Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

07.05.2017.

NOVI DEBAKL EVROPSKE DESNICE: EMMANUEL MACRON POMEO DESNIČARKU MARINE LE PEN

NOVI DEBAKL EVROPSKE DESNICE: Macron pomeo desničarku Marine Le Pen

Nakon Austrije i Holandije, euroskeptična desnica doživjela težak poraz i u Francuskoj.



NOVI DEBAKL EVROPSKE DESNICE: Macron pomeo desničarku Marine Le Pen

AFP i ostali francuski mediji odmah su po zatvaranju birališta objavili da je novi predsjednik zemlje po svemu sudeći lider pokreta "En Marche!" Emmanuel Macron, koji je osvojio između 65,5 i 66,1 posto glasova, dok je Le Penova dobila između 33,9 odsto i 34,5 odsto, navodi AFP. Pristalice mladog centriste već su počele da se okupljaju u dvorište čuvenog Luvra, gde planiraju da zajedno sa Macronom proslave pobjedu.

 

 

Nakon rezultata referenduma o Brexitu u Ujedinjenom Kraljevstvu, te nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, Francuska je nakon Austrije i Holandije, treća evropska država koja je pokazala da se trend populizma i zatvaranja granica neće nastaviti.

 

Novoizabrani francuski predsjednik Emmanuel Macron za AFP je rekao da večeras počinje ‘novo poglavlje u dugoj povijesti Francuske’ te dodao da želi da to poglavlje bude poglavlje nade i obnovljenog povjerenja.

 

 Marine Le Pen, predsjednica Nacionalnog fronta, priznala je večeras poraz u drugom krugu predsjedničkih izbora od Emmanuela Macrona, novog predsjednika Francuske. 

Obrativši se okupljenim simpatizerima, Le Pen je rekla kako je nazvala Macrona i čestitala mu na pobjedi, jer ona voli Francusku. Prema preliminarnim procjenama rezultata, ona je osvojila 34,5 posto glasova.  

 

- Francuzi su odabrali kontitnuitet. Ovo je historijska odluka i mi ćemo biti prva linija opozicije novom predsjedniku. Prva runda izbora je pokazala veliku podijeljenost francuskog društva - izjavila je Le Pen.

 

Francuski premijer Bernard Cazeneuve nakon objave prvih projekcija rekao je da su ‘birači u Francuskoj danas odbili ekstremnu desnicu i pokazali svoju posvećenost vrijednostima Republike’.

 

Emmanuelu Macronu čestitao je i predsjednik Evropske komisije Jean Claude Juncker.

 

‘Sretan sam što su francuski birači odabrali evropsku budućnost’, napisao je Juncker na Twitteru.

 

KO JE EMMANUEL MACRON?

 

Emmanuel Marcon, 39-godišnji bivši bankar iz Amiensa, pobjedom na predsjedničkim izborima u nedjelju postao je najmlađi šef francuske države od Napoleona.

 

Macron je socijalni liberal, protržišno i proevropski orijentiran i nudi viziju osnažene, kompetitivne francuske ekonomije, otvorene svijetu.

 

Za sebe kaže da nije ni lijevo niti desno, a dužnost u Elizejskoj palači osvojio je usprotivivši se političkoj eliti iako je i sam iz nje potekao.

 

Kada je 2012. odlučio svoje vještine investicijskog bankara upotrijebiti u političkoj areni i postati savjetnik predsjedniku Francoisu Hollandeu, činilo se da je Macronu suđen vrtoglavi uspon u redove tradicionalnog establišmenta.

 

Ali nakon samo dvije godine ministarskog staža (2014.-2016.) napušta Socijalističku stranku, osniva svoj pokret En Marche! (Naprijed!) i kao politički autsajder, neovisni kandidat centra kreće u predsjedničku utrku, odašiljajući pritom snažne poruke protiv elite kojoj je pripadao.

