Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.04.2017.

IVICA TODORIĆ I AGROKOR ALTER EGO HRVATSKE DRŽAVE

Ivica Todorić i Agrokor alter ego hrvatske države


Marijan Vogrinec

Autor
17.4.2017. 


Ivica Todorić i Agrokor alter ego hrvatske države

Foto: SD/ilustracija

/////////////////////////

Izdvajamo

  • Neki neozbiljan, jelte, vicmaher ovih je dana u emisiji „Konvoj“ Hrvatskog radija kazao da je Hrvatska sada vlasnica samo državne zastave, grba i himne. I ničeg više. Međunarodno nevalidna kuna, koju se već sada želi zamijeniti eurom, te hrvatski jezik, kritično samokontaminiran pretežno anglizmima, nacionalna su obilježja još samo za kućnu uporabu posesivnih etničkih fantasta.

.................................

Pravna stečevina EU-a skrojena po mjeri multinacionalnog, korporativnog kapitala, tržišta na kojem financijsko-politička moć bogatih i razvijenih protekcionistički obilno ubire vrhnje te ostavlja iza sebe katastrofalne socijalne razlike neviđenih posljedica i razmjera. Mali igrači tipa balkanskog kiflića čiji nesavjesni, uvlakački vođe namjerno ne poštuju životne interese vlastitih sugrađana, tzv. malih ljudi ne bi li bili pripušteni zobati materijalno-političke mrvice ispod stola za gozbâ uistinu moćnih, u toj su igri kapitala i interesa samo likovi s klupe za rezerve. Nikad neće dobiti minutažu u prvoj momčadi. Radi psihološkog dojma o važnosti u momčadi, trener ih tek tu i tamo šalje na zagrijavanje. Ništa više od toga. Agrokorov je vrč napokon došao na vodu i – razbio se

Marijan Vogrinec

Frka s Agrokorom završit će kako jedino i može završiti – sramotno, u konačnici tragično za državu ne samo zato što više neće imati „nacionalni koncern“ sposoban koliko-toliko nositi se s međunarodnom konkurencijom nego i stoga što je maloumno pristala na kukavičje jaje enormnih gubitaka uvaljeno u gnijezdo svojih građane. A to će dugoročno biti bolno i za građane i za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo. Nikakav izvanredni vladin povjerenik, ma kako se zvao, ni vatrogasni „zakonski okvir“ (sic, okvir?), tzv. lex Todorić/Agrokor ili službeno Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značenja za RH – pa još i neusklađen s Europskom komisijom i pravnom stečevinom kakvu je Hrvatska pristupno potpisala s Unijom – neće eskulpirati vladu od posljedica dobrih namjera koje vode u pakao. A te se „dobre nemajere“, nevjerodostojno tvrdi premijer Andrej Plenković, ne odnose na spašavanje privatnog vlasnika koncerna Ivicu Todorića od pada u grobnu jamu koju si je sam iskopao, nego na spašavanje barem 40.000 Agrokorovih radnih mjesta u RH, od 60.000 u cijelom regionalnom lancu od BiH, Crne Gore i Srbije do Dežele.

„Želim reći da je vlada reagirala ne samo pravovremeno, učinkovito i odgovorno“, kazao je premijer u četvrtak na početku vladine sjednice, „već je pokazala da u ovakvoj krizi ima snage za političko vodstvo i rješavanje problema. Želim da svi shvate da bi u nekom drugom scenariju koji ne bi podrazumijevao donošenje Zakona bili u kontekstu uobičajenog stečajnog postupka koji bi prijetio gubitkom radnih mjesta možda i 200.000 ljudi (zajedno s izravno i posredno povezanim poslovnim subjektima, od najkrupnijih dobavljača do zadnjeg OPG-a negdje bogu iza nogu, op. M.V.), manjkom poreznih prihoda, financijskim nekontroliranim lančanim reakcijama to je važno. Bitno je da ovaj trenutak bude prekretnički za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj.“

U te političke bajke za populističku uporabu uoči lokalnih izbora 21. svibnja, istina, ne vjeruje nitko ozbiljan, jer u kapitalističkom sustavu, kakav prakticira EU, država nema što tražiti u privatnoj tvrtci, čiji se vlasnik „nije snašao“ u tržišnom nadmetanju, zapao je u dugove te se vlastitom krivnjom doveo na rub bankrota. Hrvatska je u slučaju ove Todorićeve grandomanije, kojoj vlasnik koncerna, pokazalo se, nije dorastao jer je zinuo više nego što je mogao uredno poslovno progutati, prekršila ključna pravila kapitalističke doktrine. Stoga će premijeru Plenkoviću trebati u tjednu nakon Uskrsa znatno više od sreće kad se u Bruxellesu nađe oči u oči s gazdama prvog kata ili tzv. prve brzine EU-a ne bi li im uvjerljivo objasnio, a da se ne naljute, što je pisac želio reći tzv. lex Todorićem/Agrokorom.

Ako je takvo što uopće moguće očekivati od trenutnog premijera, koji se nikad u svoj svojoj diplomatskoj karijeri nije znao/želio vjerodostojno suprotstaviti washingtonsko-bruxelleskom interesnom mainstreamu, nego je pokorno/primjerno odrađivao zadane birokratske poslove. I na njima udobno čekao ne samo političke benefite. Vrlo moćna manjina tih iz prve brzine EU-a, koji uistinu odlučuju pa i građanima Bijedne Naše presudno kroje gaće, bile im po mjeri ili ne, a najčešće su kritično pretijesne, dolaze upravo iz zemalja čije banke-kćeri i korporacije-kćeri izvlače natprosječne profite iz RH, s područja Plenkovićeve premijerske nadležnosti i odgovornosti, a bitno diktiraju tempo u ključnom Agrokorovom sektoru djelovanja, trgovini hranom. Zašto bi stranim financijskim i gospodarskim subjektima bilo u interesu spašavati – konkurenciju? Pa onda i Berlinu, Beču, Parizu, Budimpešti i takvima spašavati, i k tome bildati poslovne mišiće Agrokoru? Nema šanse.

Ako smo braća u „obitelji kojoj i Hrvatska oduvijek pripada“, da parafraziramo pučku mudrost, „kese nam nisu sestre“. Najmanje u kapitalističkom sustavu za koji analitički plaćenici svjesno govore neistinu, da je u povijesti ljudskog društva – najbolji model.

„Favoriti“ na klupi za rezerve

Pravna stečevina EU-a skrojena po mjeri multinacionalnog, korporativnog kapitala, tržišta na kojem financijsko-politička moć bogatih i razvijenih protekcionistički obilno ubire vrhnje te ostavlja iza sebe katastrofalne socijalne razlike neviđenih posljedica i razmjera. Mali igrači tipa balkanskog kiflića čiji nesavjesni, uvlakački vođe namjerno ne poštuju životne interese vlastitih sugrađana, tzv. malih ljudi ne bi li bili pripušteni zobati materijalno-političke mrvice ispod stola za gozbâ uistinu moćnih, u toj su igri kapitala i interesa samo likovi s klupe za rezerve. Nikad neće dobiti minutažu u prvoj momčadi. Radi psihološkog dojma o važnosti u momčadi, trener ih tek tu i tamo šalje na zagrijavanje. Ništa više od toga.

Agrokorov je vrč napokon došao na vodu i – razbio se. Taj vrč koji neki s pravom ili trunčicom pretjerivanja nazivlju prenapuhanim balonom megalomanije nesposobnog, ekonomski neukog i nesavjesnog poduzetnika Ivice Todorića, zapravo je alter ego same hrvatske države. Koja će, predviđaju i neki ozbiljni ekonomski autoriteti u zemlji i inozemstvu, također skončati – pitanje je samo vremena – agrokorovski neslavno i jako bolno za gro njezinih žitelja. O toj će konačnici odlučiti potpuno isti ekonomski i razvojni razlozi, uzrokovani maloumnim tzv. „državnim“ ili „domoljubnim“ politikama izgradnje RH od 1990-ih godina na paradigmi legalne pljačke tzv. društvene, „ničije“ imovine te nacionalističke isključivosti i široke klerikalizacije/pokatoličenja društva.

Ta polit-ekonomska agenda, u ključnim sastavnicama podređena vlasnicima licencije hrvatske samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, unaprijed je osuđena na ograničen rok trajanja. Na to zorno upućuju u prošlih 27 godina sva politička, domovinsko-ratna, ratno-profiterska, tzv. pretvorbena, društvena i vjerska zbivanja u Bijednoj Našoj, čiji su rezultati negativni. Jedva da bi se u cijeloj hrvatskoj povijesti od doseljenja Hrvata na Balkanski poluotok našlo primjera veće nesloge, podijeljenosti, razdora i sukoba u nacionalnom korpusu od ovih što sada potresaju društvo i strmoglavo vuku zemlju na dno. Jamačno je politička nesposobnost i ekonomska ovisnost/podložnost Zapadu učinila beznadnom svaku mogućnost restrukturiranja Bijedne Naše na zdravoj osnovi baš kao što nikakvo tzv. restrukturiranje Agrokora po vladinom/državnom obrascu ne može čak ni spasiti sva radna mjesta, kamoli zadržati na okupu šezdesetak tvrtaka i namiriti vjerovnicima možda i znatno više od 50 milijarda kuna raznih dugova.

