Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

29.04.2017.

BISKUP KOMARICA ISTRAJAVA: "MOJI SVEĆENICI SU SPALjENI PRED OČIMA MILORADA DODIKA I DOMAĆIH SRBA

BISKUP KOMARICA ISTRAJAVA: " Moji svećenici su spaljeni pred očima Dodika i domaćih Srba"

Banjalučki biskup Franjo Komarica i dalje nastavlja sa pričom o ugroženosti katolika u Republici Srpskoj i sa teškim optužbama u kojim navodi da je RS “iskorijenila njegovu biskupiju, pobila svećenstvo”.



BISKUP KOMARICA ISTRAJAVA: ' Moji svećenici su spaljeni pred očima Dodika i domaćih Srba'


– To možda zvuči prepotentno, ali ja bih jako volio da mi se kaže koji je to katolik ovdje ubio ili osakatio ili ugrozio imovinu, a pogotovo život svoga susjeda. Ali zato su katolici platili tu svoju miroljubivost, platili su jednim užasnim nestajanjem, nedopustivim, na kraju 20. vijeka u Evropi. Kao nijedna druga biskupija, moja biskupija je, ni kriva ni dužna, takoreći iskorijenjena. A sve se to dešavalo pod komandom samoproglašene Republike Srpske, koja je Dejtonom ozakonjena. I nastavila je i dalje činiti ono da ne treba više tu biti katolika, katoličkih župa, dakle, da treba iskorijeniti katolike – rekao je Komarica.

 

Na pitanje koga smatra odgovornim za egzodus katolika iz Banjalučke biskupije i šire banjalučke regije, odgovorio je da su “domaći bili samo neodgovorni izvođači radova”, a da su međunarodni predstavnici dozvolili da se to učini i da su oni glavni krivci.

 

Govoreći o entitetima u BiH, rekao je da su dosadašnja iskustva porazna, ali da ih nije stvorio narod, već međunarodna zajednica, a da su političari samo pijuni u rukama te zajednice.

 

– Moji su svećenici pobijeni. To je najstradalnija biskupija u cijeloj Evropi. Shvatate li vi gdje vi živite i šta se dogodilo ovdje među nama? Koja je to biskupija u kojoj je ubijeno sedam svećenika i jedna časna sestra, i to spaljeni? I to pred očima svih – Dodika i domaćih Srba. Sada se svi ovdje prave kao da nemaju pojma o tome, a naređivali su da se to radi. Ko kome ovde laže? – rekao je, između ostalog, biskup Komarica.

 

Nakon uskršnje poruke u kojoj je banjalučki biskup Franjo Komarica istakao da u RS nema više Hrvata i katolika, i dodao da bi “hrvatski entitet, ako bi bio sličan RS, predstavljao sramotu za Hrvate”, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik oštro je kritikovao takav istup, navodeći da je Komarica odgovoran za “iznošenje niza neistina i napada na RS”.

//////////////////
///////////////////////////////////////////////

SEKRETAR NATO PAKTA: "Turska je ključna zemlja za sigurnost Evrope"

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg izjavio je kako je Turska bitna zemlja za NATO, te da bi NATO bez Turske oslabio.


SEKRETAR NATO PAKTA: 'Turska je ključna zemlja za sigurnost Evrope' - 1

Stoltenberg je u intervjuu za njemačke novine “Welt am Sonntag” istaknuo kako Turska daje veliki doprinos NATO-u kada su u pitanju Balkan, Afganistan i Sredozemlje.

 

- Bez sumnje, NATO bi bez Turske oslabio - istakao je Stoltenberg, te dodao kako je Turska vrlo bitna zemlja obzirom na blizinu kriznim regijama Sirije i Iraka, te zbog borbe protiv terorističke organizacije ISIS.

 

Obzirom na granicu Crnog mora, Turska ima strateški značaj i sa aspekta odnosa NATO-a i Rusije.

 

- Turska je ključna zemlja za sigurnost Evrope i za NATO - kazao je Stoltenberg, te uputio poziv Zapadnim zemljama da pokažu međusobno poštovanje, smirenost, promišljene stavove.

 

- Zamislite neku drugu zemlju NATO-a, mimo Turske, da je bila toliko izložena napadima terorista. Ova zemlja (Turska) ima pravo da se brani i da kažnjava one koji su pokušali izvesti državni udar 2016. godine. No, to treba raditi u okviru principa pravne države - poručio je Stoltenberg.

/////////////////////////////
////////////////////////////////
29.04.2017.

SENATOR JOHN McCAIN: "ZANEMARUJEMO BALKAN NA NAŠU VLASTITU ODGOVORNOS, ON SVAKOG TRENUTKA MOŽE PLANUTI"

SENATOR JOHN McCAIN: "Zanemarujemo Balkan na našu vlastitu odgovornost, on svakog trenutka može planuti"


"Od svega toga, možda i najviše zabrinjava intenziviranje ruskih napora da na svoj maligni način utječe na regiju i spriječi zemlje jugoistočne Evrope da same odaberu svoju budućnost".



SENATOR JOHN McCAIN: 'Zanemarujemo Balkan na našu vlastitu odgovornost, on svakog trenutka može planuti'

John McCain, republikanski senator iz Arizone, upozorio je da Sjedinjene Američke Države ne smiju više ignorirati događaje u zemljama zapadnog Balkana.

 

U autorskom tekstu za list The Washington Post McCain je naglasio da je Washington odsutan u ovoj regiji koja je blizu tačke ključanja.

 

- Ovaj mjesec proveo sam putujući kroz sedam zemalja jugoistočne Evrope i tom prilikom sam se zaustavio i u Sarajevu. Stao sam na stope na Latinskoj ćupriji, na uglu ulice koji je promijenio svijet, gdje je atentator ubio prijestolonasljednika Franza Ferdinanda što je bio okidač za krug nasilja i rata koji je obilježio prvu polovicu 20. stoljeća i Jugoistočnu Evropu ponovno u posljednjoj deceniji tog stoljeća.

 

Bio je to snažan podsjetnik na staru poslovicu da se historija ne ponavlja sama od sebe, ona se vraća.

Jugoistočna Evropa, regija koja sjedi na raskršću povijesti, ponovno se suočava sa rastućim izazovima, a SAD treba obratiti na to veću pažnju.

 

Ekonomski rast širom većeg dijela regije je nedovoljan da bi mladi ljudi vidjeli tu šansu da žive i ispune svoje ciljeve. Učmala preduzeća u državnom vlasništvu, bizantinski propisi i širok rasprostranjena korupcija često stoje na putu ostvarivanja neiskorištenoga gospodarskog potencijala ove regije.

 

Izbjeglička kriza nametnula je teške terete narodima u ovom dijelu Evrope i potaknula pograničnih sporove između susjeda. Političke tenzije rastu.

 

Makedonija je usred političke krize. Albanske opozicijske stranke bojkotiraju parlament od februara.

 

Budućnost jedinstvene Bosne i Hercegovine ostaje neizvjesna. Nedavne provokacije su pogoršale postojeće napetosti između Kosova i Srbije i ugrozile napredak prema normalizaciji odnosa između dvije zemlje.

 

Tužno naslijeđe etničkih i religijskih sukoba, visok postotak nezaposlenosti i drugi faktori čine Jugoistočnu Evropu posebno ranjivom po pitanju terorističkih prijetnji. Posljednjih godina stotine boraca iz ove regije otišle su se boriti na strani tzv. Islamske države u Iraku i Siriji. Samo prošle godine 19 osumnjičenih je uhapšeno na Kosovu zbog planiranja napada tokom fudbalskog meča između Izraela i Albanije.

alt

I dok se tzv. Islamska država suočava sa sigurnim porazima u Mosulu i Rakki, teroristi već napuštaju ta područja i spremaju se napasti ciljeve na Zapadu, što potencijalno uključuje i neke ciljeve u Jugoistočnoj Evropi.

 

Od svega toga, možda i najviše zabrinjava intenziviranje ruskih napora da na svoj maligni način utječe na regiju i spriječi zemlje jugoistočne Evrope da same odaberu svoju budućnost.

 

Najdramatičniji primjer takvog ponašanja Rusije je podrška pokušaju državnog udara u Crnoj Gori prošlog oktobra. Kako bi spriječili put Crne Gore u NATO, ruski obavještajci su isplanirali zbaciti vladu i ubiti premijera te zemlje na dan izbora.

 

Vjerujem da, kad se do kraja razumije napad na Crnu Goru, to će pokazati da Vladimir Putin sprema učiniti sve što je potrebno kako bi ostvario svoju ambiciju obnavljanja Ruskog Carstva.

 

Kad vidimo ove sve izazove, ne treba čuditi to što sam prilikom posjete svakoj od tih zemalja čuo isti apel za ponovno angažiranje SAD-a i preuzimanje vodstva u ovoj regiji.

 

Te zemlje su spremne i žele se suočiti sa svojim izazovima, ali one to ne mogu same. One su kao partnera izabrale SAD. Šta mi možemo sad učiniti?

 

Prije svega, SAD se mora tu pojaviti. Kao što mi je premijer jedne od zemalja jugoistočne Evrope rekao, niti u jednoj zemlji svijeta glas američkih lidera nema toliku težinu i niti imaju veću šansu da potaknu smislenu akciju i napredak. Upravo zbog toga je toliko važan stalni angažman i češće posjete visokorangiranih američkih zvaničnika toj regiji.

 

Drugo, SAD treba ojačati svoju podršku tim zemljama kod njihove integracije u euroatlantsku zajednicu kroz institucije kao što su NATO i EU.

 

Taj proces integracije nudi nadu za mir i prosperitet za regiju. To znači da SAD treba održati robusnu podršku američkim programima koji jačaju vladavinu prava i borbu protiv korupcije. To su ključni koraci na putu prema euroatlantskim integracijama.

 

Također, trebamo ohrabriti EU, uprkos izazovima s kojima se Evropa bori, da drži otvorena vrata za zemlje jugoistočne Evrope koje se nadaju da će se pridružiti EU-u.

 

Na koncu, SAD mora stati uz svaku zemlju jugoistočne Evrope da same izaberu svoju vlastitu budućnost bez uplitanja bilo agresivne Rusije koja želi mijenjati granice Evrope putem nasilja, bilo terorista koji žele uništiti našu zajedničku civilizaciju. Širenje i jačanje sigurnosne saradnje sa našim regionalnim saveznicima su ključni.

 

Nakon dva svjetska rata SAD se obavezao Evropi da će joj pomoći da bude cijela, slobodna i mirna. To smo učinili zato što je generacija državnika prepoznala da je američko liderstvo ključno za postizanje mira i prosperiteta u Evropi što je bio i što i dalje jeste nacionalni sigurnosni interes Sjedinjenih Država.

 

Posljednjih sedam decenija mi smo izabrali i žrtvovali se kako bismo ispunili naše obećanje: širom Evrope tokom Hladnog rata, u Bosni i na Kosovu tokom 1990-ih, a danas u zemljama na istočnim granicama NATO-a.

Moramo biti spremni ponovno održati naše obećanje i u Jugoistočnoj Evropi budući da su historijske lekcije jasne: Zanemarujemo tu regiju na našu vlastitu odgovornost – napisao je senator američki John McCain u autorskom tekstu za The Washington Post.

/////////////////////////////////////////////

BALKANOM SE ŠIRI RATNA PSIHOZA : Srbija podigla borbenu gotovost armije zbog događaja u Makedoniji!

Premijer Srbije Aleksandar Vučić poručio je večeras da je Srbija stabilna i mirna i da građani mogu da budu mirni.



BALKANOM SE ŠIRI RATNA PSIHOZA : Srbija podigla borbenu gotovost armije zbog događaja u Makedoniji!

  - Danas nismo izlazili sa zaključcima jer ima tu vojnih i drugih tajni, ali građani Srbije mogu da budu mirni. Podigli smo funkcionalnu interoperabilnost - odnosno borbenu gotovost jedinica tamo gde je to potrebno. Spremni smo da odgovorimo na svaki izazov. Naš najviši i vitalni cilj jeste očuvanje stabilnosti - rekao je Vučić u izjavi za RTS, poslije sjednice Biroa za koordinaciju službi bezbednosti. 

Kako je dodao, Srbija će i ostati stabilna.

 

- Nismo govorili laži pre nekoliko meseci o tome koliko ima problema u regionu. I danas se to vidi. Ovo je vreme bremenito mnogim izazovima, ima mešanja spolja, unutrašnjih problema. Uvek ćemo imati na to odgovarajući odgovor - rekao je Vučić.

 

Prema njegovim riječima, vojska i policija rade danonoćno.

 

- Taktička pomeranja izvršena tamo gde je trebalo i građani mogu mirno da spavaju - ponovio je Vučić.

 

Na pitanje da li su ta pomjeranja izvršena u pravcu Makedonije i da li postoji opasnost od prelivanja nestabilnosti na Srbiju, Vučić ištiče koliko je značajno izlaziti sa opreznim izjavama i voditi računa o svakoj riječi.

 

- Oprezni smo. Pozvali smo na mir jer se to tiče i nas. Mislim i da Srbija ima najveći ugled u Makedoniji i da joj je učinila najviše dobra, iako joj nije uvek tako vraćeno - naglašava on.

 

Vučić kaže i da ga je nasmijala rekacija međunarodne zajednice.

 

- Vidi se nedvosmislena činjenica, kojom sam zaprepašćen - Albanci postaju mezimče međunarodne zajednice i sebi mogu da dozvole šta god hoće - rekao je  Vučić.

 

On se osvrnuo i na izjave Ramuša Haradinaja po dolasku u Prištinu, kada je rekao da bi došlo do rata da nije oslobođen.

 

- I ceo svet ćuti na najstrašnije, najmorbidnije izjave. Komentarišu samo albanski lobisti, Lunaček i drugi, koji osuđuju Srbiju za nešto, a pridružuju im se neki u zemlji a zaboravljaju da su poternicu za Haradinajem podigili 2004. Vučić im je kriv jer se drži zakona, a ne kao oni... Ponosan sam jer sam kriv, jer oni optuženi za najveće zločine moraju da odgovaraju. Može nam se da to ne prihvatimo. Srbiju da pregaze to je nemoguće. Šta bi se desilo da sam ja rekao da nam treba velika Srbija ili da će nekoliko hiljada Albanca biti ubijeno - zapitao se Vučić, dodavši da se sada radi na "legitimizaciji velike Albanije".

 

Upitan čija je izjava najopasnija, Edija Rame, Hašima Tačija ili Jonuza Muslijua, Vučić ponavlja da je riječ o koordiniranoj akciji.

 

- Rama i Tači su posle određenih sastanaka u decembru o kojima ne smem da govorim, promenili način obraćanja - naglašava premijer Srbije.

 

On međutim kaže da odnos Srbije mora ostati isti.

 

"Moramo da poštujemo partnere u EU, na evropskom smo putu, ali i da držimo do sebe i kažemo šta mislimo", rekao je, dodajući da su tu i stavovi Rusije i Kine i da Srbija ima sa kime da sarađuje.

Kako kaže, "čuvaćemo našu poziciju stabilne i nezavisne zemlje, jačaćemo je ekonomski", ponovivši da

Srbija više nikad neće dozvoliti progon ili istrebljenje Srba.

 

- To više nije moguće da se dogodi, Srbija je mnogo snažnija. Nikoga nećemo da diramo, poštujemo teritorijalni integritet svih, ništa tuđe nam ne treba, samo svoje nećemo da damo. Mislim da su tu poruku svi dobro razumeli - nisam se ni šalio ni igrao - rekao je on.

 

- A naša vojna moć će rasti srazmerno rastu ekonomske moći - poručio je Viučić.

///////////////
///////////////////

DODIK ZAUVIJEK, BISKUP KOMARICA DOK MORA: HDZ - stožerna stranka Hrvata u BiH, članova HDZ-a, od Čapljine do Posušja!

DODIK ZAUVIJEK, BISKUP KOMARICA DOK MORA: HDZ - stožerna ...

////////////////////////

PRIJETEĆE PORUKE IZ RUSIJE: 'Rukovodstvo Crne Gore i njegovi zapadni pokrovitelji nisu poslušali glas razuma i savjesti'

PRIJETEĆE PORUKE IZ RUSIJE: 'Rukovodstvo Crne Gore i njegovi ...

////////////////////////

USTAŠA U MAKEDONSKOM PARLAMENTU: Ko je je upao u Sobranje s majicom HOS-a i parolom 'Za dom spremni'!?

USTAŠA U MAKEDONSKOM PARLAMENTU: Ko je je upao u ...

//////////////////////

RASULO U SNSD-u: Odbornici napuštaju SNSD i optužuju ministra Bogdanića za poraz u Tesliću

RASULO U SNSD-u: Odbornici napuštaju SNSD i optužuju ministra Bogdanića za poraz u Tesliću

/////////////////////////////

///////////////////////////////


/////////////////////////


Božo Petrov potvrdio : Most više nije dio vlade

Obraćajući se novinarima u hrvatskom Saboru, šef Mosta rekao je da njegovoj stranci nije stalo do fotelja.Predsjednik Sabora i Mosta Božo Petrov izjavio je da će potpredsjednik Vlade Ivan Kovačić i ostali [...]

28.04.2017.

POLICIJA BLOKIRALA SOBRANjE

Policija blokirala Sobranje



Policija blokirala Sobranje

Istraga o nasilju u Sobranju, Zaev traži mandat za formiranje vlade


///////////////////////////////////////


//////////////////////////////////////////////


///////////////////
28.04.2017.

CRNA GORA IZGLASALA ULAZAK U NATO

Crna Gora izglasala ulazak u NATO





Poslanici Skupštine Crne Gore na Cetinju izglasali su odluku o ulasku Crne Gore u NATO. Glasalo je 46 poslanika.

"Ovi poslanici danas imaju istorijsku privilegiju. Ovakva odluka se nigdje osim na Cetinju nije mogla donijeti. Današnji dan upisujemo u najsvjetliju istoriju Crne Gore", poručio je u uvodnoj riječi premijer Duško Marković.

On je najavio da će odluka u španskom Senatu biti donijeta u narednih desetak dana. To će biti posljednja verifikacija neophodna da Crna Gora i formalno postane 29 čanica Alijanse.

"Nije Crna Gora članstvom u društvu 28 najrazvijenijih zemalja nije dobila nešto sto nije zaslužila, nešto što joj ne pripada", kazao je Marković.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajoviće je izrazio žaljenje što dio opozicije koja se protivi članstvu neće biti u sali da iznesu argumente.

Brajović poručio je da je Parlamentu dodijeljena istorijska uloga, da odluči o pristupanju NATO savezu.

"Nalazimo se na istorijskoj prekretnici i odluke se moraju donositi. Žalim se što opozicija danas neće iznijeti svoje argumente", rekao je on.

Riječ je imao i poslanik SDP-a Ranko Krivokapić, bivši predsjednik crnogorskog parlamenta, koji je prije govora negodovao što je predsjednik Parlamenta Ivan Brajović prvo dao riječ poslaniku Bošnjačke stranke Ervinu Ibrahimoviću.

Ibrahimović je džentlmenski prihvatio da se Krivokapić prvi obrati.

Lider SDP-a rekao je da NATO treba da iskoristimo za nacionalnu koheziju i za vladavinu prava.

"To članstvo će nas učiniti boljima, nadamo se da će se od kršitelja zakona doći do vladavine prava. Ovo nije odluka protiv bilo koga u Crnoj Gori, ovo je odluka za sve građane Crne Gore. Oni koji misle da mogu da mijenjaju tok istorije, treba da znaju da Crnu Goru neće moći", rekao je Krivokapić.

Kako je dodao, Crna Gora je i sada trajno i u vremenu i u prostoru sigurna zemlja.

"Crna Gora je dostojna da ispuni svoje obaveze u Alijansi i da pomogne da more neuzvjesnosti postane more mira", rekao je Krivokapić.

Poslanik Bošnjačke stranke Ervih Ibrahimović rekao je da punopravno članstvo u NATO nema alternativu za Bošnjačku stranku.

"NATO je potreban Crnoj Gori, NATO je potreban regionu, danas članstvom ne prkosimo Rusiji, onima koji nisu za NATO, već radimo ono što ozbiljan domaćin radi-štitimo svoje političke interese", rekao je on.

Sjednici su prisustvovali predsjednici Vlade i države, Duško Marković i Filip Vujanović, te raniji predsjednici parlamenta Radivoje Brajović, Velisav Vuksanović i Darko Pajović.

Sjednici, između ostalih, prisustvuju lider DPS-a, Milo Đukanović, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, specijalni tužilac Milivoje Katnić, vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, guverner Centralne banke Crne Gore, Radoje Žugić.

Predstavnici Demokratskog fronta (DF) i organizacija koje se protive članstvu Crne Gore u NATO poručili su sa skupa na Cetinju uoči sjendice da neće prihvatiti odluku parlamenta o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, kojim se obezbjeđuju uslovi za stupanje Crne Gore Alijansi.

//////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Petak, 28. april/travanj 2017.

28.04.2017.

MAKEDONIJA NI RAT NI MIR : SITUACIJA U SOBRANjU MIRNA, OKO ZGRADE POSTAVLjENE BARIKADE

Makedonski ni rat ni mir : Situacija u Sobranju mirna, oko zgrade postavljene barikade (Video)

April 28. 2017.


Policija je sinoć ispraznila zgradu Sobranja Makedonije od pristalica VMRO DPMNE koji su u nju upali oko 19.00, nakon što je parlamentarna većina samoincijativno izabrala poslanika DUI Talata Džaferija za predsjednika parlamenta.

Svjetla u zgradi su pogašena, ispred svih ulaza su raspoređeni pripadnici specijalnih snaga policije, a oko zgrade su postavljene metalne barikade.

Prema navodima lokalnih medija, policija je prilikom izbacivanja demonstranata koristila “šok bombe”.

Iz zgrade parlamenta su prethodno evakuisani poslanici parlamentarne većine, koju čine SDSM i albanske partije DUI, Besa i Alijansa za Albance.

U neredima koji su izbili prilikom upada demonstranata, učesnika protesta koje organizuje Građanska inicijativa “Za zajedničku Makeodoniju” povrijeđeni su predsjednik SDSM i kandidat za premijera Zoran Zaev, lider Alijanse za Albance Zijadin Sela, koji je prebačen u jednu privatnu kliniku, i nekoliko članova SDSM.

Mediji su objavili snimke Zaeva i jednog pripadnika rukovodstva njegovh socijaldemokrata Damjana Mančevskog okrvavljenih lica, kao i snimak na kojem demonstranti za kosu vuku poslanicu SDSM Radmilu Šekerinsku i guraju je na zemlju. Ona je kasnije izjavila da je dobro.

Među demonstrantima koji su upali u Sobranje bilo je maskiranih osoba od kojih su neke, prema tvrdnjama novinara koji su bili na mjestu događaja, bile naoružane. Ministarstvo unutrašnjih poslova Makedonije je saopštilo da se provjeravaju “sve radne prostorije u Sobranju” kako bi se utvrdilo da li ima eventualno “ostalih osoba kojima je potrebna medicinska pomoć” kao i da se utvrđuje broj povrijeđenih koji su primljeni u bolnice i njihovo zdravstveno stanje.

U gradsku bolnicu u Skoplju primljeno je ukupno 45 osoba koje su povrijeđene u neredima u Sobranju Makedonije, među kojima i trojica policajca iz obezbjeđenja, javila je državna agencija MIA.

To je rekla direktorica te zdravstvene ustanove Jasminka Čabukovska, navodeći da su četvorica od primljenih zadržani na liječenju.

Ministarstvo unutrašnjih poslova prethodno je saopštilo da se provjerava da li ima još povrijeđenih.

Pred zgradom Sobranja i dalje se nalazi manji broj građana koji kažu da će tu ostati koliko bude potrebno da bi odbranili Makedoniju, ali je situacija mirna.

(Kliker.info-Beta)


!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Antonovski iz Skoplja: Situacija nakon demonstracija mirna | N1 BA


////////////////////////////

Zastupnik Alijanse za Albance Zijadin Sela bori se za život : “Ako umre, Makedonija će dobiti rat”

April 28. 2017.


Zastupnik  Alijanse za Albance Zijadin Sela najteže je povrijeđen kada su demonstranti upali u zgradu Sobranja nakon što je skupštinska većina izabrala Talata Xhaferija iz Demokratske unije Albanaca za novog predsjednika Parlamenta, piše Al Jazeera Balkans.

Na fotografijama koje su se začas proširile društvenim mrežama vidi se zastupnik Sela kako leži na podu. Glava mu je potpuno krvava. Korisnici društvenih mreža kažu da se Sela bori za život, ali to nije provjerena informacija.

No, ova fotografija izazvala je potpuni bijes na internetu, a sve je veći broj onih koji prijete državnim udarom ako albanski zastupnik umre zbog ozljeda.

“Očekujemo građanski rat ukoliko Sela umre”, objavio je jedan korisnik Twittera na albanskom.

Na Facebooku se pojavila poruka da će, ukoliko Zijadin Sela umre, umrijeti i Slavomakedonija.

Među javno objavljenim komentarima nalazi se i onaj da su u vrijeme napada na Selu, “makedonski fašisti uzvikivali ‘prokleti Albanci'”.

“Zijadin Sela… uz tebe smo, molimo se za tebe”, napisao je jedan korisnik Facebooka.

(Kliker.info-Index)

Zastupnik Alijanse za Albance Zijadin Sela bori se za život : “Ako umre, Makedonija će dobiti rat”


////////////////////////

HNS ODGOVORIO ČOVIĆU: 'Njegove izjave o Hrvatima iz Bosne su skandalozne i diskriminirajuće, a biskup Komarica mu je generator nepotrebnih  sukoba sa vlastima RS'

HNS ODGOVORIO ČOVIĆU: 'Njegove izjave o Hrvatima iz Bosne su ...

/////////////////////

ORGANIZATOR PROTESTA NA SOKOCU DOBIO PORUKU: 'Završit ćeš kao Srđan Knežević i Željko Marković'?!

ORGANIZATOR PROTESTA NA SOKOCU DOBIO PORUKU: 'Završit ...

27.04.2017.

ENES RATKUŠIĆ: TRAGOM PLENjOVIĆEVE NEMORALNE PONUDE

Enes Ratkušić : Tragom Plenjovićeve nemoralne ponude

April 27. 2017.


Još nema ozbiljnijih osvrta na odluku Vlade Hrvatske da pristup kupovini nekretnina omogući isključivo stanovnicima Republike Srpske. Nema ih, iako je odluka sama po sebi višestruko zanimljiva, iako se Hrvatska, kao članica EU, drznula administrativno podijeliti prostor suverene i međunarodno priznate države.

Piše : Enes Ratkušić (Stav)

Zanemarimo li sporadične reakcije pretplaćenih na izjave u statusu svojevrsnih “dežura” u tom smislu, još nema ozbiljnijih osvrta na odluku Vlade Hrvatske da pristup kupovini nekretnina omogući isključivo stanovnicima Republike Srpske. Nema ih, iako je odluka sama po sebi višestruko zanimljiva, iako se Hrvatska, kao članica EU, drznula administrativno podijeliti prostor suverene i međunarodno priznate države.

Bosna i Hercegovina jeste na taj način odlukom u Daytonu administrativno strukturirana, ali to nikako ne znači da se međudržavni odnosi mogu graditi na toj činjenici. Na koncu, ni Hrvatska nije unitarno konceptualizirana da bi mogla biti zaštićena od takve vrste političkih igrarija. Pitanje se samo nameće: Da li bi Zagreb, hipotetički gledajući, prešao preko eventualne odluke bosanskohercegovačkih vlasti koje bi, zaobilazeći Vladu Hrvatske i njene institucije, preferirale saradnju s Primorsko-goranskom županijom, omogućujući njenim stanovnicima kakve posebne povoljnosti na vlastitom teritoriju u odnosu na druge stanovnike Hrvatske!? Svakako da bi takav potez bio ravan političkom skandalu. Ali, zato bi spomenutu odluku Plenkovićeve Vlade kao trebalo uzeti za normalnu?!

Ono što je u cijelom slučaju nedvojbeno jasno jeste to da odluka Vlade Hrvatske iz spomenutih transakcija koje se odnose na nekretnine isključuje samo Bošnjake, dok se drugima omogućava da normalno kupuju, prodaju i preprodaju. Drugim riječima, dopadne li se Bošnjaku iz Sarajeva, Mostara ili Tuzle, sasvim svejedno, kakav plac na Jadranu, neće ga moći kupiti, dok Srbin iz Banje Luke oko toga neće imati bilo kakve administrativne prepreke, kao ni njegov komšija Hrvat s dvostrukim državljanstvom.

Bošnjak čak ni vlasništvo uknjiženo mnogo prije disolucije bivše države ne može prenijeti ni pokloniti nasljedniku. Hrvatska Vlada davno se potrudila da ga prisili na samo jedno rješenje – prodaju. Istina, novom odlukom ne mora se mučiti oko nalaženja kupca u Hrvatskoj. Velikodušno su odlučili da ga može prodati komšijama s dvojnim državljanstvom u većem i naprasno počašćenim stanovnicima manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.

Niko se, barem u dosadašnjim reagiranjima, nije ustručavao pojašnjenja da odluka Vlade Hrvatske iz transakcija u vezi s nekretninama ima samo isključiti Bošnjake, ali niko ne ulazi u analizu razloga kojima se Vlada susjedne zemlje zasigurno vodila. Ima li logike u takvom potezu i, ako ima, u čemu se krije? Ono što odmah, bez ustezanja, treba isključiti tiče se odnosa prema Bošnjacima. Takva tumačenja, koja bi podrazumijevala diskriminaciju, nacionalizam i slične “zaključke” sazdane na terminologiji iz domena nacionalnih i ljudskih prava i sloboda, predstavljaju klasičnu stupicu, perspektivu koja se najčešće udaljava od pravih razloga za ovakve i slične odluke vlasti.

Držeći se takvih uveliko odomaćenih “modernističkih” objašnjenja, svakojake nebuloze moguće je konstruirati. Kao što bi neko mogao izvesti zaključak da premijer Hrvatske Andrej Plenković hoće konačno dokusuriti prigovore o “prirodnom savezništvu” s Bošnjacima, uzgredno se udvarajući Srbima, bojati se da, naslonjen na takvu perspektivu, neko, opet, ne izvede zaključak o Plenkovićevoj zavjeri protiv Republike Srpske, tj. da krajnji smisao odluke Vlade kojom rukovodi shvati kao podršku povratku Bošnjaka, blitzkrieg okupaciju manjeg bh. entiteta. Zato se valja složiti da su drugi razlozi posrijedi!

U ovom slučaju, riječ je o poprilično naivnom, gotovo djetinjastom pokušaju prevare, koja na najrječitiji način govori o nedoraslosti Vlade Hrvatske da vodi svoju zemlju, a kamoli da vodi razumnu vanjsku politiku iako je Hrvatska, u odnosu na druge zemlje bivše Jugoslavije, kao članica EU, u velikoj prednosti u svakom pogledu. Primamljivom ponudom, koja ima podgrijati snove o uživanjima na morskim žalovima, Plenković, zapravo, Srbe hoće stimulirati da zaborave na “Oluju”, počinjene zločine, kao i srpsku imovinu u Hrvatskoj, koju bi po svim rezonima trebalo vratiti njenim vlasnicima.

Sudeći prema šturim reagiranjima, nema ozbiljnijih nagovještaja da bi se u čudesnu moć morske vode u ispiranju kolektivnog pamćenja moglo i povjerovati. Poziv Srbima jeste tipičan probni balon sa slabim izgledima na duži let. Plenković, odnosno Vlada, naravno, ne računa niti očekuje nikakvu navalu kupaca iz Republike Srpske prema Jadranu. “Velikodušna” hrvatska ponuda ozbiljna je koliko i poziv penzionerima da se, ravnopravno s ostalim finansijskim magnatima, uključe u proces privatizacije, kupovinu velikih i profitabilnih firmi.


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature



Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature


Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature

Image result for plenkovic i covic karikature


Image result for plenkovic i covic karikature


Image result for andrej plenkovic karikature

Image result for andrej plenkovic karikature

Image result for andrej plenkovic karikature


Image result for andrej plenkovic karikature


Image result for andrej plenkovic karikature

Image result for andrej plenkovic karikature

Image result for andrej plenkovic karikature


/////////////////////////////////////

///////////////////////////////
//////////////////////////////////////////

VLADIMIR VUKČEVIĆ, BIVŠI TUŽILAC ZA RATNE ZLOČINE SRBIJE: “U Srebrenici je bio genocid i tačka”

– Stalne su političke manipulacije političara oko toga šta se desilo u Srebrenici i šta je to genocid. Genocid je takođe ratni zločin, samo najteži. Da li se desio genocid u Srebrenici? Jeste, desio se. Imate odluku Međunarodnog suda pravde koji kaže da se tu desio genocid i tačka – rekao je Vukčević.


VLADIMIR VUKČEVIĆ, BIVŠI TUŽILAC ZA RATNE ZLOČINE SRBIJE: 'U Srebrenici je bio genocid i tačka'

U Srebrenici se dogodio genocid, izjavio je  bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević na tribini “22 godine poslije sukoba: Da li su ratni zločini završena priča”, koju su organizovali njemačka organizacija Forum ZFD i beogradski dnevni list Danas.

 

– Stalne su političke manipulacije političara oko toga šta se desilo u Srebrenici i šta je to genocid. Genocid je takođe ratni zločin, samo najteži. Da li se desio genocid u Srebrenici? Jeste, desio se. Imate odluku Međunarodnog suda pravde koji kaže da se tu desio genocid i tačka – rekao je Vukčević.

 

 

Prema riječima Nataše Kandić, koordinatorke Koalicije za REKOM, srpski sudovi su jako vodili računa da se nijednom presudom Srbija ne dovede u vezu sa genocidom u Srebrenici. Kako je istakla, veliki je pesimista što se tiče procesuiranja ratnih zločina u budućnosti.


27.04.2017.

,,OVO JE PUČ": KAOS U MAKEDONIJI, OZLIJEĐEN ZORAN ZAEV

„OVO JE PUČ“: Kaos u Makedoniji, prosvjednici upali u zgradu parlamenta, lakše ozlijeđen Zoran Zaev i još nekoliko zastupnika (FOTO, VIDEO)


Većina u makedonskom parlamentu koju čine SDSM Zorana Zaeva i albanske stranke izabrala je u četvrtak Xhaferija za predsjednika parlamenta, a pristaše pokreta "Za zajedničku Makedoniju" upali su u zgradu parlamenta



'OVO JE PUČ': Kaos u Makedoniji, prosvjednici upali u zgradu parlamenta, lakše ozlijeđen Zoran Zaev i još nekoliko zastupnika (FOTO, VIDEO)

Prosvjednici su u četvrtak navečer ušli u zgradu makedonskog parlamenta, nakon što su socijaldemokrati i albanske stranke glasovali za izbor Talata Xhaferija, etničkog Albanca, za predsjednika makedonskog parlamenta.

 

Razbješnjena gomila je probila u Sobranje a navodno je lakše ranjen čelnik socijaldemokrata Zoran Zaev, kao i potpredsjednik te stranke Damjan Mančevski.

 

Televizijske snimke, piše Reuters, pokazuju Zaeva s krvavim tragom na lijevoj strani čela, nakon što je udaren šakom u glavu.

 

Ozlijeđeno je još nekoliko zastupnika, a jedan od njih se navodno bori za život.

 

Većina u makedonskom parlamentu koju čine SDSM Zorana Zaeva i albanske stranke izabrala je u četvrtak Xhaferija za predsjednika parlamenta, a pristaše pokreta "Za zajedničku Makedoniju" upali su u zgradu parlamenta gdje ih je sigurnosna služba spriječila da se popunu u glavnu prostoriju.

 

Do izbora Talata Xhaferija došlo je nakon što je predsjedavajući Sobranja Trajko Veljanovski prekinuo sjednicu, na čijem dnevnom redu nije bio izbor novog predsjednika, piše Tanjug te pojašnjava da je potom najstariji zastupnik preuzeo predsjedanje, stavio izbor na dnevni red, pa je potom Xhaferi i izabran.

 

U prostoriji su ostali zastupnici VMRO-DPMNE-a bivšeg premijera Nikole Gruevskog koji su uzvikivali "Ovo je puč".

 

U Makedoniji vlada dugotrajna kriza koja je ponovno raspirila i etničke napetosti. Iako su 11. prosinca održani prijevremeni izbori, oni nisu riješili problem.

 

Naime, nacionalistička stranka VMRO, na vlasti od 2006., blokirala je oporbene socijaldemokrate (SDSM) da preuzmu vlast.

 

SDSM, koji je osvojio 49 mjesta od ukupno 120, dva manje od VMRO-a, postigao je dogovor o koalicijskoj vladi s tri albanske stranke. No, predsjednik Gjorge Ivanov, saveznik VMRO-ova vođe Nikole Gruevskog, odbio je dati mandat za sastavljanje vlade čelniku socijaldemokratska Zoranu Zaevu.

 

Zajedno s Gruevskim optužuje Zaeva i albanske stranke da dovode u pitanje opstojnost zemlje jer njihov koalicijski dogovor predviđa da albanski postani drugi službeni jezik u cijeloj zemlji, javlja Hina.

 

'OVO JE PUČ': Kaos u Makedoniji, prosvjednici upali u zgradu ...


////////////////
/////////////////////

SO NA RANE SRBIJI: 'Pozdravljam oslobađanje Haradinaja, Srbija da povuče sve potjernice…'

SO NA RANE SRBIJI: 'Pozdravljam oslobađanje Haradinaja, Srbija da ...

///////////////

DODIK PRVI PUT O SVOM PRIMITIVNOM ISPADU: 'Nisam bio spreman, ambasadorica Cormack je kriva za...'

DODIK PRVI PUT O SVOM PRIMITIVNOM ISPADU: 'Nisam bio ...

//////////////////////////

/////////////////////////////////////////////

Student iz Srebrenice asistent i inovator u Austriji : Fahrudinova digitalizacija

/////////////////////////////////////
//////////////////////////////////////

Knjiga o uspješnoj dijaspori : Predstavljena ‘Antologija i Monografija – Svjetionik’ Milenka

27.04.2017.

NOVI SKANDAL PREMIJERKE ENTITETA RS-e; ŽELjKA CVIJANOVIĆ NAJURENA IZ STATE DEPARETMENTA

Novi skandal premijerke RS : Željka Cvijanović najurena iz State Deparetmenta

April 27. 2017.


Nakon blamaže koju je sama sebi napravila prilikom inauguracije novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, kada je turističku posjetu američkoj prijestolnici plaćenu novcem iz budžeta ovog entiteta pokušala predstaviti kao službeni prijem, premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović prije nekoliko dana kreirala je još jedan diplomatski skandal i prouzročila sramotu, kako Bosni i Hercegovini, tako i entitetu čijom vladom predsjedava.

Naime, premijerka RS‑a došla je nenajavljena s Obradom Kesićem iz predstavništva RS‑a u Washingtonu u State Department. Niti je o tome obavijestila američke službenike niti Ambasadu BiH, iako je to po pravilima morala učiniti. Cvijanović je tražila sastanak s nekim od dužnosnika, ali je uspjela dobaciti samo do lobija State Departmenta, odakle je brzo ispraćena nakon kratkog razgovora s nekim od uposlenika. Nije imala više sreće ni u Ambasadi Rusije u Washingtonu, u kojoj je bezuspješno pokušavala ugovoriti sastanak s ambasadorom.

Cvijanović je, kako saznaje Stav iz diplomatskih izvora, pokušala ugovoriti sastanak u State Departmentu kako bi Milorada Dodika probala skinuti s crne liste američke administracije. Nenajavljen dolazak u State Department u ovoj je instituciji shvaćen kao čin djelovanja protiv američke administracije i novog državnog sekretara.

Jasno je rečeno kako je ovakvo ponašanje zloupotreba gostoprimstva i vize koju je Cvijanovićki izdala Ambasada SAD‑a u Sarajevu kako bi Cvijanović mogla prisustvovati proljetnom zasjedanju Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Upozorena je i kako bi ovakvo ponašanje ubuduće moglo rezultirati poništenjem vize i zabranom ulaska u Sjedinjene Američke Države.

(Kliker.info-Stav)


////////////////////////////////////////////////





Image result for zeljka cvijanovic karikature

///////////////////////////////////////

Image result for dodik i cvijanovic karikature

/////////////////////////////////////////////

Image result for dodik i cvijanovic karikature

//////////////////////////////////

Image result for dodik i cvijanovic karikature

////////////////////////////////////

Image result for dodik i cvijanovic karikature

///////////////////////////////

Image result for dodik i cvijanovic karikature

//////////////////////////////////////

Image result for milorad dodik karikature

/////////////////////////////

Image result for milorad dodik karikature
///////////////////////////

Image result for milorad dodik karikature

//////////////////////////////

Image result for milorad dodik karikature

/////////////////////////////////


Image result for milorad dodik karikature

/////////////////////////////

Image result for milorad dodik karikature

///////////////////////////////////////


Image result for milorad dodik karikature

//////////////////////////////////

Image result for milorad dodik karikature

////////////////////////////////

Related image

///////////////////////////////////////////////////////
Image result for milorad dodik karikature

////////////////////////////////////

Image result for milorad dodik karikature

//////////////////////////////////

Image result for milorad dodik karikature


///////////////////////////////////
Image result for milorad dodik karikature
///////////////////////////////

Image result for milorad dodik karikature
27.04.2017.

SLAVLjE U PRIŠTINI : RAMUSH HARADINAJ OSLOBOĐEN, SUD ODBIO ZAHTJEV SRBIJE IZRUČENjE

Slavlje u Prištini : Haradinaj oslobođen, sud odbio zahtjev Srbije za izručenje


April 27. 2017.


Francuski prizivni sud u četvrtak je objavio da je odbio izručenje Srbiji bivšeg kosovskog premijera Ramusha Haradinaja koji je bio zapovjednik bivše Oslobodilačke vojske Kosova (OVK- UCK) u ratu 1998-1999.

Francuski sud odobrio je da se Haradinaj odmah pusti na slobodu iz pritvora.

Vlasti su pritvorile Haradinaja kada je doputovao u Francusku 4. januara na temelju potjernice  iz Srbije koja ga optužuje za ratne zločine tijekom pobune na Kosovu koje je tada bilo južna pokrajina Srbije.

Hapšenje  Haradinaja dodatno je zaoštrilo diplomatske odnose između Srbije i Kosova koje je proglasilo neovisnost 2008., uz podršku  zapadnih zemalja koje su pozvale Beograd da prekine progon osoba povezanih sa sukobom, piše Reuters.

Ramush Haradinaj, koji je u utorak izjavio da je zahtjev Srbije Francuskoj za njegovo izručenje “izravan poziv na rat”, izrazio je tom prilkom uvjerenje da će francuske vlasti u četvrtak odbaciti zahtjev Srbije za njegovo izručenje.

Srbija Haradinaja traži zbog sumnje da je počinitelj ili supočinitelj ratnih zločina nad srpskim civilima na Kosovu 1998. i 1999.

Istraga protiv Haradinaja pokrenuta je u Srbiji  još 2004., a nedavno je proširena novim optužbama i novim dokazima koji su proslijeđeni sudu u Colmaru.

Haradinaj je pred Haškim tribunalom (ICTY) bio procesuiran s još dvojicom suradnika i 2012. je pravomoćno oslobođen svih optužbi za ratne zločine, ali Beograd tvrdi da je tjeralica objavljena zbog djela koja nisu bila predmetom suđenja u Den Haagu.

Haradinajev brat Daut Haradinaj izjavio je ovaj tjedan u emisiji “Infobox” kosovske TV Dukađini da bi, ako francuski sud “pogriješi” i izruči Srbiji njegova brata Ramusha, mogao izbiti rat na Kosovu i da bi Kosovo moglo ostati bez ijednog Srbina, a ta je izjava izazvala oštre osude u Beogradu i nazvana “nedopustivom” i “opasnom”.

(Kliker.info- Hina)

/////////////////////////
///////////////////////////

//////////////////////////////

//////////////////////////

Intervjui

Prof. dr. Feđa Burić : Mješoviti brakovi su više simboli, i to simboli koji prvi stradaju tokom etničkih ratova !

 

///////////////////

DODIKOV SAVJETNIK PRONEVJERIO 100.000 KM: Vodi se velika istraga protiv Pantelije Ćurguza

DODIKOV SAVJETNIK PRONEVJERIO 100.000 KM: Vodi se velika ...

///////////////////////

VLADIKA GRIGORIJE ŽESTOKO KRITIKOVAO VUČIĆA: 'On je opasan političar, mislim da je pretjerao'

VLADIKA GRIGORIJE ŽESTOKO KRITIKOVAO VUČIĆA: 'On je ...

////////////////////

VUČIĆ BIJESAN NAKON OSLOBAĐANJA HARADINAJA: 'Ta odluka je skandalozna i sramna, protestna nota Francuskoj'

VUČIĆ BIJESAN NAKON OSLOBAĐANJA HARADINAJA: 'Ta odluka ...

////////////////////////////

NJEMAČKA U ŠOKU: Ksenofobični Nijemac prerušio se u Sirijca i planirao teroristički napad!

Ksenofobični Nijemac prerušio se u Sirijca i planirao teroristički napad!

/////////////////////////

LIDERI MOSTA I HDZ-a O KRIZI VLASTI: Petrov: 'Plenković ruši vladu'; Plenković: 'Imam pravo da smijenim koga hoću'

LIDERI MOSTA I HDZ-A O KRIZI VLASTI: Petrov: 'Plenković ruši vladu ...

///////////////////////////

/////////////////////////

Novi skandal premijerke RS : Željka Cvijanović najurena iz State Deparetmenta

Nakon blamaže koju je sama sebi napravila prilikom inauguracije novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, kada je turističku posjetu američkoj prijestolnici plaćenu novcem iz budžeta ovog entiteta pokušala predstaviti kao službeni

/////////////////////////////


///////////////////////


Zvizdić o Agrokoru: Nema povlačenja kapitala iz Bosne i Hercegovine !

Sastanak predstavnika bh. i hrvatskih institucija upriličen danas u Sarajevu samo je jedan u nizu sve dok se ne dođe do konačnog restrukturiranja hrvatskog giganta „Agrokor“, a plan rekonstruiranja bi [...]

24.04.2017.

UKRADENE SLIKE IZ BiH, NACIONALNA DOBRA SRBIJE

Ukradene slike iz BiH, nacionalna dobra Srbije


Dženan Jusufović: BiH je potpisala niz konvencija, međutim, one nisu usklađene sa zakonima (na fotografiji: sa izložbe u Umjetničkoj galeriji BiH, arhivska fotografija)

Dženan Jusufović: BiH je potpisala niz konvencija, međutim, one nisu usklađene sa zakonima (na fotografiji: sa izložbe u Umjetničkoj galeriji BiH, arhivska fotografija)

///////////////////////

Centar protiv krijumčarenja umjetnina (CPKU) iz Tuzle objavio je bazu podataka o ukradenim umjetninama iz Bosne i Hercegovine. Na tom spisku se nalazi 109 djela među kojim su četiri slike iz lične kolekcije Envera Mulabdića.

Iako je njihova krađa davno prijavljena, još uvijek nisu vraćene vlasniku i nalaze se u privatnoj zbirci kolekcionara iz Novog Sada. U međuvremenu su se našle na spisku nacionalnog dobra Srbije iako su proglašene nacionalnim dobrom Bosne i Hercegovine.

Baza nestalih djela će se povremeno dopunjavati jer CPKU kao nevladina organizacija ne raspolaže svim podacima, i uglavnom radi na osnovu obraćanja vlasnika, koji nisu dočekali da im se djela vrate, kaže predsjednik Centra Dženan Jusufović.

"Među njima su i četiri slike iz privatne kolekcije Envera Mulabdića, koje su vrlo vrijedne i koje su proglašene nacionalnim dobrom BiH. U međuvremenu su, prema podacima kojim raspolažemo, ova djela postala nacionalno dobro Srbije. Vidjeli smo kataloge u kojim se nalaze ukradene slike, jer se one postavljaju na izložbama", ističe Dženan Jusufović.

Na žalost, navodi Jusufović, navedena umjetnička djela još uvijek nisu na Interpolovoj stranici ukradenog umjetničkog blaga BiH, ali su "konačno sastavni dio baze podataka nestalih bosanskohercegovačkih umjetnina".

"Svi podaci su prezentovani prije dvije godine na Međunarodnoj konferenciji u Tuzli, uključujući i prijavu gdje se ta djela nalaze. To isto smo objavili na izložbi 'Velikani likovne umjetnosti - nestala djela' koja je održana u Sarajevu, gdje je takođe javnost upoznata s tom krađom a što je i nama u prvo vrijeme izgledalo nestvarno", kaže Jusufović.

Sa izložbe u Umjetničkoj galeriji BiH, Sarajevo, arhivska fotografija

Sa izložbe u Umjetničkoj galeriji BiH, Sarajevo, arhivska fotografija


Kolekcionar iz Bosanskog Novog Enver Mulabdić, po zanimanju arheolog, danas je kustos Muzeja Unsko-sanskog kantona u Bihaću. Krađu dijela bogate kolekcije je prijavio nadležnim organima 2006. godine. Tvrdi da su njegove vrijedne umjetnine postale vlasništvo kolekcionara iz Novog Sada, Đure Popovića, što je potvrdio u razgovoru za RSE.

"Radi se o tri ulja na platnu čiji su autori Đoko Mazalić, Petar Tiješić, Vilko Šeferov i o bronzanoj skulpturi autora Frane Kršinića. Cijela kolekcija Mulabdić proglašena je nacionalnim dobrom Bosne i Hercegovine, a prije toga je imala status nacionalnog spomenika. Trideset radova je tu, gdje su uključene i te četiri nestale slike", kaže za kolekcionar Enver Mulabdić.

Mulabdić priča da je kolekcija bila u mom stanu u Bosanskom Novom.

"Mi smo 23. jula 1992. godine, u jednom danu protjerani, 16.000 ljudi. Otišli smo s najlonskim kesama u rukama, tako da sam morao kolekciju ostaviti kod susjeda sa kata. Kad sam se vratio iz Njemačke 1998. godine, nastojao sam vratiti svoja umjetnička djela, što sam i uspio osim četiri djela, najvrednija", navodi Mulabdić.

Prema njegovim saznanjima, jer je "obavio brojne razgovore uglavnom s kolegama arheolozima", slike su završile u Novom Sadu i nalaze se u kolekciji Đure Popovića.

