Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.04.2017.

NAPAD NA ISIL U TUNELU : SAD NA AFGANISTAN BACIO NAJVEĆU NENUKLEARNU BOMBU

Napad na ISIL u tunelima : SAD na Afganistan bacio najveću nenuklearnu bombu


April 13. 2017.


Američka vojska bacila je najveću nenuklearnu bombu na Afganistan, prvi put korištenu u borbi ikad, koja nosi nadimak “majka svih bombi”, potvrdio je Pentagon, prenose američki i ruski mediji.

Kako navode sigurnosni izvori, bomba GBU-43/B, teška 9,5 tona, bačena je u četvrtak ujutro na distrikt Achin u provinciji Nangarhar na istoku Afganistana.

Bomba je izbačena iz letjelice MC-130, kojom se upravljalo iz Komande za specijalne operacije američkih zračnih snaga.

Američki mediji navode da su meta bili tuneli i borci grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).

Trump: Jako uspješna misija

Američka vojska trenutno procjenjuje štetu. General John Nicholson, komandant američkih snaga u Afganistanu, odobrio je korištenje bombe.

Ovo oružje razvijeno je tokom rata u Iraku 2003. godine. Testirano je dva puta te godine, ali do sada nikada nije korišteno u borbama.

Američki predsjednik Donald Trump je rekao: “Svi tačno znaju šta se dogodilo. Ono što ja činim jeste to da ja autoriziram svoju vojsku. Mi imamo najbolju vojsku na svijetu, koja je obavila posao kao i obično, tako da im dajemo totalnu autorizaciju. Ako pogledate šta se dogodilo u posljednjih osam sedmica u usporedbi s posljednjih osam godina, vidjet ćete ogromnu razliku. Imamo odlične vojne lidere, izvrsnu vojsku na koju smo ponosni. Ovo je bila još jedna jako, jako uspješna misija.”

Na upit šalje li bombardiranje u Afganistanu poruku Sjevernoj Koreji, Trump je rekao da nije siguran je to poruka ili ne, ali je poručio da će “…se pobrinuti za prijetnju koju predstavlja Sjeverna Koreja.”

 

Bomba može probiti 60 metara ojačanog betona, te je stoga pogodna za korištenje za napade na pećine i bunkere. Svojom snagom može uništiti drveće u radijusu od 152 metra.

Kako piše web stranica globalresearch.ca, MOAB se smatra “najstrašnijim oružjem” koje Pentagon posjeduje. Ruska verzija ove bombe dobila je nadimak “otac svih bombi” ili FOAB, a Moskva tvrdi da je četiri puta moćnija od američke.

(Kliker.info-AJB)

SAD na Afganistan bacio najveću nenuklearnu bombu - Al Jazeera

////////////////////

Protest u Beogradu, 8. aprila

Mogu li 'Protesti protiv diktature' postati masovni?

////////////////////////

Prelaz Doljani između BiH i Hrvatske

Hrvatska: Čekanje na granici, loša poruka turistim


/////////////////////////

ZVALI SU GA PREDSJEDNIKOM U SJENI: Zašto se Trump distancirao od svog glavnog stratega Stephena Bannona?

Donald Trump u posljednjih nekoliko dana radikalno je promijenio svoju politiku, a mnogi taj nevjerovatni zaokret povezuju s činjenicom da se udaljio od svog glavnog stratega Stephena Bannona, piše New York Times.


ZVALI SU GA PREDSJEDNIKOM U SJENI: Zašto se Trump distancirao od svog glavnog stratega Stephena Bannona? - 2

Sve je počelo s napadom na Siriju i insistiranjem na svrgavanju tamošnjeg predsjednika Bašara al-Asada, nakon izvještaja o napadu nervnim plinom u kojem je život izgubilo više desetina ljudi. Kad je Trumo ušao u Bijelu kuću, Asad nije bio prioritet, a sada ga odjednom treba hitno maknuti s vlasti. U isto vrijeme je, čini se, američki predsjednik zakopao ratne sjekire s Kinezima, a predsjednik Xi Jinping toliko ga je oduševio da je sam Trump priznao da osjeća veliku bliskost s njim. S druge strane, od ruskog predsjednika Vladimira Putina je sve udaljeniji. I za kraj je ostao NATO koji je u samo nekoliko dana od 'zastarjele alijanse' postao 'moderni savez za očuvanje mira u svijetu...'.

 

Sada se svi pitaju odakle ta nagla promjena Donalda Trumpa? Analitičari tvrde da je sve krenulo kada je iz Vijeća za nacionalnu sigurnost izbacio spomenutog stratega Bannona, koga su sve donedavno nazivali Trumpovom sivom eminencijom ili predsjednikom u sjeni. Ovaj radikalni desničar i oštri protivnik globalizacije potpuno je pao u drugi plan i list NYT nagađa da mu se možda sprema i otkaz.

 

NYT otkriva i zašto je Bannon pao u totalnu izolaciju. Razlog je vrlo jednostavan - dirnuo je u Trumpovu porodicu. Bannon sedmicama u Bijeloj kući vodi ratove s umjerenijom strujom Trumpove administracije, prije svih s njegovom kćeri Ivankom i zetom Jaredom Kushnerom. Da se nešto događa s Bannonom, Trump je dao naslutiti u dva intervjua u kojima je minimalizirao Bannonov utjecaj na njega.

 

- Ja sam sam svoj strateg! - rekao je Trump u razgovoru za tabloid New York Post i dokazao da ga već pomalo iritiraju izjave da je Bannon zapravo idejni začetnik i mozak Trumpove pobjede na izborima.

 

Posebno ga je iznervirala naslovnica uglednog magazina Time, na kojoj je nedavno osvanuo Bannon u tom kontekstu.

 

Međutim, pravo poniženje za Bannona je stiglo u intervjuu za Wall Street Journal u srijedu. Trump je opisao Bannona na najjednostavniji način.

 

- On je samo čovjek koji radi za mene...

 

Naravno, razlog Bannonova pada leži i u činjenici da je Trump doživio nekoliko velikih poraza već u startu mandata - krah antiimigrantske politike, neuspjelo ukidanje Obamacarea... A Bannona se djelomično smatra odgovornim za takve radikalne ideje koje nisu prošle ili na sudskim instancama ili u Kongresu.

 

Za New York Times progovorila je jedna neimenovana osoba iz Trumpove administracije vrlo dobro upućena u situaciju u Bijeloj kući. Priznala je da su tenzije na najvišoj mogućoj razini, ali teško je, kaže, za očekivati da će Trump uručiti otkaz Bannonu. Razlog? U ovom trenutku ne da mu se upadati u nikakve složene i komplicirane situacije i sukobe. Međutim, njegova taktika potkopavanja i podbadanja stvorila je okruženje u kojem bi egocentrik poput Bannona mogao eksplodirati i dignuti ruke od svega.

 

Saveznici Donalda Trumpa potvrdili su da se predsjednik drastično promijenio - postao je puno strpljiviji i pokušava izbjegavati sukobe. Nedavno je imao jedan poduži razgovor s Bannonom i upozorio ga da malo ohladi...

 

- Steve je dobar čovjek, ali rekao sam mu da mora malo 'olabaviti' - rekao je Trump za New York Post, ali je bio puno direktniji u razgovoru s jednim članom svoje administracije u Bijeloj kući.

 

- On nije timski igrač!, navodno je ispalio.

 

Čini se da je na kraju Bannon ipak shvatio poruku. Iako je Jared Kushner nakratko otišao iz Bijele kuće radi odmora sa svojom porodicom, Trumpova siva eminencija se skriva. Rijetko ga se vidi i čuje, potpuno se povukao, a svojim prijateljima je rekao da pomalo shvaća 'da ne smije bacati bombe baš svaki dan i da pomnije mora birati svoje bitke...'.