 

Macron dosad nije bio izabran niti na jednu političku dužnost i na početku kampanje protivnici su ga ismijavali. “Siguran sam da francuski narod neće svoju sudbinu staviti u ruke čovjeka bez iskustva, koji dosad nije pokazao ništa”, govorio je tada Francois Fillon.

 

Macronov meteorski uspon mnogi pripisuju čežnjom za svježim licem u kombinaciji s neočekivanim slomom njegovih protivnika.

 

Osjećajući nezadovoljstvo ‘statusom quo u zemlji’, najavio je da će protresti establišment, iako je i sam pohađao prestižne francuske škole, basnoslovno zarađivao kao Rothschildov bankar i bio Hollandeov ministar privrede.

 

Macron je diplomirao na elitnom pariškom institutu političkih nauka, a zatim magistrirao filozofiju. Školovanje je nastavio na Ecole Nationale d’Administration (ENA, Nacionalna škola za administraciju) na kojoj se obučavaju vodeći francuski birokrati.

 

U ministarstvu privrede je četiri godine radio kao inspektor (2004.-2008.), a potom iduće četiri proveo u Rothschildovoj banci.

 

Još kao ministar počeo je kritizirati ‘svete krave’ francuskog socijalnog modela, poput 35-satne radne nedjelje, doživotnog zapošljavanja u javnim službama i prestrogu zaštitu radnika od otkaza.

 

Takve su ga poruke tokom kampanje pretvorile u najpopularnijeg francuskog političara, što je golem uspjeh za bivšeg bankara u zemlji u kojoj mnogi preziru svijet visokih financija.

 

Tvrdi da mu je ambicija premostiti tradicionalnu podjelu na lijevo i desno koja predugo dominira francuskom politikom.

 

Kada je u ljeto prošle godine osnovao vlastiti pokret mnogi su ga analitičari smatrali zvijezdom kratkog sjaja.

 

Macronu je, međutim, u kampanji išlo na ruku to što su socijalisti u rasulu te što je istovremeno konzervativna uzdanica Francois Fillon trpjela žestoke kritike zbog upletenosti u financijski skandal.

 

Tu je poziciju potom učvrstio gradeći široku podršku u biračkom tijelu i slijeva i zdesna. Širio je optimizam ondje gdje je kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen širila strah. On je gorljivi proevropejac i misli da Francuska treba pridobiti Njemačku u stvaranju socijalno osjetljivije Evropske unije.

 

Obećava ulaganje u obrazovanje mladih i nezaposlenih te tranziciju na čistu energiju.

 

Macron je u braku s Brigitte Trogneux koja mu je bila učiteljica u srednjoj školi i poznaje je od svoje šesnaeste godine. Vezu su počeli kad je on postao punoljetan. S obzirom na dobnu razliku od 24 godine, njihov je brak bio privlačna i intenzivno praćena tema ‘glossy’ časopisa.

////////////////////////////

//////////////////////

NENAD ČANAK OTVORENO: "Šešelj je zločinac koji se naslađivao klanjem i kopanjem očiju!"

– Miting Srpske radikalne stranke u Hrtkovcima 6. maja 1992. godine kada je u njegovom prisustvu pročitan spisak ‘nepodobnih’ građana hrvatske nacionalnosti, bio je uvod u nasilje, ubistva i progon najpre u tom, a zatim u još 20 mesta u Sremu – poručili su iz LSV-a pozivajući tužilaštvo i sve nadležne organe da pokrenu proces protiv Šešelja.

 NENAD ČANAK OTVORENO: 'Šešelj je zločinac koji se naslađivao klanjem i kopanjem očiju!' - 3


Predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak oštro je kritikovao lidera radikala Vojislava Šešelja.

 

– Dok je bio u pritvoru Šešelj je na sva usta pljuvao Haški tribunal. Kada je oslobođen, sada se poziva na (sumnjivu) presudu upravo tog suda – napisao je on na svom nalogu na društvenoj mreži Twitter i zatim nastavio u započetom stilu.

