Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

20.05.2017.

KAKO JE MOSTAR SVJEDOČIO FAŠIZMU: BIJELI ČARŠAFI 9 MAJA 1993. GODINE

Kako je Mostar svjedočio fašizmu: Bijeli čaršafi 9 maja 1993.

Sead Đulić

Autor
9.5.2017. 



Kako je Mostar svjedočio fašizmu: Bijeli čaršafi 9 maja 1993.

Foto: Centar za mir

////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Zašto pišem o ovome toliko godina kasnije. Ja sam ratnu priču završio onog časa kada je rat prestao i ne volim o njemu govoriti, ali…ja ponovo vidim onu istu strast koja me proganja 24 godine, strast sa kojom se Mostar i dalje uništava, strast sa kojom se brane neodbranjivi stavovi i politika, strast sa kojom se 24 godine kasnije danas i ovdje, drugačijim sredstvima, ostvaruju ciljevi promovisani bijelim zastavama. Meni danas, 24 godine kasnije, mnogo glasnije odzvanja proglas kojim mi se naređuje da na balkon svog stana izvjesim bijeli čaršaf. Toliko glasno mi odzvanja taj proglas da više ne koristim bijelu posteljinu. A vi?

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

............................................

Tog jutra, 9. maja 1993. godine, kada se cijeli svijet spremao da obilježi Dan pobjede nad fašizmom 1945. godine, a EVROPA svoj dan, dio Mostara slušao je artiljerijsku vatru i stalno ponavljanje proglasa Hrvatskog vijeća obrane sa potpisom Jadranka Topića da se sve jedinice Armije RBiH predaju, a svi građani Mostara, Muslimani, na vidnim mjestima, prozorima, balkonima i slično, izvjese bijele čaršafe, čitaj bijele zastave, čitaj da se predaju i kapituliraju. Istovremeno po već ranije pripremljenim spiskovima krenule su razne postrojbe HVO i HV iz Hercegovine, Hrvatske i dio domaćih od vrata do vrata, od kuće do kuće. Umjesto početka obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom Mostar je svjedočio fašizmu. Građani su odvođeni, ubijani, maltretirani, izbacivani iz svojih domova, a sa Radio postaje Mostar Zlata Brbor uporno je čitala pomenuti proglas o bijelim čaršafima garantirajući svima, koji to urade, sigurnost.

Pripadam generaciji koja je učena, i u dobra doba naučena, da je 9. maj dan kada je pobjeđen fašizam. Pripadam generaciji koja je 9. maj uvijek obilježavala kao važan dan i dan o kojem treba govoriti i o njegovim tekovinama upoznavati mlađe, one koji tek dolaze, kako bi se ideja antifašizma kao planetarna civilizacijska ideja očuvala, baštinila i nadahnjivala dolazeće generacije. Valja reći da je moja generacija naivno vjerovala da je fašizam pobijeđen, uprkos svjedočenju pojavama fašističkog djelovanja. Bili smo uvjereni da su to incidentne pojave i da je front antifašističkih snaga toliko nadmoćno jak da te pojave nismo ozbiljno shvatali.

A onda dođoše devedesete prošloga vijeka i srušiše sva naša vjerovanja i ubjeđenja. Postadosmo svjedoci fašističkom orgijanju na kojem bi pozavidjeli i majstori smrti iz Drugog svjetskog rata. No, nije mi namjera pisati o činjenicama koje su poznate svima ili gotovo svima. Strašne su to činjenice i o njima valja kontinuirano govoriti, upozoravati na njih i iz toga učiti kako bi se zlo spriječilo u svom korijenu, ali ovog trena imam drugu namjeru. Namjera mi je nešto napisati što me muči, proganja i na neki način frustrira već 24 godine, a desilo se upravo 9. maja 1993. godine u Mostaru. No, dozvolite mi da prije nego što napišem o čemu želim govoriti citiram Hrvatski leksikon koji kaže: “bijela zastava, znak koji u ratu ističu pojedinci ili vojne jedinice objavljujući da su voljni prekinuti vatru, ili pregovarati, ili se predati (kapitulirati)”.

E, to je to, želim govoriti o pozivu na kapitulaciju 33,4 % stanovnika Mostara koji su se samo dvije godine ranije na popisu stanovništva izjasnili kao Muslimani i predstavljali za dlaku najbrojniji narod u gradu.

O čemu se radi?