 

Čak je svojim suradnicima rekao kako je zakopao ratne sjekire s Kushnerom. Međutim, čini se da mu predsjednik diranje u Kushnera neće tako brzo oprostiti.

 

Razlaz između Kushnera i Bannona, s obzirom na njihove karaktere i političke vizije, donekle je i očekivan. Međutim, Bannonu je problem što Kushner nije jedini čovjek koji je pokucao na Trumpova vrata i pobunio se protiv njega. Gary Cohn, glavni predsjednikov savjetnik po pitanju ekonomije i bivši predsjednik Goldman Sachsa, inače demokrata, također ne može glavnog stratega vidjeti ni nacrtanog. Tu je naravno Ivanka Trump, ali i Dina Powell, koji pokušavaju u administraciju ubaciti dašak liberalizma...

 

Steve Deace, konzervativni politički komentator iz Iowe oduvijek je bio skeptičan po pitanju Trumpa. Zapravo, nikad nije vjerovao u Trumpova konzervativna načela, a situacija s Bannonom samo je potvrdila njegova nagađanja.

 

- Otpuštanje Bannona bila bi velika Trumpova greška. I jako opasna.

 

Hoće li Trump otpustiti Bannona, to još uvijek nije jasno, ali poprilično je izvjesno da će ga sve manje slušati. Nakon svih poraza u prvih 100 dana vladavine i padanja rejtinga na najnižu razinu, Trump je odlučio preuzeti kormilo i bez Bannonovih savjeta ploviti kroz svoj predsjednički mandat.

///////////////
//////////////////////

NIJEDAN ČOVJEK NE MOŽE SAM NAPRAVITI NI OBIČNU OLOVKU: U svega dvije minute saznajte kako funkcioniše svjetska ekonomija

NIJEDAN ČOVJEK NE MOŽE SAM NAPRAVITI NI OBIČNU OLOVKU ...

13.04.2017.

TAKO POČINjE KRAJ

Tako počinje kraj


Zlatko Dizdarević

Autor
11.4.2017. 


Zlatko Dizdarević Foto: Denis Lovrović

Zlatko Dizdarević
////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Svijet je dobacio do tačke na kojoj jedino besmisao ima smisla, jer se samo tako može pokriti u svako siledžijstvo kojim se realizuje krajnji cilj jačeg. I šutnja potlačenog.

//////////////////////////

Koja je logika da Assad bombarduje svoj narod koji bježeći od džihadista hrli pod njegovu zaštitu? Koja je logika ovakva samoubilačka operacija sada kad dobija bitke na mnogim frontovima? Zašto rizikovati, čak i protiv neprijatelja, hemijskim oružjem ako je započeo mirovne pregovore, oslobodio Aleppo, na pragu Raqqe, čisti oko Damaska…? Zašto ići uz nos Amerikancima ako su ovi dva dana ranije po prvi put kazali da im njegovo skidanje nije više cilj? Zašto Amerikanci ovim povodom tuku Assadovu vojsku dajući time podršku ISIL-u, a njegova vojska je najjača organizovana snaga protiv džihadista? Zašto Trump ovom operacijom direktno podržava teroriste ako su mu oni, navodno, glavni cilj u Siriji i Iraku…?

Dva su velika svjetska novinara indirektno “upetljana” u sve što se danas dešava i što će se dešavati narednih dana, sedmica, a možda i godina na Bliskom istoku, prije svega u Siriji. Ali i šire, pa moguće i kod nas. Jedan od njih je Robert Fisk, porijeklom Irac, britanski novinar, dugogodišnji nagrađivani dopisnik “Independenta” iz Bejruta i hroničar mnogih zbivanja širom Bliskog istoka. Sreli smo se u Bejrutu ratnih osamdesetih godina. U jednom razgovoru, u hotelu “Commodore”, tadašnjoj bazi svjetskih izvještača, kazao je nešto što s velikim razlogom pamtim sve ove godine, a Fiska evo zato sada pominjem. Misao je ova: oni koji kriju, ili lažno interpretiraju važne činjenice u politici ili u medijima, manipulišući njima, uvijek ciljano eliminišu pitanje: “Zašto”, nezaobilazno za svaku iole istinitu i relevantniju analizu. Izbjegavanjem tog pitanja zamagljuju se istine o događajima neutemeljenim interpretacijama, neistinama, ličnim tumačenjima mimo fakata, ukratko, omogućava stvaranje potpuno krive slike…

Silejdžistvo moćnih

Minulih dana Robert Fisk i ovakva novinarska realnost, bez pitanja “Zašto”, nameću se sasvim uočljivo. Kao siledžijstvo moćnih da tragom vlastitog interesa i  nepostojećih, a legaliziranih “činjenica”, podižu protiv suverene krstareće rakete, kasetne bombe, avione, šta god ko hoće, dok im potčinjeni aplaudiraju. U Ujedinjenim nacijama došlo je dotle da se čak i nalog o nepropitivanju jednostranih tvrdnji o agresiji ne smije dovoditi u pitanje. “Mi to znamo i ne trebaju nam nikakve provjere”, objelodanjena je realnost današnjeg jadnog stanja u UN-u.

Seymour Hersh, na direktan način praktično je još bliži aktuelnoj sirijskoj storiji. Ko se ne sjeća, pominjan je krajem 2013. i 2014. godine. Da nije interneta, ne bi ni toliko. Podsjećanja radi, riječ je o jednom od najstarijih i najrelevantnijih američkih novinara-istraživača, davnom dobitniku Pulitzerove nagrade (1970.) za otkrivanje strašnog masakra što su ga  američki vojnici počinili nad civilima u vijetnamskom selu Mi Laju, marta 1968. godine. Brutalno, bez povoda, masovno. Ubijeno je više od pet stotina seljana, njihovih žena i djece. Mediji su šutjeli o tome skoro godinu dana dok šokantnu priču ratnog veterana nije napisao Seymour Hersh, novinar “The New Yorkera”.

Tradicija lažnih povoda za agresije se, evo, nastavlja. Deset godina kasnije došla je Istočna Guta u Siriji 2013. i tada tvrdnja o “Assadovom hemijskom otrovu protiv svog naroda”. Optužba je po karakteru bila sasvim nalik na početak onog rata u Vijetnamu i prevari sa incidentom u Tonkiškom zalivu 1956. Po sadržaju i tehnici čudovišno slična Iraku i sada ovoj priči o nesretnim civilima u malom mjestu Khan Shaykhan kraj Idliba

Javnost sa ovih prostora ga je potom zaboravila, mada je u međuvremenu otkrivao i brutalne torture nad zarobljenicima u kazamatima Abu Ghraiba, u Iraku 2003. godine. “Oslobodilačka” agresija Amerikanaca nakon lažne tvrdnje o hemijskom i biološkom oružju Saddama Husseina odnijela je tada stotine hiljada života. Ta istina o broju ubijenih civila, žena i “little babies” nikad nije kazana mimo debelo friziranih izvještaja. Tradicija lažnih povoda za agresije se, evo, nastavlja. Deset godina kasnije došla je Istočna Guta u Siriji 2013. i tada tvrdnja o “Assadovom hemijskom otrovu protiv svog naroda”. Optužba je po karakteru bila sasvim nalik na početak onog rata u Vijetnamu i prevari sa incidentom u Tonkiškom zalivu 1956. Po sadržaju i tehnici čudovišno slična Iraku i sada ovoj priči o nesretnim civilima u malom mjestu Khan Shaykhan kraj Idliba. Jednog od posljednjih uporišta “revolucionara” iz Sirije, a posebno džihadista koji su pobjegli iz prethodnog bastiona Aleppa. I onih što hrle u Siriju nakon poraza u Mosulu.

