Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.05.2017.

DRAGO BOJIĆ: TREĆI PUT U OBRAZOVANjU

Drago Bojić: Treći put u obrazovanju

 Drago Bojić

Autor
11.5.2017. 


Drago Bojić: Treći put u obrazovanju

Prvi korak u rješavanju problema u vezi s odgojem i obrazovanjem (to se posebno odnosi na „dvije škole pod jednim krovom“), mora biti uvažavanje zahtjeva određene etničke skupine i nastojanje da se pojedinačni zahtjevi u stanovitoj mjeri ugrade u univerzalni obrazovni sistem

Pravo na razliku

Sadašnji obrazovni sistemi u Bosni i Hercegovini, protivno konvenciji o ljudskim pravima, međunarodnim obrazovnim standardima ali protivno i zakonima i sudskim presudama u BiH, bitno su označeni „politikom identiteta“ koja etničkim i vjerskim zajednicama daje mogućnost da preko obrazovnih institucija dogmatiziraju članove vlastitih kolektiva i diskriminiraju pripadnike manjina. Zato se, nažalost, rasprave o obrazovnim sistemima u Bosni i Hercegovini manje tiču obrazovanja (i odgoja) kao takvog, a više zahtjeva etničkih zajednica da pod svaku cijenu zaštite svoje etničke, jezične i vjerske identitete, odnosno kako se to često ponavlja – da zaštite „vitalne nacionalne interese“.

Tko zanemaruje tu činjenicu, neovisno o tome što u etničkoj ili vjerskoj pripadnosti ne vidi nikakvu vrijednost po sebi, zaobilazi temeljni problem ovog društva – postojanje razlika i pravo na razliku, bez obzira ili upravo zbog toga što se te razlike političkim manipulacijama forsiraju i što se proizvodnjom biološkog straha od drugoga predstavljaju kao najvažniji i najsvetiji dio identiteta. Zato prvi korak u rješavanju „problema“ u vezi s odgojem i obrazovanjem (to se posebno odnosi na „dvije škole pod jednim krovom“), mora biti uvažavanje zahtjeva određene etničke skupine i nastojanje da se pojedinačni zahtjevi u stanovitoj mjeri ugrade u univerzalni obrazovni sistem. Ignoriranje ili poništavanje razlika pojačava etničke uskogrudnosti i ksenofobiju i dugoročno onemogućuje zajednički obrazovni sistem koji bi se temeljio na univerzalnim humanističkim vrednotama.

Pitanje identiteta i rasprave koje se vode prije svega na odgojno-obrazovnom području, nije specifično bosansko-hercegovačko problem i ono je na različite načine prisutno posvuda u svijetu. Posvuda se u pluralnim i mješovitim društvima vodi žestoka borba između „zagovornika procesa disocijacije i dezintegracije na jednoj i zagovornika procesa asocijacije i integracije na drugoj strani“, kako je to još početkom devedesetih godina u kontekstu globalizacije i europeizacije ustvrdio francuski filozof i kulturolog Edgar Morin. Ova konstatacija pogađa posebno bosansko-hercegovačko društvo u kojem je broj zagovornika asocijativnih i integrativnih procesa svakodnevno sve manji i gotovo nemoćan u odnosu na privilegirana prava konstitutivnih naroda i njihovih isključujućih obrazovnih politika.

Rješenje, dakle, ne može biti dokidanje razlika, čak ako je to motivirano i dobrom voljom i ako nam se čini da su one prenapuhane, isforsirane pa čak i iracionalne i u određenom smislu relikt prošlosti kojeg se treba osloboditi. Naprotiv, dokidanje razlike može biti i često jest kontraproduktivno, a u nekim slučajevima i diskriminatorno. Uvažavanjem razlika relaksiraju se društveni odnosi i stvaraju se pretpostavke na kojima je moguć susret razlika i prelazak bilo stvarnih bilo iracionalnih ograda kojima se štite.