Tog jutra, 9. maja 1993. godine, kada se cijeli svijet spremao da obilježi Dan pobjede nad fašizmom 1945. godine, a EVROPA svoj dan, dio Mostara slušao je artiljerijsku vatru i stalno ponavljanje proglasa Hrvatskog vijeća obrane sa potpisom Jadranka Topića da se sve jedinice Armije RBiH predaju, a svi građani Mostara, Muslimani, na vidnim mjestima, prozorima, balkonima i slično, izvjese bijele čaršafe, čitaj bijele zastave, čitaj da se predaju i kapituliraju. Istovremeno po već ranije pripremljenim spiskovima krenule su razne postrojbe HVO i HV iz Hercegovine, Hrvatske i dio domaćih od vrata do vrata, od kuće do kuće. Umjesto početka obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom Mostar je svjedočio fašizmu. Građani su odvođeni, ubijani, maltretirani, izbacivani iz svojih domova, a sa Radio postaje Mostar Zlata Brbor uporno je čitala pomenuti proglas o bijelim čaršafima garantirajući svima, koji to urade, sigurnost.

A ta sigurnost bio je Gradski stadion, poznatiji kao Veležov stadion, koji je pretvoren u sabirni centar. Sve je to neodoljivo podsjećalo na puč u Čileu kada su stadioni imali istu namjenu.

Zašto me ovo proganja?

Hrvatski leksikon, ranije citiran, govori o prekidu vatre i vojnim jedinicama, a ovdje se radi o kompletnom stanovništvu, pripadnicima jednog naroda. Neko, čitaj HVO sa potpisom Jadranka Topića, proglasio je sve građane Mostara – Muslimane pripadnicima vojnih jedinica neprijateljske vojske i pozvao ih na predaju i kapitulaciju. I ovo neodoljivo podsjeća na vrijeme Drugog svjetskog rata kada je, takođe, jedan narod prisiljen da nosi žute trake i proglašen neprijateljem. Ishod je dobro poznat svima. Isti scenarij, isti postupci, samo je boja drugačija, a rezultat u oba slučaja smrt. Jasno je svima, ali neke stvari valja uporno ponavljati da ako se ne predate, ne kapitulirate postajete legitimni vojni cilj i na vas se može otvoriti vatra, jer vi ste neprijateljski vojnik. To što ste žena, dijete, starac, što ste invalid i civil, nije važno. Niste kapitulirali po proglasu koji je uporno ponavljan.

A i proglas svojim stilom i jezikom neodoljivo podsjeća na Poziv Srbima od 14. kolovoza 1941. godine izdat od Gradskog redarstva u Mostaru i sa potpisom predstojnika redarstva, izvjesnog Krtalića. Poziv daje upute o iseljavanju iz Mostara iseljeničkim vozom i, takođe, daje upute šta se smije ponijeti i gdje valja predati ključeve od kuća.

Naravno, osim stila i jezika i metode su iste. Umjesto iseljeničkog voza uslijedio je progon na lijevu obalu Neretve, umjesto Jasenovca imali smo Heliodrom, ali i mnogo smrti na sve strane i na najbrutalnije načine. Ali kad govorim o smrti i ubijanju nije sama smrt i broj ubijenih u tom orgijanju ono što me muči. Mene muči strast sa kojom je ubijano, strast sa kojom su činjeni zločini, strast naučena i nadahnuta na najmračnijim događajima što ih pamti istorija na ovim prostorima.

Zašto pišem o ovome toliko godina kasnije. Ja sam ratnu priču završio onog časa kada je rat prestao i ne volim o njemu govoriti, ali…ja ponovo vidim onu istu strast koja me proganja 24 godine, strast sa kojom se Mostar i dalje uništava, strast sa kojom se brane neodbranjivi stavovi i politika, strast sa kojom se 24 godine kasnije danas i ovdje, drugačijim sredstvima, ostvaruju ciljevi promovisani bijelim zastavama. Meni danas, 24 godine kasnije, mnogo glasnije odzvanja proglas kojim mi se naređuje da na balkon svog stana izvjesim bijeli čaršaf.

Toliko glasno mi odzvanja taj proglas da više ne koristim bijelu posteljinu.

A vi?


/////////////////////////////////

///////////////////////////////////////









20.05.2017.

