiđu Izrael, Palestina, Vatikan, Bruxelles, Taormina… – oslikava do nevjerice tu prevaru spram obećanja od prije pet mjeseci, pokazujući koliko je sve bila laž koja potpuno razgolićuje lik i djelo Amerikanca broj jedan. Ne zaboravimo, izabranog po sistemu po kojem su i svi drugi dosadašnji predsjednici koji nisu smetali mada je među njima bilo i onih koje pamtimo više ili manje po nasilju kojim se pljačkalo od malih i slabih, ili ulizica i beskičmenjaka.

Samo se to nije tako zvalo, ali je uvijek bilo to. Paralelno s time, bilo je izuzetno važno opljačkanom ne dozvoliti da se osvijesti i ojača jer je opasno imati pametnu žrtvu. Od njih se teško uzima džaba. Otimanje je za velike business. Oni istinski vjeruju da na njega imaju pravo. U ovoj, naravno pojednostavljenoj šemi (drugačije je u popilizmu kao uzgajanom zaglupljivanju teško objasniti) nova tema koju je Trump donio ciljano u Rijad zove se Iran. I nije slučajno što je prva stanica »edukativnog putovanja« Trumpa po tom dijelu Bliskog istoka bila baš Saudijska Arabija: pored već davno uzete nafte treba uzeti i dolare kao hranu za vojnu industriju kod kuće, u ime one »America first«.

Za lakše uzimanje valja dodatno narajcati bolesnu ambiciju najrigidnijeg režima u tom dijelu svijeta kako bi se tragom njihove istorijske i patološke mržnje prema »šiitskom« neprijatelju (Iranu) tražilo još i još razornijeg oružja. S istim ciljem trebalo je baciti i kosku među zemlje Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC) i posebno antagonizirati Katar čija vjerska linija bliža Muslimanskoj braći nije u suglasju s vehabijama Saudijske Arabije. Uz to, Doha baš i ne vjeruje da je previše mudro ratovati s Iranom. Dovoljno kao krimen. Na liniji čistog interesa Trumpa je bilo i da slatkohrane Arabljane još tješnje poveže s lukavim Netanyahuom i onda se sve to može upregnuti u interes »arapskog NATO-a«, s centrom u Rijadu. Priča će se, naravno, za svjetsku publiku isfrustriranu krvlju po uglavnom evropskim gradovima zvati »Rijadska deklaracija« a cilj joj je glasovit: »ujediniti SAD i bliskoistočne zemlje u borbi protiv ISIL-a«. Eto, da se i ne ide čak do teorije zavjere prema kojoj se krvavi Manchester desio baš usred diskusija o pomenutoj deklaraciji.

Ono što je Trump, kao iznenada, nagovorio na račun Irana u Rijadu doista je na samoj ivici grotesknog, i po sadržaju i po mjestu i trenutku. Prvo se »pomolio za dan kada će iranski narod imati pravednu vladu kakvu zaslužuju« i to netom nakon što je Iran održao svoje predsjedničke izbore, 12. po redu, na kojima je pobijedio ponovo Hasan Rohani, kandidat umjerene, reformističke linije koju su snažno podržali mladi i obrazovani ljudi, intelektualci, srednja klasa i svi oni što su okrenuti budućnosti pa i kroz približavanje zapadnim standardima i vrijednostima.

Za ovu orijentaciju glasalo je 57 posto stanovnika od 73 posto Iranaca koji su izašli na izbore. Realno govoreći, i jedan i drugi podatak daleko su uvjerljiviji kao orijentacija spram »bolje budućnosti« od cifara na recentnim zapadnim izborima, uključujući i one na kojima je pobijedio Trump. No, ova je činjenica za Rijad noćna mora jer znači da će jačati Iran koji napušta postupno ekskluzivno – vjersku i naglašeno konzervativnu liniju, snažeći u perspektivi srednju klasu pa kao i ukupni socijalni i ekonomski kapacitet.

