Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

02.04.2017.

NNOAM CHOMSKY: DONALD TRUMP ĆE REŽIRATI LAŽNI TERORISTIČKI NAPAD, KAD NAROD SHVATI DA IH JE OBMANUO"

CHOMSKY ŠOKIRAO AMERIKU: "Trump će režirati lažni teroristički napad, kad narod shvati da ih je obmanuo"

“Možda će on pokušati da usmjeri krivicu na druge govoreći: ‘Žao mi je, ne mogu da vam vratim poslove jer to ne dozvoljavaju ovi loši ljudi’. A, glavni su krivci po običaju oni najranjiviji, useljenici, teroristi, muslimani i elitisti, ko god oni bili. Ne smijemo zanemariti ni mogućnost da se dogodi i nekakav režirani ili navodni teroristički čin, što istog časa može promijeniti zemlju”, naveo je Chomsky.



CHOMSKY ŠOKIRAO AMERIKU: 'Trump će režirati lažni teroristički napad, kad narod shvati da ih je obmanuo'

Poznati pisac i filozof Noam Chomsky kritikovao je predsjednika SAD Donalda Trumpa, i ocijenio da bi Trump mogao da “režira lažni teroristički napad da bi vratio popularnost”.

 

“Predsjednik će morati da se potrudi da bi zadržao podršku. Trumpova administracija mogla bi da režira lažni napad kako bi zadržala podršku glasača, pošto glasači shvate da Trumpova obećanja ‘ne drže vodu'”, navodi Noam Chomsky.

 

Chomsky ističe da bi čak i radnička klasa Amerikanaca na kraju mogla da prepozna da se Trumpova “retorika odnosi na pomaganje radnicima, ali da su mu prijedlozi, odnosno politika, brutalni i štetni”.

 

Svoj komentar Chomsky je iznio nakon neuspjeha Trumpovog zakona o zdravstvu, koji je trebalo da ispuni ključno obećanje iz kampanje da će opozvati i zamijeniti Obamin zakon o zdravstvenoj zaštiti.

 

Nezavisna Kancelarija za kongresni budžet objavila je da je, u slučaju da je zakon prihvaćen, oko 24 miliona ljudi moglo da ostane bez osiguranja.

 

“Kako bi zadržao popularnost, njegova administracija mora da pronađe neki način da okupi njegove pristalice i usmjeri rasprave što dalje od politika koje provode, a koje su katastrofalne”, rekao je Chomsky za portal AlterNet.

 

“Možda će on pokušati da usmjeri krivicu na druge govoreći: ‘Žao mi je, ne mogu da vam vratim poslove jer to ne dozvoljavaju ovi loši ljudi’. A, glavni su krivci po običaju oni najranjiviji, useljenici, teroristi, muslimani i elitisti, ko god oni bili. Ne smijemo zanemariti ni mogućnost da se dogodi i nekakav režirani ili navodni teroristički čin, što istog časa može promijeniti zemlju”, naveo je Chomsky.

 

Trump je nedavno odbio uredbu kojom bi radnici bili zaštićeni od krađe plata.

 

Za vrijeme Obame, kažnjavani su preduzetnici koji su kršili zakone o platama tako što su im im poništavani ugovori s vladom, ako su napravili previše prekršaja.














02.04.2017.

GORAN SARIĆ: JEZIK KAO ŠEJTANSKA RABOTA

Goran Sarić: Jezik kao šejtanska rabota


Goran Sarić

Autor
2.4.2017. 



Goran Sarić: Jezik kao šejtanska rabota

////////////////////

Samo, NDH-ova gospoda lingvisti su se u Drugom svjetskom ratu dvostruko zajebala. Prvo, nisu pobijedili. Skašili ih partizani. A drugo, previdjeli su, ti vrli lingvisti slabašnih “koriena”, da je jezik živa, dinamična materija, stalno u interakciji s drugim sličnim materijama. Svaki živi jezik daje i prima, upija ali i odbija sve ono što je strano njegovom ustrojstvu, onome od čega je i kako sazdan. Zato, i samo zato, ni pavelićevcima, ni njihovim današnjim nasljednicima što se svojski trude (suno)vratiti u prošlost, nije uspjelo, niti može uspjeti, silovanje jezika

(Povodom Deklaracije o zajedničkom jeziku)

Jezik je moćno oružje.