TRAMP I SAUDIJSKI KRALj POTPISALI NIZ SPORAZUMA

Tramp i saudijski kralj potpisali niz sporazuma



Image result for tramp u saudijskoj arabiji fotos

Tramp je jedini američki predsednik koji je odabrao Saudijsku Arabiju da mu bude prva stanica putovanja u inostranstvo

Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp i saudijski kralj Salman potpisali su danas u Rijadu niz sporazuma o vojnoj i ekonomskoj saradnji kojim se učvrćuje partnerstvo dve zemlje, prenosi Beta.

Dvojica vođa su se rukovali posle potpisivanja sporazuma u saudijskom kraljevskom dvoru.

Sporazumi uključuju dogovor o američkoj prodaji vojne opreme Saudijskoj Arabiji u vrednosti od 110 milijardi dolara, koji stupa na snagu odmah, plus dodatnih 350 milijardi dolara tokom narednih deset godina.

Dve zemlje su takođe najavile sporazum o odbrambenoj saradnji i dogovore iz privatnog sektora.

Tramp je u Rijad, prvu stanicu svog prvog putovanja u inostranstvo otkako je izabran za predsednika SAD, doputovao jutros. Cilj njegove posete je uspostavljanje jačeg savezništva za borbu protiv terorizma.

Tramp je jedini američki predsednik koji je odabrao Saudijsku Arabiju ili bilo koju zemlju s većinskim muslimanskim stanovništvom da mu bude prva stanica putovanja u inostranstvo.

Takav potez je smišljen delom da se izrazi poštovanje regionu nakon čitavih meseci oštre antimuslimanske retorike tokom izborne kampanje.

Američki lider će provesti u Saudijskoj Arabiji dva dana, a potom putuje u Izrael, Vitlejem na Zapadnoj obali, pa u Vatikan, da se sastane sa papom, a posle u Brisel na samit NATO i na Siciliju na skup Grupe sedam industrijski najrazvijenijih zemalja (G7).








20.05.2017.

BN TELEVIZIJA UTVRDILA NA LICU MJESTA: U IZRAELU NE POSTOJI PREDSTAVNIŠTVO ENTITETA RS-e!

BN TELEVIZIJA UTVRDILA NA LICU MJESTA: U Izraelu ne postoji predstavništvo RS! 

-Na broju osam u Tehnološkom parku koji se navodi kao precizna adresa predstavništva, među desetak kompanija koje se nalaze na toj adresi nema ni Predstavništva niti bilo čega što ukazuje na Republiku Srpsku, piše BN televizija čiji su novinari u Izraelu uzaludno tragali za predstavništvom RS-a u toj državi, za čiji se rad izdvaja značajan novac iz budžeta RS.



BN TELEVIZIJA UTVRDILA NA LICU MJESTA: U Izraelu ne postoji predstavništvo RS! (VIDEO)

Predstavništvo Republike Srpske u Izraelu nije moguće pronaći. Na adresama koje se dovode u vezu sa Predstavništvom Republike Srpske ne postoji ništa što ukazuje na predstavništvo, kao ni na Republiku Srpsku. U Tehnološkom parku u Jerusalimu, ta adresa je navedena kao adresa Predstavništva na sajtu Ministarstva za ekonomske odnose i regionalnu saradnju, radnici obezbješenja ne znaju za takvu firmu u krugu parka.

 

Na broju osam u Tehnološkom parku koji se navodi kao precizna adresa predstavništva, među desetak kompanija koje se nalaze na toj adresi nema ni Predstavništva niti bilo čega što ukazuje na Republiku Srpsku.

U izvodu privrednih preduzeća Izraela, u koji je ekipa BN televizije imala uvid, navodi se da postoji kompanija pod nazivom "Trgovinsko preduzeće Srpska", ali je to u privatnom stoodstotnom vlasništvu jednog lica u Jerusalimu.

 

Ni na toj adresi na kojoj se u registru nalazi to privredno preduzeće, u što se na licu mjesta uvjerila ekipa BN televizije, nema ničega što asocira na Republiku Srpsku. Komšije nisu čule za "Trgovinsko preduzeće Srpska", samo znaju za formalnog vlasnika koji im je komšija.

U stanu na adresi koja se navodi kao adresa "Trgovinskog preduzeća Srpska" ekipa BN televizije nije, takođe, ni tu našla nikoga.