Veliki i temeljiti izvještaj Seymoura Hersha o Guti, “Čiji sarin”, uz slično nezavisno istraživanje glasovitog Massachusetts Institute of Techhnology (MIT) de facto je oborio tadašnje tvrdnje Obaminih suflera, obavještajnih službi i desničara u Kongresu željnih širenja imperijalne interesne demokracije na Bliskom istoku i šire. Izvještaj antologijskog značenja za istraživačko novinarstvo, ostat  će upamćen uz ostalo i po “vidovitoj” rečenici: nakon programa uništenja sirijskog hemijskog oružja moglo bi se dogoditi da jedine snage koje imaju to oružje ostaju islamisti poput Al Nusra Fronta… Tako je bilo.

Nježno, diplomatski…

Tekst “Čiji sarin” (može se pronaći na Googlu) objavljen je četiri mjeseca nakon hemijskog napada u glasovitom “London Review of Books”. Hersh je tekst ponudio prvo “The New Yorkeru” u kojem je sarađivao godinama. Nisu smjeli da objave. Potom je ponudio “The Washington Postu”, vjerujući u njihove principe temeljene na Whatergateu i objavljivanju inicijalne storije o Snowdenu. No, bili su to “tempi passati”. Odbili su ga i oni. Priča je procurila kroz London. Nije mogla da se ignoriše u svjetskoj javnosti, ali nikada nije dobila mjesto koje joj je pripadalo. Američki novinarski lobi potisnuo je Saymura Hersha na marginu jer ih je raskrinkao u podanštvu, a oni su nastavili da odigravaju svoju ulogu, evo i sada, u slučaju Donalda Trumpa i njegovog neviđenog zaokreta u politici prema Siriji.

Prvo su bili bijesni prije sedmicu dana kada je njihova ambasdorica u UN-u, Nikki Haley saopštila kako eleminacija Assada nije više prioritet američke politike u Siriji već je to “eliminacija ISIL-a”. Dan kasnije to je potvrdio i šef State Departmenta, Rex Tillerson, dodavši kako će Sirijci sami birati svog predsjednika. Šokirani anti-Trump establišment u dva dana do kraja je radikalizirao tezu o njegovim tajnim vezama sa Putinom (neoprostivo među “patriotima” tipa J. McCaina u SAD-u) natjerujući Trumpa na dramatičnu odluku o raketama na Siriju. Od tada je on “hrabri i pravedni predsjednik” koji brani “little babies” od krvoloka Assada i njegovih hemijskih bombi… O čemu nema propitivanja. Iskustvo iz Gute je jasno. Tada se ispitivala vjerodostojnost tvrdnje i ispao je ćorak. Propala je i Obamina “crvena linija”. Trump je znao da se to ne smije ponoviti. Nema veze što je i on slao onda mailove Obami protiv bombi na Damask.

Hersh je tekst ponudio prvo “The New Yorkeru” u kojem je sarađivao godinama. Nisu smjeli da objave. Potom je ponudio “The Washington Postu”, vjerujući u njihove principe temeljene na Whatergateu i objavljivanju inicijalne storije o Snowdenu. No, bili su to “tempi passati”. Odbili su ga i oni. Priča je procurila kroz London

Eto otkud danas sjećanje na Seymora Hersha. Posebno na onu rečenicu iz teksta o hemijskom oružju u rukama Al Nusra Fronta. I sve je ispalo tako. Više puta. Za Pulitzera su onda važili drugi kriteriji. Vodeći mediji u Americi zato Hersa danas ne vole. Jer je tragao za pitanjem “Zašto”, i otkrio odgovor.

Danas bi Pulitzera mogao dobiti vlasnik i jedini pisac vijesti iz “Sirijske opservatorije za ljudska prava” (SOHR) Rami Abdul Rahman, odbjegli Sirijac iz Londona. Doduše, nagrada je samo američka, interna, ali šta ima veze, svaka njihova istina je globalna. Kao i ova svaki put optužujuća protiv Assada. Iako su i Amerikanci i Rusi, i svi iz UN-a svojevremeno zajedno potvrdili da Assad taj otrov više nema. One granate ručno punjene sarinom u malim fabrikama, po skladištima municije u vlasništvu Al Nusre, nisu bitne, one su protiv Assada koji će biti optužen da ubija svoje. Hemija za eliminaciju dva cilja, nema šta. Od  nedavno i tri. Jer ono što na Zapadu u horu ponavljaju, NBC je na svom portalu formulisao nježno, “diplomatski” i sa krajnjom porukom: “Ruski uticaj u Siriji presudno komplikuje mirovne napore…”

Čuj komplikuje mirovne napore? Čije, ISIL-ove? I onih koji ih naoružavaju i finansitraju!

Naša raja

Trump je u svakom slučaju tomahawcima na Siriju srušio najveći dio otpora premi sebi naraslog u minulih devedesetak dana do neslućenih razmjera. Sada ga, eto, hvale i mediji, kongresmeni, administracija, Hollywood, Evropa, i mali poslušnici po svijetu. Sad na miru i predsjednica KGK i premijer Plenković u komšiluku s ponosom ugošćuju po Opatiji i Dubrovniku onog kongresmena McCaina što se lani slikao ponosno sa ISIL-ovcima u Siriji. “Naša raja”.  Rusija kao uvijek, mimo oglašavanja na prvu loptu, šuti i duma. Sazivanje vanredne sjednice Vijeća sigurnosti UN-a je rutina. Ali su preko noći pristigli pred obale Sirije razarači i topovnjače, a unutar zemlje raspoređene lansirne rampe, razne.

Kineski predsjednik protokolarno je trebao biti prepadnut sirijskim raketnim vatrometom upozorenja, povodom Koreje. Večera je servirana uz svjetla eksplozija iz vazduhoplovne baze “Shayrat” mada se još ne zna gdje je završilo bar polovica od šezdesetak tomahawka ispaljenih sa brodova u Mediteranu. Unaokolo se teško može doći do riječi od Evrope i Turske što se utrkuju u komplimentima Trumpu. Jutro nakon “najozbiljnijeg upozorenja Assadu”, da ga, maltene više nema, ISIL-ovci su zaklali 33 Sirijca, a dva dana kasnije nadomak Mosula pobili desetine civila i povješali ih okolo električnim kablovima, kao upozorenje da su koljači živahni, posebno otkako su tomahawci stali na njihovu stranu.

Iako su i Amerikanci i Rusi, i svi iz UN-a svojevremeno zajedno potvrdili da Assad taj otrov više nema. One granate ručno punjene sarinom u malim fabrikama, po skladištima municije u vlasništvu Al Nusre, nisu bitne, one su protiv Assada koji će biti optužen da ubija svoje. Hemija za eliminaciju dva cilja, nema šta. Od  nedavno i tri

Oni koji malo pamte sjetili su se kako je ovaj isti Trump prije dva mjeseca zabranio Sirijcima, uz sve druge iz ostalih šest država islamskog svijeta, da privire u Ameriku. Pokazali su mu tada slike ratom izluđene sirijske djece od pet, šest, sedam godina od kojih mnoga neće preživjeti tamo gdje su sada. I pitali ga da li mu je žao kad vidi ovu dječicu, zbog odluke da im ne dopusti dolazak u Ameriku. Mrtav-hladan je kazao da nije, jer sve su to “trojanski konji terorista koji će doći sa njima…” Dva mjeseca kasnije “beautiful little babies” postaju moralni razlozi za prijetnju ubijanja nebrojeno mnogo tih istih beba po gradovima koje najavljuje bombardovati. E, to će onda biti druga stvar. Drugo vrijeme, druga tema, drugo objašnjenje. Nekome i drugi Pulitzer.