Kao što se propašću Agrokora pokazalo da Ivica Todorić nije znao držati uzde svog poslovnog giganta, u slučaju političkog, gospodarskog, društvenog i moralnog posrnuća RH na rubu nekog novog građanskog rata i gubitka licencije državne tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti dnevno se potvrđuje kako (i zašto) Hrvati ne znaju vladati sami sobom i kad im se posreći, doduše rijetko/iznimno u povijesti – državotvorna prigoda. Neki neozbiljan, jelte, vicmaher ovih je dana u emisiji „Konvoj“ Hrvatskog radija kazao da je Hrvatska sada vlasnica samo državne zastave, grba i himne. I ničeg više. Međunarodno nevalidna kuna, koju se već sada želi zamijeniti eurom, te hrvatski jezik, kritično samokontaminiran pretežno anglizmima, nacionalna su obilježja još samo za kućnu uporabu posesivnih  etničkih fantasta.

Judine škude i varljiva toplina „partnerskog“ tapšanja po ramenu hrvatskih državnih vođa svih su četvrt stoljeća Bijedne Naše sirenski zov iz „zapadne obitelji kojoj RH oduvijek pripada“. Oni mu nisu kadri odoljeti ni svezani uz jarbol, ne kontroliraju svoju svijest i razum, pa državotvorna prigoda svaki put – ode dovraga. Kao što će sad otići i koncern Agrokor kakav je znala i na koji je navikla javnost u regiji.

Nije vjerodostojna vladina sugestija „između redaka“ da premijer Andrej Plenković odjednom, kad se Agrokorov vrč već razbio, zna/može ono, što nije znala/mogla ni jedna vlada u prošlih 26 godina, koje su sve odreda tolerirale Todorićevu poslovnu megalomaniju. Kao što su tolerirale katastrofalnu i kriminalnu tajkunizaciju Bijedne Naše, na maloumnoj matrici prvog hrvatskog predsjednika (sic) Franje Tuđmana iz 1990-ih godina o „150-200 hrvatskih obitelji koje će učiniti od RH drugu Švicarsku ili Norvešku“. Sve su te vlade zapravo armirale gospodarsku katastrofu tuđmanovsko-tajkunskog tipa, kojoj su Ivica Todorić i Agrokor tek jedan od vrhova pogubne sante zbog koje je RH danas na samom europskom dnu, čak ispod ili ravna s Bugarskom i Rumunjskom, a kao SRH u sastavu SFRJ zemlja je bila prva gospodarska sila u Federaciji i treća među srednjerazvijenim zemljama zapadne Europe.

„Hrvatski tajkun ima klišeiziran životni put“, pišu 8. travnja 2017. na internetskom portalu Express.hr B. Rašeta i F. Lepan u članku „Hrvatski tajkuni: Nekad su živjeli u straćarama“. „Na točki A stoji skromna potleušica i ‘bosonogo djetinjstvo’, na točki B je rezidencija koja gradu i svijetu treba pokazati milijunaševu veličinu, a između tih dviju točaka nalaze se povremeni ili stalni, ali u pravilu nezaobilazni sukobi sa zakonom. Naš je tajkun, naime, često kontroverzni poduzetnik kojega nije pametno pitati za prvi milijun. Neki od njih, poput bivšeg kralja mlijeka Luke Rajića (vozača kamiona u Dukatu, op. M.V.), to i otvoreno priznaju. Drugi pak tvrde da su na početku kupili jabuku za kunu, potom je prali i glancali do visokog sjaja, a onda prodali za dvije kune. Tada su kupili dvije jabuke, pa Jovo nanovo… a onda je umrla bogata teta iz Amerike i ostavila im milijun dolara…“

Neki iz galerije „150-200 bogatih hrvatskih obitelji“ po Tuđmanovom obrascu (i izboru?), uključujući njegovu djecu Nevenku i Stjepana te unuka Dejana Košutića, već su odavno profućkali svoja poslovna carstva, neki su u smrtnom hropcu, a neki će uskoro ili za nešto duže vrijeme neminovno podijeliti neslavnu Todorić-Agrokorovu sudbinu. Javnost i da hoće ne može zaboraviti „poduzetnička“ imena janjevačkog tajkuna Josipa Gucića, pa Miroslava Kutle, Tomislava Horvatinčića, Željka Keruma, Ivića Pašalića, Franje Pašalića, Vladimira Zagorca, Hrvoja Petrača, Zdravka i Višnje Pevec, Joško Svaguša, Stipe Gabrića-Jamba…

„Zanimljivo je da su skoro svi veliki hrvatski tajkuni – osim Tedeschijevih – potekli iz identičnih društvenih okolnosti“, piše Express.hr. „Potleušice, radničko ili seljačko socijalno podrijetlo, pješačenje, oskudica, ponekad i glad. Nema sumnje da su godine teškog lišavanja razvile snažnu potrebu za dokazivanjem i nadoknađivanjem propuštenog. Često bez obzira na cijenu.“

To je bitna politička i ekonomska, ali i popudbina određene ne-svijesti koja nadilazi premijerovu poruku javnosti u vezi s Agrokorom. Budući da nije politički neuk niti diplomatski nepismen čovjek, teško da Plenković i sam vjeruje u to u što nastoji uvjeriti oporbu i širu društvenu javnost. Vlada nije reagirala pravodobno, kako tvrdi, nego se našla zatečenom Agrokorovim krahom na način kako se dogodio. Reagirala je brzopleto, a posljedice te brzopletosti tek predstoje. Do danas se ne zna tko je u vladi ili za vladu pisao tzv. lex Todorić/Agrokor, ako ponajbolji pravni stručnjaci za tu tematiku nisu, niti su konzultirani. Čak ni profesori specijalizirabnih katedri pravnih fakulteta u RH i znanstvenih instituta.

„Spasilačke“ izlike državne intervencije

Protivno premijerovoj tvrdnji, vlada nije pokazala „da u ovakvoj krizi ima snage za političko vodstvo i rješavanje problema“. Nikog ne obvezuje to što premijer „želi da svi shvate da bi u nekom drugom scenariju koji ne bi podrazumijevao donošenje Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značenja za RH bili u kontekstu uobičajenog stečajnog postupka koji bi prijetio gubitkom radnih mjesta možda i 200.000 ljudi, manjkom poreznih prihoda i financijskim nekontroliranim lančanim reakcijama“. Moglo se intervenirati na osnovi postojećih zakona, osobito po hitnom postupku pofriškanom Stečajnom zakonu. Time se ne bi konfrontiralo vladu s nepoštivanjem pravne stečevine EU-a niti bi se država kompromitirala intervencijom u privatnom koncernu. To ne smije biti „prekretnički trenutak za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj“. Ni po kakvoj „spasilačkoj“ izlici.

Izvanredni vladin povjerenik u Agrokoru Ante Ramljak jest stručnjak od formata u poslu za koji ga je premijer Plenković izabrao obaviti u raspadajućem koncernu, ali nije čarobnjak. Možda bi mogao odglumiti iluzionistu tipa Davida Copperfielda da mu je premijer, uz nemoguće zadaće, dao i novac kojim će vjerodostojno riješiti ključne dubioze i restrukturirani Agrokor ostaviti na nogama. Novac je ključ problema. Bio je, jest sada i bit će ubuduće. Osim duga dobavljačima oko 17 milijardâ kuna i minimum 10 milijardâ u mjenicama bez pokrića, pa i 1,3 milijarde eura ruskog Sberbanka plus neki dan još 100 milijuna eura istog najvećeg vjerovnika radi pripreme restrukturiranja Agrokora pod vodstvom ruskog izabranika Antonia Alvareza III., ključni je problem kako osigurati tekuću likvidnost posrnulog sustava i onemogućiti blokade u mreži koja uključuje navodno oko 5000 Agrokorovih dobavljača i poddobavljača, kakve su ovih dana već zaledile znatan dio gospodarskog sustava.

Sva politička i ekonomska pamet restrukturatora pada na prostoj činjenici: bez novca i poslovnog povjerenja nema ništa od ozbiljnog posla. Kako smo među prvima pisali na našem portalu nakon javne eksplozije prenapuhanog Agrokorovog balona, Rusi znaju biti jako nezgodni igrači pokuša li ih se izigrati, a njihovi vjerovnici – vrlo moćne državne novčane institucije Sberbank i VTB – drže pretežan dio Todorićeva duga. Ta je činjenica itekako važna, jer te banke nisu željele sudjelovati s četiri druge banke u namicanju interventnog kredita od 80 milijuna eura, uz 4,97 posto kamata na 15 mjeseci, radi isplate plaća u Agrokoru uoči Uskrsa te dijela obveza dobavljačima, povezanim trgovačkim društvima i malim OPG-ima.

Ulaskom države u Agrokor, što neki analitičari drže izravnom direktivom Washingtona i Bruxellesa premijeru Bijedne Naše da po svaku cijenu onemogući ili barem znatno zakomplicira daljnji prodor Rusa u poslovni sektor RH, Banski su dvori omalovažili pokušaj Sberbanka i VTB-a da posredstvom Antonia Alvareza III. postave ne samo novu upravu Agrokora nego i restrukturiraju koncern primjereno svojim interesima. To je očiti znak da predstoje nove napetosti, ne samo zbog Agrokorova golemog duga Rusima, koje neće smiriti hitno slanje iskusnog diplomata Tončija Staničića u Moskvu gdje će, nakon dvije godine maloumnog hrvatskog zanemarivanja svjetske velesile, napokon popuniti upražnjeno mjesto veleposlanika RH u Ruskoj Federaciji.