Razlike i inzistiranje da se te razlike poštuju nije nužno po sebi put u dezintegraciju, jer njihovo postojanje upućuje na mogućnost da one i iščeznu onog trenutka kad za njih više ne bude razloga. Uz to, međusobno priznanje i uvažavanje razlika može dovesti do uvida da je u multietničkim i multireligijskim društvima nemoguće maksimalizirati „vlastitu razliku“ a da se pritom ne povrijede prava drugih. Drugačije kazano, drugi i njegovo dostojanstvo i njegova prava jesu mjera i granica vlastite slobode i vlastitih prava. Poštivanje razlike drugoga i drugačijega istodobno je i najbolji način zaštite i čuvanje vlastite razlike. Uostalom to vrijedi i za sva druga čovjeka prava i slobode unutar pluralnih društava. Gdje god se jedno pravo podiže iznad drugih, bilo ono individualno ili kolektivno, nužno se vrši ideološko a i stvarno nasilje nad drugima.

Pravo na vlastito

Ne može se i ne smije nikome zanijekati njegova kolektivna prava i svakome se mora priznati identitet na koji se poziva ili za koji smatra da je njegov, upravo zato što je to najosjetljivije pitanje suvremene Bosne i Hercegovine. Ali čovjeka se ne može samo i isključivo promatrati kao tipičnog pripadnika ili zastupnika određenog kolektiva jer se time pojedinca depersonalizira i desubjektivizira i upravo unutar kolektiva dokidaju individualne specifičnosti i nezamjenjivost pojedinca. Pravo na „vlastito“ ne odnosi se samo na kolektivne pripadnosti nego prije svega i ponajviše na individualne posebnosti pojedinca.

Prenaglašavanjem vlastitih kolektivnih pripadnosti nužno se zapada u kolektivistički egoizam i samodopadnost koja iznutra osiromašuje vlastiti identitet, a relativizira identitete drugih, želeći nad njima dominirati i u konačnici ih i asimilirati i dokinuti. Paradoks politike identiteta, kao najprisutnijeg društvenopolitičkog problema suvremenog svijeta, sastoji se u tome da nam identitet treba kako bismo se osjetili slobodnima da ga se otarasimo. Poput svih radikalnih politika, politika je identiteta samorazarajuća: slobodni smo kad si više ne moramo razbijati glavu oko toga tko smo (T. Eagleton). Čovjek je, dakle, slobodan samo onda kad više ne mora strahovati da će ga drugi ugroziti, da će povrijediti njegov prostor slobode i kad nije rob postojećih često političkih nametnutih identiteta.

Najveći problem bosansko-hercegovačkog društva i jest upravo u tome što se kroz cijelu noviju povijest vodi beskompromisna i agresivna borba oko identiteta, praćena različitim ideologijama i mitomanijama, od kojih profitiraju etničke i vjerske politike. Uvažavanje tih identiteta u onoj mjeri u kojoj oni nisu okrenuti protiv drugih tim se ideologijama izbija najvažniji adut – konstantna proizvodnja egzistencijalnog straha od drugih i drugačijih. Što se više dovode u pitanje određena prava kolektiva, primjerice pravo na jezik, to još više pojačava kolektivnu isključivost i dugoročno onemogućuje da se razotkriju i razobliče političke ideologije koje inzistiraju na tom pravu.

Bosansko-hercegovačko društvo je zahvaćeno glupošću malih naroda i njihovih razlika, bijedom „njihovih teritorijalnih sporova“ (I. Bibo), „njihovim jezičnim prepirkama, šovinizmima i megalomanijom identiteta“ (P. Bruckner), separatističkim virusima, nacionalnim isključivostima i zahtjevom za etničkom, kulturnom i vjerskom homogenošću. Logično je da takav mentalni sklop želi prije svega imati kontrolu nad odgojem i obrazovanjem novih generacija kako bi se spriječilo miješanje s drugima i zaštitilo identitetsko čistunstvo. Zato se i škole žele pretvoriti u laboratorije za pokuse nad mladim umovima, u centre za uvježbavanje navika i stavova koje traži društvo (J. T. Gatto), odnosno u ovom slučaju etničke zajednice. Takav obrazovni sustav vrši emocionalno, psihičko i mentalno nasilje nad mladim ljudima, želi spriječiti razvijanje njihove kritičke svijesti i kritičkog mišljenja, zarobiti ih i zatvoriti u etnička geta i dugoročno učiniti taocima kolektivne skučenosti.

