Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

03.04.2017.

BAKIR IZETBEGOVIĆ : MILORAD DODIK ĆE SE UVJERITI DA JE BEZ POTREBE IZGUBIO DESETLjEĆE U ISCRPLjIVANjU I BiH I ENTITETA RS-e !

Bakir Izetbegović : Dodik će se uvjerit da je bez potrebe izgubio desetljeće u iscrpljivanju i BiH i entiteta Republike Srpske !

April 03. 2017.


S jedne strane, članu Predsjedništva BiH i predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću prigovarana je popustljivost, koju on naziva kompromisnom politikom, upravo onu koju je zagovarao i provodio prvi predsjednik neovisne BiH Alija Izetbegović. S druge strane, Bakira Izetbegovića često isti kritizeri optužuju da je sa svima posvađan. Govoreći o nedosljednosti svojih oponenata, Izetbegović za Stav otkriva da “očigledno nije lahko voditi bošnjačku i bosansku politiku u okolnostima i odnosu snaga kakav već dugo imamo”.


Image result for covic i dodik karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Image result for covic i dodik karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Image result for covic i dodik karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

“Nije lahko sačuvati i jedinstvo države, i koalicije, i reformski zamah, i u isto vrijeme sačuvati ponos, uspravan gard i jasan stav. Kao što rekoh, oni koji brane i odlikuju ratne zločince mene optužuju da sam izazvao krizu jer branim žrtve genocida?! Ja im se ne kanim pravdati”, poručuje Izetbegović i rezolutno dodaje da će se nastaviti suprotstavljati podjeli BiH, stvaranju novih etnički baziranih entiteta, diskriminaciji poput one sadržane u proslavi 9. januara, nastavit će tražiti pravdu za svoj narod, bez obzira na reakcije.

No, svjestan je da ga to može dovesti u sukob s mnogima. “Nije to stvar mog hira ili političke nezrelosti, naprosto ne vidim alternativu takvoj bošnjačkoj politici. SDA i ja imamo odgovornost pred budućim generacijama, i meni je to kriterij preči od bilo čije kritike, pogotovo destruktivne”, naglašava Izetbegović u intervjuu u kojem je govorio o odnosima na političkoj sceni u BiH.

STAV: Nakon što se slegla medijska prašina oko slučaja podnošenja revizije protiv Srbije za genocid, možete li rezimirati i komentirati tok događaja i napade koji su uslijedili?

IZETBEGOVIĆ: Medijska prašina se sliježe, ali će još neko vrijeme trajati politička kriza jer će Milorad Dodik i SNSD i dalje pokušavati da temu revizije koriste za podrivanje pozicije rivalskog Saveza za promjene i za podrivanje rada institucija Bosne i Hercegovine.

Vjerujem da će i to splasnuti u sljedećih par mjeseci. A onda, kada se nakon izvjesnog vremena slika potpuno izbistri i kada se rasplinu nebitni detalji, u memoriji naroda ostat će samo najbitnije konture procesa i aktera koji su ga odredili – nas koji smo sve učinili da do obnove procesa dođe, srpskih političara koji su sve učinili da on bude zaustavljen, Suda u Hagu i onih koji utječu na njegov rad i koji su po ko zna koji put bili spremni trgovati principima, istinom i pravdom na račun žrtve, te dijela bošnjačkih političara koji su pokušali prikupiti nešto nečasnih političkih poena napadajući mene i SDA na temi na kojoj se Bošnjaci ne bi smjeli dijeliti.

Ili još jednostavnije – bit će upamćeno da su oni koji stoje iza presuđenih ratnih zločinaca, oni koji su dodijelili odlikovanja Karadžiću, Krajišniku, Plavšićki, pokušali meni zabraniti da stanem iza žrtava genocida, da tražim pravdu za njih. Zatim su se upustili u bojkot rada bh. institucija, namjerno izazvali krizu, cinično prebacujući odgovornost na mene.

STAV: Postoje najave da neuspjela revizija nije kraj. Postoje li šanse da se čitav proces pokrene i na koji način?

IZETBEGOVIĆ: Postoje teoretske šanse. Novi proces može pokrenuti neki budući saziv Predsjedništva BiH kada god zaželi. Kažem teoretske šanse, jer s ovakvim odnosima i s ovakvim mogućnostima stavljanja entitetskog i raznih drugih veta i kočnica to očigledno nije realno. Realno je nastaviti se sistematski boriti za istinu, ne dopustiti da se ona zaboravi i relativizira, nastaviti se boriti za kažnjavanje zločinaca, za pravdu, za jačanje sudova i domaćih institucija koje se time bave, za nadoknadu štete koju su žrtve pretrpjele. Mislim da ćemo sve ovo kroz vrijeme postići, pa i nadoknadu štete, naročito imajući u vidu upornost vlasti u RS‑u da dan nastanka ovog entiteta lociraju u januar 1992. godine. Time preuzimaju hipoteku svih zločina koje je počinila paradržava predvođena Karadžićem i Mladićem, a time i nadoknadu svih šteta koje će prije ili kasnije doći na red.

STAV: Kakva je trenutna atmosfera u Predsjedništvu BiH, postoji li komunikacija članova Predsjedništva BiH?

IZETBEGOVIĆ: Atmosfera je uvijek korektna, sva trojica smo iskusni političari i ne dopuštamo da se političke krize, koje neminovno slijede jedna za drugom u ovakvim okolnostima, prenesu na lične odnose.

STAV: Prebacuje Vam se i da ste osobno odgovorni za krizu u Predsjedništvu BiH zbog napuštanja sjednice. Neki su to nazvali i “bošnjačkim udarom na državu”.

IZETBEGOVIĆ: Ne mogu prisustvovati sjednici koja nije pripremljena u skladu s Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH: prijedlog odluke koji je predsjedavajući Predsjedništva BiH gospodin Ivanić želio staviti na izjašnjavanje nije sadržao nikakvo obrazloženje njene pravne zasnovanosti, što je obavezno po Poslovniku o radu Predsjedništva BiH. To je bio pokušaj manipulacije institucije Predsjedništva BiH kako bi se svjesno proizvela pravna nedoumica vezano za ranije donesenu Odluku Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine. Ivanić nije uvažio prigovore, stoga smo sjednicu napustili i ja i gospodin Čović.

STAV: Prilikom Vašeg nedavnog obraćanja mladeži SDA rekli ste da su Vas sve više obuzimale emocije što ste više ulazili u detalje revizije, a da si političari ne smiju dopuštati preveliku emotivnost. Šta to znači u racionalnom svijetu političkih odnosa u BiH?

IZETBEGOVIĆ: Da, kako sam se ponovo suočio sa svim zločinima počinjenim nad civilima u BiH, s detaljima tih zločina, počele su da me obuzimaju emocije. Naravno da svi imamo pravo na osjećaje, oni nas određuju i usmjeravaju, samo što političari moraju biti u stanju da ih kontroliraju. Ali tema genocida, odnos aktera prema njoj, često bezdušan odnos i domaćih i stranih aktera prema njoj – na momente me izbacivalo iz takta. Znamo u kakvom svijetu i okolnostima živimo, nema mjesta za pretjerane emocije, nastavit ćemo racionalno i uporno da se borimo za naše ciljeve. Onako kako to pojašnjava Ivo Andrić u Znakovima pored puta: “Sve Drine ovog svijeta su krive. I nikad ih nećemo ispraviti. I nikad ne smijemo prestati da ih ispravljamo.”

STAV: Što se tiče Vašeg koalicijskog partnera i člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, organizirao je u Neumu skup na kojem su iznijete neke vrlo neobične teze o Hrvatima kao najevropskijem narodu BiH. Po nekim govornicima, to je i iz razloga što su Hrvati katolici, a Evropa je kršćanska, što isključuje Bošnjake kao muslimane. Tome se pridružila i hrvatska predsjednica sa svojom izjavom o postojanju sigurnosne prijetnje i radikalizma u BiH. Smatrate li ovakve izjave nekim oblikom šovinizma i, na koncu, mogu li Bošnjaci biti manje evropskiji od Hrvata?

IZETBEGOVIĆ: Mislim da je isticanje prednosti svoje nacije u odnosu na druge, u bilo kom pogledu, neutemeljena, pa i nepristojna stvar. To neizostavno provocira druge da dokazuju da nije tako, da postavljaju neugodna pitanja. Kada je riječ o Hrvatima, uslijedit će pitanja o historijskim periodima od 1942. do 1945. i od 1992. do 1994. godine, kada je na dijelovima BiH bila organizirana hrvatska vlast, o tretmanu i položaju onih koji nisu bili Hrvati. Daleko je to bilo od evropskih vrijednosti.

Što se tiče Bošnjaka, nemam namjeru pasti u istu zamku dokazujući da su posebno proevropski. Svi narodi u BiH sličnog su porijekla, evropskog, ali to ih ne određuje kao dobre i loše. Mogu biti i dobri i loši, skloni ili neskloni demokratiji i evropskom sistemu vrijednosti, zavisno od liderstva koje sami sebi izaberu. Uvjeren sam da su Bošnjake njihovi predstavnici vodili ispravnim putem, tako da se nemaju čega stidjeti, a imaju se čime ponositi u posljednjih veoma turbulentnih četvrt stoljeća bosanskohercegovačke historije.

STAV: Kako komentirate to evropejstvo s obzirom na susret Čovića i Dodika u Banjoj Luci? Radi li ovaj dvojac na rušenju Ustavnog suda i općenito na urušavanju pravosudnog sistema u BiH?