„Vlasnici i menadžment Agrokora dosta su dugo krivotvorili financijska izvješća“, kazao je novinarima prvi potpredsjednik VTB-a Jurij Solovjev, čija banka potražuje od Agrokora više od 300 milijuna eura od ukupnog duga Rusima 1,7 milijardâ eura, što je ozbiljan izazov izvanrednom vladinu povjereniku Anti Ramljaku. „To je dovelo do toga da je kompanija upala u dugove koje nije prikazivala, ali u jednom trenutku je pitanje kratkoročne likvidnosti izašlo u prvi plan i zato je tvrtka došla u sadašnju situaciju. Nakon restrukturiranja duga moguće su i promjene u dioničarskoj strukturi.“

U međuvremenu se dosta toga zbiva izvan očiju javnosti, što je krajnje indikativno ne samo za postupak restrukturiranja koncerna nego i krajnji učinak. Tajnoviti Antonio Alvarez III. je po svjetlosnom brzinom izglasanom tzv. lex Todoriću/Agrokoru nestao iz Ciboninog tornja, a na njegovo je mjesto u Agrokorovom strateškom uredu zasjeo Ramljak s najbližim suradnicima. Prema nekim spoznajama Jutarnjeg lista, koje je prenijela televizija N1 Hrvatska, njegova se tvrtka Alvarez&Marsal „nije ni odazvala  na poziv koji je Ante Ramljak odaslao na adrese niza međunarodnih konzultantskih kuća, specijaliziranih za restrukturiranje. Alvarez III. je poslao odbijenicu Ramljaku?“

Vladin je izvanredni povjerenik, navodno, poslao pozive „za dostavljanje ponuda za sudjelovanje u restrukturiranju Agrokora na adrese šest velikih konzultantskih kuća specijaliziranih za taj posao. Osim Alvarez&Marsala, pozive su dobili FTI Consulting, AlixPartners, McKinsey, BCG i KPMG. Alvarez&Marsal nije se ni odazvao na poziv, a FTI Consulting se, otkriva sugovornik Jutarnjeg lista, zahvalio na ponudi, opravdavajući se da bi bio u sukobu interesa budući da surađuje s jednom od banaka s kojom je Agrokor u poslovnim odnosima“.

Da cijela ta tragična storija ipak ne bi bila bez svog humorističkog poglavlja, pobrinula se – a tko bi drugi bio svakom loncu poklopac!? – predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u kratkom međutku na margini jednog od svojih prekobrojno nekorisnih i skupih boravaka izvan domaje. „Zgrožena sam i jednostavno ne mogu vjerovati da u situaciji kada ne možete plaćati dobavljačima i hoćete li moći isplatiti plaće, da u situaciji kada ljudi strepe za vlastiti život i budućnost svojega radnog vijeka, kada možete izazvati domino efekt pada dobavljača, da i dalje možete živjeti u luksuznim uvjetima u nekakvom dvorcu“, bubne „žena iz naroda“ koja samodopadno po globusu glumata kraljicu i – ostade živa. Kivna na Todoriće, jer još nisu pokupili kovčege kako bi njoj, jelte, prvoj hrvatskoj predsjednici (sic) prepustili Kulmerov dvorac u Šestinama za rezidenciju u elitnoj podsljemenskoj zoni? Kakav vražji Pantovčak ili, nedajbože, čak predizborno obećana Visoka ulica na Gornjem gradu u Zagrebu!

Bolje da nemamo to što imamo

Uza sve što predsjednica Republike čini i što je činila u prošlih nešto više od dvije godine mandata, Kulmerova bi kraljevska raskoš na sjevernim padinama Zagrebačke gore taman pristajala njezinoj taštini (bez pokrića). Predsjedničini ormari pretrpani dizajnerskom odjećom i obućom, koju za potrebe vizualne promidžbe svog lika i djela mijenja triput dnevno, samo su još potrebiti tuceta-dva odgovarajućih krinolina. Što njezinom krojačkom timu, u slučaju potrebe, nije nikakav problem: gdje ona okom, oni skokom. Jer, zašto bi se Grabar-Kitarović uopće obzirala na „zle jezike“ javnosti, koji joj spočitavaju neumjereno, često neukusno prešetavanje frizura, odjeće i obuće pred tv-kamerama. Kako bi tek neumornoj globtroterici monarhističkih manira izvrsno sjele veličanstvene odaje u dvorcu što ih je Ivica Todorić dao urediti i opremiti kremi londonskih eksperata za tu vrst interijera!

Inače, Kulmerov se dvorac vodi kao imovina iz Agrokorovog portfelja, pa je zasad još neizvjesno kakva će u njemu biti sudbina obitelji Todorić. Neizvjestan je i sam rasplet slučaja Agrokor koji, u najcrnjoj inačici, može izazvati i pad Plenkovićeve vlade prije isteka mandata. To što se dogodilo/događa s najvećom nacionalnom korporacijom je, zapravo, pravo naličje političkih, ideoloških i gospodarskih Potemkinovih sela što ih je stisnutih zuba i šaka na kninskoj tvrđavi, postolujnog kolovoza 1995., sažeo Franjo Tuđman krilaticom „Imamo Hrvatsku!“ U međuvremenu, do danas, pokazalo se kako je bolje na nemamo to što zapravo – imamo. Zemlju koja ne da pristojno živjeti svom vlastitom narodu na vlastitom tlu, odumire iznutra, truje djecu lažnim domoljubljem i srednjovjekovnim praznovjerjem, izmišljenim mitovima iz nepostojeće prošlosti…

Raspad agrokorske megalomanije slika je i prilika službene Hrvatske koja već, eto, dvadeset sedmu godinu političko-ekonomski ne zna zbrojiti dva i dva, pa jamačno više nije daleko od raspada sustava. Sada je prekasno tražiti krivca kada je račun napokon stigao na naplatu. A krivac nije jedan. Nikakve teorije zavjere, kojima je osobito sklona politička (ultra)desnica, ne mogu eskulpirati biračko tijelo što svaki put iznova, mazohistički uporno daje upravljačke uzde svoje sudbine ljudima nahvao, kako bi kazao dum Marin, umjesto ljudima nazbilj. I u tom je smislu jako indikativan za „stanje nacije“ sada zvoneći Agrokor-Todorićev poučak. Velik je upitnik to koliko je bilo koja vlada Bijedne Naše, ne samo trenutna, Plenkovićeva, uopće još sposobna kontrolirati stanje u zemlji. Političko, gospodarsko, proračunsko, društveno i moralno.








17.04.2017.

MILORAD DODIK I DRAGAN ČOVIĆ RUŠE BiH NA LINIJI LOGIKE VELIKODRŽAVNIH KONCEPATA IZ DEVEDESETIH GODINA

Dodik i Čović ruše BiH na liniji logike velikodržavnih koncepata iz devedesetih godina

Nevena Ćosić

Autor
16.4.2017. 





Politički analitičar Esad Bajtal upozorava u razgovoru za Vijesti.ba da vlast u BiH ne želi istinske reforme, jer bi one značile odricanje od svih privilegija, te stvaranje pravne države koja bi morala preispitati kako ko od nas danas živi, zašto neko nema hljeba, a neko ima vile, bazene, avione, skupocjene automobile i slično.

Umjesto da se raspravlja o životnim, egzistencijalnim problemima, stalno se na scenu stavljaju neki dežurni problemi – referendumi, revizije za koje se unaprijed znalo da ne mogu proći na taj način, te ucjene sa RTV servisima, izbornim zakonom… To je projektovanje u javni i društveni prostor BiH dežurnih problema, kako bi se njima prikrili stvarni egzistencijalni problemi građana, naglašava Bajtal.

VIJESTI.BA: Kako biste protumačili izjavu člana Predsjedništva HNS-a BiH i delegata Kluba Hrvata u državnom Parlamentu Maria Karamatića da će BiH ostati bez Vijeća ministara, a Federacija BiH bez Vlade ukoliko SDA ne prihvati “hrvatski” prijedlog o izmjenama Izbornog zakona i zakona o RTV servisu? On tvrdi da tada Vašingtonski i Dejtonski sporazum ne bi vrijedili, te da bi Hrvati u BiH imali pravo na revitalizaciju Herceg-Bosne. Kako tumačite ove navode? 

BAJTAL: Ova izjava je ujedno i ucjena i prijetnja. S druge strane, to je samo finale vječitog zamajavanja javnosti da sve to što se politički radilo, što se komplikovao politički život na javnoj sceni FBiH, bilo je u službi onoga što se stalo osporavalo, a to je oživljavanje Herceg-Bosne zarad koje grupa u Hagu, barem za sada, na plećima ima 120 godina zatvora, a očito će imati i više. To samo potvrđuje činjenicu da su bili u pravu oni koji su se kritički odnosili prema politici Dragana Čovića i HNS-a.

VIJESTI.BA: Dakle, iz Karamatićeve izjave progovara politika Dragana Čovića?

BAJTAL: To je jasno. Samo se sada to uokviruje u HNS ili nešto drugo, stvar se pokušava objektivizirati. Kada to nije moglo visokom sofisterijom, onda se podleglo pritisku, instinsktu, refleksu da se konačno otvoreno, glasno i jasno govori jezikom ucjena i prijetnji.

VIJESTI.BA: Je li ovo direktan poziv na kršenje ustavnog poretka u BiH?

BAJTAL: Svaka ucjena uvijek je neko rušenje. Ucjene i prijetnje nisu ništa normalno, ni u smislu retorike, niti u smislu akcije koje bi mogle uslijediti. Prijeti se raspadom, gubljenjem Vijeća ministara BiH, Vlade FBiH, uspostavljanjem nečega što je već bilo na zločinačkim osnovama i čemu se sudi. To su očigledne prijetnje i to vrlo ružne. To nije politika, to je sila upakovana u verbalni paket sa porukom: “Evo izvolite, pa birajte”.

VIJESTI.BA: HDZ BiH da se do kraja mjeseca u parlamentarnu proceduru upute prijedlozi za izmjene Izbornog zakona koji će Hrvatima omogućiti da sami biraju svoj člana Predsjedništva BiH, kao i uspostavljanje javnog RTV kanala na hrvatskom jeziku. Vjerujete li da će ova inicijativa dobiti podršku državnih parlamentaraca? Hoće li se pristati na Čovićeve zahtjeve?

