Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

19.05.2017.

KAKO JE NASTAO POZDRAV "ZA DOM SPREMNI" : I ZAŠTO HRVATE TREBA DA BUDE SRAMOTA KAD TO GOVORE

KAKO JE NASTAO POZDRAV "ZA DOM SPREMNI": I zašto Hrvate treba da bude sramota kad to govore



Image result for za dom spremni





!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Zbog nemilih scena u finalu Kupa: Suspendiran stadion Pecara

Maj 19. 2017.


Zbog dešavanja na revanš utakmici finala Kupa Bosne i Hercegovine, Takmičarska komisija Nogometnog saveza BiH suspendirala je stadion u Širokom Brijegu do okončanja disciplinskog postupka.

Ovakvu odluku komisija je donijela na vanrednoj sjednici, a zvanična odluka glasi: Suspendira se NK Široki Brijeg od odigravanja svih utakmica na stadionu Pecara, do okončanja disciplinskog postupka.

Također, Takmičarska komisija NSBiH usvojila je zaključak da cjelokupan materijal s revanš utakmice finala Kupa BiH ustupi Disciplinskoj komisiji radi vođenja disciplinskog postupka protiv NK Širokog Brijega.

Podsjećamo, iako je poražen na ovoj utakmici od FK Sarajevo, NK Široki Brijeg je nakon izvođenja jedanaesteraca stigao do titule prvaka Kupa BiH. Ipak, nemile scene s tribina obilježile su ovaj susret, te se navijačima posebno zamjeraju zvižduci s tribina tokom intoniranja državne himne, kao i skandiranje povika “za dom spremni”.

Takvo ponašanje izazvalo je veliku osudu javnosti, a zbog svega pokrenut je i disciplinski postupak u NSBiH.

(Kliker.info-RS)

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Marko Perković Thompson, arhivska fotografija

I hrvatskom diplomacijom u zaštitu Thompsona



!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Image result for za dom spremni
Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremniImage result for za dom spremniImage result for za dom spremni/

/////////////////////////

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni


Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni


Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni


Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for za dom spremni

Image result for dragan covic za dom spremni

Image result for dragan covic za dom spremni


Image result for dragan covic za dom spremni

Image result for dragan covic za dom spremni


Popularnosti pozdrava "Za dom spremni" možda je najviše doprineo estradni ljubimac desnice, pevač Marko Perković zvani Tompson, kao i fudbaler Josip Šimunić koji je posle utakmice baraža za Mundijal u Brazilu 2013. skandirao ovaj poklič

Poslednjih nekoliko godina sve češće čujemo izgovaranje ustaškog pozdravaZa dom spremni“, koji dolaze ili od pojedinaca ili pojedinih nacionalističkih grupa. Zbog toga se sve češće čini kao da je u Hrvatskoj ušao u svakodnevnu upotrebu. Čak je bio i predlog da bi ovaj poklič trebalo da se uvede u zvaničnu vojnu upotrebu.

//////////////////

Naime, kontroverzni ustaški pozdrav i vojni poklič su pre okupacije 1941. koristile ustaše u emigraciji a od 10. aprila 1941. postaje i službeni pozdrav u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), i smatra se ekvivalentom nacističkog “Zig hajl” pokliča. Niko u hrvatskoj istoriji do ustaša nije koristio taj pozdrav. Postoje brojni dokumenti tj. skoro svi službeni dokumenti NDH na kojima se nalazi taj pozdrav.

Foto: Wikipedia/Deutsches Bundesarchiv

Foto: Wikipedia/Deutsches Bundesarchiv

Ante Pavelić je taj izraz prvi put koristio na kraju članka pod naslovom “Ustaše, nama je sudba dosudila”, iz 1932. godine, napisanog nakon takozvanog Velebitskog ustanka. Nakon toga izraz se ustalio u njegovim pismima i proglasima, da bi na kraju postao službeni pozdrav na svim dokumentima NDH. Među ostalim, brojne odluke o deportacijama nevinih ljudi u logore iz kojih većina nikada nije izašla završavale su sa “Za dom spremni”.

Do koje mere je taj pozdrav istoznačno identifikovan s ustaškim pokretom, možda i najbolje svedoči inauguracija radijskog programa ustaške Radio stanice “Velebit” koja je počela da se emituje 4. aprila 1941. u 23.20 na talasu Radio Firence. Emitovanje je počelo sledećim tekstom: “Za Dom Spremni! Za Dom Spremni! Za Dom Spremni! Ovdje radiopostaja Glavnog Ustaškog Stana! Ovdje radiopostaja Glavnog Ustaškog Stana! Ovdje radiopostaja Glavnog Ustaškog Stana! Za Dom Spremni! Za Dom Spremni! Za Dom Spremni!”.