IZETBEGOVIĆ: Ne znam šta Dragan Čović želi postići s tim odlascima Dodiku. Vjerovatno nam pokazuje da ima alternativu, traži neku ekvidistancu, vrši neki pritisak, ali ne mislim da će Čović raditi na urušavanju pravosudnog sistema, samo bi mu odgovarao odlazak stranih sudija jer bi se time podiglo učešće i utjecaj sudija Hrvata u Ustavnom sudu, i oni bi mogli presudno utjecati na odluke Suda.

STAV: Hoće li ovakav odnos Dragana Čovića prema državi BiH utjecati na odnos SDA prema hrvatskim zahtjevima? Odnosno, ne plašite li se da će mu ustupcima biti dati mehanizmi kojima će još više kočiti napredak zemlje?

IZETBEGOVIĆ: Odnos Čovića i Dodika drži odnose Bošnjaka i Hrvata u začaranom krugu, smanjuje šanse da se ostvari stalno prizivano “strateško partnerstvo” SDA i HDZ i da se krene s rješavanjem teških pitanja. Bošnjački predstavnici, naročito građanski orijentirane stranke, zaziru od osovine Dodik – Čović, nisu spremni izaći u susret zahtjevima HNS‑a jer se boje novih blokada i ucjena ako im se takvi mehanizmi daju u ruke. Hrvati to doživljavaju kao majorizaciju, tvrde da Bošnjaci biraju i svoje i njihove predstavnike, da time uzimaju sebi ono što pripada Hrvatima, i tako ukrug.

STAV: S obzirom na katastrofalno ekonomsko stanje u Republici Srpskoj, Miloradu Dodiku nesumnjivo trebaju one poluge koje osiguravaju vlast na državnom nivou. Može li ovaj najveći negator BiH bez države?

IZETBEGOVIĆ: Niko ne može bez države, svi koji je podrivaju vode i sebe i druge u političku krizu i ekonomsku stagnaciju, a ako nastave, onda u agoniju, a možda i u nove sukobe. Dodik priželjkuje, pa i planira podjelu BiH, ali će se uvjeriti da je država uspostavljena međunarodnim ugovorom mnogo jača nego što se njemu čini. I shvatit će da je bez potrebe izgubio desetljeće u iscrpljivanju i BiH i entiteta Republike Srpske. U tom iscrpljivanju entitet RS ekonomski je pao na koljena.

STAV: Hoće li Fahrudin Radončić napustiti koaliciju?

IZETBEGOVIĆ: Ne mogu predvidjeti ponašanje Fahrudina Radončića, jer on jedan dan radi i govori jedno, drugi dan sasvim suprotno, mijenja stavove i raspoloženja na dnevnoj bazi. Ipak, ne vjerujem da će napustiti vlast u 2017. godini, možda hoće u proljeće 2018. godine, pred izbornu kampanju.

STAV: Radončić se praktički vratio na pozicije i teze koje je izgovarao prije nego ste ušli u koaliciju, te su s njegove strane ponovo pale iste one teške riječi koje je izgovarao prije dvije godine. Na koji način mislite održavati komunikaciju s obzirom na najavljene insfrastrukturne radove i je li uopće moguć napredak s obzirom na političke odnose?

IZETBEGOVIĆ: Poguban efekt posljednjih lokalnih izbora jeste što su i Savez za promjene i Radončićev SBB izvukle jasan zaključak da je isplativije voditi konfliktnu nego smirujuću i odgovornu politiku. Birači, nažalost, nisu nagradili njihov konstruktivan odnos. Zato se Radončić vratio provjerenoj metodi napada, diskvalifikacija, sukoba. Međutim, infrastrukturni radovi trebaju svima, a SBB ima poseban interes dokazati da su njihovi kadrovi u stanju pokrenuti masovne radove. Tako da će se vjerovatno kroz 2017. godinu nastaviti kontroverzan odnos SDA – SBB. Adnan Terzić pravit će autoput i brze ceste, i SDA će mu u tome pomagati. Radončić i Avaz će praviti svađe, plasirati neistine i spinove, i SDA će ih u tome sprječavati.

STAV: Što se tiče ljevice, je li Vas iznenadilo “okretanje ćurka” predsjednika SDP-a Nermina Nikšića u pitanju podrške reviziji i, uopće, kakav je odnos probosanske ljevice prema Bošnjacima, koji nesumnjivo predstavljaju najveći broj njenih glasača?

IZETBEGOVIĆ: Iznenadilo me. Na ovakvoj temi se ne bismo trebali razilaziti, optuživati, prikupljati političke poene. Reviziju smo morali pokušati pokrenuti bez obzira na reakcije. Ako nas je neki registrar suda, dakle činovnik, u tome pokušao spriječiti, nismo smjeli odustati. Uostalom, strani eksperti, ugledni profesori međunarodnog prava preporučili su nam da nastavimo. Kao što rekoh, bošnjački narod će samo upamtiti ko je bio uz njega, ko je bio protiv njega, i ko se izmicao, pametovao.

STAV: Je li SDA uzdrmana, kako neki tvrde? Širi se glas da ste nedavno kritizirali stranku koju vodite zbog inertnosti te ste pozvali da budu glasniji i aktivniji na terenu, a posebno uputili da se odupru medijskim spinovima i širenju defetizma.

IZETBEGOVIĆ: SDA već decenijama vodi tešku političku bitku čiji intenzitet ne jenjava, i ljudi su se pomalo umorili. Zato ih ja ponovo pokrećem, tražim da budu aktivniji i agresivniji. Jer neće niko dovršiti njihov posao, nema stabilnosti niti napretka BiH bez jake SDA. Bošnjaci koji se nisu odrekli svoje vjere i identiteta, a takvi čine okosnicu SDA i kao glasači i kao kadrovi, više su od stoljeća na udaru onih koji ih tretiraju kao relikt Osmanskog carstva i kao strano tijelo u kršćanskoj Evropi, nameću im komplekse i ubijaju samopouzdanje.

Bude zato kod Bošnjaka defetizma, prihvate vlastitu krivicu i gdje je nema. Zato moramo razbijati neutemeljene spinove i učvrstiti samopouzdanje. SDA nije uzdrmana, SDA je pobjednik nedavnih izbora, osvojila je glasova kao sve ostale probosanske stranke zajedno, osvojila je načelničkih pozicija trostruko više nego sve probosanske stranke zajedno, SDA je preuzela parlamentarnih, premijerskih, ministarskih i pozicija u najbitnijim javnim preduzećima kao nikad u postdaytonskom periodu. SDA, unatoč teškim otporima i opstrukcijama, uspješno vodi reformske procese u zemlji, svi vitalni ekonomski pokazatelji to potvrđuju.

STAV: U slučaju podizanja optužnica prema visokopozicioniranim članovima SDA, u kojem će se smjeru ići ako se sudski navodi potvrde?

IZETBEGOVIĆ: Niko nije izvan zakona, i niko nije kriv dok to sud na propisan način ne utvrdi. Ali, koji su to sudski navodi koji će dvojicu potpredsjednika SDA odvesti na optuženičku klupu? Kažu da je sav grijeh Mirsada Kukića što je na telefon rekao “ma jah”?! Ako je to tako, onda mogu samo nagađati šta je cilj ovakve optužnice. Nadam se da nije kompromitacija kadrova SDA i same SDA, jer ako se ustanovi da nije bilo krivičnog djela, tada će biti, po ko zna koji put, kompromitiran pravosudni sistem BIH.

STAV: Jeste li ikada imali planove tužiti Republiku Hrvatsku za genocid, što je tvrdio Čović pravdajući se hrvatskoj javnosti za nepodržavanje revizije?

IZETBEGOVIĆ: Ne, nije bilo takvih planova. Intervencija Hrvatske tokom rata u Bosni i Hercegovini bila je dvojaka i kontroverzna, politika Tuđmana i Šuška se dvoumila, lavirala. Bilo je i saradnje, naročito na početku i kraju rata, ali je u međuvremenu bio aktiviran i udruženi zločinački poduhvat na stvaranju etnički čistog hrvatskog teritorija, koji je bio podržan agresijom Hrvatske na BiH i rezultirao etničkim čišćenjima i teškim zločinima, ali ne i genocidom. Države mogu tužiti jedna drugu za genocid, ne i za agresiju. Zato me začudila izjava Dragana Čovića koja bez potrebe nanovo otvara temu koja ne treba ni Hrvatskoj, niti Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Mursel Begović (Stav)



















03.04.2017.

ZAPADNI BALKAN U SJENI TRUMPOVE NUKLEARNE RETORIKE

Zapadni Balkan u sjeni Trumpove nuklearne retorike


Marijan Vogrinec

Autor
3.4.2017.



Zapadni Balkan u sjeni Trumpove nuklearne retorike

Foto: Chip Somodevilla/Getty Images, Lintao Zhang/Getty Images.
////////////////////////////

Izdvajamo

  • Novi razlozi za strah? Vrag će znati, ali za zabrinutost i nelagodu jamačno da. Svijet koji smo znali očito više ne postoji, a onaj koji nastaje iz aktualnih turbulencija ne sluti na dobro.
////////////////////

Jest da je američki nuklearni arsenal dobrim dijelom zastario u bitnim segmentima, ali ni ruski – jedini respektabilan suparnik u suvremenim vojno-strateškim pripetavanjima – nije u tom smislu zadnji krik industrije smrti. Donald Trump, dakako, ima razloga biti nezdovoljan, što je u intervjuu Reutersu podupro činjenicom da je „SAD zaostao u svojim nuklearnim kapacitetima“. No, je li pojačana militarizacija tog nezadovoljstva način za oktroiranje neke nove, neohladnoratovske ravnoteže straha u svijetu ili je globalno produktivnija opcija otvorenost za dogovor i povjerenje među dvjema  ključnim nuklearnim silama? Što će Trumpu nove atomske glave kad je svijet toliko potrebit hladnih, razumnih glava? Na koga ih i zašto kani bacati? 