BAJTAL: Zaista ne znam da li će dobiti podršku. U ovoj zemlji nikada ništa ne možete prognozirati, jer je u pitanju iracionalni, a ne racionalni sistem. No, činjenica je da sve to raskrinkava Čovićevu politiku i da je sve to u službi rušenja ne samo federalnog dijela ove zemlje, nego kompletne države, koje proizilazi iz jednog prisnog, tobože, prijateljskog, a zapravo očito politički dobro uvezanog sistema dua Dodik – Čović.

To je jasno svih ovih godina. Čović javno zagovara BiH, a pri tome je najbolji politički partner Dodiku, koji javno govori o tome kako ne želi ovu zemlju, kako je ona privremena, kako će se ona raspasti, a kako je samo RS stabilna forma.

Ne možemo biti naivni. Ovo je govor činjenica. Njih dvojica prisiljavaju sve nas da budemo i gluvi i nijemi i slijepi, a rade to što rade. A to šta i kako rade, to je očigledno rušenje ove zemlje. Ruše BiH na liniji logike velikodržavnih koncepata iz devedesetih godina – velike Srbije i velike Hrvatske. To govori logika, ne govorim to ja.

VIJESTI.BA: Ukoliko izostanu izmjene Izbornog zakona BiH, pojedini visoki zvaničnici govore o mogućnosti neodržavanja opštih izbora 2018. u BiH. Postoji li opravdan bojazan od ovakvih najava? Ili je to još jedna politička mantra?

BAJTAL: Sve to je populistička priča, ucjene i prijetnje. U Mostaru više od osam godina nema izbora. To nikoga ne brine. Sada se odjednom govori o mogućnosti izostanka izbora i pokušava se politički kapitalizirati.

Bez obzira na to šta će biti, ovo što se u BiH radi nije politika, nego politikanstvo. Osim dvije pomenute strane, postoji i treća koja je takođe njihov dobar partner u svemu ovome, samo je ona nekada manje, a nekada više vidljiva. To važi i za Dodikovu i za Čovićevu stranu, dakle, zavisno od situacije, one su manje ili više vidljive, ali to ne znači da ih nema ili da nisu prisutne na sceni.

VIJESTI.BA: Zašto su izmjene Izbornog zakona BiH ponovo stavljene kao dominantan prioritet, umjesto onoga o čemu se pričalo na početku ovog mandata – socijalne i ekonomske reforme u BiH i zadaća koju nam je zadala EU?

BAJTAL: Domaći političari ne mogu ništa reformisati. U ogromnoj pljački BiH, u ogromnoj prevari naroda i građana BiH, reforma je nešto što ne dolazi u obzir. Reformisati znači odreći se svih privilegija. Reforme bi morale pristati na oblik pravne države koji bi morao preispitati kako ko od nas danas živi, zašto neko nema hljeba, a neko ima vile, bazene, avione, skupocjene automobile i slično.

Umjesto da se raspravlja o životnim, egzistencijalnim problemima, stalno se na scenu stavljaju neki dežurni problemi – referendumi, revizije za koje se unaprijed znalo da ne mogu proći na taj način, te ucjene sa RTV servisima, izbornim zakonom… To je projektovanje u javni i društveni prostor BiH dežurnih problema, kako bi se njima prikrili stvarni egzistencijalni problemi građana.

Govorimo o problemima ove vrste – 50 posto građana BiH je na rubu siromaštva, a još 30-ak procenata je ispod granice siromaštva. Prema svjetskim istraživanima, mi smo pretposlednja najbjednija zemlja u svijetu, ispod nas je samo Venecuela. Prije dvije godine bili smo 17 najbjednija država, prije godinu dana 13, a sada smo pretposlednja. No, da bi se pobjeglo od stvarnih problema, naši političari na svenu stavljaju one vještačke.

Stvarni problemi kažu političarima: “Obećali ste građanima to i to. Ništa od toga nise ispunili. Vi više niste legitimni predstavnici svojih naroda. Vi morate ići!”. No, oni neće da idu, jer je ovo vlast bez odgovornosti i bez obaveza. Rade šta hoće i kako hoće, mimo svih obećanja koja su dali narodu.

Vijesti.ba.

////////////////////////////

Gdje si bio 1791?

Gdje si bio 1791?

17.Apr 2017

Foto: Mladina Antivakcinacijska histerija samo je najnovija srednjovjekovna moda u Hrvatskoj, i već je izvjesno kako je ono hrvatsko nacionalno pitanje, majka svih pitanja – gdje si bio devedeset prve?

//////////////////////////////////////
17.04.2017.

PROVJERAVANjE POLITIČKE SCENE U BiH

Provjetravanje političke scene u BiH



Ko je ta politička snaga koja može donijeti promjene u BiH?

Ko je ta politička snaga koja može donijeti promjene u BiH?

///////////////////////////

Uz osnivanje nekoliko političkih pokreta koji imaju ozbiljne ambicije za opšte izbore 2018. godine, počelo je provjetravanje bh. političke scene, uz pitanje - rađa li se alternativa strankama koje više od dvije decenije određuju pravac kretanja zemlje i kroje sudbinu naroda?

Stvaranje političkog pokreta Most 21. nedavno je objavio Amir Reko, zvani Makedonac, bivši oficir JNA a kasnije Armije BiH, koji je 1992. godine spasio 44 srpska civila, iz sela Bučje u opštini Goražde.

„Službeno najavljujem formiranje pokreta Bh. Most 21, uvjeren da je upravo sada trenutak da se okrene stranica, nova stranica, stranica koja će nas zajedno dovesti u novo i uspješnije doba Bosne i Hercegovine“, rekao je Reko.

Ko je ta politička snaga koja može donijeti promjene u BiH, zemlji u kojoj se reforme teško i sporo provode? Može li se izvući najbolje iz pojedinaca za kolektivno dobro? Amir Reko, koji se iz privrednih, prvi put upušta u političke vode, kaže:

„Nama je želja, nama je cilj sve ono što je pozitivno, što je dobro u ljudima, ljude koji nisu opterećeni mržnjom, da preko ovog Mosta povežemo, kako bismo dali šansu ljudima koji nemaju alternativu osim da se priključe ovim etnonacionalnim strankama i šta ja znam šta se sve ovdje, vidite i sami, dešava. Znači, jedno zdravo, potpuno zdravo tkivo koje se zasniva na ljudskosti, na povezivanju svega onog dobrog u ljudima, a ne bacanje loptice sa jedne na drugu stranu. Ima dosta ljudi koji bi željeli da budemo samo normalni, jednostavno, da ne gledamo ko je koje vjere, nacionalnosti itd.“

Nama je cilj sve ono što je pozitivno, što je dobro u ljudima, ljude koji nisu opterećeni mržnjom, da preko ovog Mosta povežemo: Amir Reko

Nama je cilj sve ono što je pozitivno, što je dobro u ljudima, ljude koji nisu opterećeni mržnjom, da preko ovog Mosta povežemo: Amir Reko

I predsjednik Stranke za BiH, Amer Jerlagić, najavljuje stvaranje novog demokratskog bloka, bloka centra, pod nazivom „Proboj“, s ozbiljnim namjerama za naredne opšte izbore, 2018. godine.

„Nećemo biti ni komunisti ni nacionalisti, radićemo na probosanskom frontu i ubrzo ćemo obznaniti naš koncept političkog djelovanja. Sam pojam Proboj je nastao kao kratica nekoliko riječi – pro-bosansko-jedinstvo. Nama je cilj prije svega da okupimo snage političkog demokratskog centra u Bosni i Hercegovini, gdje će biti otvorena vrata i svim nezavisnim pojedincima, intelektualcima, koji će moći biti dio projekta Proboj, i zajedno sa političkim partijama koje budu u toj koaliciji djelovati na političkoj sceni. Znači, to će biti otvorene liste, daćemo priliku svim ljudima, koji i nisu članovi partija, da budu dio tog projekta, a naravno, planiramo obaviti razgovore i sa nezavisnim načelnicima da i oni učestvuju u projektu koalicije Proboj“, ističe Jerlagić

Podsjećamo da je grupa od sedam nezavisnih kandidata, koji su na lokalnim izborima osvojili gradonačelničke i načelničke položaje, i zvanično se udružila i formirala Pokret za Evropu.

Ujedinjenje ljevice u BiH se najavljuje već godinama pa i sada, godinu i po prije paralmentarnih izbora, sastaju se lideri i dogovaraju neki modeli. Međutim, brojni analitičari upozoravaju da prepreke mogu biti u sujetama, egoizmu i borbi za vlast „ljevičarskih“ prvaka.

U koncept provjetravanja bh. političke scene uklapaju se i dvije grupe „novih“ socijaldemokrata - Socijaldemokrati IgG (Inicijativa grupe Građana) i socijaldemokrati okupljeni oko „Jahorinske deklaracije“.

U ime grupe Socijaldemokrati IgG, jedan od osnivača, univerzitetski profesor Damir Marjanović kaže:

„U protekla dva desetljeća djelovanja stranaka koje su se nominalno označavale kao lijeve stranke, zbog njihovog koketiranja s nacionalističkim ili strankama desnice, mislim da se ideja ljevice izgubila. Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka. Ali ako budemo to morali, imamo snage i znanja i mudrosti da to uradimo. Ipak, stvaranje još jedne političke stranke koja će ispunjavati procente, boriti se da uđe u Parlament, koja će sklapati formalne i neformalne koalicije, koja će biti bazirana na tome da neko ostane na vlasti - mislim da to BiH ne treba.“

Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka: Damir Marjanović

Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka: Damir Marjanović

Takođe se organizovala grupa intelektualaca, građanskih aktivista, političkih lidera lijevo orijentisanih stranaka, koji su potpisali tzv. Jahorinsku deklaraciju. Na taj način žele osigurati zajednički nastup kako se navodi „nenacionalističkih stranaka“ na izborima 2018. godine.