 

 

– Ima nas suviše koji se odlično sećamo Šešelja devedesetih. Zločinca koji se naslađivao iskopanim očima i klanjima. Neće se zaboraviti – naveo je lider LSV-a.

 

Ovo je samo nastavak oštre polemike između ova dva političara.

 

Naime, Liga socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka ocijenila je da je krajnje vrijeme da se pokrene proces protiv lidera radikala Vojislava Šešelja, te da se njemu i svim njegovim saučesnicima konačno sudi u Srbiji za progon hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva.

 

 

– Miting Srpske radikalne stranke u Hrtkovcima 6. maja 1992. godine kada je u njegovom prisustvu pročitan spisak ‘nepodobnih’ građana hrvatske nacionalnosti, bio je uvod u nasilje, ubistva i progon najpre u tom, a zatim u još 20 mesta u Sremu – poručili su iz LSV-a pozivajući tužilaštvo i sve nadležne organe da pokrenu proces protiv Šešelja.

 

– Činjenica da je Haški sud oslobodio Šešelja krivice ne znači da on nije kriv i da mu se ne može i ne mora suditi ovde. Naprotiv – dodaje se u saopštenju.

 

Komentarišući sve ovo šef radikala Vojislav Šešelj, najpre se nasmijao, a onda u svom maniru odgovorio na Čankove navode i zahtjeve.

 

– Nenad Čanak je neverovatna budala! Da sam lično ubio 100 ljudi i da me je Haški sud oslobodio po optužbi za ta ubistva, nijedan sud na svetu ne bi ponovo mogao da mi za to isto sudi. I ja poručujem Čanku da treba nešto i znati, a ne samo sr*ti! – kazao je Šešelj.

////////////////////////////////////

07.05.2017.

KARAPLENKOVIĆ

Karaplenković


Marinko Čulić

Autor
7.5.2017. 



Image result for marinko culic fotos

Ništa supstancijalno novo u odnosu na Karamarka nije napravio Plenković, naprotiv, politička situacija je sada gora. Ali micanjem navodno ideološki umjerenijeg, ali zapravo retrogradnog Mosta, on dobiva škare i sukno, pa reži onda, premijeru, druge prilike neće biti

Eh, kako se zaletio Andrej Plenković kada je nedavno izjavio da se kriza u Agrokoru smiruje ili, kako je slikovito pojasnio njegov čovjek na čelu prinudne uprave ove korporacije, da se nuklearna jezgra počela hladiti. Samo nekoliko dana poslije pokazalo se da se jezgra ne samo ne hladi, nego da ona uopće nije u Agrokoru već u Banskim dvorima. Dakle na adresi na kojoj stoluje sadašnji hrvatski premijer. Kada je, naime, Plenković odlučio pobacati iz Vlade sve Mostove ministre i državne tajnike, iako većina njih uopće nije bila u prilici glasati protiv ministra financija Zdravka Marića, što je prelilo čašu njegovog strpljenja, time je sebi u zaslugu stavio jedan veliki plus i mnogo, mnogo veći minus. Plus je svakako to što je izbacio iz Vlade Most, koji je dosadio i bogu i vragu jer se ponaša kao revolveraški ucjenjivač koji drugima nameće moralističke standarde kojih se ni sam ne drži (ako su u HDZ-u, kako tvrde u stranci Bože Petrova, odavno znali za svinjarije u Agrokoru, samo malo manje davno to su mogli i morali znati i oni). Ali isto to, demontažu Mosta, poduzeo je u svoje vrijeme i Tomislav Karamarko, i sada netko sa strane može koliko hoće kopati gdje je tu bilo kakva, kamoli suštinska razlika, i neće iskopati ništa. I to je taj minus koji spomenuh.