Marijan Vogrinec                   

Valjda najredikulozniji među 45 predsjednika u američkoj povijesti, Donald Trump, u goropadnoj je pozi čovjeka koji nije svjestan što govori, bubnuo ovih dana da „Rusija posjeduje 7300 nuklearnih bojnih glava, a Amerika samo 6970“, pa ako će države raspolagati tim oružjem sudnjeg dana, „mi ćemo biti na vrhu, imat ćemo ga najviše“. A rusko-američki ugovor o ograničenju strateškog nuklearnog naoružanja, tzv. Novi START, kojim dvije velesile imaju do 5. veljače 2018. ograničiti te arsenale za idućih 10 godina? S Trumpom pada u vodu? Unatoč komplimentima Putinu i Rusiji, kojima je višekratno „zgromio“ pola Amerike, NATO i zapadne saveznike? Teško je i bliskim suradnicima, možda i samoj supruzi Melaniji, dokučiti što sve taj čovjek (ne)misli kad kaže da misli to što kaže. Pa i to da SAD mora imati najviše nuklearnih glava.

Što će Trumpu nove atomske glave kad je svijet toliko potrebit hladnih, razumnih glava? Na koga ih i zašto kani bacati? Je li svjestan eksplozivne razlike između nuklearnih i zdravorazumskih glava, odnosno da je autopogubno baciti nuklearnu na zdravorazumsku glavu? Je li moguće da taj čovjek nije ništa pročitao o tragediji Hirošime i Nagasakija, gdje je njegova zemlja 1945., nekažnjeno do danas, počinila jeziv ratni zločin protiv čovječnosti? Kako to da Ruska Federacija, navodno nadmoćnija brojem nuklearnih glava, već nije iskoristila tu prednost i napala SAD? Niti kani napasti, ne bude li netko dovoljno malouman s Divljeg zapada prvi potegnu colt. To što pribaltičke zemlje i ponajviše Poljska ciljano zadnjih mjeseci prednjače medijskim „strahom“ od „drugog čina slučaja Krim“ nema realno utemeljenje. Umjetno je to pumpanje militantnih interesa predtrumpovskog NATO-a i jastrebova u Pentagonu, trbuhozboraca američke vojne industrije.

Jest da je američki nuklearni arsenal dobrim dijelom zastario u bitnim segmentima, ali ni ruski – jedini respektabilan suparnik u suvremenim vojno-strateškim pripetavanjima – nije u tom smislu zadnji krik industrije smrti. Trump ima razloga biti nezdovoljan, što je u intervjuu Reutersu podupro činjenicom da je „SAD zaostao u svojim nuklearnim kapacitetima“. No, je li pojačana militarizacija tog nezadovoljstva način za oktroiranje neke nove, neohladnoratovske ravnoteže straha u svijetu ili je globalno produktivnija opcija otvorenost za dogovor i povjerenje među dvjema ključnim nuklearnim silama? Prema procjenama vojnih analitičara, modernizacija nuklearnog arsenala stajala bi američke porezne obveznike više od bilijun dolara u 30 idućih godina.

Je li projektil armagedona koji bi se usudio lansirati samo totalni debil führerovskih gena vrjedniji te himalaje dolara od komotnijeg života prosječnog Amerikanca, više zdravlja, obrazovanja, boljih radnih uvjeta, više i sadržajnijeg slobodnog vremena…? Gomilanje oružja uvijek je nerazumno skupa i nečasna, prljava rabota zlog cilja da se nekom naudi i redovito ima reverzibilan učinak: gomilanje oružja na drugoj strani, nadmetanje tvorničara smrti. Možebitan Treći svjetski rat, za koji papa Jorge Mario Bergoglio kaže da je već počeo, jamačno ne bi preživjeli ni štakori u najskrovitijim rupama svjetskih metropola. Devet zemalja već posjeduje nuklearno oružje, neke su jako blizu učlanjenju u atomski klub, a neke ne skrivaju ambiciju niti štede novac u te svrhe. Trump i Vladimir Putin mogu globus osloboditi straha, ali ga učas i – uništiti.

Daryl Kimball, izvršni direktor neovisne i neprofitne udruge Arms Control Association,  nalazi u povijesti Hladnog rata argument za tvrdnju da u utrci u naoružanju nitko nije i ne može biti „na vrhu“. Osim notorne ljudske gluposti koja trenutno ima političku moć, a psihopatska simbioza gluposti i političke moći već je svijetu priredila dvije globalne klaonice u kojima je nasilno umrlo blizu 100 milijuna ljudi. Nikad se ne može isključiti mogućnost da se ponovi nešto slično ili još gore, jer luđaci dokazano nisu sposobni (na)učiti iz povijesti. Treba li svijet odmahnuti rukom na Trumpove ratoborne filipike kao ono u vicu o pijanom zecu koji tetura šumom i prijeti medvjedu ili iz niskog starta dati se u bijeg? Politički analitičari o tome nemaju zajedničko stajalište.

Nervoza među partnerima

Četrdeset peti, republikanski američki predsjednik Donald Trump kojega u zvijezde kuje sva svjetska ekstremna desnica, što bi se reklo, očito ne zarezuje odveć ili uopće tradicionalne političke, ekonomske i vojne partnere svoje zemlje, ni UN i EU, uključujući Sjevernoatlantski vojni savez. Ta je udarna šaka Zapada izgubila izvornu svrhu jer na Istoku više nema ni komunističkog pandana u Varšavskom paktu niti  SSSR-a u hladnoratovski i ideološki narogušenom, bipolarnom svijetu. Donald Trump je već predizborno – na tragu svoje agende America First – najavio da će „razmotriti opravdanost SAD-ovog udjela, najvećeg u svijetu, u sufinanciranju UN-a, vojnu i ekonomsku razmjenu sa zemljama Unije u kojoj SAD „gubi novac“ te inzistirati na poštivanju vojno-proračunskih obveza zemalja članica NATO-a prema zajedničkoj obrani. To je s razlogom izazvalo, blago rečeno, nervozu među partnerima.

„SAD ne želi podmirivati najveći dio NATO-ovog troška i svojim novcem braniti ostale članica koje u vojne proračune izdvajaju manje od dogovorenih najmanje dva posto BDP-a“, višekratno se žestio Trump. Samo četiri od 28 članica Alijanse izdvaja za vojsku dva ili nešto više posto BDP-a. Za posjeta njemačke kancelarke Angele Merkel Bijeloj kući, Trump joj je – nekulturno čak odbivši njezin poziv na rukovanje pred tv-kamerama – bez pardona nabio na nos činjenicu da je Njemačka ekonomski najjača u Uniji, a zanemaruje svoje obveze prema vojnom proračunu. Kancelarka mu je obećala da će Njemačka podebljati vojni euro za 0,8 posto u 2017., a na dva posto BDP-a najvjerojatnije tek do 2024. godine. Razlika do njemačkih dva posto BDP-a je tridesetak milijardi eura, čime bi Njemačka – kad bi to platila – trošila na svoju vojsku više nego Ruska Federacija, što je izvan svake pameti.

U.S. President Trump and German Chancellor Merkel hold a joint news conference in Washington

Foto: REUTERS/Jim Bourg

Merkel još nije ni raspakirala kovčege po povratku u Berlin, a predsjednik je Trump na Tvitteru, prenosi Hina, arogantno komentirao: „Njemačka duguje goleme novčane svote NATO-u, a SAD mora biti bolje plaćen za moćnu i skupu obranu koju joj omogućuje“. Od koga SAD i NATO brane Njemačku koju nitko ne ugrožava ni vojno niti ekonomski? Niti je, realno, u stanju. Trumpova poruka zvuči kao klasičan reket, na koji mudra Njemica nije nasjela. Njemačka je ekonomski i vojno opet superiorna u Europi, ali i u dobrom dijelu svijeta i, što mnogima na Zapadu remeti miran san – ne ponaša se kao jastreb u proturuskim sankcijama. Za razliku od, npr. povodljive, a međunarodno i u svakom drugom smislu beznačajne Hrvatske koju, sudeći po ovo malo iskustva, Donald Trump ne zna ni pokazati na karti svijeta.

Oružje, realne ili izmišljene sigurnosne ugroze i ekonomski interesi uvijek idu podruku što američki predsjednik, nastupajući u karakterističnoj pozi koja neodoljivo podsjeća na dvojicu harlekina na čelu Trećeg Reicha i fašističke Italije – niti ne krije. Nisu samo Njemačka i EU, smatra, „krivi“ za „iscrpljivanje SAD-a“ ekonomski, sigurnosno i vojno, za što drži krivcem politički establishment svoje zemlje i Baracka Obamu, nego i Japan, Kina, Meksiko i svaka razvojno potentna zemlja s kojom SAD nema izraziti trgovinski suficit ili geostrateške pogodnosti. Trumpova kritika i odustajanje od TTIP-a je pobudilo oduševljenje među Europljanima koji već dugo upozoravaju na puzajuću korporativnu okupaciju Starog kontinenta. Ali birokratski Bruxelles je smjesta ljutito skočio na zadnje noge, osjećajući mugroženim vlastite činovničke interese.