Znam da ovom tvrdnjom nisam otkrio toplu vodu. Još od “Epa o Gilgamešu”, starog 3.700 godina, preko “Ilijade” i “Odiseje”, Hajama, Rablea, Voltera… Sve, ili skoro sve, ono najljepše, najtananije i najsloženije u i oko nas izražavamo jezikom, pismom, govorom.

Ali isto tako i ono najružnije. Agresivnost, bijes, nemoć, cinizam… Negativne emocije pretačemo u prijetnju, psovku, krik, prikriveno vrijeđanje “protivnika. Takav, polivalentan, jezik je neodvojivi dio našeg identiteta. Nešto što, kao i DNA, od rođenja nosimo sa sobom. I takav nam je prokleto bitan.

Kao takav, jezik je jednako važan (i) nacionalistima. Po zastarjelom, devetnaestovjekovnom gledanju nacionalnih romantičara, on je “naš”, i samo “naš”. Ni s kim ga ne smijemo dijeliti. Jer, (i) po njemu, “mi” smo mi, a “oni” su – oni.

Koliko je žilava ta vražja stvarčica, shvatio sam još krajem sedamdesetih, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na studijama Istorije jugoslovenskih književnosti i srpskohrvatskog-hrvatskosrpskog jezik. Na stranu rogobatan i, u osnovi, netačan naziv jezika kojim su se služili i drugi narodi bivše Jugoslavije, tu smo, još žutokljunci, recimo, prvi put saznali detalje o Pavelićevom silovanju jezika i njegovom “korienskom” pravopisu.

Zapravo, sa (kvazi)romantičarske tačke gledišta na jezik kao jednog od stubova nacionalnog identiteta, makar koliko pretjerano,  ustaško “gužvanje” i sakaćenje jezika nije nelogično. Što više različno od istog (srpskog, bosanskog, crnogorskog) – to više naše.

Samo, NDH-ova gospoda lingvisti su se u Drugom svjetskom ratu dvostruko zajebala. Prvo, nisu pobijedili. Skašili ih partizani. A drugo, previdjeli su, ti vrli lingvisti slabašnih “koriena”, da je jezik živa, dinamična materija, stalno u interakciji s drugim sličnim materijama. Svaki živi jezik daje i prima, upija ali i odbija sve ono što je strano njegovom ustrojstvu, onome od čega je i kako sazdan. Zato, i samo zato, ni pavelićevcima, ni njihovim današnjim nasljednicima što se svojski trude (suno)vratiti u prošlost, nije uspjelo, niti može uspjeti, silovanje jezika. Pa ko danas, molim vas, osim nekolicine zanesenjaka oko “Hrvatskog slova” i slične crne štampe, u Hrvatskoj koristi riječi “zrakomlat” (helikopter), “prorov” (tunel), “gombaonica” (gimnastička dvorana), “strojosamokres” (automatski pištolj)?

Zlo u jeziku bi, zacijelo, bilo upola manje da ga u značajnoj mjeri nema i u drugim krajevima bivše države. Podsticano od strane političkih elita, nemoćnih da stvore išta dobro i svjesnih da mogu vladati samo zavađenim narodima, ono se drugdje samo drugačije očituje. Na srpskoj strani, recimo, jezičku varijantu kojom se koriste Srbi nerijetko nastoje predstaviti “jedinom pravom”, “majkom” svih srodnih jezika. Nije li mu “naš” Vuk, još tamo 1850-te, na Književnom dogovoru Srba i Hrvata u Beču, udario temelje? Nismo li ga, dakle, “mi  porodili”?