U Ministarstvu inostranih poslova Izraela, u Kancelariji za Balkan, potvrđuju navode o postojanju privatnog preduzeća i tvrde da već dvije i po godine nema Predstavništva Republike Srpske. Navode da dvije i po godine nemaju nikakve kontakte sa Predstavništvom Srpske niti sa šefom Predstavništva Ariem Livneom.

"Prije dvije i po godine Predstavništvo koje je postojalo ovdje u Jerusalemu je zatvoreno i promjenjeno u privatnu kompaniju. Registrovano je kao privatna kompanija. Ja sam čak provjerio u registru i ne znam čovjeka koji se navodi tamo u toj kompaniji. Budući da je Predstavništvo zatvoreno od tog momenta ni jednom nismo imali ni jedan sastanak niti važnu posjetu iz predstavništva", rekao je za BN televiziju šef Kancelarije za Balkan izraelskog Ministarstva inostranih poslova.

U Ministarstvu inostranih poslova Izraela navode da žele dobru saradnju sa Bosnom i Hercegovinom, a time i sa Republikom Srpskom. Navode primjer nedavne zvanične posjete predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića.

"Bila je odlična posjeta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića, koji je bio ovdje. Sastao se sa premijerom, ministrom odbrane i mnogim drugim liderima", rekao je Dan Orian iz Ministarstva inostranih poslova Izraela.

Predstavništvo Republike Srpske u Izraelu postalo je dio svojevrsne afere nakon što je BN televizija početkom godine objavila da je duže od dvije godine zatvoreno, a da o tome niko nije obavijestio javnost Republike Srpske i da se sredstva iz budžeta za rad Predstavništva redovno izdvajaju.

Uprkos otkriću BN televizije, najviši zvaničnici Republike Srpske, kao i šef predstavništva Ari Livne tvrdili su da Predstavništvo Republike Srpske u Jerusalimu radi normalno.


/////////////////////

FEDERALNA VLADA FORMIRALA EKONOMSKI SAVJET: Šest profesora na čelu s Vjekoslavom Domjanom  besplatno će savjetovati Vladu Federacije!

FEDERALNA VLADA FORMIRALA EKONOMSKI SAVJET: Šest ...

20.05.2017.

SJEĆANjE NA STRADANjE VIŠEGRADSKIH BOŠNjAKA: 3.000 RUŽA ZA 3.000 ŽRTAVA (VIDEO)

Sjećanje na stradanje višegradskih Bošnjaka: 3.000 ruža za 3.000 žrtava (Video)

Maj 20. 2017.


U znak sjećanja na žrtve genocida u Višegradu je bačeno 3.000 ruža za 3.000 žrtava u Drinu sa Mosta Mehmed paše Sokolovića.

///////////////////////

Ovaj događaj organizovan je povodom 25. godišnjice stradanja višegradskih Bošnjaka, u toku 1992. godine. Tada su u više navrata vršena masovna ubijanja Bošnjaka višegradskog kraja, a mnoga tijela su bačena u rijeku Drinu, zbog čega značajan dio tijela žrtava ovih zločina vjerovatno nikada neće biti ni pronađen.

Prema ocjeni Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu Višegrad je bio podvrgnut “jednoj od najopsežnijih i najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja tokom rata u BiH”.

Zbog zločina u Višegradu Haški tribunal i Sud BiH izrekli su niz osuđujućih poresuda, među kojima je i doživotna kazna zatvora izrečena Milanu Lukiću.

Bitno je istaći da su preživjele žrtve genocida u Višegradu, prilikom današnjeg putovanja u ovaj grad s ciljem odavanja počasti poginulima u zločinu, bile prinuđene zastati u mjestu Međeđa, zbog postrojavanja povodom 25. godina osnivanja Višegradske brigade VRS u mjestu Draževina. Kolone vozila sa uobičajenom ikonografijom, uz pucanje iz vatrenog oružja scenario je koji se ponavlja iz godine u godinu prilikom svakog pokušaja odavanja počasti žrtvama zločina u Podrinju.

Ujedno danas je obavljena dženaza i ubijenom Omeru kasapoviću. U trenutku kada je ubijen 1992. godine Omer Kasapović je imao 48 godina.

(Kliker.info-Faktor)

///////////////////////////

Sjećanje na stradanje višegradskih Bošnjaka: 3.000 ruža za 3.000 žrtava (Video)

U znak sjećanja na žrtve genocida u Višegradu je bačeno 3.000 ruža za 3.000 žrtava u Drinu sa Mosta Mehmed paše Sokolovića. Ovaj događaj organizovan je povodom 25. godišnjice stradanja

20.05.2017.