Isto kao Karamarko, Plenković se, braneći i po cijenu pada vlastite vlade kompromitiranog bivšeg agrokorovca Marića, pokazao kao smjerni i vjerni sluga krupnog kapitala. S tim razlikama što je u prvom slučaju to bio kapital sa stranom adresom, a u drugom s domaćom, i što se kod Karamarka jasno vide ljepljivi prsti osobnog interesa, a kod Plenkovića barem zasad toga nema. To se, uostalom, uklapa u širu sliku kada se uspoređuje sadašnjeg i prethodnog šefa HDZ-a. I jedan i drugi srušili su vlastite vlade, istinabog s tom razlikom da je u prvom slučaju to krenulo od Mosta, a u drugom od Plenkovićeve stranke, ali u oba slučaja se pokazalo da HDZ nije u stanju vladati u koalicijama nego isključivo sam. To je ostavština Franje Tuđmana, koji je koalicije svoje, navodno jedine ‘državotvorne’ stranke, s bilo kime prezirao, a nisu mu, doduše, ni trebale. Kratko je izdiktirao sunarodnjacima svoju želju i uvjerenje da će HDZ ostati na vlasti ‘desetljećima’ i time vezao ruke svojim nasljednicima, iako su vrlo brzo vidjeli da to neće biti baš tako. HDZ je odonda dva puta gubio izbore, odmah poslije njegove smrti i s gotovo fatalnim, katastrofičnim posljedicama, a što je najvažnije, to se nije pokazalo nimalo lošim, naprotiv, bilo je vrlo ljekovito za HDZ.

Svi, naime, iz užeg vrha te stranke koji su nešto naučili iz tih poraza bili su zatim dobri, čak odlični premijeri (prvenstveno Ivo Sanader, a zatim po inerciji dobro trasirane politike i Jadranka Kosor), s manje-više dostojnim suradnicima u Banskim dvorima (sjetite se Bože Biškupića, uljuđenog konzervativca, kojemu nije ni do gležnja sadašnja navodno proliberalna ministrica kulture, da ne govorimo o njenom prethodniku). Što je najvažnije, bilo je to korisno i za zemlju u cjelini, jer ako je išta trebalo naučiti iz ovih dva i pol desetljeća i kusur godina, onda je to da je Hrvatska mogla napraviti iskorak prema zapadnim demokracijama jedino ako je to iniciralo ili barem amenovalo reformsko krilo ove stranke. Ako toga nije bilo, HDZ se pretvarao u poluhuligansko udruženje gnjevnih i razočaranih patriota i klerikalaca koji su prijetili raznijeti cijelu državu ako joj oni nisu na čelu. To je kulminiralo u vrijeme vlade Zorana Milanovića, kada je Tomislav Karamarko pokrenuo, preko raznih šatoraša, stožeraša, klerikalnih fanatika itd., čitav megaprojekt reakcionarnog otpora ‘nenarodnoj’, ‘jugokomunističkoj’ vlasti i, srećom, umalo zbog toga izgubio izbore.

Ali nije iz toga, netalentiran i intelektualno skučen kakvog ga je bog dao, izvukao nikakvu pouku, nego je s tim nastavio i u vrijeme prve labave koalicije s Mostom, i tako sam sebi pucao u donje ekstremitete. Zatim se, očekivano, pojavio Andrej Plenković, s naizgled privlačnom agendom proevropski uljuđenog HDZ-a, koji će navodno ispeglati stranačke ekstremiste i završiti prije započeti put reformskog prestrojavanje ove stranke. No ubrzo se pokazalo da on pravi samo kadrovske rokade ekstremista, i to ako mu oni svojim radikalizmom osiguraju alibi za to, dakle da nije dorastao reformskim zaokretima. Suprotno, plima kleronacionalizma i graničnog klerofašizma kulminirala je baš pod njim, što je utjelovljeno u onoj čudovišnoj ustaškoj spomen-ploči nadomak logora smrti u Jasenovcu, koja sada stoji kao zakonomjerni simbol njegove vlasti. Istodobno, to je i međaš nove vlasti, sa ili bez novih izbora, jer je izvjesno da je on neće moći sastaviti bez srpske i drugih manjina, a one će sigurno ultimativno tražiti micanje spomenute ploče. Zato su mu one već i poručile da je sadašnja reakcionarna bujica uperena ne samo protiv njih nego i protiv njega, s tim da mu je opasnost od toga danas velika, a sutra će biti još veća.