"Novi Sad će biti evropska prijestonica kulture 2021. godine i oni računaju na Đurinu kolekciju da će biti izložena. Popović je već izlagao slike 2008., 2012., a 2016. u jesen izlagao je 50 slika srpskih slikara. Na koricama je bila slika Đoke Mazalića, to je remek-djelo, prema riječima Azre Begić, 'Magdalena' iz 1930. godine, formata 78x98 cm. Na toj izložbi su bila djela Save Šumanovića, Konjovića, Peđe Milosavljevića, ali na koricama je bila moja slika – što znači koja je njena vrijednost i koji je to kvalitet. Najgore je što se to sada predstavlja kao umjetničko blago i nacionalno dobro Srbije", riječi su Mulabdića.

Na pitanje kako je došao do saznanja da bi se otuđene umjetnine mogle nalaziti u Novom Sadu, kod Popovića, Enver Mulabdić kaže:

"Ja sam pokušavao od 1999. da doznam gdje se slike nalaze i tragao sam sve do 2006. godine. Te godine sam doznao da se najvjerovatnije nalaze u kolekciji Đure Popovića. On javno uz katalozima pokazuje moje slike. Sve sam uporedio sa mojim dokazima o vlasništvu, koje imam. Federalnom MUP-u sam prijavio krađu 14. jula 2006. godine. Federalni MUP ništa nije poduzeo, nije prijavio Interpolu. Nisu uradili svoj posao kako treba."

Na Interpolovoj stranici Bosna i Hercegovina traga se za 14 umjetnina, a na spisku koji je objavio Centar protiv krijumčarenja umjetnina, radi se o 109 djela.

"Osim privatnih slika, traga se za djelima koja su nestala iz Umjetničke galerije BiH i Međunarodne galerije potreta iz Tuzle. To su djela Božidara Jakca, Ismeta Mujezinovića, Safeta Zeca, Ferdinanda Hodlera, grčkih i italijanskih majstora... nestali su i islamski rukopisi, kao i neki drugi. Tu je i unikatni nakit, novčići, iskopine iz srednjovjekovnog perioda", kaže Dženan Jusufović.

"Nevjerovatna inertnost bh. vlasti"

Jusufović ističe da u bazu još nisu stavljeni podaci vezani za krađu kompletne zbirke djela slikara Ljube Laha iz Bugojna, kao ni za krađu slika prošle godine iz ateljea Marija Mikulića, pa i krađu iz Muzeja Istočne Bosne u Tuzli.

"Javlju nam se ljudi koji kažu da su svjedoci krađa umjetničkih koja su išla prema Srbiji ili umjetnina iz Počitelja, Stoca, koja su otišla prema Hrvatskoj. Ima toga dosta. Trebalo bi napraviti specijalizovanu kancelariju u kojoj bi bili i pripadnici policije, tužioci, sudije i stručna lica i tako bi se došlo do potpune i jasnije slike ukradenog blaga. Za neke stvari nećemo nikada naći trag ali za većinu se može utvrditi gdje su otišle i onda ih tamo tražiti", poručuje Jusufović.

Dzenan Jusufović: Napraviti specijalizovanu kancelariju

Dzenan Jusufović: Napraviti specijalizovanu kancelariju


Enver Mulabdić ističe da je Bosna i Hercegovina nevjerovatno inertna u potrazi za svojim umjetničkim blagom.

"Zamislite, Centar protiv krijumčarenja umjetnina iz Tuzle, formiran je tek nedavno, 20 i više godina nakon zaršetka rata. I to u Tuzli, zar nije logično da je uspostavljen u Sarajevu? I to je nevladina organizacija. Meni je to nelogično i stalno se pitam u kakvoj to državi živim?", kaže Mulabdić.

Kolekcionar Mulabdić podsjeća da su odavno tadašnji predsjednici Srbije i Hrvatske, Boris Tadić i Ivo Josipović, razgovarali o vraćanju ukradenih umjetnina.

"Hrvatska potražuje 31.000 takvih djela a već je 27.000 vraćeno. Bosna i Hercegovina nije niti jedan jedini predmet tražila. Da čovjek propadne u zemlju! Ništa nije traženo! Bosni ne treba ništa, to je jezivo", ocjenjuje Enver Mulabdić.

Potrage bez rezultata

Zašto lako nestaju umjetnine iz Bosne i Hercegovine, za koje država ne pokazuje interes?

Dženan Jusufović kaže da je njihov cilj bio objava baze podataka, kako bi se uradio najznačajniji dio posla.

"Kad smo prije dvije i po godine krenuli s ovom pričom, ljudi jednostavno nisu shvatali o čemu se radi. Nikako nisu shvatali da je to kriminal, krađa, da ne kažem uništavanje državne imovine, da je to profitabilno. Sad, kad je izašla ova baza, mislim da su počeli uviđati da je to nešto ozbiljno, da se u cijelom svijetu ozbiljno pristupa tome", konstatuje Jusufović.

Nije samo problem ono što se ukrade u BiH, nego je problem i što se Bosna koristi kao tranzitna zemlja, ukazuje Dženan Jusufović.

"Mi smo (BiH) potpisali niz konvencija, međutim, one nisu usklađene sa zakonima. Mi imamo i Ministarstvo civilnih poslova BiH u čijoj nadležnosti treba da bude i ova oblast. Imamo Ministarstvo sigurnosti, imamo UNESCO BiH, imamo strukture, i kantonalne, i federalne, entitetske, državne, ali nikako da nešto krene. Ukradeno blago je tako postalo lak plijen drugih umesto da se njime ponosi BiH", mišljenja je Jusufović.

Treba podsjetiti da je iz Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine ukradeno 50 pravoslavnih ikona, tri iluminirana islamska rukopisa i dva vrlo značajna djela Ferdinanda Hodlera. To INTERPOL i dalje potražuje, međutim, rezultata još uvijek nema.

Tokom ratnih godina, bili su brojni primjeri pustošenja muzeja, galerija, privatnih zbirki, javnih institucija kada je ukraden veliki broj umjetnina, pretežno slika. Krađe se dešavaju i sada. Najvećem broju njih, nikada se nije ušlo u trag.

Iako je novčana vrijednost otuđenog blaga izuzetno visoka, najveću štetu ima država BiH, koja je osakaćena za veliki broj umjetnina koje su činile njenu kulturnu baštinu i nacionalno dobro.

///////////////////////

////////////////////

Ponedjeljak/ponedeljak, 24. april/travanj 2017.



////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Ponedjeljak/ponedeljak, 24. april/travanj 2017.

///////////////////////////

24.04.2017.

HISTORIJSKI ČIN VJERSKIH LIDERA BiH: "VRIJEME DA SE SVI NA JEDAN ISKRENI NAČIN POSTIDIMO ONOGA ŠTO SE DOGODILO"

HISTORIJSKI ČIN VJERSKIH LIDERA BiH: "Vrijeme da se svi na jedan iskreni način postidimo onoga što se dogodilo"

Vladika Grigorije rekao je ranije da je ovo vrlo važan i težak korak, ali da članovi MRV žele poslati poruku da se klanjaju svakoj žrtvi i da se protive svakom zločinu.





Članovi Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini zajedno sa Semihom Borovac, ministricom za ljudska prava i izbjeglice BiH posjetit će danas mjesta stradanja Bošnjaka, Srba, Hrvata i Jevreja.

 

Nakon Jevrejske općine u Sarajevu delegacija je jutros posjetila Kazane kod Sarajeva. Molitvu za ubijene Srbe izmolili su srpski sveštenici. Delegacija se zatim zaputila ka Križančevom selu, Kruščicama te Korićanskim stijenama.

 

Delegaciju predvoditi predsjednik Međureligijskog vijeća episkop Grigorije i članovi Skupštine Vijeća vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, zamjenik reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Husein ef. Smajić i Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske općine Sarajevo.

 

Vladika Grigorije rekao je ranije da je ovo vrlo važan i težak korak, ali da članovi MRV žele poslati poruku da se klanjaju svakoj žrtvi i da se protive svakom zločinu.

 

Došlo je vrijeme da se svi na jedan iskreni način postidimo onoga što se dogodilo među nama – rekao je vladika Grigorije, piše Patira.

 

KAZANI Kazani su nepristupačan lokalitet na obroncima Trebevića gdje su tokom agresije na BiH, opsade Sarajeva, dovođeni i ubijani civili koji su potom bacani u jamu. Broj ubijenih na Kazanima do danas nije zvanično utvrđen. Iz duboke jame na tom mjestu nakon rata, u više ekshumacija, izvađeni su posmrtni ostaci 23 žrtve, od kojih je 15 identifikovano.

 

alt
Foto Patria

Prema podacima Justice Reporta, riječ je o pet žrtava ženskog spola i deset muškog, starosti od 27 do 66 godina. Dvije žrtve su ukrajinske nacionalnosti, dvije žrtve hrvatske, jedna žrtva bošnjačke nacionalnosti i deset žrtava srpske nacionalnosti.

 

Za zločine nad Sarajlijama koji su stradali na tom mjestu, od 1996. godine na kazne od 10 mjeseci do šest godina zatvora osuđeno je 14 bivših vojnika Armije RBiH. Glavnim odgovornim za zločine na Kazanima smatra se Mušan Topalović Caco te pripadnici njegove Desete brdske brigade. Topalović je ubijen pri pokušaju bijega 1993. godine, nakon što je uhapšen.

 

KRIŽANČEVO SELO 22. decembra 1993. pripadnici ARBiH probile su odbranu Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo. Ubijeno je više od 30 vojnika HVO-a. Neki od njih su zarobljeni, ali su nakon toga razmijenjeni. Govori se da je među ubijenim bilo i nekoliko civila. 

 

alt
Foto Patria

 

KORIĆANSKE STIJENE 21. avgusta 1992. više od 250 prijedorskih logoraša nesrpske nacionalnosti likvidirani su i bačeni u provaliju duboku oko 300 metara na lokalitetu Korićanske stijene na planini Vlašić. 
Konvoj s oko 1.200 zarobljenih Bošnjaka i nekoliko Hrvata iz prijedorskih logora krenuo je prema Travniku, ali su više od 250 njih pripadnici interventnog voda pod zapovjedništvom Sime Drljače, načelnika prijedorskog MUP-a, likvidirali i bacili u duboke provalije na Korićanskim stijenama.

 Image result for koricanske stijene

 

Posjeta MRV BiH će biti okončana sastankom čelnika Međureligijskog vijeća i ministrice Borovac i njenih saradnika, na kojem će biti razgovarano o mogućnostima inteziviranja saradnje naročito na planu zajedničkog djelovanja u cilju postizanja većeg stepena razumijevanja kao i vraćanja povjerenja među narodima u BiH, a što je osnov za sigurnu i stabilnu budućnost svih u našoj zemlji.

/////////////////////
//////////////////////

NEZADOVOLJNI BRANITELJI U LJUBUŠKOM ČEKALI ČOVIĆA: Dolazak lidera HDZ-a otkazan zbog 'elementarne nepogode'?! - 3

NEZADOVOLJNI BRANITELJI U LJUBUŠKOM ČEKALI ČOVIĆA ...

/////////////////////////

IVANIĆ: Livne više vremena u Banjoj Luci nego u Izraelu

IVANIĆ: Livne više vremena u Banjoj Luci nego u Izraelu | Slobodna ...

////////////////////////////

/////////////////////////////////////


////////////


Daleki put brojne delegacije bez rezultata : MMF nije načinio ustupak BiH

Bez povećanja akciza na gorivo – nema investicija za autoput. Znali su to i ranije, prije puta u Vašington, članovi bh. delegacije na svim nivoima. Predstavnici MMF-a ponovili su da je [...
23.04.2017.

JOŠ SE TRAŽI 1400 BOŠNjAKA : KLANjANA KOLEKTIVNA DžENAZA ZA UBIJENE VLASENIČANE

Još se traži 1400 Bošnjaka : Klanjana kolektivna dženaza za ubijene Vlaseničane


April 22. 2017.



U Vlasenici je danas obavljena dženaza i ukop četiri žrtve ubijene u Vlasenici tokom agresije na BiH.

Ukopani su  Bešir Čamdžić koji je ubijen 1995. godine. U trenutku smrti imao je 73 godine. Ukopan je i Muradif Kolarević, koji je u trenutku smrti imao 35 godina. Ubijen je 1992. Jasmin Hurić je ubijen također 1992., a imao je svega 16 godina kada su ga u Vlasnici ubili pripadnici Vojske Republike Srpske. Jakup Hrnjić je imao 53 godine u trenutku ubistva 1992.

Na šehidskom mezarju u Vlasenici prošle godine je ukupno 14 ubijenih Vlaseničana, od kojih su samo dvije žrtve identificirane, dok su ostali ukopani pod oznakom NN.

Na mezarju Rakita u Vlasenici do sada je ukopano nešto više od 340 žrtava, dok ih je ukupno 1.200 ukopano u mjesnim mezarjima oko Vlasenice.Nisu pronađeni posmrtni ostaci još oko 1.400 vlaseničkih Bošnjaka, piše Patria.

(Kliker.info-NAP)

//////////////////

KADA SIĐEŠ NIZ KOVAČE: Fascinantni snimci Baščaršije iz 1915. godine (VIDEO)

KADA SIĐEŠ NIZ KOVAČE: Fascinantni snimci Baščaršije iz 1915 ...

//////////////////////

/////////////////////////////////////

Milionska šteta : U potpunosti izgorio biperxafs Bingo u Mostaru (VIDEO)

Objekat hiperxafsa Bingo u Mostaru, kojeg je večeras nešto iza 20 sati zahvatio požar, u potpunosti je izgorio, potvrđeno je  u Vatogasnoj brigadi Mostar.Požar je stavljen pod kontrolu, a kako

//////////////////////////////////
21.04.2017.

JAJCE: ZAVRŠEN POVRATAK U GRAD AVNOJ-a

Jajce: Završen povratak u grad AVNOJ-a


Predrag Blagovčanin

Autor
20.4.2017. 


Jajce: Završen povratak u grad AVNOJ-a


Crkva uspenja presvete Bogorodice

///////////////////

Proces povratka građana srpske nacionalnosti u Jajce je sasvim sigurno završen. Razloge za činjenicu da danas u Jajcu živi tek pet stotina Srba možemo tražiti u nezvaničnoj politici  Republike Srpske koja ni na koji način nije željela podržati povratak srpskog stanovništva u njihove prijeratne domove,  kao i opstrukcija koje su dolazile od nekadašnjih lokalnih struktura vlasti u ovom gradu.

Piše: Predrag Blagovčanin

Posljedice sulude politike etničkog čišćenja, masovnog raseljavanja stanovništva i deklerativno ispoštovanog aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, najvidljivije su upravo u statističkim podacima, a te brojke su neumoljive.

Prijeratna opština Jajce, prema popisu iz 1991. godine, imala je ukupno 45.000 stanovnika. Po nacionalnom sastavu te brojke su izgledale ovako: Muslimani 17.386, Hrvati 15.811, Srbi 8.663, a ostatak od preko 3000 ljudi – Jugosloveni i ostali.  Danas,  ista opština  prema  podacima  Agencije za statistiku BiH ima 27.258 stanovnika od toga Bošnjaka 13.260, Hrvata 12,556 i Srba 501.

1992. godina sjetve krompira

Odlazak građana srpske nacionalnosti iz Jajca počeo je u martu i aprilu 1992. godine kada su na zahtjev Radovana Karadžića i SDS-a  masovno i organizirano napustili Jajce. Nikola Bilić, predratni i poslijeratni načelnik opštine Jajce, ističe da je nakon masovnog odlaska u gradu Jajcu ostalo oko 500 do 600 građana srpske nacionalnosti.

„Do početka maja ljudi su masovno kamionima izvlačili namještaj,  bijelu tehniku,  rakiju i dr. pod izlikom da idu sijati krompir. U tom trenutku mi nismo znali šta se događa. Nedavno dok sam gledao egzodus Srba iz Sarajeva, Hadžića, Vogošće, podsjetilo me na te slike. Jajce je mali grad, svak svakoga zna. Mislim da je u periodu rata dok Jajce nije palo, ostalo oko pet-šest stotina Srba koji su učestvovali u obrani  i koji su djelovali kroz HVO i Teritorijalnu obranu.“

Razloge za poražavajuću statistiku i izostanak povratka prijeratnog srpskog stanovništva u Jajce, Nikola Bilić vidi u činjenici da je Dejtonskim sporazumom Republika Srpska priznata kao entitet u okviru BiH.

„Mislim da je razlog ovako malog broja povratnika građana srpske nacionalnosti identičan kao u cijeloj Bosni.  U prvom redu to je posljedica kolektivnog razmišljanja o stvaranju srpskog entiteta koji je na kraju stvoren i zaokružen u Dejtonu.  Nakon oslobađanja Jajca ja sam zagovarao što brži i što masovniji povratak svih ljudi u Jajce bez obzira na nacionalnost. Jer ako se grad popuni ljudima na taj način će se sačuvati ono što nije uništeno u ratu. Međutim, ta kolektivna svijest i euforija zbog srpskog entiteta bili su glavni razlog što u tom periodu nije došlo do povratka Srba. Već 1997. i 1998. godine po mom uvjerenju dosta ljudi se htjelo vratiti, međutim vratiti se negdje gdje ćeš samo imati stan ili kuću, a nemati posao je poprilično nemoguća misija.“

IMG_2012

Nikola Bilić

Nezaposlenost, nestabilna politička situacija, opstrukcije kao i činjenica da je većina srpskog stanovništva iz gradske jezgre Jajca prodala stanove, za Nikolu Bilića glavni su razlozi zbog kojih danas u Jajcu živi tek oko 500 Srba.

„Teško da Hrvat može dobiti posao u Bugojnu, Bošnjak u Grudama ili Srbin u Jajcu. I to su realne stvari. Srbi koji danas žive u Jajcu su uglavnom ljudi koji žive na selima i koji imaju svoja imanja zbog kojih su se vratili. Dobar dio jajačkih Srba iz gradske jezgre je u Brčkom i okolici Banja Luke ili su napustili Bosnu. Najveći dio tih ljudi je prodao svoju imovinu i definitivno se ne misle vraćati. Opstrukcija je bilo jer mi smo zemlja opstrukcija i zato nam je upravo ovako kako nam je. Ja sam prije osam godina predlagao da se izdvoji jednak dio za početak obnove pravoslavne crkve jer razrušena pravoslavna crkva je najveća sramota nas Jajčana, bez obzira što je danas samo par stotina Srba u Jajcu. Zbog te inicijative ja sam prozivan – odakle meni pravo da se ja sad zalažem za nekoga protiv koga smo ratovali. Rat je bio i prošao.“

Ja ne gledam jel’ se meni isplatilo da se vratim ja gledam jel’ meni lijepo

Slavica Glamočak penzionisana učiteljica, jedna je od povratnika u Jajce. U grad se vratila 2002. godine nakon povrata stana i kako naglašava „miješanja stanovništva“.

„Ja se nisam odmah vratila u Jajce nego sam čekala da se pomiješaju stanovnici. Tako da sam se vratila 2002. godine,  a povrat stana koji je bio useljen i opljačkan nekoliko puta,  bio je 2001.  godine. Stan je bio devastiran,  hodnik  je prokišnjavao, vrata nisam imala, pola parketa je falilo. Sve moguće papire sam predala, a eksera i šarafa nisam dobila. Tako da sam ja sama sa kćerkom mjesec po mjesec odvajala da renoviram malo po malo.“

18051634_10206688171361284_1282294676_n

Slavica Glamočak

Opstrukcije prilikom zapošljavanja Slavica Glamočak doživjela je odmah po povratku u Jajce. Primljena je na radno mjesto u školi u kojoj je radila prije rata da bi samo tri dana nakon zaposlenja dobila otkaz pod izgovorom da je govorila i održavala časove na ekavici.

„Konkurisala sam u školu u kojoj sam prije radila. U tom trenutku direktorica je bila na godišnjem odmoru na moru i sekretarica me primi. Nakon što se direktorica vratila sa godišnjeg odmora zove me telefonom i kaže morat će mi uručiti otkaz. Zvanični razlog je da sam govorila ekavicu. Ja nikad ekavicom nisam govorila. Nakon toga tadašnja direktorica kaže da će održati sastanak sa roditeljima pa ćemo vidjeti.  Tim sastancima nisam mogla prisustvovati. Održana su tri sastanka gdje su roditelji koji su moji bivši učenici tada rekli da bi voljeli da se vratim, a ovi koji su se doselili u Jajce i koji su izgubili nekoga u ratu nisu željeli da ja radim u školi.  Nakon toga ja pitam direktoricu  – jel’ ovo privatna škola. Direktorica odgovara da nije, a iskreno i iz Mostara su me zvali da ti kažem da ne možeš raditi.“

Stalno radno mjesto na kojem je i penzionisana, Slavica Glamočak pronašla je u područnoj osnovnoj školi u Podbrdu, mjestu koje je od Jajca udaljeno 30 km prema Ključu. Kako tvrdi, u ovoj osnovnoj školi radila je deset godina, a sa svojim sugrađanima nema problema.

„Škola u Podbrdu je od Jajca udaljena 30 kilometara na putu prema Ključu, a uprava te škole je na 50-om kilometru u Baraćima. Tako da kad sam išla na sjednicu, morala sam doći u Baraće  i nakon toga se vratiti. Što je 100 kilometara sve skupa. U toj školi sam radila deset godina i bilo mi je veoma lijepo. Ja ne gledam jel’ se meni isplatilo da se vratim, ja gledam jel’ meni lijepo. Sa komšinicom Vericom koja je Hrvatica i čiji je muž prva žrtva rata popijem kafu. Pred svaki praznik donese tacnu sa hranom. Tako da imamo fin odnos. Kao i u braku i porodici. Kakav si ti, takvi su i ljudi prema tebi. Ne možeš se svađati sam, a ne možeš se ni ljubiti sam.“

Iskustva povratnika srpske nacionalnosti u Jajce su različita. Radmila Govedarica porijeklom iz okolice Zrenjanina u Srbiji, u Jajcu je živjela od 1967. godine kada se kao medicinska sestra zapošljava u bolnici. Ulaskom vojske R. Srpske u Jajce, napušta grad u koji se vraća tek 2003. godine. Naglašava da po povratku u Jajce nije imala nikakvih neugodnosti te da se bez problema vratila na staro radno mjesto.

„Ja nisam imala nikakvih neprilika ni neprijatnosti. Regularno sam vratila stan. U mom stanu je bio jedan čovjek koji je čekao da se njegova devastirana kuća obnovi. U tom periodu ja sam bila kod kolegice.  Kad se on vratio u svoje i ja sam se vratila u svoj stan. Od donacija sam dobila jedan šporet, gvozdeni krevet i dvije deke. Stakla nisam imala, pa stavim karton, al’ polako sve se napravilo i sredilo. Vratila sam se na radno mesto u bolnicu i odmah po povratku su me primili i tu sam zaradila penziju.“

Biti manjina u bilo kom kontekstu nikada i nigdje nije dobro

Od pet stotina građana srpske nacionalnosti koji danas žive u Jajcu, prema nezvaničnim podacima tek 10 posto čine ljudi mlađi od 30 godina. Sara Velaga novinarka magazina Lola, djetinjstvo je provela u Jajcu. Ističe da su međuetnički odnosi u Jajcu površinski dobri dok se u dubini i dalje krije netrpeljivost koja u pojedinim situacijama eskalira verbalnim nasiljem.

„Biti manjina u bilo kom kontekstu nikada i nigdje nije dobro, jer su svjetla reflektora uperena na pojedince koji se izdvajaju. Biti manjina u Jajcu znači ne imati ništa osim tolerisanja većinskih etničkih grupa, zanemarivši prava da se ista od manijske grupe predstavi. U prilog tome ide i dugogodišnje čekanje obnove pravoslavne crkve koja se, kako mi se čini, nikada neće obnoviti. Ali i turističko predstavljanje koje recimo u izlogu turističke zajednice drži narodne nošnje Bošnjaka i Hrvata ali srpske nošnje nema. To je prvo što turisti vide kada pređu most, što je sasvim jasan pokazatelj kako stvari stoje.“

17918243_10206647155855922_873037942_n

Sara Velaga

Prema mišljenju Sare Velage u Jajcu je danas veoma izražena povezanost etničkih grupa, vjerskih institucija i političkih stranaka što potvrđuje ponovno „štićenje“ svojih naspram drugih.  Ističe da i u periodu osnovnog obrazovanja nije imala problema iz jednostavnog razloga – krila je svoju vjeroispovijest.

„Tokom obrazovanja nisam imala problema zahvaljujući tome što sam lagala da sam katolkinja kako bi se uklopila u društvu kojem je glavno pitanje bilo čija si i odakle si. S obzirom da svog oca ne poznajem i bila sam jedina pravoslavka, lagala sam da imam tatu koji radi u Njemačkoj i da dolazim iz obližnjeg sela u Jajcu. Djeca su prihvatila takvu priču, a nastavnici podržavali jer je bilo jednostavnije uklopiti se u društvo na taj način.  Ipak osjetila se kontrola roditelja nad djecom u pogledu druženja sa “svojima” pa se u nižim razredima osnovne škole nije dešavalo da katolici prime nekoga drugog u društvu. To je popravljeno kako se bližio početak srednje škole gdje je mješovitost bila izraženija.“

Srba fizički nema

Načelnik opštine Jajce, Edin Hozan smatra da je proces povratka ljudi bez obzira na nacionalnu pripadnost opstruiran do 1998. godine nakon čega se u ovu opštinu masovno vraćaju prvenstveno Bošnjaci.

„Da budemo iskreni povratak svih ljudi bez obzira na nacionalnost je opstruirano do 1998. godine. Nakon toga Bošnjaci se masovno vraćaju i tako negdje do 2002. godine. Vjerujem da su se i Srbi tada mogli vratiti  ali to je stvar nekog ličnog opredjeljenja. Postojalo je zajedničko udruženje za povratak koje se zvalo „Povratak“ i  u kojem su učestvovali Srbi. Predsjednik tog udruženja je bio srpske nacionalnosti i to udruženje još uvijek formalno postoji.  Međutim,  meni se u periodu od kad sam načelnik, nikad niko nije u ime tog udruženja obraćao.“

IMG_2042

Edin Hozan

Danas u okviru opštine Jajce postoje dvije organizovane mjesne zajednice lokalnog srpskog stanovništva: MZ Ćusine sa 99 posto srpskog stanovništva i MZ Bravnice. Edin Hoznan naglašava da  opština nikad nije imala programe za povratak jer je povratak raseljenih lica državni projekat.

„Svi programi tipa obnove stambenih objekata išli su sa državnog, federalnog ili kantonalnog nivoa. Ti projekti još uvijek traju, a srpsko stanovništvo ravnopravno učestvuje. Morate znati da srpsko stanovništvo ovdje čini uglavnom starije stanovništvo obzirom da se mladi mahom nisu vratili. Tako da Srba nema na terenu. Konkretno, mi u općini imamo četiri zaposlene osobe srpske nacionalnosti s tim da je jedna osoba za novu godinu otišla u penziju. U policiji broj zaposlenih je mnogo bolji, obzirom da su se u policiju prijavljivale osobe koje nisu iz Jajca, a koje su kasnije lakše dobijale premještaj u Prijedor, Brčko ili Bijeljinu.“

Pravoslavna vjerska opština na području opštine Jajce formirana je tek prije nekoliko mjeseci, a nacionalni spomenik Crkva uspenja presvete Bogorodice od miniranja 1992. godine čeka na obnovu. Prema riječima Edina Hoznana, opština Jajce pokazivala je interes za obnovu ovog objekta međutim taj interes nije postojao od strane srpske pravoslavne zajednice koji su vlasnici objekta.

„Vjerska općina je formirana i mi smo u budžetu za tekuću godinu predvidjeli 10.000 KM koje ćemo dati za funkcionisanje na način na koji to dajemo drugim vjerskim zajednicama. Kad govorimo o obnovi pravoslavne crkve, općina Jajce je pokazivala interes i volju da se taj objekat obnovi. Međutim, nije postojao interes ili volja od strane pravoslavne vjerske zajednice. To se sad promijenilo. Koliko znam iz razgovora sa sveštenikom Miladinom iz naselja Jezero, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa i spomenika RS-a radi projekat obnove koji je u završnoj fazi. U trenutku kad budemo imali projekat rekonstrukcije krenut ćemo zajednički u realizaciju.“

Proces povratka Srba u Jajce je sasvim sigurno završen. Razloge za činjenicu da danas u Jajcu živi tek pet stotina Srba možemo tražiti u nezvaničnoj politici Republike Srpske koja ni na koji način nije željela  podržati povratak srpskog stanovništva u njihove prijeratne domove,  kao i opstrukcija koje su dolazile od nekadašnjih lokalnih struktura vlasti u ovom gradu.

Oni koji su se odlučili vratiti u ovaj grad danas žive na marginama društveno-političkog života dijeleći svakodnevicu drugih stanovnika Jajca. Dnevno politička prepucavanja, nezaposlenost, odlazak mladih i izostanak bolje perspektive.












21.04.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ : RAZMIŠLjANjA O 'RATU KOJEG NEĆE BITI'


Kurspahić: Razmišljanja o 'ratu kojeg neće biti'


Sarajevo uoči izbijanja rata, proljeće 1992. godine
Sarajevo uoči izbijanja rata, proljeće 1992. godine

/////////////////////////

(Komentar*)

Čitajući ovih dana refleksije o politički aktuelnoj knjizi Tima Nikolsa (Nichols) pod naslovom „Smrt ekspertize: Kampanja protiv utvrđenog znanja i zašto je to važno“ zabilježio sam anegdotu na koju podsjeća autor: riječ je o veteranu britanske diplomatije koji je penzionisan nakon 40 godina rada u kojima je – kako kaže – svako jutro išao kod premijera i uvjeravao ga da tog dana neće izbiti svjetski rat.

„Mogu sa zadovoljstvom reći da u karijeri dugoj 40 godina samo dva puta nisam bio u pravu“.

Ta dva previda su, naravno, izbijanje Prvog i Drugog svjetskog rata sa nezamislivim posljedicama: procjene ukupnog broja ubijenih se razlikuju, zavisno od primijenjene metodologije i uplitanja politike u nastojanja da se uveća ili umanji broj žrtava, ali su najpribližnije saglasnosti procjene da je u Prvom svjetskom ratu ubijeno 18 a u Drugom 60 miliona ljudi.

Nisam proučavao koji je savjetnik ili koja grupa od povjerenja, poput britanskog diplomate čiji je posao bio da svakog dana uvjerava premijera kako tog dana neće izbiti rat, navela tadašnjeg predsjednika Aliju Izetbegovića da i onda kad se rat u Bosni i Hercegovini uveliko zahuktavao poruči bosanskohercegovačkoj javnosti kako rata neće biti.

Moglo je to biti njegovo vjerovanje kako će se partneri s kojima je pobijedio na izborima i formirao vlast na kraju, ipak, urazumiti; ili nuđenje maslinove grančice mira do zuba naoružanom protivniku; ili, jednostavno, refleks da se ponudi umirujuća poruka narodu u kojem se širio strah od najgoreg.

Ne znam, dakle, šta je motivisalo Izetbegovićevu izjavu koju domaći „generali poslije bitke“ ili zakleti politički protivnici i nakon četvrt vijeka uzimaju kao vrhunaravni dokaz njegove naivnosti i nekompetentnosti kao, uostalom, i njegovo pristajanje na sva dejtonska ograničenja bosanskohercegovačke državnosti.

Ali, imao sam prilike da u intervjuima, predavanjima i okruglim stolovima objašnjavam zašto ni sam nisam mogao zamisliti rat u Bosni i Hercegovini.

Moje uvjerenje kako rata kod nas ne može biti počivalo je na nekim pozitivnim i nekim krajnje negativnim iskustvima i procjenama.

Kao pozitivna – navodio sam tradiciju i kulturu zajedničkog življenja u poštovanju za komšiju i njegovu vjeru i običaje; naša životna iskustva prijateljstava i čak brakova bez obzira na razlike i osobenosti; lično iskustvo življenja i školovanja – osim u Bosni i Hercegovini – po pet godina i u Hrvatskoj (Rovinj) i u Srbiji (Beograd).

„Negativni“ razlozi nevjerovanja u rat počivali su na procjeni kako mi jednostavno nemamo nikakvih, geografskih ili političkih, uslova da ratujemo jedni protiv drugih: živjeli smo u istim stambenim zgradama, išli u iste škole, radili u istim firmama, živjeli u miješanim brakovima i nije se moglo gađati nijedno gradsko naselje a da se ne gađaju i svoji. Nisam vjerovao u rat kod nas i zato što sam – iz svih ovih razloga – znao i da će ako do njega dođe to definitivno biti zlo takvih razmjera da niko razuman ne bi pristao na to.

///////////////////////////////////////

/////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Petak, 21. april/travanj 2017.

21.04.2017.

HARIS PAŠOVIĆ : MLADI SRBI U BiH I SRBIJI TAOCI SU NACIONALISTIČKE POLITIKE I NEGATORA GENOCIDA !

Haris Pašović : Mladi Srbi u BiH i Srbiji taoci su nacionalističke politike i negatora genocida !

April 21. 2017.


U  sarajevskom Narodnom pozorištu prikazan  je dokumentarac Nacionalna geografija bh. reditelja Harisa Pašovića, koji na specifičan način prikazuje geografiju genocida nad Bošnjacima u okolini Srebrenice.

Pored brojnih osoba iz političkog i akademskog života, projekciji su pristustvovali i predstavnici Instituta za nestale osobe u Bosni i Hercegovini (BiH) i Međunarodne komisije za nestale osobe BiH, članice Udruženja majki Srebrenice te mnogi drugi.

Kako je i sam reditelj u najavi kazao, radi se o filmu čija je tema važnija od samog filma, a nastao iz želje kako bi se javnost ponovo podsjetila na genocid u BiH jer on nije samo stvar prošlosti.Namjera je također bila podržati istražitelje u njihovom traganju za još oko sedam hiljada nestalih osoba u BiH od kojih je oko 1100 iz okoline Srebrenice.

„Ovo je film o tišini i memoriji tla“, kaže Pašović.

Upravo tako, u tišini i bez aktera, Pašović u filmu prikazuje lokacije primarnih i sekundarnih masovnih grobnica kao i mjesta egzekucije Bošnjaka, bilo da se radi o osnovnim školama, fudbalskim terenima ili otvorenim prostorima.

Na području oko Srebrenice dugom stotinjak kilometara, uz pomoć Instituta za nestale osobe BiH, filmska ekipa posjetila je 90 lokacija na kojima se desio zločin.

Šokirala ih je, kako kažu, činjenica da se većina masovnih grobnica oko Srebrenice nalazila u naseljenim mjestima pored puteva, a često i u dvorištima privatnih kuća.

Pašović napominje da u 22 godine od kada se traže nestale osobe sa tog područja, niko do sada nije prijavio lokaciju neke masovne grobnice.

„Teško je govoriti u ime tih ljudi. Da li je u pitanju osjećaj krivice ili je i dalje osjećanje zločina ili možda strah? Mi ne možemo na ta pitanja odgovoriti, ali ono što možemo jeste da ih pozovemo da kažu jer to mogu uraditi anonimno“, dodaje Pašović.

Oni koji kriju takve informacije, podjednako su krivi kao i izvršioci zločina, smatra Ćamil Duraković, bivši načelnik Općine Srebrenice koji je bio prisutan na sinoćnjoj projekciji.

„Po meni svakako ne postoji kolektivna odgovornost za genocid, ali ako neko u pozadini svoje avlije dvadeset godina šuti o mrtvim osobama koje leže iza njegove kuće, podjednako je odgovoran kao i onaj koji je to izvršavao“, kaže Duraković.

Na većini lokacija koje kriju mračnu tajnu, danas ne postoje obilježja da se na tim mjestima desio zločin.

Poricanje genocida je njegov kontinuitet

Rad Međunarodne komisije za nestale osobe i upotreba DNK analize u identifikaciji tijela smatra se historijskim presedanom, budući da su nakon rata u BiH žrtve po prvi put pojedinačno identificirane.

Ovom metodom do sada je identicifirano oko 30 hiljada nestalih osoba, dok se za sedam hiljada žrtava u BiH još uvijek traga.

Kolike su razmjere zločina govori i broj od gotovo 500 masovnih grobnica koje su do sada otkrivene na području oko Srebrenice. Izvršioci su i po nekoliko puta raskopavali tijela i ponovo ih zakopavali na drugim lokacijama kako bi sakrili tragove zločina.

Da bi se izvršio tako masovan zločin, pored državne strukture, u takvu operaciju morala je biti uključena vojna i civilna vlast, smatra Ćamil Duraković.

Haris Pašović kaže da negiranje genocida nad Bošnjacima prije svega šteti Srbima i ono ne može promijeniti činjenice. Reditelj smatra da su mladi Srbi u BiH i Srbiji taoci nacionalističke politike i negatora genocida.

„Oni su potpuno nevini u svemu tome. Nalaze se u jednoj vrsti rascijepljenosti između zbunjenosti šta se to dogodilo u prošlosti i njihove normalne prirodne želje da izgrade sretan život. Sa druge strane, kod mladih Bošnjaka postoji također jedna vrsta zbunjenosti jer osjećaju dužnost i potrebu da uspostave vezu sa prošlošću, a istovremeno kao mladi ljudi imaju potrebu da žive i izgrade sretniju budućnost“, zaključuje Pašović.

(Kliker.info-VoA)

///////////////////
////////////////////////

Profesor Serwer analizira : Zbog sporosti evropskog procesa proširenja puno frustracija na Balkanu !?

Daniel Serwer, profesor na baltimorskom Univerzitetu Johns Hopkins, za "Zašto ?"analizira izjave albanskog premijera Edija Rame i kosovskog predsjednika Hašima Tačija o mogućem ujedinjenju Kosova sa Albanijom ako Evropska unija [...]

//////////////////

BISKUP KOMARICA ODGOVORIO DODIKU: 'Više od pet godina se uzaludno pokušavam službeno sastati sa Vama i iznijeti brojne probleme'

BISKUP KOMARICA ODGOVORIO DODIKU: 'Više od pet godina se ...

///////////////////

BEOGRADSKI PROFESOR PREDVIĐA: 'Agrokor' će propasti, prije ili kasnije

BEOGRADSKI PROFESOR PREDVIĐA: 'Agrokor' će propasti, prije ili ...

/////////////////////

RTRS NIJE OBJAVIO DIPLOMATSKU NOTU IZRAELA: Ministarstvo vanjskih poslova BiH upozorava direktora Dodikove televizije da javnost mora znati istinu

RTRS NIJE OBJAVIO DIPLOMATSKU NOTU IZRAELA: Ministarstvo ...

//////////////////////////////////////
20.04.2017.

ZORAN MIKULIĆ : UPORNO SE GURA KONCEPT PO KOJEM NACIJA TERORIZIRA GRAĐANE

Zoran Mikulić : Uporno se gura koncept po kojem nacija terorizira građane

April 20. 2017.





Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Scenarij koji HDZ planira s izmjenama Izbornog zakona, bi u potpunosti ukinuo izbore ili smisao izbora i demokracije. Zašto se ne obaziru na presude Europskog suda za ljudska prava i ostale Odluke Ustavnog suda BiH, nego samo i uvijek posežu samo za onim parčićima koji odgovaraju njihovom nacionalnom poimanju.

Nadam se da  je i ostalim političkim akterima jasno kakav bi to kaos izazvalo i to ne samo u BiH.  Oni uporno guraju koncept po kojem nacija terorizira građane istakao je u razgovoru za Vijesti.ba član Predsjedništva SDP-a Zoran Mikulić.

VIJESTI.BA: Reagirali ste danas na pismo koje je predsjednik RS-a uputio biskupu Komarici, ocjenivši ga neprimjerenim. Kako komentirate to da skoro niko od onih koji sebe nazivaju tzv “legitimnim” predstavnicima Hrvata nije reagirao na Dodikov pokušaj spriječavanja biskupa Komarice da iznese svoje mišljenje o položaju i pitanju jednakopravnosti Hrvata u RS-u?

MIKULIĆ: Točno onako kako sam i rekao, naime dobar dio kritika biskupa Komarice upućen je upravo njima baš zbog toga što oni svoju “legitimnost” temelje valjda na principima nebrige za vlastiti narod izvan njihovog zamišljenog teritorija. Oni nikada nisu vlastima RS postavili pitanje povratka i opstojnosti vlastitog naroda u Dodikovom ” jednakopravnom” imperatu. O pravima ostalih naroda da ne govorim. Njima je ustvari najžešća sol na ranu kada im to biskup skreše u lice. Naravno da će oni sada pustiti da protekne određeno vrijeme kako bi priču skrenuli na drugi kolosijek, a u tome su, mora im se priznati, doista nenadmašni.

VIJESTI.BA: Kako gledate na radikalne i ultimativne poruke koje zadnjih dana dolaze iz HNS? Da li je plan HNS-a izazvati haos kako bi nemoguće proglasili jedinim izlazom iz takve situacije?

MIKULIĆ: SDA i HDZ uspjevaju 30 godina da vladaju tako što kreiraju kaos. Od kada su na vlast došle nacionalističke stranke imali smo  dogovoreni rat, dogovorenu pljačkašku privatizaciju, dogovoreno raseljavanje njihovih najdaljih, dogovoreno zapošljavanje njihovih najbližih.Strahove od ljudi u kožnim mantilima zamijenili su strahovi od njihovih korumpiranih tužitelja i političkih  namještaljki. Dogovornu ekonomiju zamijenio je dogovorni zemljopis, verbalni delikt i ‘48-u zamijenili su dogovoreni PTSP i dogovoreno beznađe i strah od njihovih zaposjednutih medija, njihovih spektakularnih medijskih hapšenja i procesa bez epiloga, strahovi od iznenadnog ostajanja bez zaposlenja.

Pod krinkom decentralizacije krije se centralizacija na tri etničke teritorije. Mostarom 10 godina vladaju bez izbora i ne bi me čudilo da takav scenarij pripremaju i za državu.Čak vjerujem da među nekima od njihovih čelnih ljudi postoji takva ideja, odnosno  da se isti scenarij primijeni na sve nivoe vlasti.

VIJESTI.BA: Građansko-predstavnički model princip je Evropske unije. Koliko su u tome kontekstu pod plaštom evropskih integracija apsurdni i kontradiktorni zahtjevi za formiranjem etničkih izbornih jedinica?

MIKULIĆ: Takav scenarij , kao i ovaj koji planiraju s izmjenama Izbornog zakona, bi u potpunosti ukinuo izbore ili smisao izbora i demokracije. A kao srušili su Jugoslaviju radi uvođenja demokracije. Pa, ako je tako zašto onda ovo rade i zašto onda kradu na izborima. Zašto se ne obaziru na presude Europskog suda za ljudska prava i ostale Odluke Ustavnog suda BiH, nego samo i uvijek posežu samo za onim parčićima koji odgovaraju njihovom nacionalnom poimanju. Nadam se da  je i ostalim političkim akterima jasno kakav bi to kaos izazvalo i to ne samo u BiH.  Oni uporno guraju koncept po kojem nacija terorizira građane.

Tko preživi ovo odvratno vrijeme, u užeglom okruženju, neće imati o čemu ni da priča. Ništa se, vrijedno priče, za njihova posljednjeg mandata, niti ne dešava. HDZ želi koncept ostvarivanja prava Hrvata samo na jednom dijelu teritorija BiH što znači i da Srbi i Bošnjaci to mogu imati isto samo na jednom dijelu teritorija gdje su većina. Svi drugi ne bi trebali imati prava bilo gdje. To nosiocima evropskih vrijednosti netko treba objasniti. To su neeurospke vrijednosti. Svi moraju imati ista prava na cijelom teritoriju BiH. To jeste europska vrijednost i to im je upravo i rekao biskup Komarica. Zato šutnjom odobravaju Dodikovu hajku na ovog čestitog i hrabrog čovjeka.

VIJESTI.BA: HDZ se sa jedne strane izdaje za nositelja evropskih integracija a sa druge najavljuju blokadu države ukoliko ne dođe do izmjene Izbornog zakona po njihovom receptu. Da li je HDZ u potpunosti funkcionalizirao proces evropskih integracija u cilju ostvarenja svojih partikularnih interesa?

MIKULIĆ: Apsolutno. Njima je do Europe k'o do lanjskog snijega. Zašto će im? Ovako imaju više nego sve, a to im SDA, njihov vječiti partner, nikad razvezanih zastava, svesrdno omogućava. Otkako je izmišljen novac ili otkako je uvedena konvertibilna marka, riječ hvala za njih je izgubila svaki smisao.Ovdje postoje u neformalnom  smislu tri entiteta, ali se zlorabi s time da se BiH pocijepa u tri male države. Tri male državice nisu dobro rješenje. To je zapravo put u nestanak BiH. To je sjeme novih razdora i frustracija.  Ako se BiH raspadne, šta će biti sa Hrvatima koji ostanu manjina u tim ostalim državicama. Pustite me s takvom brigom o Hrvatima. Ili predlažu možda i daljnja humana preseljenja. Upravo iz tog razloga šute na biskupova prozivanja da su, koliko se god krili iza glasača, iza Dodika ili iza tuđih zločina, ipak dio “humanog” preseljenja.Uporno kalkuliraju s tezom po kojoj nacija terorizira građane. Glasna manjina terorizira šutljivu većinu. To se svugdje u svijetu zove aparthejd.Tri godine pričaju da se dogovaraju, da su se dogovorili,a nikako da narodu kažu šta su se dogovorili .

VIJESTI.BA: Ministar pravde Josip Grubeša predložio je nacrt Izmjene Zakona o pomilovanju, čime bi se uvela mogućnost pomilovanja osuđenika za ratne zločine i genocid. Ta inicijativa izazvala je osudu u javnosti. Da li Grubeša na taj način indirektno ostavlja mogućnost pomilovanja za zločine nad Hrvatima, naprimjer za zločine u Trusini kod Konjica?

MIKULIĆ: Smatram da taj prijedlog nije u skladu s općeprihvaćenim društvenim i europskim principima jer je pomilovanje akt milosrđa. U svakom slučaju kod najtežih zločina u velikoj su suprotnosti milosrđe i samo djelo, pomilovanje i suština kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom. Naravno da i BiH, kao i svaka civilizirana država, mora voditi računa o poštivanju temeljnih ljudskih prava ali je poštivanje tih prava omogućeno kroz institut uvjetnog otpusta što je sasvim dovoljno i nema potrebe uvoditi mogućnost pomilovanja za najteža kaznena djela. Naprotiv, mišljenja sam da je neophodno proširiti spektar djela za koja se ne može dobiti pomilovanje.

 Nihad Hebibović (Vijesti)

////////////////
/////////////////

Djevojka koja je prkosila rasistima: Voljela bih doći u Bosnu i Hercegovinu !

April 20. 2017.

Smijeh u lice rasizma… Kako pobijediti zadrtost? Osmijehom i inatom… Djevojka osmijehom pokorila engleske rasiste…

Ovo su samo neki od naslova i komentara na internetu nakon što je fotografija iz engleskog grada Birminghama preplavila internet i svjetske medije. Na njoj se vidi djevojka koja se osmijehom brani od napada onižeg pripadnika ekstremno desne Engleske odbrambene lige (EDL).

Djevojka se zove Saffiyah Khan, pakistansko-bosanskoga porijekla je i rođena je u Birminghamu. Ona nije bila meta prvobitnog verbalnog napada članova EDL-a, već je branila sugrađanku i prijateljicu Sairu Zafar, djevojku pod hidžabom, koja je željela iskazati kako islam nije vjera mržnje i nasilja kako su to predstavljali učesnici protesta EDL-a.

Za Al Jazeeru Khan kaže kako su EDL-ovci bili veoma agresivni.

„Veoma agresivno su došli na trg, na javni prostor, te počeli psovati i galamiti, čak i preko razglasa dok su djeca bila tu. Narednih pola sata bilo je ispunjeno uglavnom propagandom protiv muslimana i govorom kako su teroristički napadi povezani sa islamom“, ističe ona u kratkom razgovoru.

Povik umjesto plakata

Kontaktirali smo i Zafar koja objašnjava kako je EDL došao u Birmingham kako bi zagovarali mržnju protiv svog islama i svih muslimana.

„Kada sam otišla tamo, željela sam držati plakat daleko od EDL-a na kojem bi pisalo: ‘Ne islamofobiji, ne ratu’. Osjećala sam da je to važno jer su oni izabrali da se okupe u centru grada gdje uvijek ima mnogo ljudi. Ukoliko ljudi vide kako oni iznose puno mržnje protiv muslimana i ako im se niko ne bi usprotivio, barem plakatom, javnost će pomisliti kako je to uredu raditi i govoriti, a nije“, govori ona za Al Jazeeru.

Ističe kako nije mogla istaći svoj plakat, a ni šutjeti zbog načina na koji su opisivali muslimane.

„Napadali su sve muslimane, mislila sam kako nijedan musliman nije takav kako oni govore. Nisam mogla šutjeti i uzviknula sam, jer sam željela da javnost zna kako ne rade ispravno, uzviknula sam: ‘Ne rasizmu, ne islamofobiji’. Čim sam to rekla, 60 ili 70 muškaraca me je okružilo.“

Nastavlja kako je nije bilo strah, već je bila iznenađena količinom mržnje koju su ispoljavali članovi EDL-a prema njoj.

„Veoma su agresivni bili, dobacivali su mi razne rasističke stvari… Tri policajca su me branila, no oni su se gurali, govorili su mi kako nisam Engleskinja, ‘Vrati se odakle si došla, ovo je kršćanska zemlja’, Jedan je čak nosio masku svinje i govorio mi razne stvari“, kaže Zafar.

“Kršili pravo govora”

U tom trenutku, nedaleko od sveg dešavanja, nalazila se Khan. Pratila je situaciju i kada je vidjela kako malo policajaca pomaže Zafar, te kako je situacija stigla do usijanja – odlučila se umiješati i stati uz sugrađanku.

„Nije me bilo strah. Dok god radim u skladu sa svojom savjesti i znanjem šta je ispravno i pogrešno, mene nije strah. Iskreno, ne mogu se sjetiti šta su tačno govorili pa ne želim da ih pogrešno citiram“, ističe Khan.

Prkosno se izdigla iznad Iana Crosslanda, lidera EDL-a. U tom trenu je napravljena fotografija koja je munjevito brzo obišla svijet. Khan je sa svih strana dobijala čestitke za hrabrost i nepokolebljivost, posebno je to bilo vidljivo na društvenim mrežama.

„Nisam imala pojma da je neko napravio tu fotografiju dok nisam došla kući. U tom trenu ne znam šta mi je prolazilo kroz glavu, vjerovatno sam pokušavala sačuvati svoj mir“, govori za Al Jazeeru.

Zafar navodi kako je došlo do kulminacije situacije kada joj se pridružila Khan. Došlo je i do naguravanja jer je istupilo još protivnika EDL-a i njihovih stavova. Protivnike rasističkog skupa su policajci zamolili da napuste trg jer su „kršili pravo govora demonstranata“.