ČETVRT VIJEKA PRIZNANjA I NEGIRANjA BiH

Četvrt vijeka priznanja i negiranja BiH


I samo referendumsko pitanje, prije odluke građana BiH o njenoj nezavisnosti i izlasku iz SFRJ tada je izazvalo polemiku


I samo referendumsko pitanje, prije odluke građana BiH o njenoj nezavisnosti i izlasku iz SFRJ tada je izazvalo polemiku

Prijemom Bosne i Hercegovine u organizaciju Ujedinjenih naroda, prije tačno dvadeset pet godina država je dobila i zvanično priznanje 175 zemalja, kao nezavisna i suverena država Bosna i Hercegovina.

Četvrt vijeka je prošlo od tada a politička, ekonomska i društvena situacija u BiH je i dalje složena i loša, rečeno je na međunarodnoj konferenciji “Bosna i Hercegovina: političko stanje i perspektive razvoja“, održanoj na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

„Bosna i Hercegovina je država u kojoj nije ugodno živjeti. Ona je država koja ne govori jednim glasom. Njena politika je etnicizirana. Njeni narodi su još podjeljeni i dijelom posvađani. Ne postoji usaglašena vizija njene budućnosti, dok se neprestano prepiremo oko njene prošlosti. Društvo boluje od siromaštva, socijalnih razlika, nepravde, korupcije i besperspektivizma mladih“, ocjenio je dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra.

Učesnici međunarodne konferencije “Bosna i Hercegovina: političko stanje i perspektive razvoja“, na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu
Učesnici međunarodne konferencije “Bosna i Hercegovina: političko stanje i perspektive razvoja“, na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu

Bivši načelnik Opštine Tuzla Selim Bešlagić smatra da predstavnici stranaka koje su na vlasti i opozicija ne rade više na tome da se dobije status koji pripada Bosni i Hercegovini, ali i građanima.

„Nažalost, mislim da je sada briga oko toga kako ćemo podijeliti još neka dobra u BiH i kako ćemo na politikantski način se ponašati prema njoj i prema građanima u BiH“, rekao je Bešlagić.

Bosna i Hercegovina je priznata na međunarodnom planu, no specifičnost je u tome što nije priznata i na unutrašnjem.

„Značajan broj političkih faktora u zemlji opiru se tom priznanju i toj suverenosti. Dakle, dvadeset pet godina nakon međunarodnog priznanja mi smo još uvijek daleko od konsenzusa o samoj Bosni i Hercegovini“ , tvrdi profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak.

I samo referendumsko pitanje, prije odluke građana BiH o njenoj nezavisnosti i izlasku iz SFRJ tada je izazvalo polemiku. Na to je podsjetio je profesor Univerziteta u Zagrebu i bivši tajnik Hrvatske demokratske zajednice BiH Ivan Markešić.

"Referendumsko pitanje je bilo: 'Jeste li za suverenu i nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, državu građana i naroda, Muslimana, Srba i Hrvata i drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive'. Odluku o pitanju i datumu održavanja 29. februara i 1. marta donijala je Skupština Bosne i Hercegovine, a tada su je podržali Stranka demokratske akcije i HDZ BIH, bez SDS-a.

Međutim, Središnji odbor HDZ-a na sjednici u Livnu tražio je da se preformuliše to pitanje, jer će inače i oni pozvati Hrvate na bojkot referenduma za nezavisnot BIH.

'Livanjsko pitanje' je glasilo: 'Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državnu zajednicu konstitutivnih, suverenih naroda - hrvatskog, srpskog i muslimanskog u njihovim nacionalnim područjima kantonima'", podsjetio je Merkešić te naglasio da je izbačena riječ građanin, a narodi su promovisani u suverene na njihovim područjima.

Ipak, zahvaljujući, kako je rečeno na ovom skupu, Katoličkoj crkvi i franjevcima, Hrvati su izašli na referendum i glasali za nezavisnost.

Uslijedio je rat, koji je okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine. To je ujedno i Ustav BiH, koji čini zemlju nefunkcionalnom.

Šta je potrebno da se promjeni sumorna bh. svakodnevnica– izmjene Ustava BiH, da se donese Dejton II, da se promjeni Izborni zakon koji je diskriminatoran ili prije svega toga da se uspostavi dijalog među narodima u BiH. Mišljenja su različita, jedino postoji saglasnost o evropskom putu zemlje.

Potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine (Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman)
Potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine (Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman)

„Mislim da je potrebno sjesti zajednički, vidjeti kako to u budućnosti izgleda i onda donijeti jedan ustav, jedan politički sistem koji će biti izraz volje stanovnika BiH. Ili ako to ne može, onda neko drugo rješenje, jer ovako je to prilično nestabilno", smatra profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Miloš Šolaja.

Kakvu god da odluku bh. narodi donesu da bi se stanje u zemlji promjenilo, Milivoj Bešlin iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu kaže:

„Vi koji živite u Bosni i Hercegovini možete da promenite, ali samo poštujući stvari koje se ne mogu menjati. A to su: međunarodno priznate granice Bosne i Hercegovine, koje su istorijske granice BIH i to je konstitutivnost naroda na čitavoj teritoriji ova tri naroda koja tvore Bosnu. Unutar toga, ja mislim da je svako rešenje moguće, uključujući i modifikacije Dejtonskog sporazuma.“

/////////////////////////////
//////////////////////////////

/////////

Ismail Ahmed, vlasnik Buroj Ozona

Vlasnik Buroj Ozona: Oni koji nas ne žele, ne misle dobro BiH


/////////////////////

Prijetnje IDIL-a najmanje osmorici imama i vjerskih učenjaka zadokumentovane su, potvrđeno je za RSE iz Agencije za istrage i zaštitu BiH. Foto: Gazi-Husrev begova džamija u Sarajevu

Bosanski islam na udaru militanata - Radio Slobodna Evropa

20.05.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ : MAGLE 'ALTERNATIVNE POVIJESTI'

Kurspahić: Magle 'alternativne povijesti'


Austria, Bleiburg, 70 years after the massacre of Croats in Bleiburg field, Bleiburg 2015.Austria, Bleiburg, 70 years after the massacre of Croats in Bleiburg field, Bleiburg 2015.

Iz jednog sada davno prošlog vremena, u kojem se znalo šta je dobro a šta zlo – a gađenje nad fašizmom bilo ne tek nalog „političke korektnosti“ već temeljno osjećanje s kojim se odrasta i u porodici i u školi i u društvu, sjećam se koliko je dobrim starim ljudima tog vremena bilo važno da pokažu mladima kako su oni i njihov narod bili na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu.

Bosanski muslimani kojima je bilo važno da na djecu prenesu to istorijsko samopoštovanje, voljeli su da pripovijedaju kako su u vrijeme ustaškog nacističkog režima, 1941-45, muslimanski intelektualci, drugi uglednici i vjerski autoriteti potpisivali rezolucije protiv ustaškog nasilja nad Jevrejima, Srbima, Romima i ideološki „nepodobnima“ i osuđivali učešće muslimana u zlodjelima režima.

Postoje takve rezolucije iz više bosanskohercegovačkih gradova, od Sarajeva preko Banjaluke i Mostara do Tuzle i Bijeljine i drugih, i one izražavaju istorijsku odgovornost u istorijskom vremenu da se zaštiti vlastiti narod ne samo od zločina režima već i od učešća u zločinima. Već se u tim rezolucijama spominje, a kasnije je prepričavano u usmenim predanjima, kako su ustaše u nekim pograničnim dijelovima prelazile u Bosnu i Hercegovinu u kamionima i s fesom na glavi, pored ostalog – u Bosanski Novi i Bosansku Kostajnicu, i progonili i ubijali stotine lokalnih Srba dovikujući se muslimanskim imenima: „Drži ga Suljo“; „Udri ga Mujo“, „Kolji Haso“.

Blajburg kao tema nacionalne mitologije i „alternative povijesti“
Blajburg kao tema nacionalne mitologije i „alternative povijesti“

Sa sjećanjem na taj duboko moralni apel uleme – islamskih vjerskih službenika – protiv ustaških zločina i učešća bosanskohercegovačkih muslimana u njima otužno djeluje kad sada, više od sedam decenija od tih zlih vremena, istaknuti predstavnici Islamske zajednice ničim izazvani poistovjećuju ne samo muslimane već i bošnjački narod sa ustaštvom.