I svoj prvi govor preko radija 10. apila 1941. prilikom proglašenja NDH, Slavko Kvaternik je završio s ustaškim pozdravom.

 

Foto: Wikipedia/Federico Patellani

Foto: Wikipedia/Federico Patellani

U knjizi britanskog istoričara Rorija Jomansa “Visions of Annihilation” navodi se niz dokaza da je režim NDH imao poteškoća u implementiranju novog službenog pozdrava. Sve do 1942. i onda ponovno od 1944. godine, NDH je prisluškivala telefone onih koji su telefone imali i čitala pisma građana kako bi proverili koristi li se “Za dom spremni”. Postoje zapisi i evidentirane kazne koje su mnogi dobili jer nisu koristili ispravan pozdrav u svojim korespondencijama, a poseban problem predstavljale su razne organizacije mladeži NDH. U nizu članaka u službenom listu, prozivani su građani koji ne koriste “Za dom spremni”, a objavljena je i velika količina edukativnih članaka, čak i pre sloma režima, o potrebi korišćenja tog pozdrava.

Ali, postoji i ona “istorijska teza” vezano za poklič, a koja se najčešće poziva na operu “Nikola Šubić Zrinski”, ideološki i mitološki važnoj tački hrvatske kulturne baštine, a koju je krajem 19. veka komponovao Ivan Zajc. Ipak, prava istina je, objašnjava za Dojče vele istoričar dr Hrvoje Klasić, da je kao pozdrav uveden tek nakon osnivanja fašističke ustaške NDH i da je reč o ekvivalentu nemačkog “Zig hajl” (Sieg Heil – živela pobeda).

– Pozivao sam sve one koji šire laži da pokažu jedan jedini dokaz. To je lako proveriti. Libreto je svima dostupan. “ZDS” u toj operi ne postoji, kao što nigde nije ni zabeleženo da je neko pre na taj način pozdravljao – kaže Klasić i dodaje da građani retko razmišljaju šta im se po tom pitanju servira.

 

Foto: wehrmacht-awards.com

Foto: wehrmacht-awards.com

Uz to, on navodi još jedan poklič, često korišćen na tribinama fudbalskih stadiona u Hrvatskoj: „U boj, u boj, za narod svoj!“ I to se pripisuje operi Ivana Zajca, ali toga u libretu nema.

Uzletu pokliča “Za dom spremni” možda je najviše doprineo estradni ljubimac desnice, pevač Marko Perković zvani Tompson, koji ga je ugradio u svoju pesmu “Bojna Čavoglave“, jednu od najizvođenijih ratnih pesama u Hrvatskoj.

– “ZDS” je tada bio otpor onome što se događalo i iz čega je Hrvatska izlazila. On u sebi sumira antikomunizam i antisrpstvo, ako hoćete i antijugoslovenstvo. S obzirom na to da su se ustaše doživljavale kao borci protiv komunizma, srpstva ili velikosrpskih ideja, ustaštvo je na mala vrata ušlo kao simbol otpora, posebno u trenutku kada je Hrvatska izlazila iz jedne komunističke i socijalističke zajednice, napadnuta od velikosrpske ideje Slobodana Miloševića – objašnjava sagovornik Dojče velea.

Tome su, kaže Klasić, doprineli ustaška emigracija i njeni potomci koji su početkom devedesetih počeli da se vraćaju u Hrvatsku. Ustaštvo je, dodaje, počelo da se toleriše jer se ljudi najlakše povezuju s radikalnim varijantama.

KAKVO JE STANJE DANAS? KO SU HRVATI KOJI KLIČU “ZA DOM SPREMNI”

Danas se sve češće može čuti “Za dom spremni” među mladim Hrvatima, koji čak nisu bili rođeni ne u vreme ustaškog pokreta, već u vreme rata devedesetih. Koliko oni zaista znaju o istoriji tog pokliča i da li osuđuju Hitlera, koji je imao sličan pozdrav – veliko je pitanje. Čini se da baš oni Hrvati koji kliču “Za dom spremni” uzimaju naslovne strane novina i dospevaju u žižu interesovanja budući da osim toga – spaljuju srpsku zastavu, pevaju ustaške Tompsonove pesme i na razne načine vraćaju fašističku prošlost u sadašnjost.

S druge strane, Hrvati koji ne podržavaju ovakvo ponašanje i zvanične izjave Kolinde Grabar Kitarović, koja o “Oluji” govori s puno ljubavi, skrajnuti su i ostavljeni da tu i tamo proveju pokojim komentarom i zgražavanjem nad novom “Za dom spremni” modom.

