Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

15.04.2017.

ZVONIMIR NIKOLIĆ: SRETAN TI ROĐENDAN ARMIJO NAJČASNIJIH LjUDI!

Zvonimir Nikolić: Sretan ti rođendan Armijo najčasnijih ljudi!


Zvonimir Nikolić

Autor
14.4.2017. 



Zvonimir Nikolić: Sretan ti rođendan Armijo najčasnijih ljudi!

//////////////////////////

Izdvajamo

  • I zato Armijo sretan ti rođendan. I veliko hvala. Ipak se nadam da će naša djeca biti pametnija. Da će se družiti po ljetovanjima i putovanjima a ne po kojekavim čukama i vukojebinama. I da nikada više niko neće morati da se brani od dojučerašnjih prijatelja. Jer rat nikome nije donio sreću. Svi smo ostali na gubitku. Svi osim onih koji su rat i započeli. Političara.

/////////////////////////////

U mojoj jednici se kolač (koji je bio gotovo uvijek hurmašica i koji je jedini bilo moguće napraviti u onakvim uslovima), dijelio uvijek poslije ručka i za Bajram i za Božić i za Uskrs. U mojoj jedinici smo bili svi isti. Bili smo ljudi koji su branili svoj grad.

Piše: Zvonimir Nikolić

Kada sam se 16. septembra, davne 1982. godine zadnji put odjavio na prijavnici Batajničkog aerodroma i završio svoj vojni rok od 11 mjeseci i 11 dana, bio sam siguran da sam zadnji put u životu skinuo uniformu i da je moja priča sa vojskom zauvijek završena. Godinu prije sam tu došao kao osamnaestogodišnjak sa tek završenom gimnazijom, skoro golobrad i razmažen a izašao sam kao odrastao čovjek, sa žuljevima od lopate na rukama, sa preživljenim strahovima od noćne straže i sa karakterom koji je shvatio da postoje autoriteti koje se ipak mora slušati. Tu nepunu godinu smo zapravo samo slušali, drugi su mislili za nas a naše je bilo samo da sprovodimo naređenja. I bili smo tehnički, materijalno i logistički obezbjeđeni na svaki mogući način. Od obroka, marende (kojoj smo se najviše radovali jer je najčešće bila Eurokrem blok i sok) do uniformi i čizama. Baš ništa nam nije nedostajalo niti jednog trena. Doduše, tih godina i imalo se…

Tada smo živjeli u relativnom miru, osim što su već nakon Titove smrti počeli neki nemiri na Kosovu koje su mediji nazivali iredentistima i separatistima. Pola nas nije ni znalo šta znači ono prvo a za ovo drugo smo shvatili da neki žele kao da se separišu od nas. Tih godina se još uvijek slavio i 22. decembar kao dan Armije.

Nepunih 10 godina kasnije počeo je rat u Bosni i Hercegovini. I ovaj rat je bio nekako drugačiji od ratova o kojima smo slušali i drugačiji od onog rata koji smo gledali u filmovima na TV-u. Jer nije nas napao neki Švabo ili Italijan nego su nas napali naši prijatelji, naše komšije i ljudi sa kojima smo isti jezik govorili i vjerovatno često i kafenisali. I tada, na početku su ljudi imali izbor. Otići ili ostati. Mnogi su iskoristili mogućnost, otišli iz svog grada i započeli nastavak života na nekom drugom mjestu, mogi su otišli na onu drugu stranu a opet neki su odlučili ostati i braniti svoj grad. Sjećam se da smo dobar dio aprila 1992. morali slušati „Svilen konac“ i „Sprem’te se sprem’te“ sa ogromnih zvučnika koje su postavili u okupiranoj policijskoj akademiji na Vracama iznad Grbavice, pa napada na zgradu „Lorisa“ i slastičarnu „Palmu“ nekakvih „Belih orlova“. I momaka u farmerkama i tenama koji su stali ispred napadača i branili svoj grad. Uskoro smo se i mi našli pred izborom. Iz stana smo morali otići ali odlazak iz grada nije dolazio u obzir. Već sutradan sam se prijavio u Vojni odsjek i poslan na Bjelave u kasarnu gdje sam zadužio zelenu vojničku torbu i u njoj vojničku posudu za hranu iz koje smo jeli deset godina prije kad smo bili na terenu. To je bilo sve. Ostalog nije ni bilo. Jer ono što je bilo odnijeli su sa sobom oni koji su nas sa brda gađali. I kašiku za taj obrok smo morali donijeti iz kuće.