Kraljevina je opsjednuta panikom od gubitka samododijeljene pozicije vladara u islamskom svijetu, ali i strahom od post-naftnog perioda koji polako, ali sigurno dolazi kao usud gubljenja moći. I u jednoj i u drugoj poziciji, oni su savršen »pacijent« za vojno-industrijske pa tako i geostrateške interese i apetite »trgovca« na čelu imperija. Sve ostalo su alati. Naivnima ostaje da se pitaju, kako je moguće da Amerika kao najveći borac za demokraciju na svijetu baš sad ne podrži »buđenje« Irana, već pujda dekadentni Rijad protiv njih ? Onima koji još nisu shvatili šta je cilj politike grabeži i dominacije u kojoj je priča o ljudskim pravima i slobodama tek lažna fasada, teško je dati razumljiv odgovor.

Trumpove izjave, ali i potezi prema Iranu doveli su do temeljnih obrata i nove realnosti: Rijad za kojeg se zna da je stari lider u stvaranju, organiziranju i finansiranju terorizma, od 11. septembra u New Yorku (gdje tu Amerika danas) pa dalje, postaje preko noći »okosnica borbe protiv terorizma i nasilja Teherana koji, eto, finansira, oprema i obučava teroriste, milicije i druge ekstremističke skupine te stvara haos u regiji…«. Tipična, uobičajena medijska priprema za veliki obračun »arapskog NATO-a« s Iranom.

Logičan nastavak su i milijarde za oružje sili koja će se obračunati s »Iranom kao centrom destabilizacije regiona«. ISIL je obavio svoju dužnost, očigledno, a na njegovo mjesto uz druge definicije a zapravo isti cilj – izazivanje stalne i potpune destabilizacije i ratovanja, uz vječiti strah, frustracije i očaj pred terorizmom, apsolutno je dobitna kombinacija za odvajanje i zadnjeg dolara za oružje. Neće ga kupovati samo Rijad, već i oni neposlušni mimo Irana koje Rijad napadne, kao i terorizmom napadnuti širom svijeta. Trump u svemu tome postaje privilegirani snabdjevač. S porukom već odaslanom: Kad zatreba, pomoći će vam i »onaj klasični« NATO, ako platite cijenu koju Washington utvrdi temeljem GDP-a tražilaca pomoći.

Realnost, ipak, može postati i drugačija. Saudijska Arabija uz svo oružje Amerike nije presudna sila ni u arapskom svijetu, a kamo li u cijelom islamskom. Kao što ni moć druge strane nije samo u oružju. O partnerima, svojim i tuđim, Trump bi morao voditi računa više nego što to čini temeljem gole matematike sile i novca. Ako je to u stanju ovako okružen milijarderima koji bi još da pretstavljaju interese »radničke klase« Amerike u njegovoj vladi(sic!).

05.06.2017.

BOGIĆ BOGIĆEVIĆ: NACIONALISTI NE MRZE SAMO DRUGE NARODE, NEGO I LjUDE IZ SVOG NARODA KOJI NE MRZE DRUGE


Bogić Bogićević: Nacionalisti ne mrze samo druge narode, nego i ljude iz svog naroda koji ne mrze druge

Juni 05. 2017.


Nekadašnji član Predsjedništva Jugoslavije Bogić Bogićević u intervjuu za podgorički list Monitor govorio je o raspadu Jugoslavije, ratnim dešavanjima, aktuelnoj političkoj situaciji…

Bogićević je na historijskoj sjednici Predsjedništva Jugoslavije 12. marta 1991. godine glasao protiv uvođenja vanrednog stanja u državi, čime je šokirao srbijanski politički vrh koji je od njega kao Srbina očekivao da ih podrži u njihovim planovima, prenosi agencija Patria.