Kakve su šanse da BiH dobije Most, po ugledu na Hrvatsku, novu snagu koja će donijeti toliko neophodne promjene u BiH ?

Analitičarka Ivana Marić smatra da nove pokrete ili povezivanje partija treba pozdraviti, ali je pitanje da li postojeći politički sistem u BiH omogućava njihovo drugačije djelovanje od onog na koji su građani navikli.

„Djelovanje izvan standardne političke šeme, odnosno tradicionalnih stranaka je tendencija u svijetu. Pitanje je međutim u BiH, da li uz postojeći sistem može bilo kakva stranka, novi Most, novi pokret donijeti promjene ili će se prilagoditi okolnostima? Vidjeli smo da su i hrvatski Most već potresale afere. Dok ne promijenimo sistem, dok se oslanjamo samo na politički moral, nema promjena. Moramo imati sistem koji bi garantovao da će se političari ponašati po normama i pravilima. Sada imamo pogrešno postavljene temelje - mijenjanjem boje zidova nemoguće je promijeniti strukturu i ojačati temelje. Za sada ne vidim da će oni donijeti očekivano poboljšanje. Ipak je dobro da se građanima ponude nove snage, pa možda neka od njih i doživi uspjeh“, poručuje Ivana Marić.

Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci: Fra Ivo Marković

Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci: Fra Ivo Marković

O tome da su BiH potrebne nove političke snage, govorio je u jednom od intervjua za RSE fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

„Nadam se kako se rađa alternativa koja će omogućiti da dođu političari koji neće voditi politiku na razini identiteta, nego na razini izgradnje zdravog društva. Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci, nego političari koji, poput europskih lidera rade, na organizaciji društva, prije sve na ekonomiji. Na nacionalnoj razini se samo manipulira. Pucaju se velike nacionalne ideje, a u biti se sve svodi na pljačku“, izjavio je fra Ivo Marković.

///////////////////////
///////////////////////////////
/////////////////////////

Erdoganove buduće poteze, kako zaključuje Zlatko Dizdarević, neće kontrolisati ni Evropa, niti SAD, ni Rusija

Vijeće Evrope: Referendum u Turskoj nije u skladu sa evropskim ...

//////////////////////////////////////

Ilustracija

Dobavljači iz BiH složni, Konzumu treba dati šansu

////////////////////////////////////////

Ilustracija

Hiljadu palestinskih zatvorenika štrajkuje glađu

////////////////////

Otvaranje dosijea Tajne policije poslednji put je bilo tema 2013. godine, ilustracija

Tajna policija Srbije, misterija koju niko ne otkriva

17.04.2017.

PROF. DR. SUAD KURTĆEHAJIĆ : NEMA DISKUSIJE SA ONIMA KOJI NUDE PODJELU BiH

PSuad Kurtćehajić : Nema diskusije sa onima koji nude podjelu BiH

April 17. 2017.



Imam osjećaj da se u mnogim stvarima jednostavno bošnjačka politika ne snalazi i zato postoji potreba da se kroz nevladin sektor počne djelovati, odnosno da on ojača u mjeri da ispostave zahtjevi u pogledu određenih stvari. Ako Dejtonski ugovor prestane važiti onda protivnici BiH trebaju znati da automatski dolazi do aktiviranja prethodnog pravnog stanja, a to nije nikakva “Herceg Bosna” i RS nego dolazi do aktiviranja prethodnog stanja koje je oličeno u ustavnosti iz 1974.godine sa svim amandmanima i sa nazivom Republika BiH. Tako da bi to bio pravni slijed stvari, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba, prof.dr Suad Kurtćehajić

VIJESTI.BA: Danas je u Sarajevu održana javna tribina pod nazivom “Globalno udruživanje Bošnjačakih organizacija”. Šta bi danas u svijetu uopšte bile bošnjačke organizacije i kakva je njihova koordinacija?

KURTĆEHAJIĆ: Ne postoji koordinacija bošnjačkih organizacija a ima ih jako puno. Ideja je bila, da bi bilo jako dobro napraviti neko koordinaciono tijelo koje bi na neki način bila jedna vrsta platforme djelovanja svih tih organizacija. Onda bi ta snaga bila neuporedivo jača nego što je pojedinačno djelovanje i veća snaga Bošnjaka ispoljena kroz praktično jedno koordinaciono tijelo. Ovo je jedna ideja za koju treba da se čuje, za koju postoji potreba, a sada je na nosiocima pojedinih bošnjačkih organizacija da se vidi da li će ovu ideju materijalizirati, ili će na desetine bošnjačkih organizacija ostati bez ikakve kordinacije.

VIJESTI.BA: Vi ste danas naveli da bi to tijelo uključivalo sve probosanske snage, međutim postoji stanovita razlika između probošnjačkog i probosanskog. U čemu je suštinska razlika?

KURTĆEHAJIĆ: Prvo je potrebno da se uvežu sve bošnjačke organizacije. Poradili smo na tome da se ta ideja obznani a onda vremenom je potrebno napraviti tijelo koje bi imalo jednu bosansku platformu što bi moralo dobiti svoj adekvatan naziv. Moj prijedlog je bio da se to novo tijelo nazove Svebosanski stanak, po našem srednjovjekovnom parlamentu. Kada je Evropa imala apsolutističke monarhije,Bosna je imala parlament koji se zvao Stanak i koji je ograničavao vlast bosanskih vladara. To bi sigurno bio moćan nevladin sektor kojeg bi vladine snage morale respektirati.

VIJESTI.BA: Pomenuli ste izradu svojevrsne platforme. Šta bi u tome kontekstu bili zahtjevima prema, kako ste naveli, legitimnim predstavnicima Bošnjaka?

KURTĆEHAJIĆ: Potrebno je naravno napraviti platformu, ali tek treba da vidimo efekte i reakcije. Tek treba da se vidi kakav će biti odjek ove ideje, a ako bude dobre volje onda je potrebno napraviti platformu na principima koji će biti konstanta za sve bošnjačke organizacije. Prva konstanta bi bila da jednostavno BiH se mora očuvati u svome nedjeljivom kapacitetu i po tome možemo ravnati bilo čije odstupanje i ispade jer se dešava da nekada i eminentni intelektualci naprave određena lutanja pa izađu iz nekakvih stvari koje ne bi smjele biti osnov polemike.

VIJESTI.BA: Nedavno je akademik Muhić iznio zanimljive teze?

KURTĆEHAJHIĆ: Akademik je toliko dobrih stvari rekao kada je u pitanju BiH i Bošnjaci, da je prosto nevjerovatno da on onakvu izjavu daje. Hoću da vjerujem da se nekad jednostavno desi lutanje ili crna noć duše kod nekih intelektualaca, pa tako i one izjave akademika Muhića su u suprotnosti sa načinom kako je on do sada djelovao, ali na sreću nisam čuo da je on to kasnije ponavljao.

VIJESTI.BA: Kako gledate na aktuelnu,zvaničnu bošnjačku politiku?

KURTĆEHAJIĆ: Imam osjećaj da se u mnogim stvarima jednostavno ne snalaze i zato postoji potreba da se kroz nevladin sektor počne djelovati, odnosno da on ojača u mjeri da ispostave zahtjevi u pogledu određenih stvari, jer puno stvari Bošnjaci nisu odradili kako treba, počev od slučaja Sutorine, da se u vezi s tim ide na sud jer je to bila najnormalnija stvar, jer BiH je jedina imala jasne granice od strane AVNOJ-a. Mi smo morali postavit taj zahtjev kao što je to uradila Rumunija prema Ukrajini koja je 2009.godine dobila presudu i vraćen im je dio oduzete teritorije.

Druga stvar, ne smije nijedan poličar reći da je RS konstanta. Ona jeste predviđena Dejtonskim sporazumom, ali presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007.godine, kojoj je vojska i policija RS-a označene kao odgovorne za genocid u Srebrenici, jednostavno mijenja čitavu situaciju i dovodi RS pod uptnik, jer sud je tijelo koje poništava svaki ugovor pa može poništiti i Dejton, a da ne govorim o kovenciji o spriječavanju genocida koja kaže da sve što je nastalo na genocidu mora biti i uništeno. Treća stvar, u pogledu izbornog zakona na način na koji bi to Čović htio, o tome uopće ne treba razgovarati.

Jednostavno mu treba dati doznanja da je to prvo u suprotnosti sa presudama Sejdić-Finci, Zornić i Pilav, i u suprotnosti sa evropskom ustavnosti po kojoj svaki građanin pod jednakim uslovima treba da ima jednaku mogućnost pristupa vlasti, a ovo što hoće Čović i njegovi pratioci je dalje ojačavanje etničkog kriterija što je paradoksalno i mora se jednostavno jasno reći da to nema smisla i da neće proći. Osim toga, mora se imati mehanizam ukoliko dođe do opstrukcija.

Međutim ako Dejtonski ugovor prestane važiti onda protivnici BiH trebaju znati da automatski dolazi do aktiviranja prethodnog pravnog stanja, a to nije nikakva “Herceg Bosna” i RS nego dolazi do aktiviranja prethodnog stanja koje je oličeno u ustavnosti iz 1974.godine sa svim amandmanima od kojih se posebno ističu amandmani iz 1990.godine, te se država vraća nazivu, Republika Bosna i Hercegovina. Tako da bi to bio pravni slijed stvari.