Pravo na zajedničko i univerzalno

Zahtjev da se očuvaju vitalni nacionalni interesi, vjerska prava ili pravo na vlastiti jezik, ne mora nužno voditi u ksenofobiju i kolektivnu isključivost, ali dugoročno hoće ako se isključivo inzistira na vlastitim kolektivnim interesima i monoetničkim obrazovnim programima. Etničkim i vjerskim ideologijama koje etničko i vjersko pretvaraju u kolektivne idole a čovjeka žele podrediti kolektivu i njegovim interesima, treba se suprotstaviti širim razumijevanjem identiteta. Etničke i vjerske zajednice promoviraju uske identitete, nedijaloške, nedinamične, nekomunitarne, jednodimenzionalne identitete koji se temelje na „ideologiji istosti“, na uniformiranju i standardizaciji kolektiva.

Ti „što-identiteti“ (H. Arendt) koji na prvo mjesto stavljaju čovjekove kolektivne pripadnosti (etničku, vjersku, kulturnu, jezičnu) zapostavljaju i odbacuju čovjekov „tko-identitet“ – njegovo razvijanje i određenje kao osobe, kao autentičnog autora svoje životne povijesti. Čovjek – i tome nas uči povijest čovječanstva i mnoga ljudska iskustva – nije samo ono što sad jest, on je i ono što može postati, ali također i ono što želi postati. Tome na putu stoji kulturni šovinizam i on može ozbiljno ugroziti razvoj čovjekove i neslućene mogućnosti obogaćivanja vlastitog identiteta. I dok je do određene mjere opasno poricati jedinstvenost svake kulture, moguće je tvrditi da postoji više međusobnih veza i utjecaja raznih kultura nego što to priznaju oni uznemireni mogućnošću kulturne subverzije (A. Sen). Upravo činjenica mnogostrukih povijesnih i sadašnjih međusobnih veza među bosansko-hercegovačkim građanima, upućuje na mogućnost zajedništva i ponovne izgradnje u međuvremenu razlomljenog i rascjepkanog društvenog mozaika.

Politika identiteta i na njoj utemeljeni jednonacionalno koncipirani obrazovni sistemi nužno čovjeka svode na „što-identitet“ i dugoročno ga onemogućavaju da se razvija u slobodi i u susretu s drugima i drugačijima. Nisu sva čovjekova prava i mogućnosti iscrpljene u etničkoj, vjerskoj ili jezičnoj pripadnosti, štoviše, one ponekad mogu biti najveća prepreka čovjekovoj slobodi. Postoje i individualna prava čovjeka s onu stranu njegovih kolektivnih pripadnosti, ona individualna prava koja su često upravo tom istom pripadnošću ugrožena. Napetosti između individualnog i kolektivnog, partikularnoga i univerzalnoga, ne moraju nužno završiti u isključivosti. Postoji i treći, humaniji i čovjeka dostojniji put s onu stranu kolektivnih i individualnih egoizama i dogmatizama, put koji ni kolektivu ni pojedincu ne dopušta da se povuče u sebe, u svoju uzoholjenu samodostatnost već ga izvodi na šire horizonte i prostore duha. Promatrati sebe prvenstveno i isključivo kao pripadnika određenog kolektiva jednako je bijedno i jadno kao i stav da nam dosadašnje kulturno i civilizacijsko naslijeđe unutar različitih kolektiva ne predstavlja ništa.

Na ideji trećeg puta – u kreativnoj otvorenosti mnogostrukim individualnim i kolektivnim identitetima – može se graditi i zajednički obrazovni model koji će se temeljiti na univerzalnim vrijednostima i istodobno uvažiti i razlike. Pritom treba imati na umu i to da nijedan odgojno-obrazovni model nije niti ga se smije smatrati savršenim i završenim, jer ga se na taj način nužno dogmatizira a čovjeka desubjektivizira. Puno toga što se pod obrazovanjem propagira ili proklamira „manje ima veze s idejom obrazovanja a više s političkim i ekonomskim interesima“ (K. P. Liessman) i zato svaki obrazovni sistem mora biti podvrgnut stalnoj i sustavnoj kritici kako se odgojne institucije ne bi pretvorile u nehumana i čovjeka nedostojna „sjemeništa“.