– Na toj sjednici Predsjedništva od 12., 13. i 15. marta predložena je Odluka o zavođenju vanrednog stanja na cijeloj teritoriji SFRJ i Odluka o podizanju borbene gotovosti oružanih snaga, uključujući i mobilizaciju dijela jedinica. Meni se, između ostalog, postavilo pitanje zašto i protiv koga uvodimo vanredno stanje u zemlji a da pritom, kako nalaže Ustav i zakoni, nismo dobili saglasnost republika i pokrajina i Saveznog izvršnog vijeća, čiji predsjednik Ante Marković nije ni prisustvovao sjednici. Zašto podižemo borbenu gotovost vojske i mobilišemo jedinice, ako je to u nadležnosti Ministarstva narodne odbrane. To nije bio prijedlog za vanredno stanje, već prijedlog za totalni rat koji je trebalo da počne 12. marta 1991. godine na čitavom prostoru Jugoslavije. To znači da je trebalo definitivno proizvesti sukobe i rasulo u zemlji, raslojavanje i međusobni sukob unutar višenacionalne JNA slijedeći zahtjeve i parole kao što su: „Dole Ustav”, „Vlast Armiji”, „Hoćemo oružje”… Trebalo je donijeti odluku da ta ista „narodna” armija okrene oružje protiv vlastitog naroda i stane na stranu beogradskog režima. O tome su iscrpno pisali, između ostalih, Borisav Jović i Veljko Kadijević u svojim knjigama. Samo dogovaranje, a ne ratovanje bio je i ostao moj stav. Takvu odluku nisam mogao niti htio podržati, jer bi to bila odluka za rat, a ne za mir, a nosio bih odgovornost zato što bih u rat poslao 200.000 vojnika i oficira. Zašto?

Bogićević je istakao da je tada bilo previše aktera koji su bili za opciju rata, a premalo onih koji su bili voljni stvari riješiti mirnim putem i pregovorima.

– Više aktera tadašnje krize bilo je za svađalačku i ratnu opciju nego za konstruktivne razgovore o budućnosti napukle Jugoslavije. Velike sile također nisu radile onako kako su govorile, pa ni one nisu pozitivno utjecale na događaje. Slobodanu Miloševiću je, izgleda, trebao rat po svaku cijenu, odbijao je i ono malo prijedloga koji su pozivali na razumne razgovore. Milošević se sutradan po završetku sjednica Predsjedništva, 16. marta obratio javnosti i rekao da Jugoslavije više nema i da on ne priznaje savezne organe i njihove odluke. Podrazumijeva se da se nikakve promjene granica na prostoru Jugoslavije nisu mogle dogoditi bez rata, nikakve uspostave novih granica nisu bile moguće bez etničkog čišćenja, što je opet značilo rat. Rat se nažalost dogodio, a sve je moglo biti drugačije. Neka o tome sude istoričari – ističe Bogičević.

On je upozorio na novu opasnost koja se širi regionom usljed sve većeg porasta nacionalizma u svim bivšim jugoslovenskim republikama.

– Teška srca odgovaram na ova pitanja, jer ne želim rat. Nažalost, neki u svojoj osiljenoj zahuktalosti, još manje ili više, otvoreno prijete. Prijete novim podjelama, odvajanjima, razdvajanjima, pripajanjima… Kako ovdje, tako i u svijetu. Sve to prećutno podrazumijeva i priziva oružje i smrt. A smrt nikada nije bila, niti smrt može, niti smrt smije biti rješenje. Ako zvaničnici Evropske unije kažu da Evropa nema kapacitet da se bavi Balkanom i ako oni ne isključuju mogućnost novog rata na Balkanu, uključujući brojne analitičare, onda se to mora uzeti ozbiljno. Nisu to prazne priče. U svijetu se trenutno vodi više od 50 ratova sa vjerskim predznakom, što znači da ih i ovdje nije teško pokrenuti. U Dejtonu je stavljena tačka na oružane sukobe, ali ne i na rat koji je nastavljen drugim sredstvima.