(Kliker.info-Vijesti)

///////////////////////

ČAVARA O UKIDANJU KANTONA: 'Inicijativa Jasmina Imamovića je krajnje neozbiljna'!

ČAVARA O UKIDANJU KANTONA: 'Inicijativa Jasmina Imamovića je ...

////////////////////////

ZAVRŠEN SASTANAK U FEDERALNOJ VLADI: Konzum dobavljačima u BiH duguje oko130 miliona KM

Konzum dobavljačima u BiH duguje oko130 miliona KM

////////////////////////////

Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature

///////////////////////////


Image result for dodik i covic karikature



Image result for dodik i covic karikature

/////////////////////////////

//////////////////////////////////////

/////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////////////

“Rođeni” u Americi ne odustaju od tradicije : Veležova “Crvena noć” 13. maja ponovo u Louisville-u


///////////////////////////

Bosna International forum : Bh. dijaspora godišnje investira oko tri milijarde KM u BiH

///////////////////////////////////////

////////////////////////////////////////

Banjalučki biskup Franjo Komarica : Ako bi hrvatski entitet bio sličan entitetu RS, bio bi samo strašna sramota za Hrvate

////////////////////////////////////////////////////////////

Emir Suljagić : 2018. ljevica mora ponuditi viziju

////////////////////////////////////////////////

Enes Ratkušić : Odluka je pala, kandidata SDA za Predsjedništvo BiH želi se ukloniti po svaku cijenu

///////////////////////////////////////////////////////

Dragan Bursać : Višegradski krst srama urliče nad žrtvama


/////////////////////////////////////////

Zvonimir Nikolić: Sretan ti rođendan Armijo najčasnijih ljudi!

/////////////////////////////////////////////

Emir Ramić : Armija RBiH je zauzela časno i istaknuto mjesto u odbrani države BiH

 

 
17.04.2017.

BALKANSKA UNIJA

Balkanska unija


Čedomir Petrović

Autor
16.4.2017. 



Balkanska unija

//////////////////////////

Izdvajamo

  • Propada roba, propada narod, ali bar smo dostojanstveni idioti i čuvamo obraz nacije. Širi se smrad ubuđalosti robe. Prepravljaju se rokovi trajanja. Opšta jebada. Ove na vlasti bole bulja, oni će uvek imati, i moći će da pobegnu na vreme, ali gde će ovaj narod. On bi opet sa onima sa kojima je bio toliko dugo. Bilo mu dobro.

///////////////////////

Moramo biti svesni da smo očajnički potrebni jedni drugima, i da se ma koliko tvrdoglavo trudili da do neke zajednice ili unije ne dođe, prazan novčanik, gladna deca, bitka oko kontejnera, razorene nekada moćne fabrike i preduzeća stoje kao avetinje, ogromni izdaci za naoružavanje, napad i odbranu, a nema koga da napadneš jel je isti golja kao i ti, nema šta da braniš, nema pas zašta da te ujede. Besmislenost troška, i tupost i glupost prevođenja srpskog na hrvatski i obratno, i kačenja dvojezičnih tabli, a svaki peti nepismen, i ne čita ni jednu.

Godinama nosim jednu ideju u sebi, koja bi nekada bila veoma blizu mogućeg ostvarenja, a onda bi se naglo udaljila i bila gotovo nevidljiva.

Čitajući  intervju  Aleksandra Vučića dat za američki portal “Politico”, počela je da mi se vraća ta ideja o neminovnosti približavanja bivših republika nekadašnje dobre zemlje Jugoslavije u neku vrstu zajednice ili unije, sa proširenjem na susednu Albaniju.

Iznenađujuće stidljivo i veoma skromno propraćena je ova Vučićeva ideja. Verovatno je naišla na nepripremljene medije za takvo jedno frapantno i radikalno rešenje, duboke ekonomske i političke krize.

Rečenice koje je izgovorio samo su me podsetile da napišem ovaj tekst, mada sam pročitao neke komentare čitalaca, koji se svode na nevericu i oštru osudu ideje o vraćanju na neku staru novu Jugoslaviju. To su uobičajene reakcije onih koji ili nisu pročitali ceo intervju ili su u nemogućnosti da ga shvate.

Premijer Vučić je izjavio kako Srbija mora da ostane čvrsto na putu prema EU, a u isto vreme da osnaži regionalnu saradnju.

 “Ako se drugi slože s mojim planom, postali bi tržište od 20 miliona ljudi, što je vrlo značajno. Mogli bismo da privučemo mnogo više investitora i mislim da to i ostali razumeju.”

Na pitanje da li želi da stvori novu Jugoslaviju, Vučić je kazao kako se radi o “staroj Jugoslaviji plus Albaniji”.

“To je politička ideja bez ugrožavanja njihovog suvereniteta. Podići će naše ekonomije”.

“Potrebno je povezati ljude. To je ono što nam je veoma važno”.

Premijer je naveo da su tešnji ekonomski odnosi jedini način za prevazilaženje regionalne nestabilnosti, naročito u Bosni i Hercegovini koju je opisao kao “bure baruta”.

Planirani su radovi kojim bi se Beograd povezao sa Sarajevom i Prištinom. Tako bi se putovanje iz Beograda do Sarajeva smanjilo na samo tri sata sa sadašnjih pet, a premijer Vučić ukazuje da korist od toga nije samo ekonomska, već da će taj put zbližiti narode regiona.

“To je stara Jugoslavija, plus Albanija. To je politička ideja, ali bez ugrožavanja njihovog suvereniteta. To će ojačati naše ekonomije”, rekao je Vučić.

Vučić je izjavio da će udvostručiti napore radi stvaranja zone slobodne trgovine na Zapadnom Balkanu, uključujući investicije u najznačajniju infrastrukturu, kao što je autoput koji će povezati Beograd i Sarajevo.

Uprkos tome što pridobijanje suseda za svoju ideju predstavlja izazov, Vučić kaže da je ubeđen da će prevladati sopstveni ekonomski interesi i da će uz pomoć EU na narednom samitu Zapadnobalkanske šestorke u julu u Trstu, biti postignute široke konture sporazuma.  Iako BiH, Albanija, Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Srbija trenutno sarađuju u okviru CEFTA, Vučić ističe da je neophodna mnogo jača saradnja da bi se postigao značajan rast.

I taj Trst. Nije im bilo teško da nauče naš jezik samo da bi mogli da nam lakše prodaju robu.

Prilažem skromno ideju koja je stajala u glavi sa već dosta popadalom prašinom, čekajući trenutak da izađem javno sa njom. Pa, polako, mereći šta se dobija a šta gubi ovom idejom, tas sa onim šta se dobija uveliko preteže onaj u kome stoji ono što se gubi.

Ukoliko uopšte dođe do stvaranja neke zajednice ili unije, a bilo bi mnogo dobro da do toga dođe, bilo bi poželjno da se poradi na zajedničkim projektima u svim sferama života, a koji bi bili od interesa za sve članice ove nove zajednice zemalja, ali pre svega, to bi bila ekonomska organizacija.

Umesto bratstva i jedinstva, možemo pokušati s poštovanjem i uvažavanjem.

Da se poštuje suverenitet svake od članica. Da postoji mogućnost istupanja  iz zajednice. Ne mešanje u unutrašnje probleme zemalja unije, kao ni u spoljnu politiku. Konačno rešavanje pitanja međusobnih granica, i doći već jedanput do istine o ubijenim i nestalim osobama tokom krvavih godina na ovim prostorima.

Postići najviši stepen saradnje u trgovini, izvoz-uvoz, turizam, bezbednost, ekonomija, kultura, nauka, obrazovanje, sport…  To su države koje su nekada živele mnogo godina zajedno. Poznaju se dobro. Gotovo svi govore istim jezikom. U Drugom svetskom ratu podnele su velike gubitke prilikom oslobađanja svojih a zajedničkih teritorija, pa su se posle ubijali između sebe i bili ubijani od onih koji su tražili mnogo više od onoga što im pripada… A sada bi bilo korisno da ponovo budemo u nečemu zajedno… u bekstvu od gladi i ekonomskog uništenja.

Pokazalo se u periodu od raspada Jugoslavije do danas, da nemamo proizvode koji mogu biti konkurentni stranim proizvodima vrhunskog kvaliteta, izrađenim najsavremenijom tehnologijom, xafsingom i plasmanom na svetsko tržište. Nađe se neko, ali sve je to sporadično.

Premijer i izabrani predsednik Srbije Aleksandar Vučić založio se za ekonomsko i tržišno povezivanje država bivše Jugoslavije, i Albanije, jer bi to podiglo privrede ovih država i osnažilo regionalnu saradnju.

Morala bi EU da učini presedan u svom rigoroznom odnosu primanja u članstvo, prema zemljama Zapadnog Balkana. Politička i ekonomska situacija je tragična. Odnosi su na ivici pucanja. Narod je nezadovoljan teškim životom, permanentnim strahom od gubljenja posla i neizvesnošću opstanka svoje porodice. Sve to opterećuje prisustvo korupcije i kriminalaca koji žive u iritantnom i bezobrazno sramotnom luksuzu.

Pre nego što nanovo krene rat na ovim prostorima, koga niko neće moći zaustaviti za duža vremena, ni staviti ruke na tvoja ramena, i reći kako je dobro  videti  te  opet…  i koji će štetiti i samoj EU i njenim članicama, ubeđen sam da bi ova Balkanska unija, bila generalna proba pred kolektivni ulazak u Evropsku uniju. Ukoliko se dobro pokažemo, možemo svi zajedno, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Albanija, ući, i pre predviđenog roka, u tu famoznu EU. Nešto kasnije ponovilo bi se i sa ulaskom u NATO.