Etnički model obrazovnih sustava depersonalizira i dehumanizira pojedinca a dugoročno osiromašuje i kolektivni identitet. Zato se, prema principima sekularne države, treba zauzimati za građanski model obrazovanja koji etničko neće poništavati, ali će ga kritički propitivati, demitologizirati i demistificirati, i kvalitativno obogaćivati i nadograđivati. Svako uzdizanje jednog identiteta iznad drugih nužno vodi u različite vrste fanatizama i fundamentalizama i zato treba graditi najotvoreniji (obrazovni) sustav, onaj koji svim načinima ljudske samoidentifikacije najbolje omogućava da se razvijaju jedan pored drugoga (V. Havel). To jedino može osigurati sekularno građansko društvo u kojem je upravo obrazovanje njegov najvažniji i istodobno najkrhkiji, najosjetljiviji i najkompleksniji dio.

Tekst je objavljen u časopisu Školegijum, br. 19

//////////////////////////////////
13.05.2017.

POBJEDA EVROPE, ALI KAKVE?

Pobjeda Evrope, ali kakve?

Tomislav Jakić

Autor
12.5.2017.



Image result for tomislav jakic fotos

////////////////////////

Izdvajamo

  • Evropska je unija više razjedinjena, nego što je ujedinjena i to po crti podjele što ju je svojedobno zacrtao Bushov ministar obrane Dick Chaney svojom poznatom izjavom o staroj i novoj Evropi. Nova Evropa, to su mahom zemlje evropskoga istoka, nekadašnji sovjetski sateliti, danas otvoreno rusofobne kojima se gleda kroz prste upravo zbog te naglašene antikomunističke orijentacije (makar današnja Rusija nema veze s komunizmom, ni kao idejom). A to, što stara Evropa neće vidjeti (nije da ne vidi) to je jačanje antisemitizma, neofašizma, netolerancije prema drugima i drugačijima.
.............................
.................................

Obje te Evrope, i staru i novu, objedinjuje teški oklop neoliberalnog kapitalizma pod kojim stenju oni koji, doduše, imaju u teoriji demokratsko pravo odlučivanja, ali koje se ne pita ni za šta, oni koji su dali 35% glasova Marine Le Pen, oni koji su svojim glasovima omogućili Brexit, ali i svi oni koji će Macronu, bude li ono što je od njega najrealnije očekivati, samo dobar sljedbenik bankarskih krugova i washingtonske politike, u ne tako dalekoj budućnosti “doći glave”. Nadajmo se demokratskim putem. Jer, može i drugačije. Pa je zato slavljenje Macronove pobjede kao spasa Evrope u najmanju ruku znatno preuranjeno, da ne kažemo neosonovano.

Evropa je pobijedila, Evropa je spašena, ekstatično su nakon objavljivanja rezultata predsjedničkih izbora u Francuskoj počeli klicati komentatori i kolumnisti diljem Staroga kontinenta. A je li baš tako, ima li osnove za tu euforiju što je nezadrživo izbila na površinu, političku i medijsku, nakon pobjede Emanuella Macrona? Suočimo li se sa činjenicama, odgovor na ovo pitanje je kratko i jasno: ne!

Macron je pobijedio u drugome krugu s rezultatom vrlo blizu onoga što su ga predviđala ispitivanja javnoga mnijenja, makar i čak malo povoljnijim za njega. Pobijedio je kandidatkinju (Marine Le Pen), otvorenu protivnicu ujedinjene Evrope, nekoga tko je svojim nastupom i platformom naprosto pozivao da se glasa za protukandidata. Dakle, prvi je zaključak da Macron nije pobijedio zato što je većina onih koji su izašli na izbore bila za njega, nego zato što je bila protiv predsjednice Nacionalne fronte. Drugi zaključak proizlazi iz činjenice da je na nedjeljnim predsjedničkim izborima Francuska zabilježila najveću apstinenciju u posljednjih 48 godina. Drugim riječima u zemlji tradicionalno poznatoj po visokoj stopi izlaznosti na izborima, bilo predsjedničkim, bilo parlamentarnim, relativno mnogo birača ostalo je kod kuće, jer naprosto nisu znali kome bi dali svoj glas. Ili, malo točnije: znali su da nikako ne žele Marine Le Pen, ali Macron ih ničim nije uvjerio da bi trebali svoje povjerenje iskazati njemu. I treći zaključak: apsolutno je prerano, ne samo zbog profila novoizabranog predsjednika, nego i zbog toga što Francuzi u lipnju izlaze na parlamentarne izbore, zaključivati kako Macronova pobjeda znači “spas Evrope”.