Koji će od njih otići u zaborav, a koji trijumfovati, ostaje da se vidi. Možda je odgovor baš u stranicama istorije, koje, očigledno, neki nikad nisu pročitali, pa se diče onim stvarima kojih se čitav svet stidi.

(Telegraf.rs)





















19.05.2017.

NACIONALISTIČKA I KLERIKALNA DESNICA PROVODE DUHOVNO I IDEOLOŠKO NASILjE NAD GRAĐANIMA

Nacionalistička i klerikalna desnica provode duhovno i ideološko nasilje nad građanima

Goran Borković

Autor
18.5.2017. 



Nacionalistička i klerikalna desnica provode duhovno i ideološko nasilje nad građanima

///////////////////////////

Izdvajamo

  • Nova ljevica i kao stranka i kao lijeva ideja uopće treba ponajprije legitimirati vlastitu poziciju, s obzirom da se danas svako javno djelovanje na lijevim osnovama proglašava blasfemičnim i njegovi su akteri izloženi konstantnom nasilju. Posebno u Splitu. Ona već samom tom činjenicom ne može nikako biti salonska, što joj uglavnom pripisuju oni koji nikad ništa nisu istinski riskirali u društvu. S druge pak strane treba raditi posao koji je ljevici prirodan, a to je biti na strani obespravljenih, na strani moderniteta i nastupati s pozicija razumijevanja suvremenog svijeta.

.....................

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

“Svako javno djelovanje na lijevim osnovama proglašava se blasfemičnim i njegovi su akteri izloženi konstantnom nasilju. Posebno u Splitu. Nova ljevica već samom tom činjenicom ne može nikako biti salonska, što joj uglavnom pripisuju oni koji nikad ništa nisu istinski riskirali u društvu. Mi smo odlučili raditi posao koji je ljevici prirodan, a to je biti na strani obespravljenih, na strani moderniteta i nastupati s pozicija razumijevanja suvremenog svijeta”.

Dugo dogovaramo ovaj intervju. U zadnjih mjesec dana puno toga se promijenilo, ali ipak prvo pitanje ostaje jednako – zašto bi netko glasao za vas za gradonačelnika Splita? Ne pitam ovo da biste mi nabrajali sve ono za što se zalažete, nego da u dvi-tri riči kažete ključne stvari koje bi presudile da netko zaokruži broj ispred vašeg imena, a da to prije nije namjeravao?

Preskočimo li ona opća mjesta koja svaki od kandidata ima puno pravo navesti, o tome kako razumijem i volim ovaj grad, posvetit ćemo se konkretnom. Split je prije svega ambijentalno, klimatski, urbanistički pa i u ljudskom smislu prekrasan grad, u kojem sve navedene stvari ne mogu doći do izražaja zahvaljujući tome što ga uska interesna grupacija ljudi, potpomognuta korumpiranom upravom i politikom bez ikakve vizije iskorištava za vlastiti probitak. Pridodamo li tome činjenicu kako nacionalistička i klerikalna desnica provode duhovno i ideološko nasilje nad građanima, dobivamo realnu sliku današnjice.

Poanta priče o Splitu je u tome da jako malo fali kako bi Split od potencijala postao grad opuštenog i bogatog življenja, koje se neće svoditi isključivo na dobit od turizma. To malo uključuje konačno prekidanje sprege lokalnih političkih moćnika i raznih, što većih, što manjih investitora, koji pod krinkom napretka konstantno otimaju javni prostor građanima i smanjuju im kvalitetu života. Jučer su to bile Bačvice, danas su Marjan, Trstenik i Žnjan, sutra će biti preostali obalni pojas i tako redom.

Za gradonačelnika sam se kandidirao zbog toga što jedini razumijem da grad prije svega čine ljudi, a tek potom projekti, investicije i komunalni zahvati. Drugim riječima, moja osnovna ideja je u tome da pružim otpor prije spomenutoj stvarnosti, a potom vratim građane u središte odlučivanja. Razlog zbog kojeg bi na koncu netko trebao zaokružiti mene na listiću je u tome što je svakome jasno da u čitavom svom javnom djelovanju nastupam isključivo iz uvjerenja, a ne iz koristi, a uvjerenje vezano uz Split je to da građane želim osloboditi straha i omogućiti im da žive u otvorenom, avangardnom i modernom mediteranskom gradu, koji je u stanju kreativno i slobodno misliti sebe i svoju budućnost.