Balkanska unija bila bi čisto interesna unija u kojoj bi zajedničkim, planskim radom sa vrhunskim stručnjacima, prvo bi bilo podmireno tržište zemalja unije, sa mogućnošću izlaska na evropsko i svetsko tržište. Na taj način bi svaka članica imala neuporedivo veću pravnu sigurnost od samostalnog izlaska.

Rigorozna kontrola svih potencijalnih investitora, stranih ili domaćih, sa proverom porekla investicija, i permanetnom kontrolom poslovanja, garancijom države u koju se ulaže, i garancijom unije, za sigurnost vlasnika, dobavljača i radnika. Ništa radniku ne znači da li će gazda otići u zatvor ili će pobeći na neko ostrvo sa njegovim krvavo zarađenim parama, i da li će neko iz vrhova vlasti, a takve krađe uvek idu ruku pod ruku sa vlastima, zglajznuti sa mesta premijera ili ministra. Radnik mora biti na prvom mestu po garancijama i sigurnosti svoje vlastite dobiti i radnog mesta.

Ovu Vučićevu ideju, sigurno je podgrejala propast i pljačka koncerna “Agrokor”, i sećanje na Abdićeve menice bez pokrića i “Agrokomerc”. Naučilo se valjda nešto, pa makar i ono loše… I to je učenje.

Skoro sve republike su jedva čekale da se raspadnemo pa da pokažu svetu ko su i šta su. Koliko su moćni i jaki i kako ih je samo članstvo u Jugoslaviji sprečavalo i gušilo da pokažu šta znaju i imaju.

I prdnuše svi u čabar.  Neko manje neko više… Krenuše u svet, kad ono tamo ima toliko auto guma, vina, piva, nameštaja, voća, povrća, mesa, mleka, bele tehnike i kućnih aparata, vagona, frižidera, automobila… Sve najpoznatije svetske firme sa dugom tradicijom i tržištem. Tu nema mesta za nas. Posebno pojedinačno.

Nemaš gde prodati, a nećeš komšiji, niti on hoće da kupi. Svi bojkotuju sve. Čuvaju svoju robu koju niko neće, neće da kupe od drugog ono što im je potrebno. Propada roba, propada narod, ali bar smo dostojanstveni idioti i čuvamo obraz nacije.  Širi se smrad ubuđalosti robe. Prepravljaju se rokovi trajanja. Opšta jebada. Ove na vlasti bole bulja, oni će uvek imati, i moći će da pobegnu na vreme, ali gde će ovaj narod. On bi opet sa onima sa kojima je bio toliko dugo. Bilo mu dobro. Moj Ujak Velja sa suprugom i sinom, kao radnik monter u Rakovici, u Jugostroju, svake godine išao dve nedelje na more, u Omiš. Kupio auto. Sagradio vikendicu.

Moramo biti svesni da smo očajnički potrebni jedni drugima, i da se ma koliko tvrdoglavo trudili da do neke zajednice ili unije ne dođe, prazan novčanik, gladna deca, bitka oko kontejnera, razorene nekada moćne fabrike i preduzeća stoje kao avetinje, ogromni izdaci za naoružavanje, napad i odbranu, a nema koga da napadneš jel je isti golja kao i ti, nema šta da braniš, nema pas zašta da te ujede. Besmislenost troška, i tupost i glupost prevođenja srpskog na hrvatski i obratno, i kačenja dvojezičnih tabli, a svaki peti nepismen, i ne čita ni jednu.

Nekada… spakuješ u kofer Ateks košulju, par Pekovih cipela, Murin džemper, boks cigareta pet in sedamdeset, flašu Navipovog Racke Whiskey, navučeš na sebe Varteksov  kaput, nakriviš Begej šešir,  sedneš u fiću, kreneš za Rovinj, pa ti se otme volan, nagaziš do daske, juriš čitavih 80 kilometara na sat, pa preko čačanske šljivovice, njeguške pršute, ohridske pastrmke, mostarske žilavke, slavonskog kulena, hladnog prizrenskog piva, kranjskih kobasica, friganih papalina iz Jadrana najlepšeg na svetu, juriš  fićom po toj zemlji, i svi voze fiću, i slušaš na radiju kako se sve ispravlja i savija… i svi ablenduju jedan drugom, i mašu, i trube, tuuuu, tuuuuu, tuuuuu, tuuuuu, i svima dobro…













17.04.2017.

REDžEP TAJIP ERDOGAN PROGLASIO POBJEDU NA REFERENDUMU O USTAVNIM PROMJENAMA

Erdogan proglasio pobedu na referendumu o ustavnim promenama



Slavlje pristalica predsednika Redžepa Tajipa Erdogana u Ankari

Slavlje pristalica predsednika Redžepa Tajipa Erdogana u Ankari

//////////////////////

Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan proglasio je večeras pobedu onih koji su bili za ustavne promene i povećanje njegovih ovlašćenja. Prema nezvaničnim rezultatima, na referendumu o ustavnim promenama, nakon prebrojanih 99 odsto glasova, za promene je glasalo 51,35 odsto građana Turske, dok je protiv bilo 48,65.

Turski predsednik je u obraćanju javnosti koje je uživo prenosila turska televizija rekao kako svi, uključujući turske saveznike, treba da poštuju rezultat referenduma, a zatim se obratio pristalicama ispred njegove rezidencije u Istanbulu.

"Ovo je pobeda cele Turske. Posebno zahvaljujem građanima koji su glasali izvan Turske jer znamo kroz šta su sve prolazili", rekao je Erdogan i dodao da je na glasanje izašlo 86 odsto birača.

Erdogan je poručio da svi treba da poštuju rezultat referenduma; na fotografiji sa suprugom nakon što je proglasio pobedu

Erdogan je poručio da svi treba da poštuju rezultat referenduma; na fotografiji sa suprugom nakon što je proglasio pobedu

Na referendumu se odlučivalo da li će zemlja promeniti Ustav kako bi se proširila ovlašćenja predsednika države, što su najveće ustavne promene od uvođenja moderne turske republike 1923. godine.

Turska glavna opoziciona stranka Republikanska narodna partija (CHP) saopštila je večeras da će tražiti da se preispita najmanje 37 odsto prebrojanih glasova sa referenduma.

Zamenik predsednika CHP Erdal Aksunger rekao je da bi taj broj mogao da se poveća i do 60 odsto.

"Od jutros smo utvrdili oko 2,5 miliona problematičnih glasova", rekao je Aksunger.

Prokurdska opoziciona Narodna demokratska partija (HDP), koja se takođe protivila ustavnim promenama, saopštila je da namerava da uloži prigovor za dve trećine prebrojanih glasova. HDP je na Tviteru napisala i da njihovi podaci "ukazuju na manipulaciju u rasponu od tri do četiri odsto glasova".

U znak protesta zbog rezultata referenduma, stanovnici u nekoliko četvrti Istanbula bacali su lonce i tave sa prozora, što je tradicionalni način iskazivanja protesta, prenosi Rojters. Video i fotografije objavljene na društvenim medijima pokazuju i manje grupe demonstranata na ulicama u nekim delovima grada.

U prvim reakcijama iz sveta, generalni sekretar Saveta Evrope Thorbjorn Jagland poručio je da tursko vođstvo treba pažljivo da razmisli o narednim koracima.

"Od najveće važnosti je da se obezbedi nezavisnost sudstva u skladu sa načelom vladavine prava koje garantuje Evropska konvencija o ljudskim pravima. Savet Evrope, čiji je Turska punopravni član, spreman je podržati zemlju u tom procesu", naveo je Jagland.

Rezultati glasanja pokazali su i duboku podeljenost u zemlji oko kursa kojim Turska treba da ide

Rezultati glasanja pokazali su i duboku podeljenost u zemlji oko kursa kojim Turska treba da ide

Građani su se sa "Da" ili "Ne", izjašnjavali o ukupno 18 ustavnih amandmana.

Prema ustavnim promenama, mesto premijera biće ukinuto u korist predsednika države, koji dobija šira ovlašćenja - da razreši ministre, proglasi vanredno stanje, izdaje uredbe, imenuje ljude na ključnim pozicijama, uz neograničen broj potpredsednika.

Takođe predsednik može da bude izabran za dva uzastopna petogodišnja mandata, što bi, uz prevremene izbore omogućilo predsedniku da se kandiduje na još jedan mandat i vladavinu do 2029.

Reforma takođe predviđa i održavanje istovremenih parlamentarnih i predsedničkih izbora svakih pet godina, pa bi naredni bili održani u novembru 2019.

Tokom referendumskog dana zabeleženo je da su dve osobe smrtno stradale u tuči koja je izbila ispred jednog biračkog mesta u provinciji Dijarbakir, na jugoistoku Turske. Do sukoba dve porodice je došlo u dvorištu jedne seoske škole gde su ljudi glasaju na refeendumu o ustavnim promenama, javila je agencija Anadolija.


Erdogan je na poziciju predsednika Turske došao 2014. godine. Do tada je bio turski premijer, a karijeru je započeo kao gradonačelnik Istanbula. Sada je najmoćniji politički lider Turske od vremena Mustafe Kemala Ataturka koji je stvorio modernu Tursku nakon sloma Otomanskog carstva.

Erdogan već sada vlada zemljom dekretima, jer je vanredno stanje uvedeno nakon neuspelog vojnog puča u julu 2016. godine, a referendumom dobija de jure ono što je de fakto već na snazi.

Za vreme njegove vladavine na mestu predsednika Turska prolazi kroz buran period unutrašnje nestabilnosti, političkih kriza i građanskih nemira.

Prošlogodišnji pokušaj državnog udara doveo je do ubistava, hapšenja i progona Erdoganovih protivnika i produbio je jaz u zemlji u kojoj je bezbednosna situacija dodatno ugrožena i brojnim terorističkim napadima.