Ove činjenice su u osnovi pitanja “Zašto”? Da bi se došlo do validnih odgovora koji će da razbistre um umjesto što ga drže opranim i izmanipuliranim, valjalo bi poslati u traganje za činjenicama nekog Seymoura Hersha, pa bi priča bila sasvim drugačija. Doista više ne mogu pod kožu isti olinjali i lažni povodi za velika razvaljivanja, poput Tonkiškog zaljeva, pa Iraka, pa Istočne Gute, Idliba, a sutra ko zna gdje. Čak i ako je tačno ovo što mnogi slute, ne bez razloga, da su tomahawci na vojni aerodrom Shayrat zapravo namjenjeni odbrani Trumpa u Washingtonu, a ne zarad pobjede u Siriji. I to je legitimna tajna u priči u kojoj se ne smiju postavljati suvišna pitanja, niti slati istražitelji da joj utvrđuju validnost.

Jutro nakon “najozbiljnijeg upozorenja Assadu”, da ga, maltene više nema, ISIL-ovci su zaklali 33 Sirijca, a dva dana kasnije nadomak Mosula pobili desetine civila i povješali ih okolo električnim kablovima, kao upozorenje da su koljači živahni, posebno otkako su tomahawci stali na njihovu stranu

Kad bi se pitalo, onda bi moralo uz puno ostalog i sljedeće: koja je logika da Assad bombarduje svoj narod koji bježeći od džihadista hrli pod njegovu zaštitu? Koja je logika ovakva samoubilačka operacija sada kad dobija bitke na mnogim frontovima? Zašto rizikovati, čak i protiv neprijatelja, hemijskim oružjem ako je započeo mirovne pregovore, oslobodio Aleppo, na pragu Raqqe, čisti oko Damaska…?  Zašto ići uz nos Amerikancima ako su ovi dva dana ranije po prvi put kazali da im njegovo skidanje nije više cilj? Zašto Amerikanci ovim povodom tuku Assadovu vojsku dajući time podršku ISIL-u, a njegova vojska je najjača organizovana snaga protiv džihadista? Zašto Trump ovom operacijom direktno podržava teroriste ako su mu oni, navodno, glavni cilj u Siriji i Iraku…? Kakvu poruku šalje Trump, ako hoće da je Amerika perjanica demokracije u svijetu, krećući u ovakvu operaciju bez odobrenja UN-a i vlastitog Kongresa? Zašto ne dozvoljavaju nikakvu istragu i utvrđivanje činjenica o hemijskom napadu kraj Idliba ako “sigurno znaju” da je sve Assadovo maslo? Ili, recimo, čemu sva ova opasna igra ako je u pitanju samo “slanje poruke” ovome ili onome? Konačno, povodom doista tragične smrti osamdeset  civila i među njima tridesetak djece čije ubojice treba identifikovati i kažnjavati – Zašto onda i sa kojim moralnim opravdanjem stotine i hiljade ubijene nevine djece u sirijskim gradovima, ako dođe do odmazde kojom se prijeti?

Odgovora na ova i mnoga druga “Zašto”, koji mogu biti jasni, precizni, i optužujući za one koji pitaju, ne smije biti. Pošto ne smije biti odgovora, ne smije biti ni istrage. Kakvog onda smisla ima cijela ova priča. Nikakvog. Kako to? Pa fino, svijet je dobacio do tačke na kojoj jedino besmisao ima smisla, jer se samo tako može pokriti u svako siledžijstvo kojim se realizuje krajnji cilj jačeg. I šutnja potlačenog.

Nad svim tim onda lebdi pitanje – Zašto ljudi pristaju na taj vid retardacije za koju ih istorija, valjda, nije trenirala. Ko zna, mnogi će kazati, zato nikad ne pitaj “Zašto”. Kako stvari stoje, šuti, to je najbolje. I sam lezi u grob i zatrpaj se. Tako počinje kraj.

Avangarda.ba











13.04.2017.

AHMED BURIĆ: PISMO DIJASPORI

Ahmed Burić : Pismo dijaspori


April 13. 2017.


Ne šaljite novac svojim najbližima, odmah ga prebacite na račune Predsjedništva i stranaka, ionako će prije ili kasnije tamo završiti.

Dragi moji,

polako stižu uskršnji i blagdani, i vi ćete u skladu sa svojim poslovima i obavezama polako krenuti prema domovini. Avioni iz Chicaga, Los Angelesa, New Yorka, Londona, Rima i Munchena će biti puni vaših lijepih želja, nadanja i brige.

Piše : Ahmed  Burić (Radiosarajevo)

Srce će već zalupati jače kad od Zagreba malo stisnete gas prema Brodu, a već negdje oko Doboja nepovratni miris roštilja ući će u nozdrve i izaći odatle tek kad se ponovo vratite na Portobello ili Times Square. Otići će negdje u maglu iznad Hudsona ili Seine, iznad zabrinutih glava vas i vaših sugrađana, i otići natrag u domovinu, da vas dočeka za sljedeće praznike. Do tada, vi ćete teško zarađivati svoj kruh, živjeti i sanjati, i ponekad se vratiti arhivi sjećanja, jedinom pouzdanom znaku da čovjek na ovoj planeti nije sasvim besmislena pojava.

Jedan dio od onoga što zaradite šaljete nama, svojim najbližima u Bosnu i Hercegovinu. Zvanično, u zemlju stigne još jedan budžet Federacije, oko dvije milijarde maraka. Nezvanično, taj broj je skoro dvostruko viši – oko 3,5 milijardi, i to je ozbiljna injekcija zemlji u kojoj, praktično, nema ekonomije, nego je finansiraju krediti. Hvala vam na tome.

Taj fenomen u ozbiljnim zemljama ne postoji: nigdje u novinama koje čitate nema vijesti koliko su zaradili Amerikanci izvan Amerike ili Nijemci izvan Njemačke. Taj fenomen je samo za sirotinju.

O tom poklonjenom novcu ne može se ništa reći osim velikog – hvala. Vi znate da mi živimo u jednoj vrsti unutrašnje okupacije – čudnoj kombinaciji jaransko-nacionalističkog kapitalizma i demagogije, i da smo, kao i vi shvatili da u ovom vremenu postoje tri vrste sreće. Prva, najveća i najrjeđa je kad kupujete od proizvođača na pijaci, i malo se, ako imate duha i talenta, i cjenkate s njima. Proizvođača je, zaista, malo pa onda deverate s nakupcima. Ili idete tražiti drugi oblik sreće, to je kupovanje u tržnim centrima s polica. Tu, zapravo, birate cijenu, od onoga što je izloženo. Treći stupanj kapitalističkog shaolina je kupovanje s interneta u kojem možete imati sve, i to peglanjem kartice.

Mi to, draga moja dijasporo, ne bismo mogli sami. U ovoj se zemlji od svoga rada, ma koliko neko velemajstor posla ili zanata, ne može dobro živjeti. Izuzetaka od toga pravila je doista mali broj. Stvorena je nekakva odvojena klasa, u sjajnim odijelima i s bijelim košuljama koja baš i ne zna naš jezik najbolje, ali pričaju glasno kad govore o nacionalnim interesima. Jer to čuva njihove enormne plate, pa mlate. Vama, znamo, nije lako s vašim Trumpovima, Theresama May, Borisima Johnsonima i ostalim zagnojenim desničarima, ali ono što priča naš premijer zaista su takve budalaštine, da čovjek osjeti primarni poriv da potraži, dođe u njegovu kancelariju i zvizne mu ljudski šamar, i onda serbez ode popiti piće u neku od sarajevskih bašti.

Top lista njegovih izvala bi mogla biti čitan i praćen medijski sadržaj,  a  najjača je ona da neki mladi odlaze, a imaju dobre poslove, te da naš problem nije što ljudi idu, nego – natalitet. Stvarno, za šamara, pa je l’? Neki dan je rekao kako su “mnogo uložili u puteve, ali se to ne vidi.” Kao u vicu o vama, u kojem Mujo dovede Sulju da mu pokaže auto, kuću i zanosnu, skoro dva metra visoku plavušu, a za frajera koji uže s njom u auto kaže: ovo sam ja. E, tako i mi, živimo u vicevima, ali nije smiješno.