Ljevica, barem ona stara, u Splitu do sada nije imala puno šanse. Možemo spominjati one koji su se pravili ljevicom, poput gradonačelnika Ive Baldasara, ali niti SDP nije pokazao osobitu snagu u Splitu?

Ovdje se ne bih složio s vama. Ljevica je u Splitu još od početka devedesetih prilično jaka, barem kada je riječ o broju glasova koje su lijeve stranke dobivale. Ona je, doduše u široj koaliciji, onemogućila HDZ-u da upravlja Splitom još devedesetih godina. Drugo je sad pitanje koliko su stranke ljevice opravdale očekivanja vlastitih birača, a tu primarno mislim na SDP. Što se tiče Ive Baldasara, sad već posve sigurno možemo reći kako će se njegov slučaj izučavati na svim politološkim katedrama u svijetu. Teško će se, naime, ponoviti slučaj da netko tko je bio izravno izabran za gradonačelnika, po okončanju mandata ne osvoji niti dva posto glasova. No, Baldasar predstavlja konačni krah jedne oportunističke politike kakvu je vodio splitski SDP pod Marinom Jurjevićem.

Je li SDP uopće ljevica?

Oko ovog pitanja će se još dugo voditi rasprave i odgovor na njega ovisit će o perspektivi iz koje se na ovo pitanje gleda. Nema nikakve sumnje da su gotovo svi glasači SDP-a uvjereni ljevičari. Jednako tako nema nikakve sumnje da dobar dio njegovog članstva čine ljudi lijevih uvjerenja. No, mimo svega ovoga, činjenica je da vodstvo te stranke, kako u zemlji, tako i u Splitu, već godinama ne provodi nikakvu lijevu politiku i nastupa s ogromnom dozom oportunizma i straha pred desnicom. Bezbroj je takvih primjera u Splitu, od odnosa prema privatizaciji i radničkim protestima, preko potpore podizanju svih moralno upitnih spomenika i prešutnog pristanka na zatiranje partizanske baštine, do ravnopravnog sudjelovanja u otimanju javnih resursa i prostora od građana.

Zašto ipak niste ušli u SDP, pa preko njega pokušali ostvariti te ideje kojima težite?

Iako ovo pitanje naizgled zvuči logično, iz dva prethodna odgovora možete shvatiti zašto sam takvo što smatrao nemogućim. Kada je stranka u stanju iznjedriti Ivu Baldasara kao svog gradonačelnika i predsjednika, da bi on onda s tih pozicija otvarao ustaške spomenike, devastirao Marjan i Žnjan, a konačno i čitav grad pokušajem donošenje novog GUP-a, a sve to bez ikakve javne reakcije svojih članova, ne čini mi se izglednim da bi se u takvoj stranci moglo provesti išta od ideja zbog kojih smo osnovali Novu ljevicu. Jednako tako, kada stranka doživi čitav niz izbornih poraza od kriminalno lošeg HDZ-a, a onda bez ikakvog ozbiljnog propitivanja razloga zbog kojih je do toga došlo, na svoje čelo izabere rijetko netalentiranog Bernardića, dolazimo do istog zaključka. Taj je da je ovom društvu potrebna nova lijeva partija, neopterećena strahom i borbom za nekakve sinekure, koja će izgledati i zvučati drukčije od onoga što bismo od političara kao društvo očekivali.

Kerum ima svoje birače, a Krstulović Opara svoje, tko su glasači Nove ljevice? Jesu li to bivši radnici Jugoplastike i ostalih propalih firmi ili neki novi klinci koji do sada nisu ni glasali?

To ćemo vidjeti tek 21. svibnja, no pitate li me za moju procjenu, mislim da će za nas glasati četiri skupine građana. Razočarani, dugogodišnji glasači SDP-a, potom politički osviješteni građani koji konstantno pokušavaju birati manje zlo, što sad konačno neće morati, zatim mladi alternativci koji jasno osjećaju da ih dosad nitko nije reprezentirao i na koncu pripadnici svih manjina i općenito egzistencijalno i na svaki drugi način ugroženi građani.

Koliko je Split uopće danas grad, a koliko je destinacija? Prije dva mjeseca bio sam na glavnom gradskom trgu u petak u 23.00 sata, na njemu je bilo samo dvoje ljudi. Za mjesec dana bit će ih toliko da se tim mjestom od turista neće moći prolaziti. Kako to promijeniti?