„Trgovinski rat između SAD-a i Europe bio bi štetan za obje strane“, izjavio je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker njemačkom tjedniku Bild am Sontag te upozorio da se Unija treba ozbiljno pripremiti za protekcionističke poteze iz programa America First. Nije stoga slučajno, nakon prezačinjene washingtonske jezikove juhe od financijsko-trgovinskih iznutrica, japanski premijer Shinzo Abe pobrzao u posjet Uniji, a sam je Trump već najavio na Tvitteru da će „susret s Kinom sljedećih tjedana biti vrlo težak“, jer „više ne možemo imati ogroman trgovinski deficit i gubitak radnih mjesta; američke tvrtke moraju biti spremne potražiti alternative“. On će 6. i 7. travnja, očekuje se, ugostiti u svojoj rezidenciji na Floridi predsjednika Kine Xi Jinpinga sa suprugom. Vrlo skoro predstoji i susret s ruskim kolegom Vladimirom Putinom, za koji je Putin, kaže, „spreman u svako doba i na svakom mjestu“.

trump-putin-comments

Foto: CNN.com

Donald Trump je ovih dana – u ime nove agende: energetska neovisnost zemlje, profit i radna mjesta – zgrozio ekološki osviješten, „zeleni“ svijet odustajanjem od međunarodnih dogovora prethodne državne administracije SAD-a o ograničenju emisije štetnih plinova u atmosferu i drugih zagađenja okoliša. Čovjek i zdrav okoliš beznačajni su pred interesima krupnog kapitala. Zdravlje i budućnost ustupaju mjesto novcu. Svoj prijekt America First kani osigurati i vojno. Ugledni Washington post piše da je Trump predložio za 2018. godinu čak 54 milijarde dolara deblji vojni proračun. Samo je to povećanje više od ukupne svote koju će Moskva u 2017. godini uložiti u svoju vojsku: ukupno 49,04 milijarda dolara (lani 65,4 milijarda ili 25,5 posto više). Ministarstvo obrane SAD-a je lani raspolagalo s nevjerojatnih 598 milijarda dolara ili 3,3 posto državnog proračuna. Trumpu je to beznačajna sića?

Washington post također donosi podatak da se od ukupne svote 15 zemalja u svijetu koje najviše troše na vojsku čak 47,3 posto odnosi na SAD. Dok Trump nenormalno opterećuje američke porezne obveznike iznimnim povećanjem vojnih troškova, Putin za četvrtinu kreše lanjski, ionako neusporedivo manji vojni proračun. Rusija to kani učiniti i za 2018. i 2019. godinu. Ta paralela vojnih izdataka dviju velesila već sama po sebi nameće pitanje: tko je zapravo ozbiljna prijetnja svjetskom miru i tko treba od čije budale strahovati da joj ne padne na um pritisnuti puce sudnjeg dana? Dovedu li se u analitičko-stratešku vezu trenutna vojna savezništva i moguća ratna partnerstva s izdacima za vojsku i naoružanje, crni scenarij u konačnici ne ostavlja nikom izlaz za preživljavanje na ovom planetu.

Bez suvislog odgovora

Po podacima Instituta za mir u Stockholmu, Kina je s 215 milijarda dolara troška za vojsku lani bila prva poslije SAD-a, a slijedili su Saudijska Arabija s 88 milijarda, Ruska Federacija s 65,4 milijarda, Velika Britanija s 55 milijarda, Indija s 54 milijarde, Francuska s 50,9 milijarda dolara… Treba imati samo malo soli u glavi za zaključit da su zapadno-natoovske tvrdnje o „drugom krimskom poluvremenu“ i „skorom napadu Rusije na EU i Zapad esencijalna glupost jastrebova, uistinu ptičjeg mozga.

Tim više, jer je Kremlj još lani odlučio smanjivati svoj vojni proračun i sljedeće dvije godine. Jest da je to i posljedica proturuskih sankcija, u koje valja uključiti i ciljano na svjetskom tržištu rušenje cijena energenata, nafte i plina – koji u ruskom državnom proračunu sudjeluju s gotovo 50 posto prihoda – ali jamačno i neofanzivne ruske vojne strategije. Točnije, znatno manje ofanzivne od SAD/NATO-ove, koja od rušenja Berlinskog zida agresivno osvaja bivše zemlje Varšavskog pakta, ali se posljednjih mjeseci vraća i na zapadni Balkan pod egidom „sprječavanja širenja ruskih utjecaja“. Osobito u BiH i Crnoj Gori. Ako nije glupo ili ishitreno, svakako bi bilo zanimljivo čuti suvisao odgovor Zapada na pitanje: zašto SAD/EU/NATO-ov utjecaj na zapadnom Balkanu ima pravo građanstva, a ruski nema? Pa ni na dijelovima što su ih Roosevelt i Churchill još 1944. na Jalti prepustili protunaci-fašističkom savezniku Kobi Staljinu?

NATO već jest u srcu Srbije, na Kosovu, a sada Zapad navrat-nanos ratificira akte o pristupanju Crne Gore tom vojnom savezu. Zapadni je Balkan „od pamtivijeka“ bio i ostat će poligon za sukobe Istoka i Zapada. Ekonomske, geostrateške, vjerske i ine. Na tom prostoru nikad neće ponestati „nacionalnih uzdanica“, koje će u svako doba – za šaku Judinih škuda i mrvice sa stola nakon gozbe moćnih – priskočiti, biti na usluzi bilo kome izvana tko će doći uredovati, milom ili silom.

speaking-to-the-financial-times-us-president-donald-trump

U komentaru za britanski list Guardian u povodu 60. obljetnice EU-a, rečeni je Jean-Claude Juncker oštro upozorio Trumpa da ne potiče ostale zemlje na izlazak iz EU-a po obrascu Brexita, jer raspad Unije podrazumijeva drastičnu destabilizaciju Europe i nove ratove na zapadnom Balkanu. „U životu sam sreo dva velika razarača: Mihaila Gorbačova, koji je razorio Sovjetski Savez, i Davida Camerona, koji je donekle razorio Ujedinjeno Kraljevstvo, čak i ako Škotska ne ostvari državnu neovisnost“, pojasnio je u intervjuu Financial Timesu. A Donald Trump u obrazloženju gotovo 10 posto većeg vojnog proračuna srca kamenoga na Junckerov upozoravajući kažiprst: „Da bismo sačuvali sigurnost SAD-a, moramo muškarce i žene u našoj vojsci naoružati sredstvima za sprječavanje rata. Ako moraju, borit će se i tada samo moraju pobijediti“.

Američki državni tajnik Rex Tillerson, dakako, mora plesati kako gazda Bijele kuće svira, pa se ne libi istovalnog goropadnog diskursa: „Putinova Rusija je opsna, pa američki saveznici u NATO-u imaju jakog razloga strahovati od njezinog povratka na svjetsku scenu. Zuzela je ukrajinski teritorij, domogavši se Krima i pomogla sirijskim snagama koje su jako grubo kršile ratne zakone“. Amerikanci to, jelte, nisu činili i ne čine!? Ne samo u Siriji, gdje su došli prije Rusa – protivno međunarodnim propisima i UN-ovim normama ponašanja – nasilno rušiti legitimni režim suverene države. To su učinili u Ukrajini isprovociranim neredima na kijevskom Majdanu, u Iraku, Afganistanu i Libiji… Te zločine nekažnjeno čine posvuda u svijetu. Kojim pravom?

Kojim pravom NATO vojno i geostrateški opkoljava Rusku Federaciju na gotovo svim njezinim euro-azijskim granicama, a posredstvom savezničkih trbuhozboraca bučno širi famu da je „Rusija prijetnja zapadnoj sigurnosti“ i da treba „spriječiti ruski utjecaj“. I ne samo „utjecaj“ nego se i subverzivno trsi potkopati/srušiti Putinov režim iznutra, „pobunom demokratskih snaga“ po klasičnom obrascu primijenjenom ne samo u Siriji i Ukrajini. Daleko od toga da su Vladimir Vladimirovič ili sirijski vođa Bashar al-Assad cvijeće i uzori demokratskih vladara, ali jedan SAD nikad u povijesti nije bio zemlja po mjeri istinske demokracije, ljudskih prava i sloboda, pravde i sigurnosti. Od pionirskih dana deportacije europskih kriminalaca radi koloniziranja Novog svijeta i genocida nad starosjedilačkim stanovništvom, divljezapadne revolver-tradicije što traje i danas do trajnog rasističkog pogroma nebjelačkih žitelja, osobito Afroamerikanaca, mafije u najosjetljivijim društvenim strukturama i sramotnih ratova političkim, ekonomskim i vojnim sredstvima radi korporativno-kapitalističkog otimanja tuđih prirodnih resursa po cijelom svijetu. Uvijek s istim tragikomičnim alibijem: masovno ubijanje i razaranje tuđih domova i progon lokalnog stanovništva opravdavaju se „obranom demokratskih vrijednosti“ i „našeg načina života“. Sic. Obama, Trump ili Bush mlađi, nema razlike.

Policijsko-pravosudni teror u SAD-u masovnih je razmjera nad Afroamerikancima i od Trumpova izbora pojačan vandalizam na židovskim grobljima – zločini bez kazne – ne daju se ničim opravdati u državi koja se urbi et orbi kiti demokratskim epitetima. To je svjetska sramota za zemlju koja želi upravljati cijelim svijetom i napadno držati lekcije o demokraciji.

Trumpova administracija opasna je za zapadni Balkan i za cijelu Uniju, koja se i prije Brexita našla u krizi identiteta zbog neostvrenih očekivnja pola milijarde žitelja i iritantne odvojenosti svog birokratskog aparata od građana. Ta je Unija vlastitom političkom impotencijom i zbavljena svojim ustrojbenim nespretnostima gotovo već izazvala rat na ionko našpananom zapadnom Balkanu: u Makedoniji ohrabrujući Albance na rušenje države koju EU oklijeva primiti u svoje članstvo, u Srbiji nemoći u normalizciji odnosa s Kosovom, u Crnoj Gori neznalačkim balansom između tzv. nacionalne, prozapadne i prosrpsko-ruske opcije koje su u odnosu gotovo 1-1, a u BiH nesnalaženjem u slaganju bošnjačko-srpsko-hrvatskih rogova u zajedničkoj vreći; sve tri etničke sastavnice su, kao, „nezadovoljne“  samo zato što tako žele njihovi (veliko)separatistički vođe u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Na vezi sa suflerima iz sjene: Hrvatskom, Srbijom i Turskom?