Više je jako neprijatno.

Što se komšiluka tiče, što bi rekao trener jednog sarajevskog prvoligaša, kod njih je rezultat takav kakav jest’. Međunarodna zajednica, što se kod nas uglavnom čita kao Angela Merkel, podržava Vučića u Srbiji, ali su mu, praktično, odriješene ruke, ali on ima legitimitet. Nije ukrao izbore, ali se studenti bune protiv diktature. Dokaz da imaju pravo jeste što toga ima jako malo u vijestima, što znači da njegova propagandna mašinerija radi. Jedan student je napisao dirljivo i tačno pismo svome ocu.

Mi se ponašamo kao da nas se to ne tiče, a i ne tiče, jer su studenti kod nas konzervativniji od profesora. Kao u srednjem vijeku, oni koji idu na molitvu, privilegirani su u odnosu na one koji ne idu. Ako ste, dakle, student, nesklon kriminalu, i ateist, nema sreće. Postat ćete dijaspora.

U Hrvatskoj, propao je konglomerat usko vezan uz državu, njezina finansijska baterija, ako se tako može reći. Agrokor, klasični primjer sindroma neotranzicijske pohlepe i gutanja preko svojih mogućnosti. A propao je ispumpavanjem novca i prezaduživanjem u ruskim bankama. Tamo se događa finalni čin drame osiromašenja srednje klase u kojoj se može dogoditi i da “odlete” neki kapitalci, svaka hobotnica ima glavu, ali se neće dogoditi suštinska promjena nakon koje ljudi ne bi išli iz zemlje. Znam da vam je pun kufer zemljaka u zemljama u kojima živite, ali ne brinite, bit će ih još. Ovo je nepresušan izvor talenata za pravljenje dobrih ljudi, ali za neko drugo mjesto.

Shodno kontinuiranoj politici velikog svijeta da ih Balkan ne zanima previše, osim kad se koljemo, napravljen je jedan prešutni konsenzus u kojem kriminalci mogu biti na vlasti, samo da se ne puca. Mi smo, dakle, stiješnjeni između toga da biramo kriminalce koji su naci(onali)sti, i nešto malo njih koji su također kriminalci, ali nisu nacoši. Pa biramo, oči nam ispadoše od izbora, ali stvar – ne ide. Tako da valja reći da je suštinski, budalaština, prizivanje Vučića u svojoj avliji. Kao “i nama bi trebao jedan takav”. Ne bi. Zato i jeste ovako – što je previše “takvih”. Ko voli takve, nek’ ih vodi kući.

Dakle, ko god na bilo koji način traži smjenjivanje ovih režima ukorijenjenih i ogrezlih u kriminalu, on je – moj. I vaš. Ove zemlje mogu postati uredne za život ako se poduzmu dvije stvari. Jedna je zajebantska: nemojte dragi moji dijasporci slati svojim najbližima novce, šaljite ih odma Bakiru, Dodiku, Čoviću, Novaliću, ima modela ne zna čovjek za koga bi se prije odlučio. Ionako su smislili da će naplaćivati odlazak iz zemlje, pa je jasno da bi znali rasporediti vaše pare bolje nego vi sami.

I nešto ozbiljno, draga moja dijasporo.. Ova zemlja vas treba: dijasporu koja je spremna zadati ozbiljan udarac vlasti, biti korektiv i odgovoran dio društva. Po cijenu da neko vrijeme deponirate novac koji šaljete, jer tako na vlasti svi skupa održavamo spori pljačkaški sistem koji ne radi ništa drugo neko priprema i dobiva izbore. Postoji mogućnost da nama kojima šaljete te novce na kratak rok bude lošije – u takvim situacijama najčešće stradaju najslabiji – ali to može biti zalog za kakvu takvu budućnost.       

Samo tako će sloboda i demokratija živjeti. Ako im uzmemo pravo na monopol na vlasništvo krvnih zrnaca.

Onda ćemo moći reći da smo pobijedili.

I da smo slobodni.

Hvala, draga dijasporo, na pažnji. Jasno vam je da smo i mi, u jednoj mjeri, isto: neka unutarnja dijaspora. To što se radujemo što vas vidimo, zapravo je, efekat ogledala. U svijetu u kojem se rogobatni tipovi gledaju u njega i pitaju “ko je najljepši na svijetu”.

Oni nisu. A uz njih, nismo ni mi.

//////////////////////////////////////
////////////////////////////////////////

SVA DODIKOVA LAŽNA OBEĆANJA: Čedo Knežević ponovo štrajkuje glađu

“On je mene zvao u prošli petak i od tada ništa. Ja samo hoću da se ispuni obećanje koje je dao javno pred svima vama dok smo pili onu rakiju koju je on ‘zvao'”, kaže on.



SVA DODIKOVA LAŽNA OBEĆANJA: Čedo Knežević ponovo štrajkuje glađu

Čedo Knežević, najpoznatiji štrajkač iz Željeznica Republike Srpske (ŽRS) jutros je ponovo stupio u štrajk glađu.

 

Razlog za takav čin je, kako kaže, ostavljanje zaposlenih u ŽRS bez ikakvih primanja pred Vaskrs, najveći kršćanski praznik ali i zbog izrabljivanja radnika u Kolskoj u Prijedoru koje se dešava posljednjih nekoliko dana, te zbog nepoštovanja dogovora Milorada Dodika, predsjednika RS, koji je rekao da će posjetiti prijedorsku ispostavu ŽRS.

 

“Pred nama je Vaskrs najveći i najradosniji hrišćanski praznik, pred koji radnici ŽRS nisu dobili ništa od onoga što ih sljeduje. I kako sada domaćin da spremi trpezu”, kazao je Knežević za Nezavisne novine.

 

On je istakao i da je u više navrata pokušao da dođe do predsjednika Dodika ali da nije uspio.

 

“On je mene zvao u prošli petak i od tada ništa. Ja samo hoću da se ispuni obećanje koje je dao javno pred svima vama dok smo pili onu rakiju koju je on ‘zvao'”, kaže on.

 

Ukoliko se Kneževićevi zahtjevi ispune, on će, kako kaže, prekinuti štrajk, u suprotnom će Vaskrs provesti u Kolskoj u Prijedoru.

13.04.2017.

DA LI JE U SIRIJI VEĆ POČEO TREĆI SVJETSKI RAT ?

Da li je u Siriji već počeo Treći svetski rat?





!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
??????????????????

Po sirijskoj vazduhoplovnoj bazi Šajrat, novi američki predsednik Donald Tramp (Trump) je poslao beskompromisnu poruku ne samo Bašaru el-Asadu (Bashar al-Assad), već i celom svetu, pre svega Rusiji, Kini i Severnoj Koreji.

Međutim, američka intervencija neće ubrzati okončanje šestogodišnjeg rata u Siriji, a još manje pronalaženje političkog rešenja. Naprotiv, postoji opasnost da se situacija još zakomplikuje, a ne samo stručnjaci već i pojedini političari, pre svega ruski, tvrde da Moskva i Vašington nikada nisu bili bliže direktnom vojnom sukobu.

Stanje u Siriji liči na "kvadraturu kruga" u kojoj se prelamaju, maltene, sve geostrateške protivrečnosti savremenog sveta, sa direktnim angažmanom velikih sila na različitim stranama, što se prvi put dešava od korejskog rata (1950-3).

Asad se preračunao?

Američki udari u prošli petak su ozbiljno upozorenje sirijskom predsedniku Asadu, koji je očito pogrešno protumačio prethodne izjave Trampove administracije da se pomirila sa njegovim ostankom na vlasti.