„Ne sjećam se tačno trena kada je došla Saffiyah, ali je tu bila uz mene, pitala da li sam dobro. To je veoma pozitivno kada vas neko podrži u takvim situacijama“, navodi naša sagovornica.

Multikulturalni grad

Obje nam kažu kako u Birminghamu, koji je inače dom mnogih kultura, vjera i nacija, ima dosta islamofobije i kako je tako širom Engleske.

„Oni [rasisti] kažu kako je ovdje dom terorista, povezujući to sa napadom u Londonu. To nikako nije istina. Ovdje žive ljudi različitog porijekla i ovaj grad ima potencijal da bude model multikulturalnog života ukoliko bude jedinstva među ljudima“, kaže Khan.

„Teško je biti musliman ovdje, naročito za ljude koje ovakve grupe [poput EDL-a] povezuju sa muslimanima, bilo zbog boje kože ili šala na glavi. Zaista razumijem ove ljude koje je strah napada.“

Zafar na kraju ističe i uloge britanskih medija koji su podijeljeni – jedni predstavljaju muslimane u veoma negativnom svjetlu, dok su drugi pozitivni kao u slučaju prenošenja priče šta se desilo ovim djevojkama u Birminghamu.

„Mnogo medija djeluje kao industrija islamofobije, uvijek im je to u programu i u novinama. Ima i dosta organizacija kao EDL, poput Britain First (Britanija na prvom mjestu) koji imaju veliku pratnju na društvenim mrežama i svaki dan imaju mnogo članaka o mržnji prema muslimanima.

EDL je došao ovdje da kaže kako Birmingham prolazi kroz islamizaciju, što nije tačno – Ovo je predivan grad, pun života i različitosti, svi smo jedni uz druge i zato je EDL došao ovdje lagati“, istakla je ona, te kazala kako EDL-u i sličnima treba zabraniti skupove u Birminghamu jer šire mržnju.

Odlični bend Dubioza kolektiv

Khan kaže kako joj je majka rođena u Bosni i Hercegovini, tačnije Zenici, te kako ju je ona učila bosanski jezik od malena.

„Mnogo toga sam čula o ratu i tenzijama u BiH, ali i kako BiH ima prekrasnu kulturu i prirodu. Iako imam dosta rodbine tamo, nikada nisam bila u Bosni jer je teško sve organizirati. Bila sam u Zagrebu, u posjeti baki i voljela bih zaista napokon doći u BiH“, ističe naša sagovornica.

Dodaje i kako joj se veoma dopada jedan bh. bend.

„Počela sam slušati neke grupe iz područja, uključujući i majčine prijatelje: Dubioza kolektiv. Mislim da su vrhunski.“

Ibrahim Sofić (Aljazeera)

20.04.2017.

KORUPCIJA U BiH: LAKŠE OKRENUTI GLAVU, NEGO UČINITI PO ZAKONU

Korupcija u BiH: Lakše okrenuti glavu, nego učiniti po zakonu


Korupcija se ne prijavljuje iz više razloga, najprije iz straha

Korupcija se ne prijavljuje iz više razloga, najprije iz straha

/////////////////////////////

Vijeće za regionalnu saradnju napravilo je istraživanje o tome šta javnost u Jugoistočnoj Evropi misli o uzbunjivanju kao jednom od alata za otkrivanje kriminala i korupcije. Podaci koje su dobili od 7.000 ispitanika pokazali su kako je tek nešto više od polovine reklo da uzbunjivače treba podržati, dok je samo trećina uzbunjivanje ocijenila prihvatljivim u svom društvu.

U Bosni i Hercegovini je gotovo jednak procenat onih koji smatraju da korupciju treba odnosno ne treba prijaviti. Zbog toga oni koji se odluče prijaviti korupciju često postaju izopćene osobe, koje se same bore protiv sistema.

Nakon što je u automobilu prebrojao novac, tačnije, prvu od tri rate od traženog iznosa kako bi kompaniji Tuzla-kvarc pomogao u dodjeli koncesije, Bahir Imamović, pomoćnik ministra industrije, energetike i rudarstva Tuzlanskog kantona uhapšen je i predat nadležnim organima.

Njegova tarifa, da obezbijedi koncesiju za eksploataciju kvarcnog pijeska, bila je 15.000 eura.

Tu prvu, ispostaviće se po Imamovića i posljednju ratu, dao mu je direktor kompanije Zlatan Velagić, koji ga je i prijavio, te uz pomoć istražitelja zabilježio primopredaju.

Imamović je nepravosnažno osuđen na 20 mjeseci zatvora, a Velagić se od tada bori s dugovima firme, oduzimanjima koncesije i, kako kaže, svakakvom vrstom degradacije.

Da je dao novac, kaže, firma bi radila i ne bi došla u dubiozu, koja je nastupila veoma brzo jer se, navodi on, munjevito reaguje prema prijaviteljima.

"Čim su prijavili korupciju, odmah su bili maltretirani represivnim mjerama, odmah su ostali bez posla, odmah su protiv njih pokretani disciplinski postupci, krivični postupci, a ove, koje smo mi prijavili, protiv njih se vodi dugogodišnji krivični postupak, oni uživaju određenu zaštitu koju im omogućuje zakon o krivičnom postupku, presumpcija nevinosti do pravosudne presude", priča Zlatan Velagić.

Velagić navodi primjer Bakira Imamovića, slučaj koji je sam prijavio za korupciju.

"On (Bakir Imamović) danas-dan prima redovno plaću u Vladi Tuzlanskog kantona, istina, nekih dvadesetak posto manju, zato što mu Zakon o državnoj službi omogućuje to pravo. On ima još par godina do penzije, čeka pravosnažnost presude. Da li će sada Kantonalni sud vratiti u postupak, hoće li potvrditi, neće li, sasvim je neizvjesno, ali faktično, on ima prilično ležernu poziciju. I ta poruka ide bh. javnosti – da oni koji budu prijavljeni praktično nemaju nekih posljedica, čak su te sankcije, sudske presude jako blage, tako da daje ohrabrenje da se isplati baviti korupcijom i kriminalom", ocjenjuje Velagić za Radio Slobodna Evropa.

Hrabrih kao Velagić u Bosni i Hercegovini ima tek nekolicima.

Svi su na svojim leđima osjetili posljedice svog čina, mada su svi uspjeli da dokažu svoje navode. Među njima je i Anica Ramić, osnivač udruženja Stop mobbing. Njena borba da dokaže korupciju u Domu zdravlja u Trebinju trajala je četiri godine, i koštala je mnogo.

"Koštalo me je ne samo zdravlja, uništeno mi je zdravlje. Do toga sam dovedena da smo mi morali kuću da prodamo, da bi mogla moja djeca da se školuju i da ja normalno živim. Vjerujte mi, ja sam moralni pobjednik, ali materijalni gubitnik. A kad ja mogu po Trebinju da idem uzdignute glave i da kažu: Anica je, ipak, pobjednik. Moram da kažem, u mom slučaju je bila sprega i vlasti i sudstva i tužilaštva. Sve sam ja to prozivala i javno govorila", ističe Anica Ramić.

Primjeri Ramićeve i Velagića, međutim, kod građana ne bude svijest o tome kako je dobro biti uzbunjivač.

Korupcija, ilustrativna fotografija

Korupcija, ilustrativna fotografija


Prema istraživanju koje je nedavno provelo Vijeće za regionalnu saradnju među 7.000 ispitanika u Jugoistočnoj Evropi tek je trećina ocijenila da je uzbunjivanje prihvatljivo. Jedan od šest ispitanika smatra da uzbunjivače treba kazniti za njihove radnje.

"Korupcija i neefikasnost u njenom rješavanju i dalje su veliki razlog zabrinutosti društava u cijeloj Jugoistočnoj Evropi. Međutim, kako je ovo istraživanje i pokazalo, to se još nije prevelo u snažnu podršku javnosti uzbunjivačima", piše u izvještaju Vijeća za regionalnu saradnju.

Zakoni (ne)štite uzbunjivače

U BiH, prema istraživanju, gotovo je jednak procenat građana koji smatraju prihvatljivim, odnosno neprihvatljivim prijavljivanje korupcije. U BiH su također ljudi i najmanje uvjereni u to da bi se prijavljivanjem korupcije nešto i promijenilo.

"Da sam tako razmišljao, ja bih davanjem 10.000 ili 30.000 maraka (30.000 maraka = više od 15.000 eura) riješio problem poslovanja moje firme i pitanje koncesije. Ali neko je morao reći stop", priča Velagić za RSE.

Međutim, Zlatan Velagić kaže i kako nije naišao na potporu jer se ljudi oko prijavitelja boje, a institucije čine odmazdu.

"Ako vi dođete i pravosuđu prijavite korupciju a onda iz te ustanove trpite određene štetne mjere onda je to zaista veliki problem. Logično je da u sredini u kojoj ste prijavili korupciju, na primjer u Ministarstvu industrije ovdje u Tuzli, da to na drugačiji način interpretiraju, da se solidarišu sa svojim kolegom, ali ako vi to doživljavate iz određenih policijskih struktura, kao što je u mom slučaju bilo, onda to zaista govori da se stvari moraju mijenjati", smatra Velagić.

Ipak, korupcija se ne prijavljuje iz više razloga, najprije straha, a potom i činjenice da je do te mjere ukorijenjena da je postala način na koji se živi, ocjenjuje Ramić.

"Neće da prijave. Ne samo da neće, nego kažu: "Ma mi učestvujemo u toj korupciji. I mi dajemo, i mi gledamo kako ćemo da uđemo u taj sistem, da brže završimo neku uslugu, sa malom nekom, eto, kao zahvalom". Tako da ljudi neće, ne žele da prijave korupciju", navodi Anica Ramić.

Podsjetimo, nedavno je i američki senator John McCain upozorio bh. zvaničnike da je korupcija jedan od ključnih problema BiH koja bi je mogla koštati napretka u euroatlantskim integracijama.

No, zakonska regulativa na nivou entiteta ne štiti uzbunjivače, a zakon koji je donesen na državnom nivou štiti jedva mali procenat stanovništva i službenika koji je prijave.

Također, sistem je do te mjere komplikovan da onaj ko prijavi korupciju, mora biti spreman da snosi kako materijalni, tako i svaki drugi rizik. Da je u obavezi saradnje s organima kojima je korupcija prijavljena, pa do sudskih institucija, što može trajati godinama.

Sve je to način na koji je, barem u Bosni i Hercegovini, stvorena atmosfera da je lakše okrenuti glavu ili ponuditi kovertu, nego učiniti po zakonu i savjesti.













20.04.2017.

NIKOLA GRABOVAC: KAPITALIZAM NAS VODI U RAT, VRIJEME JE ZA FILANTROPIZAM (LjUDSKOST)

Grabovac: Kapitalizam nas vodi u rat, vrijeme je za filantropizam





'Pad kapitalizma i početak filantropizma' nova je naučna knjiga prof.dr. Nikole Grabovca, čovjeka koji je je bio visoki funkcioner i u socijalizmu i u kapitalizmu, te ministar u gotovo svim vladama Bosne i Hercegovine u ratnom i postratnom periodu.

Profesor Grabovac analizira zbog čega je kapitalizam potrošeni sistem, navodeći da su posljedice narastajuće siromaštvo prisutno kod 70 posto stanovništva u svijetu. Tome u prilog ide i podatak da više od 1,2 milijarde siromašnih živi od jednog dolara dnevno, a 3 milijarde od 2 dolara dnevno. Takođe i sve češće zveckanje oružjem velikih sila koje prijete trećim svjetskim ratom svakodnevno.

Profesor Grabovac osim analiza trenutnog stanja nudi i rješenje, smatrajući da je drastična promjena smjera svjetske ekonomije izvjesna zbog migracija stanovništva koje će tek kulminirati.

RSE: Profesore Grabovac kažete da je vrijeme da kapitalizam ode sa scene, zašto?

Grabovac: Svjedoci smo da u ovom 21. vijeku, kad smo svi očekivali da će doći do prosperiteta, smirivanja tenzija i političke situacije u svijetu, iz dana u dan je sve gore. Rat se primiče našim granicama, susjedi se naoružavaju, međunarodne trupe napadaju neke druge države, otvorena su mnoga ratišta, izbjeglice masovno bježe iz zaraćenih područja, terorizam je u porastu, a kapitalizam nema namjeru niti može svojim ideološkim opredjeljenjem da rješava ove svjetske probleme i zato je vrijeme da ode sa scene.

Druga stvar, u kapitalističkim državama poput Amerike ne vladaju predsjednici nego, kao što se sve češće javno o tome govori, 'ilegalne vlade', odnosno kapitalisti. Evo, vidimo na primjer da predsjednik SAD-a ne zna ni gdje mu vojska ide, niti se on pita za mnoge stvari.

U SAD-u, dakle, u Federalnim deviznim rezervama (fed) - koje djeluju vrlo tajanstveno i upravljaju Svjetskom bankom, Međunarodnim monetarnim fondom itd - oni odlučuju o svjetskoj ekonomiji. Sa tim se slaže i vodeći svjetski ekonomista i nobelovac prof. Paul Samuelson, koji kaže da glavne odluke donose predstavnici 13 porodica koje posjeduju Federalne devizne rezerve, dakle oni odlučuju o svjetskoj ekonomiji.

RSE: Budući da i sami kažete da kapitalisti odlučuju o svjetskoj ekonomiji, a njima nije u interesu promjena, šta to treba da se desi pa da neki drugi sistem zamijeni kapitalizam?

Grabovac: Postoje dva moguća scenarija. Prvi je da se razbukta svjetski rat, jer mnoge zemlje su poharane, posljednjih godina one koje su pripadale 'bloku nesvrstanih'. Na sceni je borba za dominaciju. Pri tome ne mislim da bi moglo doći do nuklearnog rata, jer ipak mislim da se oni koji imaju te bombe neće usuditi da i sami nastradaju.

Drugi scenario je masovne migracije i to iz više pravaca. Vidite, u Evropu je došlo milion ljudi pa su nastali tektonski poremećaji u svakodnevnom životu Evropljana, a zamislite da ih dođe 20 miliona. Šta bi se desilo da sa Bliskog istoka preko Balkana krene 10 miliona ljudi prema Evropi ili 50 miliona sa Dalekog istoka preko Kine, Mongolije u sjeverne dijelove zemljine lopte. Takođe su moguće masovne migracije iz osiromašene Afrike. Gledajući kroz istoriju masovne migracije su uvijek mijenjale svijet.

RSE: Zašto mislite da je filantropizam rješenje?

Grabovac: Riječ je grčkog porijekla i znači čovjekoljublje, ljubav prema čovjeku. To je širi pojam nego što je socijalizam ili komunizam nego što je nacionalsocijalizam itd. Najpoznatiji pobornik filantropizma je Bill Gates, iako mu je kapitalizam donio milijarde.

Dakle, u knjizi sam posvetio jedno poglavlje filantropizmu i svemu onome što će doprinijeti poboljšanju života čovječanstva.

RSE: U knjizi, dakle, dajete i rješenja..

Grabovac: Za sve kritike koje upućujem kapitalizmu napisao sam i prijedloge koji bi doprinijeli jednom zdravijem sistemu. Tu su detaljni prijedlozi za svaku oblast od poreske, carinske politike, vanjskotrgovinske, budžetske, monetarno-kreditne i niz drugih.

////////////////////

///////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 20. april/travanj 2017.

20.04.2017.

KREŠIMIR ZUBAK: NE ČUDI ME DODIKOVA REAKCIJA, ALI ME ZABRINjAVA ŠTO ČELNI LjUDI HDZ-a NE REAGIRAJU ZBOG NAPADA NA BISKUPA KOMARICU"

KREŠIMIR ZUBAK: „Ne čudi me Dodikova reakcija, ali me zabrinjava što čelni ljudi HDZ-a ne reagiraju zbog napada na biskupa Komaricu"


"Predstavnici HDZ-a participiraju u vlasti u RS i godinama se javno hvale političkim i osobnim partnerstvom i prijateljstvom sa Miloradom Dodikom i njegovim SNSD", upozorio je Zubak



KREŠIMIR ZUBAK: 'Ne čudi me Dodikova reakcija, ali me zabrinjava što čelni ljudi HDZ-a ne reagiraju zbog napada na biskupa Komaricu' - 3



Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

„Predsjednik Glavnog odbora  Hrvatskog narodnog saveza  Krešimir  Zubak, nakon što je proučio intervju   uvaženoga  banjalučkoga biskupa  Franje  Komarice  agenciji Anadolija u najvećoj mjeri se slaže sa iznesenim ocjenama i stajalištima o položaju Hrvata u Republici Srpskoj“, navodi se u priopćenju te stranke.

 

Zubak podržava neupitno pravo biskupa Komarice da javno iznosi svoja  stajališta i kao biskup i kao građanin  BiH i apsolutno razumije višegodišnje  nataloženo razočarenje i nezadovoljstvo položajem Hrvata-katolika na području Banjalučke biskupije i u entitetu RS, a naročito opstrukcijama u povratku i ostvarivanju temeljnih ljudskih i demokratskih prava.   

 

„Ne čudi me nervozna reakcija predsjednika RS Milorada Dodika, jer on odavno ne poštuje  elementarne norme  uljudnoga, kulturnoga  dijaloga, ali me čudi i zabrinjava izostanak reakcije čelnih ljudi  HDZ BIH i tzv. Hrvatskoga  narodnoga sabora, utoliko više što participiraju u vlasti u RS i što se godinama javno hvale političkim i osobnim  partnerstvom i prijateljstvom sa Miloradom Dodikom i  njegovim SNSD.

 

Nažalost, od toga partnerstva Hrvati u RS, pa i  biskup Franjo Komarica, nisu imali prevelike koristi. Dapače, položaj Hrvata u Republici Srpskoj je sve gori,“ izjavio je predsjednik Glavnog odbora Hrvatskog narodnog  saveza Krešimir Zubak.    

////////////////
/////////////////////

SINDIKALCI 'LJUBIJE' PORUČILI DODIKU: 'Ako odemo na ulicu, neka bude siguran da nije siguran on i njegovih 20 savjetnika'

SINDIKALCI 'LJUBIJE' PORUČILI DODIKU: 'Ako odemo na ulicu, neka ...

/////////////////////////

Mario Knezović – ZOSTER : Sebičnost je bila problem naših predaka, a izgleda da će biti i naših potomaka

Bilo ko, ko nas želi i može zajebat, zajebat će nas. I mi bi njih da možemo. Pa ako smo takvi papci, zajebat će nas svako: Rusi, Nijemci, Poljaci,Turci, ko

///////////////////////

///////////////////////////
19.04.2017.

ŽRTVE GENOCIDA OD MINISTRA GRUBEŠE TRAŽE: "NEGIRANjE GENOCIDA I RATNIH ZLOČINA SANKCIONISATI ZAKONOM"

ŽRTVE GENOCIDA OD MINISTRA GRUBEŠE TRAŽE: "Negiranje genocida i ratnih zločina sankcionisati zakonom"

Udruženje žrtava i svjedoka genocida od Vijeća ministara i poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH traži da u najavljene izmjenama Izbornog zakona BiH onemoguće osuđenim ratnim zločincima kandidovanje za bilo koju izbornu funkciju.



ŽRTVE GENOCIDA OD MINISTRA GRUBEŠE TRAŽE: 'Negiranje genocida i ratnih zločina sankcionisati zakonom'
//////////////////////

Nakon što je Ministarstvo pravde BiH na čelu s ministrom Josipom Grubešom u Nacrtu zakona o izmjenama Zakona BiH o pomilovanju predložilo da se odobri pomilovanje za krivična djela genocid i ratne zločine, regovalo je Udruženja žrtava i svjedoka genocida koje je ministru uputilo zahtjev za izmjene i dopune zakona kojim bi se sankcionisalo javno negiranje genocida holokausta i drugih ratnih zločina i onemogućilo osuđenim ratnim zločincima da se kandiduju za bilo koju funkciju. 

 

"Ministarstvo pravde BiH na čijem čelu je trenutno Josip Grubeša, mada su i njegovi prethodnici imali isti pravac, nikada od formiranja nije pokrenulo niti jedan zakon kojim bi se zaštitio interes žrtava, zaštitila pravda i provodile presude MKSJ, MSP, Suda BiH, a samim time i međunarodno pravo. Upravo zbog toga tražimo od ministarstva hitno pokretanje izmjena i dopuna ZKP BiH, kojim bi se javno negiranje genocida holokausta i drugih ratnih zločina sankcinisalo zakonom", saopćili su iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida.


Također, udruženje od Vijeća ministara i poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH traži da u najavljene izmjenama Izbornog zakona BiH onemoguće osuđenim ratnim zločincima kandidovanje za bilo koju izbornu funkciju.

Podsjećamo, novim prijedlogom bi se za kaznena djela genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, pomilovanje moglo dati nakon izdržane tri petine kazne. Također, novim izmjenama bi se definisalo da se za izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora pomilovanje može dati nakon izdržane tri petine te kazne.











19.04.2017.

VIKTOR IVANČIĆ: KAKO NE BITI JUGOSLOVEN?

Viktor Ivančić: Kako ne biti Jugoslaven?


Viktor Ivančić

Autor
19.4.2017. 


Image result for viktor ivančić
////////////////////////////

Izdvajamo

  • Obaveza je poći od toga da se mi nismo borili i ginuli za istinu, nego za samostalnu i suverenu Hrvatsku. Ako ćemo već pričati o istini, najveća istina o Hrvatskoj je da istina Hrvatskoj škodi.
//////////////////////

Moderni Jugoslaveni najopasnije sorte upravo to i čine: veličaju Jugoslaviju kroz proces realnog pamćenja. Oni polaze od toga da je bivša država, unatoč svim svojim demokratskim deficitima, u svakom pogledu bila superiorna tvorevinama nastalim nakon njenog raspada, uključujući Hrvatsku. Neki od drskijih zelota takvoga profila to čak i javno ekspliciraju. Na primjer: „Kada se osvrneš unatrag, vidiš čisti napredak.“ (Viktor Ivančić, Proletter, travanj 2017.)

Da li je unisona osuda potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku dovoljna? Je li time dovršen obračun s Jugoslavenima u Hrvatskoj?

Naravno da nije. Hrvatska intelektualna zajednica, istina, kvalitetnom je harangom reagirala na tu provokaciju – na stranu što bi spomenutu bagru valjalo goniti i sudskim putem, po zakonima prijeke prirode – no time opasnost od jugoslavenstva nije ni izbliza suzbijena. Jer osim javnih, postoje i privatne – dakle tajne – manifestacije devijantnih ponašanja. Što je, primjerice, s onim građanima Hrvatske koji Deklaraciju nisu potpisali, a sjećaju se Jugoslavije u povoljnijem svjetlu nego što je to podnošljivo? Takvima zasad ne uspijevamo ni ući u trag.

A trebali bismo?

Apsolutno. Radi zaštite nacionalnih interesa valja hrabro zagaziti u prostor ličnih sjećanja i zbrisati Jugoslaviju koja se tamo konzervira, koja čuči u zasjedi i čeka povoljan trenutak da sukne na otvorenu scenu i poprimi epidemijske razmjere. Opravdano je vjerovati da postoji znatan broj onih koji, preko osobnih memorija, podrivaju Hrvatsku, a da mi to ni ne primjećujemo.

Takvi su također Jugoslaveni?

Bez ikakve sumnje. Jugoslaven je, između ostaloga, svatko onaj tko ne pristaje na discipliniranost i kontrolu sjećanja, tko se predaje neredigiranom pamćenju. Ako netko pamti bolje dane, znači da nešto nije u redu s njegovom vjerom u današnjicu. Ako netko pamti bolje dane iz perioda Jugoslavije, znači ne samo da nema vjere u današnju Hrvatsku, nego je prema njoj otvoreno neprijateljski raspoložen.

Čak i ako se radi o intimi ili pukoj nostalgiji?

Ne postoji takvo što kao „puka nostalgija“. Velika je greška vjerovati da postoji bezopasna nostalgija, naročito kada imamo posla s jugonostalgijom. Kao što reče poznati demonolog Mitja Velikonja: „Nema veće uvrede postojećem poretku od nekritičkog slavljenja prethodnoga.“

Što ukoliko osobe devijantnog ponašanja o kojima govorimo ne upražnjavaju „nekritično slavljenje“ prethodnog režima, nego se prosto sjećaju njegove realnosti?

Moderni Jugoslaveni najopasnije sorte upravo to i čine: veličaju Jugoslaviju kroz proces realnog pamćenja. Oni polaze od toga da je bivša država, unatoč svim svojim demokratskim deficitima, u svakom pogledu bila superiorna tvorevinama nastalim nakon njenog raspada, uključujući Hrvatsku. Neki od drskijih zelota takvoga profila to čak i javno ekspliciraju. Na primjer: „Kada se osvrneš unatrag, vidiš čisti napredak.“ (Viktor Ivančić, Proletter, travanj 2017.)

Što ako je to istina?

Obaveza je poći od toga da se mi nismo borili i ginuli za istinu, nego za samostalnu i suverenu Hrvatsku. Ako ćemo već pričati o istini, najveća istina o Hrvatskoj je da istina Hrvatskoj škodi.

Jesu li možda tvorci i potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku imali namjeru otvoriti upravo taj rascjep, navesti ljude da pomisle kako bi istina mogla biti važnija od države?

Dakako da jesu. I daleko od toga da se radi o prvome slučaju podmukloga faktografskog ekstremizma, naime nastojanja da se golim činjenicama oslabi i derogira državotvorni zanos. Stoga Jugoslaveni i opću hajku koja je protiv njih pokrenuta nastoje preusmjeriti u vlastitu korist, sijući sumnju u smisao i snagu hrvatske države.

Na koji način to čine?

Oni žele da se uzoran hrvatski domoljub zapita: Zašto je jedna po svemu banalna konstatacija – da više naroda na ovim prostorima govori istim jezikom, da Hrvat neusporedivo bolje razumije srpski od mađarskog, da se stanovnik Zagreba može čak i lakše sporazumjeti sa stanovnikom Beograda, Sarajeva ili Podgorice nego sa stanovnikom Komiže – toliko subverzivna? Pa da to potom izraste u sumnju: Ako je registriranje notornoga, oučavanje očiglednoga, do te mjere iritantno, neće li onda biti da cijela konstrukcija – građena u duhu trajnog nesporazuma s realitetom – počiva na staklenim nogama?

Je li to možda istina?

Naravno da jest. Utoliko odgovornije i odlučnije moramo pristupati zaštiti rečene konstrukcije, jer istina, rekosmo, ima to svojstvo da Hrvatskoj škodi. Drugim riječima: svako pozitivno sjećanje na socijalističku Jugoslaviju – tim više ako je ono autentično – spada u prljavu protuhrvatsku rabotu. Lukavi Jugoslaveni su to itekako dobro razumjeli. Oni otvoreno pokazuju da, u situaciji kada je službena historija stavljena pod državnu kontrolu, ljudsku memoriju ne treba shvaćati lakonski, kao mentalno odmorište, već kao borbeni stroj.

Na koji način to pokazuju?

Na primjer: „Što ako je naša prošlost najrazornija kritika naše sadašnjosti? Što ako je pamćenje čin otpora? Što ako prva sabotira svoju svršenost, a drugo svoju sentimentalnu statičnost?“ (V.I., Proletter, travanj 2017.)

Što nam je onda činiti?

Treba se energično i svim raspoloživim sredstvima – institucionalnim i vaninstitucionalnim – upustiti u bitku za ispravno sjećanje, preciznije: u bitku protiv nepoželjnih sjećanja. Nakon što smo to učinili s oficijelnom poviješću, sa školskim programima, s kulturnom i medijskom produkcijom, te s nacionalnim književnim kanonom, sada valja provesti i nacionalizaciju sjećanja, ostvariti punu kroatizaciju memorije, ne samo na općem, već i na pojedinačnom planu.

Zar to nije velikim dijelom već obavljeno?

Velikim dijelom jest, no daleko je to od dovoljnoga. Tko se želi smatrati uzornim hrvatskim domoljubom naprosto mora shvatiti da je pamćenje postupak kroz koji se ovjerava lojalnost voljenoj državi, proces kroz koji se uvježbavaju mehanizmi konstruktivne cenzure i kreativnog krivotvorenja, dakle strpljiv i samoprijegoran rad na sebi, sve dok ne bude dostignut najviši nivo odanosti Hrvatskoj, a to je – u odnosu na bivšu Jugoslaviju – faksimilna memorija.

Znači da se svako pozitivno sjećanje na socijalističku Jugoslaviju mora retuširati?

Možda je „retuširati“ nedovoljno odrješit izraz. Socijalističku Jugoslaviju treba tuširati najgušćim tonovima crnog. Uzoran hrvatski domoljub u tom smislu mora biti dosljedno raspamćen.

Valjda raspamećen?

Ne, ne. Hrvati su danas raspamećeni zbog čitavog niza razloga – mizernih socijalnih prilika, skučenih demokratskih sloboda, zastrašujućih nejednakosti, i tako dalje, i tome slično – ali u odnosu na Jugoslaviju i socijalizam dužni su još biti i raspamćeni. Dužni su položiti sjećanja pred oltar Domovine.

Kako to postići?

Idealno bi, dakako, bilo likvidirati ili na neki drugi način trajno ukloniti kompletan dio populacije stariji od trideset godina, no znamo da je to nemoguće, kada se već ne radi o Srbima, Židovima, Romima i komunistima. S druge strane, nažalost, tehnologija još uvijek nije dovoljno razvijena da se svakom žitelju Republike Hrvatske ugradi memorijska kartica koja sadrži katalog dopuštenih podataka, što bi također bilo integralno rješenje. Sada, dok takve memorijske kartice nemamo, memorijske krtice neumorno rovare protiv Hrvatske. Stoga nam ostaje da se za opću i pojedinačnu raspamćenost hrvatskoga stanovništva borimo žestokim političkim i ideološkim radom, uključujući sve metode prisile, zastrašivanja, propagande, pa i kaznenoga progona pojedinaca koje uhvatimo u nedjelu. Krajnji je čas da se toga poduhvatimo, jer situacija postaje paradoksalna na iznimno opasan način.

Što to znači?

Što Hrvatska duže traje, opasnost od Jugoslavije je sve veća. Jugoslaveni to, razumije se, predočavaju na svoj način: Što Hrvatska duže traje, Jugoslavija se čini sve dopadljivijom. Ne preokrenemo li trendove, vrijeme radi za njih.

Mogu li Jugoslaveni, slično kao u slučaju javnoga linča potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku, i postupak raspamćivanja iskoristiti kao argument u svoju korist?

Neki to već rade. Na primjer: „Nametanje obaveze da jugoslavensku i socijalističku prošlost pamtimo isključivo u mračnim tonovima najzornije je svjedočanstvo mraka u kojem danas živimo.“ (V.I., Proletter, travanj 2017.) No, već ćemo naći načina da takvima začepimo usta, a kada to postignemo, nitko ih se neće sjećati, kao ni Jugoslavije. U najmanju ruku, iz one zlobne ocjene da Hrvatska kroz četvrt stoljeća nije bila sposobna niti uništiti ono što joj je Jugoslavija ostavila u naslijeđe treba izuzeti privatne memorije.

Kako da uzoran hrvatski domoljub, stariji od trideset, pamti život u socijalističkoj Jugoslaviji kao traumatično i mučeničko iskustvo, a da time ne otpiše kompletnu svoju mladost?

Dopuštena su pozitivna sjećanja na familiju i intimne trenutke, jer ne treba pretjerivati. Obiteljski izleti uz rijeku. Miris pohane piletine. Torta s čokoladom i bademima za sedmi rođendan. Polja lavande u predvečerje. Prvo seksualno iskustvo u žbunju iza trafostanice. Posjet ujaka koji je gastarbajter u Njemačkoj, stražnji sic bijeloga mercedesa nakrcan poklonima… Ali ništa što bi imalo veze sa sistemom socijalističke Jugoslavije ne smije biti upamćeno u povoljnome svjetlu. Takva izdajnička sjećanja valja u cijelosti prekrivati snažnim klišejima koji etiketiraju totalitarnu prošlost. Znači, Goli otok, Bleiburg, sedamdesetprva, nestašice kave…

Na primjer?

Na primjer činjenicu da su ljudi u socijalizmu bez problema rješavali svoje stambeno pitanje, da su uživali besplatno obrazovanje, zdravstvenu skrb i socijalnu sigurnost – na neusporedivo višoj razini nego što je to slučaj danas – treba prekriti uspomenama na to da su ljudi sa strahom i nelagodom odlazili u crkvu na nedjeljne mise, što danas čine potpuno slobodno, pa mogu moliti boga da im riješi stambeno pitanje, da imaju zdravstvenu zaštitu i da uživaju socijalnu sigurnost.

Treba li prebrisati i uspomene na samoupravljanje, preko kojeg su radnici sami raspolagali ostvarenim profitom?

Pod obavezno. Najmanje što treba uzornome hrvatskom domoljubu je da se prisjeća kako nedemokratski poredak s jednom partijom koja ne dopušta eksploataciju radnika može biti manje ciničan od parlamentarne krinke kapitala, od mogućnosti da se glasa za jednu od stotinu političkih stranaka, a da svaka od njih eksploataciju podupire. Kastracija pamćenja jedan je od boljih načina da uzoran hrvatski domoljub ostvari svoje pravo da bude krvnički izrabljivan. A usput i da preostale tragove modernosti zbriše za račun ognjištarskog fanatizma i katoličke zatucanosti. I da mrzi Srbe, naravno.

Ipak, kakva je to država Hrvatska ako je najobičnija ljudska sjećanja mogu ugroziti?

Je li to pitanje intonirano ironično, da znamo postavlja li ga Jugoslaven?

Intonirano je neironično.

Onda je ta briga potpuno opravdana. Hrvatska je mlada, krhka i uzaludna tvorevina. Jedina njena stvarna kvaliteta leži u činjenici da je želimo. Ali ona ne može na zelenu granu, ne može se ostvariti u punome smislu, ako jugoslavenska prošlost pritišće hrvatsku sadašnjost svojom superiornošću. Nema budućnosti za državu i naciju koje su kontinuirano ispod nivoa svoje prošlosti. Stoga je uspjeh nacionalne revolucije najuže povezan sa zaboravom. Sjaj i veličina Hrvatske posljedica su prevratničkog djelovanja organizirane demencije.

Jugoslaveni su oni što se protive takvome razvojnom obrascu?

Tako je. Ti kurvini sinovi, sa svojom retroutopijskom perspektivom – nagnućem što ga je jedan drugi demonolog, Predrag Brebanović, čak nazvao retro-yu-topijom – razumjeli su da se ne radi tek o borbi za sjećanja, već, prije, o borbi sjećanjem. Oni naprosto ne zaboravljaju. Ponašaju se teroristički. Kljukaju se pamćenjem, takoreći, kao kokainski ovisnici: svakoga dana uzimaju po šmrk Jugoslavije radi boljeg uvida u opustošenu aktualnost. Ti zločinci negdje slute da – što se Jugoslavije tiče – neukroćena memorija sadrži eksplozivno punjenje, pa svoje rušilačke nade polažu u model tempiranog sjećanja.

Kakav je to model tempiranog sjećanja?

Pamti, pa je vrati!

Proleter







19.04.2017.

SEKTA

Sekta


 Ivo Anić

Autor
18.4.2017. 



Sekta

Internet, društvene mreže i proustaške portale ne koriste nama nepoznati ljudi, koriste ih naši susjedi, prijatelji, rodbina, članovi naše uže ili šire porodice i svi znamo barem jednoga koji na sličan način razmišlja, javno iznosi svoja profašistička stajališta i ne libi ih se pokazati, kako u društvu, tako i na internetu.

Piše: Ivo Anić

Programer Filip Rodik prikupio je jedan dio poruka koje su naši sugrađani ispisivali na svojim Facebook profilima, ili ih kao komentar u posljednjih pet godina – od 2012. do početka 2017. ispisivali na profilima nekolicine portala izrazito desne orjentacije. Svoj elektronički „trag“ tako je bez straha od bilo kakvih sankcija, na stranačkim ili osobnim Facebook profilima Velimira Bujanca, Željka Glasnovića, portala Večernji. hr, Narod.hr, Kamenjar. Info, Direktno. hr, Urbana desnica, Projekt Velebit i Priznajem, Hrvat sam, ostavilo desetak tisuća ljudi, a indirektno podržalo elektroničkim tragom „sviđa mi se“ još tridesetak tisuća.

Sadržaje takve vrste, navodi Filip, a prenijele su Novosti, 80 000. naših sugrađana podržalo je, a ne osudilo, a od 4,5 milijuna poruka, komentara ili izjava, Rodik je sistemom filtriranja označavao poruke koje u svom sadržaju imaju „Za dom spremni!“, te je od 2014. u kojoj se to desilo 1,7 tisuća puta, došao do porazne brojke od 4,7 tisuća u prošloj godini i ta brojka neumoljivo raste.

Pravna država u zrakopraznom prostoru i internetskim bespućima očito ne postoji, no osnovni problem jest što ne postoji niti u zbilji, u stvarnom životu u kojem  politika fašizam ili prešutno podržava ili otvoreno podupire. Najnovija istraživanja pokazala su izuzetan rast šovinističkih i rasističkih internetskih napada diljem Europe, tako da ni Hrvatska, očito, u tom trendu ne zaostaje, kao i u trendu širenja i porasta filoustaških i neonacističkih organizacija koje preko interneta propagiraju svoje stavove, a sve više ih korisnika tih i takvih portala ili njihovih osobnih, društvenih profila otvoreno podržava.

Hrvatska očito i dalje ima problema s diskriminacijom nacionalnih manjina i poštivanjem ljudskih prava i sloboda, jer su poruke, komentari ili objave otvoreno usmjerene na manjine, kao i na one koji dovoljno hrvatski ne razmišljaju. Toj jako izraženoj nacionalističkoj retorici i govoru mržnje pridonijeli su aktualni političari na vlasti, koji nikada nisu osudili posebno sporni pozdrav, već ga implicitno ili podržali, ili prešutno uvrstili u političlki mainstream za svoje trenutne potrebe, što je u konačnici dovelo do drastičnog porasta retorike mržnje i jačanja netolerancije, posebno na internetskim stranicama.

Razdoblje političke nestabilnosti kojoj smo svjedočili u protekle dvije godine, generiralo je u društvu porast netolerancije, svjedoci mo jačanja nacionalističke retorike kao i neoustaških skupova, znakovlja, podizanja ploča, posebno one u Jasenovci, u bivšem stožeru Maksa Luburića, kao i oživljavanja fašističke ideologije koja se perfidno provlači kroz medije, koji su postali klerikalno – fašističke glasnogovornice, a koje promiču korištenje provokativne ili eksplicitne ikonografije koja općenito potiče na mržnju prema manjinama. Poticanje na diskriminaciju, klevete i uvrede, posebno se provode prema nepoćudnima, najčešće novinarima, koji jedini još ukazuju na te opasne i brzo rastuće trendove koje uglavnom generira, potiče ili prešutno odobrava aktualna politika.

Posebno zabrinjava, ako gledate presjek tih i takvih poruka mržnje, javni sektor, iz kojeg najčešće dolaze te i takve poruke, a on je posebno oštar prema manjinama na koje se upozorava kao na stalnu i prijeteću opasnost. Pravo korištenja jezika, pisma manjina demoniziraju se, a francusko – njemački kanal Arte napravio je i dokumentarac o Hrvatskoj „Rechts, zwo, drei – Driftet Europa ab?“, u kojem se prati zabrinjavajući trend porasta fašizma, kao i popularnosti Marine Le Pen u Francuskoj, Pegide i AfD-a u Njemačkoj, ali koji je istakao Hrvatsku kao zemlju u kojoj fašizam najbrže jača „kao najmanje poznatoj, ali ništa manje zabrinjavajućoj zemlji.“

Pegida, koja je prerasla praktički u pokret, započela je ne zaboravimo iz jedne opskurne desničarske ideološke platforme, običnog portala koji je okupljao građane revoltirane sve bržom „islamizacijom Zapada.“ U njemačkom gradu Dresdenu 2014. ta struja potaknuta upravo internetskim ohrabrujućim porastom, u rekordnom je vremenu i kratkom periodu izrasla u panevropsku organizaciju, te se uskoro proširila i na Norvešku, a sam lider ultra desničara Joerg Meuthen ( AfD) potvrdio je svoj status upravo osokoljen internetskom agendom, tj. brzorastuićim brojem aktivnih članova njegove profašističke struje, koji se nisu libili stavljati na njegove stranice nacistička obilježja, tekstove i pamflete o Židovskom stradanju i holokaustu, kojeg su skndalozno umanjivali ili se javno izrugivali s njim.

Mađarska je za sada otišla najdalje u toj sferi, kada se druga stranka po jačini, sa svojim liderom Jobbikom javno usprotivila kada je Budimpešta izabrana za grad domaćin Svjetskog židovskog kongresa, te u išli toliko daleko da su tražili spiskove Židova u Mađarskoj u svrhe – nacionalne sigurnosti, preko interneta , naravno.

Naravno da programer Filip Rodik nije uspio sakupiti sve profašističke komentare i komentatore, kao i sve one koji šire mržnju, nesnošljivost i paranoju prema manjinama na internetskim mrežama ili portalima i naravno da ma koliko se trudio nikada u tome u cijelosti neće uspjeti, ali već same brojke dovoljno su strašne i dovoljno nam govore. Kako se iz godine u godinu, pirast pogotovo mladih ljudi koji prihvaćaju ta i takva stajališta, znatno i zabrinjavajuće povećao. Možemo za to kriviti ekonomske prilike, možemo za to kriviti vlast i političare koji javno potiču i ohrabruju takvu vrstu sadržaja, no istina je jedna i ona je porazna.

Internet, društvene mreže i proustaške portale ne koriste nama nepoznati ljudi, koriste ih naši susjedi, prijatelji, rodbina, članovi naše uže ili šire porodice i svi znamo barem jednoga koji na sličan način razmišlja, javno iznosi svoja profašistička stajališta i ne libi ih se pokazati, kako u društvu, tako i na internetu. Taj poraz, poraz je svih nas, jer se ne znamo nositi s njima, tim nama bliskim ljudima objasniti koje i kakve strahote podržavaju, kakvoj se zločinačkoj religiji kunu i kakvom užasu povlađuju.

Taj poraz je poraz svih nas. Nas normalnih ljudi koji po statistikama, brzorastućim trendovima, postajemo sekta.

Sekta ili šaka ljudi koji se u ovoj zemlji mogu još koristiti razumom, svojom izobrazbom i povijesnim znanjem, svjetonazorom i racionalnim pogledima na svijet, kakvim bi on, barem po Ustavu RH, trebao izgledati.   Kako vrijeme odmiče pitanje je samo što ta zadnja sekta normalnih može napraviti?

Prije što ne završi pod stvarnim i fizičim nasiljem koje će se kad – tad prenijeti iz virtualnog i u stvarni svijet!










19.04.2017.

ESAD BAJTAL: SNIJEG PADE NA BEHAR NA VOĆE

Esad Bajtal: SNIJEG PADE NA BEHAR NA VOĆE


Esad Bajtal

Autor
19.4.2017. 



Esad Bajtal: SNIJEG PADE NA BEHAR NA VOĆE

Foto: Masa Galic

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Nakon što je već solidno otoplilo, povelik snijeg, jutros 19. 04. 2017. godine, iznenada, sasvim neočekivano, pokri Bosnu, njene zelene livade i beharom već rascvale voćnjake. Baš kao u sevdalnci “Snijeg pade na behar na voće”. Naravno, rijetko se događa, ali nije ništa novo. O istom događaju svoga vremena izvještava i slavni sarajevsku hroničar Mula Mustafa Bašeskija:

Kada se već jako bio razvio behar, pade snijeg i nastade žestoka studen, tako da se behar promrznuo. Ovo se dogodilo u mjesecu šabanu (30. III – 27. IV) 1759.

Da li je baš ovaj ili neki drugi snijeg povod pjesmi ne znam. Ali znam samo da snijeg u pjesmi nije slučajno, a najmanje je u njoj samo zato da bi pjesma zabilježila neobičnost te vrste. Zašto snijeg a ne kiša? Zašto pjesma ne kaže: “kiša pade na behar na voće”. A mogla je. Kiša na beharu spada u redovno stanje stvari. Snijeg na beharu je nešto sasvim drugo. Kad snijeg padne na behar, riječ je o nečem vanrednom, neobičnoom koje potiskuje ono obično, svakodnevno. Svojom neobičnošću, snijeg u ovo doba godine, kao i sve drugo, spada u „Božje davanje“. U pjesmi to Božje davanje postaje Božji znak urušavanja starog i uspostavljanja nekog novog poretka stvari. A kad Bog uspostavi novi poredak, ni ljudski više ne može ostati isti. Sve se ruši.

O čemu se radi?

U vrijeme nastanka sevdalinke sistem dogovorenih brakova, kao sastavni dio uobičajenog poretka, funkcionira kao nešto sasvim prirodno. Upravo zato, “neprirodno” padanje snijega “na behar na voće”, kao urušavanje uobičajenog toka stvari, postaje Bogom dan znak za pobunu i isporuku zahtjeva za novim poretkom vrijednosti. Neodrživost jednog, prirodnog, vodi padu i neodrživosti drugog, ljudskog poretka. To je trenutak krize koji otvara horizont slobode i nove, dotad zatomljene mogućnosti društvenog poretka. Pjesma, pozivajući se na prirodnu (dakle, Božju)*, priziva, traži i zahtijeva pravo na drugu, ljudsku, tj. društvenu neobičnost. Na slobodu ljubavnog izbora.

Snijeg pade na behar na voće
Neka ljubi ko god koga hoće 

Snijeg u nedoba, “kad mu vrijeme nije”, kao simbolički slom uobičajenog reda i poretka, postaje zgodna prilika da se ista logika protegne i na neke druge životne sfere. Jednom običaju (poretku) je odzvonilo, i pobuna protiv njega može da počne:

Neka ljubi ko god koga hoće
A ko neće nek se ne nameće
Od nameta nema selameta

Sa gender stanovišta našeg vremena, ova sevdalnika, kao uostalom i cijeli njen opus, unosi nedvosmisleni emancipatroski naboj u život žene. Zahtjev “Neka ljubi ko god koga hoće”, zahtjev je za oslobođenje žene od presije običaja i nametanja koji, nemilosrdno, do bola, gaze volju, želje i htijenja djevojačke osjećajnosti. A nametanje ne vodi ničemu dobrom. I tu je pjesma sasvim jasna: “od nameta nema selameta”. Otuda sevdalinka kao zgodan način i oličenje one mladalačke pobune koju nije bilo moguće izvesti ni na jedan drugi način. Samo pjesmi je dozvoljeno da kaže ono što je jezikom svakodnevnice nezamislivo i neizgovorljivo:

Od nameta nema selameta

Tako u okruženju tvrdih adeta i običaja pjesma postaje vid odvažnosti da se, kroz bodljikavu ogradu uobičajenih i neupitnih zabrana, posegne za vlastitom slobodom. Ljubav se pjesmom brani od običaja. Baš kao što običaji svojim ograničenjima i zabranama dovode u pitanje mogućnost slobodnog ljubavnog izbora:

Koga hoću, ne daju mi
Koga neću, nameću mi
Jest tako mi zdravlja moga
Ne imala nikog svoga

I nisu u pitanju samo djevojačke, nego, ljudske slobode. Na jednakom udaru običaja toga doba su i momci. Ponekad toliko mladi da njihova svijest nije dorasla smislu konkretnih zbivanja i događanja koja roditelji nameću i provode:

Meha majka luda oženika
Još luđega u đerdek spremila

U nemogućnosti da razumije jednu nestvarnu stvarnost, ostaje mu još samo zbunjenost na ivici emotivnog sloma:

Gleda Meho lijepu djevojku
Gleda Meho al se ne dosjeća
Šta će sobom, a šta li sa njome
Pa zaplaka traži staru majku 

Njega tješi pod duvak djevojka: 

Nemoj plakat moji jadi Meho
Ja sam tebi nešto donijela 

Šta mu je donijela?

U odgovoru na ovo, naizgled banalno pitanje, dolazimo do najvećeg umijeća sevdalinke i njenog prefinjenog poetskog jezika: da sve kaže, a da, ostajući metaforički vrlo precizna, ne bude ni vulgarna ni prizemna ni nejasna:

Ja sam tebi nešto donijela:
U njedrima dvije gurabije
U dimije – ticu lastavicu

Sve je uredu. I sve je na svom mjestu. Običaj uljudnog govora je sačuvan, a poruka prenijeta precizno i bez zabune. Tako sevdalinka rafiniranim metaforama izriče svoje želje i zahtjeve; nade i razočarenja; čuvajući pri tom ljudski dignitet aktera ljubavne drame. I to je ono što je čini ljudski velikom i estetski jedinstvenom poetskom formom koju je iznjedrilo jedno vrijeme uobičajenog nametanja i prisilnog ljubavnog odricanja.

Iz knjige E. Bajtal, Sevdalinka – alhemija duše, izd. Rabic, Sarajevo 2012.

___________________________________

* Deus sive natura (Bog ili Priroda), kaže Spinoza

//////////////////
/////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Srijeda/sreda, 19. april/travanj 2017.

19.04.2017.

SAMO ON SVE (NE) ZNA: JADRANKO PRLIĆ - POLEMIKA SA ISTINOM I PRAVDOM

SAMO ON SVE (NE) ZNA: Jadranko Prlić - polemika sa istinom i pravdom (VIDEO)

Večernji list, izdanje za Bosnu i Hercegovinu, počeo je jučer s objavljivanjem feljtona s dijelovima iz još neobjavljene knjige prvog i posljednjeg predsjednika tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne Jadranka Prlića...



SAMO ON SVE (NE) ZNA: Jadranko Prlić - polemika sa istinom i pravdom (VIDEO)


Image result for dodik i covic karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Image result for dodik i covic karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Koji trenutno u Haškom zatvoru kao dio tzv. hercegbosanske šestorke čeka pravomoćnu presudu za ratne zločine počinjene od strane HVO-a na prostoru nekadašnje „Herceg-Bosne“ Prlić je prema prvostepenoj presudi osuđen na 25 godina zatvora, piše agencija Patria.
 
Knjiga "Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg-Bosne", trebala bi se pojaviti u javnosti do ljeta, a Večernji list svojim čitateljima donosi dijelove knjige u kojoj Prlić opisuje svoje viđenje nastanka „Herceg-Bosne“, političke i ratne prilike na prostoru Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije.
 
Već u prvim redovima feljtona da se zaključiti na kakvim tezama počiva knjiga prvog i posljednjeg predsjednika „Herceg-Bosne“.
 