Jednaka besmislica je “vrenje” unutar onoga što ja zovem bošnjačkom varijantom bosanskog jezika nakon ratova devedesetih. Radi se, između ostalog, o ubacivanju slova/glasa “h” i gdje treba i gdje ne treba, te pretjeranom korištenju turcizama. Oni se kod bošnjačkih lingvošovinista pojavljuju i tamo gdje ih čak ni Ivo Andrić – vrhunski stilist čiju rečenicu rese mnoge tuđice porijeklom iz turskog jezika – nikada ne bi koristio.

Đavoli su ti šovinisti, pa i u jeziku. Đav’li, sotone, šejtani – kako god hoćete.

Budući je ovaj tekst nastao u povodu Deklaracije o zajedničkom jeziku, mislim da je iz svega napisanog jasno da je od srca podržavam. Doista se radi o jednom, policentričnom, standardnom jeziku, koji svaki korisinik može zvati po svom nahođenju. I to mu pravo niko ne smije oduzeti. Mislim da je jako dobro i što su tvorci Deklaracije odbili da se poigravaju sa eventualnim novim imenom zajedničkog jezika. To bi samo dalo argumente vlastima i lingvošovinistima da inicijativu odbiju kao “politikantsku”. A to bi bila velika šteta.

Ovakva, u rekordno kratkom vremenu potpisana od velikog broja uglednika svih zvanja i profila iz cijele bivše Jugoslavije, Deklaracija je prijeko potreban dašak zdravog razuma u dugom gombanju sa stoglavim etnonacionalističkim “elitama”.

Dokaz da nas ima dosta, i da se ne dobro, nego odlično razumijemo.

Zbog nje mnogi šoveni barem jedno vrijeme neće mirno spavati. Nisu (nas) sve zatarabili.

Đavolu (šejtanu, sotoni) malo bilo, barem što se mene tiče.










02.04.2017.

PROF. DR. SENADIN LAVIĆ : ANTIBOSANSKI GLASOVI U NOĆI BALKANA

Prof.dr. Senadin Lavić : Antibosanski glasovi u noći Balkana

April 02. 2017.


Povodom teksta prof. dr. Mirjane Kasapović, “Komšićev” Vašingtonski sporazum kojim je nastala Federacija Bosna i Hercegovina glavno je ishodište problema što traju više od 20 godina, bio sam napisao tekst “Pismo Bosanki u Zagreb” i poslao ga glavnom uredniku nacionalnog tjednika Globus iz Zagreba, ali tekst koji sam napisao nije objavljen.

////////////////////


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

 

Related image

 

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature

///////////////////////


Piše : Prof.dr. Senadin Lavić

Ovdje taj neobjavljeni tekst proširujem i ukazujem na jedan djelatan fenomen potiskivanja i falsificiranja bosanskog povijesnog bića kojim se razvija vrlo opasna i obmanjujuća antibosanska konstrukcija Bosne i života u njoj. U toj antibosanskoj konstrukciji sasvim iracionalno sudjeluju Mirjana Kasapović sa svojim “radovima”, a da za to ne snosi nikakvu intelektualnu, moralnu ili ljudsku odgovornost.

Razmjeri anibosanstva postali su gotovo nepojmljivi, nepregledni, iracionalni. Čini se da nema kraja tim skarednim sadržajima i formama. Šire se na sve strane. Unutar stravičnog antibosanskog modela prepoznajemo pokušaje da se opravda ono što je iracionalno, što proturječi normalnosti ljudskog života, što nas izbacuje iz ljudske kože i što nas svodi na ideološku nakazu slijepu za humanu mogućnost zajedničkog življenja ljudi. O Bosni govoriti neprimjereno, zlonamjerno, krivotovreći činjenice, s mržnjom, vulgarly – postalo je uobičajeni manir nacionalističke. Antibosanski govor današnjice vrhuni u pervertiranoj tehnici normalizacije nenormalnog.