Parlamentarni izbori na koje će Nacionalna fronta možda izaći čak i pod drugim imenom, s programom za kojega valja očekivati da će u nekim nijansama biti ublažen, ali u ključnim ksenofobnim elementima čak i zaoštren (odnos prema imigrantima, izbjeglicama, kontrola granica, ostanak u EU), mogli bi rezultirati takvim sastavom parlamenta koji će Macronu praktično onemogućiti da uradi ono što želi. Pa prema tome – nije gotovo  kada je gotovo, nego će biti gotovo tek u lipnju. Jer, Macron sa svojom strankom, starom tek godinu dana sasvim sigurno u tom kratkom razdoblju neće moći ostvariti nikakav spektakularan uspjeh kojim bi “zacementirao” svoju nedjeljnu pobjedu. I ne treba nikada zaboraviti da njegova pobjeda nad Marine Le Pen nije ni izdaleka tako trijumfalna i uvjeljiva kao što je godine 2002., također u drugome krugu, bila pobjeda Jacquesa Chiraca nad njezinim ocem (kojega je, ne bi li malo ispolirala dojam svoje stranke, Marine Le Pen posve neceremonijalno izbacila iz Nacionalne fronte, mada i dalje prima novac iz fondacije kojoj je on na čelu). A, osim svega, zašto bi baš Emanuelle Macron na čelu Pete Republike bio jamstvo opstojnosti Evropske unije, odnosno za kakvu bi se Uniju taj čovjek – na temelju njegovog do sada poznatog političkog profila – mogao zauzimati?

Ono što danas valjda i svako dijete zna, to je da će Macron biti najmlađi čovjek na čelu Francuske nakon Napoleona Bonaparte. Sasvim usputna primjedba: Napoleon jest bio osvajač, agresor – reklo bi se današnjim rječnikom, ali on je imao viziju jednoga novog poretka, naprednog poretka, i uvodio ga je; tko sumnja u to nekad se upozna s promjenama što su uvedene u tzv. Ilirskim provincijama za vrijeme Napoleonove vladavine. O Macronovoj viziji ne znamo ništa, osim što kažu da je on čovjek kontinuiteta. Znamo da dolazi iz bankarskih krugova (!), da je dvije godine bio ministar gospodarstva i da je najviša funkcija u državi ujedno i prva funkcija na koju je izabran. Govoreći u nedjelju pred masom razdraganih pristaša kod pariškog Louvrea spomenuo je Evropu i svijet u jednoj, jedinoj rečenici. Govor je dobro zvučao, ali – gledano u retrospektivi – odzvanjao je šupljinom. Fraza do fraze, sadržaja nigdje. A osim svega, neki su pomalo zlobni analitičari iskopali i podatak (i dokumentirali ga) da je govorio vrlo slično svojem prethodniku Francoiseu Hollandeu – identični rečenični sklopovi, isti pojmovi, čak isti redoslijed pri nabrajanju određenih stvari. A taj Hollande koji će najvjerojatnije ostati zapamćen samo po tome što je na mopedu i s motociklističkom kacigom na glavi jurio u posjete ljubavnici, odustao je od kandidature na predsjedničkim izborima, jer je imao rekordno nizak postotak podrške javnosti. Naznake Macronove vanjsko-političke orijentacije mogu se iščitati iz toga da je u kampanji operirao “informacijama” da je pod masivnim udarom ruskih hakera, te da je izjavio kako je Rusija najveća opasnost za Evropu. Pojednostavljeno gledano, moglo bi se reći kao će svijet u narednim godinama u Elizejskoj palači imati evropsku verziju Hillary Clinton, što je sve prije nego dobro – kako za Francusku, tako i za Evropu.