Prlić piše da su prethodne publikacije vezane za „Herceg-Bosnu“ - "temeljene na stereotipima koji su opisivali događaje potpuno neprepoznatljive akterima koji su u njima sudjelovali", te da je "objavljeno više tisuća naslova, ali da još niko nije isključivo dokumentima i autentičnim svjedočenjima, cjelovito pokazao razloge formiranja Hrvatske zajednice, a zatim 'Hrvatske Republike Herceg-Bosne'".
 
Jadranko Prlić ovom tezom želi budućim čitateljima, prije nego što uopšte dođu u priliku da pročitaju njegovu knjigu, poručiti da se apsolutna istina o događajima vezanim za formiranje i djelovanje „Herceg-Bosne“ nalazi isključivo u toj knjizi, a da sve knjige objavljene prije njegove jednostavno ne vrijede ništa, jer su temeljene na stereotipima i nepoznavanju stvarne situacije na terenu.
 
Kao primjere takvih knjiga, koje počivaju na stereotipima i teorijama zavjere, kako kaže Prlić, navodi i knjige autora i novinara Patrije Seada Seje Omeragića "Dogovoreni rat" i Mehmedalije Bojića "Historija Bosne i Bošnjaka".
 
Prlić žestoko kritikuje autoricu BBC-jevog filma "Velika Hrvatska" Belindu Giles, optužujući je da nije imala nikakvog prethodnog predznanja, niti je posvetila vrijeme istraživanju, te da je prije snimanja filma pročitala svega nekoliko primjeraka novina.
 
On joj zamjera da u filmu pokazuje kako Hrvati iz Hercegovine izdaju bosanske Hrvate.

 

Međutim, takve optužbe je iznio i sam gradonačelnik Dervente Vinko Begić, koji je direktno optužio hercegovačku liniju za pad Bosanske Posavine.
 
Isto je uradio i Iko Stanić, koji je bio član HDZ-ovog vrha u BiH, te Anto Kovačević. O padu Posavine govorio je i Stjepan Kljuić, prvi predsjednik HDZ BiH.

 

Desetine drugih Posavljaka je optuživalo HDZ za prodaju njihovog rodnog kraja. Prlić sada to, sudeći prema ovom feljtonu, negira vrlo površno.   
 
On nastoji proturiti tezu da je HVO bio multietničkog sastava, s velikim brojem muslimana u svojim redovima, te da su sukob između Bošnjaka i Hrvata u svim gradovima u kojima je do njega došlo, započeli Bošnjaci, odnosno Armija RBiH.
 
U svim mjestima sukoba, HVO je prvi pokretao napade. Uradio je to u Gornjem Vakufu koji je opciji tzv. Velike Hrvatske bio na putu prema spajanju sa Srednjom Bosnom. Uradio je to u Travniku, u Vitezu, u Ahmićima, u Varešu u Stupnom dolu, u Konjicu, u Mostaru itd.         
 
Prlić, također, želi istaći kako na teritoriju BiH nije bilo vojske iz Hrvatske, već da su u redove HVO-a pristupali samo Hrvati čije je porijeklo iz BiH.

 

Nema ni riječi o tome da su na području Stoca ratovale regularne jedinice iz Splita, u Konjicu iz Trogira... Tu ni Tribunal nema nikakvih dilema, sudeći prema pet pravomoćnih presuda koje smo do sada imali protiv pripadnika HVO-a, pa i ove posljednje protiv Prlićeve grupe.  
 
Ako je suditi po prva dva nastavka feljtona, nema sumnje da je očita namjera Jadranka Prlića da kroz svoju knjigu iznese ono na čemu se zapravo i zasniva kompletna odbrana tzv. hercegbosanske šestorke u Hagu, te da se pored toga ubere i solidan honorar.
 
Izgleda da jedinu istinu o ratu na prostoru nekadašnje „Herceg-Bosne“ zna samo Jadranko Prlić, a svi drugi svoju istinu zasnivaju na "teorijama zavjere i stereotipima".

 

(SB/Vijesti.ba/NAP) 

 ///////////////////////////////

///////////////////////////////

///////////////////

PREMIJERKA RS NA TAJNOM ZADATKU: Zašto Cvijanovićka krije da u SAD ide na sastanak MMF-a?

Zašto premijerka Cvijanović krije da u SAD ide na sastanak MMF-a?

///////////////////////

PUSTOŠI VOJNE OTPADE SSSR-a: 'Nije sigurno da je Vučić služio vojsku, ali paravojsku pod vojvodom Nikolićem svakako jeste' - 3

PUSTOŠI VOJNE OTPADE SSSR-a: 'Nije sigurno da je Vučić služio ...

///////////////////////////////////


////////////////////


Erdogan za CNN : ‘Nisam diktator, ovaj referendum uopšte nije bio zbog mene! Znate, mogao bih umrijeti svakog trenutka…’

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u ekskluzivnom intervjuu za CNN bjasnio je da nove ustavne promjene kojima je dobio apsolutnu moć ne znače da je postao diktator. Štoviše, Erdogan se novinarki [...]

18.04.2017.

ČOVIĆEVIM IZMJENAMA IZBORNOG ZAKONA BiH PREKO 17.000 HRVATA NE BI IMALO SVOJE PREDSTAVNIKE U PARLAMENTU FBiH

Čovićevim izmjenama Izbornog zakona BiH preko 17.000 Hrvata ne bi imalo svoje predstavnike u Parlamentu FBiH

Selma Ašćerić
Autor 18.4.2017. 


Čovićevim izmjenama Izbornog zakona BiH preko 17.000 Hrvata ne bi imalo svoje predstavnike u Parlamentu FBiH
Image result for dragan covic karikature

Izabrani predstavnici HDZ-a BiH i HDZ 1990 konstantno i kontinuirano potenciraju da su Hrvati u BiH neravnopravni sa ostalim narodima, što je bilo tema i nedavno održanog znanstveno-stručnog skupa“Hrvati u BiH – nositelji europskih vrijednosti”. Dragan Čović se kao i obično izjasnio da se prije svega zalaže za institucionalnu ravnopravnost hrvatskog naroda u cijeloj BiH, o čemu bi trebale da svjedoče i predložene izmjene Izbornog zakona BiH.

Mi smo sebi stavili u prioritet kao hrvatski narod, nositelj političkog života u BiH, da budemo predvodnici svekolike stabilnosti BiH, njenog europskog puta i naravno da osiguramo ustavnu i institucionalnu ravnopravnost hrvatskog naroda na čitavom području BiH.

(Dragan Čović, 16.03.2017.)

Krajem prošle godine Ustavni sud BiH proglasio je neustavnim odredbe Izbornog zakona BiH, o načinu izbora delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, a na osnovu apelacije Bože Ljubića. Nakon presude, kojom su odredbe Izbornog zakona BiH proglašene neustavnim, HNS BiH (čije su članice i HDZ BiH i HDZ 1990) pristupio je izradi prijedloga, odnosno amandmana na Izborni zakon BiH, a kako bi se postigla ravnopravnost i izvršila presuda Ustavnog suda BiH.

Prema javnosti dostupnim prijedlozima izmjena Izbornog zakona, jasno su postali vidljivi stranački interesi na jednoj, i deklarativno zalaganje za ravnopravnost Hrvata na drugoj strani. Priča o izmjenama izbornog zakona BiH dobila je dva lica, kao i dva prijedloga o načinu izbora izaslanika u Dom naroda FBiH.

Naime, prvi model predviđa da se iz svake županija / kantona bira broj predstavnika svakog konstitutivnog naroda, a koji bi bio srazmjeran učešću tog naroda u ukupnom broju Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih u FBiH.

Prema prvom modelu, izaslanici iz reda svakog konstitutivnog naroda i ostalih županija / kantona brali bi se na sljedeći način:

a) 17 izaslanika iz reda bošnjačkog naroda se bira iz zakonodavnih tijela županija na način da Tuzlanska županija bira pet (5) izaslanika, Sarajevska četiri (4) izaslanika, Zeničko-dobojska tri (3) izaslanika, Unsko-sanska tri (3) izaslanika, Hercegovačko-neretvanska jednog (1) izaslanika i Srednjobosanska jednog (1) izaslanika iz reda bošnjačkog naroda.

b) 17 izaslanika iz reda hrvatskog naroda se bira iz zakonodavnih tijela županija na način da Hercegovačko-neretvanska županija bira pet (5) izaslanika, Srednjobosanska četiri (4) izaslanika, Zapadnohercegovačka tri (3) izaslanika, Herceg-bosanska dva (2) izaslanika, Zeničko-dobojska jednog (1) izaslanika, Posavska jednog (1) izaslanika i Tuzlanska jednog (1) izaslanika iz reda hrvatskog naroda.

HNS i HDZ BiH pod izgovorom provedbe i primjene odluke Ustavnog suda BiH, prilagođavanjem i izmjenom Izbornog zakona BiH, precizira broj delegata iz svakog naroda po kantonima, na način da najviše Bošnjaka dolazi iz onih kantona gdje su većina, najviše Hrvata iz kantona gdje su oni većina i najviše Srba iz kantona gdje ih je po popisu stanovništva najviše.

Prema tome, Klub delegata iz bošnjačkog naroda činilo bi pet delegata iz Tuzlanskog kantona, četiri iz Kantona Sarajevo, tri iz Zeničko-dobojskog kantona, tri iz Unsko-sanskog kantona, te po jedan iz Hercegovačko-neretvanskog i Srednjobosanskog kantona.

Klub delegata iz hrvatskog naroda bi činilo pet delegata iz Hercegovačko-neretvanskog kantona, četiri iz Srednjobosanskog kantona, tri iz Zapadnohercegovačkog kantona, dva iz Kantona 10, te po jedan iz Zeničko-dobojskog kantona, Posavskog kantona i Tuzlanskog kantona.

Dakle, prema ovom prijedlogu, 17.520 Hrvata (Rezultati popisa stanovništva iz 2013. godine) koji žive u Kantonu Sarajevo ne bi imali svog predstavnika u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Gore predloženi model izbora Doma naroda FBiH suprotan je tvrdnjama i obećanjima koje je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a i HNS-a BiH, i nekadašnji kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, iznjeo na predizbornom skupu u oktobru 2014.

Nismo digli ruke od Sarajeva kako bi neki voljeli. Ono što radimo i način na koji to radimo iza sebe krije vjerodostojnost politike koju zagovaramo.

Trebamo biti ponosni na 24 godine stranačkog djelovanja HDZ-a BiH. Snaga HDZ-a BiH je pokrenuta upravo ovdje u Sarajevu.

(Dragan Čović, Predizborni skup HDZ i HNS BiH 01.10.2014.)

Drugi tzv. “Dionički model” predviđa dosta složen i komplikovan način izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH, a rješenje je bazirano na tačnom izračunu „koeficijenta elektorskog glasa“ koji matematički precizno svakom konstitutivnom narodu (i ostalim) u svakom kantonu dodjeljuje tačno onoliko glasova („dionica“) koliki je udio stanovnika tog konstitutivnog naroda (i ostalih) u nekom kantonu prema ukupnom broju stanovnika tog naroda u Federaciji BiH.

Prvi model, u vidu amandmana na Izborni zakon BiH, očigledno je u suprotnosti sa zagovaranjem ravnopravnosti Hrvata u cijeloj BiH, a da ne govorimo tek koliko je u suprotnosti sa navedenom izjavom kako Sarajevo nije zanemareno.

Za svoju izjavu o ravnopravnosti Istinomjer Čovića ocjenjuje sa nedosljedno.

Istinomjer je zbog provjere autentičnosti teksta Prijedloga izmjena Izbornog zakona kontaktirao i HDZ BiH i HDZ 1990, i oni su nas uputili na HNS koji nam svoj odgovor, do momenta objave članka nije dostavio.

(Istinomjer.ba)











18.04.2017.

JAD MRŽNjE, I MOĆ PRAŠTANjA

Jad mržnje, i moć praštanja

Goran Sarić

Autor
18.4.2017. 



Jad mržnje, i moć praštanja

Foto: Flickr

/////////////////////////////

Grad Konjic, ulica Suhi do, kasna jesen devedeset druge. U podrum susjeda P., u kome se već nekoliko mjeseci krijemo od granata, ulazi moj kolega, profesor iz srednje škole, ovdje ću ga nazvati Rumeni. Obučen je u uniformu HVO-a. U skloništu smo u tom trenutku samo ja, majka i jedna starica, tetka našeg domaćina koju i mi svi tako zovemo. Kolega, bivši gorljivi partijac, bučno otvara vrata naziva faljen Isus, mada zna da mati i ja nismo vjernici.

Potom, samouvjereno sjeda na stolicu i nakon nekoliko dugih minuta šutnje, vadi kamu iz futrole i veli Tetki, sve me ispodoka mjerkajući: “Znaš, Tetka, ja bih sve one Srbe sa Boraka doveo u Grad, na raskrižje, svezao ih naglavačke, i ovako, polako…”

Pa poče mahati kamom. K’o pravi mesarski dirigent.

“Nemoj, sine, grijeh ti je to i pomislit,” prošapta starica, vjernica koja je cijeli život grijala crkvene klupe.

“Bi’, bi’, Tetka, da znaš”, odgovori Rumeni, osovi se na noge pogane i napusti sklonište.

Svo to vrijeme, šćućurena, mati me je čvrsto držala za ruku, valjda da mu ne bih nešto “lanuo”. A ja – skamenjen.

Koliko znam, Rumenom do tada, a ni kasnije, niko u ratu nije stradao. Nego,mržnja je čudo. I ja sam bio kivan na karadžićevce, ali nikog nisam mrzio. Često sam viđao da najviše mrze oni koji u ratu nikog, i ništa nisu izgubili.

Ali, čudo je, katkad još i veće, ljudska dobrota. Evo primjera.

Nekako baš u to vrijeme, kao član mjesnog Crvenog krsta otišao sam na saučešće kod stare konjičke porodice Begić. Njihov sin, moj mlađi kolega-pjesnik Dženan Begić, vojnik Armije BiH poginuo u borbama, čini mi se oko Hadžića. Znao sam ga iz lokalnog književnog kluba. Nismo bili prijatelji, ali smo se viđali i pomalo družili. Bio je neobičan, simpatičan momak. I solidan pjesnik.

U mjesnom CK sam insistirao da mu i ja, njegov drug, baš kao Srbin roditeljima odem na žalost. Neki su se malo pribojavali kako će me ljudi primiti, ali smo se na koncu složili da je to u redu, čak i poželjno.

I stvarno, tako i bi. Ljudi me primili kao najrođenijeg. Nijedne ružne riječi, ni prijekog pogleda. Čini mi se čak da su posebno pazili da me nečim ne povrijede.

Mnogo kasnije, iza rata, kad smo na Boračkom predstavljali Đanijevu posthumno objavljenu zbirku pjesama, došli i otac, i mati, i rođaci…Bila je to najdirljivija književna veče na kojoj sam ikada učestvovao.

Eto, i tako se može nositi sa zlom, i ličnom tragedijom.

Druga priča o dobru, skoro na rubu “naučne fantastike”.

Ediju (Eddy) Hekmanu, kliničkom psihologu iz Groningena, sjever Holandije, momak ubio kćerku. U napadu bijesa umlatio je aparatom za gašenje požara. Djevojka se zvala Renske, a mladić Alasam, tamnoputi izbjeglica iz Benina. Za sobom su imali dugogodišnju vezu, na koju je u zadnje vrijeme pala debela sjenka problema oko Alasamovog zahtjeva za azil u Holandiji. Naime, nakon desetogodišnjeg procesa, od advokata do advokata, sud je nedavno odlučio da se mladić mora vratiti u zemlju porijekla. I pored Renskinog uvjeravanja da će se vjenčati i tako izbjeći deportaciju, Alasam je zapao u duboku depresiju.I počeo piti antidepresivu. Paroksetine.

Djevojčin otac misli da su upravo oni prouzrokovali tragediju. Radi se o jakim lijekovima koji kod pacijenta nerijetko izazivaju konfuziju, osjećaj ugroženosti i agresivnost. Zato ih neki i zovu killer-drugs.

U strašnom zločinu koji je počinio supružnici Hekman apsolutno ne prepoznaju prijatelja pokojne kćeri. Po njihovim riječima, on je nježan, pažljiv, duhovit mladić.

“Ali, on vam je ubio kći?” iznenađeno konstatuje novinar dnevnog lista u intervjuu koji me je potaknuo na ovaj tekst. Edi mu odgovara protupitanjem: “Imate li Vi djecu? Zamislite da jedno Vaše dijete napravi nešto strašno Vašem drugom djetetu. Do tada sve bilo u najboljem redu, a onda – strašan udarac! Da li biste ga otpisali? Biste li pomislili: ‘Ah da, to je uvijek bilo problematično dijete’? Ne, tada obično pomisliš: ‘Kako je to moguće?’ To je bilo moje prvo pitanje. Alasam je bio član naše porodice. Oboje sam ih volio. Naravno da je tu bilo malih razlika, ali sam ga osjećao mojim djetetom. I još uvijek osjećam. On pripada nama.” (Pocrtao GS)

Već slijedećeg jutra Edi donosi odluku: “Pomoći ćemo mu,” kaže supruzi. Ova ga prvo pogleda, a onda klimne glavom. “U tom momentu nismo imali pojma u čemu bi se mogla sastojati ta pomoć, pa čak ni da li je naša odluka ispravna. Ali da baš to mora biti naš prvi korak, to nam je oboma bilo jasno,” napisao je docnije otac ubijene djevojke. I otišao posjetiti momka u zatvor.

Jednom, drugi, treći put. Iz tih, isprva suzdržanih susreta, rodila se ideja o pisanju knjige. Zajedničke knjige, koju bi napisali Edi i Alasam, svaki sa svojom verzijom tragičnog događaja.

Nedavno objavljena, knjiga Jedan kupe dalje (naslov aludira na slučajno upoznavanje Renske i Alasama) ovih dana izaziva ogromnu pažnju holandske javnosti. Edi Hekman se bukvalno “ne skida s ekrana”. Odaje utisak mirnog, uravnoteženog čovjeka s trajnim ožiljkom. Sam kaže da je to jednim dijelom maska, ali i profesionalna deformacija. A na pitanje šta mu je značilo pisanje ove knjige, i to sa kćerkinim ubicom, tiho odgovara: “Možda upravo to: da se malo lakše nosim s mojim bolom.”

U Edijevim riječima ni “grama” mržnje. On i dalje redovno posjećuje “sina” u zatvoru. Knjiga očinstva nije zaklopljena.

Kako to objasniti mom “kolegi” Rumenom, i mnogim drugim rumenima?

////////////////////
////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Utorak, 18. april/travanj 2017.

18.04.2017.

DRAGAN ČOVIĆ NE ODUSTAJE : IZMJENE IZBORNOG ZAKONA SU PRIORITET

Dragan Čović ne odustaje : Izmjene izbornog zakona su prioritet


April 18. 2017.


Danas je u Mostaru održana sjednica Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora BiH.


///////////////////////////////////


Image result for dragan covic u helikopteru fotos





Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

 

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

//////////////////////////////


Image result for milorad dodik ima vilu na dedinju fotos



Image result for milorad dodik ima vilu na dedinju fotos



Image result for milorad dodik ima vilu na dedinju fotos


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic u helikopteru fotos



Image result for dragan covic u helikopteru fotos


Image result for dragan covic u helikopteru fotos


Image result for dragan covic u helikopteru fotos


Image result for dragan covic u helikopteru fotos


– Razgovarali smo o tome kako bi se set prijedloga našao u parlamentarnim klupama. Imamo usuglašen stav oko prve i druge tačke dnevnog reda HNS-a i vjerujem da ćemo već sutra na razini BiH imati neke incijative, a ove sedmice i na razini entiteta – rekao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, piše N1, prenosi Patria.

Na pitanje šta je sa izmjenama izbornog zakona, on je kazao da su one prioritet.

– On će sigurno biti na koordinaciji svih hrvatskih zastupnika i ministara na Vijeću ministara, a predvodi Borjana Krišto. Do kraja dana ćemo imati stav. Prijedlog modela koji smo usaglasili kroz HNS ide u proceduru putem Kluba u jednom odnosno drugom domu Parlamentarne skupštine BiH – izjavio je Čović i dodao da bi u narednih 5-6 dana trebali imali prijedlog za izmjene i dopune Izbornog zakona.

– Ništa nismo mijenjali što je HNS usvojio kao praksu kako smatramo da treba udovoljiti odluci Ustavnog suda BiH, rekao je Čović i dodao da se po tom modelu bira po 17 predstavnika Hrvata, Bošnjaka i Srba – dodao je Čović.

Jedan od prijedloga s kojim su partneri najdalje otišli, kaže Čović je taj da jedan narod drugom ne bira predstavnike.

Kršenje dogovora hrvatski član Predsjedništva BiH gleda kao dio taktike.

– Ima ljudi koji su sadašnjim statusom quo. Svako od kolega ima pravo igrati vruće hladno, a takva igra traje zadnjih 6,7 godina – istakao je Čović.

U četvrtak je glasanje o izmjenama Zakona o akcizama.

– SDA ima svoj stav, iako ne cjelovit. SBB ima svoj stav i HDZ svoj. Nastojat ćemo da taj stav bude i stav HNS-a. Naše nastojanje je vrlo jasno, da moramo imati bar na Kolegiju jednog i drugog Doma, Vijeću ministara i tročlanom Predsjedništvu konsenzus u dogovaranju. Smatramo da nije dobro da se preglasava bilo ko. Možda je teško dobiti konsenzus, ali se za njega treba izboriti. U Parlamentu je svaka varijanta u igri, borba je oko jednog glasa, što je porazno jer se radi o suštinskim zakonima – odgovorio je Čović i dodao da HDZ nikada nije dvojio oko akciza.

(Kliker.info-NAP)

///////////////////////////
//////////////////////


//////////////////////

BISKUP KOMARICA RAZBJESNIO DODIKA: Evo šta mu je predsjednik manjeg entiteta napisao u otvorenom pismu

BISKUP KOMARICA RAZBJESNIO DODIKA: Evo ... - Slobodna Bosna

///////////////////////

POSLANICI SNSD-a POZVALI SDS DA ZAJEDNO SRUŠE VIJEĆE MINISTARA: Staša Košarac uputio inicijativu za glasanje o nepovjerenju

POSLANICI SNSD-a POZVALI SDS DA ZAJEDNO SRUŠE VIJEĆE ...

///////////////////

MASOVNI PROTEST NA SOKOCU: Više hiljada građana ustalo protiv SNSD-ovih direktora, Sokolac blokiran

Više hiljada građana ustalo protiv SNSD-ovih direktora, Sokolac blokiran

/////////////////////////////////
///////////////////////////////////
/////////////////////


Matematika nije bauk : Upoznajte Tijanu, mladu Banjalučanku koja je osvojila zlato na Evropskoj matematičkoj olimpijadi

Mladi matematičari iz BiH na međunarodnim takmičenjima i olimpijadama redovno osvajaju medalje. Svaka od ovih priča govori o velikom talentu i još većem trudu ovih sjajnih mladih ljudi. Danas vam predstavljamo [...

/////////////////////

Mike Pence na granici između Južne i Sjeverne Koreje : Američko strpljenje je potrošeno, “sve opcije su na stolu” !

Američki potpredsjednik Mike Pence tokom posjete demilitariziranoj zoni na granici Južne i Sjeverne Koreje u ponedjeljak poručio je Pjongjangu da je američko strpljenje potrošeno i da su "sve opcije na stolu". Dan [...]

17.04.2017.

IVICA TODORIĆ I AGROKOR ALTER EGO HRVATSKE DRŽAVE

Ivica Todorić i Agrokor alter ego hrvatske države


Marijan Vogrinec

Autor
17.4.2017. 


Ivica Todorić i Agrokor alter ego hrvatske države

Foto: SD/ilustracija

/////////////////////////

Izdvajamo

  • Neki neozbiljan, jelte, vicmaher ovih je dana u emisiji „Konvoj“ Hrvatskog radija kazao da je Hrvatska sada vlasnica samo državne zastave, grba i himne. I ničeg više. Međunarodno nevalidna kuna, koju se već sada želi zamijeniti eurom, te hrvatski jezik, kritično samokontaminiran pretežno anglizmima, nacionalna su obilježja još samo za kućnu uporabu posesivnih etničkih fantasta.

.................................

Pravna stečevina EU-a skrojena po mjeri multinacionalnog, korporativnog kapitala, tržišta na kojem financijsko-politička moć bogatih i razvijenih protekcionistički obilno ubire vrhnje te ostavlja iza sebe katastrofalne socijalne razlike neviđenih posljedica i razmjera. Mali igrači tipa balkanskog kiflića čiji nesavjesni, uvlakački vođe namjerno ne poštuju životne interese vlastitih sugrađana, tzv. malih ljudi ne bi li bili pripušteni zobati materijalno-političke mrvice ispod stola za gozbâ uistinu moćnih, u toj su igri kapitala i interesa samo likovi s klupe za rezerve. Nikad neće dobiti minutažu u prvoj momčadi. Radi psihološkog dojma o važnosti u momčadi, trener ih tek tu i tamo šalje na zagrijavanje. Ništa više od toga. Agrokorov je vrč napokon došao na vodu i – razbio se

Marijan Vogrinec

Frka s Agrokorom završit će kako jedino i može završiti – sramotno, u konačnici tragično za državu ne samo zato što više neće imati „nacionalni koncern“ sposoban koliko-toliko nositi se s međunarodnom konkurencijom nego i stoga što je maloumno pristala na kukavičje jaje enormnih gubitaka uvaljeno u gnijezdo svojih građane. A to će dugoročno biti bolno i za građane i za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo. Nikakav izvanredni vladin povjerenik, ma kako se zvao, ni vatrogasni „zakonski okvir“ (sic, okvir?), tzv. lex Todorić/Agrokor ili službeno Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značenja za RH – pa još i neusklađen s Europskom komisijom i pravnom stečevinom kakvu je Hrvatska pristupno potpisala s Unijom – neće eskulpirati vladu od posljedica dobrih namjera koje vode u pakao. A te se „dobre nemajere“, nevjerodostojno tvrdi premijer Andrej Plenković, ne odnose na spašavanje privatnog vlasnika koncerna Ivicu Todorića od pada u grobnu jamu koju si je sam iskopao, nego na spašavanje barem 40.000 Agrokorovih radnih mjesta u RH, od 60.000 u cijelom regionalnom lancu od BiH, Crne Gore i Srbije do Dežele.

„Želim reći da je vlada reagirala ne samo pravovremeno, učinkovito i odgovorno“, kazao je premijer u četvrtak na početku vladine sjednice, „već je pokazala da u ovakvoj krizi ima snage za političko vodstvo i rješavanje problema. Želim da svi shvate da bi u nekom drugom scenariju koji ne bi podrazumijevao donošenje Zakona bili u kontekstu uobičajenog stečajnog postupka koji bi prijetio gubitkom radnih mjesta možda i 200.000 ljudi (zajedno s izravno i posredno povezanim poslovnim subjektima, od najkrupnijih dobavljača do zadnjeg OPG-a negdje bogu iza nogu, op. M.V.), manjkom poreznih prihoda, financijskim nekontroliranim lančanim reakcijama to je važno. Bitno je da ovaj trenutak bude prekretnički za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj.“

U te političke bajke za populističku uporabu uoči lokalnih izbora 21. svibnja, istina, ne vjeruje nitko ozbiljan, jer u kapitalističkom sustavu, kakav prakticira EU, država nema što tražiti u privatnoj tvrtci, čiji se vlasnik „nije snašao“ u tržišnom nadmetanju, zapao je u dugove te se vlastitom krivnjom doveo na rub bankrota. Hrvatska je u slučaju ove Todorićeve grandomanije, kojoj vlasnik koncerna, pokazalo se, nije dorastao jer je zinuo više nego što je mogao uredno poslovno progutati, prekršila ključna pravila kapitalističke doktrine. Stoga će premijeru Plenkoviću trebati u tjednu nakon Uskrsa znatno više od sreće kad se u Bruxellesu nađe oči u oči s gazdama prvog kata ili tzv. prve brzine EU-a ne bi li im uvjerljivo objasnio, a da se ne naljute, što je pisac želio reći tzv. lex Todorićem/Agrokorom.

Ako je takvo što uopće moguće očekivati od trenutnog premijera, koji se nikad u svoj svojoj diplomatskoj karijeri nije znao/želio vjerodostojno suprotstaviti washingtonsko-bruxelleskom interesnom mainstreamu, nego je pokorno/primjerno odrađivao zadane birokratske poslove. I na njima udobno čekao ne samo političke benefite. Vrlo moćna manjina tih iz prve brzine EU-a, koji uistinu odlučuju pa i građanima Bijedne Naše presudno kroje gaće, bile im po mjeri ili ne, a najčešće su kritično pretijesne, dolaze upravo iz zemalja čije banke-kćeri i korporacije-kćeri izvlače natprosječne profite iz RH, s područja Plenkovićeve premijerske nadležnosti i odgovornosti, a bitno diktiraju tempo u ključnom Agrokorovom sektoru djelovanja, trgovini hranom. Zašto bi stranim financijskim i gospodarskim subjektima bilo u interesu spašavati – konkurenciju? Pa onda i Berlinu, Beču, Parizu, Budimpešti i takvima spašavati, i k tome bildati poslovne mišiće Agrokoru? Nema šanse.

Ako smo braća u „obitelji kojoj i Hrvatska oduvijek pripada“, da parafraziramo pučku mudrost, „kese nam nisu sestre“. Najmanje u kapitalističkom sustavu za koji analitički plaćenici svjesno govore neistinu, da je u povijesti ljudskog društva – najbolji model.

„Favoriti“ na klupi za rezerve

Pravna stečevina EU-a skrojena po mjeri multinacionalnog, korporativnog kapitala, tržišta na kojem financijsko-politička moć bogatih i razvijenih protekcionistički obilno ubire vrhnje te ostavlja iza sebe katastrofalne socijalne razlike neviđenih posljedica i razmjera. Mali igrači tipa balkanskog kiflića čiji nesavjesni, uvlakački vođe namjerno ne poštuju životne interese vlastitih sugrađana, tzv. malih ljudi ne bi li bili pripušteni zobati materijalno-političke mrvice ispod stola za gozbâ uistinu moćnih, u toj su igri kapitala i interesa samo likovi s klupe za rezerve. Nikad neće dobiti minutažu u prvoj momčadi. Radi psihološkog dojma o važnosti u momčadi, trener ih tek tu i tamo šalje na zagrijavanje. Ništa više od toga.

Agrokorov je vrč napokon došao na vodu i – razbio se. Taj vrč koji neki s pravom ili trunčicom pretjerivanja nazivlju prenapuhanim balonom megalomanije nesposobnog, ekonomski neukog i nesavjesnog poduzetnika Ivice Todorića, zapravo je alter ego same hrvatske države. Koja će, predviđaju i neki ozbiljni ekonomski autoriteti u zemlji i inozemstvu, također skončati – pitanje je samo vremena – agrokorovski neslavno i jako bolno za gro njezinih žitelja. O toj će konačnici odlučiti potpuno isti ekonomski i razvojni razlozi, uzrokovani maloumnim tzv. „državnim“ ili „domoljubnim“ politikama izgradnje RH od 1990-ih godina na paradigmi legalne pljačke tzv. društvene, „ničije“ imovine te nacionalističke isključivosti i široke klerikalizacije/pokatoličenja društva.

Ta polit-ekonomska agenda, u ključnim sastavnicama podređena vlasnicima licencije hrvatske samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, unaprijed je osuđena na ograničen rok trajanja. Na to zorno upućuju u prošlih 27 godina sva politička, domovinsko-ratna, ratno-profiterska, tzv. pretvorbena, društvena i vjerska zbivanja u Bijednoj Našoj, čiji su rezultati negativni. Jedva da bi se u cijeloj hrvatskoj povijesti od doseljenja Hrvata na Balkanski poluotok našlo primjera veće nesloge, podijeljenosti, razdora i sukoba u nacionalnom korpusu od ovih što sada potresaju društvo i strmoglavo vuku zemlju na dno. Jamačno je politička nesposobnost i ekonomska ovisnost/podložnost Zapadu učinila beznadnom svaku mogućnost restrukturiranja Bijedne Naše na zdravoj osnovi baš kao što nikakvo tzv. restrukturiranje Agrokora po vladinom/državnom obrascu ne može čak ni spasiti sva radna mjesta, kamoli zadržati na okupu šezdesetak tvrtaka i namiriti vjerovnicima možda i znatno više od 50 milijarda kuna raznih dugova.

Kao što se propašću Agrokora pokazalo da Ivica Todorić nije znao držati uzde svog poslovnog giganta, u slučaju političkog, gospodarskog, društvenog i moralnog posrnuća RH na rubu nekog novog građanskog rata i gubitka licencije državne tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti dnevno se potvrđuje kako (i zašto) Hrvati ne znaju vladati sami sobom i kad im se posreći, doduše rijetko/iznimno u povijesti – državotvorna prigoda. Neki neozbiljan, jelte, vicmaher ovih je dana u emisiji „Konvoj“ Hrvatskog radija kazao da je Hrvatska sada vlasnica samo državne zastave, grba i himne. I ničeg više. Međunarodno nevalidna kuna, koju se već sada želi zamijeniti eurom, te hrvatski jezik, kritično samokontaminiran pretežno anglizmima, nacionalna su obilježja još samo za kućnu uporabu posesivnih  etničkih fantasta.

Judine škude i varljiva toplina „partnerskog“ tapšanja po ramenu hrvatskih državnih vođa svih su četvrt stoljeća Bijedne Naše sirenski zov iz „zapadne obitelji kojoj RH oduvijek pripada“. Oni mu nisu kadri odoljeti ni svezani uz jarbol, ne kontroliraju svoju svijest i razum, pa državotvorna prigoda svaki put – ode dovraga. Kao što će sad otići i koncern Agrokor kakav je znala i na koji je navikla javnost u regiji.

Nije vjerodostojna vladina sugestija „između redaka“ da premijer Andrej Plenković odjednom, kad se Agrokorov vrč već razbio, zna/može ono, što nije znala/mogla ni jedna vlada u prošlih 26 godina, koje su sve odreda tolerirale Todorićevu poslovnu megalomaniju. Kao što su tolerirale katastrofalnu i kriminalnu tajkunizaciju Bijedne Naše, na maloumnoj matrici prvog hrvatskog predsjednika (sic) Franje Tuđmana iz 1990-ih godina o „150-200 hrvatskih obitelji koje će učiniti od RH drugu Švicarsku ili Norvešku“. Sve su te vlade zapravo armirale gospodarsku katastrofu tuđmanovsko-tajkunskog tipa, kojoj su Ivica Todorić i Agrokor tek jedan od vrhova pogubne sante zbog koje je RH danas na samom europskom dnu, čak ispod ili ravna s Bugarskom i Rumunjskom, a kao SRH u sastavu SFRJ zemlja je bila prva gospodarska sila u Federaciji i treća među srednjerazvijenim zemljama zapadne Europe.

„Hrvatski tajkun ima klišeiziran životni put“, pišu 8. travnja 2017. na internetskom portalu Express.hr B. Rašeta i F. Lepan u članku „Hrvatski tajkuni: Nekad su živjeli u straćarama“. „Na točki A stoji skromna potleušica i ‘bosonogo djetinjstvo’, na točki B je rezidencija koja gradu i svijetu treba pokazati milijunaševu veličinu, a između tih dviju točaka nalaze se povremeni ili stalni, ali u pravilu nezaobilazni sukobi sa zakonom. Naš je tajkun, naime, često kontroverzni poduzetnik kojega nije pametno pitati za prvi milijun. Neki od njih, poput bivšeg kralja mlijeka Luke Rajića (vozača kamiona u Dukatu, op. M.V.), to i otvoreno priznaju. Drugi pak tvrde da su na početku kupili jabuku za kunu, potom je prali i glancali do visokog sjaja, a onda prodali za dvije kune. Tada su kupili dvije jabuke, pa Jovo nanovo… a onda je umrla bogata teta iz Amerike i ostavila im milijun dolara…“

Neki iz galerije „150-200 bogatih hrvatskih obitelji“ po Tuđmanovom obrascu (i izboru?), uključujući njegovu djecu Nevenku i Stjepana te unuka Dejana Košutića, već su odavno profućkali svoja poslovna carstva, neki su u smrtnom hropcu, a neki će uskoro ili za nešto duže vrijeme neminovno podijeliti neslavnu Todorić-Agrokorovu sudbinu. Javnost i da hoće ne može zaboraviti „poduzetnička“ imena janjevačkog tajkuna Josipa Gucića, pa Miroslava Kutle, Tomislava Horvatinčića, Željka Keruma, Ivića Pašalića, Franje Pašalića, Vladimira Zagorca, Hrvoja Petrača, Zdravka i Višnje Pevec, Joško Svaguša, Stipe Gabrića-Jamba…

„Zanimljivo je da su skoro svi veliki hrvatski tajkuni – osim Tedeschijevih – potekli iz identičnih društvenih okolnosti“, piše Express.hr. „Potleušice, radničko ili seljačko socijalno podrijetlo, pješačenje, oskudica, ponekad i glad. Nema sumnje da su godine teškog lišavanja razvile snažnu potrebu za dokazivanjem i nadoknađivanjem propuštenog. Često bez obzira na cijenu.“

To je bitna politička i ekonomska, ali i popudbina određene ne-svijesti koja nadilazi premijerovu poruku javnosti u vezi s Agrokorom. Budući da nije politički neuk niti diplomatski nepismen čovjek, teško da Plenković i sam vjeruje u to u što nastoji uvjeriti oporbu i širu društvenu javnost. Vlada nije reagirala pravodobno, kako tvrdi, nego se našla zatečenom Agrokorovim krahom na način kako se dogodio. Reagirala je brzopleto, a posljedice te brzopletosti tek predstoje. Do danas se ne zna tko je u vladi ili za vladu pisao tzv. lex Todorić/Agrokor, ako ponajbolji pravni stručnjaci za tu tematiku nisu, niti su konzultirani. Čak ni profesori specijalizirabnih katedri pravnih fakulteta u RH i znanstvenih instituta.

„Spasilačke“ izlike državne intervencije

Protivno premijerovoj tvrdnji, vlada nije pokazala „da u ovakvoj krizi ima snage za političko vodstvo i rješavanje problema“. Nikog ne obvezuje to što premijer „želi da svi shvate da bi u nekom drugom scenariju koji ne bi podrazumijevao donošenje Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značenja za RH bili u kontekstu uobičajenog stečajnog postupka koji bi prijetio gubitkom radnih mjesta možda i 200.000 ljudi, manjkom poreznih prihoda i financijskim nekontroliranim lančanim reakcijama“. Moglo se intervenirati na osnovi postojećih zakona, osobito po hitnom postupku pofriškanom Stečajnom zakonu. Time se ne bi konfrontiralo vladu s nepoštivanjem pravne stečevine EU-a niti bi se država kompromitirala intervencijom u privatnom koncernu. To ne smije biti „prekretnički trenutak za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj“. Ni po kakvoj „spasilačkoj“ izlici.

Izvanredni vladin povjerenik u Agrokoru Ante Ramljak jest stručnjak od formata u poslu za koji ga je premijer Plenković izabrao obaviti u raspadajućem koncernu, ali nije čarobnjak. Možda bi mogao odglumiti iluzionistu tipa Davida Copperfielda da mu je premijer, uz nemoguće zadaće, dao i novac kojim će vjerodostojno riješiti ključne dubioze i restrukturirani Agrokor ostaviti na nogama. Novac je ključ problema. Bio je, jest sada i bit će ubuduće. Osim duga dobavljačima oko 17 milijardâ kuna i minimum 10 milijardâ u mjenicama bez pokrića, pa i 1,3 milijarde eura ruskog Sberbanka plus neki dan još 100 milijuna eura istog najvećeg vjerovnika radi pripreme restrukturiranja Agrokora pod vodstvom ruskog izabranika Antonia Alvareza III., ključni je problem kako osigurati tekuću likvidnost posrnulog sustava i onemogućiti blokade u mreži koja uključuje navodno oko 5000 Agrokorovih dobavljača i poddobavljača, kakve su ovih dana već zaledile znatan dio gospodarskog sustava.

Sva politička i ekonomska pamet restrukturatora pada na prostoj činjenici: bez novca i poslovnog povjerenja nema ništa od ozbiljnog posla. Kako smo među prvima pisali na našem portalu nakon javne eksplozije prenapuhanog Agrokorovog balona, Rusi znaju biti jako nezgodni igrači pokuša li ih se izigrati, a njihovi vjerovnici – vrlo moćne državne novčane institucije Sberbank i VTB – drže pretežan dio Todorićeva duga. Ta je činjenica itekako važna, jer te banke nisu željele sudjelovati s četiri druge banke u namicanju interventnog kredita od 80 milijuna eura, uz 4,97 posto kamata na 15 mjeseci, radi isplate plaća u Agrokoru uoči Uskrsa te dijela obveza dobavljačima, povezanim trgovačkim društvima i malim OPG-ima.

Ulaskom države u Agrokor, što neki analitičari drže izravnom direktivom Washingtona i Bruxellesa premijeru Bijedne Naše da po svaku cijenu onemogući ili barem znatno zakomplicira daljnji prodor Rusa u poslovni sektor RH, Banski su dvori omalovažili pokušaj Sberbanka i VTB-a da posredstvom Antonia Alvareza III. postave ne samo novu upravu Agrokora nego i restrukturiraju koncern primjereno svojim interesima. To je očiti znak da predstoje nove napetosti, ne samo zbog Agrokorova golemog duga Rusima, koje neće smiriti hitno slanje iskusnog diplomata Tončija Staničića u Moskvu gdje će, nakon dvije godine maloumnog hrvatskog zanemarivanja svjetske velesile, napokon popuniti upražnjeno mjesto veleposlanika RH u Ruskoj Federaciji.

„Vlasnici i menadžment Agrokora dosta su dugo krivotvorili financijska izvješća“, kazao je novinarima prvi potpredsjednik VTB-a Jurij Solovjev, čija banka potražuje od Agrokora više od 300 milijuna eura od ukupnog duga Rusima 1,7 milijardâ eura, što je ozbiljan izazov izvanrednom vladinu povjereniku Anti Ramljaku. „To je dovelo do toga da je kompanija upala u dugove koje nije prikazivala, ali u jednom trenutku je pitanje kratkoročne likvidnosti izašlo u prvi plan i zato je tvrtka došla u sadašnju situaciju. Nakon restrukturiranja duga moguće su i promjene u dioničarskoj strukturi.“

U međuvremenu se dosta toga zbiva izvan očiju javnosti, što je krajnje indikativno ne samo za postupak restrukturiranja koncerna nego i krajnji učinak. Tajnoviti Antonio Alvarez III. je po svjetlosnom brzinom izglasanom tzv. lex Todoriću/Agrokoru nestao iz Ciboninog tornja, a na njegovo je mjesto u Agrokorovom strateškom uredu zasjeo Ramljak s najbližim suradnicima. Prema nekim spoznajama Jutarnjeg lista, koje je prenijela televizija N1 Hrvatska, njegova se tvrtka Alvarez&Marsal „nije ni odazvala  na poziv koji je Ante Ramljak odaslao na adrese niza međunarodnih konzultantskih kuća, specijaliziranih za restrukturiranje. Alvarez III. je poslao odbijenicu Ramljaku?“

Vladin je izvanredni povjerenik, navodno, poslao pozive „za dostavljanje ponuda za sudjelovanje u restrukturiranju Agrokora na adrese šest velikih konzultantskih kuća specijaliziranih za taj posao. Osim Alvarez&Marsala, pozive su dobili FTI Consulting, AlixPartners, McKinsey, BCG i KPMG. Alvarez&Marsal nije se ni odazvao na poziv, a FTI Consulting se, otkriva sugovornik Jutarnjeg lista, zahvalio na ponudi, opravdavajući se da bi bio u sukobu interesa budući da surađuje s jednom od banaka s kojom je Agrokor u poslovnim odnosima“.

Da cijela ta tragična storija ipak ne bi bila bez svog humorističkog poglavlja, pobrinula se – a tko bi drugi bio svakom loncu poklopac!? – predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u kratkom međutku na margini jednog od svojih prekobrojno nekorisnih i skupih boravaka izvan domaje. „Zgrožena sam i jednostavno ne mogu vjerovati da u situaciji kada ne možete plaćati dobavljačima i hoćete li moći isplatiti plaće, da u situaciji kada ljudi strepe za vlastiti život i budućnost svojega radnog vijeka, kada možete izazvati domino efekt pada dobavljača, da i dalje možete živjeti u luksuznim uvjetima u nekakvom dvorcu“, bubne „žena iz naroda“ koja samodopadno po globusu glumata kraljicu i – ostade živa. Kivna na Todoriće, jer još nisu pokupili kovčege kako bi njoj, jelte, prvoj hrvatskoj predsjednici (sic) prepustili Kulmerov dvorac u Šestinama za rezidenciju u elitnoj podsljemenskoj zoni? Kakav vražji Pantovčak ili, nedajbože, čak predizborno obećana Visoka ulica na Gornjem gradu u Zagrebu!

Bolje da nemamo to što imamo

Uza sve što predsjednica Republike čini i što je činila u prošlih nešto više od dvije godine mandata, Kulmerova bi kraljevska raskoš na sjevernim padinama Zagrebačke gore taman pristajala njezinoj taštini (bez pokrića). Predsjedničini ormari pretrpani dizajnerskom odjećom i obućom, koju za potrebe vizualne promidžbe svog lika i djela mijenja triput dnevno, samo su još potrebiti tuceta-dva odgovarajućih krinolina. Što njezinom krojačkom timu, u slučaju potrebe, nije nikakav problem: gdje ona okom, oni skokom. Jer, zašto bi se Grabar-Kitarović uopće obzirala na „zle jezike“ javnosti, koji joj spočitavaju neumjereno, često neukusno prešetavanje frizura, odjeće i obuće pred tv-kamerama. Kako bi tek neumornoj globtroterici monarhističkih manira izvrsno sjele veličanstvene odaje u dvorcu što ih je Ivica Todorić dao urediti i opremiti kremi londonskih eksperata za tu vrst interijera!

Inače, Kulmerov se dvorac vodi kao imovina iz Agrokorovog portfelja, pa je zasad još neizvjesno kakva će u njemu biti sudbina obitelji Todorić. Neizvjestan je i sam rasplet slučaja Agrokor koji, u najcrnjoj inačici, može izazvati i pad Plenkovićeve vlade prije isteka mandata. To što se dogodilo/događa s najvećom nacionalnom korporacijom je, zapravo, pravo naličje političkih, ideoloških i gospodarskih Potemkinovih sela što ih je stisnutih zuba i šaka na kninskoj tvrđavi, postolujnog kolovoza 1995., sažeo Franjo Tuđman krilaticom „Imamo Hrvatsku!“ U međuvremenu, do danas, pokazalo se kako je bolje na nemamo to što zapravo – imamo. Zemlju koja ne da pristojno živjeti svom vlastitom narodu na vlastitom tlu, odumire iznutra, truje djecu lažnim domoljubljem i srednjovjekovnim praznovjerjem, izmišljenim mitovima iz nepostojeće prošlosti…

Raspad agrokorske megalomanije slika je i prilika službene Hrvatske koja već, eto, dvadeset sedmu godinu političko-ekonomski ne zna zbrojiti dva i dva, pa jamačno više nije daleko od raspada sustava. Sada je prekasno tražiti krivca kada je račun napokon stigao na naplatu. A krivac nije jedan. Nikakve teorije zavjere, kojima je osobito sklona politička (ultra)desnica, ne mogu eskulpirati biračko tijelo što svaki put iznova, mazohistički uporno daje upravljačke uzde svoje sudbine ljudima nahvao, kako bi kazao dum Marin, umjesto ljudima nazbilj. I u tom je smislu jako indikativan za „stanje nacije“ sada zvoneći Agrokor-Todorićev poučak. Velik je upitnik to koliko je bilo koja vlada Bijedne Naše, ne samo trenutna, Plenkovićeva, uopće još sposobna kontrolirati stanje u zemlji. Političko, gospodarsko, proračunsko, društveno i moralno.








17.04.2017.

MILORAD DODIK I DRAGAN ČOVIĆ RUŠE BiH NA LINIJI LOGIKE VELIKODRŽAVNIH KONCEPATA IZ DEVEDESETIH GODINA

Dodik i Čović ruše BiH na liniji logike velikodržavnih koncepata iz devedesetih godina

Nevena Ćosić

Autor
16.4.2017. 





Politički analitičar Esad Bajtal upozorava u razgovoru za Vijesti.ba da vlast u BiH ne želi istinske reforme, jer bi one značile odricanje od svih privilegija, te stvaranje pravne države koja bi morala preispitati kako ko od nas danas živi, zašto neko nema hljeba, a neko ima vile, bazene, avione, skupocjene automobile i slično.

Umjesto da se raspravlja o životnim, egzistencijalnim problemima, stalno se na scenu stavljaju neki dežurni problemi – referendumi, revizije za koje se unaprijed znalo da ne mogu proći na taj način, te ucjene sa RTV servisima, izbornim zakonom… To je projektovanje u javni i društveni prostor BiH dežurnih problema, kako bi se njima prikrili stvarni egzistencijalni problemi građana, naglašava Bajtal.

VIJESTI.BA: Kako biste protumačili izjavu člana Predsjedništva HNS-a BiH i delegata Kluba Hrvata u državnom Parlamentu Maria Karamatića da će BiH ostati bez Vijeća ministara, a Federacija BiH bez Vlade ukoliko SDA ne prihvati “hrvatski” prijedlog o izmjenama Izbornog zakona i zakona o RTV servisu? On tvrdi da tada Vašingtonski i Dejtonski sporazum ne bi vrijedili, te da bi Hrvati u BiH imali pravo na revitalizaciju Herceg-Bosne. Kako tumačite ove navode? 

BAJTAL: Ova izjava je ujedno i ucjena i prijetnja. S druge strane, to je samo finale vječitog zamajavanja javnosti da sve to što se politički radilo, što se komplikovao politički život na javnoj sceni FBiH, bilo je u službi onoga što se stalo osporavalo, a to je oživljavanje Herceg-Bosne zarad koje grupa u Hagu, barem za sada, na plećima ima 120 godina zatvora, a očito će imati i više. To samo potvrđuje činjenicu da su bili u pravu oni koji su se kritički odnosili prema politici Dragana Čovića i HNS-a.

VIJESTI.BA: Dakle, iz Karamatićeve izjave progovara politika Dragana Čovića?

BAJTAL: To je jasno. Samo se sada to uokviruje u HNS ili nešto drugo, stvar se pokušava objektivizirati. Kada to nije moglo visokom sofisterijom, onda se podleglo pritisku, instinsktu, refleksu da se konačno otvoreno, glasno i jasno govori jezikom ucjena i prijetnji.