Na sve strane, s razlogom ili bez razloga, pojedinici ili organizirane političke interesne grupe pokušavaju falsificirati sliku Bosne i predstaviti je drugima u evropskom prostoru. Tako jedni pokušavaju kazati da Bosna nikada nije bila država ili bilo kakva političko-pravna činjenica – ona je tek nastala u Dejtonu. Može li se nametnuti i može li se prihvatiti od strane čovjeka nešto što je nenormano, neistinito, lažno, nemoralno? Odgovor je – može! Ali to ne znači da je to normalno, ljudsko i istinito, nakon što se nametne ljudima. U ovome času desetine i desetine ljudi radi na proizvođenju “nove povijesti” koja će ući u opseg historije kao nauke o prošlosti i koja će jednog dana biti predstavljena kao istina. Oni nastavljaju intencije rata protiv Bosne postratnim sredstvima. Sada ne smijemo, ni u kojem slučaju, zaboraviti na upozorenja R. Barthesa i Hayden Whitea da je historija bliska fikciji u nekim svojim dijelovima.

Nakon napada na stav bosanskih katoličkih biskupa, racionalnog stava kojim se poručuju da ne žele daljnje etničke podjele bosansko-hercegovačke države, čemu suprotstavljaju prijedlog o multietničkim regijama, prof. dr. Mirjana Kasapović ih je proglasila opasnim po budućnost države Bosne i Hercegovine, odnosno onima koji bi “izazvali novi balkanski rat” da imaju vlast. Profesorica Kasapović se odlučila da biskupima poruši sve “zablude o jedinstvenoj Bosni”, uvjeravajući ih da ništa ne znaju o etničkom inženjeringu i etnoteritorijalnoj politici. (“Dobro je što bosanski biskupi nemaju političku moć provesti svoj projekt preuređenja Bosne i Hercegovine…, Globus, br. 1368, Zagreb, 24.2.2017.). Profesor Ivo Komšić odgovorio je na tekst prof. Kasapović na korektan i argumentiran način. Onda je prof. Kasapović uzvratila iznenađujuće omalovažavajućim tonom.

Ona u svome odgovoru, upućenom prof. dr. Ivi Komšiću, neprimjereno tretira jednog bosanskog čovjeka, katolika i Hrvata, profesora sociologije Univerziteta u Sarajevu kojem se pridaje etiketa “samozvani stručnjak za riječne slivove”. Iz pisma prof. Kasapović mogli smo saznati mnoge stvari. Nismo znali, naprimjer, da se ne može (i ne smije) govoriti o multietničkoj i multilateralnoj Bosni, jer eto to nije na posebnoj cijeni u krugovima koji pokušavaju spolja upravljati dijelovima bosanskog mozaika, prije svega hrvatskim narodom, pa to je samo podrška “unitarnoj Bosni”. Nismo znali da je Komšićevo moralno ljudsko držanje postalo udvorničko “sufliranje bošnjačkoj nacionalističkoj ili, češće, bosanskoj unitarističkoj politici”.

Profesorica Kasapović sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, vjerovatno i nije svjesna da pledira za ideje isključivosti, ksenofobije, getoizacije, mržnje i nepriznavanja razlika, ako sprječava bilo kojem čovjeku da ima pravo na svoje mišljenje, a ne da slijepo slijedi “put nepogrješivosti” Tuđmanovog HDZ-a. Nije istina, apsolutno nije istina da je Vašingtonski sporazum ishodište današnjih problema u državi Bosni i Hercegovini! To je neistinito podmetanje spornog stava kojim se prikriva da je pokušaj podjele Republike Bosne i Hercegovine od strane Miloševićeva i Tuđmanova režima ishodište svih naših današnjiih problema. Važno je upozoriti da bi profesorica Kasapović, u ovom slučaju, morala poštovati logiku povijesnih procesa koje smo iskusili.