Zapravo sva naša oprema je ležala u našim grudima. Naše srce. Srcem smo branili svoj grad od uništenja. Isto kao i oni momci iz aprila koji su stali da vrate nazad „Orlove“, i mi smo dobar dio rata proveli u vlastitoj odjeći, starim farmerkama i tenama koje su kod većine bile u fazi raspada. One obroke i marende sa početka priče smo mogli samo sanjati. Vrlo često smo u početku jeli samo makarone u porciji sa vodom u kojima su kuhani i dobar dio rata smo imali samo dva obroka na dan. Ali bili smo odlučni da ne dozvolimo da se uništi sve ono što su naši preci gradili po Sarajevu i Bosni i Hercegovini. I uspjeli smo u tome. Armija BiH je od onih jedva naoružanih „teritorijalaca“ i onih „jalijaša“ kako smo ih zvali, postala respektabilna sila. Sila koju je zapravo te 1995. godine samo neki sporazum mogao zaustaviti.

Sa ove vremenske distance od 24 godine, sasvim lako je napraviti razliku onih koju su bili dobro opremljeni i rušili od onih koju su pokušavali spasiti što se spasiti može. I zbog toga sam ponosan na svaki dan koji sam proveo u Armiji Bosne i Hercegovine. Jer u mojoj jedinici kraj rata su zajedno dočekali i Dragan i Ahmet, i Beni i Zvonko, i Rašo i Omer. U mojoj jednici se kolač (koji je bio gotovo uvijek  hurmašica i koji je jedini bilo moguće napraviti u onakvim uslovima), dijelio uvijek poslije ručka i za Bajram i za Božić i za Uskrs.

U mojoj jedinici smo bili svi isti. Bili smo ljudi koji su branili svoj grad.

I vjerovatno niko ne može porediti ta prijateljstva stečena u najgorim uslovima na svijetu sa mirnodopskim prijateljstvima. I dan danas kada se sretnemo ispričamo se kao najrođeniji a zašto i ne bi kada smo četiri godine dijelili zadnju cigaretu ili krišku hljeba.

I zato Armijo sretan ti rođendan.

I veliko hvala.

Ipak se nadam da će naša djeca biti pametnija. Da će se družiti po ljetovanjima i putovanjima a ne po kojekavim čukama i vukojebinama. I da nikada više niko neće morati da se brani od dojučerašnjih prijatelja. Jer rat nikome nije donio sreću. Svi smo ostali na gubitku. Svi osim onih koji su rat i započeli.

Političara.












15.04.2017.

ODNOSI SAD I RUSIJE NISU ZALIJEČENI NAKON TILLERSONOVA POSJETA

Odnosi SAD i Rusije nisu zaliječeni nakon Tillersonova posjeta



Sudeći prema naslovima i komentarima analitičara iz cijelog svijeta, Rex Tillerson je imao malo toga zajedničkog sa ruskim kolegom Sergejem Lavrovim tokom susreta u Moskvi, april 2017.

Sudeći prema naslovima i komentarima analitičara iz cijelog svijeta, Rex Tillerson je imao malo toga zajedničkog sa ruskim kolegom Sergejem Lavrovim tokom susreta u Moskvi, april 2017.

/////////////////////////////////////

Piše: Alan Crosby

Posjeta državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Rexa Tillersona Moskvi 13. aprila čini se da nije puno potpomogla izglađivanje odnosa između dvije velesile. Raskol su produbile sumnje u napad hemijskim oružjem u Siriji i konfuzija zbog smjera vanjske politike SAD-a.
Nakon zvaničnih razgovora na najvišem nivou pod patronatom administracije predsjednika Donalda Trumpa, zvaničnici su izjavili da obe strane oprezno podržavaju napore da poboljšaju odnose koji su bili "na niskom nivou".
Ali sudeći prema naslovima i komentarima analitičara iz cijelog svijeta, Tillerson je imao malo toga zajedničkog sa ruskim kolegom Sergejem Lavrovim, a i predsjednikom Vladimirom Putinom.
New York Times je u tekstu pod naslovom "Neslaganje Tillersona i Putina" objavio da njih dvojica nisu bila u stanju da se dogovore o činjenicama u vezi s prošlosedmičnim napadom hemijskim oružjem u Siriji, zbog čega je Trump naredio ispaljivanje raketa na vazdušnu bazu u toj ratom razorenoj zemlji.
"Posjeta državnog sekretara Rexa Tillersona Moskvi još je jedan dokaz koliko su duboko potonuli rusko-američki odnosi", objavio je Times u uredničkom komentaru. "Važno je pitanje hoće li zahlađenje u odnosima Trumpu otežati da uključi Rusiju u borbu protiv (militantne grupe) ‘Islamska država’ u Siriji, jer saradnja na tom planu, koja je uvijek bila pod znakom pitanja, sada se čini nemogućom.
Nije bilo nikakvih naznaka da su dvije strane promijenile stavove u vezi Sirije, što je izazvalo lavinu međusobnih zamjerki prije same posjete, a i toku Tillersonovog boravka u Moskvi.
Tillerson je rekao da je vlada sirijskog predsjednika Bashara al-Assada izvršila više od 50 hemijskih napada tokom šest godina rata u Siriji, te da bi se sirijski lider mogao suočiti s optužbama za ratne zločine.
Lavrov je, s druge strane, raketni napad SAD-a nazvao "nelegalnim napadom na Siriju" i rekao da se takve akcije moraju spriječiti u budućnosti.