VIJESTI.BA: Je li ovo direktan poziv na kršenje ustavnog poretka u BiH?

BAJTAL: Svaka ucjena uvijek je neko rušenje. Ucjene i prijetnje nisu ništa normalno, ni u smislu retorike, niti u smislu akcije koje bi mogle uslijediti. Prijeti se raspadom, gubljenjem Vijeća ministara BiH, Vlade FBiH, uspostavljanjem nečega što je već bilo na zločinačkim osnovama i čemu se sudi. To su očigledne prijetnje i to vrlo ružne. To nije politika, to je sila upakovana u verbalni paket sa porukom: “Evo izvolite, pa birajte”.

VIJESTI.BA: HDZ BiH da se do kraja mjeseca u parlamentarnu proceduru upute prijedlozi za izmjene Izbornog zakona koji će Hrvatima omogućiti da sami biraju svoj člana Predsjedništva BiH, kao i uspostavljanje javnog RTV kanala na hrvatskom jeziku. Vjerujete li da će ova inicijativa dobiti podršku državnih parlamentaraca? Hoće li se pristati na Čovićeve zahtjeve?

BAJTAL: Zaista ne znam da li će dobiti podršku. U ovoj zemlji nikada ništa ne možete prognozirati, jer je u pitanju iracionalni, a ne racionalni sistem. No, činjenica je da sve to raskrinkava Čovićevu politiku i da je sve to u službi rušenja ne samo federalnog dijela ove zemlje, nego kompletne države, koje proizilazi iz jednog prisnog, tobože, prijateljskog, a zapravo očito politički dobro uvezanog sistema dua Dodik – Čović.

To je jasno svih ovih godina. Čović javno zagovara BiH, a pri tome je najbolji politički partner Dodiku, koji javno govori o tome kako ne želi ovu zemlju, kako je ona privremena, kako će se ona raspasti, a kako je samo RS stabilna forma.

Ne možemo biti naivni. Ovo je govor činjenica. Njih dvojica prisiljavaju sve nas da budemo i gluvi i nijemi i slijepi, a rade to što rade. A to šta i kako rade, to je očigledno rušenje ove zemlje. Ruše BiH na liniji logike velikodržavnih koncepata iz devedesetih godina – velike Srbije i velike Hrvatske. To govori logika, ne govorim to ja.

VIJESTI.BA: Ukoliko izostanu izmjene Izbornog zakona BiH, pojedini visoki zvaničnici govore o mogućnosti neodržavanja opštih izbora 2018. u BiH. Postoji li opravdan bojazan od ovakvih najava? Ili je to još jedna politička mantra?

BAJTAL: Sve to je populistička priča, ucjene i prijetnje. U Mostaru više od osam godina nema izbora. To nikoga ne brine. Sada se odjednom govori o mogućnosti izostanka izbora i pokušava se politički kapitalizirati.

Bez obzira na to šta će biti, ovo što se u BiH radi nije politika, nego politikanstvo. Osim dvije pomenute strane, postoji i treća koja je takođe njihov dobar partner u svemu ovome, samo je ona nekada manje, a nekada više vidljiva. To važi i za Dodikovu i za Čovićevu stranu, dakle, zavisno od situacije, one su manje ili više vidljive, ali to ne znači da ih nema ili da nisu prisutne na sceni.

VIJESTI.BA: Zašto su izmjene Izbornog zakona BiH ponovo stavljene kao dominantan prioritet, umjesto onoga o čemu se pričalo na početku ovog mandata – socijalne i ekonomske reforme u BiH i zadaća koju nam je zadala EU?

BAJTAL: Domaći političari ne mogu ništa reformisati. U ogromnoj pljački BiH, u ogromnoj prevari naroda i građana BiH, reforma je nešto što ne dolazi u obzir. Reformisati znači odreći se svih privilegija. Reforme bi morale pristati na oblik pravne države koji bi morao preispitati kako ko od nas danas živi, zašto neko nema hljeba, a neko ima vile, bazene, avione, skupocjene automobile i slično.

Umjesto da se raspravlja o životnim, egzistencijalnim problemima, stalno se na scenu stavljaju neki dežurni problemi – referendumi, revizije za koje se unaprijed znalo da ne mogu proći na taj način, te ucjene sa RTV servisima, izbornim zakonom… To je projektovanje u javni i društveni prostor BiH dežurnih problema, kako bi se njima prikrili stvarni egzistencijalni problemi građana.

Govorimo o problemima ove vrste – 50 posto građana BiH je na rubu siromaštva, a još 30-ak procenata je ispod granice siromaštva. Prema svjetskim istraživanima, mi smo pretposlednja najbjednija zemlja u svijetu, ispod nas je samo Venecuela. Prije dvije godine bili smo 17 najbjednija država, prije godinu dana 13, a sada smo pretposlednja. No, da bi se pobjeglo od stvarnih problema, naši političari na svenu stavljaju one vještačke.

Stvarni problemi kažu političarima: “Obećali ste građanima to i to. Ništa od toga nise ispunili. Vi više niste legitimni predstavnici svojih naroda. Vi morate ići!”. No, oni neće da idu, jer je ovo vlast bez odgovornosti i bez obaveza. Rade šta hoće i kako hoće, mimo svih obećanja koja su dali narodu.

Vijesti.ba.

////////////////////////////

Gdje si bio 1791?

Gdje si bio 1791?

17.Apr 2017

Foto: Mladina Antivakcinacijska histerija samo je najnovija srednjovjekovna moda u Hrvatskoj, i već je izvjesno kako je ono hrvatsko nacionalno pitanje, majka svih pitanja – gdje si bio devedeset prve?

//////////////////////////////////////
17.04.2017.

PROVJERAVANjE POLITIČKE SCENE U BiH

Provjetravanje političke scene u BiH



Ko je ta politička snaga koja može donijeti promjene u BiH?

Ko je ta politička snaga koja može donijeti promjene u BiH?

///////////////////////////

Uz osnivanje nekoliko političkih pokreta koji imaju ozbiljne ambicije za opšte izbore 2018. godine, počelo je provjetravanje bh. političke scene, uz pitanje - rađa li se alternativa strankama koje više od dvije decenije određuju pravac kretanja zemlje i kroje sudbinu naroda?

Stvaranje političkog pokreta Most 21. nedavno je objavio Amir Reko, zvani Makedonac, bivši oficir JNA a kasnije Armije BiH, koji je 1992. godine spasio 44 srpska civila, iz sela Bučje u opštini Goražde.

„Službeno najavljujem formiranje pokreta Bh. Most 21, uvjeren da je upravo sada trenutak da se okrene stranica, nova stranica, stranica koja će nas zajedno dovesti u novo i uspješnije doba Bosne i Hercegovine“, rekao je Reko.

Ko je ta politička snaga koja može donijeti promjene u BiH, zemlji u kojoj se reforme teško i sporo provode? Može li se izvući najbolje iz pojedinaca za kolektivno dobro? Amir Reko, koji se iz privrednih, prvi put upušta u političke vode, kaže:

„Nama je želja, nama je cilj sve ono što je pozitivno, što je dobro u ljudima, ljude koji nisu opterećeni mržnjom, da preko ovog Mosta povežemo, kako bismo dali šansu ljudima koji nemaju alternativu osim da se priključe ovim etnonacionalnim strankama i šta ja znam šta se sve ovdje, vidite i sami, dešava. Znači, jedno zdravo, potpuno zdravo tkivo koje se zasniva na ljudskosti, na povezivanju svega onog dobrog u ljudima, a ne bacanje loptice sa jedne na drugu stranu. Ima dosta ljudi koji bi željeli da budemo samo normalni, jednostavno, da ne gledamo ko je koje vjere, nacionalnosti itd.“

Nama je cilj sve ono što je pozitivno, što je dobro u ljudima, ljude koji nisu opterećeni mržnjom, da preko ovog Mosta povežemo: Amir Reko

Nama je cilj sve ono što je pozitivno, što je dobro u ljudima, ljude koji nisu opterećeni mržnjom, da preko ovog Mosta povežemo: Amir Reko

I predsjednik Stranke za BiH, Amer Jerlagić, najavljuje stvaranje novog demokratskog bloka, bloka centra, pod nazivom „Proboj“, s ozbiljnim namjerama za naredne opšte izbore, 2018. godine.

„Nećemo biti ni komunisti ni nacionalisti, radićemo na probosanskom frontu i ubrzo ćemo obznaniti naš koncept političkog djelovanja. Sam pojam Proboj je nastao kao kratica nekoliko riječi – pro-bosansko-jedinstvo. Nama je cilj prije svega da okupimo snage političkog demokratskog centra u Bosni i Hercegovini, gdje će biti otvorena vrata i svim nezavisnim pojedincima, intelektualcima, koji će moći biti dio projekta Proboj, i zajedno sa političkim partijama koje budu u toj koaliciji djelovati na političkoj sceni. Znači, to će biti otvorene liste, daćemo priliku svim ljudima, koji i nisu članovi partija, da budu dio tog projekta, a naravno, planiramo obaviti razgovore i sa nezavisnim načelnicima da i oni učestvuju u projektu koalicije Proboj“, ističe Jerlagić

Podsjećamo da je grupa od sedam nezavisnih kandidata, koji su na lokalnim izborima osvojili gradonačelničke i načelničke položaje, i zvanično se udružila i formirala Pokret za Evropu.

Ujedinjenje ljevice u BiH se najavljuje već godinama pa i sada, godinu i po prije paralmentarnih izbora, sastaju se lideri i dogovaraju neki modeli. Međutim, brojni analitičari upozoravaju da prepreke mogu biti u sujetama, egoizmu i borbi za vlast „ljevičarskih“ prvaka.

U koncept provjetravanja bh. političke scene uklapaju se i dvije grupe „novih“ socijaldemokrata - Socijaldemokrati IgG (Inicijativa grupe Građana) i socijaldemokrati okupljeni oko „Jahorinske deklaracije“.

U ime grupe Socijaldemokrati IgG, jedan od osnivača, univerzitetski profesor Damir Marjanović kaže:

„U protekla dva desetljeća djelovanja stranaka koje su se nominalno označavale kao lijeve stranke, zbog njihovog koketiranja s nacionalističkim ili strankama desnice, mislim da se ideja ljevice izgubila. Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka. Ali ako budemo to morali, imamo snage i znanja i mudrosti da to uradimo. Ipak, stvaranje još jedne političke stranke koja će ispunjavati procente, boriti se da uđe u Parlament, koja će sklapati formalne i neformalne koalicije, koja će biti bazirana na tome da neko ostane na vlasti - mislim da to BiH ne treba.“

Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka: Damir Marjanović

Za naš Pokret kažemo kako se nadamo da će se uvjeti i situacija promijeniti i da nikada nećemo postati politička stranka: Damir Marjanović

Takođe se organizovala grupa intelektualaca, građanskih aktivista, političkih lidera lijevo orijentisanih stranaka, koji su potpisali tzv. Jahorinsku deklaraciju. Na taj način žele osigurati zajednički nastup kako se navodi „nenacionalističkih stranaka“ na izborima 2018. godine.

Kakve su šanse da BiH dobije Most, po ugledu na Hrvatsku, novu snagu koja će donijeti toliko neophodne promjene u BiH ?

Analitičarka Ivana Marić smatra da nove pokrete ili povezivanje partija treba pozdraviti, ali je pitanje da li postojeći politički sistem u BiH omogućava njihovo drugačije djelovanje od onog na koji su građani navikli.

„Djelovanje izvan standardne političke šeme, odnosno tradicionalnih stranaka je tendencija u svijetu. Pitanje je međutim u BiH, da li uz postojeći sistem može bilo kakva stranka, novi Most, novi pokret donijeti promjene ili će se prilagoditi okolnostima? Vidjeli smo da su i hrvatski Most već potresale afere. Dok ne promijenimo sistem, dok se oslanjamo samo na politički moral, nema promjena. Moramo imati sistem koji bi garantovao da će se političari ponašati po normama i pravilima. Sada imamo pogrešno postavljene temelje - mijenjanjem boje zidova nemoguće je promijeniti strukturu i ojačati temelje. Za sada ne vidim da će oni donijeti očekivano poboljšanje. Ipak je dobro da se građanima ponude nove snage, pa možda neka od njih i doživi uspjeh“, poručuje Ivana Marić.

Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci: Fra Ivo Marković

Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci: Fra Ivo Marković

O tome da su BiH potrebne nove političke snage, govorio je u jednom od intervjua za RSE fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

„Nadam se kako se rađa alternativa koja će omogućiti da dođu političari koji neće voditi politiku na razini identiteta, nego na razini izgradnje zdravog društva. Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci, nego političari koji, poput europskih lidera rade, na organizaciji društva, prije sve na ekonomiji. Na nacionalnoj razini se samo manipulira. Pucaju se velike nacionalne ideje, a u biti se sve svodi na pljačku“, izjavio je fra Ivo Marković.

///////////////////////
///////////////////////////////
/////////////////////////

Erdoganove buduće poteze, kako zaključuje Zlatko Dizdarević, neće kontrolisati ni Evropa, niti SAD, ni Rusija

Vijeće Evrope: Referendum u Turskoj nije u skladu sa evropskim ...

//////////////////////////////////////

Ilustracija

Dobavljači iz BiH složni, Konzumu treba dati šansu

////////////////////////////////////////

Ilustracija

Hiljadu palestinskih zatvorenika štrajkuje glađu

////////////////////

Otvaranje dosijea Tajne policije poslednji put je bilo tema 2013. godine, ilustracija

Tajna policija Srbije, misterija koju niko ne otkriva

17.04.2017.

PROF. DR. SUAD KURTĆEHAJIĆ : NEMA DISKUSIJE SA ONIMA KOJI NUDE PODJELU BiH

PSuad Kurtćehajić : Nema diskusije sa onima koji nude podjelu BiH

April 17. 2017.



Imam osjećaj da se u mnogim stvarima jednostavno bošnjačka politika ne snalazi i zato postoji potreba da se kroz nevladin sektor počne djelovati, odnosno da on ojača u mjeri da ispostave zahtjevi u pogledu određenih stvari. Ako Dejtonski ugovor prestane važiti onda protivnici BiH trebaju znati da automatski dolazi do aktiviranja prethodnog pravnog stanja, a to nije nikakva “Herceg Bosna” i RS nego dolazi do aktiviranja prethodnog stanja koje je oličeno u ustavnosti iz 1974.godine sa svim amandmanima i sa nazivom Republika BiH. Tako da bi to bio pravni slijed stvari, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba, prof.dr Suad Kurtćehajić

VIJESTI.BA: Danas je u Sarajevu održana javna tribina pod nazivom “Globalno udruživanje Bošnjačakih organizacija”. Šta bi danas u svijetu uopšte bile bošnjačke organizacije i kakva je njihova koordinacija?

KURTĆEHAJIĆ: Ne postoji koordinacija bošnjačkih organizacija a ima ih jako puno. Ideja je bila, da bi bilo jako dobro napraviti neko koordinaciono tijelo koje bi na neki način bila jedna vrsta platforme djelovanja svih tih organizacija. Onda bi ta snaga bila neuporedivo jača nego što je pojedinačno djelovanje i veća snaga Bošnjaka ispoljena kroz praktično jedno koordinaciono tijelo. Ovo je jedna ideja za koju treba da se čuje, za koju postoji potreba, a sada je na nosiocima pojedinih bošnjačkih organizacija da se vidi da li će ovu ideju materijalizirati, ili će na desetine bošnjačkih organizacija ostati bez ikakve kordinacije.

VIJESTI.BA: Vi ste danas naveli da bi to tijelo uključivalo sve probosanske snage, međutim postoji stanovita razlika između probošnjačkog i probosanskog. U čemu je suštinska razlika?

KURTĆEHAJIĆ: Prvo je potrebno da se uvežu sve bošnjačke organizacije. Poradili smo na tome da se ta ideja obznani a onda vremenom je potrebno napraviti tijelo koje bi imalo jednu bosansku platformu što bi moralo dobiti svoj adekvatan naziv. Moj prijedlog je bio da se to novo tijelo nazove Svebosanski stanak, po našem srednjovjekovnom parlamentu. Kada je Evropa imala apsolutističke monarhije,Bosna je imala parlament koji se zvao Stanak i koji je ograničavao vlast bosanskih vladara. To bi sigurno bio moćan nevladin sektor kojeg bi vladine snage morale respektirati.

VIJESTI.BA: Pomenuli ste izradu svojevrsne platforme. Šta bi u tome kontekstu bili zahtjevima prema, kako ste naveli, legitimnim predstavnicima Bošnjaka?

KURTĆEHAJIĆ: Potrebno je naravno napraviti platformu, ali tek treba da vidimo efekte i reakcije. Tek treba da se vidi kakav će biti odjek ove ideje, a ako bude dobre volje onda je potrebno napraviti platformu na principima koji će biti konstanta za sve bošnjačke organizacije. Prva konstanta bi bila da jednostavno BiH se mora očuvati u svome nedjeljivom kapacitetu i po tome možemo ravnati bilo čije odstupanje i ispade jer se dešava da nekada i eminentni intelektualci naprave određena lutanja pa izađu iz nekakvih stvari koje ne bi smjele biti osnov polemike.

VIJESTI.BA: Nedavno je akademik Muhić iznio zanimljive teze?

KURTĆEHAJHIĆ: Akademik je toliko dobrih stvari rekao kada je u pitanju BiH i Bošnjaci, da je prosto nevjerovatno da on onakvu izjavu daje. Hoću da vjerujem da se nekad jednostavno desi lutanje ili crna noć duše kod nekih intelektualaca, pa tako i one izjave akademika Muhića su u suprotnosti sa načinom kako je on do sada djelovao, ali na sreću nisam čuo da je on to kasnije ponavljao.

VIJESTI.BA: Kako gledate na aktuelnu,zvaničnu bošnjačku politiku?

KURTĆEHAJIĆ: Imam osjećaj da se u mnogim stvarima jednostavno ne snalaze i zato postoji potreba da se kroz nevladin sektor počne djelovati, odnosno da on ojača u mjeri da ispostave zahtjevi u pogledu određenih stvari, jer puno stvari Bošnjaci nisu odradili kako treba, počev od slučaja Sutorine, da se u vezi s tim ide na sud jer je to bila najnormalnija stvar, jer BiH je jedina imala jasne granice od strane AVNOJ-a. Mi smo morali postavit taj zahtjev kao što je to uradila Rumunija prema Ukrajini koja je 2009.godine dobila presudu i vraćen im je dio oduzete teritorije.

Druga stvar, ne smije nijedan poličar reći da je RS konstanta. Ona jeste predviđena Dejtonskim sporazumom, ali presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007.godine, kojoj je vojska i policija RS-a označene kao odgovorne za genocid u Srebrenici, jednostavno mijenja čitavu situaciju i dovodi RS pod uptnik, jer sud je tijelo koje poništava svaki ugovor pa može poništiti i Dejton, a da ne govorim o kovenciji o spriječavanju genocida koja kaže da sve što je nastalo na genocidu mora biti i uništeno. Treća stvar, u pogledu izbornog zakona na način na koji bi to Čović htio, o tome uopće ne treba razgovarati.

Jednostavno mu treba dati doznanja da je to prvo u suprotnosti sa presudama Sejdić-Finci, Zornić i Pilav, i u suprotnosti sa evropskom ustavnosti po kojoj svaki građanin pod jednakim uslovima treba da ima jednaku mogućnost pristupa vlasti, a ovo što hoće Čović i njegovi pratioci je dalje ojačavanje etničkog kriterija što je paradoksalno i mora se jednostavno jasno reći da to nema smisla i da neće proći. Osim toga, mora se imati mehanizam ukoliko dođe do opstrukcija.

Međutim ako Dejtonski ugovor prestane važiti onda protivnici BiH trebaju znati da automatski dolazi do aktiviranja prethodnog pravnog stanja, a to nije nikakva “Herceg Bosna” i RS nego dolazi do aktiviranja prethodnog stanja koje je oličeno u ustavnosti iz 1974.godine sa svim amandmanima od kojih se posebno ističu amandmani iz 1990.godine, te se država vraća nazivu, Republika Bosna i Hercegovina. Tako da bi to bio pravni slijed stvari.

(Kliker.info-Vijesti)

///////////////////////

ČAVARA O UKIDANJU KANTONA: 'Inicijativa Jasmina Imamovića je krajnje neozbiljna'!

ČAVARA O UKIDANJU KANTONA: 'Inicijativa Jasmina Imamovića je ...

////////////////////////

ZAVRŠEN SASTANAK U FEDERALNOJ VLADI: Konzum dobavljačima u BiH duguje oko130 miliona KM

Konzum dobavljačima u BiH duguje oko130 miliona KM

////////////////////////////

Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature

///////////////////////////


Image result for dodik i covic karikature



Image result for dodik i covic karikature

/////////////////////////////

//////////////////////////////////////

/////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////////////

“Rođeni” u Americi ne odustaju od tradicije : Veležova “Crvena noć” 13. maja ponovo u Louisville-u


///////////////////////////

Bosna International forum : Bh. dijaspora godišnje investira oko tri milijarde KM u BiH

///////////////////////////////////////

////////////////////////////////////////

Banjalučki biskup Franjo Komarica : Ako bi hrvatski entitet bio sličan entitetu RS, bio bi samo strašna sramota za Hrvate

////////////////////////////////////////////////////////////

Emir Suljagić : 2018. ljevica mora ponuditi viziju

////////////////////////////////////////////////

Enes Ratkušić : Odluka je pala, kandidata SDA za Predsjedništvo BiH želi se ukloniti po svaku cijenu

///////////////////////////////////////////////////////

Dragan Bursać : Višegradski krst srama urliče nad žrtvama


/////////////////////////////////////////

Zvonimir Nikolić: Sretan ti rođendan Armijo najčasnijih ljudi!

/////////////////////////////////////////////

Emir Ramić : Armija RBiH je zauzela časno i istaknuto mjesto u odbrani države BiH

 

 
17.04.2017.

BALKANSKA UNIJA

Balkanska unija


Čedomir Petrović

Autor
16.4.2017. 



Balkanska unija

//////////////////////////

Izdvajamo

  • Propada roba, propada narod, ali bar smo dostojanstveni idioti i čuvamo obraz nacije. Širi se smrad ubuđalosti robe. Prepravljaju se rokovi trajanja. Opšta jebada. Ove na vlasti bole bulja, oni će uvek imati, i moći će da pobegnu na vreme, ali gde će ovaj narod. On bi opet sa onima sa kojima je bio toliko dugo. Bilo mu dobro.

///////////////////////

Moramo biti svesni da smo očajnički potrebni jedni drugima, i da se ma koliko tvrdoglavo trudili da do neke zajednice ili unije ne dođe, prazan novčanik, gladna deca, bitka oko kontejnera, razorene nekada moćne fabrike i preduzeća stoje kao avetinje, ogromni izdaci za naoružavanje, napad i odbranu, a nema koga da napadneš jel je isti golja kao i ti, nema šta da braniš, nema pas zašta da te ujede. Besmislenost troška, i tupost i glupost prevođenja srpskog na hrvatski i obratno, i kačenja dvojezičnih tabli, a svaki peti nepismen, i ne čita ni jednu.

Godinama nosim jednu ideju u sebi, koja bi nekada bila veoma blizu mogućeg ostvarenja, a onda bi se naglo udaljila i bila gotovo nevidljiva.

Čitajući  intervju  Aleksandra Vučića dat za američki portal “Politico”, počela je da mi se vraća ta ideja o neminovnosti približavanja bivših republika nekadašnje dobre zemlje Jugoslavije u neku vrstu zajednice ili unije, sa proširenjem na susednu Albaniju.

Iznenađujuće stidljivo i veoma skromno propraćena je ova Vučićeva ideja. Verovatno je naišla na nepripremljene medije za takvo jedno frapantno i radikalno rešenje, duboke ekonomske i političke krize.

Rečenice koje je izgovorio samo su me podsetile da napišem ovaj tekst, mada sam pročitao neke komentare čitalaca, koji se svode na nevericu i oštru osudu ideje o vraćanju na neku staru novu Jugoslaviju. To su uobičajene reakcije onih koji ili nisu pročitali ceo intervju ili su u nemogućnosti da ga shvate.

Premijer Vučić je izjavio kako Srbija mora da ostane čvrsto na putu prema EU, a u isto vreme da osnaži regionalnu saradnju.

 “Ako se drugi slože s mojim planom, postali bi tržište od 20 miliona ljudi, što je vrlo značajno. Mogli bismo da privučemo mnogo više investitora i mislim da to i ostali razumeju.”

Na pitanje da li želi da stvori novu Jugoslaviju, Vučić je kazao kako se radi o “staroj Jugoslaviji plus Albaniji”.

“To je politička ideja bez ugrožavanja njihovog suvereniteta. Podići će naše ekonomije”.

“Potrebno je povezati ljude. To je ono što nam je veoma važno”.

Premijer je naveo da su tešnji ekonomski odnosi jedini način za prevazilaženje regionalne nestabilnosti, naročito u Bosni i Hercegovini koju je opisao kao “bure baruta”.

Planirani su radovi kojim bi se Beograd povezao sa Sarajevom i Prištinom. Tako bi se putovanje iz Beograda do Sarajeva smanjilo na samo tri sata sa sadašnjih pet, a premijer Vučić ukazuje da korist od toga nije samo ekonomska, već da će taj put zbližiti narode regiona.

“To je stara Jugoslavija, plus Albanija. To je politička ideja, ali bez ugrožavanja njihovog suvereniteta. To će ojačati naše ekonomije”, rekao je Vučić.

Vučić je izjavio da će udvostručiti napore radi stvaranja zone slobodne trgovine na Zapadnom Balkanu, uključujući investicije u najznačajniju infrastrukturu, kao što je autoput koji će povezati Beograd i Sarajevo.

Uprkos tome što pridobijanje suseda za svoju ideju predstavlja izazov, Vučić kaže da je ubeđen da će prevladati sopstveni ekonomski interesi i da će uz pomoć EU na narednom samitu Zapadnobalkanske šestorke u julu u Trstu, biti postignute široke konture sporazuma.  Iako BiH, Albanija, Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Srbija trenutno sarađuju u okviru CEFTA, Vučić ističe da je neophodna mnogo jača saradnja da bi se postigao značajan rast.

I taj Trst. Nije im bilo teško da nauče naš jezik samo da bi mogli da nam lakše prodaju robu.

Prilažem skromno ideju koja je stajala u glavi sa već dosta popadalom prašinom, čekajući trenutak da izađem javno sa njom. Pa, polako, mereći šta se dobija a šta gubi ovom idejom, tas sa onim šta se dobija uveliko preteže onaj u kome stoji ono što se gubi.

Ukoliko uopšte dođe do stvaranja neke zajednice ili unije, a bilo bi mnogo dobro da do toga dođe, bilo bi poželjno da se poradi na zajedničkim projektima u svim sferama života, a koji bi bili od interesa za sve članice ove nove zajednice zemalja, ali pre svega, to bi bila ekonomska organizacija.

Umesto bratstva i jedinstva, možemo pokušati s poštovanjem i uvažavanjem.

Da se poštuje suverenitet svake od članica. Da postoji mogućnost istupanja  iz zajednice. Ne mešanje u unutrašnje probleme zemalja unije, kao ni u spoljnu politiku. Konačno rešavanje pitanja međusobnih granica, i doći već jedanput do istine o ubijenim i nestalim osobama tokom krvavih godina na ovim prostorima.

Postići najviši stepen saradnje u trgovini, izvoz-uvoz, turizam, bezbednost, ekonomija, kultura, nauka, obrazovanje, sport…  To su države koje su nekada živele mnogo godina zajedno. Poznaju se dobro. Gotovo svi govore istim jezikom. U Drugom svetskom ratu podnele su velike gubitke prilikom oslobađanja svojih a zajedničkih teritorija, pa su se posle ubijali između sebe i bili ubijani od onih koji su tražili mnogo više od onoga što im pripada… A sada bi bilo korisno da ponovo budemo u nečemu zajedno… u bekstvu od gladi i ekonomskog uništenja.

Pokazalo se u periodu od raspada Jugoslavije do danas, da nemamo proizvode koji mogu biti konkurentni stranim proizvodima vrhunskog kvaliteta, izrađenim najsavremenijom tehnologijom, xafsingom i plasmanom na svetsko tržište. Nađe se neko, ali sve je to sporadično.

Premijer i izabrani predsednik Srbije Aleksandar Vučić založio se za ekonomsko i tržišno povezivanje država bivše Jugoslavije, i Albanije, jer bi to podiglo privrede ovih država i osnažilo regionalnu saradnju.

Morala bi EU da učini presedan u svom rigoroznom odnosu primanja u članstvo, prema zemljama Zapadnog Balkana. Politička i ekonomska situacija je tragična. Odnosi su na ivici pucanja. Narod je nezadovoljan teškim životom, permanentnim strahom od gubljenja posla i neizvesnošću opstanka svoje porodice. Sve to opterećuje prisustvo korupcije i kriminalaca koji žive u iritantnom i bezobrazno sramotnom luksuzu.

Pre nego što nanovo krene rat na ovim prostorima, koga niko neće moći zaustaviti za duža vremena, ni staviti ruke na tvoja ramena, i reći kako je dobro  videti  te  opet…  i koji će štetiti i samoj EU i njenim članicama, ubeđen sam da bi ova Balkanska unija, bila generalna proba pred kolektivni ulazak u Evropsku uniju. Ukoliko se dobro pokažemo, možemo svi zajedno, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Albanija, ući, i pre predviđenog roka, u tu famoznu EU. Nešto kasnije ponovilo bi se i sa ulaskom u NATO.

Balkanska unija bila bi čisto interesna unija u kojoj bi zajedničkim, planskim radom sa vrhunskim stručnjacima, prvo bi bilo podmireno tržište zemalja unije, sa mogućnošću izlaska na evropsko i svetsko tržište. Na taj način bi svaka članica imala neuporedivo veću pravnu sigurnost od samostalnog izlaska.

Rigorozna kontrola svih potencijalnih investitora, stranih ili domaćih, sa proverom porekla investicija, i permanetnom kontrolom poslovanja, garancijom države u koju se ulaže, i garancijom unije, za sigurnost vlasnika, dobavljača i radnika. Ništa radniku ne znači da li će gazda otići u zatvor ili će pobeći na neko ostrvo sa njegovim krvavo zarađenim parama, i da li će neko iz vrhova vlasti, a takve krađe uvek idu ruku pod ruku sa vlastima, zglajznuti sa mesta premijera ili ministra. Radnik mora biti na prvom mestu po garancijama i sigurnosti svoje vlastite dobiti i radnog mesta.

Ovu Vučićevu ideju, sigurno je podgrejala propast i pljačka koncerna “Agrokor”, i sećanje na Abdićeve menice bez pokrića i “Agrokomerc”. Naučilo se valjda nešto, pa makar i ono loše… I to je učenje.

Skoro sve republike su jedva čekale da se raspadnemo pa da pokažu svetu ko su i šta su. Koliko su moćni i jaki i kako ih je samo članstvo u Jugoslaviji sprečavalo i gušilo da pokažu šta znaju i imaju.

I prdnuše svi u čabar.  Neko manje neko više… Krenuše u svet, kad ono tamo ima toliko auto guma, vina, piva, nameštaja, voća, povrća, mesa, mleka, bele tehnike i kućnih aparata, vagona, frižidera, automobila… Sve najpoznatije svetske firme sa dugom tradicijom i tržištem. Tu nema mesta za nas. Posebno pojedinačno.

Nemaš gde prodati, a nećeš komšiji, niti on hoće da kupi. Svi bojkotuju sve. Čuvaju svoju robu koju niko neće, neće da kupe od drugog ono što im je potrebno. Propada roba, propada narod, ali bar smo dostojanstveni idioti i čuvamo obraz nacije.  Širi se smrad ubuđalosti robe. Prepravljaju se rokovi trajanja. Opšta jebada. Ove na vlasti bole bulja, oni će uvek imati, i moći će da pobegnu na vreme, ali gde će ovaj narod. On bi opet sa onima sa kojima je bio toliko dugo. Bilo mu dobro. Moj Ujak Velja sa suprugom i sinom, kao radnik monter u Rakovici, u Jugostroju, svake godine išao dve nedelje na more, u Omiš. Kupio auto. Sagradio vikendicu.

Moramo biti svesni da smo očajnički potrebni jedni drugima, i da se ma koliko tvrdoglavo trudili da do neke zajednice ili unije ne dođe, prazan novčanik, gladna deca, bitka oko kontejnera, razorene nekada moćne fabrike i preduzeća stoje kao avetinje, ogromni izdaci za naoružavanje, napad i odbranu, a nema koga da napadneš jel je isti golja kao i ti, nema šta da braniš, nema pas zašta da te ujede. Besmislenost troška, i tupost i glupost prevođenja srpskog na hrvatski i obratno, i kačenja dvojezičnih tabli, a svaki peti nepismen, i ne čita ni jednu.

Nekada… spakuješ u kofer Ateks košulju, par Pekovih cipela, Murin džemper, boks cigareta pet in sedamdeset, flašu Navipovog Racke Whiskey, navučeš na sebe Varteksov  kaput, nakriviš Begej šešir,  sedneš u fiću, kreneš za Rovinj, pa ti se otme volan, nagaziš do daske, juriš čitavih 80 kilometara na sat, pa preko čačanske šljivovice, njeguške pršute, ohridske pastrmke, mostarske žilavke, slavonskog kulena, hladnog prizrenskog piva, kranjskih kobasica, friganih papalina iz Jadrana najlepšeg na svetu, juriš  fićom po toj zemlji, i svi voze fiću, i slušaš na radiju kako se sve ispravlja i savija… i svi ablenduju jedan drugom, i mašu, i trube, tuuuu, tuuuuu, tuuuuu, tuuuuu, i svima dobro…













17.04.2017.

REDžEP TAJIP ERDOGAN PROGLASIO POBJEDU NA REFERENDUMU O USTAVNIM PROMJENAMA

Erdogan proglasio pobedu na referendumu o ustavnim promenama



Slavlje pristalica predsednika Redžepa Tajipa Erdogana u Ankari

Slavlje pristalica predsednika Redžepa Tajipa Erdogana u Ankari

//////////////////////

Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan proglasio je večeras pobedu onih koji su bili za ustavne promene i povećanje njegovih ovlašćenja. Prema nezvaničnim rezultatima, na referendumu o ustavnim promenama, nakon prebrojanih 99 odsto glasova, za promene je glasalo 51,35 odsto građana Turske, dok je protiv bilo 48,65.

Turski predsednik je u obraćanju javnosti koje je uživo prenosila turska televizija rekao kako svi, uključujući turske saveznike, treba da poštuju rezultat referenduma, a zatim se obratio pristalicama ispred njegove rezidencije u Istanbulu.

"Ovo je pobeda cele Turske. Posebno zahvaljujem građanima koji su glasali izvan Turske jer znamo kroz šta su sve prolazili", rekao je Erdogan i dodao da je na glasanje izašlo 86 odsto birača.

Erdogan je poručio da svi treba da poštuju rezultat referenduma; na fotografiji sa suprugom nakon što je proglasio pobedu

Erdogan je poručio da svi treba da poštuju rezultat referenduma; na fotografiji sa suprugom nakon što je proglasio pobedu

Na referendumu se odlučivalo da li će zemlja promeniti Ustav kako bi se proširila ovlašćenja predsednika države, što su najveće ustavne promene od uvođenja moderne turske republike 1923. godine.

Turska glavna opoziciona stranka Republikanska narodna partija (CHP) saopštila je večeras da će tražiti da se preispita najmanje 37 odsto prebrojanih glasova sa referenduma.

Zamenik predsednika CHP Erdal Aksunger rekao je da bi taj broj mogao da se poveća i do 60 odsto.

"Od jutros smo utvrdili oko 2,5 miliona problematičnih glasova", rekao je Aksunger.

Prokurdska opoziciona Narodna demokratska partija (HDP), koja se takođe protivila ustavnim promenama, saopštila je da namerava da uloži prigovor za dve trećine prebrojanih glasova. HDP je na Tviteru napisala i da njihovi podaci "ukazuju na manipulaciju u rasponu od tri do četiri odsto glasova".

U znak protesta zbog rezultata referenduma, stanovnici u nekoliko četvrti Istanbula bacali su lonce i tave sa prozora, što je tradicionalni način iskazivanja protesta, prenosi Rojters. Video i fotografije objavljene na društvenim medijima pokazuju i manje grupe demonstranata na ulicama u nekim delovima grada.

U prvim reakcijama iz sveta, generalni sekretar Saveta Evrope Thorbjorn Jagland poručio je da tursko vođstvo treba pažljivo da razmisli o narednim koracima.

"Od najveće važnosti je da se obezbedi nezavisnost sudstva u skladu sa načelom vladavine prava koje garantuje Evropska konvencija o ljudskim pravima. Savet Evrope, čiji je Turska punopravni član, spreman je podržati zemlju u tom procesu", naveo je Jagland.

Rezultati glasanja pokazali su i duboku podeljenost u zemlji oko kursa kojim Turska treba da ide

Rezultati glasanja pokazali su i duboku podeljenost u zemlji oko kursa kojim Turska treba da ide

Građani su se sa "Da" ili "Ne", izjašnjavali o ukupno 18 ustavnih amandmana.

Prema ustavnim promenama, mesto premijera biće ukinuto u korist predsednika države, koji dobija šira ovlašćenja - da razreši ministre, proglasi vanredno stanje, izdaje uredbe, imenuje ljude na ključnim pozicijama, uz neograničen broj potpredsednika.

Takođe predsednik može da bude izabran za dva uzastopna petogodišnja mandata, što bi, uz prevremene izbore omogućilo predsedniku da se kandiduje na još jedan mandat i vladavinu do 2029.

Reforma takođe predviđa i održavanje istovremenih parlamentarnih i predsedničkih izbora svakih pet godina, pa bi naredni bili održani u novembru 2019.

Tokom referendumskog dana zabeleženo je da su dve osobe smrtno stradale u tuči koja je izbila ispred jednog biračkog mesta u provinciji Dijarbakir, na jugoistoku Turske. Do sukoba dve porodice je došlo u dvorištu jedne seoske škole gde su ljudi glasaju na refeendumu o ustavnim promenama, javila je agencija Anadolija.


Erdogan je na poziciju predsednika Turske došao 2014. godine. Do tada je bio turski premijer, a karijeru je započeo kao gradonačelnik Istanbula. Sada je najmoćniji politički lider Turske od vremena Mustafe Kemala Ataturka koji je stvorio modernu Tursku nakon sloma Otomanskog carstva.

Erdogan već sada vlada zemljom dekretima, jer je vanredno stanje uvedeno nakon neuspelog vojnog puča u julu 2016. godine, a referendumom dobija de jure ono što je de fakto već na snazi.

Za vreme njegove vladavine na mestu predsednika Turska prolazi kroz buran period unutrašnje nestabilnosti, političkih kriza i građanskih nemira.

Prošlogodišnji pokušaj državnog udara doveo je do ubistava, hapšenja i progona Erdoganovih protivnika i produbio je jaz u zemlji u kojoj je bezbednosna situacija dodatno ugrožena i brojnim terorističkim napadima.

Međutim, oni koji su mu lojalni smatraju da će jača izvršna ovlaštenje predsednika omogućiti Turskoj da prevlada brojne probleme, od ekonomskih zastoja, efikasniju borbu protiv terorizma, te da će izvesti zemlju na pravi put.

Erdogan traži podršku za "završetak posla započetog 15. jula"

Erdogan traži podršku za "završetak posla započetog 15. jula"

Uoči referenduma, Erdogan i njegova Stranka pravde i razvoja (AKP), tvrdili su da su aktuelna pobuna kurdskih separatista, pokušaj vojnog puča jula prošle godine, česti teroristički napadi u zemlji i priliv više od dva miliona izbeglica iz susedne Sirije – stvorili potrebu da za "snažnim predsedništvom" koje bi bilo u mogućnosti da pojednostavi donošenje odluka i lakše upravlja zemljom.

Druga najveća politička stranka u Turskoj i najveća opoziciona partija CHP vodila je kampanju protiv izglasavanja izmena Ustava.

Uoči referenduma, predstavnica CHP Silina Dogan, isticala je da bi "autoritativna priroda amandmana vodila ka kraju turskih nada za učlanjenje u EU".

Zabrinutost Zapada

Kritičari u Turskoj su uoči referenduma ocenili da bi novi sistem vladavine predstavljao neku vrstu "izabrane diktature", bez bilo kakve podele vlasti, kojim se Parlament ostavlja bez zakonodavne vlasti i bez mogućnosti da predsednik snosi odgovornost za eventualna nedela.

Zapadni kritičari su takođe rekli da bi amandmanima previše moći došlo u ruke jednog čoveka.

Organizacija Hjuman rajts voč je navela da izmene Ustava predstavljaju veliku pretnju po ljudska prava i budućnost turske demokratije, jer će njima Erdogan "dobiti nekontrolisanu moć".

Evropski komesar za ljudska prava Nils Muižnieks izdao je 12. aprila izveštaj u kome izražava veliku zabrinutost "da bi se revizijom Ustava dodatno umanjila autonomija i tako slabog turskog pravosuđa".

Ranije ovog meseca je nemačka kancelarka Angela Merkel, tokom posete Ankari, ocenila da bi usvajanje predloženih izmena vodilo ka "dubokim političkim transformacijama", i istovremeno apelovala da se učini sve što je moguće da se omogući podela vlasti i garantuje različitost mišljenja.

Merkel Erdoganu: Garantovati različitost mišljenja

Merkel Erdoganu: Garantovati različitost mišljenja


I sama kampanja uoči referenduma, ocenjivana je kao kontroverzna.

OEBS je 7. aprila naveo da se kampanja i samo glasanje održavaju dok je u zemlji na snazi vanredeno stanje, uvedeno nakon neupselog puča u julu 2016. godine.

Posmatrači ove organizacije su takođe istakli da su, pod izgovorom vanrednog stanja, umanjene fundamentalne slobode, da je na hiljade građana uhapšeno ili otpušteno sa posla, uključujući novinare, sudije i članove opozicionih partija.

Referendum i o budućnosti odnosa Brisela i Ankare

Ocene su da se na referendumu odlučuje i o sudbini budućih odnosa Turske i EU, s obzirom da analitičari veruju da bi usvajanje referenduma, odnosno pobeda Erdogana, mogla da vodi ka zastoju u odnosima Ankare i Brisela.

Podsetimo i da su Erdoganovi pokušaji da održi mitinge na kojima bi se obratili Turcima koji žive u zemljama EU, završili restrikcijama ili otkazivanjima u Nemačkoj, Holandiji, Danskoj i Švajcarskoj, a što je vodilo ka diplomatskim sukobima tih država sa zvaničnom Ankarom.

Turski ministar spoljnih poslova Melvut Čavušoglu kritikovao je "strane zemlje" zbog pokušaja da utiču na referendum o izmenama Ustava Turske. Glasajući na biračkom mestu u provinciji Antalija, Čavušoglu je rekao da je neko "iz inostranstva" pokušao da kaže narodu Turske šta da radi. On nije međutim naveo na koga se odnosi njegova izjava, ali tenzije između Turske i pojedinih evropskih zemalja, posebno Nemačke i Holandije, su pojačane.

Potvrđivanje ustavnih izmena, moglo bi da vodi ka potpunom prekidu odnosa Ankare i Brisela

Potvrđivanje ustavnih izmena, moglo bi da vodi ka potpunom prekidu odnosa Ankare i Brisela


Perini: Sistem bez mnogo kontrole i balansa

Erdogan je Evropu opisao kao "kontinent koji truli" i koji "više nije centar demokratije, ljudskih prava i slobode, već represije, nasilja i nacizma".

Nekadašnji ambasador EU u Ankari, Mark Pierini, danas analitičar centra Karnegi Jurop (Carnegie Europe), rekao je da je Erodganovo koketiranje sa nacizmom toliko razbesnelo evropske lidere, da je mogao da "spali sve mostove" sa Briselom kada su u pitanju pojedinačni odnosi.

Pierini je za RSE rekao i da bipotvrđivanje ustavnih izmena od strane građana Turske, moglo da vodi ka potpunom prekidu odnosa Ankare i Brisela.

"Imali bismo sistem koji ne bi bio sličan ničemu u zapadnom svetu. To bi bilo veća koncentracija moći u rukama jednog čoveka, nego bilo gde na Zapadu. Hiper-predsenički sistem bez mnogo kontrole i balansa. To bi zaista bio sistem vladavine ’jednog čoveka’ i očigledna suprotnost sa normana EU", ocenio je Pierini.


//////////////////////////////////////////

///////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Ponedjeljak/ponedeljak, 17. april/travanj 2017.

17.04.2017.

TURSKA IDE U VELIKU USTAVNU REFORMU: GRAĐANI SLAVE NAKON REZULTATA REFERENDUMA

TURSKA IDE U VELIKU USTAVNU REFORMU: Građani slave nakon rezultata referenduma

Veliki broj građana u gradovima širom Turske okupio se večeras kako bi proslavili rezultat današnjeg referenduma o ustavnim promjenama u toj zemlji.



TURSKA IDE U VELIKU USTAVNU REFORMU: Građani slave nakon rezultata referenduma - 3

Veliki broj građana okupio se večeras ispred sjedišta vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) u Ankari i okružnih centrala te stranke u Istanbulu i Izmiru.

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan čestitao je pobjedu na današnjem referendumu u Turskoj čelnicima političkih partija koje su bile protagonisti prijedloga ustavne reforme u toj zemlji.

Nakon objavljivanja preliminarnih rezultata koji pokazuju da je većina birača u Turskoj danas podržala ustavne reforme, Erdogan je telefonom razgovarao sa predsjednikom vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) Binalijem Yildirimim, predsjednikom opozicione Partije nacionalnog pokreta (MHP) Devletom Bahcelijem i predsjednicima manjih partija koje su sudjelovale u kampanji za podršku reformi.

On je tom prilikom zahvalio svim učesnicima kampanje i svim biračima koji su danas izašli na referendum, te poželio da rezultat referenduma bude od koristi za tursku državu i narod.

Vrhovna izborna komisija Turske (YSK) saopćila je da je prebrojano 97,92 posto biračkih listića i da je 51,32 posto birača podržalo provedbu ustavne reforme i uvođenja predsjedničkog sistema, dok se 48,68 posto birača izjasnilo protiv.

Na referendum je izašlo 87 posto od ukupnog broja registriranih birača.

Predsjednik Turske opozicione Partije nacionalnog pokreta (MHP) koja je podržala prijedlog vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) za ustavne promjene u Turskoj, Devlet Bahceli izjavio je večeras u Ankari da su građani podržavajući ustavne promjene slobodnom voljom donijeli veliku pobjedu.

"Naš uvaženi narod je s zrelošću pristupio procesu glasanja i slobodnom voljom odlučio preći na predsjednički sistem. To je veoma važan uspjeh i ne može biti poreknut", poručio je Bahceli.

Izmjene ustava, ukupno 18 amandmana, omogućit će Erdoganu da imenuje i smjenjuje ministre, kandidira se još dva puta za predsjednika (što bi značilo da bi na vlasti mogao ostati do 2029. godine) i ponovno preuzme vodstvo nad svojom strankom AKP. 


Erdogan tvrdi da time želi osigurati stabilnost i ekonomski rast, dok kritičari smatraju da želi apsolutnu vlast.

Pojedini elementi podjele vlasti ostali bi i u promijenjenom Ustavu. Parlament bi tako kod određenih pitanja mogao poništiti odluke predsjednika, voditi svoje političke istrage ili čak s dvotrećinskom većinom smijeniti predsjednika.


////////////////////////////

Turski sultan na staklenim nogama” – 51,39 % : Erdogan dobio neograničenu vlast ali i neugodan udarac !

Turska je donijela istorijsku  odluku izabravši predsjednički sistem , izjavio je u nedjelju turski predsjednik Tayyip Erdogan dodajući da je tabor “za” osigurao 25 miliona glasova na referendumu, 1.3 miliona

//////////////////////////////////////////////

VOŽNJA KROZ GRAD: Turci proslavili rezultate referenduma i u Sarajevu

VOŽNJA KROZ GRAD: Turci proslavili rezultate referenduma iu Sarajevu

///////////////////////////

OBRAĆANJE ERDOGANA: Prvi put u historiji rukom civilne politike mijenjamo sistem vođenja država

OBRAĆANJE ERDOGANA: Prvi put u historiji rukom civilne politike mijenjamo sistem vođenja država

/////////////////////////////////

/////////////////////////////
15.04.2017.

ZVONIMIR NIKOLIĆ: SRETAN TI ROĐENDAN ARMIJO NAJČASNIJIH LjUDI!

Zvonimir Nikolić: Sretan ti rođendan Armijo najčasnijih ljudi!


Zvonimir Nikolić

Autor
14.4.2017. 



Zvonimir Nikolić: Sretan ti rođendan Armijo najčasnijih ljudi!

//////////////////////////

Izdvajamo

  • I zato Armijo sretan ti rođendan. I veliko hvala. Ipak se nadam da će naša djeca biti pametnija. Da će se družiti po ljetovanjima i putovanjima a ne po kojekavim čukama i vukojebinama. I da nikada više niko neće morati da se brani od dojučerašnjih prijatelja. Jer rat nikome nije donio sreću. Svi smo ostali na gubitku. Svi osim onih koji su rat i započeli. Političara.

/////////////////////////////

U mojoj jednici se kolač (koji je bio gotovo uvijek hurmašica i koji je jedini bilo moguće napraviti u onakvim uslovima), dijelio uvijek poslije ručka i za Bajram i za Božić i za Uskrs. U mojoj jedinici smo bili svi isti. Bili smo ljudi koji su branili svoj grad.

Piše: Zvonimir Nikolić

Kada sam se 16. septembra, davne 1982. godine zadnji put odjavio na prijavnici Batajničkog aerodroma i završio svoj vojni rok od 11 mjeseci i 11 dana, bio sam siguran da sam zadnji put u životu skinuo uniformu i da je moja priča sa vojskom zauvijek završena. Godinu prije sam tu došao kao osamnaestogodišnjak sa tek završenom gimnazijom, skoro golobrad i razmažen a izašao sam kao odrastao čovjek, sa žuljevima od lopate na rukama, sa preživljenim strahovima od noćne straže i sa karakterom koji je shvatio da postoje autoriteti koje se ipak mora slušati. Tu nepunu godinu smo zapravo samo slušali, drugi su mislili za nas a naše je bilo samo da sprovodimo naređenja. I bili smo tehnički, materijalno i logistički obezbjeđeni na svaki mogući način. Od obroka, marende (kojoj smo se najviše radovali jer je najčešće bila Eurokrem blok i sok) do uniformi i čizama. Baš ništa nam nije nedostajalo niti jednog trena. Doduše, tih godina i imalo se…

Tada smo živjeli u relativnom miru, osim što su već nakon Titove smrti počeli neki nemiri na Kosovu koje su mediji nazivali iredentistima i separatistima. Pola nas nije ni znalo šta znači ono prvo a za ovo drugo smo shvatili da neki žele kao da se separišu od nas. Tih godina se još uvijek slavio i 22. decembar kao dan Armije.