Da je Unija čemu…

Treba tek neka slučajna iskra da opet bukne ratni požar. U kojem će otvoreno ili prikriveno igrati glavne uloge američka i ruska politička volja, oružje, ekonomski i geostrateški interesi. Ovdašnji će domoroci, kao stoljećima njihovi preci, biti topovsko meso za tuđe babe zdravlje iliti, što se frazerski kaže – moneta za potkusurivanje. Nema veze, recimo, što je NATO na Kosovu i što američke zastave lepršaju u Prištini uza samog crnog albanskog orla, ako treba planuti, planut će. Možda formlno zbog neraščišćenih računa Beograda i Prištine, ali zapravo zbog interesa/utjecaja velikih igrača iz pozadine. Možda predstojeći susret Trump-Putin baci nešto više svjetla i na brdoviti zapadni Balkan? Od Bruxellesa je ionako šašavo očekivati mudar potez kad uistinu zagusti. Da je Unija bila čemu, kao što nije, 1990-ih ne bi bilo rata na Balkanu. Ako ga je već moralo biti, a uistinu nije, ne bi bilo mrcvarenja Vukovara i Dubrovnika, ne bi bilo klaonice u Srebrenici, konc-logora svih triju vojski… Da je Unija bila to za što se izdavala i da sasvim pedeseti neki interesi nisu bili preči od sudbina naroda na zapadnom Balkanu i dobara što su ih zajedno stjecali 45 godina. Da je EU to što bi trebao biti, danas ranjeni i prevareni narodi u ex-jugoslavenskim bantustanima ne bi nosili gaće na štapu, kao što beznadno nose.

trump_serbia_moldovia

„Koji je smisao EU-a, da smetlar u Londonu i Norveškoj, Švedskoj ima 25 tisuća plaću i čisti strojem, a naši nezaposleni žive od 800 kuna ‘zajamčene minimalne naknade’“, interpretira vox populi na Facebooku izvjesni Stjepan Jambrečina iz Sesveta nedaleko od Zagreba. A vox populi sada i pod sve jačim pritiskom javnih prijetnji globalnim i lokalnim ratnim ugrozama, čemu neodgovorni u državnom vrhu RH učestalo udara ritam. Kažu u onoj tv-reklami za namještaj: „Pametnom dosta“. Pa i u odnosu na uskuhalu Trumpovu ljubav prema oružju sudnjeg dana, koja razmjerno raste kako Putinova opada. Povijesna je istina da nema pameti tamo, gdje oružje i sila govore. Koliko je za zapadni Balkan, Europu i svijet opasna pamet koncentrirana u egidi America First, sugerira ugledni hrvatski politolog sa sveučilišta Cambridgea Josip Glaurdić, koju je studenoga 2016. objavio Jutarnji list:

„Izborom Donalda Trumpa na vlast u Sjedinjenim Američkim Državama došao je ne samo čovjek koji je osobno rasist, seksist, ksenofob i šovinist nego i čitava bulumenta ljudi ultranacionalističkih stavova s jasnim planom kako Ameriku pretvoriti u bastion autoritarnog neofašizma. (…) Idealizacija američke unilateralne vojne moći u Trumpovoj interpretaciji zapravo je dosegnula neslućenu razinu. Trump ne vidi neke velike koristi od američkih saveznika i NATO-a, i čini se potpuno spremnim razbiti tabu korištenja nuklearnog oružja (‘Koja je korist od nuklearnog oružja, ako ga ne mogu koristiti?’). Da ne govorimo o njegovu planu dramatičnog povećanja državne potrošnje na vojnu opremu i oružje. Situacija je još i jasnija sagledamo li njegovu domaću politiku. Trump i njegovi pristaše na nasilje gledaju s jasnim odobravanjem. Od nasilničke retorike prema bilo kakvim demonstrantima protiv Trumpa, preko promoviranja proliferacije osobnog naoružanja kao legitimnog vida obrane od ‘kriminalaca i terorista’, pa sve do kulta maskuliniteta koji napadno izbija iz svake interakcije između Trumpa i njegovih militanata. Nasilje i nasilnost (verbalno i fizičko) postali su nova norma političkog života SAD-a pod Trumpom“.

Novi razlozi za strah? Vrag će znati, ali za zabrinutost i nelagodu jamačno da. Svijet koji smo znali očito više ne postoji, a onaj koji nastaje iz aktualnih turbulencija ne sluti na dobro.









03.04.2017.

LIDERI REGIONA U MOSTARU: ŠANSA ZA RELAKSIRANjE POLITIČKIH PRILIKA

Lideri regiona u Mostaru: Šansa za relaksiranje političkih prilika


Član Predsjedništva BiH Dragan Čović prvo se sastao sa crnogorskim predsjednikom Filipom Vujanovićem


Član Predsjedništva BiH Dragan Čović prvo se sastao sa crnogorskim predsjednikom Filipom Vujanovićem

/////////////////////////////////

Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović danas je u Mostaru počeo odvojene bilateralne susrete sa predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem, hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, te premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem. Razgovori su upriličeni dan uoči otvaranja 20. Međunarodnog sajma gospodarstva, a analitičari očekuju da Čović sa liderima iz regiona razgovara prije svega o zajedničkom problemu Agrokora.

Iako su najavljeni odvojeni razgovori člana Predsjedništva BiH, Dragana Čovića sa liderima iz regiona, politički analitičar i urednik mostarskog RGM radija Faruk Kajtaz vjeruje kako će dominirati politički razgovori, posebno ako se ima u vidu da odnosi u regiji baš i nisu dobri. Kajtaz napominje kako nije nikakva tajna da je, na primjer, aktuelni srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić svojevrsna "persona non-grata" u Hrvatskoj.

"Mislim da se pobjedom Vučića na predsjedničkim izborima u Srbiji otvaraju vrata za neke aktivnije odnose između Srbije i Hrvatske i doći će, najvjerovatnije, do relaksiranja političkih prilika, no to ne znači da će doći i do smanjenja tenzija, odnosno da će sva otvorena pitanja biti ili pokrenuta ili zatvorena", smatra Kajtaz.

On očekuje da tokom sastanakâ lidera regiona u Mostaru bude riječi i o Bosni i Hercegovini.

"Ukoliko Vučić krene nekom ozbiljnijom linijom razgovora, ne samo sa zvaničnim Zagrebom, nego i sa zvaničnim Sarajevom, mislim da bi jedna od većih ‘kolateralnih žrtava’ tih pregovora mogao biti predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik", tvrdi Kajtaz.

Mostar uoči održavana bilateralnih susreta lidera BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije

Mostar uoči održavana bilateralnih susreta lidera BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije

Urednica portala Republikainfo.com iz Mostara Vera Soldo navodi da će, kada je riječ o BiH, vjerovatno biti riječi o referendumu o Danu Republike Srpske, čije je rezultate Ustavni sud BiH poništio, te o nedavnom slučaju sa zahtjevom za reviziju postupka protiv Srbije po tužbi BiH za genocid, koji je Međunarodni sud pravde u Hagu odbio.

"Naravno, to su uvijek vrući problemi o kojima se uvijek treba razgovarati, ali mislim da bi se trebalo prvenstveno okrenuti ekonomiji, tim autocestama, međusobnoj suradnji, jer jedino je tu naša budućnost", kazala je Soldo za RSE.

Soldo se slaže da će hrvatski Agrokor, koji djeluje u nekoliko zemalja regije, a koji je zapao u finansijske probleme, biti jedna od tema razgovorâ u Mostaru.

"O njemu je već najavio da će to biti tema današnjeg razgovora Vučića i Čovića, ali i da će se razgovarati naravno sa premijerom Plenkovićem. Naravno, tu se radi o nekoliko tisuća, desetina tisuća zaposlenih, radi se o životima mnogih ljudi i ja vjerujem da će se taj problem konačno riješiti", naglasila je Soldo.

/////////////////////////////////////
///////////////////////////

////////////////////////////













03.04.2017.

ZAŠTO JE ZA PATRIJARHA IRENEJA ENTITET REPUBLIKA SRPSKA BOŽJE DJELO ?

Zašto je za patrijarha Irineja Republika Srpska božje djelo?



Patrijarh Irinej

Patrijarh Irinej


///////////////////////////////

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li je Bosna i Hercegovina sekularna država. Sagovornici su bili Svjetlana Nedimović, aktivistica grupe građana “Jedan grad-jedna borba” i Branko Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srpske. Bilo je riječi o tome zbog čega je religija postala glavni ideološki faktor u bosanskohercegovačkom društvu, o sprezi između vjerskih i političkih lidera, o privilegijama vjerskih službenika, o funkciji vjeronauke u obrazovnom sistemu, o religijskim simbolima u školama, o tome kako je Senat sarajevskog univerziteta donio odluku da se petkom ne drži nastava i ne organizuju ispiti da bi studenti mogli tog dana da idu u džamiju na molitvu, da li građanin Bosne i Hercegovine mora biti deklarisani vijernik da bi napravio karijeru, kao i o tome da li su ateisti diskriminisani u Bosni i Hercegovani.

Omer Karabeg: U kojoj mjeri se političari u Bosni i Hercegovini oslanjaju na vjerske zajednice?

Svjetlana Nedimović: Rekla bih da je to vrlo dinamična interakcija. Ni slučajno nije jednosmjerna. To je pakt za održanje poretka koji očigledno odgovara i jednima i drugima, čast izuzecima u vjerskim zajednicama koji su malobrojni, ali su neizrecivo bitni. Strukture vjerskih zajednica, kao i političke stranke desnice, čine veoma moćan front konzervativnih snaga koje rade na očuvanju ovog poretka zasnovanog na izrabljivanju, otimačini i sistematskom urušavanju postignuća ovoga društva iz druge polovine 20. vijeka - poput emancipacije žena i poštovanja radničkih prava.