Profesorica Mirjana Kasapović, već duži period, prepoznatljiva je zagovarateljica konsocijacijske isključivosti među ljudima i narodima u Bosni i Hercegovini. Njezine vlastite vizije mogu se čitati u knjizi Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo i nestabilna država (Zagreb, 2005), koja je najbliža dubokomislećim eskapadama iz knjige Nenada Kecmanovića Nemoguća država (Banjaluka, 2007). Odmah treba reći, jasno i glasno, da se u ovom “uratku” gospođe Kasapović ne radi o znanosti i znanstveno-istraživačkom doprinosu istini i novom saznanju o nama. Naprotiv, i Kasapovićeva i Kecmanović pripadaju nizu autora koji nas bombardiraju pamfletističkim anticivilizacijskim tezama o nemogućnosti zajedničkog življenja različitih grupa ljudi u jednoj državi. Njihove knjige, u metodološkom smislu, nisu zasnovane na znanstvenim činjenicama i argumentacijama, nego su primarno potaknute naputkom dnevno-političkih potreba starog antibosanskog hegemonizma koji nema nikakvo povijesno, pravno, političko ili kulturno opravdanje osim puke sile koja misli da može ostvariti svoju volju svim raspoloživim sredstvima. Iz te osnove krenula je 1990-ih organizirana destrukcija Republike Bosne i Hercegovine – i velika stradanja ljudi.

Neprihvatljiv je način govorenja prezentiran u tekstu “Komšićev” Vašingtonski sporazum… (Globus, Broj 1370, Zagreb, 10.3.2017) kojim se prof. dr. Ivo Komšić, nepoklebljivi borac za Bosnu, difamira na sporan i akademskom razgovoru neprimjeren način. Kasapovićeva u svome pismu prof. Komšiću pokušava obesmisliti svaki trud i obeshrabriti svako ljudsko nastojanje u mozaiku bosanstva, kojim se raskrinkava pogubnost antibosanskih politika tokom 20. stoljeća, što nam jasno svjedoči o njezinom intelektualnom ambijentu i sadržajima koje smo dijelom iskusili 1993. godine kada je Tuđmanova politička koncepcija, u dosluhu s Miloševićevom, dovela do katastrofalnih događaja u Bosni. Čini se, nažalost, da gospođa Kasapović nije ništa naučila iz tih strašnih godina. Zato je možda i tačna ona misao da nas povijest uči – da nas ničemu ne uči, koju je u Filozofiji povijesti napisao G. W. F. Hegel.

Spram toga, prof. Kasapović nam “znanstveno” potcrtava da je multietnička država BiH nemoguća, da je nepotrebno pluralno društvo i jedinstvena država, da Ivica i Mujica ne mogu sjediti u istoj klupi kao ljudska bića i učiti povijest Bosne s njezinim manihejskim, katoličkim, pravoslavnim i islamskim sadržajima, da ljudi moraju biti odijeljeni u vlastita etničko-religijska geta. To je jednostavno nedopustivo i anticivilizacijski. Profesorica Kasapović, nažalost, ne priznaje bosansku posebnost i nudi samo jedan mogući obrazac – stvaranje etničko-religijskih entiteta kao jedinog ustroja unutarnje bosanske strukture. Što više to bolje – odjeljenih etničko-religijskih “entiteta”!

To znači da je etničko dijeljenje mjerodavno za sve međuljudske odnose i da se bosansko povijesno nasljeđe mora potisnuti i obesmisliti pred isljučivošću uniformnih modela političke zajednice te reducirati na etničko-religijsku naraciju. Kasapovićeva, na taj način, preferira i nameće drugima monolateralne “uljuđenosti” pokraj “konsocijacijskih potoka” što ne dolaze do velikih rijeka života i time negira povijest i realna ljudska iskustva života u Bosni.