Međutim, oni koji su mu lojalni smatraju da će jača izvršna ovlaštenje predsednika omogućiti Turskoj da prevlada brojne probleme, od ekonomskih zastoja, efikasniju borbu protiv terorizma, te da će izvesti zemlju na pravi put.

Erdogan traži podršku za "završetak posla započetog 15. jula"

Erdogan traži podršku za "završetak posla započetog 15. jula"

Uoči referenduma, Erdogan i njegova Stranka pravde i razvoja (AKP), tvrdili su da su aktuelna pobuna kurdskih separatista, pokušaj vojnog puča jula prošle godine, česti teroristički napadi u zemlji i priliv više od dva miliona izbeglica iz susedne Sirije – stvorili potrebu da za "snažnim predsedništvom" koje bi bilo u mogućnosti da pojednostavi donošenje odluka i lakše upravlja zemljom.

Druga najveća politička stranka u Turskoj i najveća opoziciona partija CHP vodila je kampanju protiv izglasavanja izmena Ustava.

Uoči referenduma, predstavnica CHP Silina Dogan, isticala je da bi "autoritativna priroda amandmana vodila ka kraju turskih nada za učlanjenje u EU".

Zabrinutost Zapada

Kritičari u Turskoj su uoči referenduma ocenili da bi novi sistem vladavine predstavljao neku vrstu "izabrane diktature", bez bilo kakve podele vlasti, kojim se Parlament ostavlja bez zakonodavne vlasti i bez mogućnosti da predsednik snosi odgovornost za eventualna nedela.

Zapadni kritičari su takođe rekli da bi amandmanima previše moći došlo u ruke jednog čoveka.

Organizacija Hjuman rajts voč je navela da izmene Ustava predstavljaju veliku pretnju po ljudska prava i budućnost turske demokratije, jer će njima Erdogan "dobiti nekontrolisanu moć".

Evropski komesar za ljudska prava Nils Muižnieks izdao je 12. aprila izveštaj u kome izražava veliku zabrinutost "da bi se revizijom Ustava dodatno umanjila autonomija i tako slabog turskog pravosuđa".

Ranije ovog meseca je nemačka kancelarka Angela Merkel, tokom posete Ankari, ocenila da bi usvajanje predloženih izmena vodilo ka "dubokim političkim transformacijama", i istovremeno apelovala da se učini sve što je moguće da se omogući podela vlasti i garantuje različitost mišljenja.

Merkel Erdoganu: Garantovati različitost mišljenja

Merkel Erdoganu: Garantovati različitost mišljenja


I sama kampanja uoči referenduma, ocenjivana je kao kontroverzna.

OEBS je 7. aprila naveo da se kampanja i samo glasanje održavaju dok je u zemlji na snazi vanredeno stanje, uvedeno nakon neupselog puča u julu 2016. godine.

Posmatrači ove organizacije su takođe istakli da su, pod izgovorom vanrednog stanja, umanjene fundamentalne slobode, da je na hiljade građana uhapšeno ili otpušteno sa posla, uključujući novinare, sudije i članove opozicionih partija.

Referendum i o budućnosti odnosa Brisela i Ankare

Ocene su da se na referendumu odlučuje i o sudbini budućih odnosa Turske i EU, s obzirom da analitičari veruju da bi usvajanje referenduma, odnosno pobeda Erdogana, mogla da vodi ka zastoju u odnosima Ankare i Brisela.

Podsetimo i da su Erdoganovi pokušaji da održi mitinge na kojima bi se obratili Turcima koji žive u zemljama EU, završili restrikcijama ili otkazivanjima u Nemačkoj, Holandiji, Danskoj i Švajcarskoj, a što je vodilo ka diplomatskim sukobima tih država sa zvaničnom Ankarom.

Turski ministar spoljnih poslova Melvut Čavušoglu kritikovao je "strane zemlje" zbog pokušaja da utiču na referendum o izmenama Ustava Turske. Glasajući na biračkom mestu u provinciji Antalija, Čavušoglu je rekao da je neko "iz inostranstva" pokušao da kaže narodu Turske šta da radi. On nije međutim naveo na koga se odnosi njegova izjava, ali tenzije između Turske i pojedinih evropskih zemalja, posebno Nemačke i Holandije, su pojačane.

Potvrđivanje ustavnih izmena, moglo bi da vodi ka potpunom prekidu odnosa Ankare i Brisela

Potvrđivanje ustavnih izmena, moglo bi da vodi ka potpunom prekidu odnosa Ankare i Brisela


Perini: Sistem bez mnogo kontrole i balansa

Erdogan je Evropu opisao kao "kontinent koji truli" i koji "više nije centar demokratije, ljudskih prava i slobode, već represije, nasilja i nacizma".

Nekadašnji ambasador EU u Ankari, Mark Pierini, danas analitičar centra Karnegi Jurop (Carnegie Europe), rekao je da je Erodganovo koketiranje sa nacizmom toliko razbesnelo evropske lidere, da je mogao da "spali sve mostove" sa Briselom kada su u pitanju pojedinačni odnosi.

Pierini je za RSE rekao i da bipotvrđivanje ustavnih izmena od strane građana Turske, moglo da vodi ka potpunom prekidu odnosa Ankare i Brisela.

"Imali bismo sistem koji ne bi bio sličan ničemu u zapadnom svetu. To bi bilo veća koncentracija moći u rukama jednog čoveka, nego bilo gde na Zapadu. Hiper-predsenički sistem bez mnogo kontrole i balansa. To bi zaista bio sistem vladavine ’jednog čoveka’ i očigledna suprotnost sa normana EU", ocenio je Pierini.


//////////////////////////////////////////

///////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Ponedjeljak/ponedeljak, 17. april/travanj 2017.

17.04.2017.

TURSKA IDE U VELIKU USTAVNU REFORMU: GRAĐANI SLAVE NAKON REZULTATA REFERENDUMA

TURSKA IDE U VELIKU USTAVNU REFORMU: Građani slave nakon rezultata referenduma

Veliki broj građana u gradovima širom Turske okupio se večeras kako bi proslavili rezultat današnjeg referenduma o ustavnim promjenama u toj zemlji.



TURSKA IDE U VELIKU USTAVNU REFORMU: Građani slave nakon rezultata referenduma - 3

Veliki broj građana okupio se večeras ispred sjedišta vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) u Ankari i okružnih centrala te stranke u Istanbulu i Izmiru.

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan čestitao je pobjedu na današnjem referendumu u Turskoj čelnicima političkih partija koje su bile protagonisti prijedloga ustavne reforme u toj zemlji.

Nakon objavljivanja preliminarnih rezultata koji pokazuju da je većina birača u Turskoj danas podržala ustavne reforme, Erdogan je telefonom razgovarao sa predsjednikom vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) Binalijem Yildirimim, predsjednikom opozicione Partije nacionalnog pokreta (MHP) Devletom Bahcelijem i predsjednicima manjih partija koje su sudjelovale u kampanji za podršku reformi.

On je tom prilikom zahvalio svim učesnicima kampanje i svim biračima koji su danas izašli na referendum, te poželio da rezultat referenduma bude od koristi za tursku državu i narod.

Vrhovna izborna komisija Turske (YSK) saopćila je da je prebrojano 97,92 posto biračkih listića i da je 51,32 posto birača podržalo provedbu ustavne reforme i uvođenja predsjedničkog sistema, dok se 48,68 posto birača izjasnilo protiv.

Na referendum je izašlo 87 posto od ukupnog broja registriranih birača.

Predsjednik Turske opozicione Partije nacionalnog pokreta (MHP) koja je podržala prijedlog vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) za ustavne promjene u Turskoj, Devlet Bahceli izjavio je večeras u Ankari da su građani podržavajući ustavne promjene slobodnom voljom donijeli veliku pobjedu.

"Naš uvaženi narod je s zrelošću pristupio procesu glasanja i slobodnom voljom odlučio preći na predsjednički sistem. To je veoma važan uspjeh i ne može biti poreknut", poručio je Bahceli.

Izmjene ustava, ukupno 18 amandmana, omogućit će Erdoganu da imenuje i smjenjuje ministre, kandidira se još dva puta za predsjednika (što bi značilo da bi na vlasti mogao ostati do 2029. godine) i ponovno preuzme vodstvo nad svojom strankom AKP. 


Erdogan tvrdi da time želi osigurati stabilnost i ekonomski rast, dok kritičari smatraju da želi apsolutnu vlast.

Pojedini elementi podjele vlasti ostali bi i u promijenjenom Ustavu. Parlament bi tako kod određenih pitanja mogao poništiti odluke predsjednika, voditi svoje političke istrage ili čak s dvotrećinskom većinom smijeniti predsjednika.


////////////////////////////

Turski sultan na staklenim nogama” – 51,39 % : Erdogan dobio neograničenu vlast ali i neugodan udarac !

Turska je donijela istorijsku  odluku izabravši predsjednički sistem , izjavio je u nedjelju turski predsjednik Tayyip Erdogan dodajući da je tabor “za” osigurao 25 miliona glasova na referendumu, 1.3 miliona

//////////////////////////////////////////////

VOŽNJA KROZ GRAD: Turci proslavili rezultate referenduma i u Sarajevu

VOŽNJA KROZ GRAD: Turci proslavili rezultate referenduma iu Sarajevu

///////////////////////////

OBRAĆANJE ERDOGANA: Prvi put u historiji rukom civilne politike mijenjamo sistem vođenja država

OBRAĆANJE ERDOGANA: Prvi put u historiji rukom civilne politike mijenjamo sistem vođenja država

/////////////////////////////////

/////////////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
47550099

Powered by Blogger.ba