Dovoljno je, naime, indicija da se tom bujicom želi okoristiti i navodno ideološki umjereniji Most, koji je već markirao i točke dodira s reakcionarima u HDZ-u i njegovim klerofašističkim marionetama (izbjegavanje Bože Petrova da se nedavno pojavi u Jasenovcu, simpatije za Zlatka Hasanbegovića, podrška sluđenim ‘molitvenim’ skupinama, asistiranje u nasrtanju na Olivera Frljića). Imajući to u vidu, sadašnje amputiranje Mosta iz vrhova izvršne i zakonodavne vlasti doista je pozitivan, možda i prekretnički potez, ali, žalibože, nema nikakvih jamstava da će tako i biti. Ne radi se samo o tome što je Plenković zaigrao na istu kartu preslagivanja kao Karamarko nego, puno važnije, što se ne vidi nikakva nova politička agenda koja bi ga od njega razlikovala. Zato je Plenkovićevo pravo prezime Karaplenković, a ako se s tim ne slaže, na njemu je da pruži za to dokaze, kojih sada nema. Ako ipak pruži takve dokaze, bit ću prvi koji će to pozdraviti jer, ponavljam, nikakvi demokratski pomaci u ovoj zemlji dosad nisu bili mogući ako ih nije pokrenuo ili barem prešutno prihvatio, deblokirao HDZ. To je jednostavno tako, bolje nismo vidjeli, a po svemu sudeći ni zaslužili (ne zaboravite da je ova najnovija kriza vlasti uvelike motivirana skorim lokalnim izborima, što je posredan, ali uvjerljiv pokazatelj lokalnih dometa HDZ-a, Mosta i ostalih stranaka).

Zato Plenković, kako ga god uzmeš, sada zbilja izgleda kao središnja točka malog, provincijalnog hrvatskog svemira, i ako zaista ima ‘državničkog’ potencijala, kako mu tepaju neki u stranci i mnogi mediji, to tek treba dokazati. U njegovim rukama su, štono se veli, škare i sukno i zato sijeci, brate, drugu priliku za to sigurno nećeš dobiti, iako osobno zadržavam pravo sumnjati da će to na dobro izaći.

portalnovosti.com

07.05.2017.

GENERAL JOVAN DIVJAK: MINISTRI ZA BORAČKA PITANjA ZAKINULI SU BORCE, A PRAVA DALI ONIMA KOJI NISU NI BILI U RATU

General Divjak jasno i glasno : Ministri za boračka pitanja zakinuli su borce, a prava dali onima koji nisu ni bili u ratu


Maj 07. 2017.


Penzionisani general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak i dugogodišnji predsjednik Udruženja „Obrazovanje gradi BiH“, koje pomaže hiljade mladih u BiH, u intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio je o događajima koje je preživio 2. i 3. maja 1992. godine u nekadašnjoj sarajevskoj ulici Dobrovoljačka, kao i trenutnoj političkoj situaciji u našoj državi. Osvrnuo se i na najugroženiju populaciju među građanima – borce, bh. patriote i svoje saborce, za koje je kazao da su zakinuti za svoja prava.

Nedavno je obilježena 25. godišnjica odbrane Sarajeva, Vi ste direktni učesnik događaja iz maja 1992. godine i ulice Dobrovoljačka. Postoji više verzija o tom događaju, šta se tačno dogodilo tog 2. i 3. maja?

– Ako se vratimo na obilježavanje 100. godišnjice Prvog svjetskog rata, pratili smo da u Evropi i danas postoji nacionalizam i svaka država na svoj način to obilježava, svaka država ima svoju istinu. Tako i kad govorimo o događanjima, sukobima i agresiji na BiH i, posebno, na Sarajevo, postoje različita razmišljanja i tumačenja. Jutros sam pročitao u „Dnevnom avazu“ Aristotelov citat o istini i prijateljstvu: ”Platon je prijatelj, ali veći je prijatelj istina.“ To znači da postoji puno istina o ovim događajima. Ipak, s vojne tačke gledišta, 2. maja dogodila se bitka između armije Jugoslavije i jedinica Teritorijalne odbrane BiH, policijskih snaga i patriotskih formacija.