Branko Todorović: Političari se u velikoj mjeri oslanjaju na vjerske zajednice, to oni čine već više od dvije decenije. Istovremeno se i vjerske zajednice i njihovi lideri itekako oslanjaju na političare. U toj saradnji oni nalaze zajednički interes. Političari su svjesni da građani Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri slušaju glas religijskih vođa i žele to iskoristiti, pogotovo u vrijeme izbora. S druge strane, religijski lideri znaju da su mnogi ključevi, prije svega finansijski, u rukama političara i nastoje da izvuku korist za sebe i svoje zajednice. Radi se o simbiozi na štetu građana Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg: Da li je religija danas glavni ideološki faktor u bosanskohercegovačkom društvu? Da li je religija danas ono što je u socijalističkoj Jugoslaviji bila komunistička partija?

Svjetlana Nedimović: S tom analogijom se ne bih složila. Mislim da danas živimo ideološki dominantnu matricu konzervativizma. Komunizam kao ideologija ipak počiva na korijenima prosvjetiteljstva i progresivizma. Danas je u društvu dominantna matrica konzervativizma koju oblikuju religijske i političke elite, pri čemu ove prve nerijetko više koriste sujevjerje nego vjerska učenja. U čemu se ogleda ta konzervativna matrica? Recimo u tome što se za rapidno opadanje broja stanovnika krive žene, pa se onda priča o nekakvim pronatalnim politikama koje bi žene zadržale u kućama. Konzervativizam je prisutan i u kulturi. Nedavno je u Sarajevu prećutno zabranjena predstava Olivera Frljića “Naše nasilje i vaše nasilje“ zbog toga što navodno vrijeđa vjernike.

Branko Todorović: U Bosni i Hercegovini religija već dvadesetak godina dominantno profiliše politike koje odlučuju o razvoju zemlje. Uticaj religije je mnogo veći od bilo koje ideologije - desne ili lijeve. Recimo, kada su socijademokrati bili na vlasti oni su, kad je riječ o mjestu religije u društvu, preuzimali modele koje su kreirale nacionalističke stranke. Religija je konstanta koja iz sjenke determiniše političku scenu Bosne i Hercegovine.

Bog u neprilici

Omer Karabeg: Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej izjavio je početkom godine da je Republika Srpska božje djelo. Šta je on time htio da kaže?

Branko Todorović: Ako znamo da Srpska pravoslavna crkva veoma snažno i veoma često utiče na političke tokove, da daje neskrivene političke izjave, pa čak i poruke vezane za izbore, onda to ne treba da iznenađuje. Sa druge strane, činjenica je da se iz centara van Bosne i Hercegovine - iz Beograda, Zagreba i nekih drugih centara - utiče ne samo na političke, nego i na religijske lidere. Izjave poput pomenute pokazuju otvoreno miješanje Srpske pravoslavne crkve u političke prilike ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u nekim drugim susjednim zemljama.

Ovdje nijedan politički, administrativni i ekonomski okvir nije uspio da ljudima obezbijedi dostojanstven život: Svjetlana Nedimović

Ovdje nijedan politički, administrativni i ekonomski okvir nije uspio da ljudima obezbijedi dostojanstven život: Svjetlana Nedimović


Svjetlana Nedimović: Ja bih se, da sam na mjestu Irineja, zabrinula zbog toga u kakve neprilike tom izjavom uvaljujem Boga kojem služim. Nastranu što je u teologiji odavno prevaziđeno shvatanje božanstva kao svakodnevnog arbitra u ljudskim poslovima. Meni je ključno da je tu riječ o pokušaju legitimizacije jednog političkog projekta, čije se uporište traži u nekom transcendentalnom autoritetu, jer se ne može naći u svakodnevom životu. Količina nesreće koju je generisalo stvaranje Republike Srpske i količina svakodnevne muke kojoj je tamošnje stanovništvo izloženo - nije nešto što bih ja, da sam vjernica, rado pripisala Bogu. Međutim, očigledno postoji određena politička korist koja se iz takve konstrukcije izvlači, a to je legitimiziranje jednog političkog projekta koji je u suštini na klimavim nogama - ne zbog onoga što nam govore političari sa jedne i druge strane međuentitetske linije - nego upravo zbog toga što ovdje nijedan politički, administrativni i ekonomski okvir nije uspio da ljudima obezbijedi dostojanstven život.

Na hadž o trošku građana

Omer Karabeg: Da li su vjerski službenici privilegovani dio društva?

Svjetlana Nedimović: Puno je bitnije što vjerske institucije, odnosno vjerske zajednice, uživaju privilegije. Navešću primjer koji je u zadnjih pola godine vrlo aktuelan u Sarajevu. Već više od dvadeset godina jedna škola u samom centru grada potuca se od nemila do nedraga i konstantno joj prijeti zatvaranje zato što je 1994. godine - u jeku rata, dok su ljudi ginuli na ulicama ovoga grada - opštinskim dekretom faktički izbačena iz svoje zgrade koja je vraćena Katoličkoj crkvi, bez ikakvog zakona o restituciji. To je bio dio političkog dogovora 1994. godine, i to nije jedini primjer.

Uzgred, u tom kontekstu meni je zanimljivo da se niko ne usuđuje postaviti pitanje zašto smo se odrekli prava na društvenu svojinu i zašto smo se odrekli preispitivanja imovine koja počiva na temeljima istorijske nepravde - što recentne, što one iz ranijih vremena. Ako se sada u svijetu postavlja pitanje privatne i državne imovine koja se sticala u uslovima kolonijalizma, ne znam zašto bi vjerske zajednice bile izuzete od te vrste preispitivanja. To je izuzetno osjetljiva istorijska priča, a kod nas se o tome ne smije ni progovoriti. Postavlja se pitanje kako su vjerske zajednice - koje danas traže da im se vrati imetak da bi se, kako one kažu, ispravila istorijska nepravda - sticale ogromna bogatstva na ovim vrlo siromašnim prostorima. To je cijeli čvor istorijskih nepravdi u koji se ne smije dirnuti.

Branko Todorović: Vjerske zajednice njeguju veoma bliske odnose sa političkim liderima i njihovim partijama da bi uživale privilegije i da bi mogle da ostvare i ono što im ne pripada. Evo jednog primjera. Vjerski službenici pri Ministarstvu odbrane BiH, dakle pri Oružanim snagama, ne samo što imaju solidna primanja, već se i iz državne kase izdvaja značajan novac za njihova putovanja na hadž i neka druga svetišta. Niko ne može imati ništa protiv toga da oni posjećuju sveta mjesta, ali ako se to radi novcem građana BiH - poreskih obveznika, onda je tu riječ o privilegiji. Vjerske zajednice imaju naročito dobre odnose sa lokalnim vlastima. Zahvaljući tim vezama one veoma lako rješavaju svoje probleme - bilo da se radi o izgradnji vjerskih objekata, bilo da je u pitanju povrat imovine.

Kazne za nevjernike

Omer Karabeg: U Republici Srpskoj svaka javna ustanova ima svoju krsnu slavu, a škole, fabrike, bolnice i drugi objekti se osvještavaju. Koja je svrha svega toga?

Branko Todorović: Srpska pravoslavna crkva time želi da pokaže svoju moć, uticaj, prisustvo, kontrolu, a iza svega toga stoje bliske veze između političkih i vjerskih lidera u Republici Srpskoj. Političari omogućavaju Srpskoj pravoslavoj crkvi da ulazi u javne institucije, oni joj otvaraju taj prostor - i tako se Bosna i Hercegovina sve više udaljava od sekularne države.

Omer Karabeg: Vjeronauka je odavno uvedena u bosanskohercegovačke škole - i u Federaciji i u Republici Srpskoj. Znam da je prije nekoliko godina u Federaciji bilo pokušaja da se vjeronauka uvede čak i u dječije vrtiće. Da li je to urađeno?

Svjetlana Nedimović: Koliko znam - nije. Međutim, kad je riječ o našem školstvu, mislim da se ne treba ograničiti samo na preispitivanje prisustva vjeronauka u nastavnom programu. Treba postaviti pitanje - koju ulogu, zapravo, vjeronauk igra u nastavnom procesu i koliko je vjerska poduka u funkciji ne samo vjere nego i društveno ekonomskog i političkog poretka utemeljenog na socijalnim nejednakostima i nepravdi. Treba postaviti pitanje koliko se kroz nastavu vjeronauka prave poslušnici. Mene užasava kada osmogodišnja djeca, a takvih slučajeva ima, plaše svoje vršnjake iz ateističkih porodica kaznama koje stižu nevjernike i neposlušnike.

Nastava vjeronauka ne bi trebala da širi strah, ali očigledno je da iz toga proizilazi vrlo konkretna politička korist. Inače, naše školstvo je u bijednom stanju. U Sarajevskom kantonu, koji je najbogatiji u Federaciji, priprema se zatvaranje gotovo deset osnovnih škola. U isto vrijeme oni koji su svojevremeno iz ugla liberalnih vrijednosti problematizirali prisustvo vjeronauka u nastavnom procesu - sada ćute. Ovo što se dešava u školstvu radi se uz zdušnu podršku Međunarodnog monetarnog fonda i Evropske unije. To je primjer koliko liberalna i konzervativna opcija zapravo rade na istom cilju - porobljavanju društva i perpetuiranju nepravde. One su u ovom slučaju komplementarne, a ne suprostavljene, iako im se metode i sredstva ne poklapaju. Jedni dogmatiziraju vjerom i strahom od kazne, a drugi dužničkim ropstvom i budžetskom disciplinom.