Nepunih 10 godina kasnije počeo je rat u Bosni i Hercegovini. I ovaj rat je bio nekako drugačiji od ratova o kojima smo slušali i drugačiji od onog rata koji smo gledali u filmovima na TV-u. Jer nije nas napao neki Švabo ili Italijan nego su nas napali naši prijatelji, naše komšije i ljudi sa kojima smo isti jezik govorili i vjerovatno često i kafenisali. I tada, na početku su ljudi imali izbor. Otići ili ostati. Mnogi su iskoristili mogućnost, otišli iz svog grada i započeli nastavak života na nekom drugom mjestu, mogi su otišli na onu drugu stranu a opet neki su odlučili ostati i braniti svoj grad. Sjećam se da smo dobar dio aprila 1992. morali slušati „Svilen konac“ i „Sprem’te se sprem’te“ sa ogromnih zvučnika koje su postavili u okupiranoj policijskoj akademiji na Vracama iznad Grbavice, pa napada na zgradu „Lorisa“ i slastičarnu „Palmu“ nekakvih „Belih orlova“. I momaka u farmerkama i tenama koji su stali ispred napadača i branili svoj grad. Uskoro smo se i mi našli pred izborom. Iz stana smo morali otići ali odlazak iz grada nije dolazio u obzir. Već sutradan sam se prijavio u Vojni odsjek i poslan na Bjelave u kasarnu gdje sam zadužio zelenu vojničku torbu i u njoj vojničku posudu za hranu iz koje smo jeli deset godina prije kad smo bili na terenu. To je bilo sve. Ostalog nije ni bilo. Jer ono što je bilo odnijeli su sa sobom oni koji su nas sa brda gađali. I kašiku za taj obrok smo morali donijeti iz kuće.

Zapravo sva naša oprema je ležala u našim grudima. Naše srce. Srcem smo branili svoj grad od uništenja. Isto kao i oni momci iz aprila koji su stali da vrate nazad „Orlove“, i mi smo dobar dio rata proveli u vlastitoj odjeći, starim farmerkama i tenama koje su kod većine bile u fazi raspada. One obroke i marende sa početka priče smo mogli samo sanjati. Vrlo često smo u početku jeli samo makarone u porciji sa vodom u kojima su kuhani i dobar dio rata smo imali samo dva obroka na dan. Ali bili smo odlučni da ne dozvolimo da se uništi sve ono što su naši preci gradili po Sarajevu i Bosni i Hercegovini. I uspjeli smo u tome. Armija BiH je od onih jedva naoružanih „teritorijalaca“ i onih „jalijaša“ kako smo ih zvali, postala respektabilna sila. Sila koju je zapravo te 1995. godine samo neki sporazum mogao zaustaviti.

Sa ove vremenske distance od 24 godine, sasvim lako je napraviti razliku onih koju su bili dobro opremljeni i rušili od onih koju su pokušavali spasiti što se spasiti može. I zbog toga sam ponosan na svaki dan koji sam proveo u Armiji Bosne i Hercegovine. Jer u mojoj jedinici kraj rata su zajedno dočekali i Dragan i Ahmet, i Beni i Zvonko, i Rašo i Omer. U mojoj jednici se kolač (koji je bio gotovo uvijek  hurmašica i koji je jedini bilo moguće napraviti u onakvim uslovima), dijelio uvijek poslije ručka i za Bajram i za Božić i za Uskrs.

U mojoj jedinici smo bili svi isti. Bili smo ljudi koji su branili svoj grad.

I vjerovatno niko ne može porediti ta prijateljstva stečena u najgorim uslovima na svijetu sa mirnodopskim prijateljstvima. I dan danas kada se sretnemo ispričamo se kao najrođeniji a zašto i ne bi kada smo četiri godine dijelili zadnju cigaretu ili krišku hljeba.

I zato Armijo sretan ti rođendan.

I veliko hvala.

Ipak se nadam da će naša djeca biti pametnija. Da će se družiti po ljetovanjima i putovanjima a ne po kojekavim čukama i vukojebinama. I da nikada više niko neće morati da se brani od dojučerašnjih prijatelja. Jer rat nikome nije donio sreću. Svi smo ostali na gubitku. Svi osim onih koji su rat i započeli.

Političara.












15.04.2017.

ODNOSI SAD I RUSIJE NISU ZALIJEČENI NAKON TILLERSONOVA POSJETA

Odnosi SAD i Rusije nisu zaliječeni nakon Tillersonova posjeta



Sudeći prema naslovima i komentarima analitičara iz cijelog svijeta, Rex Tillerson je imao malo toga zajedničkog sa ruskim kolegom Sergejem Lavrovim tokom susreta u Moskvi, april 2017.

Sudeći prema naslovima i komentarima analitičara iz cijelog svijeta, Rex Tillerson je imao malo toga zajedničkog sa ruskim kolegom Sergejem Lavrovim tokom susreta u Moskvi, april 2017.

/////////////////////////////////////

Piše: Alan Crosby

Posjeta državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Rexa Tillersona Moskvi 13. aprila čini se da nije puno potpomogla izglađivanje odnosa između dvije velesile. Raskol su produbile sumnje u napad hemijskim oružjem u Siriji i konfuzija zbog smjera vanjske politike SAD-a.
Nakon zvaničnih razgovora na najvišem nivou pod patronatom administracije predsjednika Donalda Trumpa, zvaničnici su izjavili da obe strane oprezno podržavaju napore da poboljšaju odnose koji su bili "na niskom nivou".
Ali sudeći prema naslovima i komentarima analitičara iz cijelog svijeta, Tillerson je imao malo toga zajedničkog sa ruskim kolegom Sergejem Lavrovim, a i predsjednikom Vladimirom Putinom.
New York Times je u tekstu pod naslovom "Neslaganje Tillersona i Putina" objavio da njih dvojica nisu bila u stanju da se dogovore o činjenicama u vezi s prošlosedmičnim napadom hemijskim oružjem u Siriji, zbog čega je Trump naredio ispaljivanje raketa na vazdušnu bazu u toj ratom razorenoj zemlji.
"Posjeta državnog sekretara Rexa Tillersona Moskvi još je jedan dokaz koliko su duboko potonuli rusko-američki odnosi", objavio je Times u uredničkom komentaru. "Važno je pitanje hoće li zahlađenje u odnosima Trumpu otežati da uključi Rusiju u borbu protiv (militantne grupe) ‘Islamska država’ u Siriji, jer saradnja na tom planu, koja je uvijek bila pod znakom pitanja, sada se čini nemogućom.
Nije bilo nikakvih naznaka da su dvije strane promijenile stavove u vezi Sirije, što je izazvalo lavinu međusobnih zamjerki prije same posjete, a i toku Tillersonovog boravka u Moskvi.
Tillerson je rekao da je vlada sirijskog predsjednika Bashara al-Assada izvršila više od 50 hemijskih napada tokom šest godina rata u Siriji, te da bi se sirijski lider mogao suočiti s optužbama za ratne zločine.
Lavrov je, s druge strane, raketni napad SAD-a nazvao "nelegalnim napadom na Siriju" i rekao da se takve akcije moraju spriječiti u budućnosti.

Američki napad na sirijsku vojnu bazu, foto: Reuters
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

​​Čak je i sam Trump izgledao manje uvjeren u šanse za poboljšanje odnosa između Washingtona i Kremlja. Izjavio je da se nada da će doći do poboljšanja odnosa s Putinom, ali je brzo dodao: "Vidjećemo šta će se desiti".
"Dvije strane su se ranije ponašale kao da duguju jedna drugoj", rekao je Alexander Baunov iz moskovskog Carnegie Centra, prenio je Guardian. "Sad se niko ne ponaša kao da nekom nešto duguje", dodao je.
Moskva zatečena potezima Vašingtona
Brojni analitičari tvrde da su napadi u Siriji odgovorni za zaokret u politici SAD-a, što je iznenadilo ne samo Rusiju nego i ostatak svijeta.
Ovaj preokret, prema mišljenju Marka Galeottija iz Instituta za međunarodne odnose u Pragu, zbunio je zvaničnu Moskvu koja je mislila da poznaje put kojim se kreće američka vanjska politika.
"Do sada, oni su se (Rusi) oslanjali na činjenicu da mogu biti nepredvidljivi jer su smatrali da znaju gdje su granice američke politike i da znaju kakva će biti reakcija Amerikanaca", rekao je Galeotti.
"Odjednom su se našli u vrlo nezgodnoj ulozi. Naprosto ne znaju šta da rade", ocijenio je Galeotti.

predsjednik Donald Trump promijenio je i izjave o NATO; na fotografiji generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg i Trump
/////////////////////////////
​​Dodatno otežavajući situaciju, Trump je 12. aprila izjavio da se NATO sada više trudi u borbi protiv terorizma i da više nije "zastario", što je pomak od prethodne izjave da Savez više ne služi svrsi i potez koji će sigurno antagonizirati Rusiju.
"U Putinovim očima, mi smo super sila koja je izvan kontrole", napisao je Michael E. O'Hanlon, viši saradnik za vanjsku politiku Brookings instituta za LA Times. "Njegov stav je izvitoperen, ali čini se da je iskren".
Trump bi mogao pokušati da smiri tenzije između NATO država, Moskve i neutralnih evropskih zemalja, dok bi NATO obećao da se neće dalje širiti, napisao je O'Hanlon.
Opasnost od dubljih problema
Jeffrey Mankof, zamjenik direktora u Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu i viši saradnik u programu za Rusiju i Evroaziju, naveo je da nedostatak predvidivosti u američkoj vanjskoj politici umanjuje nivo povjerenja između zemalja i može dovesti do dubljih problema.
"Naravno, postoji i dublji egzistencijalni problem jer bi direktan sukob između SAD-a i Rusije mogao biti izuzetno opasan, s obzirom na vojne, a pogotovo nuklearne mogućnosti obe strane", rekao je u radijskom programu The World Today.
"Iako ja ne mislim da je takva vrsta sukoba moguća, tu činjenicu treba imati u vidu", konstatovao je Maknof.
Trumpovu pobjedu na izborima dočekala su očekivanja o približavanju dvije zemlje, s obzirom na riječi hvale koje je Trump imao za Putina u toku svoje predizborne kampanje.
Od tada je isplivalo niz pitanja, počevši od navodnog ruskog uplitanja u američke izbore do napada u Siriji, koji su uticali na promjene na političkoj sceni.
"U pozadini je razočaravajuće povlačenje Rusije nakon euforičnog dočeka izborne pobjede Donalda Trumpa. To je dovelo do vraćanja očekivanja u početno stanje, velike pogodbe koja bi dovela do ukidanja sankcija zbog ruske intervencije u Ukrajini", napisala je dopisnica BBC-a Barbara Plett Usher.
"Zbog Trumpovih visokih zvaničnika taj balon se raspršio", navela je.











14.04.2017.

SAD TESTIRAO ATOMSKU BOMBU BEZ NUKLEARNOG PUNjENjA

Zvaničnici avijacije saopštili : SAD testirao atomsku bombu bez nuklearnog punjenja

April 14. 2017.


Samo dan nakon što su Sjedinjene Američke Države u Afganistanu bacile najveću konvencionalnu (nenuklearnu) bombu, poznatu kao „Majka svih bombi “ (MOAB), objavljeno je i kako je nedavno u američkoj saveznoj državi Nevada uspješno testirana atomska bomba B61-12, bez nuklearnog punjenja, prenose američki mediji.

Bomba je bačena kako bi se demonstrirao kapacitet borbenog mlaznog aviona F-16 da koristi to oružje, kao i kako bi se testirale njene komponente koje nisu nuklearne, saopštili su zvaničnici američke avijacije, prenose agencije.

„Gravitaciona bomba B61-12 osigurava aktuelni kapacitet za američke strateške nuklearne snage koje koriste bombardere kao i tipove aviona sa dualnim kapacitetom kao podršku NATO-u“, rekao je jedan od zvaničnika američkog vazduhoplovstva Paul Waugh.

Nuklearni tronožac

Američka Administracija za nacionalnu nuklearnu sigurnost (NNSA) i američke zračne snage uspješno su izvele prvi kvalifikacijski test gravitacijske bombe B61-12 14. marta na testnom polju Tonopah, objavila je danas ova agencija.

„Uspješna provjera osigurava ključne kvalifikacijske podatke za provjeru da osnovni dizajn ispunjava vojne zahtjeve“, istakao je brigadni general Michael Lutton, jedan od zvaničnika NNSA, agencije koja je dio Ministarstva energetike i koja je zadužena za upravljanje američkim nuklearnim oružjem.

Bomba B61-12 je modernizirana verzija gravitacijske bombe B61, glavnog dijela američkog nuklearnog arsenala i jedne od „nogu nuklearnog tronošca” koji još čine interkontinentalne balističke rakete razmještene ili na kopnenim lokacijama ili u okeanskim podmornicama.

Pored aviona F-16, novu bombu moći će nositi i letjelice B-2A, B-21, F-15E, F-16C/D, F-16 MLU, F-35 i PA-200, navode američke zračne snage.

(Kliker.info-AJB)

/////////////////////////

/////////////////////

HNS-ov JASTREB MARIO KARAMATIĆ ZAPRIJETIO: 'Ako SDA ne prihvati promjene Izbornog zakona, Hrvati imaju pravo na revitalizaciju Heceg-Bosne'!

HNS-ov JASTREB MARIO KARAMATIĆ ZAPRIJETIO: "Ako SDA ne prihvati promjene Izbornog zakona, Hrvati imaju pravo na revitalizaciju Heceg-Bosn


/////////////////////

MESIĆ PROTIV ZVANIČNE HRVATSKE POLITIKE: U Istanbulu kritizirao SAD, Europsku uniju i NATO, nahvalio Rusiju i Asada - 3

U Istanbulu kritizirao SAD, Europsku uniju i NATO, nahvalio Rusiju

///////////////////

ARIE LIVNE PRIZNAO:  'Predstavništvo RS u Izraelu nikada nije bilo diplomatsko'! (VIDEO)

ARIE LIVNE PRIZNAO: 'Predstavništvo RS u Izraelu nikada nije bilo ...

14.04.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ : OHRABRENjA NEMA KO DA SLIJEDI

Kurspahić: Ohrabrenja nema ko da slijedi



Zastava Evropske unije u zgradi Delegacije EU, Sarajevo

Zastava Evropske unije u zgradi Delegacije EU, Sarajevo///////////////////////////////

(Komentar *)

U proteklih nedjelju dana dva uvažena posjetioca sa Zapada ponudili su bosanskohercegovačkoj javnosti uvjeravanja kako njihove zemlje – Velika Britanija i Sjedinjene Države – ostaju posvećene ispunjavanju aspiracija Bosne i Hercegovine za njen prijem u Evropsku uniju i NATO. Šef britanske diplomatije Boris Džonson (Johnson) cilj svoje posjete sažeo je u poruci koja je komotno stala u striktno ograničeni format Twittera: najviše 140 znakova.

"Ovdje u Sarajevu da potvrdimo našu posvećenost BiH i njenoj bezbjednoj i prosperitetnoj budućnosti. Ujedinjeno Kraljevstvo napušta Evropsku uniju ali ne i Evropu", napisao je Džonson.


Američki senator Džon Mekejn (John McCain), predsjedavajući uticajnog senatskog komiteta za oružane snage i predsjednički kandidat republikanaca u izborima 2008. godine, u detaljnijoj zvaničnoj izjavi o posjeti Sarajevu poručio je:

"Sjedinjene Države nastaviće da podržavaju Bosnu i Hercegovinu, njene aspiracije da se pridruži Evropskoj Uniji i NATO-u, i reforme potrebne da ostvari svoju evropsku budućnost", naveo je Mekejn.

Ove poruke, potvrđivane u svim susretima koje su Mekejn i Džonson imali u Sarajevu, dolaze u pravo vrijeme i sa pravog mjesta.

Bosanskohercegovački "euroskeptici" i susjedi koji su proteklih godina, ponavljajući politički poželjnu formulu o "poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine", direktno ili na daljinsko upravljanje, uglavnom doprinosili njenom zaostajanju na evropskom putu posljednjih mjeseci su upravo zbivanja u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama koristili u omalovažavanju i same ideje euroatlantskih integracija.

Njihova logika, i ključni argument u raspirivanju euroskepticizma, su jednostavni: čemu sva odricanja i sve reforme za približavanje Evropskoj uniji kad jedna tako moćna članica kao što je Velika Britanija izlazi iz nje; kad bi i sama Unija mogla nestati i kad njen najmoćniji partner – Sjedinjene Države – sa izborom Donalda Trampa (Trump) za predsjednika dovode u pitanje i svoju nekad neupitnu podršku za Evropsku uniju i NATO.

Izjave Mekejna i Džonsona u Sarajevu pokazuju koliko su takva zlurada očekivanja preuranjena. U američkoj spoljnoj politici, uprkos nepredvidivosti onoga što će dan-za-danom izjavljivati ili "tviterovati" novi predsjednik i njegovi saradnici i savjetnici, postoji i kontinuitet demokratskih institucija i ličnosti koje osiguravaju postojanost ključnih odrednica te politike.

Mekejn o tome u zvaničnoj izjavi kaže: "Na mojim putovanjima kroz Jugoistočnu Evropu ponavljao sam jasnu poruku – posvećenost Sjedinjenih Država Evropi cjelovitoj, slobodnoj i u miru je nepokolebljiva. Stabilnost i prosperitet u Bosni i Hercegovini igraju važnu ulogu u uspjehu te vizije".

Džonson je, takođe, izjave o britanskoj neupitnoj podršci euroatlantskim perspektivama Bosne i Hercegovine potkrijepio i podsjećanjem da je njegova zemlja zajedno s Njemačkom nosilac inicijative za reforme koje su od najvitalnijeg interesa za sve građane jer vode zapošljavanju i ekonomskom rastu. Kao argument u prilog "nepromjenjivosti" te politike, navodio je i kako će London iduće godine biti domaćin samita o Zapadnom Balkanu.

Takve izjave bi morale predstavljati ohrabrenje svim istinski proevropskim snagama u Bosni i Hercegovini (s naglaskom na ovom "istinskom"). Znaju, naravno, svi koji su u više od dvije poratne decenije dolazili u Bosnu i Hercegovinu sa sličnim porukama podrške njenim euroatlantskim perspektivama s kim imaju posla i kako će se ti lokalni partneri u protokolarnim susretima, prigodnim izjavama, bilateralnim razgovorima jednodušno izjašnjavati za sve što se od njih traži – za provođenje presude Evropskog suda o ravnopravnosti svih građana oličenoj u "slučaju Sejdić-Finci"; za omogućavanje demokratskih izbora u Mostaru; za cijelu Reformsku agendu – a onda će čim dobronamjernici iz svijeta odu kući nastaviti sa opstrukcijama bilo kakvog napretka.

Parlament BiH, Sarajevo, arhivska fotografija

Parlament BiH, Sarajevo, arhivska fotografija


Nasuprot zaklinjanju u "euroatlantski put" – tražiće i nalažiti lokalne izgovore da se reformske inicijative blokiraju i sitne lokalne interese koje će uzdizati iznad svakog zajedničkog dobra.

Da, naime, u takozvanoj bosanskohercegovačkoj, nacionalizmom inspirisanoj političkoj eliti postoji iskrena saglasnost i opredjeljenje za euroatlantski put, ne bi bila ni potrebna – iako su uvijek dobrodošla – ohrabrenja i poticaji iz zapadnog svijeta. Na tome bi se radilo ne zbog eurotlantskih partnera, od Brisela do Vašingtona, od Bona do Berlina i dalje, već zbog dobrobiti vlastitog stanovništva i naročito mladih.

Da su vladajuće bošnjačke političke partije iskreno za funkcionalnu državu ne bi torpedovale "aprilski paket" reformi 2006. koje se počivale na ideji postepenog jačanja državnih institucija.

Da je ravnopravnost u poratnoj Bosni i Hercegovini ikada podrazumijevala ravnopravnost svih njenih građana, a ne tek jednakopravnost tri konstitutivna naroda ma šta to značilo, "Sejdić i Finci" odavno ne bi bili "slučaj" niti bi se pod izgovorom reforme izbornog sistema gurala dalja "federalizacija Federacije" sve do dozivanja duhova ratnozločinačke tvorevine "Herceg-Bosne".

Da postoji domaća saglasnost o euroatlantskoj perspektivi kao najvišem interesu države i njenih građana ne bi se nesporazumi i prepirke o interpretaciji prošlosti koristili za blokade napretka i u sadašnjosti i u budućnosti.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa











14.04.2017.

EMIR RAMIĆ: ARMIJA RBiH JE ZAUZELA ČASNO I ISTAKNUTO MJESTO U ODBRANI DRŽAVE BiH

Emir Ramić : Armija RBiH je zauzela časno i istaknuto mjesto u odbrani države BiH

April 14. 2017.


Prije dvadesetpet godina, Predsjedništvo RBiH je donijelo Ukaz o objedinjavanju Teritorijalne odbrane, Patriotske lige i ostalih patriotskih vojnih jedinica u jedinstvenu oružanu formaciju koja će uskoro ponijeti slavno i časno ime – Armija RBiH. Armija je formirana  u vremenu najtežih historijskih iskušenja s kojima se država BiH suočila u svom hiljadugodišnjem trajanju.

Piše : Emir Ramić (IGK)

U vremenu kad su državu BiH brutalno napale agresorske snage sa Istoka a zatim i sa Zapada, sa namjerom da na njenoj teritoriji ostvare hegemonističke, velikodržavne ciljeve. Nastanak, jačanje i odbrambeno-oslobodilački ratni put Armije RBiH je priča o sprezi vitalnosti i mudrosti. Armija je odbranila bosanskohercegovačku zemlju, odbranila slobodu, čast i obraz Bosanaca i Hercegovaca.

Odbranila je ono što mnogi nazivaju „Idejom Bosne i Bosanski duh“, vjeru da ljudi različitih religija, kultura i identiteta mogu živjeti skupa. To je ideja koja se nalazi u osnovi ujedinjavanja Evrope, kreiranja Evropske unije i Ujedinjenih nacija. U nevjerovatno složenim uslovima skoro potpune logističke blokade i zaustavljene privrede, stvorena je respektabilna vojna sila koja je nadjačala nadmoćnije agresorske vojske, nadjačala svjetske urote i embarga, nadjačala one u svojim redovima koji su željeli osvetu.

Armija RBiH je stvorena iz odlučnosti i riješenosti građana i naroda BiH da zajednički sačuvaju najvredniju tvorevinu bosanskohercegovačkog društva, suživot svih njenih građana i naroda i ostaće upamćena da je nastala u najtežim trenucima svoje zemlje boreći se za njenu cjelovitost, nezavisnost, suverenost, teritorijalni integritet i politički subjektivitet. Armija je organizovala otpor u najtežim godinama u historiji BiH, godinama stradanja, iskušenja i odlučnosti, ali i vremenu u kojem je sačuvala obraz i čast. Armija RBiH je branila čast Ujedinjenih nacija, Evrope, čovjeka i civilizacije, branila je kosmopolitizam.

Građani RBiH su izjašnjavanjem na referendumu za samostalnu, nezavisnu i suverenu državu, otvoreno rekli agresorima da ne žele da žive sa njima u tzv. „velikoj Srbiji“, i da bez obzira na posljedice žele da žive u svojoj jednoj domovini slobodno, gradeći demokratsko, humano, multietničko, multikulturno i multireligijsko društvo, dostojno čovjeku, bez obzira na njegovu polnu, nacionalnu, socijalnu, vjersku i političku pripadnost. Rezultati referenduma pokazuju da se većina građana odlučila za nezavisnu RBiH. Srbi, nezadovoljni ishodom referenduma, otvoreno su krenuli u oružane provokacije, nastojeći da što prije izazovu rat, smatrajući da Bošnjaci i ostali patrioti neće uspjeti ni pružiti otpor.

Nakon što su Evropska unija, SAD i Kanada  priznale RBiH kao nezavisnu državu 06. aprila 1992. godine, Srbi su počeli žestoku agresiju svim sredstvima i vandalskim razaranjem RBiH. Bosanskohercegovačke patriote se, odmah, uključuju u odbranu svoje domovine. Većina Srba ne učestvuje u odbrani već prelazi na stranu četnika. U takvim okolnostima, Predsjedništvo  RBiH donosi odluku o formiranju Štaba Teritorijalne odbrane koji okuplja sve oružane formacije.

To je osnova za formiranje Armije RBiH i uspostavu Glavnog štaba oružanih snaga. Ovako brza transformacija Teritorijalne odbrane u Armiju doprinijela je poboljšanju organizacionih mogućnosti za vođenje odbrane. Efikasnom odbranom patriotskih snaga stvorene su mogućnosti za okrupnjavanje i formiranje jedinica Armije RBiH, a u cilju poboljšanja sadejestva i operativnog djelovanja u borbi protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Agresori iz Srbije i Crne Gore, pomognuti ekstreminim SDS-om ne uspjevaju slomiti otpor bosanskohercegovačkih patriota. Oni uzvraćaju udarce, stabilizuju postignute pozicije i počinju sa izvođenjem ofanzivnih borbenih dejstava

Radi lakšeg i svrsishodnijeg rukovođenja i komandovanja sve patriotske snage su od 09.04. – 15.04.1992. godine objedinjene u Teritorijalnu odbranu RBiH koja se, krajem maja, preformirala u Armiju RBiH. Armija je do kraja rata ostala multietnička, a po svojim ciljevima i Armija svih građana i naroda, koja se borila za cjelovitu RBiH  i ravnopravne narode i građane u njoj.

Vodeći borbu za opstanak države i njenih naroda, Armija RBiH je neprekidno rasla i jačala, što se odražavalo i na postizanje sve značajnijih rezultata u odbrani. Ne treba nikada zaboraviti da je to mogla činiti jer je bila dio naroda u kome je uživala punu podršku, jer je bila pod kontrolom državnih organa i radila u skladu sa političkim naporima za rješenje situacije u RBiH i što je veoma značajno, borbu je vodila uz strogo poštivanje međunarodnih konvencija ne čineći zločine nad agresorskim vojnicima niti bilo kakvu represiju nad civilnim stanovništvom. Takođe treba naglašavati i učešće snaga Ministarstva unutrašnjih poslova kao dijela oružanih snaga  RBiH u pružanju otpora agresiji.

Istovremeno, s jačanjem Armije i s njenim rezultatima, jačao je i međunarodni ugled, ne samo Armije nego i države BiH, što je, na kraju, i rezultiralo parafiranjem, pa potpisivanjem sporazuma o miru, u novembru (Dejton) i decembru 1995. godine (Pariz).

Potpisani mir onemogućio je daljnje oslobađanje, RBiH jer je Armija u tom momentu bila dobro organizovana, motivisana, a imala je 231.016 boraca, sa 101.580 komada ličnog naoružanja i 2.329 artiljerijskih oruđa i oko 90 tenkova. Armija nije mogla nastaviti oslobodilačke operacije bez, barem posredne saglasnsoti međunarodne zajednice.

Međutim, međunarodna zajednica bila je odlučna da zaustavi rat u RBiH, što je Armiju stavilo u poziciju da, u slučaju suprotstavljanja, bude izložena pritiscima, pa, čak, i udarima iz vazduha blokirana u pogledu snabdijevanja i lišena savezništava. Kao krajnja konsekvenca, bilo je moguće i napuštanje RBiH od strane međunarodnih snaga, što bi bilo katastrofalno, imajući u vidu da je UNPROFOR štitio slobodne komunikacije za transport neophodnih roba i što je Sarajevo i dalje bilo u blokadi. Tako je, u njenoj punoj zrelosti, zaustavljen oslobodilački pohod Armije. Armija je odbranila građane i narode i očuvala pretpostavke državnosti BiH.

U  teškom historijskom periodu, Armija se nije svetila i nije vraćala istom mjerom za zločine koji su počinjeni. Ona nije vršila agresiju, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, elitocid, nije vršila zločin silovanja, nije otvarala koncentracione logore smrti, nije protjeravala građane i narode, nije vodila rat protiv civila, već odbrambeni rat protiv rušitelja države. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost.

Armija RBiH je bila vojska koja je obezbijedila mir i životni prostor za sve one koji osjećaju BiH kao svoju zemlju. Ona je obezbijedila da se u BiH sigurno osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji i dalje pokušavaju da je unište ili u najmanju ruku destabiliziraju.

Stvaranje Armije RBiH  je najkrupnija historijska činjenica koja je obilježila začetak nove epohe u političkoj realnosti bosanskohercegovačkih prostora. S tom činjenicom moraju računati svi neprijatelji BiH, svi oni koji žele njenu okupaciju i podjelu. Ona je stala na put fašizmu kojim je, u procesu raspada, bivše Jugoslavije otpočeo strahovit genocid nad građanima koji žele mir i slobodu, a poštuju svoju domovinu.

Da kojim slučajem nije stvorena zasigurno možemo tvrditi da već sada ne bi postojali Bošnjaci, jer bi bili poklani, protjerani ili asimilirani, a sve što u materijalnom smislu simbolizira tragove kulture, vjere i tradicije bošnjačkog, više ne bi postojalo. Da kojim slučajem nije stvorena sada ne bi bilo države BiH, a ove teritorije bi već postale sastavni dio « velike Srbije » i « velike Hrvatske » Da kojim slučajem nije stvorena definitivno bi bila poražena Ideja Bosne i Bosanski duh, što bio bio poraz i kraj Ujedinjenih nacija i evropskog identiteta, koji je izdan u BiH.

Institut za istraživanje genocida Kanada smatra da buduće generacije nesmiju zaboraviti herojsku i časnu ulogu Armije RBiH u najtežim vremenima za opstanak države i njenih građana i naroda. Ponosni smo što se Armija sa tako visokim moralom, hrabrošću i dostojanstvom branila ne samo svoje nego i univerzalne ljudske ideale slobode i pravde.

Sa ponosom se sjećamo tih velikih i hrabrih ljudi koji su ustali goloruci, ali snagom svoga duha da se bore protiv četnika i ustaša. Sa ponosom se sjećamo i spominjemo mudre glave, hrabre ljude, heroje, patriote, komandante, generale, branitelje, graditelje. Armija Republike BiH se rodila u krvi i u kricima patriota, koji nisu imali drugog izbora, nego da se suprostavi zlu, makar to susprostavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata.

U tako teškom historijskom trenutku ona se nije svetila i vraćala istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad građanima i narodima BiH. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost. Ona je odbranila Ideju Bosne i Bosanski duh na kojima poćiva ne samo bosanskohercegovačko društvo i država, već Evropa i Svijet. U njenim redovima je bilo mjesta za sve one koji su željeli da se dokažu kao patriote RBiH.

Agresorsko genocidni rat protiv bosanskohercegovačke države, rat protiv evropskog identiteta, rat protiv Ideje Bosne i Bosanskog duha, rat protiv bosanskog modela egzistencije čovjeka, porodice, naroda, građana nije srušio bosanski san. Evropa je sebe izdala, izdajom BiH. Armija  nije izdala Ideju Bosne i Bosanski duh.

Ostaje nam još da ubice Ideje Bosne i Bosanskog duha prisilimo da priznaju svoje zločine, te da žale za onim što su uradili. Jer nema budućnosti bez istine o zločinima i pravde za žrtve. Pripadnici Armije su imali ideale za bolju budućnost svih bosanskohercegovačkih naroda i građana. Ta želja, ideja, politički projekt o zajedničkoj slobodi i življenju je bio ključ pobjede u agresivno genocidnom ratu.

(Autor je direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada,  a u  tekstu su korišteni rezultati naučnih istraživanja Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Instituta za istraživanje genocida Kanada)

///////////////////
//////////////////////

Intervjui

Banjalučki biskup Franjo Komarica : Ako bi hrvatski entitet bio sličan entitetu RS, bio bi samo strašna



//////////////////////

IZETBEGOVIĆ NA OBILJEŽAVANJU 25. GODIŠNJICE ARMIJE BiH: 'Ne živimo u prošlosti, ali prošlost živi u nama'

Izetbegović: Ne živimo u prošlosti, ali prošlost živi u nama | N1 BA

///////////////////////////

///////////////////////////////

Direktor CIA-e Mike Pompeo : WikiLeaks je neprijateljska obavještajna služba

Direktor CIA-e Mike Pompeo nazvao je u četvrtak WikiLeaks “neprijateljskom obavještajnom službom”, koristeći svoj prvi javni govor na poziciji šefa špijunske službe za prozivanje te organizacije zbog napada na američku

//////////////////////////////
/////////////////////////


OSUĐEN VOĐA TIMA PASOŠKE KONTROLE: Na Aerodromu Sarajevo krao novac putnicima

OSUĐEN VOĐA TIMA PASOŠKE KONTROLE: Na Aerodromu ...

///////////////////

OTVOREN TESTAMENT ESME REDŽEPOVE: Kraljica romske muzike, koja je usvojila 47 djece, svu imovinu ostavila...(FOTO)

Otvoren testament Esme Redžepove: Kraljica romske muzike svu ...

///////////////////////////

///////////////////////////

14.04.2017.

DINO MUSTAFIĆ: GRAĐANSKE OPCIJE KOJE ODBIJAJU SJESTI ZA STOL, SNOSIT ĆE ODGOVORNOST ZA POBJEDU NACIONALISTA

Dino Mustafić : Građanske opcije koje odbiju sjesti za stol, snosit će odgovornost za pobjedu nacionalista

April 13. 2017.



One građanske opcije koje odbiju sjesti za zajednički stol, kako bi se zdravim kompromisom pronašlo rješenje, će snositi najveću odgovornost za još jednu pobjedu etno-nacionalista. Naša stranka je u ovih 9 godina od osnivanja pokazala stručnost, principijelnost i zasigurno bila na čelu svih progresivnih ideja u BiH. Istovremeno, taj ciklus u životu Naše stranke je na samom kraju. Birači vam mogu dati povjerenje jednom,ali sigurno vam neće davati povjerenje u nedogled.Boriti se mora u areni, ne sa tribina, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba bh redatelj Dino Mustafić.

VIJESTI.BA: Priča o zajedničkom nastupu ljevice na izborima 2018. se ponovo intenzivirala. Učestvovali ste, skupa sa liderima ljevice, na okupljanju u Mostaru. Kolike su šanse da se ljevica ujedini?

MUSTAFIĆ: Svi lideri lijevih stranaka su svjesni da se mora građanima ove zemlje ponuditi ozbiljna politička alternativa. Mi smo svjedoci svakodnevnih kriza koje potvrđuju nemogućnost da se na političkim osnovama nacionalnog organiziranja konstituira održiva politička zajednica. Kao imperativ ljevici se nameće konstitucija onog političkog spektra kojem nacija nije ključna u političkom organiziranju. To ne znači da se mora se ići u pravcu ujedinjenje svih političkih stranaka lijeve orijentacije, već bi za početak i snažna predizborna koalicija ključnih lijevih stranaka bila promjena dosadašnjeg političkog narativa. Ljevica mora biti protivnik ovakvog koncepta države BiH. To znači da bi morali ponuditi programsku platformu koja u potpunosti nadilazi ključna pitanja ove države koja se reduciraju na nacionalno, a to su pitanja socijalne naravi.

VIJESTI.BA: Vi ste među intelektualcima, sa dugogodišnjom posvećenošću društveno-političkom angažmanu. Pratili ste prethodne izborne procese, imate i neposredno iskustvo u kampanjama. Kakve bi bile posljedice da ljevica uđe razjedinjena u kampanju?

MUSTAFIĆ: Bez zajedničke kampanje stranaka građanske orijentacije, sasvim je sigurno da bi se SDA i HDZ održali na vlasti još četiri godine, iako ni bi dobili ni četvrtinu glasova građana. Kampanja razjedinjene ljevice bi skoro sigurno bila obilježena novim međusobnim napadima i optužbama, i glasači koji prirodno naginju građanskim opcijama bi ostali kod kuće. To se, ako pogledate prošle lokalne izbore, već desilo. Veliki broj glasača je ostao kod kuće, jer su bili demotivisani. A može ih motivisati samo jedan alternativni, jaki lijevi blok koji ima snagu da smijeni vlast, i koji će voditi kampanju nade, i ponuditi ljudima perpsektivu, i razlog za ostanak u BiH.

Nema nikakve sumnje, one građanske opcije koje odbiju sjesti za zajednički stol, kako bi se zdravim kompromisom pronašlo rješenje, će snositi najveću odgovornost za još jednu pobjedu etno-nacionalista. Ja imam razumijevanja za sve razlike između građanskih opcija, za sve probleme u saradnji i komunikaciji, ali to su zaista sitnice u poređenju sa krupnom slikom. A krupna slika prikazuje razgradnju i nestanak Bosne i Hercegovine kakvu je poznajemo. Zato, ukoliko građanske stranke izaberu vlastiti komfor, i stave svoje partije ispred mogućnosti da se nacionalisti i fašističke ideje skinu sa vlasti, razlog za njihovo postojanje će nestati.

VIJESTI.BA: Podržali ste jednog od kandidata ljevice na prethodnim lokalnim izborima, u općini Centar i propagirali jedinstvo ljevice. Da li razlozi koje ste u vezi s tim navodili važe i za izbore 2018.?

MUSTAFIĆ:I dalje stojim na stanovištu da bi razjedinjeni građanski blok imao historijsku odgovornost pred generacijama koje dolaze. Što sam mislio tada, mislim i sada. Samo sa zajedničkim nastupom pred glasaće možemo postaviti pitanje: da li želite evropsku i modernu državu BiH ili da zadržite stanje permanentne krize i konflikta etnički podjeljene države?

VIJESTTI.BA: Koncept koji ste podržali 2016. je bio – zajednički kandidat za načelnika, i odvojene liste. U slučaju da SDP, DF, GS i NS postignu dogovor – koji je po vama najbolji model saradnje za 2018.? Zajednički kandidat za Predsjedništvo ili zajedničke liste?

MUSTAFIĆ:Modele saradnje treba ostaviti predstavnicima stranaka da dogovaraju, to je kompleksan proces, i treba procijeniti šta je najefikasnije u skidanju SDA i HDZ sa vlasti. Zajedničke liste na svim nivoima vlasti, i jedna zajednička kampanja nade, bi bila najefikasnija u smislu izlaska birača na izbore, ali ne treba odbaciti i druge opcije saradnje.

VIJESTI.BA: Potpredsjednik SDP-a Miro Lazović je kazao da Željko Komšić igra negativnu ulogu u procesu ujedinjenja ljevice. Kako komentarišete tu ocjenu? Da li je to najava produbljivanja jaza između dvije vodeće stranke ljevice i čemu to onda vodi?

MUSTAFIĆ: Ne znam za tu izjavu, ne pridajem joj značaj. Ukoliko opet budu personalni antagonizmi i pojedinačni interesi ispred opštih vrijednosti za koje se trebaju zalagati stranke građanske orijentacije nesumnjivo će glasači to prepoznati i kazniti na izborima.  Nažalost, rijetki periodi socijaldemokratske vlasti bile su sramno kompromisne bez puke ideje i vizije o tome što bi zapravo trebalo  uraditi i ponuditi građanima ove zemlje. I njima je u tom trenutku jedino bila bitna preraspodjela fotelja, baš kao i njihovim prethodnicima. Dakle, imamo vrlo negativnu tradiciju u kojoj smo se svako malo razočaravali u politiku. Vašar političke taštine na lijevom bloku može dovesti u pitanje ideje ljevice.

VIJESTI.BA :Jedan ste od osnivača Naše stranke. Istakli ste na osnivanju stranke da NS nije tu da bude opozicija, nego vlast. U posljednje vrijeme NS trpi sve veće kritike zbog odbijanja da preuzme odgovornost – kako to komentarišete?

MUSTAFIĆ: Naša stranka je u ovih 9 godina od osnivanja pokazala stručnost, principijelnost i zasigurno bila na čelu svih progresivnih ideja u BiH. Istovremeno, taj ciklus u životu Naše stranke je na samom kraju. Birači vam mogu dati povjerenje jednom, dva puta, tri puta, ali ukoliko odbijate sjesti za pregovarački stol, i boriti se za svoje ideje kroz učešće u vlasti, sigurno vam neće davati povjerenje na izborima u nedogled.

Odatle i kritike Naše stranke, građani razumiju da se radi o dobrnamjernim, poštenim ljudima, ali građani žele nekoga ko će preuzimati odgovornost, i ko će praviti promjene, a promjene se ne prave tako što svaki put ostanete u opoziciji. I u Švedskoj, i Velikoj Britaniji, i Njemačkoj, liberalne i progresivne stranke ulaze u vlast sa drugima kako bi nametali svoje ideje, to ne znači da su izdali svoje principe ili postali korumpirani. Boriti se mora u areni, ne sa tribina. Naša stranka sada ima sjajnu priliku otvoriti novo poglavlje, nametnuti svoje ideje unutar građanskog bloka, i preuzeti odgovornost. Ukoliko se to ne desi, onda će prokockati sjajnu šansu, a građani će otići u potragu za nekim drugim ko im može sprovesti u praksi socijal-liberalne ideje u koje vjeruju. Ja sam i danas emotivno vezan za Našu stranku, i najiskrenije se nadam da se to neće desiti.

Nihad Hebibović (Vijesti)




















13.04.2017.

NAPAD NA ISIL U TUNELU : SAD NA AFGANISTAN BACIO NAJVEĆU NENUKLEARNU BOMBU

Napad na ISIL u tunelima : SAD na Afganistan bacio najveću nenuklearnu bombu


April 13. 2017.


Američka vojska bacila je najveću nenuklearnu bombu na Afganistan, prvi put korištenu u borbi ikad, koja nosi nadimak “majka svih bombi”, potvrdio je Pentagon, prenose američki i ruski mediji.

Kako navode sigurnosni izvori, bomba GBU-43/B, teška 9,5 tona, bačena je u četvrtak ujutro na distrikt Achin u provinciji Nangarhar na istoku Afganistana.

Bomba je izbačena iz letjelice MC-130, kojom se upravljalo iz Komande za specijalne operacije američkih zračnih snaga.

Američki mediji navode da su meta bili tuneli i borci grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).

Trump: Jako uspješna misija

Američka vojska trenutno procjenjuje štetu. General John Nicholson, komandant američkih snaga u Afganistanu, odobrio je korištenje bombe.

Ovo oružje razvijeno je tokom rata u Iraku 2003. godine. Testirano je dva puta te godine, ali do sada nikada nije korišteno u borbama.

Američki predsjednik Donald Trump je rekao: “Svi tačno znaju šta se dogodilo. Ono što ja činim jeste to da ja autoriziram svoju vojsku. Mi imamo najbolju vojsku na svijetu, koja je obavila posao kao i obično, tako da im dajemo totalnu autorizaciju. Ako pogledate šta se dogodilo u posljednjih osam sedmica u usporedbi s posljednjih osam godina, vidjet ćete ogromnu razliku. Imamo odlične vojne lidere, izvrsnu vojsku na koju smo ponosni. Ovo je bila još jedna jako, jako uspješna misija.”

Na upit šalje li bombardiranje u Afganistanu poruku Sjevernoj Koreji, Trump je rekao da nije siguran je to poruka ili ne, ali je poručio da će “…se pobrinuti za prijetnju koju predstavlja Sjeverna Koreja.”

 

Bomba može probiti 60 metara ojačanog betona, te je stoga pogodna za korištenje za napade na pećine i bunkere. Svojom snagom može uništiti drveće u radijusu od 152 metra.

Kako piše web stranica globalresearch.ca, MOAB se smatra “najstrašnijim oružjem” koje Pentagon posjeduje. Ruska verzija ove bombe dobila je nadimak “otac svih bombi” ili FOAB, a Moskva tvrdi da je četiri puta moćnija od američke.

(Kliker.info-AJB)

SAD na Afganistan bacio najveću nenuklearnu bombu - Al Jazeera

////////////////////

Protest u Beogradu, 8. aprila

Mogu li 'Protesti protiv diktature' postati masovni?

////////////////////////

Prelaz Doljani između BiH i Hrvatske

Hrvatska: Čekanje na granici, loša poruka turistim


/////////////////////////

ZVALI SU GA PREDSJEDNIKOM U SJENI: Zašto se Trump distancirao od svog glavnog stratega Stephena Bannona?

Donald Trump u posljednjih nekoliko dana radikalno je promijenio svoju politiku, a mnogi taj nevjerovatni zaokret povezuju s činjenicom da se udaljio od svog glavnog stratega Stephena Bannona, piše New York Times.


ZVALI SU GA PREDSJEDNIKOM U SJENI: Zašto se Trump distancirao od svog glavnog stratega Stephena Bannona? - 2

Sve je počelo s napadom na Siriju i insistiranjem na svrgavanju tamošnjeg predsjednika Bašara al-Asada, nakon izvještaja o napadu nervnim plinom u kojem je život izgubilo više desetina ljudi. Kad je Trumo ušao u Bijelu kuću, Asad nije bio prioritet, a sada ga odjednom treba hitno maknuti s vlasti. U isto vrijeme je, čini se, američki predsjednik zakopao ratne sjekire s Kinezima, a predsjednik Xi Jinping toliko ga je oduševio da je sam Trump priznao da osjeća veliku bliskost s njim. S druge strane, od ruskog predsjednika Vladimira Putina je sve udaljeniji. I za kraj je ostao NATO koji je u samo nekoliko dana od 'zastarjele alijanse' postao 'moderni savez za očuvanje mira u svijetu...'.

 

Sada se svi pitaju odakle ta nagla promjena Donalda Trumpa? Analitičari tvrde da je sve krenulo kada je iz Vijeća za nacionalnu sigurnost izbacio spomenutog stratega Bannona, koga su sve donedavno nazivali Trumpovom sivom eminencijom ili predsjednikom u sjeni. Ovaj radikalni desničar i oštri protivnik globalizacije potpuno je pao u drugi plan i list NYT nagađa da mu se možda sprema i otkaz.

 

NYT otkriva i zašto je Bannon pao u totalnu izolaciju. Razlog je vrlo jednostavan - dirnuo je u Trumpovu porodicu. Bannon sedmicama u Bijeloj kući vodi ratove s umjerenijom strujom Trumpove administracije, prije svih s njegovom kćeri Ivankom i zetom Jaredom Kushnerom. Da se nešto događa s Bannonom, Trump je dao naslutiti u dva intervjua u kojima je minimalizirao Bannonov utjecaj na njega.

 

- Ja sam sam svoj strateg! - rekao je Trump u razgovoru za tabloid New York Post i dokazao da ga već pomalo iritiraju izjave da je Bannon zapravo idejni začetnik i mozak Trumpove pobjede na izborima.

 

Posebno ga je iznervirala naslovnica uglednog magazina Time, na kojoj je nedavno osvanuo Bannon u tom kontekstu.

 

Međutim, pravo poniženje za Bannona je stiglo u intervjuu za Wall Street Journal u srijedu. Trump je opisao Bannona na najjednostavniji način.

 

- On je samo čovjek koji radi za mene...

 

Naravno, razlog Bannonova pada leži i u činjenici da je Trump doživio nekoliko velikih poraza već u startu mandata - krah antiimigrantske politike, neuspjelo ukidanje Obamacarea... A Bannona se djelomično smatra odgovornim za takve radikalne ideje koje nisu prošle ili na sudskim instancama ili u Kongresu.

 

Za New York Times progovorila je jedna neimenovana osoba iz Trumpove administracije vrlo dobro upućena u situaciju u Bijeloj kući. Priznala je da su tenzije na najvišoj mogućoj razini, ali teško je, kaže, za očekivati da će Trump uručiti otkaz Bannonu. Razlog? U ovom trenutku ne da mu se upadati u nikakve složene i komplicirane situacije i sukobe. Međutim, njegova taktika potkopavanja i podbadanja stvorila je okruženje u kojem bi egocentrik poput Bannona mogao eksplodirati i dignuti ruke od svega.

 

Saveznici Donalda Trumpa potvrdili su da se predsjednik drastično promijenio - postao je puno strpljiviji i pokušava izbjegavati sukobe. Nedavno je imao jedan poduži razgovor s Bannonom i upozorio ga da malo ohladi...

 

- Steve je dobar čovjek, ali rekao sam mu da mora malo 'olabaviti' - rekao je Trump za New York Post, ali je bio puno direktniji u razgovoru s jednim članom svoje administracije u Bijeloj kući.

 

- On nije timski igrač!, navodno je ispalio.

 

Čini se da je na kraju Bannon ipak shvatio poruku. Iako je Jared Kushner nakratko otišao iz Bijele kuće radi odmora sa svojom porodicom, Trumpova siva eminencija se skriva. Rijetko ga se vidi i čuje, potpuno se povukao, a svojim prijateljima je rekao da pomalo shvaća 'da ne smije bacati bombe baš svaki dan i da pomnije mora birati svoje bitke...'.

 

Čak je svojim suradnicima rekao kako je zakopao ratne sjekire s Kushnerom. Međutim, čini se da mu predsjednik diranje u Kushnera neće tako brzo oprostiti.

 

Razlaz između Kushnera i Bannona, s obzirom na njihove karaktere i političke vizije, donekle je i očekivan. Međutim, Bannonu je problem što Kushner nije jedini čovjek koji je pokucao na Trumpova vrata i pobunio se protiv njega. Gary Cohn, glavni predsjednikov savjetnik po pitanju ekonomije i bivši predsjednik Goldman Sachsa, inače demokrata, također ne može glavnog stratega vidjeti ni nacrtanog. Tu je naravno Ivanka Trump, ali i Dina Powell, koji pokušavaju u administraciju ubaciti dašak liberalizma...

 

Steve Deace, konzervativni politički komentator iz Iowe oduvijek je bio skeptičan po pitanju Trumpa. Zapravo, nikad nije vjerovao u Trumpova konzervativna načela, a situacija s Bannonom samo je potvrdila njegova nagađanja.

 

- Otpuštanje Bannona bila bi velika Trumpova greška. I jako opasna.

 

Hoće li Trump otpustiti Bannona, to još uvijek nije jasno, ali poprilično je izvjesno da će ga sve manje slušati. Nakon svih poraza u prvih 100 dana vladavine i padanja rejtinga na najnižu razinu, Trump je odlučio preuzeti kormilo i bez Bannonovih savjeta ploviti kroz svoj predsjednički mandat.

///////////////
//////////////////////

NIJEDAN ČOVJEK NE MOŽE SAM NAPRAVITI NI OBIČNU OLOVKU: U svega dvije minute saznajte kako funkcioniše svjetska ekonomija

NIJEDAN ČOVJEK NE MOŽE SAM NAPRAVITI NI OBIČNU OLOVKU ...