Bez obzira što je taj vaš dojam o zimskoj pustoši i nepodnošljivim ljetnim gužvama u centru grada posve točan, siguran sam da Split neće izgubiti urbanitet i vlastitu dušu. To se neće dogoditi iz prostog razloga što je riječ o izrazito vitalnom gradu čiji je duh preživio i puno teža iskušenja. No da on sve više postaje destinacija je istina i da se protiv takvog shvaćanja grada kojeg njeguju mnogi u gradskim službama, ali i u gradu, treba boriti, treba. Trenutačno se kao ključne posljedice tih procesa ističu iseljavanje Stare gradske jezgre, sve veći pritisak kapitala da javne plaže budu sve manje javne, sve skuplji stambeni kvadrati i činjenica da mnogi studenti moraju napustiti iznajmljene stanove početkom sezone te sveopća kaubojština. Ona se jednom manifestira kao uzurpiranje tuđeg štekata na Rivi uz pomoć zaštitara, drugi put kao gradnja nelegalnih kafića po Žnjanu, a treći kao besramno otimanje tuđih prostora, također uz pomoć zaštitara i nesudjelovanje pravne države, što se upravo događa udruzi Adria art annale, kojoj privatni investitor pokušava oduzeti čitav kat i pripojiti ga susjednom hotelu.

Što Nova ljevica danas treba biti? Prema Borisu Budenu, ona bi trebala krenuti upravo odozdo, pomoći ljudima koji su u problemu, popraviti krov nezaposlenima, čuvati dijete samohranoj majci  dok obavlja to što mora. Možete li vi to napraviti? Jeste li, a to jedna od zamjerki, zapeli u teoretiziranju što je i inače kritika koja se upućuje lijevim strankama?

Nova ljevica i kao stranka i kao lijeva ideja uopće treba ponajprije legitimirati vlastitu poziciju, s obzirom da se danas svako javno djelovanje na lijevim osnovama proglašava blasfemičnim i njegovi su akteri izloženi konstantnom nasilju. Posebno u Splitu. Ona već samom tom činjenicom ne može nikako biti salonska, što joj uglavnom pripisuju oni koji nikad ništa nisu istinski riskirali u društvu. S druge pak strane treba raditi posao koji je ljevici prirodan, a to je biti na strani obespravljenih, na strani moderniteta i nastupati s pozicija razumijevanja suvremenog svijeta.

U svojim kolumnama inzistirate na antifašizmu. I sami ste bili napadnuti upravo zbog antifašizma prije predstave Olivera Frljića u splitskom HNK? Činjenica je da Split po tom pitanju prednjači u odnosu na ostale gradove u Hrvatskoj.

Prednjači iz razloga što HDZ i crkva koji polažu pravo na ideološki monopol, ne mogu smisliti autentičnu splitsku partizansku tradiciju. Zbog toga se čitavo vrijeme i ponašaju kao osvajači koji uporno rade na zatiranju memorije i stalno stoje na straži da se grad ne bi probudio iz paralize uzrokovane strahom. To im naravno neće dugoročno uspjeti, ali da će dati sve od sebe da uspiju nema potrebe sumnjati. Iz istih razloga su izmislili monstruozni županijski ustroj, zahvaljujući kojem mogu opsluživati tisuće birača i putem kojega su planirali zatrti regionalni identitet Dalmacije.

Za kraj pitanje, nije vezano uz lokalne izbore, ali je vezano uz to s čime živimo: kako biste vi riješili pitanje Agrokora?

Za početak konačnim poštivanjem zakona. Ne mogu reći da mi je nevjerojatno kako zakoni ne vrijede za sve jednako, jer mi je potpuno jasno gdje živimo, ali ovo nadmašuje i ono najgore što smo mogli zamisliti. Prvo imamo čitav hadezeovski sustav osmišljen da se pojavi netko poput Todorića, a potom imamo djelovanje tog istog sustava u novonastalim okolnostima, koje sav teret kraha pokušava prebaciti na teret građana.

Niste pozvani na sučeljavanje koje organizira Naš Hajduk. Koliko Hajduk, a vi ste – znamo svi – navijač RNK Split, utječe na izbore?

Moram priznat da me čudi kriterij po kojem su kandidati pozivani na to sučeljavanje. Da su pozvali samo prvih četvero kandidata, to bi imalo smisla. Ali pozivati kao relevantnog sugovornika Antu Čikotića iz Mosta, koji se tek prije par dana kandidirao i za kojeg nitko ne zna kako stoji u anketama, a ne pozvati sve ostale koji su već mjesecima u kampanji i imaju nekakvu podršku i vidljivost je prilično problematično. To naravno ne znači da svatko nema pravo pozvati koga želi, ali je naprosto nepristojno. Tema Hajduka nije se previše otvarala u predizbornoj kampanji, ali će svakako odnos prema tom pitanju usmjeriti dio glasova. Istina je da sam navijač i pretplatnik RNK Splita, a što se tiče Hajduka mislim da taj projekt treba dovesti do kraja i prepustiti gradske dionice članovima kluba.