Reis Čaušević

Branko Todorović: Kada je u pitanju uvođenje vjeronauke u bosanskohercegovačke škole, imao sam priliku prije nekih dvadesetak godina prisustvovati konferencijama na kojima se o tome razgovaralo. Bilo je zanimljivo vidjeti kako su se sve religijske zajednice u Bosni Hercegovini lako dogovorile i podijelile sfere uticaja. Zanimljivo je da je svojevremeno u katoličkoj Poljskoj jedna stranka osvojila deset posto glasova i ušla u parlament, a njena glavna predizborna deviza bila je - krstove van državnih ustanova, vjeronauku van škola, biskupe van politike i crkvu van državnog budžeta. Naravno, teško je i zamisliti da bi se bilo ko od političkih aktera u Bosni i Hercegovini usudio da tako nešto kaže.

Ja sam, međutim, nedavno naišao na podatak da je 1935. godine Džemaludin Čaušević, tadašnji reis u Bosni i Hercegovini, napisao u jednom svom tekstu - ja ću to po sjećanju samo parafrazirati - da vjeru i vjerske knjige treba vratiti u džamije i crkve, jer im nije mjesto u školama i državnim institucijama. On je, dakle, još prije osamdesetak godina imao jasnu svijest koliko je za jedno društvo važno da religija i svjetovne institucije budu odvojeni. Mislim da bi dugoročno za religijske zajednice bilo važno da se drže dalje od politike, jer će iz odnosa sa političarima izaći uprljane političkim aferama i korupcijom, kojima obiluje prljavi prostor bosanskohercegovačke politike.

Omer Karabeg: Nedavno je Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije upozorila vlasti u BiH da uklone etničke i religijske simbole iz škola. Mislite li da će biti prihvaćena ta preporuka?

Svjetlana Nedimović: Meni je, moram priznati, pomalo smiješno slušati ta upozorenja koja stižu iz evropskih krugova koji se sada skandaliziraju nad vjerskim i etničkim simbolima u školama države u kojoj sve institucionalno i političko počiva na etničkom principu i gdje je vjera vrlo bitno društveno vezivno tkivo. Ne znam zašto očekuju da će škole biti izuzetak. Škole se ovdje tretiraju kao fabrike koje će reprodukovati etničku i religijsku matricu na veselje naših finansijsko-političkih elita. Tako da mislim da je to upozorenje iz evropskih krugova u stvari licemjerno.

Petkom nema nastave

Omer Karabeg: Krajem prošle godine Senat Univerziteta u Sarajevu odlučio je da se petkom ne izvodi nastava i da se ne organizuju ispiti da bi se studentima omogućilo da tog dana prisutvuju molitvi u džamiji. Pri tome se Senat poziva na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Svjetlana Nedimović: To je jedan od paradigmatičnih primjera u veoma dugačkom nizu slučajeva gdje je inicijator uznemirenja javnosti izvjesni mladi gospodin, partijski dobro uvezan, koji je na čelu studentske asocijacije upitnog legitimiteta. To je udica na koju se lako hvata ovdašnja liberalno-građanska javnost, pa se onda danima prenemaže oko toga. Odavno govorim da liberalne snage u ovom društvu uopće ne treba da igraju na tom terenu. Mislim da je mnogo važnije upitati i Senat i tog pažnje gladnog mladića šta su, na primjer, učinili da spriječe zatvaranje studentske poliklinike, da se studenti ne bi liječili u nekakvim podrumskim ambulantama, kao pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, zašto, recimo, studentski domovi nemaju pristojne vešeraje ili zašto solidarnost staje na granicama kantona, pa studenti iz siromašnih kantona često ne mogu da studiraju u Sarajevu. Dok ovakve, sasvim marginalne stvari, dospijevaju u žižu javnosti, promiču nam umiranja radnica po ledenim tvorničkim halama - nešto što se desilo ove zime.

Bosna i Hercegovina svakako nije sekularna država: Branko Todorović

Bosna i Hercegovina svakako nije sekularna država: Branko Todorović


Branko Todorović: Na univerzitetima u Republici Srpskoj isticanje etničkih i konfesionalnih obilježja je nešto što se smatra normalnim, nešto što se podvodi pod priču o ljudskim pravima. Niko ne želi da razmišlja o tome da li je vjerskim obilježjima, koji često simbolizuju dogmatičnost i isključivost, mjesto na univerzitetima koji treba da budu sveta mjesta slobode mišljenja i govora. Da ne govorimo o tome da neki od tih simbola mogu da predstavljaju poruku netrpeljivosti prema pripadnicima drugih vjera i nacija.

Porodična sramota

Omer Karabeg: Da li je danas u Bosni i Hercegovini poželjno biti vjernik? Da li će građanin lakše dobiti posao i napraviti karijeru, ako se deklariše kao vjernik?

Svjetlana Nedimović: Danas je u Bosni i Hercegovini najvažnije biti stranački čovjek. Biti vjernik je bitno u smislu jasnog i vrlo agresivnog distanciranja od socijalističkog nasljeđa. Danas u ovom društvu bolje prolazi zadnji šovinista, nego neko ko se deklariše kao ljevičar i ateista. Ovdje je na snazi projekt brisanja prošlosti, zaboravljanja da je ovo društvo moglo krenuti drugačijim putem, da institucije države i ekonomija ne moraju biti otuđene od društva. Bitno je izjašnjavati se kao vjernik da bi se uspostavila vrlo jasna distanca prema ljevičarskom diskursu i ljevičarskoj misli.

Omer Karabeg: Da li su ateisti diskriminisani?

Svjetlana Nedimović: Ne bih rekla diskriminisani, to je preblaga riječ. Rekla bih da su potpuno nevidljivi, da su izopćeni i da se tretiraju kao nekakva porodična sramota koju treba dobro prikriti i vremenom iskorijeniti.

Branko Todorović: Činjenica je da je u prednosti onaj ko se javno deklariše kao vjernik. Ako vam vjerske zajednice daju vjetar u leđa lakše ćete napraviti i političku i profesionalnu karijeru. Mnogo je primjera u Republici Srpskoj da su vladike direktno uticale na izbor ljudi na uticajna mjesta - bilo da je riječ o državnim ustanovama, političkim strankama ili obrazovnim institucijama. Uticale su čak i na izbor ministara. Tako je to u cijeloj Bosni i Hercegovini. To je javna tajna. Istovremeno svi oni koji su se drznuli i na bilo koji način ušli u konflikt sa predstavnicima religijskih zajednica - loše su završili. Bili su izloženi jednoj vrsti društvene eliminacije i praktično su bili izopšteni iz društva.

Omer Karabeg: U zaključku, da li je Bosna i Hercegovina sekularna država?

Branko Todorović: Bosna i Hercegovina svakako nije sekularna država. Ne samo da nije - nego je veoma daleko od toga.

Svjetlana Nedimović: Mislim da bi za nas ključno bilo da počnemo o Bosni i Hercegovini drugačije govoriti. Ne mislim da pitanje da li je BiH sekularna država nije bitno, ali mislim da je još bitnije da upitamo - je li to država koja brine o nama kada se dese poplave, da li ta država ima neki plan razvoja koji ne uključuje rasprodaju prirodnih resursa i izvoz roblja u sjevernu Evropu. Ne možemo raskrinkati ulogu religije u betoniranju ovog sadašnjeg poretka, ako ne postavimo ova pitanja. Od silne navodne brige za dušu jednih, drugih ili trećih - ovdje je potpuno uništena materijalna baza društva i ono je prepušteno na milost i nemilost konzervativnim snagama koje se manifestuju kao spoj ekonomskih, političkih i vjerskih elita.




















03.04.2017.

NjEMAČKI ANALITIČAR BODO WEBER : PROMJENE U BiH MOGUĆE I KROZ POLITIKU USLOVLjAVANjA

Njemački analitičar Bodo Weber : Promjene u BiH moguće i kroz politiku uslovljavanja

April 03. 2017.


Ukoliko paket socijalnih i ekonomskih reformi, kao uslov EU na putu integrisanja Bosne i Hercegovine, ne uspije, umjesto očekivanih pozitivnih rezultata mogući su destruktivni i potencijalno, socijalno eksplozivni efekti, navodi njemački analitičar Bodo Weber.

Ovih dana objavljena je analiza Vijeća za politiku demokratizacije (Demokratization policy Council – DPC) iz Berlina, pod nazivom “Značajne promjene na horizontu? Izvještaj o monitoringu nove EU inicijative za Bosnu i Hercegovinu”, koju je sačinio analitičar Bodo Weber.

RSE: Gospodine Weber, i pored znaka upitnika na kraju Vaše analize – ima li promjena u BiH, nakon inicijative Njemačke i Velike Britanije koja je dovela do pokretanja socio-ekonomskih reformi?

Weber: Nova inicijativa Evropske unije za BiH, pokrenuta u decembru 2014., bazirana na njemačko-britanskoj inicijativi, ispunila je glavni cilj i imamo prve rezultate – nakon deset godina zastoja u procesu integracija, sada je za manje od dvije godine BiH napravila značajne korake, kao što je stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i upućivanje aplikacije za članstvo u EU, odluke Savjeta EU o predaji aplikacije Komisiji radi mišljenja, te pokretanje opsežne agende za strukturalne ekonomske reforme.

Mogao bih prenijeti zaključni stav naše analize da su promjene na horizontu moguće kroz EU inicijativu i kroz refomsku agendu, ali da postoje dva različita pravca u njenoj implementaciji, prije svega kad se radi o ulozi međunarodne zajednice. EU je išla na stari loš put podrivanja svoje politike uslovljavanja i smanjenja politike kompromisa, naspram otpora reformama domaćih političkih elita u BiH. Međunarodne finansijske institucije, pogotovo MMF, išle su u pravcu strogog uslovljavanja aplikacije finansijskih sredstava. To je pokazalo, jednim dijelom, da su moguće promjene u BiH kroz politiku uslovljavanja.