Najveći zločin

Spominjete vojsku Jugoslavije, ukazujete li time na čin agresije na našu državu?

– Pravo pitanje je šta je vojska Jugoslavije tog 2. maja radila u Sarajevu, šta će tenk na Jevrejskom groblju, šta će borbeno oklopno vozilo kod „Estrade“ kad je BiH 6. aprila priznata i nezavisna država. Znači, to je bio direktan napad na državu koja je imala svoje strukture. Stoga moram reagirati i na ono što je rekao predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić – da je to bio najveći zločin počinjen u Sarajevu. On izbjegava činjenicu da je do tog momenta u glavnom gradu ubijeno više od 160 građana. Ivanić mora shvatiti da to nije bilo najveći zločin, već sukob dvije vojske.

Tog dana je odbranjen glavni grad BiH, kako ste Vi to doživjeli?

– Moja sjećanja idu na onaj vojnički dio, jer već ujutro oko 5 sati 2. maja počelo je granatiranje. Pogođena je Željeznička stanica, Vaso Miskin Crni, desila se diverzija u zgradi glavne pošte, spaljeni su tramvaji na Skenderiji. Znači, haos koji je mogao zahvatiti cijeli grad da nije bilo organiziranog rada u štabu TO BiH. Svako jutro imali smo sastanke štaba TO i, kad smo dobili podatke šta se dešava u gradu, znam da je naređeno da se postave protutenkovske prepreke.

Postojala je nesigurnost s obzirom na to da nam je javljeno da dolaze tenkovi iz Nedžarića i s Jevrejskog groblja. Bliže sredini dana dobivali smo informacije da je to stavljeno pod kontrolu, ali ovdje se mora napomenuti da je to učinjeno zahvaljujući hrabrosti mladih ljudi u patikama, ali i vještini dvije ili tri grupe protuoklopnih grupa. Od kojih je jedna iz Koševskog potoka i uništila Pinzgauer na Skenderiji.

Kako ste primili informaciju da je u Lukavici zarobljen predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović?

– Tad je nastala dilema i pojavile su se mladalačke i rambovske želje da se ide u napad na Lukavicu. Čekali smo šta će se dešavati i to nas dovodi do dešavanja 3. maja. Za dogovor o razmjeni mi u štabu nismo znali, prvi komandant TO BiH Hasan Efendić nam je to jutro rekao da će doći do razmjene, s tim da će biti tri vozila koja će otići do druge vojne oblasti na Bistriku.

Kad ste stigli u Dobrovoljačku ulicu i šta ste tamo zatekli?

– Kad se završio jutarnji sastanak, otišao sam do džamije na Čobaniji, tamo sam sreo dvojicu vojnika koja su stajala na ćošku, pitao sam ih je li prošla kolona, oni su kazali da su davno prošli i dodali da nisu bila tri vozila, već više od 20. Nismo znali je li Alija Izetbegović uopće stigao, znam da je postojala želja da se napadne. Ja sam tad pozvao i vojnike Jugoslovenske vojske da nam pristupe, međutim, nije bilo reakcije. To nadmetanje trajalo je oko dva sata, nisam imao nikakvu vezu s Predsjedništvom. Dok smo mi pokušavali uspostaviti vezu, već se formirala kolona i tad je već cijela kolona bila zaustavljena.

Kako je došlo do zaustavljanja kolone u kojoj je bio Izetbegović i šta Vas je on pitao kad ste se popili na transporter?