No, čak ako i prihvatimo krajnje dubiozni zaključak kako Macronova pobjeda znači i spas Evrope, nužno se nameće pitanje: a kakve Evrope? Trenutno Evropska je unija zabavljena (i prestrašena) najavljenim britanskim izlaskom. U tome kontekstu da je na čelo Francuske došla žena koja je – uz ostalo – otvoreno stavljala pod znak pitanja i ostanak Francuske u EU, ionako krhka i sve razjedinjenija Unija zaista bi se našla pred kolapsom (ili pred činjenicom da Njemačkoj mora prepustiti vođenje Evrope, što se mnogim članicama ne bi svidjelo). Pa se makar u tome ograničenom aspektu može reći kako Macronov dolazak u Elizejsku palaču spašava Evropu. No, ostaje pitanje: kakvu Evropu? Jer, Evropska unija, kakva je danas, očito nije ono što su zamišljali njezini idejni očevi, tvorci Zajednice za ugljen i čelik neposredno nakon pobjede nad naci-fašizmom u Drugome svjetskom ratu. Današnja Evropska unija glomazan je organizam s još glomaznijom “glavom”, administracijom u Bruxellesu, parlamentom koji se, budimo objektivni, nije odmakao mnogo dalje od debatnog kluba i koji od vremena do vremena – često s vrlo neuvjerljivom “većinom”- producira rezolucije koje se onda u nekim zemljama članicama do iznemoglosti pogrešno ili nepotpuno citiraju (poput one o osudi totalitarnih režima). Evropska je unija više razjedinjena, nego što je ujedinjena i to po crti podjele što ju je svojedobno zacrtao  Bushov ministar obrane Dick Chaney svojom poznatom izjavom o staroj i novoj Evropi. Nova Evropa, to su mahom zemlje evropskoga istoka, nekadašnji sovjetski sateliti, danas otvoreno rusofobne kojima se gleda kroz prste upravo zbog te naglašene antikomunističke orijentacije (makar današnja Rusija nema veze s komunizmom, ni kao idejom). A to, što stara Evropa neće vidjeti (nije da ne vidi) to je jačanje antisemitizma, neofašizma, netolerancije prema drugima i drugačijima.

Obje te Evrope, i staru i novu, objedinjuje teški oklop neoliberalnog kapitalizma pod kojim stenju oni koji, doduše, imaju u teoriji demokratsko pravo odlučivanja, ali koje se ne pita ni za šta, oni koji su dali 35% glasova Marine Le Pen, oni koji su svojim glasovima omogućili Brexit, ali i svi oni koji će Macronu, bude li ono što je od njega najrealnije očekivati, samo dobar sljedbenik bankarskih krugova i washingtonske politike, u ne tako dalekoj budućnosti “doći glave”. Nadajmo se demokratskim putem. Jer, može i drugačije. Pa je zato slavljenje Macronove pobjede kao spasa Evrope u najmanju ruku znatno preuranjeno, da ne kažemo neosonovano.


//////////////////////

Vladavina nasilja

Vladavina nasilja | Tacno.net

/////////////////////////////

Marinko Čulić: Hrvatska močvara

Marinko Čulić: Hrvatska močvara

13.May 2017

Nakon što je Plenković proglasio Grmoju ‘revolucionarom’, iako među njima nema vidljive razlike, nastupila je smrt ozbiljne politike. Doduše, tako je i drugdje u Evropi i šire, gdje se također

///////////////////////////////////////
////////////////////////////////////
13.05.2017.

KO ŠTITI 'KAMENE SVATOVE'?

Ko štiti 'Kamene svatove'?



Stećci nekropole Maculje poznatiji kao "Kameni svatovi"

Stećci nekropole Maculje poznatiji kao "Kameni svatovi"

/////////////////////////////////

U kući udaljenoj dvadesetak metara od novotravničke nekropole Maculje stanuje Muhamed Brljak. Osim što su oko nekropole nedavno zasađeni borići i pokošena trava, Brljak ističe da u proteklih godinu dana nije vidio nikakve druge radove na njenom uređenju i zaštiti.