13.04.2017.

TAKO POČINjE KRAJ

Tako počinje kraj


Zlatko Dizdarević

Autor
11.4.2017. 


Zlatko Dizdarević Foto: Denis Lovrović

Zlatko Dizdarević
////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Svijet je dobacio do tačke na kojoj jedino besmisao ima smisla, jer se samo tako može pokriti u svako siledžijstvo kojim se realizuje krajnji cilj jačeg. I šutnja potlačenog.

//////////////////////////

Koja je logika da Assad bombarduje svoj narod koji bježeći od džihadista hrli pod njegovu zaštitu? Koja je logika ovakva samoubilačka operacija sada kad dobija bitke na mnogim frontovima? Zašto rizikovati, čak i protiv neprijatelja, hemijskim oružjem ako je započeo mirovne pregovore, oslobodio Aleppo, na pragu Raqqe, čisti oko Damaska…? Zašto ići uz nos Amerikancima ako su ovi dva dana ranije po prvi put kazali da im njegovo skidanje nije više cilj? Zašto Amerikanci ovim povodom tuku Assadovu vojsku dajući time podršku ISIL-u, a njegova vojska je najjača organizovana snaga protiv džihadista? Zašto Trump ovom operacijom direktno podržava teroriste ako su mu oni, navodno, glavni cilj u Siriji i Iraku…?

Dva su velika svjetska novinara indirektno “upetljana” u sve što se danas dešava i što će se dešavati narednih dana, sedmica, a možda i godina na Bliskom istoku, prije svega u Siriji. Ali i šire, pa moguće i kod nas. Jedan od njih je Robert Fisk, porijeklom Irac, britanski novinar, dugogodišnji nagrađivani dopisnik “Independenta” iz Bejruta i hroničar mnogih zbivanja širom Bliskog istoka. Sreli smo se u Bejrutu ratnih osamdesetih godina. U jednom razgovoru, u hotelu “Commodore”, tadašnjoj bazi svjetskih izvještača, kazao je nešto što s velikim razlogom pamtim sve ove godine, a Fiska evo zato sada pominjem. Misao je ova: oni koji kriju, ili lažno interpretiraju važne činjenice u politici ili u medijima, manipulišući njima, uvijek ciljano eliminišu pitanje: “Zašto”, nezaobilazno za svaku iole istinitu i relevantniju analizu. Izbjegavanjem tog pitanja zamagljuju se istine o događajima neutemeljenim interpretacijama, neistinama, ličnim tumačenjima mimo fakata, ukratko, omogućava stvaranje potpuno krive slike…

Silejdžistvo moćnih

Minulih dana Robert Fisk i ovakva novinarska realnost, bez pitanja “Zašto”, nameću se sasvim uočljivo. Kao siledžijstvo moćnih da tragom vlastitog interesa i  nepostojećih, a legaliziranih “činjenica”, podižu protiv suverene krstareće rakete, kasetne bombe, avione, šta god ko hoće, dok im potčinjeni aplaudiraju. U Ujedinjenim nacijama došlo je dotle da se čak i nalog o nepropitivanju jednostranih tvrdnji o agresiji ne smije dovoditi u pitanje. “Mi to znamo i ne trebaju nam nikakve provjere”, objelodanjena je realnost današnjeg jadnog stanja u UN-u.

Seymour Hersh, na direktan način praktično je još bliži aktuelnoj sirijskoj storiji. Ko se ne sjeća, pominjan je krajem 2013. i 2014. godine. Da nije interneta, ne bi ni toliko. Podsjećanja radi, riječ je o jednom od najstarijih i najrelevantnijih američkih novinara-istraživača, davnom dobitniku Pulitzerove nagrade (1970.) za otkrivanje strašnog masakra što su ga  američki vojnici počinili nad civilima u vijetnamskom selu Mi Laju, marta 1968. godine. Brutalno, bez povoda, masovno. Ubijeno je više od pet stotina seljana, njihovih žena i djece. Mediji su šutjeli o tome skoro godinu dana dok šokantnu priču ratnog veterana nije napisao Seymour Hersh, novinar “The New Yorkera”.

Tradicija lažnih povoda za agresije se, evo, nastavlja. Deset godina kasnije došla je Istočna Guta u Siriji 2013. i tada tvrdnja o “Assadovom hemijskom otrovu protiv svog naroda”. Optužba je po karakteru bila sasvim nalik na početak onog rata u Vijetnamu i prevari sa incidentom u Tonkiškom zalivu 1956. Po sadržaju i tehnici čudovišno slična Iraku i sada ovoj priči o nesretnim civilima u malom mjestu Khan Shaykhan kraj Idliba

Javnost sa ovih prostora ga je potom zaboravila, mada je u međuvremenu otkrivao i brutalne torture nad zarobljenicima u kazamatima Abu Ghraiba, u Iraku 2003. godine. “Oslobodilačka” agresija Amerikanaca nakon lažne tvrdnje o hemijskom i biološkom oružju Saddama Husseina odnijela je tada stotine hiljada života. Ta istina o broju ubijenih civila, žena i “little babies” nikad nije kazana mimo debelo friziranih izvještaja. Tradicija lažnih povoda za agresije se, evo, nastavlja. Deset godina kasnije došla je Istočna Guta u Siriji 2013. i tada tvrdnja o “Assadovom hemijskom otrovu protiv svog naroda”. Optužba je po karakteru bila sasvim nalik na početak onog rata u Vijetnamu i prevari sa incidentom u Tonkiškom zalivu 1956. Po sadržaju i tehnici čudovišno slična Iraku i sada ovoj priči o nesretnim civilima u malom mjestu Khan Shaykhan kraj Idliba. Jednog od posljednjih uporišta “revolucionara” iz Sirije, a posebno džihadista koji su pobjegli iz prethodnog bastiona Aleppa. I onih što hrle u Siriju nakon poraza u Mosulu.

Veliki i temeljiti izvještaj Seymoura Hersha o Guti, “Čiji sarin”, uz slično nezavisno istraživanje glasovitog Massachusetts Institute of Techhnology (MIT) de facto je oborio tadašnje tvrdnje Obaminih suflera, obavještajnih službi i desničara u Kongresu željnih širenja imperijalne interesne demokracije na Bliskom istoku i šire. Izvještaj antologijskog značenja za istraživačko novinarstvo, ostat  će upamćen uz ostalo i po “vidovitoj” rečenici: nakon programa uništenja sirijskog hemijskog oružja moglo bi se dogoditi da jedine snage koje imaju to oružje ostaju islamisti poput Al Nusra Fronta… Tako je bilo.

Nježno, diplomatski…

Tekst “Čiji sarin” (može se pronaći na Googlu) objavljen je četiri mjeseca nakon hemijskog napada u glasovitom “London Review of Books”. Hersh je tekst ponudio prvo “The New Yorkeru” u kojem je sarađivao godinama. Nisu smjeli da objave. Potom je ponudio “The Washington Postu”, vjerujući u njihove principe temeljene na Whatergateu i objavljivanju inicijalne storije o Snowdenu. No, bili su to “tempi passati”. Odbili su ga i oni. Priča je procurila kroz London. Nije mogla da se ignoriše u svjetskoj javnosti, ali nikada nije dobila mjesto koje joj je pripadalo. Američki novinarski lobi potisnuo je Saymura Hersha na marginu jer ih je raskrinkao u podanštvu, a oni su nastavili da odigravaju svoju ulogu, evo i sada, u slučaju Donalda Trumpa i njegovog neviđenog zaokreta u politici prema Siriji.

Prvo su bili bijesni prije sedmicu dana kada je njihova ambasdorica u UN-u, Nikki Haley saopštila kako eleminacija Assada nije više prioritet američke politike u Siriji već je to “eliminacija ISIL-a”. Dan kasnije to je potvrdio i šef State Departmenta, Rex Tillerson, dodavši kako će Sirijci sami birati svog predsjednika. Šokirani anti-Trump establišment u dva dana do kraja je radikalizirao tezu o njegovim tajnim vezama sa Putinom (neoprostivo među “patriotima” tipa J. McCaina u SAD-u) natjerujući Trumpa na dramatičnu odluku o raketama na Siriju. Od tada je on “hrabri i pravedni predsjednik” koji brani “little babies” od krvoloka Assada i njegovih hemijskih bombi… O čemu nema propitivanja. Iskustvo iz Gute je jasno. Tada se ispitivala vjerodostojnost tvrdnje i ispao je ćorak. Propala je i Obamina “crvena linija”. Trump je znao da se to ne smije ponoviti. Nema veze što je i on slao onda mailove Obami protiv bombi na Damask.

Hersh je tekst ponudio prvo “The New Yorkeru” u kojem je sarađivao godinama. Nisu smjeli da objave. Potom je ponudio “The Washington Postu”, vjerujući u njihove principe temeljene na Whatergateu i objavljivanju inicijalne storije o Snowdenu. No, bili su to “tempi passati”. Odbili su ga i oni. Priča je procurila kroz London

Eto otkud danas sjećanje na Seymora Hersha. Posebno na onu rečenicu iz teksta o hemijskom oružju u rukama Al Nusra Fronta. I sve je ispalo tako. Više puta. Za Pulitzera su onda važili drugi kriteriji. Vodeći mediji u Americi zato Hersa danas ne vole. Jer je tragao za pitanjem “Zašto”, i otkrio odgovor.

Danas bi Pulitzera mogao dobiti vlasnik i jedini pisac vijesti iz “Sirijske opservatorije za ljudska prava” (SOHR) Rami Abdul Rahman, odbjegli Sirijac iz Londona. Doduše, nagrada je samo američka, interna, ali šta ima veze, svaka njihova istina je globalna. Kao i ova svaki put optužujuća protiv Assada. Iako su i Amerikanci i Rusi, i svi iz UN-a svojevremeno zajedno potvrdili da Assad taj otrov više nema. One granate ručno punjene sarinom u malim fabrikama, po skladištima municije u vlasništvu Al Nusre, nisu bitne, one su protiv Assada koji će biti optužen da ubija svoje. Hemija za eliminaciju dva cilja, nema šta. Od  nedavno i tri. Jer ono što na Zapadu u horu ponavljaju, NBC je na svom portalu formulisao nježno, “diplomatski” i sa krajnjom porukom: “Ruski uticaj u Siriji presudno komplikuje mirovne napore…”

Čuj komplikuje mirovne napore? Čije, ISIL-ove? I onih koji ih naoružavaju i finansitraju!

Naša raja

Trump je u svakom slučaju tomahawcima na Siriju srušio najveći dio otpora premi sebi naraslog u minulih devedesetak dana do neslućenih razmjera. Sada ga, eto, hvale i mediji, kongresmeni, administracija, Hollywood, Evropa, i mali poslušnici po svijetu. Sad na miru i predsjednica KGK i premijer Plenković u komšiluku s ponosom ugošćuju po Opatiji i Dubrovniku onog kongresmena McCaina što se lani slikao ponosno sa ISIL-ovcima u Siriji. “Naša raja”.  Rusija kao uvijek, mimo oglašavanja na prvu loptu, šuti i duma. Sazivanje vanredne sjednice Vijeća sigurnosti UN-a je rutina. Ali su preko noći pristigli pred obale Sirije razarači i topovnjače, a unutar zemlje raspoređene lansirne rampe, razne.

Kineski predsjednik protokolarno je trebao biti prepadnut sirijskim raketnim vatrometom upozorenja, povodom Koreje. Večera je servirana uz svjetla eksplozija iz vazduhoplovne baze “Shayrat” mada se još ne zna gdje je završilo bar polovica od šezdesetak tomahawka ispaljenih sa brodova u Mediteranu. Unaokolo se teško može doći do riječi od Evrope i Turske što se utrkuju u komplimentima Trumpu. Jutro nakon “najozbiljnijeg upozorenja Assadu”, da ga, maltene više nema, ISIL-ovci su zaklali 33 Sirijca, a dva dana kasnije nadomak Mosula pobili desetine civila i povješali ih okolo električnim kablovima, kao upozorenje da su koljači živahni, posebno otkako su tomahawci stali na njihovu stranu.

Iako su i Amerikanci i Rusi, i svi iz UN-a svojevremeno zajedno potvrdili da Assad taj otrov više nema. One granate ručno punjene sarinom u malim fabrikama, po skladištima municije u vlasništvu Al Nusre, nisu bitne, one su protiv Assada koji će biti optužen da ubija svoje. Hemija za eliminaciju dva cilja, nema šta. Od  nedavno i tri

Oni koji malo pamte sjetili su se kako je ovaj isti Trump prije dva mjeseca zabranio Sirijcima, uz sve druge iz ostalih šest država islamskog svijeta, da privire u Ameriku. Pokazali su mu tada slike ratom izluđene sirijske djece od pet, šest, sedam godina od kojih mnoga neće preživjeti tamo gdje su sada. I pitali ga da li mu je žao kad vidi ovu dječicu, zbog odluke da im ne dopusti dolazak u Ameriku. Mrtav-hladan je kazao da nije, jer sve su to “trojanski konji terorista koji će doći sa njima…” Dva mjeseca kasnije “beautiful little babies” postaju moralni razlozi za prijetnju ubijanja nebrojeno mnogo tih istih beba po gradovima koje najavljuje bombardovati. E, to će onda biti druga stvar. Drugo vrijeme, druga tema, drugo objašnjenje. Nekome i drugi Pulitzer.

Ove činjenice su u osnovi pitanja “Zašto”? Da bi se došlo do validnih odgovora koji će da razbistre um umjesto što ga drže opranim i izmanipuliranim, valjalo bi poslati u traganje za činjenicama nekog Seymoura Hersha, pa bi priča bila sasvim drugačija. Doista više ne mogu pod kožu isti olinjali i lažni povodi za velika razvaljivanja, poput Tonkiškog zaljeva, pa Iraka, pa Istočne Gute, Idliba, a sutra ko zna gdje. Čak i ako je tačno ovo što mnogi slute, ne bez razloga, da su tomahawci na vojni aerodrom Shayrat zapravo namjenjeni odbrani Trumpa u Washingtonu, a ne zarad pobjede u Siriji. I to je legitimna tajna u priči u kojoj se ne smiju postavljati suvišna pitanja, niti slati istražitelji da joj utvrđuju validnost.

Jutro nakon “najozbiljnijeg upozorenja Assadu”, da ga, maltene više nema, ISIL-ovci su zaklali 33 Sirijca, a dva dana kasnije nadomak Mosula pobili desetine civila i povješali ih okolo električnim kablovima, kao upozorenje da su koljači živahni, posebno otkako su tomahawci stali na njihovu stranu

Kad bi se pitalo, onda bi moralo uz puno ostalog i sljedeće: koja je logika da Assad bombarduje svoj narod koji bježeći od džihadista hrli pod njegovu zaštitu? Koja je logika ovakva samoubilačka operacija sada kad dobija bitke na mnogim frontovima? Zašto rizikovati, čak i protiv neprijatelja, hemijskim oružjem ako je započeo mirovne pregovore, oslobodio Aleppo, na pragu Raqqe, čisti oko Damaska…?  Zašto ići uz nos Amerikancima ako su ovi dva dana ranije po prvi put kazali da im njegovo skidanje nije više cilj? Zašto Amerikanci ovim povodom tuku Assadovu vojsku dajući time podršku ISIL-u, a njegova vojska je najjača organizovana snaga protiv džihadista? Zašto Trump ovom operacijom direktno podržava teroriste ako su mu oni, navodno, glavni cilj u Siriji i Iraku…? Kakvu poruku šalje Trump, ako hoće da je Amerika perjanica demokracije u svijetu, krećući u ovakvu operaciju bez odobrenja UN-a i vlastitog Kongresa? Zašto ne dozvoljavaju nikakvu istragu i utvrđivanje činjenica o hemijskom napadu kraj Idliba ako “sigurno znaju” da je sve Assadovo maslo? Ili, recimo, čemu sva ova opasna igra ako je u pitanju samo “slanje poruke” ovome ili onome? Konačno, povodom doista tragične smrti osamdeset  civila i među njima tridesetak djece čije ubojice treba identifikovati i kažnjavati – Zašto onda i sa kojim moralnim opravdanjem stotine i hiljade ubijene nevine djece u sirijskim gradovima, ako dođe do odmazde kojom se prijeti?

Odgovora na ova i mnoga druga “Zašto”, koji mogu biti jasni, precizni, i optužujući za one koji pitaju, ne smije biti. Pošto ne smije biti odgovora, ne smije biti ni istrage. Kakvog onda smisla ima cijela ova priča. Nikakvog. Kako to? Pa fino, svijet je dobacio do tačke na kojoj jedino besmisao ima smisla, jer se samo tako može pokriti u svako siledžijstvo kojim se realizuje krajnji cilj jačeg. I šutnja potlačenog.

Nad svim tim onda lebdi pitanje – Zašto ljudi pristaju na taj vid retardacije za koju ih istorija, valjda, nije trenirala. Ko zna, mnogi će kazati, zato nikad ne pitaj “Zašto”. Kako stvari stoje, šuti, to je najbolje. I sam lezi u grob i zatrpaj se. Tako počinje kraj.

Avangarda.ba











13.04.2017.

AHMED BURIĆ: PISMO DIJASPORI

Ahmed Burić : Pismo dijaspori


April 13. 2017.


Ne šaljite novac svojim najbližima, odmah ga prebacite na račune Predsjedništva i stranaka, ionako će prije ili kasnije tamo završiti.

Dragi moji,

polako stižu uskršnji i blagdani, i vi ćete u skladu sa svojim poslovima i obavezama polako krenuti prema domovini. Avioni iz Chicaga, Los Angelesa, New Yorka, Londona, Rima i Munchena će biti puni vaših lijepih želja, nadanja i brige.

Piše : Ahmed  Burić (Radiosarajevo)

Srce će već zalupati jače kad od Zagreba malo stisnete gas prema Brodu, a već negdje oko Doboja nepovratni miris roštilja ući će u nozdrve i izaći odatle tek kad se ponovo vratite na Portobello ili Times Square. Otići će negdje u maglu iznad Hudsona ili Seine, iznad zabrinutih glava vas i vaših sugrađana, i otići natrag u domovinu, da vas dočeka za sljedeće praznike. Do tada, vi ćete teško zarađivati svoj kruh, živjeti i sanjati, i ponekad se vratiti arhivi sjećanja, jedinom pouzdanom znaku da čovjek na ovoj planeti nije sasvim besmislena pojava.

Jedan dio od onoga što zaradite šaljete nama, svojim najbližima u Bosnu i Hercegovinu. Zvanično, u zemlju stigne još jedan budžet Federacije, oko dvije milijarde maraka. Nezvanično, taj broj je skoro dvostruko viši – oko 3,5 milijardi, i to je ozbiljna injekcija zemlji u kojoj, praktično, nema ekonomije, nego je finansiraju krediti. Hvala vam na tome.

Taj fenomen u ozbiljnim zemljama ne postoji: nigdje u novinama koje čitate nema vijesti koliko su zaradili Amerikanci izvan Amerike ili Nijemci izvan Njemačke. Taj fenomen je samo za sirotinju.

O tom poklonjenom novcu ne može se ništa reći osim velikog – hvala. Vi znate da mi živimo u jednoj vrsti unutrašnje okupacije – čudnoj kombinaciji jaransko-nacionalističkog kapitalizma i demagogije, i da smo, kao i vi shvatili da u ovom vremenu postoje tri vrste sreće. Prva, najveća i najrjeđa je kad kupujete od proizvođača na pijaci, i malo se, ako imate duha i talenta, i cjenkate s njima. Proizvođača je, zaista, malo pa onda deverate s nakupcima. Ili idete tražiti drugi oblik sreće, to je kupovanje u tržnim centrima s polica. Tu, zapravo, birate cijenu, od onoga što je izloženo. Treći stupanj kapitalističkog shaolina je kupovanje s interneta u kojem možete imati sve, i to peglanjem kartice.

Mi to, draga moja dijasporo, ne bismo mogli sami. U ovoj se zemlji od svoga rada, ma koliko neko velemajstor posla ili zanata, ne može dobro živjeti. Izuzetaka od toga pravila je doista mali broj. Stvorena je nekakva odvojena klasa, u sjajnim odijelima i s bijelim košuljama koja baš i ne zna naš jezik najbolje, ali pričaju glasno kad govore o nacionalnim interesima. Jer to čuva njihove enormne plate, pa mlate. Vama, znamo, nije lako s vašim Trumpovima, Theresama May, Borisima Johnsonima i ostalim zagnojenim desničarima, ali ono što priča naš premijer zaista su takve budalaštine, da čovjek osjeti primarni poriv da potraži, dođe u njegovu kancelariju i zvizne mu ljudski šamar, i onda serbez ode popiti piće u neku od sarajevskih bašti.

Top lista njegovih izvala bi mogla biti čitan i praćen medijski sadržaj,  a  najjača je ona da neki mladi odlaze, a imaju dobre poslove, te da naš problem nije što ljudi idu, nego – natalitet. Stvarno, za šamara, pa je l’? Neki dan je rekao kako su “mnogo uložili u puteve, ali se to ne vidi.” Kao u vicu o vama, u kojem Mujo dovede Sulju da mu pokaže auto, kuću i zanosnu, skoro dva metra visoku plavušu, a za frajera koji uže s njom u auto kaže: ovo sam ja. E, tako i mi, živimo u vicevima, ali nije smiješno.

Više je jako neprijatno.

Što se komšiluka tiče, što bi rekao trener jednog sarajevskog prvoligaša, kod njih je rezultat takav kakav jest’. Međunarodna zajednica, što se kod nas uglavnom čita kao Angela Merkel, podržava Vučića u Srbiji, ali su mu, praktično, odriješene ruke, ali on ima legitimitet. Nije ukrao izbore, ali se studenti bune protiv diktature. Dokaz da imaju pravo jeste što toga ima jako malo u vijestima, što znači da njegova propagandna mašinerija radi. Jedan student je napisao dirljivo i tačno pismo svome ocu.

Mi se ponašamo kao da nas se to ne tiče, a i ne tiče, jer su studenti kod nas konzervativniji od profesora. Kao u srednjem vijeku, oni koji idu na molitvu, privilegirani su u odnosu na one koji ne idu. Ako ste, dakle, student, nesklon kriminalu, i ateist, nema sreće. Postat ćete dijaspora.

U Hrvatskoj, propao je konglomerat usko vezan uz državu, njezina finansijska baterija, ako se tako može reći. Agrokor, klasični primjer sindroma neotranzicijske pohlepe i gutanja preko svojih mogućnosti. A propao je ispumpavanjem novca i prezaduživanjem u ruskim bankama. Tamo se događa finalni čin drame osiromašenja srednje klase u kojoj se može dogoditi i da “odlete” neki kapitalci, svaka hobotnica ima glavu, ali se neće dogoditi suštinska promjena nakon koje ljudi ne bi išli iz zemlje. Znam da vam je pun kufer zemljaka u zemljama u kojima živite, ali ne brinite, bit će ih još. Ovo je nepresušan izvor talenata za pravljenje dobrih ljudi, ali za neko drugo mjesto.

Shodno kontinuiranoj politici velikog svijeta da ih Balkan ne zanima previše, osim kad se koljemo, napravljen je jedan prešutni konsenzus u kojem kriminalci mogu biti na vlasti, samo da se ne puca. Mi smo, dakle, stiješnjeni između toga da biramo kriminalce koji su naci(onali)sti, i nešto malo njih koji su također kriminalci, ali nisu nacoši. Pa biramo, oči nam ispadoše od izbora, ali stvar – ne ide. Tako da valja reći da je suštinski, budalaština, prizivanje Vučića u svojoj avliji. Kao “i nama bi trebao jedan takav”. Ne bi. Zato i jeste ovako – što je previše “takvih”. Ko voli takve, nek’ ih vodi kući.

Dakle, ko god na bilo koji način traži smjenjivanje ovih režima ukorijenjenih i ogrezlih u kriminalu, on je – moj. I vaš. Ove zemlje mogu postati uredne za život ako se poduzmu dvije stvari. Jedna je zajebantska: nemojte dragi moji dijasporci slati svojim najbližima novce, šaljite ih odma Bakiru, Dodiku, Čoviću, Novaliću, ima modela ne zna čovjek za koga bi se prije odlučio. Ionako su smislili da će naplaćivati odlazak iz zemlje, pa je jasno da bi znali rasporediti vaše pare bolje nego vi sami.

I nešto ozbiljno, draga moja dijasporo.. Ova zemlja vas treba: dijasporu koja je spremna zadati ozbiljan udarac vlasti, biti korektiv i odgovoran dio društva. Po cijenu da neko vrijeme deponirate novac koji šaljete, jer tako na vlasti svi skupa održavamo spori pljačkaški sistem koji ne radi ništa drugo neko priprema i dobiva izbore. Postoji mogućnost da nama kojima šaljete te novce na kratak rok bude lošije – u takvim situacijama najčešće stradaju najslabiji – ali to može biti zalog za kakvu takvu budućnost.       

Samo tako će sloboda i demokratija živjeti. Ako im uzmemo pravo na monopol na vlasništvo krvnih zrnaca.

Onda ćemo moći reći da smo pobijedili.

I da smo slobodni.

Hvala, draga dijasporo, na pažnji. Jasno vam je da smo i mi, u jednoj mjeri, isto: neka unutarnja dijaspora. To što se radujemo što vas vidimo, zapravo je, efekat ogledala. U svijetu u kojem se rogobatni tipovi gledaju u njega i pitaju “ko je najljepši na svijetu”.

Oni nisu. A uz njih, nismo ni mi.

//////////////////////////////////////
////////////////////////////////////////

SVA DODIKOVA LAŽNA OBEĆANJA: Čedo Knežević ponovo štrajkuje glađu

“On je mene zvao u prošli petak i od tada ništa. Ja samo hoću da se ispuni obećanje koje je dao javno pred svima vama dok smo pili onu rakiju koju je on ‘zvao'”, kaže on.



SVA DODIKOVA LAŽNA OBEĆANJA: Čedo Knežević ponovo štrajkuje glađu

Čedo Knežević, najpoznatiji štrajkač iz Željeznica Republike Srpske (ŽRS) jutros je ponovo stupio u štrajk glađu.

 

Razlog za takav čin je, kako kaže, ostavljanje zaposlenih u ŽRS bez ikakvih primanja pred Vaskrs, najveći kršćanski praznik ali i zbog izrabljivanja radnika u Kolskoj u Prijedoru koje se dešava posljednjih nekoliko dana, te zbog nepoštovanja dogovora Milorada Dodika, predsjednika RS, koji je rekao da će posjetiti prijedorsku ispostavu ŽRS.

 

“Pred nama je Vaskrs najveći i najradosniji hrišćanski praznik, pred koji radnici ŽRS nisu dobili ništa od onoga što ih sljeduje. I kako sada domaćin da spremi trpezu”, kazao je Knežević za Nezavisne novine.

 

On je istakao i da je u više navrata pokušao da dođe do predsjednika Dodika ali da nije uspio.

 

“On je mene zvao u prošli petak i od tada ništa. Ja samo hoću da se ispuni obećanje koje je dao javno pred svima vama dok smo pili onu rakiju koju je on ‘zvao'”, kaže on.

 

Ukoliko se Kneževićevi zahtjevi ispune, on će, kako kaže, prekinuti štrajk, u suprotnom će Vaskrs provesti u Kolskoj u Prijedoru.

13.04.2017.

DA LI JE U SIRIJI VEĆ POČEO TREĆI SVJETSKI RAT ?

Da li je u Siriji već počeo Treći svetski rat?





!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
??????????????????

Po sirijskoj vazduhoplovnoj bazi Šajrat, novi američki predsednik Donald Tramp (Trump) je poslao beskompromisnu poruku ne samo Bašaru el-Asadu (Bashar al-Assad), već i celom svetu, pre svega Rusiji, Kini i Severnoj Koreji.

Međutim, američka intervencija neće ubrzati okončanje šestogodišnjeg rata u Siriji, a još manje pronalaženje političkog rešenja. Naprotiv, postoji opasnost da se situacija još zakomplikuje, a ne samo stručnjaci već i pojedini političari, pre svega ruski, tvrde da Moskva i Vašington nikada nisu bili bliže direktnom vojnom sukobu.

Stanje u Siriji liči na "kvadraturu kruga" u kojoj se prelamaju, maltene, sve geostrateške protivrečnosti savremenog sveta, sa direktnim angažmanom velikih sila na različitim stranama, što se prvi put dešava od korejskog rata (1950-3).

Asad se preračunao?

Američki udari u prošli petak su ozbiljno upozorenje sirijskom predsedniku Asadu, koji je očito pogrešno protumačio prethodne izjave Trampove administracije da se pomirila sa njegovim ostankom na vlasti.

Mnogi su zatečeni Trampovim potezom jer su samo sedam dana pre toga njegovi najbliži saradnici govorili o nužnosti prihvatanja Asada kao "političke realnosti". Tako je državni sekretar Reks Tilerson (Rex Tillerson) kazao tokom posete Turskoj da će o Asadovoj budućnosti "odlučiti sirijski narod" – što je protumačeno kao da SAD više ne zahtevaju njegov odlazak, na čemu je insistirala prethodna, administracija Baraka Obame (Barack).

Asad je očito pogrešno kalkulisao da su mu odrešene ruke. Takođe, iako mu je Rusija zaštitnik, sirijski predsednik se možda pribojava da ne bude izbačen iz igre u njenoj eventualnoj velikoj pogodbi sa SAD-om, koja bi uključivala i druga pitanja, pre svega Ukrajinu. Stoga je želeo da ovakvom akcijom pokaže da nije pion.

Posle nekoliko dana u vazdušnim udarima sirijskih snaga stradalo je od hemijskih otrova najmanje 80 civila u Idlibu, za šta je Zapad optužio Asada, dok su on, Rusija i Iran to negirali.

U vazdušnim udarima sirijskih snaga stradalo je od hemijskih otrova najmanje 80 civila u Idlibu

U vazdušnim udarima sirijskih snaga stradalo je od hemijskih otrova najmanje 80 civila u Idlibu

Uostalom, sirijski predsednik od dolaska na vlast 2000. godine odbacuje sve optužbe za zloupotrebe, uključujući i umešanost u ubistvo bivšeg libanskog premijera Rafika Haririja (Rafic) 2005. godine.

Kako je Tramp radikalno promenio stav

U svakom slučaju, nije se mogla predvideti tako žestoka reakcija novog američkog predsednika, tim pre što se protivio sličnoj akciji 2013. kada je u napadu hemijskim oružjem, za šta je takođe okrivljen sirijski predsednik, stradalo oko 1.400 ljudi.

Tokom prošlogodišnje predizborne kampanje za predsednika Tramp je u više navrata kritikovao odluku Džordža Buša (George Bush) da interveniše u Iraku 2003, kao i Obamin potez da učestvuje u kampanji NATO u Libiji 2011, dok je njegova protivkandidatkinja Hilari Klinton (Hillary Clinton) podržala obe operacije. Tramp je takođe najavio okončanje dosadašnje strategije "promene nedemokratskih režima" širom sveta, što se na neki način podudaralo sa ruskom kritikom američkih intervencija u inostranstvu.

Šta je izazvalo radikalnu promenu stava američkog predsednika? Da li, kako je rekao, "brutalna smrt većeg broja ljudi, uključujući i predivne bebe, koje su okrutno smaknute u ovom varvarskom napadu", bila "kap koja je prelila čašu"?

Štaviše, Tramp je kritikovao svog prethodnika Obamu "jer je imao pogrešnu strategiju za sprečavanje takvih napada". Naime, Bašar el-Asad je prošao nekažnjeno nakon pomenutog hemijskog napada 2013, iako je Obama pre toga jasno predočio da je upotreba ovog oružja "crvena linija" koju sirijski predsednik ne sme preći ako želi da izbegne američku vojnu intervenciju.

Međutim, uprkos stradanju više od 1.000 civila, Obama je odustao od intervencije zbog protivljenja većine u Kongresu. Stoga je prihvatio kompromisno rešenje da Asad uništi sve zalihe hemijskog oružja, što je garantovala Rusija.

No, po svoj prilici, deo njih je ostalo u arsenalu sirijske armije, koja je raspolagala sa jednim od najvećih kontigenata ovog oružja u svetu.

Da li je napad unapred planiran?

Sadašnja američka administracija ističe da Rusija snosi odgovornost jer sporazum, čiji je garant, nije u potpunosti sproveden.

Međutim, portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova odbacila je tvrdnju da je američki napad bio odgovor na Asadovu upotrebu hemijskog oružja, rekavši kako je reč o "pokazivanju sile koje je bilo planirano unapred". Nema sumnje da američki generalštab odavno razmatra razne opcije udara na Asada mnogo pre stradanja civila od hemijskog oružja 2013, tako da je bio spreman za delovanje kada je Tramp naredio vojnu akciju.

Marija Zaharova odbacila je tvrdnju da je američki napad bio odgovor na Asadovu upotrebu hemijskog oružja

Marija Zaharova odbacila je tvrdnju da je američki napad bio odgovor na Asadovu upotrebu hemijskog oružja

Kako javljaju američki mediji, vojni vrh je predočio Trampu više opcija. Jedna je bila da se istovremeno napadne nekoliko desetina sirijskih aerodroma i vojnih postrojenja sa ciljem da se desetkuje Asadova avijacija i spreči dalja upotreba hemijskog oružja.

Međutim, Tramp je odbacio ovu opciju nakon konsultacija sa ministrom odbrane Džimom Matisom (Jim Mattis) i savetnikom za nacionalnu bezbednost H.R. Mek Masterom (McMaster). Kako navode izvori, na koje se poziva Vošington post (The Washington Post), američki predsednik se opredelio za raketne udare na jedan cilj kao proporcionalni odgovor i manje rizičan po ruske vojnike (oko 100 ih je bilo u vojnoj bazi, ali je Moskva bila unapred obaveštena, a i američke rakete su bile usmerene dalje od njihovih baraka).

Moskva smatra da je do curenja hemijskog oružja došlo kada su sirijski avioni pogodili skladište koje su kontrolisali teroristi. Pitanje je da li će biti prilike da nezavisna komisija, što Rusija traži, utvrdi šta se tačno desilo u Idlibu.

I pojedini američki analitičari su skeptični prema verziji Bele kuće. Tako ekspert Instituta Kejto (Cato) u Vašingtonu Ted Galen Karpenter (Carpenter) smatra da treba biti oprezan, ističući da je ostalo nejasno šta se zapravo desilo i prilikom napada 2013. Prema njegovim rečima, ima indicija da su tada hemijsko oružje upotrebili islamski pobunjenici u tajnoj operaciji koja je trebalo da diskredituje Asada, a iza čega je, navodno, stajala turska vlada.

Međutim, američka ambasadorka u UN Niki Hejli (Nikki Haley) tvrdi da Vašington poseduje neoborive dokaze.

Višestruka korist za Trampa

U svakom slučaju, stradanje civila od hemijskog oružja je bio presudan trenutak za američku reakciju nalik na više istorijskih situacija kada je od jednog događaja zavisio rat ili mir. Tako je potapanje britanskog bojnog broda "Luizijana" 1915. koga je pogodio torpedo ispaljen sa nemačke podmornice, okrenuo javnost u mnogim zemljama protiv Nemačke.

Takođe, tajni "Cimermanov telegram" (nemački ministar inostranih poslova Arthur Zimmermann) u kome je predloženo stvaranje vojnog saveza Nemačke, Japana i Meksika u slučaju da se SAD uključe u Prvi svetski rat. Meksiku je ponuđen Teksas, Arizona i Novi Meksiko. To je razgnevilo američku javnost i preokrenulo izolacionističko raspoloženje ka ulasku zemlje u rat. Zanimljivo je da je Tramp doneo odluku o napadu na stotu godišnjicu od stupanja SAD u Prvi svetski rat (6. april 1917.).

Poznati su i primeri japanskog napada na Perl Harbur 1941, incidenta u Tonkinškom zalivu 1964. koji je neposrednije uvukao SAD u Vijetnamski rat, kao i kontroverze oko nikada pronađenog Sadamovog oružja za masovno uništenje, a što je bio povod za američku invaziju na Irak 2003. godine.

Prvi susret kineskog i američkog predsednika: Donald Tramp i Si Đinping

Prvi susret kineskog i američkog predsednika: Donald Tramp i Si Đinping

Ova intervencija doneće Trampu višestruku političku korist i na drugim poljima. Pošto je odluku saopštio tokom prvog susreta sa kineskim predsednikom Si Đinpingom (Xi Jinping) Floridi, to je moglo da se protumači i kao upozorenje gostu - bez obzira na pokazanu srdačnost domaćina - da će Vašington voditi beskompromisnu politku i prema Pekingu, sa kojim su odnosi veoma složeni.

Što je još važnije, Tramp se intervencijom u Siriji distancira od Rusije, čime može da popusti pritisak na njega na unutrašnjem planu, s obzirom na sve žešće kritike za bliske veze sa Moskvom koja mu je, navodno, pomogla da pobedi na predsedničkim izborima, o čemu se čak vodi i istraga u Kongresu. Takođe, nakon kritika Trampove politike, čak i od strane njegovih republikanaca, uključujući i odbijanje Kongresa da ukine Obamaker (Obamacare), intervencijom u Siriji je pridobio podršku, kako prema njemu nenaklonjenih medija tako i većine kongresmena, među njima i opozicionih demokrata.

"Nema ničeg efikasnijeg od malog finog rata da ujedinite zemlju oko sebe. Samo pitajte Džordža Buša koji je bez problema dobio i drugi mandat nakon nekoliko velikih ratova", ocenjuje britanski Indipendent (Independent).

Rizik od rusko-američkih sukoba u Siriji

Američki raketni udari su i poruka Rusiji koja je nesumnjivo nastojala da iskoristi vakum u poslednjih nekoliko meseci kada je došlo do smene u Beloj kući – a i nadala da će sa sa Trampom lakše dogovarati – da ojača svoju poziciju u Siriji. Evidentno je da zvanični Vašington pokušava da povrati inicijativu.

Kremlj je verovatno zatečen američkom akcijom, koju je nazvao "aktom agresije". Ne samo verbalne reakcije, već i konkretni ruski potezi na vojnom planu, ukazuju na prvi pogled da će Moskva teško pristati na bilo kakav kompromis sa Vašingtonom oko Sirije. Rusija se, između ostalog, oseća prevarenom jer je pristala na vojnu intervenciju NATO-a u Libiji 2011, koja je pravdana humanitarnim razlozima, ali je na kraju dovela do zbacivanja režima Moamera Gadafija (Muammar Gaddafi).

U međuvremenu, zajednički komandni centar, sastavljen od Rusije, Irana i oružanih snaga koje podržavaju sirijskog predsednika Bašara el-Asada, saopštio je da je američki napad na sirijsku vazdušnu bazu prešao takozvanu "crvenu liniju", te da će "na svaki dalji odgovoriti silom i istom snagom". "SAD znaju našu sposobnost za brzu i snažnu reakciju", navodi se u saopštenju Komandnog centra.

Takođe, rusko Ministarstvo odbrane smatra da je akcija Vašingtona "grubo kršenje memoranduma o bezbednosti letova nad Sirijom", zbog čega je suspendovalo saradnju sa SAD kojoj je cilj izbegavanje incidenata u sirijskom vazdušnom prostoru.

Moskva je u prošli petak poslala u istočni Mediteran fregatu, naoružanu krstarećim raketama "kalibr", kojima je delovala iz Kaspijskog mora protiv "Islamske države". Ovo su potezi kojima Rusija pokazuje svoje nezadovoljstvo, zatim da želi da očuva svoje pozicije, ali i da nije gubitnik, odnosno da nije u defanzivi, što je veoma važno za njen imidž velike sile.

Međutim, iako je Rusija bila obaveštena da će "njen saveznik", kako ga je okvalifikovala, biti napadnut – nije upotrebila veoma napredno protivvadzušno oružje "S-400" protiv dolazećih američkih "tomahavka".

Potpredsednik Dume Pjotr Tolstoj je to obrazložio nastojanjem Moskve da ne odgovori eskalacijom sukoba, već "doslednom odbranom međunarodnog prava i pravde".

Ruski sistemi "S-400" verovatno bi oborili deo američkih raketa i tako ublažili udar na sirijski aerodrom, ali to bi bio "put bez povratka" i uvod u eskalaciju oružanih sukoba Moskve i Vašingtona, a na političkom planu umesto najvećeg prijatelja među predsednicima SAD – kako se do skora nadalo u Kremlju – Tramp postao najveći neprijatelj jer bi to bio prvi direktni oružani sukob dve zemlje još od vremena kada su zapadne sile pokušavale da blokadom SSSR slome mladu boljševičku revoluciju nakon Prvog svetskog rata.

Zvanična Moskva itekako ima u vidu rizik od dalje eskalacije sukoba koji bi izmakli kontroli. Ruski zvaničnici su verovatno shvatili da ne mogu da uspostave bliskije odnose sa Trampovom administracijom u odnosu na prethodne, ali ne žele da "poruše sve mostove".

SAD teško mogu da računaju da će se Rusija tek tako odreći Asada: Bašar al Asad i Vladimir Putin

SAD teško mogu da računaju da će se Rusija tek tako odreći Asada: Bašar al Asad i Vladimir Putin

Ruski premijer Dmitrij Medvedev je kritikovao Trampovu administraciju, navodeći da joj je glavni protivnk "legalno izabrana vlast u Siriji, umesto proklamovane zajedničke borbe protiv 'Islamske države' ". Takođe, da kada su se "ostaci predizborne magle razišli", nova američka administracija je pokazala zavisnost od mišljenja establišmenta u Vašingtonu, "onog koji je novi predsednik oštro kritikovao".

Dakle, kritikom establišmenta za zaokret u američkoj politici, ruski zvaničnici kao da još uvek gaje nadu da je moguć neki sporazum sa Trampom, iako se pribojavaju njegove nepredvidivosti, što je inače manir i Vladimira Putina koji je često šokirao svetsku javnost.

To je potvrda procenâ tokom predizborne kampanje u SAD da je za Rusiju, zapravo, bilo bolje da pobedi Hilari Klinton jer sa njom, ako ništa drugo, mogu unapred da znaju šta mogu da očekuju.

U svakom slučaju, SAD teško mogu da računaju da će se Rusija tek tako odreći Asada, a pogotovo da povuče svoje trupe iz Sirije, naročito u trenutku kada vlada veliki odijum u američkoj javnosti prema njoj zbog navoda o mešanju u predsedničke izbore. U Siriji se nalaze jedine ruske baze u Sredozemlju i Moskva će pristati na povlačenje samo ako vojnički bude na to prinuđena.

U međuvremenu, može se odreći Asada, ali pod uslovom da njegov naslednik garantuje očuvanje ruskih interesa u Siriji. No, i to je zamislivo samo u okviru velike geopolitičke nagodbe Moskve i Vašingtona koja bi podrazumevala američko prihvatanje ruske aneksije Krima, njenih pozicija u Ukrajini, kao i ukidanje sankcija. Naravno, još je nezamislivije da Zapad pristane na to.

Nejasno šta nakon raketnih udara

Iako nije bila jednostavna, odluka o udaru na sirijski aerodrom je bila jasna u smislu ciljeva i metoda. Međutim, mnogo veći problem je šta nakon toga. Za razliku od poslednje američke pretnje Asadu 2013. sada su rizici mnogo veći, imajući u vidu da je najmanje nekoliko hiljada ruskih vojnika izmešano sa sirijskim, te da bi su slučaju novih američkih napada postojala opasnost da i oni stradaju. Takođe, ruski protivazdušni sistemi su u stanju da obaraju američke avione. Oni to do sada nisu činili jer su SAD vodile operacije protiv zajedničkog neprijatelja – "Islamske države".

Stoga je upitno da li bi SAD mogle da uspostave zonu zabranjenog leta, što bi značilo da ruski i sirijski vojni avioni ne bi smeli da uzlete. Moskva bi teško na to pristala, a krajnje je upitno da li su američke snage u stanju da vojnički nametnu to rešenje.

Stanje u Siriji je poput "kvadrature kruge" u kojoj se prelamaju sve geostrateške protivrečnosti savremenog sveta

Stanje u Siriji je poput "kvadrature kruge" u kojoj se prelamaju sve geostrateške protivrečnosti savremenog sveta


S druge strane, ako Vašington odustane od kažnjavanja Asada zbog sličnih napada u budućnosti, onda će on nastaviti udare po položajima umerene opozicije koju podržava Zapad, što, prema informacijama sa terena, već i čini.

Ukoliko ostane samo na ovom američkom napadu malo je verovatno, po proceni Ikonomista (The Economist), da će to promeniti tok rata. Snage umerenih pobunjenika su oslabljene. Izgubili su pre nekoliko meseci uporište Alepo. Pružaju otpor u nekoliko "džepova", a u Idlibu su ojačali predvođeni frontom Al-Nusra, povezanim sa Al-kaidom, što izaziva podozrenje i na Zapadu.

Čak i ako bi američke snage uspele da izbegnu rusku protivazdušnu odbranu i jednostranim udarima znatno oslabe Asadove snage, time bi se suočile sa neželjenom posledicom jačanja "Islamske države" koja je u defanzivi i međunarodna koalicija sprema ofanzivu za zauzimanje Rake, koja je uporište militanata. Oni su se do sada, kako ističe general Dejvid Petreus (David Petraeus), pokazali veoma veštim da iskoriste interregnum. U tom slučaju, preti opasnost da Sirija ostane trajno podeljena na nekoliko područja pod kontrolom raznih lokalnih gospodara rata, te da sukob potraje duže od šezdesetogodišnjeg krvoprolića u Libanu.

Fared Zakarija (Fareed Zakaria) upozorava na opasnost da američke snage budu uvučene u veliki broj sukoba.

"Problemi za SAD na Bliskom istoku nikada ne proizilaze iz njihove vojne nemoći, već što nakon taktičkih pobeda nisu u stanju da izdejstvuju bilo kakvo političko rešenje ili stabilnost. Problem u borbi protiv ‘Islamske države’, na primer, jeste ko će vladati oblastima iz kojih bude potisnuta? Šta će se dešavati kada bombe prestanu da padaju? Bez plana za rešavanje ovih pitanja, samo jačanje oružanih snaga na terenu jeste refleks a ne strategija", ocenjuje Zakarija.


Da li svi putevi vode ka sukobu?

U međuvremenu, odustvo bilo kakvog političkog konsenzusa, te logika i dinamika sukoba vode ka njegovom produbljivanju.

Američki saveznici u regionu, poput Turske, iako pozdravljaju raketni udar, smatraju da je "nedovoljan", tražeći nastavak operacija protiv Asada. Sličan je i stav Saudijske Arabije i većine ostalih arapskih zemalja koje su deo međunarodne koalicije predvođene SAD-om. S druge strane, Iran, uz Rusiju, i Kinu iz drugog plana, protive se uklanjanju Asada.

Gotovo svi su razmestili trupe u Siriji pa su incidenti gotovo neizbežni. Naravno, ključno je pitanje da li će i u kom trenutku doći do direktnog sukoba američkih i ruskih snaga, što bi imalo nesagledive posledice, iako obe strane nastoje da "spuste loptu". Zbog toga je američki državni sekretar Reks Tilerson ove sedmice po prvi put posetio Moskvu otkako je izabran. Istovremeno, šef Pentagona Džejms Matis (James Mattis) ističe da se odnosi Rusije i SAD neće "otrgnuti kontroli".

Svi govore da su za mirno rešenje, ali svojim potezima nastoje da se bolje pozicioniraju, što tera drugu stranu na kontrareakciju. Tako se sistemom spojenih stubova zida obrnuta piramida koja, što je viša to je nestabilnija, dok se na kraju ne surva. Takva je bila situacija uoči Prvog svetskog rata. Niko ga javno nije želeo, ali su sve velike sile vukle poteze koji su ga učinili neizbežnim. Tako je u Siriji i oko nje verovatno već počeo Treći svetski rat a da toga nismo ni svesni.


/////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 13. april/travanj 2017.

13.04.2017.

BAKIR IZETBEGOVIĆ O SMJEN VIJEĆA MINISTARA BiH: POLITIČKI FOLOVI MILIRADA DODIKA KAKVIH SMO SE VEĆ NAGLEDALI

IZETBEGOVIĆ O INICIJATIVI ZA SMJENU VIJEĆA MINISTARA BiH: „To su politički folovi Milorada Dodika kakvih smo se već nagledali"

"Čestitam svim pripadnicima Armije BiH i svim patriotima BiH ovaj veliki dan - 25 godina od osnivanja Armije Republike BiH", poručio je Bakir Izetbegović



IZETBEGOVIĆ O INICIJATIVI ZA SMJENU VIJEĆA MINISTARA BiH: 'To su politički folovi Milorada Dodika kakvih smo se već nagledali'

/////////////////////////////////

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature







Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature



Image result for dodik i covic karikature




U Sarajevu je danas odata počast šehidima, poginulim i umrlim pripadnicima Armije RBiH, povodom obilježavanja 12. godišnjice osnivanja 2. pješadijskog (rendžerskog) puka Oružanih snaga BiH i 25. godišnjice Armije Republike BiH.

 

"Čestitam svim pripadnicima Armije BiH i svim patriotima BiH ovaj veliki dan - 25 godina od osnivanja Armije Republike BiH. Armiju Republike BiH napao je daleko nadmoćnijim, brutalni neprijatelj, a uspjela je uprkos tome što se počelo skoro neorganizovano, kada su sve logističke veze sa svijetom bile prekinute - da napravi vojnu silu koja je zaustavila pokolj nad našim narodom, zaustvila cijepanje naše države, uspostavila vojni balans i omogućila da se u Dejtonu postigne mir i da se političkim sredstvima nastavimo boriti za ono što su bili ciljevi Armije Republike BiH, a to su jednakost građana na svakom pedlju naše lijepe zemlje", izjavio je Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA.

 

Izetbegović je prokomentarisao poziv koji su iz SNSD-a uputili zastupnicima  SDS-a za smjenu Vijeća ministara BiH.

 

"Mislim da do toga neće doći. To su politički folovi Milorada Dodika kakvih smo se već nagledali", kazao je Bakir Izetbegović, prenosi N1.

//////////////////////////
/////////////////////

'STVARAOCI REPUBLIKE SRPSKE' TRAŽE ZAOSTALE PLAĆE: Ratni zastupnici Narodne skupštine tvrde da je njihov status očajan

'STVARAOCI REPUBLIKE SRPSKE' TRAŽE ZAOSTALE PLAĆE: Ratni ...