Mnogi su zatečeni Trampovim potezom jer su samo sedam dana pre toga njegovi najbliži saradnici govorili o nužnosti prihvatanja Asada kao "političke realnosti". Tako je državni sekretar Reks Tilerson (Rex Tillerson) kazao tokom posete Turskoj da će o Asadovoj budućnosti "odlučiti sirijski narod" – što je protumačeno kao da SAD više ne zahtevaju njegov odlazak, na čemu je insistirala prethodna, administracija Baraka Obame (Barack).

Asad je očito pogrešno kalkulisao da su mu odrešene ruke. Takođe, iako mu je Rusija zaštitnik, sirijski predsednik se možda pribojava da ne bude izbačen iz igre u njenoj eventualnoj velikoj pogodbi sa SAD-om, koja bi uključivala i druga pitanja, pre svega Ukrajinu. Stoga je želeo da ovakvom akcijom pokaže da nije pion.

Posle nekoliko dana u vazdušnim udarima sirijskih snaga stradalo je od hemijskih otrova najmanje 80 civila u Idlibu, za šta je Zapad optužio Asada, dok su on, Rusija i Iran to negirali.

U vazdušnim udarima sirijskih snaga stradalo je od hemijskih otrova najmanje 80 civila u Idlibu

U vazdušnim udarima sirijskih snaga stradalo je od hemijskih otrova najmanje 80 civila u Idlibu

Uostalom, sirijski predsednik od dolaska na vlast 2000. godine odbacuje sve optužbe za zloupotrebe, uključujući i umešanost u ubistvo bivšeg libanskog premijera Rafika Haririja (Rafic) 2005. godine.

Kako je Tramp radikalno promenio stav

U svakom slučaju, nije se mogla predvideti tako žestoka reakcija novog američkog predsednika, tim pre što se protivio sličnoj akciji 2013. kada je u napadu hemijskim oružjem, za šta je takođe okrivljen sirijski predsednik, stradalo oko 1.400 ljudi.

Tokom prošlogodišnje predizborne kampanje za predsednika Tramp je u više navrata kritikovao odluku Džordža Buša (George Bush) da interveniše u Iraku 2003, kao i Obamin potez da učestvuje u kampanji NATO u Libiji 2011, dok je njegova protivkandidatkinja Hilari Klinton (Hillary Clinton) podržala obe operacije. Tramp je takođe najavio okončanje dosadašnje strategije "promene nedemokratskih režima" širom sveta, što se na neki način podudaralo sa ruskom kritikom američkih intervencija u inostranstvu.

Šta je izazvalo radikalnu promenu stava američkog predsednika? Da li, kako je rekao, "brutalna smrt većeg broja ljudi, uključujući i predivne bebe, koje su okrutno smaknute u ovom varvarskom napadu", bila "kap koja je prelila čašu"?

Štaviše, Tramp je kritikovao svog prethodnika Obamu "jer je imao pogrešnu strategiju za sprečavanje takvih napada". Naime, Bašar el-Asad je prošao nekažnjeno nakon pomenutog hemijskog napada 2013, iako je Obama pre toga jasno predočio da je upotreba ovog oružja "crvena linija" koju sirijski predsednik ne sme preći ako želi da izbegne američku vojnu intervenciju.

Međutim, uprkos stradanju više od 1.000 civila, Obama je odustao od intervencije zbog protivljenja većine u Kongresu. Stoga je prihvatio kompromisno rešenje da Asad uništi sve zalihe hemijskog oružja, što je garantovala Rusija.

No, po svoj prilici, deo njih je ostalo u arsenalu sirijske armije, koja je raspolagala sa jednim od najvećih kontigenata ovog oružja u svetu.

Da li je napad unapred planiran?

Sadašnja američka administracija ističe da Rusija snosi odgovornost jer sporazum, čiji je garant, nije u potpunosti sproveden.

Međutim, portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova odbacila je tvrdnju da je američki napad bio odgovor na Asadovu upotrebu hemijskog oružja, rekavši kako je reč o "pokazivanju sile koje je bilo planirano unapred". Nema sumnje da američki generalštab odavno razmatra razne opcije udara na Asada mnogo pre stradanja civila od hemijskog oružja 2013, tako da je bio spreman za delovanje kada je Tramp naredio vojnu akciju.

Marija Zaharova odbacila je tvrdnju da je američki napad bio odgovor na Asadovu upotrebu hemijskog oružja

Marija Zaharova odbacila je tvrdnju da je američki napad bio odgovor na Asadovu upotrebu hemijskog oružja

Kako javljaju američki mediji, vojni vrh je predočio Trampu više opcija. Jedna je bila da se istovremeno napadne nekoliko desetina sirijskih aerodroma i vojnih postrojenja sa ciljem da se desetkuje Asadova avijacija i spreči dalja upotreba hemijskog oružja.

Međutim, Tramp je odbacio ovu opciju nakon konsultacija sa ministrom odbrane Džimom Matisom (Jim Mattis) i savetnikom za nacionalnu bezbednost H.R. Mek Masterom (McMaster). Kako navode izvori, na koje se poziva Vošington post (The Washington Post), američki predsednik se opredelio za raketne udare na jedan cilj kao proporcionalni odgovor i manje rizičan po ruske vojnike (oko 100 ih je bilo u vojnoj bazi, ali je Moskva bila unapred obaveštena, a i američke rakete su bile usmerene dalje od njihovih baraka).

Moskva smatra da je do curenja hemijskog oružja došlo kada su sirijski avioni pogodili skladište koje su kontrolisali teroristi. Pitanje je da li će biti prilike da nezavisna komisija, što Rusija traži, utvrdi šta se tačno desilo u Idlibu.

I pojedini američki analitičari su skeptični prema verziji Bele kuće. Tako ekspert Instituta Kejto (Cato) u Vašingtonu Ted Galen Karpenter (Carpenter) smatra da treba biti oprezan, ističući da je ostalo nejasno šta se zapravo desilo i prilikom napada 2013. Prema njegovim rečima, ima indicija da su tada hemijsko oružje upotrebili islamski pobunjenici u tajnoj operaciji koja je trebalo da diskredituje Asada, a iza čega je, navodno, stajala turska vlada.

Međutim, američka ambasadorka u UN Niki Hejli (Nikki Haley) tvrdi da Vašington poseduje neoborive dokaze.

Višestruka korist za Trampa

U svakom slučaju, stradanje civila od hemijskog oružja je bio presudan trenutak za američku reakciju nalik na više istorijskih situacija kada je od jednog događaja zavisio rat ili mir. Tako je potapanje britanskog bojnog broda "Luizijana" 1915. koga je pogodio torpedo ispaljen sa nemačke podmornice, okrenuo javnost u mnogim zemljama protiv Nemačke.

Takođe, tajni "Cimermanov telegram" (nemački ministar inostranih poslova Arthur Zimmermann) u kome je predloženo stvaranje vojnog saveza Nemačke, Japana i Meksika u slučaju da se SAD uključe u Prvi svetski rat. Meksiku je ponuđen Teksas, Arizona i Novi Meksiko. To je razgnevilo američku javnost i preokrenulo izolacionističko raspoloženje ka ulasku zemlje u rat. Zanimljivo je da je Tramp doneo odluku o napadu na stotu godišnjicu od stupanja SAD u Prvi svetski rat (6. april 1917.).

Poznati su i primeri japanskog napada na Perl Harbur 1941, incidenta u Tonkinškom zalivu 1964. koji je neposrednije uvukao SAD u Vijetnamski rat, kao i kontroverze oko nikada pronađenog Sadamovog oružja za masovno uništenje, a što je bio povod za američku invaziju na Irak 2003. godine.

Prvi susret kineskog i američkog predsednika: Donald Tramp i Si Đinping

Prvi susret kineskog i američkog predsednika: Donald Tramp i Si Đinping

Ova intervencija doneće Trampu višestruku političku korist i na drugim poljima. Pošto je odluku saopštio tokom prvog susreta sa kineskim predsednikom Si Đinpingom (Xi Jinping) Floridi, to je moglo da se protumači i kao upozorenje gostu - bez obzira na pokazanu srdačnost domaćina - da će Vašington voditi beskompromisnu politku i prema Pekingu, sa kojim su odnosi veoma složeni.