"Bilo je govora da će se raditi na uređenju prostora oko samih stećaka, no stanje je isto kao i prije godinu dana. Ništa se uglavnom ne dešava na uređenju prostora. Turisti povremeno dolaze, kratko se zadrže, uslikaju par fotografija i odoše svojim putem...", priča Muhamed Brljak.

A zašto 117 stećaka u nekropoli Maculje čeka bolje dane i godinu dana nakon upisa na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a, u Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika BiH objašnjavaju procedurama.

Predstavnik Komisije Mirzah Fočo kaže da je početkom ove godine formiran koordinacijski odbor, u čijem je sastavu, osim Komisije, nekoliko državnih i entiteskih zavoda i ministarstva koji su zaduženi za provedbu plana upravljanja i zaštite nekropola, upisanih na Listu svjetske baštine.

"Koliko smo upoznati, trenutno su planirane aktivnosti na čišćenju od samonikle vegetacije i postavljanju informacione ploče. To je bilo planirano za Međunarodni dan spomenika, ali su nas snježne padavine u tome spriječile. Dakle, neke veće aktivnosti očekuju nas u narednom periodu, poput definiranja načina zaštite kamena, što će i biti tema velike konferencije, čiji će domaćin biti Crna Gora", ističe Fočo.

Kako je rekao, Maculje se, poput većine nekropola u Bosni i Hercegovini, nalaze u lošem stanju jer na njima dugo vremena nije poduzimano ništa od konzervatorsko-restauratorskih radova.

"Ovo je postupak koji nas tek očekuje u narednom periodu i možda je dobro da nismo ove intervencije poduzimali kako ne bismo oštetili ta dobra, jer je svako oštećenje nenadoknadiva šteta", dodaje Fočo

U Komisiji, također, tvrde da je od predstavnika lokalnih vlasti zatraženo da u nekropolama ništa ne rade samoinicijativno, bez odobrenja.

Lokalna zajednica u Novom Travniku to je većim dijelom ispoštovala, ali načelnik Općine Refik Lendo tvrdi da to ne znači da se ništa nije radilo.

"Jesmo nešto uredili, ne sve šta je trebalo, ali smo nešto zasadili, zagradili i očistili. Treba tu obezbijediti dosta financijskih sredstava, ali i u našem budžetu smo planirali sredstva za te namjene", kaže Lendo.

I dok se čeka da stećci kod Novog Travnika dobiju barem tablu koja će posjetiteljima omogućiti osnovne informacije, za priču o legendi koja se veže za tu nekropolu turisti će se i dalje obraćati Muhamedu i Rusmiri Brljak koji su danas, čini se, jedini koji bdiju nad stećcima.

"Pitaju kako su nastali stećci. Jedna je priča da su se dvoje voljeli, međutim, roditelji im nisu dali da se uzmu, ali, svejedno, krenuli su i sa svatovima došli tu, na pola puta. Majka, koja nije dala kćer, proklela je svatove, tako da su se skamenili", priča Rusmira Brljak.

/////////////////////

////////////////////

Trump, Comey i 'ruske veze' - Radio Slobodna Evropa


///////////////////////////

LGTB osobe: Nasilje nije normalno

LGTB osobe: Nasilje nije normalno - Radio Slobodna Evropa

////////////////////

Gjeraqina Tuhina: Kako sam ih porazila

Gjeraqina Tuhina: Balkan nije spreman na promene

13.05.2017.

PADDY ASHDOWN PROGNOZIRA : OČEKUJEM POLITIČKU OFANZIVU BERLINA I PARIZA NA BALKAN !!!

Paddy Ashdown prognozira : Očekujem političku ofanzivu Berlina i Pariza na Balkan !!!


Maj 13. 2017.


Pobjeda Emmanuela Macrona na izborima za francuskog predsjednika i dobri izgledi Angele Merkel da ostane na čelu njemačke vlade i nakon jesenskih izbora u toj zemlji pružaju šansu za jači nastup Europske unije na Balkanu i aktivniji odnos prema Bosni i Hercegovini, ocijenio je nekadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH Paddy Ashdown.

U intervjuu kojega je u petak objavio sarajevski »Dnevni avaz«, Ashdown je kazao kako bi se neki konkretni koraci na tom planu mogli vidjeti već ove jeseni.