Imamo još jednu opću slabost cjelokupne inicijative, odnosno međunarodne zajednice, a to je nastavak stare, propale politike da se reforme i reformski uslovi dogovaraju u uskom krugu političkih elita, iza zatvorenih vrata, umjesto da se uključe građani i civilno društvo, kao značajan faktor koji zaista žele reforme u BiH.

RSE: Fokus na ekonomske i socijalne reforme trebao je potisnuti u drugi plan pojedinačne nacionalne interese i sukobe na tom planu. Koliko se u tome uspjelo?

Weber: Fokus EU na socioekonomske reforme trebao je da izolira reformske procese od uobičajene etnonacionalističke politike vladajuće elite. No, on je naišao na čvrste etnonacionalističke interese i podjele na polju ustavnih pitanja. Ovo je najizraženije u Federaciji, gdje su konflikti između glavnih hrvatskih i bošnjačkih koalicionih partnera drastično usporili rad entitetske Vlade i Parlamenta.

Osim toga, razni etnopolitički konflikti među vladajućim političkim elitama, koji nisu povezani sa reformskom agendom, redovno su usporavali rad vlada na implementaciji mjera reformske agende, posebno rad Vlade Federacije – primjer oko Zakona o igrama na sreću i tome slično. Postoje i druge krize koje se dešavaju mimo same inicijative reformske agende. To je referendum o  danu entiteta u RS-u  ili nedavni sukob oko aplikacije za slučaj obnove presude na Međunarodnom sudu pravde u Hagu. Dakle, političke elite ipak nađu neke tačke razlaza i konflikta, s kojima mogu opet da skrenu pažnju sa socioekonomskih reformi i usporavaju proces suočavanja s njihovom implementacijom.

Zbog političkog otpora već je došlo do ozbiljnog odgađanja u provedbi reformske agende. S obzirom na to da je 2018. izborna godina, ostalo je veoma malo vremena do kraja ove godine za provedbu brojnih strukturalnih reformi, dok je mnoge od njih (poput reforme javne uprave i restrukturiranja javnih poduzeća) objektivno nemoguće završiti u tom roku.

RSE: Šta možete izdvojiti iz reformske agende, a što je, ipak, uspješno ostvareno u BiH?

Weber: Reforma ima određenu dinamiku na ekonomskom planu, ostvarena je saradnja između vlada dva entiteta i Vijeća ministara, ali imamo dio reformi koje su u Republici Srpskoj zaista pale teško, uz tvrde uslove za dobijanje prve tranše iz MMF-a – to je ukidanje kreditnog odbora Investiciono-razvojne banke (IRB) i skrining proces svih šest traljavih domaćih privatnih banaka u RS-u, koje, kao što je dobro poznato, jesu neka vrsta političkih banaka. U to je uključen, pod pritiskom MMF-a, pristanak Vlade RS-a u junu prošle godine na likvidaciju Banke Srpske. Postoji dio uslova koji su ispunjeni i koji pokazuju da su bolne reforme, pod pritiskom budžetskog deficita, zaista moguće ako međunarodna zajednica ostane uz svoju politiku uslovljavanja.

 

RSE: Kad bi se reformska agenda u cijelosti ostvarila, koliko bi to doprinijelo napretku u BiH?

Weber: Ja na neki način vidim reformsku agendu kroz uslove koje su postavili MMF, Svjetska banka, Evropska unija, čiji je glavni cilj da se oslabe poluge sistema patronaže, od kojih Bosna i Hercegovina najviše pati. Prema tome, ako bi doslovno bili provedeni uslovi iz reformske agende oni bi sigurno stvorili preduslov za neku istinsku ekonomsku politiku, koja bi išla prema razvoju i prosperitetu, a na drugoj strani, u isto vrijeme bi otvorili put ka rješavanju nekih najvažnijih reformi, kao što je ustavna struktura.

Što se uslova za napredak tiče, imamo dosta kompromizerstva iz EU, što je loš znak za bosansko-hercegovačke lidere – da mogu izbjegavati suštinske reforme. Na drugoj strani, međunarodna odgovornost u vezi reformske agende je u najvećem dijelu prebačena na MMF i Svjetsku banku. Tu vidimo da je politika strogih uslova već pokazala određene rezultate, ali ti rezultati su još mali zato što najveći dio suštinskih strukturalnih, socioekonomskih reformi tek predstoji.

No, u isto vrijeme, EU inicijativa za BiH je na neki način završena zadnjim, trećim stepenom nagrada na putu ka EU integraciji za ispunjavanje postavljenih uslova, tj. odlukom Evropskog savjeta iz septembra prošle godine (prihvaćena kandidatura za članstvo). Zato, preostali dio posla, potpuna implementacija reformske agende, sad nekako visi u strateškom zraku EU. A ostaje samo nešto manje od godinu dana da političke elite zaista prihvate ono što u principu ne žele – to su te strukturalne reforme – do početka izborne kampanje iduće godine. Tako imamo jednu raznolikost pristupa i rezultata. Rezultati su do sad umjereni, mogu postati suštinski, ali zaista tu ima problema jer je ostalo malo vremena.

Reforme se odugovlače, a na drugoj strani, Evropska unija, nažalost, nije pokazala istu odlučnost u insistiranju na reformama i svojim uslovima, kao što su to pokazali MMF i Svjetska banka. A, ako reformska agenda ne uspijeva, ako završi zaglavljena na pola puta, imat ćemo polovne strukturalne reforme – koje mogu imati – ne očekivane pozitivne, nego naprotiv, vrlo destruktivne i potencijalno, socijalno eksplozivne efekte.

Gordana Sandić-Hadžihasanović (RSE)

////////////////////
/////////////////////

Prof.dr. Zdravko Grebo : “Ja ne znam kako politički spektar uopšte funkcioniše i da li BiH zaista uopšte funkcioniše kao država”

Prije 16 godina profesor Zdravko Grebo rekao je da je glavni problem BiH taj što ona ne zna šta je i da li je uopšte država. On i danas kaže [...]

03.04.2017.

PISMO UČENICE IZ JAJCA ODJEKNULO BALKANOM : ODRASLI, ŠTA NAM TO RADITE ?!

Pismo učenice iz Jajca odjeknulo Balkanom: Odrasli, šta nam to radite?!

April 03. 2017.

Dobro došli u BiH. U državu punu nacionalizma. Dobro došli u državu u kojoj ljude dijele na Hrvate, Srbe i Bošnjake, na katolike, pravoslavce i muslimane …dobro došli u državu gdje djecu od 7-8 godina okreću jedne protiv drugih, odmah im na početku zabrane da se druže sa svojim vršnjakom druge vjere. Dobro došli u državu gdje stariji pune djeci glavu o nečemu što nisu ni proživjeli.”

Pismo Kristine Sivonjić, učenice Srednje strukovne škole u Jajcu, u kojem govori o zatrovanim odnosima u Bosni i Hercegovini i u kojima poziva starije da ne truju djecu nacionalizmima proširilo se regijom brže od virusa, i to s razlogom. Njenu poruku objavljujemo u cjelosti.

“Djeca od malih nogu nauče da trebaju mrziti nekog druge vjere, nacije, a ni sami ne znaju zašto? Mi djeca živimo u jednoj bajci u kojoj nije bitno kako se zoveš, u što vjeruješ i kojem bogu se moliš.

Ali zato imamo svoje odrasle: očeve, majke, djedove, bake… koji nas plaše raznim čudima, i svakoj bajci naude. Mi međusobno gradimo prijateljstva koja nacionalnosti žele srušiti govoreći: ‘Nismo se mi prije 20 godina ubijali da bi nam se djeca danas družila ili ne daj Bože u školu zajedno išla’. Bravo! Baš ste neki uzor! Mislim, da možete, sad bi nam svima dali noževe i puške da se poubijamo, kao vi prije 20 godina. Ali, vidite i sami da vam ne ide.

Vi koji govorite da ste ovaj, onaj, uvijek bolji i važniji od onih drugih, kome to govorite!? To što ste vi zadržite za sebe. Molite se Bogu kojem hoćete, u kojeg vjerujete, ali poštujte tuđe. Zašto komplicirate stvari koje su zapravo jako jednostavne?

Nas omladinu, djecu, žele podijeliti ljudi kojima je vrijeme i umrijeti. Koji su jednom nogom u grobu. Pa narode, bolje bi bilo da svoje staračke dane provedete u miru, a ne u razmišljanju kako da pokvarite budućnost BiH. Vaše vrijeme je prošlo. Vi ste samo sjena, koja prati nas mlade. Gospodo, zaboravljate da svijet ostaje na mladima, a vi sad dobro gledajte što ćete učiniti po tom pitanju? Vi ćete kad-tad umrijeti, a mi ćemo i dalje ostati zajedno…”

 Podsjećamo vas da se učenici iz Jajca, svih uzrasta, bore protiv osnivanja (mješovite) škole koja će djecu dijeliti po nacionalnosti. Bez obzira na njihove stalne apele, tamošnja vlast je donijela odluku o osnivanju ove škole, no djeca iz Jajca ne odustaje u svojoj borbi…

(Kliker.info-Radiosarajevo)


Image result for karta bosne
Image result for karta bosne

Image result for karta bosne

////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
//////////////////////
//////////////////////////

/////////////////////////////////

////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////////

Reis Kavazović u Atlanti : Bosna nije samo država, Bosna je ideja i više od zemlje

/////////////////////////////////////////

Emir Ramić : Bosanskohercegovačka zajednica u Kanadi traži ponovno otvaranje ambasade Kanade

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45069274

Powered by Blogger.ba