Što je još važnije, Tramp se intervencijom u Siriji distancira od Rusije, čime može da popusti pritisak na njega na unutrašnjem planu, s obzirom na sve žešće kritike za bliske veze sa Moskvom koja mu je, navodno, pomogla da pobedi na predsedničkim izborima, o čemu se čak vodi i istraga u Kongresu. Takođe, nakon kritika Trampove politike, čak i od strane njegovih republikanaca, uključujući i odbijanje Kongresa da ukine Obamaker (Obamacare), intervencijom u Siriji je pridobio podršku, kako prema njemu nenaklonjenih medija tako i većine kongresmena, među njima i opozicionih demokrata.

"Nema ničeg efikasnijeg od malog finog rata da ujedinite zemlju oko sebe. Samo pitajte Džordža Buša koji je bez problema dobio i drugi mandat nakon nekoliko velikih ratova", ocenjuje britanski Indipendent (Independent).

Rizik od rusko-američkih sukoba u Siriji

Američki raketni udari su i poruka Rusiji koja je nesumnjivo nastojala da iskoristi vakum u poslednjih nekoliko meseci kada je došlo do smene u Beloj kući – a i nadala da će sa sa Trampom lakše dogovarati – da ojača svoju poziciju u Siriji. Evidentno je da zvanični Vašington pokušava da povrati inicijativu.

Kremlj je verovatno zatečen američkom akcijom, koju je nazvao "aktom agresije". Ne samo verbalne reakcije, već i konkretni ruski potezi na vojnom planu, ukazuju na prvi pogled da će Moskva teško pristati na bilo kakav kompromis sa Vašingtonom oko Sirije. Rusija se, između ostalog, oseća prevarenom jer je pristala na vojnu intervenciju NATO-a u Libiji 2011, koja je pravdana humanitarnim razlozima, ali je na kraju dovela do zbacivanja režima Moamera Gadafija (Muammar Gaddafi).

U međuvremenu, zajednički komandni centar, sastavljen od Rusije, Irana i oružanih snaga koje podržavaju sirijskog predsednika Bašara el-Asada, saopštio je da je američki napad na sirijsku vazdušnu bazu prešao takozvanu "crvenu liniju", te da će "na svaki dalji odgovoriti silom i istom snagom". "SAD znaju našu sposobnost za brzu i snažnu reakciju", navodi se u saopštenju Komandnog centra.

Takođe, rusko Ministarstvo odbrane smatra da je akcija Vašingtona "grubo kršenje memoranduma o bezbednosti letova nad Sirijom", zbog čega je suspendovalo saradnju sa SAD kojoj je cilj izbegavanje incidenata u sirijskom vazdušnom prostoru.

Moskva je u prošli petak poslala u istočni Mediteran fregatu, naoružanu krstarećim raketama "kalibr", kojima je delovala iz Kaspijskog mora protiv "Islamske države". Ovo su potezi kojima Rusija pokazuje svoje nezadovoljstvo, zatim da želi da očuva svoje pozicije, ali i da nije gubitnik, odnosno da nije u defanzivi, što je veoma važno za njen imidž velike sile.

Međutim, iako je Rusija bila obaveštena da će "njen saveznik", kako ga je okvalifikovala, biti napadnut – nije upotrebila veoma napredno protivvadzušno oružje "S-400" protiv dolazećih američkih "tomahavka".

Potpredsednik Dume Pjotr Tolstoj je to obrazložio nastojanjem Moskve da ne odgovori eskalacijom sukoba, već "doslednom odbranom međunarodnog prava i pravde".

Ruski sistemi "S-400" verovatno bi oborili deo američkih raketa i tako ublažili udar na sirijski aerodrom, ali to bi bio "put bez povratka" i uvod u eskalaciju oružanih sukoba Moskve i Vašingtona, a na političkom planu umesto najvećeg prijatelja među predsednicima SAD – kako se do skora nadalo u Kremlju – Tramp postao najveći neprijatelj jer bi to bio prvi direktni oružani sukob dve zemlje još od vremena kada su zapadne sile pokušavale da blokadom SSSR slome mladu boljševičku revoluciju nakon Prvog svetskog rata.

Zvanična Moskva itekako ima u vidu rizik od dalje eskalacije sukoba koji bi izmakli kontroli. Ruski zvaničnici su verovatno shvatili da ne mogu da uspostave bliskije odnose sa Trampovom administracijom u odnosu na prethodne, ali ne žele da "poruše sve mostove".

SAD teško mogu da računaju da će se Rusija tek tako odreći Asada: Bašar al Asad i Vladimir Putin

SAD teško mogu da računaju da će se Rusija tek tako odreći Asada: Bašar al Asad i Vladimir Putin

Ruski premijer Dmitrij Medvedev je kritikovao Trampovu administraciju, navodeći da joj je glavni protivnk "legalno izabrana vlast u Siriji, umesto proklamovane zajedničke borbe protiv 'Islamske države' ". Takođe, da kada su se "ostaci predizborne magle razišli", nova američka administracija je pokazala zavisnost od mišljenja establišmenta u Vašingtonu, "onog koji je novi predsednik oštro kritikovao".

Dakle, kritikom establišmenta za zaokret u američkoj politici, ruski zvaničnici kao da još uvek gaje nadu da je moguć neki sporazum sa Trampom, iako se pribojavaju njegove nepredvidivosti, što je inače manir i Vladimira Putina koji je često šokirao svetsku javnost.

To je potvrda procenâ tokom predizborne kampanje u SAD da je za Rusiju, zapravo, bilo bolje da pobedi Hilari Klinton jer sa njom, ako ništa drugo, mogu unapred da znaju šta mogu da očekuju.

U svakom slučaju, SAD teško mogu da računaju da će se Rusija tek tako odreći Asada, a pogotovo da povuče svoje trupe iz Sirije, naročito u trenutku kada vlada veliki odijum u američkoj javnosti prema njoj zbog navoda o mešanju u predsedničke izbore. U Siriji se nalaze jedine ruske baze u Sredozemlju i Moskva će pristati na povlačenje samo ako vojnički bude na to prinuđena.

U međuvremenu, može se odreći Asada, ali pod uslovom da njegov naslednik garantuje očuvanje ruskih interesa u Siriji. No, i to je zamislivo samo u okviru velike geopolitičke nagodbe Moskve i Vašingtona koja bi podrazumevala američko prihvatanje ruske aneksije Krima, njenih pozicija u Ukrajini, kao i ukidanje sankcija. Naravno, još je nezamislivije da Zapad pristane na to.

Nejasno šta nakon raketnih udara

Iako nije bila jednostavna, odluka o udaru na sirijski aerodrom je bila jasna u smislu ciljeva i metoda. Međutim, mnogo veći problem je šta nakon toga. Za razliku od poslednje američke pretnje Asadu 2013. sada su rizici mnogo veći, imajući u vidu da je najmanje nekoliko hiljada ruskih vojnika izmešano sa sirijskim, te da bi su slučaju novih američkih napada postojala opasnost da i oni stradaju. Takođe, ruski protivazdušni sistemi su u stanju da obaraju američke avione. Oni to do sada nisu činili jer su SAD vodile operacije protiv zajedničkog neprijatelja – "Islamske države".

Stoga je upitno da li bi SAD mogle da uspostave zonu zabranjenog leta, što bi značilo da ruski i sirijski vojni avioni ne bi smeli da uzlete. Moskva bi teško na to pristala, a krajnje je upitno da li su američke snage u stanju da vojnički nametnu to rešenje.