»Ne mislim da će se čekati ishod izbora za Europski parlament potkraj 2019. godine. Radit će se puno brže«, kazao je Ashdown.

Njegova je ocjena kako je nakon predsjedničkih izbora u Austriji i Francuskoj te parlamentarnih u Nizozemskoj prevaziđeno razdoblje nesigurnosti pa je stoga vrijeme da se EU vrati na Balkan i sredi stanje koje je »kaotično«.

»Nemar EU doveo je do produbljenja problema na Balkanu. Svi su mislili da ćemo imati probleme na Kosovu, no vidi se da su Makedonija i BiH bure baruta na Balkanu«, upozorio je Ashdown, čiji je mandat u BiH ostao zapamćen po brojnim intervencijama i smjenama političara za koje se smatralo da ometaju provedbu Daytonskog sporazuma ili pomažu skrivanje ratnih zločinaca.

Po okončanju Ashdownova mandata njegova nasljednika Miroslava Lajčaka dočekala je situacija u kojoj on nije imao podršku  Bruxellesa niti važnih europskih prijestolnica da postupa na sličan način pa se sadašnji slovački šef diplomacije vrlo brzo povukao s dužnosti visokog predstavnika za BiH.

Ashdown sada kaže kako je Europa »izdala Lajčaka« jer mu nije dala podršku  da dovrši započetu reformu policije u BiH.

»Još je gore što je BiH nakon toga krenula nizbrdo«, kazao je Ashdown.

Podsjetio je kako teorijski EU i dalje u BiH ima na raspolaganju brojne instrumente za djelovanje, no uopće ih ne koristi.

»To se mora promijeniti«, poruka je Ashdowna, koji sada očekuje političku ofenzivu Berlina i Pariza na Balkan, a drži da će se tome pridružiti i Nizozemska.

Velika Britanija, po njegovu sudu, tu će također odigrati važnu ulogu i to unatoč njezinu izlasku iz Europske unije, jer će London negativne posljedice Brexita željeti kompenzirati jačom suradnjom s Unijom na planu sigurnosti i vanjske politike.

Podsjetio je kako je za iduću godinu u Londonu najavljena međunarodna konferencija o Balkanu. Ashdown je kazao kako se očekuje da tada bude »zaokružen proces kojim će se staviti pečat « na budućnost Balkana kao regije koja već stotinu godina okupira pozornost Europe svojom nestabilnošću i sukobima.

(Kliker.info-Hina)

/////////////////////
///////////////////////////

NEOBIČNI ČAROBNJAK: Čovjek kog se Hitler plašio, Staljin ga je slušao, a Frojd proučavao

NEOBIČNI ČAROBNJAK Čovek kog se Hitler plašio, Staljin ga je ... - Blic

//////////////////////
//////////////


///////////////////////////////////////////


Nakon žutog “pobunjenicima” crveni karton : Državni poslanici Salko Sokolović i Sadik Ahmetović izbačeni iz SDA!

Zastupnici u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, Sadik Ahmetović i Salko Sokolović, jednoglasnom odlukim Predsjedništva, izbačeni su iz stranačkog članstva.Kako je rekao potpredsjednik stranke Šefik Džaferović, odluka je usvojena jednoglasno. Džaferović je

////////////////////////



Profesor Marjanović tvrdi : Posrijedi je isključivo sukob dviju stranaka, HDZ-a i SDA, a ne između hrvatskog i bošnjačkog naroda ! (Video)

Rektor Burch univerziteta i jedan od pokretača Građanske inicijative Socijaldemokrati Damir Marjanović upozorio je u Dnevniku TV1 da su posljednjih 20 godina stranke u BiH, bez obzira na političku orijentaciju, [...

//////////////////

Pismo iznenađenja : Pjongjang poslao protestno pismo Kongresu SAD-a

Sjevernokorejski parlament uputio je danas protestno pismo Predstavničkom domu Kongresa SAD-a zbog novog paketa oštrijih sankcija protiv Pjongjanga, objavila je agencija KCNA. To je, kako napominje agencija AP, rijedak slučaj da [...
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
46331990

Powered by Blogger.ba