Forum.tm
















19.05.2017.

NACIONALIZAM NA JUGOSLOVENSKIM PROSTORIMA

Nacionalizam na jugoslovenskim prostorima – kobna materijalizacija bolesnog stanja duha zadojenog krkanlukom


Edin Husković

Autor
19.5.2017. 


Nacionalizam na jugoslovenskim prostorima – kobna materijalizacija bolesnog stanja duha zadojenog krkanlukom

foto: abartarhiv

//////////////////////////

Izdvajamo

  • Iako sam usamljen kao Robinzon Kruso sa svojim istrajavanjem na jugoslovenskoj orjentaciji, imam silnu potrebu da nakon svega svim velikim srbendama, rvatinama, bošnjama i đetićima nedvosmisleno poručim: ODJEBITE U SKOKOVIMA!!!
..................................

Poigravanje s nama i naše robovsko pristajanje da budemo suprotstavljenje frakcije koje se, u ratu ili miru, međusobno zatiru zarad ruskih, britanskih, američkih, francuskih, kineskih ili ko zna čijih ciljeva, najviše govori o našoj nezrelosti i nespremnosti da zauzmeno mjesto na globalnoj političkoj karti koje bi nam po svemu moglo i trebalo pripasti. Međutim, krkanluk i obijest nas sprječavaju u tome.

Ljudi se vole dijeliti. Naravno, u smislu funkcionisanja ljudskog društva, taj djelidbeni proces je neophodan. Podjele, po prirodi stvari, su savršeni način preraspodjele različitih aktivnosti prema različitim individuama na osnovu koje onda dolazi do formiranja društvene mašine koja manje ili više uspješno funkcioniše. U tom smislu lako je zamisliti i pozdraviti podjelu ljudi po različitim vrstama poslova kojima se bave. Da bi jedna društvena struktura funkcionisala u vremenu i prostoru, njoj je neophodna smisaona radna podjela ali i što jednostavniji i brži proces unutarnje komunikacije. Tada se jezik nameće kao ključan faktor koji razlikuje jednu društvenu zajednicu od druge. Jezik je prva barijera koja usporava i koči opštu ljudsku integraciju, ali nameće se i kao prvi uslov nacionalne kompaktnosti (Švicarci i Kanađani su iznimka od pravila). Mojoj malenkosti, kao pripadniku jugoslovenskoj jezičkoj zajednici (nazivali je vi kako hoćeta), navest ću kao primjer, relativno lako se integrirati u društvene procese koji se odvijaju unutar geografskog područja gdje je zastupljen isti jezik kojeg danas nazivaju četvorima različitim imenima: Srpski, Hrvatski, Bosanski i Crnogorski jezik. Čim pređem u Mađarsku ili Austriju, sposobnost moga involviranja u društvo se drastično smanjuje jer ne poznajem mađarski ili njemački jezik. Prosto rečeno, osjećam se kao stranac. Dakle, za razliku od toga kako se osjećam u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu ili Podgorici, kada boravim u Budimpešti ili Beču, osjećam se potpuno strano i otuđeno.

Smisao čovjekovog postojanja trebao bi se vrtiti u okvirima koji određuju kvalitet interakcijskog procesa kojeg on vodi sa živim i neživim, vidljivim i nevidljivim svijetom oko sebe. Baza na kojoj bi trebalo biti zasnovano umijeće življenja u opštem smislu mora biti bliska najprije što kvaltetnijem razvoju kod međuljudskih odnosa. Tek kad se izgrade kvalitetni međuljudski odnosi, tada se može i treba raditi na poboljšanju međudjelovanja ljudi i prirode uopšte. Kada su međuljudski odnosi zasnovani na pravdi, etici i zdravom moralu, istovremeno se suživot čovjeka i prirode koja ga okružuje nameće kao imperativ od kojeg zavisi opstanak čak i jednog tako velikog društvenog organizma kao što je čovječanstvo koje obitava na planeti Zemlji. No, da bi se došlo do učešća u rješavanju globalnih problema, treba krenuti od početka i pokušati detektovati i odstraniti hrđu koja truje elementarne ljudske odnose unutar iste jezičke zajednice kao što je jugoslovenska.

Najrapidniji primjer zloupotrebe podjela među ljudima u svijetu nalazimo upravo na našim prostorima.