Jedino što “vrijedi”, očigledno, jeste samo “treći entitet” i njegovi zagovornici. Sjajno…. Ali ta nas ideja ne vodi nikuda i ona je samo mirnodopska verzija ratnih ciljeva velikohrvatske politike spram Republike Bosne i Hercegovine. Ta ideja dovela nas je u ćorsokak, a ne pokušaj uspostavljanja mira Vašingtonskim sporazumom! Ko god se pojavi u Bosni da kao Hrvat ili Srbin zastupa interes države Bosne biva vrlo brzo napadnut i dezavuiran kao “izdajica i neznalica”.

Naspram ideje “trećeg entiteta”, kao hrvatske “teritorije” u Bosni i Hercegovini, sve drugo je “unitarizam” i izdaja “povijesnih hrvatskih interesa”. Gospođi Kasapović izgleda nepojmljivo da neko jeste Hrvat i katolik, a da pritom voli svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu te decenijama radi za nju. Takav čovjek, čini se, ne uklapa se u “političku filozofije” zagovaratelja etničko-religijske podjele među građanima i narodima bosanskohercegovačke države. Hrvati žive s Bošnjacima i Srbima na teritoriji države Bosne i Hercegovine, teritoriji države, dakle, koja ne pripada ni jednom etničkom obliku/grupi ekskluzivno! To je valjda jasno profesorici Kasapović.

Profesorica Kasapović pojavljuje se kao guru konsocijacije 2005. godine, sa knjigom koja niječe mogućnost Bosne i potvrđuje neznanje o Bosni koja ju je porodila kao i milione drugih. Ona samo produbljuje rascjep između građanskog i etničkog podmećući nam stereotip o nemogućnosti zajedničkog življenja različitih ljudi. Rješenja koja nudi prof. Kasapović za politički sistem Bosne i Hercegovine samo dalje produbljuju etničke i političke razlike i odvode bosansku formu života od njezine povijesne specifičnosti kao pluralnog društva. Naravno, prof. Kasapović to ne vidi, ne želi vidjeti nikakvu mogućnost prožimanja razlika. Njen ideal je odijeljenost ljudi, jezika, ideja, kultura, vjerovanja, običaja, u separirane etničko-religijske “entitete” kao vrhunac konzervativne i opasne antibosanske politike. Gospođa Kasapović potiskuje i negira vlastiti bosanski oslonac iz kojeg dolazi u svijet kao ljudsko biće. Vjerovatno je pravo prokletstvo da neko biva rođen u zemlji koju ne priznaje i osporava…

Čini se da prof. Kasapović ne razumije pogubnost dirigiranja politike Hrvatima u Bosni iz zagrebačkih odaja, vrlo primitivne politike koja je pokazala svu svoju pogubnost u doba lutanja po “povijesim bespućima” zbilje jednoumlja. Ona djeluje iz onog ideološkog obrasca isključivosti i podrivanja svakog bosansko-hercegovačkog Hrvata koji insistira na svojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini kao njezin odani građanin, ali i kao njezin Hrvat i katolik ili ateist. U tome joj smetaju prof. dr. Ivo Komšić i svi oni koji su spremni graditi život s drugim ljudima u Bosni bez obzira na etnička i religijska određenja. Nažalost, prof. Kasapović ne dopušta Bosni mogućnost da bude građanska država i da se život u njoj zasniva na građanskom ustavu. Za nju je normalno plemensko-religijsko razvrstavanje ljudi i konflikt među njima.

Ona sama zna da su antibosanski režimi i hegemonijske “politika” proizveli shizofreniju koju danas žive raspolućeni ljudi s bosanskim korijenima i izvanbosanskim politikama. Ničim se ne može opravdati, a ponajmanje znanstvenim argumentima, pokušaj da se Bosna i Hercegovina podijeli između nacijskih konstrukcija srpstva i hrvatstva na osnovu pripovijesti o nemogućnosti saživota različitih etničkih i religijskih grupa. Dovoljno je samo da se iz zagrebačkih odaja prestane poticati takva naracija u Bosni i prestane podrška antibosanskim projektima i imaćemo “mirnu Bosnu”. To znači treba dopustiti bosanskim Hrvatima da svoju budućnost grade u Bosni i prestati ih zloupotrebljavati i koristit kao sredstvao izvanbosanskih politika velikodržavlja. To je naša ljudska budućnost…