– Pristupio sam vozilu u kojem je bio Alija Izetbegović, popeo se gore, on je bio ljut i pitao me: ”Jovane, šta se dešava, zašto je zaustavljena kolona?” Odgovorio sam da nemam pojma, pa sam malo onako teatralno kazao: ”Predsjedniče, odlučite šta da se radi, ovo je historijski trenutak, od Vas sve zavisi.” Tog momenta sam čuo da se puca, putem megafona sam vikao na ljude da ne pucaju. Nakon toga došao je Zoran Čegar, otvorio je transporter, pocijepao košulju i na sebi Milutinu Kukanjcu pokazivao da je izranjavan te mnogobrojne fleke od krvi. Čegar se obratio Kukanjcu riječima: „Ako se nešto dogodi Izetbegoviću, je… ću ti četničku majku!” Nakon toga je kolona krenula, da bi oko 15 vozila otišlo prema Skenderiji i Lukavici, a desetak skrenulo prema džamiji.

Zašto se i danas manipulira podacima o broju stradalih vojnika u ovoj sarajevskoj ulici?

 – Tog dana, kao što je i Kukanjac rekao, ubijena su šestorica ljudi i to je jedina istina. Bilo je incidenata, ali ne može se nazvati da je incident kad se zaustavi vozilo Hitne pomoći i ubiju trojica pukovnika i jedan potpukovnik, niko ne zna zbog čega i za to nema nikakvog opravdanja. Stoga, ako je Bakir Izetbegović išao na Kazane, trebalo je da se spusti u Dobrovoljačku i kaže da se izvinjava i traži oprost za ono što se desilo u Dobrovoljačkoj.

Ko manipulira brojem stradalih i zašto?  

– Odgovor je jednostavan, manipulira se brojem i ubijenih u Jasenovcu. Manipulira se sa sve tri strane, dvije koje su direktno učestvovale i od međunarodne zajednice. Niti jedna strana neće da prizna svoje greške i propuste, jer, ako prizna, pomalo gubi vlast. Dakle, manipulacijom brojem ubijenih i stradalih se ostaje na vlasti. Zato sam i ovaj intervju počeo primjerom obilježavanja Prvog i Drugog svjetskog rata, koji i dalje svako na svoj način obilježava.

I u ratu se vodila politika kao i danas. Kako Vi danas gledate na političku situaciju u BiH?

– Malo ću drsko reći, ovo nije pitanje države, već onih koji je vode. Za sve što se desilo poslije odgovaraju SDA, HDZ i SDP. To su stranke, to su grupe ljudi koje su obećavale, jer nije država obećavala. Dakle, nema države, to je pojam, a kod nas su države stranke i one su obećavale. Svaka stranka svom narodu je obećavala. Za posljednje dvije godine nije urađen ni kilometar puta, pa ko vodi puteve, to radi SDA. Mašine ne rade na gradilištu HE Vranduk, nije to država kad grupa ljudi odgovara za to. U praksi u BiH svako vodi svoj dio naroda i njemu obećava, ovdje od 90 škola u 85 njih direktori su iz SDA. Koristi se i međunarodna situacija, gleda se i u Srbiju i u Zagreb, jer oni ne ostavljaju na miru BiH, jer njihove tendencije stoje i dalje. To je unitarizacija, separacija i federalizacija, te politike pokazuju da BiH ne može ništa odlučivati.

Šta je, prema Vašem mišljenju, trenutno najveći problem u BiH?

– Za mene je najveći problem Evropska unija, koja kontaktira s političkim strankama, a ne s Parlamentom BiH. Oni moraju razgovarati s parlamentarcima i članovima Vijeća ministara BiH, a ne liderima stranaka. Spriječen je napredak države i putem obrazovanja koje je opijum za djecu, kao što je religija opijum za narod. Zato što djeca uče tri historije. U RS djecu uče da su se Srbi branili od Bošnjaka i Hrvata. Naša strana govori o agresiji iako niti jedan međunarodni dokument o tome ne govori. Političari su podijelili ovu državu, pa danas, i pored činjenice da se sudi osnivačima ”Herceg-Bosne”, i dalje postoje ”Šume Herceg-Bosne” i tako dalje.