Bogić Bogićević je govorio i o aktuelnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, te je istakao fenomen da je BiH već 25 godina priznata i ravnopravna članica UN-a, ali da još uvijek nije priznata od strane svih njenih stanovnika.

– Već 25 godina BiH, međunarodno priznata država i članica UN, još nije priznata od svih svojih građana i od vlasti na svim nivoima. Akteri rata su i nakon Dejtona nastavili ostvarivanje svojih ciljeva drugim sredstvima do konačne podjele ove države. Kreatori rata, pokazalo se, ne mogu biti kreatori mira, a pogotovo partneri međunarodnoj zajednici u implementaciji Dejtonskog sporazuma. Marginaliziranje položaja građanina u BiH i naglašavanje nacionalnih kolektiviteta rezultiralo je podjelom BiH na više „etno državica”. Zbog toga nije moguće na bilo koji način iskazivati pripadnost BiH kao državi građana. Ne samo da je ukinuto direktno predstavljanje i izbori – jednako biračko pravo (aktivno i pasivno), jednak pristup javnim službama, već je cjelokupna sfera političke slobode redukovana na etničku slobodu. Etnički programi diktiraju političke procese. Borba za vlast između etničkih grupa u BiH neizostavno vodi novom konfliktu što dalje dezintegrira BiH.

Dejtonski Ustav ne poznaje kategoriju građana ni političke zajednice. On jedino poznaje urođenika u određenoj etničkoj grupi. Zbog toga se pripadnici svih etničkih grupa u BiH, Bošnjaci, Srbi i Hrvati i pripadnici etničkih manjina osjećaju kao stranci u BiH, zavisno na kojem teritoriju BiH žive, a kao svoju državu osjećaju onaj mali etnički prostor koji je nastao kao rezultat rata i nasilja etničkog čišćenja straha i mržnje.

Bogićević je govorio i o uspostavi tzv. hrvatskog entiteta u BiH. On je kazao da on faktički već postoji, samo što još uvijek nema svoju zakonodavnu i izvršnu vlast.

– Već faktički postoje srpski, bošnjački i hrvatski entitet, samo što jedan, onaj hrvatski, nema zakonodavnu i izvršnu vlast, a sve drugo ima: Elektroprivredu, Poštu, Telekom, vode, ceste, šume, univerzitete, akademiju… Kako se događaji odvijaju, mislim da bi moglo doći i do ozvaničavanja takvog stanja na terenu. To bi bila potpuno drugačija BiH, ako bi je u takvim okolnostim, kao nezavisne i jedinstvene države, uopšte i bilo.

Nekadašnji član Predsjedništva Jugoslavije i poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH istakao je i da prijetnje Milorada Dodika o raspisivanju referenduma nisu samo pucanj u prazno.

– Nisu to pucnji u prazno, ali se ništa i ne može dogoditi bez podrške tzv. međunarodne zajednice. Očito je njihovo opredjeljenje da idu ka secesiji u ovom ili onom obliku. To ne mora da se dogodi referendumom, niti tako brzo kako predviđaju neki strani analitičari.

U intervjuu se Bogićević osvrnuo i na ponudu EU 1991. godine da Jugoslavija uđe u EU kako bi se izbjegao rat.

– Evropski predstavnici su u predvečerje rata nudili pomoć, pa i novac za Markovićeve ekonomske reforme. No, ta njihova konkretna ponuda, ako je i bila iskrena, stigla je prekasno. Tek krajem juna 1991. Evropa nam je poručila da će nas prečicom primiti u svoj sastav i pomoći sa četiri milijarde dolara. Taj prijedlog, prije svega, nije prihvatila Srbija, a zatim Slovenija i Hrvatska, koje su već donijele odluku o otcjepljenju.

Bogićević je još jednom ponovio svoje kritike na račun Međunarodne zajednice koja je, prema njemu, morala bolje reagovati.