Povod za ovo razmišljanje je obilježavanje ovih dana 72. godišnjice onoga što se u prevlađujućem aktuelnom hrvatskom narativu naziva zločin u Blajburgu: masovna likvidacija desetina hiljada ustaša, a sa njima i neutvrđenog broja civila u području Blajburga u austrijskoj pokrajini Koruškoj nakon što su Britanci odbili da oni prihvate predaju ustaških jedinica i prisilili ih da se umjesto njima predaju jugoslovenskoj vojsci. Uslijedili su dani masovnih likvidacija pod okolnostima i u razmjerama koje nikada nisu sasvim istorijski utvrđene.

U tom odsustvu odgovorne naučne i dokumentarne interpretacije događaja iz vremena tek završenog Drugog svjetskog rata Blajburg je – kao i brojne druge nerasvijetljene epizode iz prošlosti – postao tema nacionalne mitologije i „alternative povijesti“, masovnih godišnjih okupljanja i rituala, u kojima i zabrinute austrijske partije vide nešto kao „najveći festival neo-nacizma“.

Posljednjih godina zapaženu ulogu u obilježavanju godišnjica Blajburga imaju i predstavnici Islamske zajednice u Hrvatskoj. Ove godine je njen izaslanik – govoreći u ime predsjednika Mešihata Dr. Aziza ef. Hasanovića - pored ostalog rekao kako „pamtimo zločine da se ne bi ponovili i da bi se spriječili“ ali i kako su se zločini „nakon Blajburga ponovili u Vukovaru i Srebrenici“.

U postjugoslovenskim društvima nema više ideoloških zabrana obilježavanje godišnjica nekad potisnutih istorijskih događaja. One se, na žalost, pretvaraju u nastavak starih sukoba i proizvode nove nacionalne napetosti i mržnje.

Umjesto da budu mjesta poklonjenja žrtvama zlodjela iz prošlosti ove masovne komemoracije nerijetko se pretvaraju u njihovo bezdušno prebrojavanje, neumjesna i uvredljiva poređenja. Dovoditi u istu ravan Blajburg i Srebrenicu novi je doprinos neodgovornoj interpretaciji istorije i vrijeđanje srebreničkih žrtava: u njemu se jednako oplakuju počinioci i žrtve genocida. Srebrenica je bila genocid koji se odvijao pred očima svijeta, pred holandskim „braniocima zaštićene zone“ i televizijskim kamerama pred kojima srpski general poklanja osvojeni grad svom narodu „za osvetu Turcima“, i ona je pred najvišim međunarodnim sudovima presuđena kao genocid.

Baš ovih dana je globalna TV mreža BBC emitovala dokumentarnu reportažu iz Srebrenice u kojoj povratnik u rodni kraj, doktor Nedžad Avdić, priča o danima genocida – kao neposredni svjedok koji je preživio strijeljanje – i sada sa suprugom i dvije djevojčice uprkos svemu ostaje u Srebrenici. Njegova supruga pokazuje reporteru televizijski snimak odvajanja žena i djece i njihovo uguravanje u autobuse u julu 1995. dok kamera pokazuje nepreglednu masu djedova, očeva i dječaka a supruga Avdića u jecajima kaže:

„Niko od njih više nikada nije viđen“.

U Blajburgu su, sa svim nedorečenostima u istorijskoj valorizaciji tog događaja, likvidirani pripadnici ustaških snaga, odgovorni za provođenje nacističkog monumentalnog zločina, masovne progone i ubijanja s kulminacijom u zlodjelima u ustaškom logoru Jasenovac. Poređenje Blajburga i Srebrenice uvreda je ne samo za srebreničke žrtve genocida nego i za tradiciju same Islamske zajednice sa njenim istorijski odgovornim suprotstavljanjem ustaškim zločinima u vrijeme kad su činjeni.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa

///////////////////////

Dimitrijević: Jugoslovenska disidentska kultura je mit

////////////////////////

Ambasador Skat nije jedini zapadni diplomata sa kojim se Informer obračunavao

Ambasador Skat između 'Informera' i ološa - Radio Slobodna Evropa

////////////////////////

Rohani je prema preliminarnim rezultatima osvojio približno 22,8 miliona glasova

Rohani osvojio drugi mandat na predsedničkim izborima u Iranu

/////////////////////////

/////////////////////////////////


Dragan Mektić : Ne dešava se ništa slučajno, jer sprega politike, kriminala i vlasti je takva da njima više odgovara stanje haosa i anarhije !


Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
47550196

Powered by Blogger.ba