Koja je najugroženija kategorija u našem društvu? Jesu li to borci koji su iznijeli teret rata na svojim ramenima?

– Istina je da su borci najoštećenija kategorija. A uz to imate ljude koji su dobili prava, a koji nisu ni bili u ratu. Završili smo rat s oko 250.000 do 350.000 vojnika, a sad se vodi 550.000. Ali to je pitanje za ministra za boračka pitanja od rata pa do danas. To su bili generali, oficiri i na njima je odgovornost. Ljudi koji su bili nadležni nisu pokazali interes da se do kraja riješi problem boračke populacije. Ne može mi sad ministar Salko Bukvarević govoriti da je bilo 550.000 ljudi koji su branili BiH. Borci su zakinuti, i to od svojih ministara koji su dodavali ljude na te spiskove. Ali to su opet uradile političke stranke.

Koje je najrealnije i najbolje rješenje za državu za koju ste se borili?

– Rješenje nije u protestima, već da se uspostavi sistem rješavanja svih problema unutar parlamenata. Ali ta promjena treba doći od ljudi koji tu sjede, opozicija u FBiH je već pet puta tražila da se smijeni premijer Fadil Novalić, ali nema podršku. Vinston Čerčil (Winston Churchill) je rekao da se ne treba pitati šta je država uradila za nas, već šta smo mi uradili za državu. Borci su dali veliki broj žrtava i njima se mora uzvratiti i ispuniti sve što im je obećano. To je moj apel na političke stranke, jer su one vodile rat, a ne država BiH. Svako treba nešto uraditi korisno, mi to pokazujemo kroz Udruženje ”Obrazovanje gradi BiH”. Mi smo s dvoje zaposlenih osigurali 6.500 stipendija i 2.700.000 eura za djecu. Neka svako od nas takvo nešto uradi i onda će biti perspektive za BiH.

Kritični ste prema bh. političarima…

– Nije to kritika, to je naša stvarnost. To su manipulacije i to su ljudi koji nisu ni dovoljno obrazovani da vode državu. Oni u svojim biografijama pišu da pasivno znaju njemački, engleski ili ruski. To je pitanje odgoja i obrazovanja.

Je li Evropska unija budućnost BiH i ko je osnovni kočničar na našem putu?

– Perspektiva BiH je Evropska unija, koliko god ona bila odvratna. Sve veći je pritisak Rusije, koja sprečava napredak, pokušala je silom spriječiti Crnu Goru da ide u NATO. Milorad Dodik je više puta bio u Moskvi nego u Sarajevu. Osim toga, opet Bakir Izetbegović ode i sjedne s njim u kafanu da bi dogovorio da dobiju kredit MMF-a. Pa neki dan kad ga je Bakir zvao, Dodik mu je rekao da neće da ga podrži da on ostane na vlasti. Ali to nije samo problem Izetbegovića već svih političara – kazao je Divjak.

 Erdin Halimić (Avaz)

//////////////////////////////////

////////////////////////////


FRANCUSKI PISAC I FILOZOF BERNARD LEVY: 'Evropa je trenutno u agoniji, a možda je počela da umire u Bosni '90-ih godina' - 3

FRANCUSKI PISAC I FILOZOF BERNARD LEVY: 'Evropa je trenutno u ...

/////////////////////

NAKON PROVODA S AUSTRIJSKIM DESNIČARIMA: Dodik za ruske medije izjavio da rehabilitacija fašizma poprima zastrašujuće razmjere

Dodik za ruske medije izjavio da rehabilitacija fašizma poprima ...

//////////////////////

Papa Franjo o “majci svih bombi” : “Tu napravu nazivaju majkom, što se to događa?”

Papa  Franjo rekao je u subotu da se srami izraza "majka svih bombi" kakvim se naziva bomba koju su nedavno Sjedinjene Države bacile na planinsko uporište Islamske države u Afganistanu. "Sramio [...]

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45816252

Powered by Blogger.ba