Američki napad na sirijsku vojnu bazu, foto: Reuters
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

​​Čak je i sam Trump izgledao manje uvjeren u šanse za poboljšanje odnosa između Washingtona i Kremlja. Izjavio je da se nada da će doći do poboljšanja odnosa s Putinom, ali je brzo dodao: "Vidjećemo šta će se desiti".
"Dvije strane su se ranije ponašale kao da duguju jedna drugoj", rekao je Alexander Baunov iz moskovskog Carnegie Centra, prenio je Guardian. "Sad se niko ne ponaša kao da nekom nešto duguje", dodao je.
Moskva zatečena potezima Vašingtona
Brojni analitičari tvrde da su napadi u Siriji odgovorni za zaokret u politici SAD-a, što je iznenadilo ne samo Rusiju nego i ostatak svijeta.
Ovaj preokret, prema mišljenju Marka Galeottija iz Instituta za međunarodne odnose u Pragu, zbunio je zvaničnu Moskvu koja je mislila da poznaje put kojim se kreće američka vanjska politika.
"Do sada, oni su se (Rusi) oslanjali na činjenicu da mogu biti nepredvidljivi jer su smatrali da znaju gdje su granice američke politike i da znaju kakva će biti reakcija Amerikanaca", rekao je Galeotti.
"Odjednom su se našli u vrlo nezgodnoj ulozi. Naprosto ne znaju šta da rade", ocijenio je Galeotti.

predsjednik Donald Trump promijenio je i izjave o NATO; na fotografiji generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg i Trump
/////////////////////////////
​​Dodatno otežavajući situaciju, Trump je 12. aprila izjavio da se NATO sada više trudi u borbi protiv terorizma i da više nije "zastario", što je pomak od prethodne izjave da Savez više ne služi svrsi i potez koji će sigurno antagonizirati Rusiju.
"U Putinovim očima, mi smo super sila koja je izvan kontrole", napisao je Michael E. O'Hanlon, viši saradnik za vanjsku politiku Brookings instituta za LA Times. "Njegov stav je izvitoperen, ali čini se da je iskren".
Trump bi mogao pokušati da smiri tenzije između NATO država, Moskve i neutralnih evropskih zemalja, dok bi NATO obećao da se neće dalje širiti, napisao je O'Hanlon.
Opasnost od dubljih problema
Jeffrey Mankof, zamjenik direktora u Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu i viši saradnik u programu za Rusiju i Evroaziju, naveo je da nedostatak predvidivosti u američkoj vanjskoj politici umanjuje nivo povjerenja između zemalja i može dovesti do dubljih problema.
"Naravno, postoji i dublji egzistencijalni problem jer bi direktan sukob između SAD-a i Rusije mogao biti izuzetno opasan, s obzirom na vojne, a pogotovo nuklearne mogućnosti obe strane", rekao je u radijskom programu The World Today.
"Iako ja ne mislim da je takva vrsta sukoba moguća, tu činjenicu treba imati u vidu", konstatovao je Maknof.
Trumpovu pobjedu na izborima dočekala su očekivanja o približavanju dvije zemlje, s obzirom na riječi hvale koje je Trump imao za Putina u toku svoje predizborne kampanje.
Od tada je isplivalo niz pitanja, počevši od navodnog ruskog uplitanja u američke izbore do napada u Siriji, koji su uticali na promjene na političkoj sceni.
"U pozadini je razočaravajuće povlačenje Rusije nakon euforičnog dočeka izborne pobjede Donalda Trumpa. To je dovelo do vraćanja očekivanja u početno stanje, velike pogodbe koja bi dovela do ukidanja sankcija zbog ruske intervencije u Ukrajini", napisala je dopisnica BBC-a Barbara Plett Usher.
"Zbog Trumpovih visokih zvaničnika taj balon se raspršio", navela je.











Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45816342

Powered by Blogger.ba