Stanje u Siriji je poput "kvadrature kruge" u kojoj se prelamaju sve geostrateške protivrečnosti savremenog sveta

Stanje u Siriji je poput "kvadrature kruge" u kojoj se prelamaju sve geostrateške protivrečnosti savremenog sveta


S druge strane, ako Vašington odustane od kažnjavanja Asada zbog sličnih napada u budućnosti, onda će on nastaviti udare po položajima umerene opozicije koju podržava Zapad, što, prema informacijama sa terena, već i čini.

Ukoliko ostane samo na ovom američkom napadu malo je verovatno, po proceni Ikonomista (The Economist), da će to promeniti tok rata. Snage umerenih pobunjenika su oslabljene. Izgubili su pre nekoliko meseci uporište Alepo. Pružaju otpor u nekoliko "džepova", a u Idlibu su ojačali predvođeni frontom Al-Nusra, povezanim sa Al-kaidom, što izaziva podozrenje i na Zapadu.

Čak i ako bi američke snage uspele da izbegnu rusku protivazdušnu odbranu i jednostranim udarima znatno oslabe Asadove snage, time bi se suočile sa neželjenom posledicom jačanja "Islamske države" koja je u defanzivi i međunarodna koalicija sprema ofanzivu za zauzimanje Rake, koja je uporište militanata. Oni su se do sada, kako ističe general Dejvid Petreus (David Petraeus), pokazali veoma veštim da iskoriste interregnum. U tom slučaju, preti opasnost da Sirija ostane trajno podeljena na nekoliko područja pod kontrolom raznih lokalnih gospodara rata, te da sukob potraje duže od šezdesetogodišnjeg krvoprolića u Libanu.

Fared Zakarija (Fareed Zakaria) upozorava na opasnost da američke snage budu uvučene u veliki broj sukoba.

"Problemi za SAD na Bliskom istoku nikada ne proizilaze iz njihove vojne nemoći, već što nakon taktičkih pobeda nisu u stanju da izdejstvuju bilo kakvo političko rešenje ili stabilnost. Problem u borbi protiv ‘Islamske države’, na primer, jeste ko će vladati oblastima iz kojih bude potisnuta? Šta će se dešavati kada bombe prestanu da padaju? Bez plana za rešavanje ovih pitanja, samo jačanje oružanih snaga na terenu jeste refleks a ne strategija", ocenjuje Zakarija.


Da li svi putevi vode ka sukobu?

U međuvremenu, odustvo bilo kakvog političkog konsenzusa, te logika i dinamika sukoba vode ka njegovom produbljivanju.

Američki saveznici u regionu, poput Turske, iako pozdravljaju raketni udar, smatraju da je "nedovoljan", tražeći nastavak operacija protiv Asada. Sličan je i stav Saudijske Arabije i većine ostalih arapskih zemalja koje su deo međunarodne koalicije predvođene SAD-om. S druge strane, Iran, uz Rusiju, i Kinu iz drugog plana, protive se uklanjanju Asada.

Gotovo svi su razmestili trupe u Siriji pa su incidenti gotovo neizbežni. Naravno, ključno je pitanje da li će i u kom trenutku doći do direktnog sukoba američkih i ruskih snaga, što bi imalo nesagledive posledice, iako obe strane nastoje da "spuste loptu". Zbog toga je američki državni sekretar Reks Tilerson ove sedmice po prvi put posetio Moskvu otkako je izabran. Istovremeno, šef Pentagona Džejms Matis (James Mattis) ističe da se odnosi Rusije i SAD neće "otrgnuti kontroli".

Svi govore da su za mirno rešenje, ali svojim potezima nastoje da se bolje pozicioniraju, što tera drugu stranu na kontrareakciju. Tako se sistemom spojenih stubova zida obrnuta piramida koja, što je viša to je nestabilnija, dok se na kraju ne surva. Takva je bila situacija uoči Prvog svetskog rata. Niko ga javno nije želeo, ali su sve velike sile vukle poteze koji su ga učinili neizbežnim. Tako je u Siriji i oko nje verovatno već počeo Treći svetski rat a da toga nismo ni svesni.


/////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 13. april/travanj 2017.

13.04.2017.

BAKIR IZETBEGOVIĆ O SMJEN VIJEĆA MINISTARA BiH: POLITIČKI FOLOVI MILIRADA DODIKA KAKVIH SMO SE VEĆ NAGLEDALI

IZETBEGOVIĆ O INICIJATIVI ZA SMJENU VIJEĆA MINISTARA BiH: „To su politički folovi Milorada Dodika kakvih smo se već nagledali"

"Čestitam svim pripadnicima Armije BiH i svim patriotima BiH ovaj veliki dan - 25 godina od osnivanja Armije Republike BiH", poručio je Bakir Izetbegović



IZETBEGOVIĆ O INICIJATIVI ZA SMJENU VIJEĆA MINISTARA BiH: 'To su politički folovi Milorada Dodika kakvih smo se već nagledali'

/////////////////////////////////

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature







Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature



Image result for dodik i covic karikature




U Sarajevu je danas odata počast šehidima, poginulim i umrlim pripadnicima Armije RBiH, povodom obilježavanja 12. godišnjice osnivanja 2. pješadijskog (rendžerskog) puka Oružanih snaga BiH i 25. godišnjice Armije Republike BiH.

 

"Čestitam svim pripadnicima Armije BiH i svim patriotima BiH ovaj veliki dan - 25 godina od osnivanja Armije Republike BiH. Armiju Republike BiH napao je daleko nadmoćnijim, brutalni neprijatelj, a uspjela je uprkos tome što se počelo skoro neorganizovano, kada su sve logističke veze sa svijetom bile prekinute - da napravi vojnu silu koja je zaustavila pokolj nad našim narodom, zaustvila cijepanje naše države, uspostavila vojni balans i omogućila da se u Dejtonu postigne mir i da se političkim sredstvima nastavimo boriti za ono što su bili ciljevi Armije Republike BiH, a to su jednakost građana na svakom pedlju naše lijepe zemlje", izjavio je Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA.

 

Izetbegović je prokomentarisao poziv koji su iz SNSD-a uputili zastupnicima  SDS-a za smjenu Vijeća ministara BiH.

 

"Mislim da do toga neće doći. To su politički folovi Milorada Dodika kakvih smo se već nagledali", kazao je Bakir Izetbegović, prenosi N1.

//////////////////////////
/////////////////////

'STVARAOCI REPUBLIKE SRPSKE' TRAŽE ZAOSTALE PLAĆE: Ratni zastupnici Narodne skupštine tvrde da je njihov status očajan

'STVARAOCI REPUBLIKE SRPSKE' TRAŽE ZAOSTALE PLAĆE: Ratni ...

/////////////////////

POTVRĐENA OPTUŽNICA ZA BOBAR BANKU: Zločinačka organizacija odobravala višemilionske kredite čija naplata nije bila moguća

Potvrđena optužnica protiv 16 osoba u slučaju Bobar banka | N1 BA

////////////////////////
///////////////////////////
/////////////////////////


Kremlj potvrdio : Nema pomaka u rusko-američkim odnosima

Sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina s američkim državnim sekretarom Rexomom Tillersonom nije doveo do bilo kakvih pozitivnih pomaka u rusko-američkim odnosima, saopćeno je iz Kremlja. Putinov glasnogovornik Dmitri Peskov izjavio

/////////////////////////////
  Misteriozna smrt prve sutkinje muslimanke u istoriji SAD : U rijeci Hudson u New Yorku pronađeno tijelo 65-godišnje

///////////////////////
////////////////////


Bakir Izetbegović : Federacija ostaje jedna izborna jedinica, pokušaji podjele su uzaludni (Video)

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u ekskluzivnom intervjuu za Dnevnik TV1 govorio je o dvije godine mandata aktuelne vlasti, prošlim i eventulano novim političkim krizama, odnosima na relaciji između Bošnjaka [...
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49624529

Powered by Blogger.ba