– Međunarodna zajednica i velike sile značajno su utjecali na krizne tokove i njihov rasplet. Od američkih i evropskih visokih zvaničnika dobijali smo garancije da nikakvo mijenjanje granica ne dolazi u obzir, da reforme u zemlji treba da budu kompromisne i mirno provedene, uz njihov budni nadzor. Međunarodna zajednica najispravnije bi postupila da je insistirala na demokratskom obrascu obaveznom za sve u tadašnjoj Jugoslaviji, a da je svoje priznanje nezavisnosti novonastalih država uslovila time da se sve procedure, a ne samo referendumi, provedu u demokratskom duhu. Oni to nisu učinili. U brojnim diplomatsko-političkim intervencijama diljem svijeta, međunarodna zajednica rijetko gdje je dala tako slabe rezultate kao kod nas. U to uključujem i njihovo sponzoriranje Dejtonskog sporazuma koji je produžio agoniju BiH.

Njegov život obilježila je akcija vođena pod nazivom „Lomljenje Bosanca“, ali je iz te akcije uspio izaći kao pobjednik.

– Njihova akcija vođena je pod šifrom Lomljenje Bosanca. Pritisci i pokušaji potkupljivanja stizali su sa mnogo strana. O tome je Jović pisao u svojoj knjizi, kada se sve događalo u trokutu Milošević – Jović – Kadijević. Trebalo je postići većinu u Predsjedništvu SFRJ kako bi se izbjegla bilo kakva odgovornost beogradskog režima i svih režima u pokrajinama za početak rata. Vojska je bila uz njih. Međutim, moj glas nisu mogli dobiti, iako su danonoćno sa mnom vođeni razgovori u kojim mi se ukazivalo na eventualne posljedice ako ne prihvatimo takvu odluku jer sam ipak Srbin. Objašnjavao sam da ja jesam Srbin po rođenju, ali da to nije moja profesija, jer sam, prije svega, čovjek, kojeg su na referendumu birali svi građani Bosne i Hercegovine u Predsjedništvo SFRJ.

Kada vas neko danonoćno pritišće, ta opruga otpornosti često postaje sve jača. Shvatio sam da mi mogu uzeti život i niša više. Nisam prihvatao njihove prijedloge, bio sam spreman na sve posljedice. Odobravati ono što su tada činili političko-nacionalističke siledžije bilo bi ravno moralnom samoubistvu. To bi značilo ono najgore – izdati sebe.

Znao sam da fanatični nacionalisti ne mrze samo drugi narod, već i ljude iz svog naroda koji ne mrze druge. Oni određuju koliko je ko veliki i dobar pripadnik svoje nacije. Sve što kažete protiv takvih shavatanja predstavlja „nacionalnu izdaju”. Znao sam da su u nadolazećem ratu pored neprijatelja jednog naroda potrebni i izdajnici. Kao čovjek opredijeljen protiv mržnje i diskriminacije ljudi po bilo kojem osnovu, protiv nasilja i netolerancije, prihvatio sam odium radi budućnosti ovih ljudi. Znam da sve što je zasnovano na lažima i isfabrikovanim optužbama ne može vječno trajati i da će istina makar sa zakašnjenjem izaći na vidjelo. Znao sam da u ratu nikada ne gine samo jedna strana u sukobu. Mnogo je poginulo mladih ljudi iz Srbije i Crne Gore, koje, kako kažu, nisu bile u ratu. Međutim, oni nisu ginuli u Podgorici i Herceg Novom, u Kragujevcu ili Leskovcu, braneći svoje porodice, kuće i imanja, već u Dubrovniku i Vukovaru, Sarajevu i Srebrenici u kojoj je počinjen presuđeni genocid, najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. ZAŠTO?

Bogićević je na kraju istakao da aktuelni politički lideri na ovim prostorima vode narode u dužničko ropstvo.