Ovo ne pišem da bih branio profesora Komšića od nekoga, jer to ne treba profesoru, naprotiv, želim potcrtati činjenicu koju gospođa Kasapović prikriva ili minimizira kao nebitnu u sklopu života u jednoj političkoj zajednici, naime, to da su ljudsko ponašanje, moralno držanje i jasni politički stavovi profesora Komšića tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ono što ga zauvijek odvaja i brani od ljudi koji ga napadaju. On time izvršava svoju ljudsku, bosansku, intelektualnu i hrvatsko-katoličku odanost smislu ljudskog življenja u političkoj zajednici, te zadobija apsolutno poštovanje od drugih ljudi, svjestan da mu je Bosna izvorište i domovina.
















02.04.2017.

ZDRAVKO KRSMANOVIĆ: MILORAD DODIK JE VOĐA KRIMINALNE GRUPE U ENTITETU RS-a, SVE AFERE SE VEŽU ZA NjEGA

ZDRAVKO KRSMANOVIĆ: „Dodik je vođa kriminalne grupe u Republici Srpskoj, sve afere se vežu za njega“

"Propadaju banke u RS-u a niko nije kriv. Dodik diže kredit kod Pavlović banke za vilu na Dedinju, a nema zakonsko pokriće", upozorio je Krsmanović



ZDRAVKO KRSMANOVIĆ: 'Dodik je vođa kriminalne grupe u Republici Srpskoj, sve afere se vežu za njega' - 3

Učesnici TV duela u sklopu emisije "Tačka na 7" Televizije N1 bili su poslanik NDP-a Zdravko Krsmanović i potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić.

 

Tema razgovora bilo je stanje u BiH. Krsmanović je kazao kako ne treba predstavljati situaciju u BiH lošom, a istovremeno govoriti da je stanje u Republici Srpskoj idealno.

 

Krsmanović je pitao ako je sve dobro, kako je onda predsjednik RS na crnoj listi SAD, na što je Stevandić odgovorio da je i BiH na crnoj listi Evropske unije.

 

Krsmanović mu je replicirao kako onda treba reći da je predsjednik Republike Srpske pod sankcijama najveće sile svijeta koja ga je, ranije, i dovela na vlast.

 

Budući da je Nenad Stevandić ostao pri svom stavu da je Milorad Dodik na američku „crnu listu“ stavljen kao politička figura, Zdravko Krsmanović je burno reagirao.

 

„Po meni, Milorad Dodik je vođa kriminalne grupe u Republici Srspkoj, šef mafijaškog režima, diktator itd. Sve afere se vežu za njega, propadaju banke u RS-u a niko nije kriv. Diže kredit kod Pavlović banke za vilu na Dedinju, a nema zakonsko pokriće.

 

Pa se onda hapsi direktor banke i baca u prašinu, a predsjednik RS-a neće ni da dođe da bude saslušan. Ima stvari koje se moraju govoriti. Ako nešto ne valja u Sarajevu to treba reći, ali isto tako treba govoriti i o Republici Srpskoj“, kazao je Krsmanović.

///////////////////
/////////////////////////////

NATO ZABRANIO PRELET 'SRPSKIM MIGOVIMA': Avioni iz Rusije u Srbiju stižu, ali u dijelovima?! - 2

NATO ZABRANIO PRELET 'SRPSKIM MIGOVIMA': Avioni iz Rusije u ...

//////////////////////
 


/////////////////////


PAPIN IZASLANIK SE OBRATIO VJERNICIMA U HERCEGOVINI: 'Reći ću vam šta je najveće čudo Međugorja' - 1

PAPIN IZASLANIK SE OBRATIO VJERNICIMA U HERCEGOVINI ...

/////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45069254

Powered by Blogger.ba