Mišljenja sam da ne postoji gluplja i ujedno opasnija podjela na svijetu od one koja vlada prvenstveno u odnosima između dvije nasnažnije jugoslovenske zajednice: hrvatske i srpske, koja onda za sobom povlači i trovanje odnosa kojima se priključuju bošnjačka i crnogorska zajednica.

Smatramo da sve što je neprirodno ujedno je i nepotrebno. Savršen ogled za neprirodno stanje državnih zajednica je stanje duha i njegove materijalizacije unutar zatrovanih grupacija koje sebe pogrešno nazivaju: Srbima, Hrvatima, Bošnjacima ili Crnogorcima bez obzira u kojoj od nelogičnih državnih tvorevina oni danas žive. I sigurno je kako će daljnje insistiranje na neprirodnim podjelama hranjenim kobnim nacionalizmom (koji se lako pretvara u nacizam) ove zavađene skupine još dublje voditi u ponor duhovne i materijalne bijede. Ne, ne radi se o tome da smo protiv postojanja Srba, Hrvata, Bošnjaka (Bosanaca) ili Crnogoraca, to treba biti posebno naglašeno, ali ne da se postojeća podjela zasniva na različitosti naroda. Ne! Termini Hrvat, Bošnjak (Bosanac), Srbin ili Crnogorac u smislu različitosti mogu imati samo jedinu moguću i prirodnu konotaciju kada je ona geografska, nikako nacionalna. I što smo više udaljeni od samo geografske (koja je bezbolna) a istovremeno bliži nacionalnoj distanciranosti (koja je autodestruktivna), to smo udaljeniji i od onoga što jesmo i što jedino možemo biti na polju novih globalnih političko-ekonomskih preslagivanja: Jugoslovenska nacija.

Naravno, oponenti ovoj tvrdnji danas su nažalost mnogobrojni, ali njihova masivnost i bučnost nisu garant  našoj boljoj budućnosti. Naprotiv, budućnost sa velikim nacionalistima koji su preuzeli sve punktove zakonodavne i izvršne vlasti, od samog početka je jasno, ne nudi viziju, prosperitet, razvoj i blagostanje na našim prostorima. Ono što oni nude, jer po prirodi stvari drugačije ne može ni biti, jesu daljnje neprirodne podjele, pozivanja na segregaciju, destrukciju, blokade i konačno ratne opcije kao jedini mogući ishod jedne bezglave i besmislene politike čije su nam rezultante itekako poznate. A to će nas sve zajedno otpuhati na smetljište istorije.

Pretpostavljam da će ovakve tvrdnje naići na negodovanje kod većine ljudi koji se na našim prostorima nacionalno i vjerski grupišu ali ja bih volio upravo njima postaviti sljedeća pitanja, a uzimajući u obzir kako se podrazumijeva da svako grupisanje ili omasovljavanje ljudi pod određenim ideologijama treba da vodi prosperitetu i razvoju određene zajednice.

  1. Šta konkretno znači biti Bošnjak, Hrvat, Srbin ili Crnogorac u istorijskom i savremenom društvenom kontekstu?
  2. Šta konkretno znači biti musliman, katolik ili pravoslavac u istorijskom i savremenom društvenom kontekstu?
  3. Šta konkretno znači biti Bošnjak – musliman, Hrvat – katolik ili Srbin pravoslavac odnosno Crnogorac pravoslavac u istorijskom i savremenom društvenom kontekstu?
  4. Zašto se smatra, a praksa je mnogo puta pokazala da to nije tako, kako pomenute podjele mogu da donesu određeno materijalno ili duhovno dobro podijeljenim stranama?
  5. Zašto niko iz kulturnog, političkog ili religijskog miljea ne postavlja ovakva pitanja jer su ona od suštinskog značaja za tehnički opstanak na područjima na kojima žive pomenuti Južni Slaveni/Iliri?