– Aktuelni političari su dobili podršku glasača na izborima, ali ne bi i mogli opstati na vlasti da nisu kooperativni sa međunarodnim arhitektima novog svjetskog poretka i globalizacije. Oni nas vode u dužničko ropstvo i robovsku demokratiju i tako kupuju opstanak na vlasti putem zaduživanja pod uslovima koje diktiraju Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka… Badenterova komisija koja je proglasila kraj Jugoslavije saopštila je da Jugoslavija duguje 15,6 milijardi dolara. Države nastale raspadom Jugoslavije imaju sadašnji spoljni dug od 186 milijardi dolara. Ove cifre dovoljno govore.

Bogić Bogićević je cijeli rat proveo u Sarajevu na mjestu potpredsjednika SDP BiH, predsjednika OK BiH, a bio je i poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.

Bogićević je bio član Predsjedništva SFRJ od 16. maja 1989. do septembra 1991. godine. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je referendumom građana BiH, 25. juna 1989 godine, između pet kandidata čime je postao prvi, demokratski izabrani član Predsjedništva SFRJ iz SR BiH.

(Kliker.info-NAP)

Image result for karta sfrj 1989 godine

////////////////////////

DR. Haris Silajdžić : Sa Aloisom Mockom otišao je jedan dobar svijet (VIDEO)

Bivši član Predsjedništva BiH i ministar vanjskih poslova u vrijeme međunarodnog priznanja BiH Haris Silajdžić ekskluzivno za TV1 govori o bivšem austrijskom vicekancelaru i ministru vanjskih poslova Aloisu Mocku, koji [...]

////////////////////////////////// //////////////////////////////////////////
///////////////////////////////////////////
//////////////////////////////////////////////////

KO SU BOŠNJACI 19. STOLJEĆA? BOSNA, HERCEGOVINA I ...

////////////////////////////////////////////

KO SU BOSANSKI "SRBI" I BOSANSKI "HRVATI"

///////////////////////

Dragan Čović: BiH je u svojim međunarodno priznatim granicama trajna

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović izrazio je danas u Sarajevu uvjerenje da je BiH u njenim međunarodno priznatim granicama trajna kategorija. Čović je to izjavio nakon promocije Zbornika

//////////////////////////////////

/////////////////////


BRITANSKI NADBISKUP: 'Terorizam je povezan sa islamom kao i Srebrenica s kršćanstvom'

BRITANSKI NADBISKUP: 'Terorizam je povezan sa islamom kao i ...

05.06.2017.

DRAGAN ČOVIĆ: DOBIJA OŠTRE KRITIČARE IZ VLASTITOG NARODA

Čović dobija oštre kritičare iz vlastitog naroda : U Vitezu osnovana nova politička stranka koja ne dijeli Hrvate na južne i sjeverne


Juni 04. 2017.



U Vitezu održan izborni Sabor na kojem je Hrvatski narodni savez prerastao u Hrvatsku stranku BiH. Zastupnici Hrvatskoga narodnoga saveza odlučili su na izvještajnome-izbornome Saboru u Vitezu da se stranka ubuduće zove Hrvatska stranka BiH.

Na taj su se korak, kako kažu, odlučili zbog konfuzije koju je u javnosti izazivao isti skraćeni naziv kao i za Hrvatski narodni sabor. Na prijedlog Predsjedništva za novoga šefa izabran je umirovljeni brigadir Božo Skopljaković iz Novoga Travnika.

Skopljaković je iz OS BiH u mirovinu otišao koncem prošle godine, a svojoj vojnoj službi je nekoliko godina bio i vojni izaslanik BiH u Washingtonu.

Hrvatski narodni savez je bio sljedbenica stranke HSS-NHI. Inače Nova hrvatska inicijativa je osnovana još 1999. godine i na prvim parlamenatrnim izborima je dobila više od 50 tisuća glasova što je tada bila velika alternativa HDZ BiH.

U svom nastupnom govoru novi predsjednik Hrvatske stranke Božo Skopljaković je najavio naporni rad na revitalizaciji posrnule stranke.Za HS BiH će, kako je kazao, biti stalna i prioritetna briga za interese svih Hrvata bez obzira u kojem dijelu BiH živjeli.