Već sam naglasio da svako grupisanje ili omasovljenje pod određenim ideologijama treba da vodi prosperitetu i razvoju određene zajednice, u protivnom svako ideologiziranje gubi na smislu. Shodno tome, ja ne vidim da su pomenute podjele nečeg dobrog donijele grupama koje se vjerski i nacionalno busaju u prsa. Naprotiv, sudbina Južnih Slavena u posljednjih tridesetak godina prepuna je boli i stradanja i međusobnog poništavanja koji su tako često surovi i zvjerski. Može se reći kako su nacionalna i vjerska sukobljavanja dovela do propadanja kulturnih i duhovnih vrijednosti, kako se uz nacionalizam i vjersku isključivost neminovno vežu političko-vjerski šund i malograđanstvo, kako se promicanje lažnih vrijednosti često vrši neukusno, krkanski te potpuno lišeno stila. Tako su političke stranke koje nama vladaju zadnjih tridesetak godina postale sajmište nepotizma, organiziranog ratnog zločina, neukusa, bezdušne sile, nestručnosti, kriminalnih i nezakonskih radnji. Vjerske institucije su involvirane u sve nečasne radnje, naročito kada blagosilju genocidne, urbicidne i ekonomske zločine nad bratskim stanovništvom i vlastitim gradovima i regijama. Nacionalna i vjerska podijeljenost Južnih Slavena je izlišna, nepotrebna, zloslutna, destruktivna i opasna po fizički opstanak istih u rasparčkanoj i uništenoj zemlji gdje živimo. Danas vidimo kako etnički očišćene sredine ničeg dobrog nisu donijele ljudima koji navodno žive „svoji na svome“, što se može vidjeti kroz primjer moralnog i ekonomskog nazadovanja bez ikakvih naznaka da će društveni procesi krenuti ka boljem.

Zašto je tome tako?

  1. Nacionalizam koji jede vlastitu zajednicu kao prvi uslov prihvatanja ljudske individue postavlja jedino i isključivo pripadnost određenoj kvazinacionalnoj grupaciji iako ta pripadnost ne mora sa sobom nositi nikakve ljudske kvalitete.
  2. Nacionalizam koji jede vlastitu zajednicu ne priznaje nikakve ljudske kvalitete ako one nisu podređene u datom trenutku podobnoj nacionalnoj kvalifikaciji.
  3. Nacionalizan bez obzira na ljudske kvalitete i nedostatke preferira samo nacionalno-vjersku pripadnost kao jedini važeći reper kod mobilizacije vlastitih redova.
  4. Kako je po logici linije manjeg otpora lakše biti negativan ali podoban pri angažovanim društvenim strukturama, prirodno je očekivati da će sve negativne društvene pojave zavladati nad etikom i vrlinama, što u konačnici rezultira potpunom destruktivnošću kojoj smo danas svjedoci.

Zašto se onda insistira na reintegraciji umjesto na integraciji Južnih Slavena kad je očito kako je reintegracija suštinski nastrojena protiv istih? Zašto se na integracije gleda kao na bauk kada se zna da su sve uspješne svjetske nacije, poput Njemačke, Kineske ili Američke, prošle upravo taj proces? Zašto zatvaramo oči pred činjenicom da smo najsvjetlije istorijske domete kao narodi stvorili upravo pod jednom zastavom?

Na ova pitanja teško je pronaći logične odgovore, možda baš zato što umjesto insistiranja na racionalnosti, praktičnosti i svrsihodnosti neophodnog integrisanja kao jedne i konačne jugoslovenske nacije, robujemo kvazinacionalnim mitovima zasnovanim na neartikulisanom, krkanskom junaštvu, potrebi za međusobnom istrebljenju i poništavanju, istorijskim lažima i lažnim kvalifikacijama. Također, mišljenja sam kako socijalističko-komunistički oblik jugoslovenskog organizovanja također nije bio najbolje i najsretnije rješenje, ali je neosporno kako je upravo prošli sistem bio stvorio preduslove za demokratskiji i slobodniji iskorak naprijed u stvaranju modernog jugoslovenskog državnog organizma, koji bi kao nepotrebne dijelove tijela jednom i zauvijek odbacio kvazinacionalne podjele i štetnu religijsku zastupljenost u političkim tokovima, samim tim postajući značajan faktor u kreiranju globalnih političko-ekonomskih tokova, umjesto da smo instrument u šakama stranih sila koje sada manipulišu nama isključivo u cilju ispunjenja vlastitih interesnih ciljeva u ovom dijelu Evrope. Takvo poigravanje s nama i naše robovsko pristajanje da budemo suprotstavljenje frakcije koje se, u ratu ili miru, međusobno zatiru zarad ruskih, britanskih, američkih, francuskih, kineskih ili ko zna čijih ciljeva, najviše govori o našoj nezrelosti i nespremnosti da zauzmeno mjesto na globalnoj političkoj karti koje bi nam po svemu moglo i trebalo pripasti. Međutim, krkanluk i obijest nas sprječavaju u tome.

Iako sam usamljen kao Robinzon Kruso sa svojim istrajavanjem na jugoslovenskoj orjentaciji, imam silnu potrebu da nakon svega svim velikim srbendama, rvatinama, bošnjama i đetićima nedvosmisleno poručim:

ODJEBITE U SKOKOVIMA!!!

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45816245

Powered by Blogger.ba