“Mi se ne dijelimo na južne ili sjeverne Hrvate, na zapadne ili istočne. Mi jednako cijenimo svakoga Hrvata i zbog toga smo snažno osudili i odbacili prijedlog HDZ BIH o izmjenama Izbornoga zakona, jer je diskriminirajući i krši ljudska prava. Neki kažu da će Vitez ući u treći entitet, a hrvatska sela oko Travnika neće. E, pa ako moram birat između takvog trećeg entiteta i Travnika onda ću izabrati Travnik i svako njegovo selo, jer meni je jasno da ni Vitez nije zamišljen u tom entitetu”, poručio je Skopljaković.

Dodao je kako će se Hrvatska stranka boriti za vladavinu prava i borbu protiv kriminala i korupcije. Skopljaković je pozvao sve nezadovoljne i obespravljene mlade ljude da se pridruže u toj borbi protiv opakova zla, kao što je primjerice zapošljavanje preko stranačkih veza i podmićivanjem.

Nadalje, HS će se zalagati za odlučne ekonomske reforme u kojima su u prvom planu reforma poreznoga sustava i javne uprave. Održivi povratak će biti samo nastavak kontinuirane politike koju od osnivanja promovira ova politička opcija. Za članove HS BiH je njihova neupitna domovina i nastavit će borbu za njezinu cjelovitost i integraciju u EU.

Osnivač Nove hrvatske inicijative i predsjednik Glavnoga odbora, sada već bivšega Hrvatskoga narodnoga saveza BiH Krešimir Zubak je ustvrdio kako je stranka u zadnje vrijeme marginalizirana na političkoj pozornici. Naveo je niz subjektivnih i objektivnih slabosti zbog kojih su izborni rezultati bili loši.

“Teško nas je pogodio neuspjeli projekt spajanja sa HSS, naročito je bolan i štetan bio propali pokušaj sa ujedinjenjem sa HDZ 1990. Iako smo se bili dogovorili, vrh HDZ 1990 nikada nije sazvao ujediniteljski Sabor, a niti je pokazao ozbiljnu namjeru da izađu iz tzv. HNS. Mi i dalje mislimo da Hrvatima ne treba ovoliki broj hrvatskih stranaka i spremni smo opet pregovarati o suradnji sa strankama sličnih programskih načela. Međutim, ovoga puta ćemo biti znanto oprezniji i iskusniji i sve ćemo dogovore ili sporazume pravno privesti kraju”, kazao je Zubak.

Govoreći o odnosu sa Hrvatskim narodnim saborom Krešimir Zubak je poručio kako je Hrvatima potrebna neka vrsta koordinacije, međutim ovakav HNS je za njega neprihvatljiv:“

“Tzv. HNS je sveden na paralelno političko tijelo i udrugu građana koja funkcionira po modelu saveza komunista u kojem vlada jednoumlje. Mi smo se zalagali za koordinaciju koja će odlučivati po principu konsenzusa . Kako to nije prihvaćeno, mi nismo željeli biti dio toga projekta.Tražimo isti položaj kakav imaju Hrvati u Hercegovini .Mislim da je to pošteno i politički ispravno za Travnik tražimo sve što se traži i za Mostar. To nikada nismo čuli iz HDZ BiH”, završio je Zubak.

Na kraju zasjedanja je zaključeno kako će Hrvatska stranka uskoro izaći sa deklaracijom u ustroju Travnika kao gradskoga središta te sa svojim prijedlogom izmjena Izbornoga zakona.

(Kliker.info-Slobodna Bosna)

////////////////////

NEZAPAMĆENO SLAVLJE U ŠPANIJI: Pogledajte kako su Madriđani dočekali evropske šampione (VIDEO)

Pogledajte kako su Madriđani dočekali evropske šampione (VIDEO)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48892754

Powered by Blogger.ba