/////////////////////

POTVRĐENA OPTUŽNICA ZA BOBAR BANKU: Zločinačka organizacija odobravala višemilionske kredite čija naplata nije bila moguća

Potvrđena optužnica protiv 16 osoba u slučaju Bobar banka | N1 BA

////////////////////////
///////////////////////////
/////////////////////////


Kremlj potvrdio : Nema pomaka u rusko-američkim odnosima

Sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina s američkim državnim sekretarom Rexomom Tillersonom nije doveo do bilo kakvih pozitivnih pomaka u rusko-američkim odnosima, saopćeno je iz Kremlja. Putinov glasnogovornik Dmitri Peskov izjavio

/////////////////////////////
  Misteriozna smrt prve sutkinje muslimanke u istoriji SAD : U rijeci Hudson u New Yorku pronađeno tijelo 65-godišnje

///////////////////////
////////////////////


Bakir Izetbegović : Federacija ostaje jedna izborna jedinica, pokušaji podjele su uzaludni (Video)

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u ekskluzivnom intervjuu za Dnevnik TV1 govorio je o dvije godine mandata aktuelne vlasti, prošlim i eventulano novim političkim krizama, odnosima na relaciji između Bošnjaka [...
11.04.2017.

G7 BEZ DOGOVORA OKO NOVIH SANKCIJA ZA RUSIJU

G7 bez dogovora oko novih sankcija za Rusiju





Nema dogovora oko novih sankcija za Rusiju i Siriju na sastanku Grupe 7 u italijanskom gradu Luka u Toskani, objavio je ministar vanjskih poslova Angelino Alfano, domaćin dvodnevnog summita.

Grupi sedam industrijski najrazvijenijih država jutros su se pridružili saveznici sa Bliskog istoka u pokušaju da se dogovori izolacija sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, nekoliko sati prije nego što američki državni sekretar Rex Tillerson otputuje u Moskvu.

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova se danas oglasilo povodom dolaska Tillersona uz poruku da su odnosi dvije zemlje najteži od kraja hladnog rata. Naveli su i da se nadaju da će SAD pristati na međunarodnu istragu o hemijskom napadu u Siriji.

Domaćin sastanka Agnelino Alfano rekao je da su članice G7 dogovorile finalni komunike. Alfano, međutim, na konferenciji za medije nije želio da kaže sadržaj dokumenta na kraju dvodnevnog skupa G7.

Na uporno insistiranje novinara, koji su naveli da im je francuski šef diplomatije rekao da nema dogovora oko sankcija, Alfano je priznao da nije postignut konsenzus oko dodatnih sankcija.

"Nema čistog vojnog rješenja za Siriju. Vjerujemo da Rusija može igrati važnu ulogu", dodao je Alfano.

Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Marc Ayrault je izjavio da su se svih sedam članica G7 dogovorile da Asad ne može biti dio sirijske budućnosti, da Rusija ne može biti licemjerna i da mora prihvatiti svoj dio odgovornosti u Siriji, a da je prvi korak, od međunarodne zajednice nadgledani prekid vatre.

"Lično sam veoma zadovoljan što je američki državni sekretar Rex Tillerson zauzeo veoma realističnu i jasnu poziciju. Mi smo ga eksplicitno podržali u njegovim naporima u Moskvi sjutra da bi uspio da privoli Ruse da se saglase sa političkim procesom i daju aktivnu podršku da dođemo do prekida vatre", rekao je njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel u neformalnom razgovoru ​sa novinarima.

"Rex Tillerson je eksplicitno rekao da se traži nenasilno nevojno rješenje da bi se krenulo naprijed sa ovom situacijom i mi ga podržavamo u tim naporima", dodao je njemački diplomata.

U nedavnom napadu hemijskim oružjem poginulo 89 ljudi

U nedavnom napadu hemijskim oružjem poginulo 89 ljudi


Izjavu Tillersona koji je na putu ka Rusiji od jutros iz Luke, objavio je CNN i on se u njoj zahvalio na podršci iskazanoj na G7.

"Jasno je da se kraljevstvo Asadove porodice približava kraju. Nadamo se da će ruska vlada zaključiti da su se vezali sa nepouzdanog partnera Bašara al-Asada", rekao je neposredno pred odlazak u Moskvu.

Iako je u juče portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao da tokom Tillersonove posjete nije planiran sastanak američkog zvaničnika sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, već samo šefom diplomatije Sergejom Lavrovim, BBC izvori navode da se taj susret ne može isključiti.

Rusko Ministrastvo vanjskih poslova se oglasilo uoči posjete Tillersona uz poruku da su odnosi dvije zemlje najteži od kraja hladnog rata.

Takođe su naveli da se nadaju da će SAD pristati na međunarodnu istragu o hemijskom napadu u Siriji. Moskva je saopštila i da se nadaju sa SAD neće nakon Sirije napasti i Sjevernu Koreju.

Sastanku ministara vanjskih poslova u Luki u Toskani jutros su se bili pridružili šefovi diplomatija pet država Bliskog istoka koje se protive Bašaru al-Asadu: Turske, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata (UEA), Jordana i Katara.

Cilj je bio dogovoriti povećanje pritiska na Rusiju da prekine svoje bliske veze sa Asadom. Britanija i Kanada su se juče založile za nove sankcije i za sirijske vojne zvaničnike ali ruske, koje su danas odbijene.

Međutim, pitanje je da li G7 uopšte može izvršiti pristiak na Rusiju?

Diplomatski izvori BBC-ja govore da je ranije prijedlog pooštravanja sankcja protiv Rusije nailazio na otpor Italije i Njemačke.

Sa druge strane, navodi BBC, iskustvo pokazuje da Rusija – koja je oštro reagovala na američki vazdušni udar na sirijsku vojnu bazu Šajrat u petak, nazivajući to "aktom agresije" – ne prima dobro prijetnje i ultimatume. Ako Amerika zaprijeti Rusiji dodatnim sankcijama, nije izvjesno da će to natjerati Kremlj da promijeni pravac, navodi BBC, podsjećajući da je Rusija u Asada investirala puno – vojno, politički i finansijski da bi ga zadražala na vlasti.

Predsjednik Sirije Bašar al Asad

Predsjednik Sirije Bašar al Asad


Istovremeno je Associated press (AP) tokom noći citirao visokog američkog zvaničnika koji je ustvrdio da je Rusija znala za hemijski napad, jer je njihov dron nadlijetao bolnicu u Kan Šejkunu u kojem su žrtve tražile pomoć.

Nekoliko sati kasnije avion je bombardovao bolnicu u činu za koji SAD vjeruju da je bio pokušaj da se zataška napad, naveo je AP pozivajući se na izvore iz istrage koju SAD vode o ovom slučaju.

Otežavajuća okolnost u cijeloj diplomatskoj zavrzlami je to što same SAD preko svojih različitih zvaničnika šalju različite signale u vezi politike prema Siriji i konkretno strategije nakon vazdušnih udara u petak.

U danu kada je američka ambasadorica u UN Nikki Haley poručila da "nikako nema mira sa Asadom na čelu sirijske vlade" Tillerson je u nedjelju rekao da prioritet SAD u Siriji ostaje "borba protiv Islamske države (IDIL)" da bi juče u Italiji polažući vijenac na grob 500 žrtava fašizma poručio da su se "SAD posvetili tome da drže odgovornim sve i svakoga ko počini zločine nad nevinima bilo gdje na svijetu".

Potom je juče portparol Bijele kuće Sean Spicer na pres-konferenciji nagovijestio da bi Trump mogao naložiti novi napad u Siriji ne samo zbog upotrebe hemijskog oružja.

Sastanak G7 i bliskoistočnih saveznika organizovan je urgentno, a uslijedio je nakon što su SAD u petak raketnim napadom odgovorile na smrtonosni hemijski napad sirijskih snaga nekoliko dana ranije na grad Kan Šejkun u provinciji Idlib.

Time je pažnja svjetske javnosti ponovo fokusirana na sirijski konflikt koji ulazi u sedmu godinu i u kojem je do sada stradalo više od 300.000 ljudi, dok su milioni raseljeni.

///////////////////
//////////////////////////

Image result for jasenovac fotos

Nagrada za falsificiranje povijesti? - Radio Slobodna Evropa

////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Utorak, 11. april/travanj 2017.


11.04.2017.

UGLEDNI AMERIČKI MAGAZIN TVRDI : BALKAN SLjEDEĆE BOJNO POLjE TRUMPA I PUTINA, A RUSIJA ĆE UČINITI SVE DA GA DESTABILIZIRA

UGLEDNI AMERIČKI MAGAZIN TVRDI: Balkan sljedeće bojno polje Trumpa i Putina, a Rusija će učiniti sve da ga destabilizira

Dok su oči svijeta uprte u Siriju, ugledni američki medij National Interest tvrdi da će do obračuna SAD i Rusije doći ne na Bliskom istoku, već u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni ili Makedoniji.



UGLEDNI AMERIČKI MAGAZIN TVRDI: Balkan sljedeće bojno polje Trumpa i Putina, a Rusija će učiniti sve da ga destabilizira

Ruska vojska zaprijetila je da će u slučaju novih napada na Siriju američkoj vojsci odgovoriti silom, dok najcjenjeniji američki mediji tvrde da je rat dvije supersile neminovan, ali da će do njega doći na Balkanu.

Američko bombardovanje sirijske vazdušne baze Šajrat, opravdano navodnim hemijskim napadom sirijske vojske na pobunjenike u Idlibu, odnose Moskve i Washingtona dovelo je do tačke pucanja i uništilo gotovo svaku nadu da će američki predsjednik Donald Trump i ruski Vladimir Putin naći zajednički jezik.

Koliko je situacija opasna, najbolje pokazuje saopštenje Zajedničkog komandnog centra Rusije, Irana i Sirije.

 

 

Pravo igralište

"Ono što su SAD uradile u Siriji prelazi sve crvene linije. Od sada ćemo odgovoriti silom na bilo kojeg napadača ili na bilo kakve dalje napade. SAD znaju našu sposobnost za brzu i snažnu reakciju", saopštio je Komandni centar, dok je Putin poručio da su akcije SAD nedopustive.

Sve to dovelo je dvije zemlje na ivicu rata koji bi mogao da uništi cijeli svijet. Međutim, dok su oči planete uprte ka Siriji, gdje sukob djeluje najvjerovatnije, američki mediji tvrde da je ipak veća vjerovatnoća da će do sukoba supersila doći na Balkanu.

"Najveća spoljna prijetnja stabilnoj Evropi je Putin. A Balkan je pravo igralište za loše glumce i postaće Putinov prioritet, zbog čega bi ga trebalo pratiti prije nego što se otrgne kontroli", piše James Jay Carafano, američki analitičar, za ugledni američki magazin "National Interest".

 

Provokacija sukoba

On tvrdi da Putin nema mnogo žarišta na kojima može da isprovocira Zapad.

"Balkan ima nekoliko žarišta koja bi Putin mogao da iskoristi za provociranje sukoba. Tu su tenzije na liniji Srbija-Hrvatska-Kosovo, nemiri u Makedoniji, sukobi u Bosni i Hercegovini, ali i u Crnom moru. Za SAD bi sprečavanje ruskih pokušaja destabilizacije Balkana trebalo da budu prioritet", piše on.

Mornarički admiral Michael Howard, šef Komande NATO mornarice za Evropu i Afriku, tvrdi da je trenutno rusko djelovanje u Mediteranu veće nego u vrijeme Hladnog rata i SSSR .


National Interest ugledni je američki magazin koji uređuje jedan od najvećih politologa današnjice Francis Fukuyama, a u njemu pišu neki od vodećih svjetskih stručnjaka za međunarodnu politiku.

///////////////////////////////
///////////////////

Čekajući Holandiju i Španiju : Trump potpisao Protokol o pristupanju Crne Gore u NATO

April 11. 2017.


Američki predsjednik Donald Trump potpisao je u ponedjeljak Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u, čime je okončana procedura njegove ratifikacije u Sjedinjenim Državama, saznaje Glas Amerike. Bijela kuća još nije zvanično objavila saopštenje o potpisivanju Protokola.

Američki Senat prethodno je ratifikovao Protokol ogromnom većinom glasova senatora iz obje stranke – 97 se izjasnilo ZA, dok su samo dvojica senatora, Rand Paul i Mike Lee, bili protiv.

Senatori su poslije davanja zelenog svjetla za članstvo Crne Gore u NATO-u ocijenili da će to ojačati Alijansu i istovremeno osnažiti demokratiju i nezavisnost Crne Gore.

Takođe su naveli da će crnogorsko članstvo osnažiti američku nacionalnu bezbjednost i poslati snažnu poruku Rusiji “koja pokušava da okupira susjede i mijenja međunarodni poredak”.

Nakon što je predsjednik stavio potpis na ratifikovani Protokol o širenju Saveza, ostaje da proceduru verifikacije okončaju još Holandija i Španija.

Crnogorski zvaničnici očekuju da Crna Gora bude punopravna članica NATO-a već na samitu krajem maja u Briselu.

(Kliker.info)

////////////////////

Tillersononov ultimatum : Rusija neka bira, ili mi ili oni

April 11. 2017.


Državni sekretar SAD Rexs Tillerson “izdao je ultimatum” Rusiji – da stane na stranu SAD i saveznika, ili da “prihvati” Iran, Hezbolah i Bašara Asada, piše AP.

Kako prenosi agencija, Tillerson je pred put u Moskvu rekao da “nije jasno da li je Rusija neozbiljno shvatila svoju obavezu da se iz Sirije ukloni hemijsko naoružanje ili je prosto bila nesposobna da to uradi”.

“Razlika i nije toliko bitna za mrtve”, rekao je Tillerson.

Njegova izjava je stigla samo nekoliko minuta nakon što je iz Kremlja poručeno da su odnosi SAD i Rusije “najteži” od završetka Hladnog rata.

“Mi želimo da oslobodimo narod Sirije od patnje. Rusija može da bude deo te budućnosti i može da igra značajnu ulogu. Ili može da održi svoje savezništvo sa ovom grupom, ali mislimo da to dugoročno neće ići u korist ruskih interesa”, kaže Tillerson.

Trumpov državni sekretar, koga su mediji pre imenovanja opisivali kao “ruskog čoveka”, poručio je da je Asad izgubio legitimitet.

“Svima je jasno da se vladavina porodice Asad bliži kraju. Pitanje je kako će se sve završiti i zato je pitanje tranzicije veoma važno za našu poziciju prema trajnosti i stabilnosti unutar ujedinjene Sirije”, rekao je Tillerson.

(Kliker.info-B92)

/////////////////////////

///////////////////////


CVIJANOVIĆKA NAJAVILA BANKROT RS-a: 'Dugovanja možemo isplatiti samo na rate'

CVIJANOVIĆKA NAJAVILA BANKROT RS-a: 'Dugovanja možemo ...

/////////////////////

PROBLEM JE OZBILJNIJI NEGO SE VJEROVALO: Agrokor je insolventan, više duguje nego cijela BiH!

PROBLEM JE OZBILJNIJI NEGO SE VJEROVALO ... - Slobodna Bosn

////////////////////////

10.04.2017.

LIKVIDACIJA MIODRAGA ŠUŠNICE: I NAKON 25 GODINA UBICE I NALOGODAVCI NA SLOBODI - NOVI DOKUMENTI

Likvidacija Šušnice: I nakon 25 godina ubice i nalogodavci na slobodi – novi dokumenti

Slobodan Vasković

Autor
10.4.2017. 


Likvidacija Šušnice: I nakon 25 godina ubice i nalogodavci na slobodi – novi dokumenti


Na današnji dan, prije 25 godina (10.04.1992.g), u banjalučkom kafiću “Kajak” ubijen je Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor. Šušnica je, iako penzionisan, u to vrijeme radio za DB Srbije. 

Piše: Slobodan Vasković

Na današnji dan, prije 25 godina (10.04.1992.g), u banjalučkom kafiću “Kajak” ubijen je Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor. Šušnica je, iako penzionisan, u to vrijeme radio za DB Srbije.

Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su dvije osobe, Vladimir Todić i Neven Laka, tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su to učinili.

Istragom ovog ratnog zločina utvrdio sam da je nesporna činjenica da je tog dana postojala svjesna i organizovana namjera da se likvidira Šušnica.

Šušnica je bio otpočetka ciljana meta ubica i njihovih nalogodavaca, kako bi se Bošnjaci (Muslimani) i Hrvati u Banjaluci optužili da stoje iza njegove likvidacije i kako bi nakon toga uslijedila odmazda.

Upravo iz tog razloga, kao datum ubistva izabran je 10. april, dan osnivanja NDH-a, kako bi se optužbe protiv banjalučkih Muslimana i Hrvata što jače naglasile.

Osim dokaza koje sam iznio u tekstu “Ubistvo Miodraga Šušnice, policijskog inpektora – dokumenti” (vidi dodatak), došao sam u posjed novih činjenica i dokumenata koji potvrđuju navedene monstruozne planove.

Šušnica je namamljen u “Kajak”: Pozvao ga je Slobodan Šolaja i zatražio od njega da se nađu u tom kafiću. Šušnica je otišao u “Kajak”, ali Šolaja se nije pojavio.

Zato su stigli Todić i Laka koji su ga likvidirali.

Da je namjera bila da se optuže Muslimani i Hrvati svjedoči i “Ultimatum organizatorima ubistva”, koji je objavila “Srpska protivteroristička grupa” u listu “Glas”, dan nakon ubistva, 11.10.1992. godine.

Još snažniji dokaz da su Todić i Laka, nakon ubistva Šušnice, imali namjeru da nastave sa likvidacijama Muslimana (Bošnjaka) i Hrvata jesu kopije kartona ličnih karata koje su im date. I koje je Vladimir Todić predao inspektoru Dušku Jeviću, 30.09.1993. godine, godinu i po dana nakon likvidacije Šušnice.

“Fotokopija pet kartona ličnih karata iskopiranih na dva lista, radi se o kartonima Beganović Izeta, Mešinović Nermina, Pehlivanović Adnana, Stanivuković Ranka i Beganović Rešada, svi iz Banjaluke”, navodi se u Potvrdi koju je potpisao Jević.

U dokumentu je navedena i napomena koja glasi: “Navedene fotokopije kartona ličnih karata dobrovoljno je sam predao Todić Vladimir”.

Ubistvo inspektora Šušnice poslužilo je da se otpočne/nastavi sa likvidacijom nesrba i ubistvo Šušnice jeste ratni zločin.

Apsurdno je da se ubistvo Šušnice ne tretira kao ratni zločin, a činjenica je da nadležne institucije RS nisu uradile ništa da bi zločin rasvijetlile, ali jesu sve da ga zataškaju.

Cilj mi je da se ovaj ratni zločin, kao i svi drugi ratni zločini i zločini, rasvijetli i da oni koji su učestvovali u njemu odgovaraju.

Uz tekst objavljujem nove dokaze do kojih sam došao, a u nastavku tekst koji sam objavio 27.03.2017. godine.

Kako se stvarala RS – studija slučaja ubistva Miodraga Šušnice 1. dio

///////////////////////////
/////////////////////////////////////////////

Likvidacija Šušnice: I nakon 25 godina ubice i nalogodavci na slobodi – novi dokumenti

Likvidacija Šušnice: I nakon 25 godina ubice i nalogodavci na slobodi – novi dokumenti

10.Apr 2017

Na današnji dan, prije 25 godina (10.04.1992.g), u banjalučkom kafiću “Kajak” ubijen je Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor. Šušnica je, iako penzionisan, u to vrijeme radio za DB Srbije.  Piše:

10.04.2017.

JOHN MC CAIN KOD ALEKSANDRA VUČIĆA : "ZABRINUT SAM ZBOG RUSIJE, DVA SVJETSKA RATA POČELA OVDJE

John Mc Cain kod Vučića : “Zabrinut sam zbog Rusije, dva svjetska rata počela ovdje”

April 10. 2017.


Senator SAD John McCain izjavio je da je s premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem razgovarao o tome kako su dva svjetska rata počela u regionu istočne Evrope.McCain je nakon razgovora s Vučić na konferenciji za medije kazao da stabilnost u Evropi znači bezbjednost u SAD i da je podrška Sjedinjenih Država Evropi “čelična”.

“Po povratku u SAD poruka mojim kolegama u Senatu, predsjedniku i američkom narodu je da je sve što se dešava u istočnoj Evropi od vitalnog značaja za nacionalnu bezbjednosti SAD”, rekao je  John McCain.

“Želim da čestitam Aleksandru Vučiću na pobjedi na predsjedničkim izborima i radujem se što ću da sarađujem s njim kako bismo unapredili i omogućili da Srbija uđe u Evropsku uniju jer je Srbija sila pomirenja u istočnoj Evropi”, rekao je američki senator.

On je čestitao Vučiću na napretku Srbije u ekonomskim reformama i napretku na putu ka EU.

“Optimističan sam da će vremenom sva važnost integracije Srbije u EU biti iskristalisana, ali sam zabrinut zbog ruskog ponašanja u regionu i pokušajem da se svrgne vlast u susjednoj Crnoj Gori”, naglasio je John McCain i dodao da je jasna umješanost Rusije i u sukobima u Siriji.

“Nadam se da će ovakvo ponašanje od strane Sirije prestati i jasno je do toga došlo u saradnji sa Rusijom”, istakao je.

“Razgovarali smo i o važnosti dijaloga Beograda i Prištine koji se odvija pod okrljem EU i koji je doveo do napredka zahvaljujući predsjedniku Tomislavu Nikoliću i premijeru Aleksandru Vučiću”, dodao je John McCain i istakao da su “SAD najaktivniji vojni partner Srbije sa oko 90 odsto aktivnosti”.

McCainMekejn je izrazio zahvalnost na ulozi Srbije u koaliciji koja se bori protiv ID, te zbog toga što je Srbija jedan od najaktivnih partnera SAD u mješovitim vežbama.

Na pitanje novinara o navodnom hemijskom napadu u John McCain je rekao:

“Vjerujem da su Rusi znali o hemijskom oružju u Siriji i avioni ruskih snaga su koristili precizno vođene avione koji su gađali bolnice”.

“SAD će prvenstveno ukazati Rusima da je takva vrsta ratnih zločina neprihvatljiva. Mi ćemo obučiti one koji se bore protiv sirijskog predsjednika Bašara el Asada. Najpre treba zabraniti Rusima da lete sa područja sa kojih su izvedeni ti napada, a zatim je potrebno održati mirovne pregovore da Asad i Putin shvate da ne mogu da pobjede na ovom ratištu”, zaključio je  John McCain.

Vučić i  McCainMekejn su se prije konferencije za medije sastali u vili “Mir”.

(Kliker.info-B92)


///////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Ponedjeljak/ponedeljak, 10. april/travanj 2017.

10.04.2017.

ADNAN KAPO : MAJSTORI MANIPULACIJE JURIŠAJU NA IZBORNI ZAKON BiH

Adnan Kapo : Majstori manipulacije jurišaju na Izborni zakon BiH


April 10. 2017.


U važećem Ustavu Bosne i Hercegovine, takozvanom Dejtonskom ustavu, kada su u pitanju izbori za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine piše sljedeće: “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.”

/////////////


Image result for tudjman i milosevic


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature

/////////////////////


Image result for covic i dodik karikature

//////////////////////////


Image result for tudjman i milosevic

Image result for tudjman i milosevic
Image result for covic i dodik karikature
Image result for covic i dodik karikature

////////////////////////////


Piše : Adnan Kapo (Aljazeera)

Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, s Draganom Čovićem na čelu, već dugo pravi pritisak da se izmijeni Izborni zakon Bosne i Hercegovine, kako bi hrvatski narod, kako se navodi, mogao birati “svoga” člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Iako prividno izgleda da se Čović bori za ravnopravnije odnose u Bosne i Hercegovini, njegova djela, retorika i ukupna politika govore sasvim suprotno. Da je dobronamjeran, onda bi se brinuo za kompletan narod, za kojeg tvrdi da je jedini njegov predstavnik, i tražio sveobuhvatne promjene Ustava Bosne i Hercegovine na cjeloj njenoj teritoriji i u svim segmentima.

Na taj način bi državni sistem napravio pravednijim, s građaninom kao nosiocem demokratije, a ne narodom. Kada narod ima primat nad građanskim, u složenim zemljama kakva je Bosna i Hercegovina, onda se kreira idealna podloga za manipulacije raznih vrsta nad istim tim narodom. Čović je, moraju mu svi priznati, majstor manipulacije.

Male stranke i velika moć

Međutim, vratimo se u stvarnost i pogledajmo kako se sada istinski biraju članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine i uporedimo to s onim šta se nudi u eventualnim izmjenama Izbornog zakona. Nisam sretan što moram razdvajati glasače na narode kojima pripadaju, ali za ovu analizu to je, nažalost, neophodno. Iz Republike Srpske se bira, kako u Ustavu piše, Srbin. Da li samo Srbi biraju tog člana Predsjedništva, ili svi građani u tom bh. entitetu? Ironično zvuči, ali člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz tog entiteta po trenutnom zakonu biraju svi građani tog entiteta. Zašto?

Poznato je da u najrazvijenijim demokratijama svijeta često najveću moć ili najbolju poziciju imaju male stranke, koje su jezičak na vagi koji je potreban da se formira vlada. Ako pogledamo samo okruženje, vidjet ćemo da je tako u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji. U Hrvatskoj je Most glavna prevaga između Socijaldemokratske partije i HDZ-a. Kome se Most priključi, taj formira hrvatsku vladu. U Crnoj Gori već dugo stranke s bošnjačkom i albanskom većinom doprinose stabilizaciji prilika i formiranje proevropske vlade. U Makedoniji se trenutno vodi najveći politički sukob od njenog osamostaljenja, ne zato što Makedonci nisu većina, nego zato što su podijeljeni, pa su Albanci ti koji imaju glavnu kartu na političkom stolu.

Situacija u Republici Srpskoj, bez obzira na puno manju politčku moć, podsjeća na slične okolnosti kada manjina može prevagnuti, ovaj put u izboru za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Političke stranke koje u tom entitetu okupljaju povratnike Bošnjake i Hrvate svjesne su da ne mogu izabrati nikoga drugog nego Srbina, pa u političkoj trgovini, koja je jedino što im je ostalo od demokratije, pokušavaju nadoknaditi Ustavom nametnutu neravnopravnost. Oni glasaju za kandidata koji može biti samo Srbin i time makar utjecati na izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz svoje izborne jedinice. Zauzvrat, ako prođe kandidat za kojeg su glasali, dobit će eventualno određene političke ustupke kad on ili ona budu izabrani.

Iz Federacije Bosne i Hercegovine biraju se, kako u Ustavu piše, Bošnjak i Hrvat. Ako se promijeni Izborni zakon po pitanju biranja Hrvata, onako kako to HDZ BiH želi, postavlja se pitanje šta će se desiti s glasovima Hrvata koji će ostati van teritorije koju traže kao ekskluzivnu za odlučivanje ko će sjediti u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine?! Jasno je da bi u novom izbornom zakonu Hrvat iz Hercegovine imao glavnu riječ.

Izvan HDZ-a su Hrvati nemoćni

Oni Hrvati koji ostanu van zone koju bi HDZ BiH dobio novim izbornim zakonom, svjesni činjenice da više ne mogu utjecati na izbor željenog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, preći će u manipulativnu zonu, gdje će postati glasovi za političku trgovinu. Zašto bi jedan Hrvat iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, Travnika, Jajca, Maglaja i mnogih drugih gradova gdje žive Hrvati trošio jalovo svoj glas? Kalkulacija u Čovićevim namjerama je jasna, a to je da će glasovi iz Hercegovine svakako izabrati onoga za koga se HDZ BiH odluči. Ostatak glasova na koje može utjecati postao bi slobodan dio glasačkog tijela, koje će moći, prema njegovim uputama, značajno odlučivati u utrci za Bošnjaka koji će sjediti u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Time bi hercegovački Hrvati bili jedini u Bosni i Hercegovini koji bi imali ekskluzivno pravo na biranje zapadnohercegovačkog člana Predsjedništva iz reda Hrvata, s novokreiranim potencijalom da utječu na izbor člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka.

Ova logika ne bi vrijedila ako Bošnjaci pristanu da svaku mjesnu zajednicu, haustor i kuću s hrvatskom većinom predaju HDZ-u BiH kao ekskluzivnu teritoriju za glasanje. To bi bio dupli učinak HDZ-a BiH, čime bi se ocrtale granice famoznog “trećeg entiteta”. Čak ni Srbi u entitetu gdje su apsolutna većina to pravo trenutno nemaju, jer, naprimjer, Mladen Ivanić zasigurno ne bi sjedio u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine da ga nisu podržali i nesrbi iz entiteta iz kojeg je biran. Ni Bošnjake u Federaciji Bosne i Hercegovine ne biraju samo Bošnjaci, zbog evidentnog multietničkog sastava partija iz kojih dolaze kandidati.

Koliko god da je nakaradan trenutni sistem, a zasigurno jeste, on je puno demokratskiji u odnosu na ono što se traži. Istinska demokratska promjena Izbornog zakona po evropskim standardima, a kako bi se zadovoljio i građanski i nacionalni princip, bila bi da svaki Hrvat, Bošnjak, Srbin i pripadnik nekog od ostalih naroda u Bosni i Hercegovini može birati željenu osobu za člana Predsjedništva. Tada bi logično i demokratsko riješenje bilo da je cijela Bosna i Hercegovina jedna izborna jedinica. Na taj način bi se smanjila manipulacija i postigla veća demokratija i ravnopravnost. Ovako, s trenutnim željama, hercegovački Hrvati bi bili jedini etničko teritorijalni entitet koji bira svog člana Predsjedništva, direktno utječući na izbor drugog, odnosno Bošnjaka. Takvu polugu, po Ustavu i zakonu koji je na snazi, trenutno nemaju ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati.

Aparthejd na mostarski način

Nadajmo se da zagovaranje promjena na principu aparthejda neće dobiti podršku u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Svi oni koji bi podržali ovakve izmjene Izbornog zakona napravili bi značajan korak ka daljoj disoluciji Bosne i Hercegovine. Građani Bosne i Hercegovine koji vole svoju zemlju žele vjerovati da će parlamentarci kojima su dali povjerenje naći načina da sačuvaju integritet i suverenitet zemlje, kao i svoj dignitet.

Posebna je tema, i puno značajnija, što HDZ BiH i njen predsjednik neće stati na tome, nego će ići dalje. Naredni koraci ka rastakanju države išli bi s puno većim vjetrom u leđa, jer bi osjetio da može manipulirati ne samo sa svojim narodom, nego i s drugima, a na putu ostvarivanja svojih separatističkih planova.

Iako je još uvijek ideal, svi oni koji vole Bosnu i Hercegovinu i koji istinski žele da procvjeta njena ekonomija i da uđe u NATO i Evropsku uniju trebaju konstantno ponavljati da žele državu bez entiteta i kantona, odnosno državu s ekonomskim regijama i punom demokratijom, s građaninom kao nosiocem te demokratije. To treba biti odgovor na sve retrogradne ponude ljudi malog formata, ma iz kog naroda dolazili.

Svaka promjena bilo kojeg zakona, pa i Izbornog, treba biti sveobuhvatna i podjednaka za cijelu Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane, a ne jedan njen dio, ili jedan dio građana. Prilikom dizanja ruke za ovakav izborni zakon i slične zakone koji urušavaju cjelovitost i integritet zemlje, svaki delegat treba biti svjestan ko predlaže zakon. Prijedlog izmjene Izbornog zakona kako ga vidi HDZ BiH dolazi iz politike koja je srušila Stari most i od Mostara napravila ruševinu. Ista ta politika već treću deceniju provodi neviđen aparthejd i diktaturu u Mostaru. Nije valjda da neko još vjeruje u iskrene namjere ovakvih prijedloga?

///////////////////////////
/////////////

ISPOVIJEST ČOVJEKA KOJI JE ZATVORIO MILOŠEVIĆA: 'Gledam ga dok spava i mislim se- e moj čoveče, šta te snađe...'

ISPOVIJEST ČOVJEKA KOJI JE ZATVORIO MILOŠEVIĆA: 'Gledam ga ...

//////////////////////////////////////


//////////////////////
....................

Zajednički komandni centar Rusije, Irana i Sirijske vojske : ‘Amerika je prešla crvenu liniju. Odsad odgovaramo silom’

Zajednički komandni  centar kojeg čine snage Rusije, Irana i paravojski koje podržavaju sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, objavio je kako smatra da je američki napad na sirijsku vojnu zračnu luku u [...]

09.04.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ : PISMO IZ SARAJEVA

Kurspahić: Pismo iz Sarajeva



Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992

Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992

Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992


Image result for opsada sarajeva 1992

Opsada Sarajeva: 'Obrisi planina su bili granice planete za nas'

//////////////////////////////

Ovih dana, kad se prigodnim programima i sjećanjima obilježava 25. godišnjica početka troipogodišnje opsade i ubijanja Sarajeva, čini mi se prikladnim da s poštovanim čitaocem podijelim neka opažanja o Sarajevu iz pisma koje mi je tokom nedavne posjete sa suprugom tom gradu poslao američki prijatelj, veteran u političkom životu virdžinijske Demokratske stranke: bio je impresioniran ljepotom Sarajeva ali još više dostojanstvom s kojim se Sarajlije nose sa sjećanjima na opsadu.

„Siguran sam da one koji se živjeli to iskustvo povezuje nešto što drugi – poput nas – ne mogu sasvim razumjeti ali je zadivljujuće koliko u njima nema gorčine ili želje za osvetom: ne mogu ni zamisliti koliko je hrabrosti i snage trebalo da se preživi svih 1.425 dana terora nad nedužnima u tom gradu ... Posebno nas je impresioniralo gotovo militantno odbijanje Sarajlija da za ubijanje grada okrivljuju sve Srbe. To je, za posmatrače kao što smo mi, i izvor nade za Bosnu“ – napisao mi je prijatelj u tom pismu iz Sarajeva s poštovanjem za istrajavanje i novina koje sam vodio na očuvanju tradicije i kulture etničke i vjerske tolerancije.

Nakon njegovog povratka iz Sarajeva, u susretu u kojem je želio da provjeri i produbi svoje utiske, objašnjavao sam mu da „multietničko Sarajevo“ za nas nije bilo neka apstraktna, vaspitavanjem ili ideologijom nametnuta ideja, nego sam život kojim smo živjeli. Pokazao sam mu fotografiju ratnog redakcijskog kolegija Oslobođenja na kojoj je petoro od šest prisutnih bilo u takozvanim „miješanim brakovima“.

Kriviti sve Srbe za zlodjela koja su činjena u Sarajevu značilo bi nepoštovanje za činjenicu da su sarajevski Srbi zajedno sa svim drugim sugrađanima protestovali protiv rata i željeli mir; da su i branili grad i doživljavali poniženja opsade – život bez hrane, vode i struje – i terorisani i ubijani od istih granata kao i svi drugi u gradu,“ rekao sam mu.


Oni pri tome nisu bili tek „kolateralna šteta“ nasumičnog ubijanja Sarajeva nego je za njih, kao urbane žitelje jednog uistinu multietničkog grada, bio rezervisan i poseban prezir što su – ostajući u gradu – već svojim prisustvom pokazivali koliko je lažno insistiranje iz štabova agresije kako se „ne može živjeti zajedno“ i kako sve treba podijeliti.

Naveo sam i tri primjera za tu tvrdnju.

Nekako u finalu priprema za rat, sa proglašenjem „srpskih autonomnih oblasti“ u područjima koja su mogla postati srpska samo progonima nesrpskog stanovništva – koji će i uslijediti s kulminacijom u pokušajima istrebljenja u većem broju opština i genocidom u Srebrenici – rastao je i pritisak na podjelu svega u Sarajevu s porukom sa skupštinske govornice srpskog poslanika iz Šipova „soliterskim Srbima“ da sarajevski soliteri nisu njihova ognjišta i da ih oni neće braniti. Bio sam neposredni svjedok te ultranacionalističke odmazde nad „soliterskim Srbima“: u ljeto 1992, u mom neposrednom susjedstvu u Hrasnom, srpska artiljerija je zapalila soliter koji se pretvorio u ogromnu užarenu buktinju čiji su stanari iznosili tek porodične dragocjenosti u najlonskim kesama i cijele noći u jecajima promicali ispod mojih prozora u nepoznato.

Ili: noć u kojoj je, u 28. maja 1992, general Mladić – u ubilačkom zanosu – snimljen kako zapovijeda artiljeriji nove „runde“ udara po ciljevima u gradu: „Velešiće tuci, i Pofaliće tuci, tamo nema srpskog življa mnogo“.

Ratko Mladić sa Radovanom Karadžićem u vrijeme rata u BiH

Ratko Mladić sa Radovanom Karadžićem u vrijeme rata u BiH


Dakle – ubijaj i Srbe, ako ih nije baš mnogo.

Na kraju, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma – koji jeste u određenoj mjeri, kao cijenu okončanja rata, ozakonio aparthejd u Bosni i Hercegovini ali je i naložio reintegraciju Sarajeva odnosno njegovo očuvanje kao jedinstvenog glavnog grada – ratne srpske vođe provele su kampanju zastrašivanja srpskog stanovništva od perspektiva ostajanja u „muslimanskoj Bosni i pod muslimanskom vlašću“ koja je proizvela masovno preseljenje Srba i drastičnu promjenu etničke slike u poratnoj BiH.

Drago mi je što je moj američki prijatelj i za kratkog boravka u Sarajevu bio zadivljen dostojanstvom s kojim moji sugrađani nose uspomenu na najdužu opsadu jednog grada u modernoj ljudskoj istoriji – godinu dana duže od opsade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu – ali bi moje zadovoljstvo bilo potpunije da je vladajuća politika u poratnom Sarajevu bila na nivou tog dostojanstva: da je gonila i sudila počinioce zlodjela pod opsadom nad sarajevskim Srbima; da nije iznevjerila kulturu etničke i religijske tolerancije u masovnom preimenovanju ulica i javnih ustanova od kojih su neke i u novije vrijeme dobile imena ustaških kolaboracionista u Drugom svjetskom ratu; da je promocijom istinske ravnopravnosti obnavljala uslove za obnovu multietničkog društva umjesto što je prećutno ili otvoreno ohrabrivala zagovornike konačne podjele.

Moji sugrađani su, odbijanjem da na troipogodišnji teror uzvrate mržnjom, uskratili inspiratorima i komandi opsade zadovoljstvo da u miru postignu ono što nisu mogli postići u ratu.


/////////////////////////////////
///////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Nedjelja/nedelja, 9. april/travanj 2017.

09.04.2017.

SA DRUGE STRANE: DODIKOVE INSTITUCIJE U SLUŽBI MAFIJE

SA DRUGE STRANE: Dodikove Institucije u službi Mafije


Novi blog Slobodana Vaskovića prenosimo u cijelosti

Related image


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature

Piše: Slobodan Vasković

 

1.

“To je pojedinačan slučaj, a ne pojava, tako da nema razloga da ja to komentarišem”.

 

Navedeno je izjava Stanislava Čađe nakon što je Milan Vukelić raznesen eksplozivom (06.11.2007.). Uz njega je tada teško stradalo još dvoje ljudi - Tomislav Dobrnjac, koji je ostao bez obje noge i Slava Pepinović, koja je teško ranjena. 

 

Čađo je tada bio ministar unutrašnjih poslova i svojom izjavom pokazao je kakav je nečovjek i koliko je za njega život drugih bezvrijedan.

 

Nije bio pojedinačan slučaj - stradalo je troje ljudi, a atentat je izvršen ispred zgrade MUP-a RS.

 

Opštepoznato je da ubice Vukelića nisu nikada pronađene, kao ni nalogodavci tog akta.

 

Tako ni njegova porodica, ali ni porodice Dobrnjac i Pepinović, još uvijek nisu dočekali pravdu.

 

Kao što pravdu nisu dočekali ni roditelji Nikole Đurovića, koji su za smrt svog sina u saobraćajnoj nesreći optužili, između ostalih, i Stanislava Čađu.

 

Milorad Dodik je posle likvidacije Milana Vukelićat ustvrdio da niko od visokih republičkih funkcionera, kao ni članova njegovog SNSD-a, nije učestvovao u Vukelićevom ubistvu.

 

Tako je presudio istrazi.

 

3.

Dodik je presudio i Željku Vuliću i njegovoj porodici, koju je policija premlaćivala pred TV kamerama, jer su se usudili suprotstaviti otimačini njihovog vlastitog zemljišta.

 

Vuliće su godinama uništavali i uništavaju Tužilaštvom i Sudovima i Policijom. 

 

Na zemlji, otetoj od Grada, u Picinom parku, nalazi se zgrada M:tela; Koju je izgradio Mile Radišić. Nema potrebe za daljim pojašnjenjima, sve je po ovom pitanju poodavno ispričano: Pobijedila je Zemljišna mafija.

 

Zemljišna/Građevinska mafija likvidirala je i Vukelića. Tada je to ustvrdio jedan od najviših funkcionera MUP RS Gojko Vasić; I to je sve što je uradio protiv tog zla do penzije, u koju je otišao lani.

 

5.

Danijelu Novaković, pritiscima i prijetnjama, likvidirali su pripadnici Zemljišne Mafije i to svi znaju u ovom Gradu.

 

6.

Niko ništa nije preduzeo nakon njene objave da joj se prijeti protiv onih koji prijete; U ovom slučaju njenog zamjenika Mirka Stojčinovića. I onih koji stoje iza njega.

 

Šta je uradilo Tužilaštvo nakon objave prijetnji, šta je uradio MUP - Uputio sam im pitanja u vezi sa tim i, naravno, nisam dobio nikakav odgovor.

 

7.

Juče sam se zapitao da li je Arogancija Kidnapera Institucija još uvijek iznad života onih koji na bilo koji način nisu na liniji Režima i njegovog Mafijaškog krila; Da li je Arogancija Kidnapera Institucija i iznad smrti, iznad jezivog načina na koji je umorena Novakovićeva?!

 

Odgovor je - Naravno da jeste; Znao sam ga i juče prije upućivanja dopisa MUP-u i Tužilaštvu, ali vrijedilo je provjeriti.

 

I još jednom tako potvrditi da te institucije štite one koji Uništavaju Živote kako bi se dokopali tuđeg i na tome zaradili milione.

 

8.

Da su Tužilaštvo i Policija bilo šta preduzeli po pitanju prijetnji Novakovićevoj, saznali bi, na primjer, ko joj je pisao ostavku, bez njene volje, i kako je to ona odbila; Saznali bi i na koje je slučajeve Novakovićeva ukazala, zbog čega joj je prijećeno i našli bi ko to pokušava da otme tu zemlju.

 

Bilo da je riječ o onoj kod Poljoprivredne škole ili u Grčkoj ulici ili…

 

9.

Iluzorno je i pomisliti da bi Tužilaštvo i Policija bilo šta preduzeli, jer su Lica koja stoje iza otimačine Gospodari ovog Grada!

 

Za njih rade RUGIP, Pravobranilaštvo, Tužilaštvo, Policija, Sudovi…, a ne za građane.

 

10.

Da li će se nešto promijeniti uskoro? 

 

Vrlo teško; Dovoljno je pročitati/čuti izjave Gradonačelnika o ugrožavanju bezbjednosti, kako njegove tako i najbližih mu saradnika i uvidjeti da nema nikakve reakcije institucija na njih.

 

11.

Sjeća li se još iko da je Ćana Babić, visoka funkcionerka RUGIP-a, pretučena prije tačno mjesec dana? I niko nije uhvaćen. 

 

Pojedinačan slučaj, a ne pojava, prokomentarisao bi Čađo.

 

12.

I uništenje života Novakovićeve za Režim je, njegov Nasilni dio koji je prevladao,  “pojedinačan slučaj, a ne pojava”.

 

I prijetnje Gradonačelniku su “pojedinačan slučaj, a ne pojava”.

 

Zato što niko od nadležnih ne smije ništa Zemljišnoj/Građevinskoj mafiji. Sada i Naftnoj, koja, takođe, prijeti.

 

13.

Naveo sam samo neke od brojnih primjera za koje je javnost saznala, svjedočila im, ali institucije nisu ništa preduzele, jer ni ne postoje. 

 

U rukama su jednog Čovjeka. Dodika.

 

14.

Mnogo, mnogo više je slučajeva za koje se nije saznalo, koji su zataškani, o kojima se samo šuška po kuloarima; Pucnjave biznismena jednih na druge; Pucnjave i prebijanja čiji su autori bliski Vrhu, Ranjavanja o kojima se ćuti, Obračuni bejzbol palicama, Izbacivanje iz automobila u pokretu, gepekovanje…

 

15.

Ko je sve te slučajeve zataškao? “Institucije”!

 

16.

Da li ikoga čude pozivi na obezglavljivanje i spaljivanje Dr Snežane Stojanović?

 

Zašto bi, pa to je pojedinačan slučaj!

//////////////////////
////////////////////////

'SLOBODNA BOSNA' JE ISTRAŽILA: Zašto ministar Mektić osporava telefonsku sjednicu Vijeća ministara BiH?

JE ISTRAŽILA: Zašto ministar Mektić osporava telefonsku sjednicu ...

/////////////////////

TAKO JE GOVORIO TODORIĆ: 'Mislim da nemamo velike dugove. Bolje je pitanje koliko imamo imovine.

TAKO JE TODORIĆ GOVORIO PRIJE SAMO DVIJE GODINE 'Mislim ...

///////////////////////////

/////////////////////////

//////////////////

IZETBEGOVIĆ NA PROSLAVI 23. GODIŠNJICE 7.KORPUSA ARMIJE BIH: 'Krajišnici su časni ratnici viteškog duha'!

IZETBEGOVIĆ NA PROSLAVI 23. GODIŠNJICE 7.KORPUSA ARMIJE ...

//////////////////////////
/////////////////////////////////////


////////////////////////

Dina Nayeri – Nezahvalni izbjeglica?

Prije nekoliko sedmica pobrisala sam prašinu s fotografije na svome starom iranskom pasošu, nenasmijane osmogodišnje verzije mene – zapanjena, ljuta, u uskom sivom hidžabu piljim negdje iznad fotoaparata. Nije to [...
06.04.2017.

OPSADA SARAJEVA: ČETVRT VIJEKA LAŽI, ĆUTANjA I PORICANjA

Opsada Sarajeva: Četvrt veka laži, ćutanja i poricanja

Tomislav Marković

Autor
6.4.2017. 



Opsada Sarajeva: Četvrt veka laži, ćutanja i poricanja

Foto: Flickr

/////////////////////////

Tokom opsade poginulo je 14.011 ljudskih bića, od čega 7.808 u prvoj ratnoj godini, 3.392 u narednoj, a među ubijenima bilo je 1.601 dete. Lakše i teže je ranjeno oko 50.000 ljudi. Fašisti su na Sarajevo ispalili oko 64.490 granata, u proseku 329 dnevno; rekord su postavili 22. jula 1993. godine – 3.777 ispaljenih granata. Tako kaže statistika smrti i razaranja, to je bio učinak razularenog srpskog nacionalizma i njegovih ubilačkih falangi koje su predvodili Radovan Karadžić i Ratko Mladić. A iza njih je stajao vrhovni vožd vaskolikog srpstva Slobodan Milošević.

Piše: Tomislav  Marković

Navršilo se dvadeset pet godina od početka opsade Sarajeva koja je trajala 44 meseca, tri puta duže od opsade Staljingrada. Glavni grad Bosne i Hercegovine bio je 1.425 dana pod neprekidnom paljbom zločinaca sa okolnih brda. Jugoslovenska narodna armija, naprasno transformisana u Vojsku Republike Srpske, udružena sa brojnim srpskim paravojnim formacijama, ubijala je grad i njegove žitelje četiri duge godine, uz logističku, finansijsku, ideološku, medijsku i svaku drugu pomoć iz Beograda.

Prema podacima Istraživačko-dokumentacijskog centra, tokom opsade poginulo je 14.011 ljudskih bića, od čega 7.808 u prvoj ratnoj godini, 3.392 u narednoj, a među ubijenima bilo je 1.601 dete. Lakše i teže je ranjeno oko 50.000 ljudi. Fašisti su na Sarajevo ispalili oko 64.490 granata, u proseku 329 dnevno; rekord su postavili 22. jula 1993. godine – 3.777 ispaljenih granata. Tako kaže statistika smrti i razaranja, to je bio učinak razularenog srpskog nacionalizma i njegovih ubilačkih falangi koje su predvodili Radovan Karadžić i Ratko Mladić. A iza njih je stajao vrhovni vožd vaskolikog srpstva Slobodan Milošević. A iza vožda stajali su intelektualni i duhovni autoriteti – Srpska akademija nauka i umetnosti, Srpska pravoslavna crkva, Udruženje književnika Srbije i brojni ostrvljeni slobodni strelci. Tako izgleda naša piramida zla. A oglašava se režanjem i Mladićevom naredbom: “Raspameti!”

O opsadi Sarajeva napisane su brojne knjige, snimani su filmovi, postoje hiljade svedočanstava o užasu kojem su bile izložene Sarajlije; pred Haškim tribunalom izrečene su sudske presude Stanislavu Galiću, Dragomiru Miloševiću i Radovanu Karadžiću; čitav svet zna šta se događalo u Sarajevu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Čitav svet, osim Srbije. Prošlo je četvrt veka, a u Srbiji se malo toga promenilo u odnosu prema opsadi Sarajeva.

Besomučna ratna propaganda

Nakon što je preuzeo vlast na Osmoj sednici u septembru 1987. godine, Milošević je smenio sve urednike u medijima i postavio svoje ljude koji su odmah udarili u besomučnu nacionalističku propagandu. Ključni motiv tih narativa za pripremu rata bila je famozna “ugroženost srpstva”, dogma da su Srbi ugroženi uvek i svuda, da im je naneta nepravda i da imaju pravo da se svete. Ta lažipriča nije imala veze ni sa stvarnošću ni sa mozgom, ali je pustila korenje u glavama većine ljudi u Srbiji. Ispostavilo se da mnogi umesto sive mase u lobanji imaju kokardu, četiri ocila ili već neki sličan rekvizit iz skladišta nacionalnog kiča.

Tokom same opsade Sarajeva i rata u Bosni srpski mediji su rafalno ispaljivali ratnu propagandu na svoje konzumente, laži su ponavljane iz dana u dan, hiljadu puta, deset hiljada puta, stotinu hiljada puta – sve dok nisu postale jedina istina u koju se sme i može verovati. Propagandisti su se načisto razularili, pustili mašti na zlovolju, pa su često prevazilazili granice fantastike. Krvave masakre na Markalama mrtvi hladni su proglašavali insceniranim događajima, a nastradale žrtve – lutkama, razvijajući najluđe teorije zavere i svaljujući pritom krivicu na branitelje Sarajeva.

Na državnoj televiziji u Beogradu, u okviru Dnevnika emitovan je prilog u kojem se tvrdilo da pevač Indexa Davorin Popović ima javnu kuću sa maloletnim Srpkinjama. Potom mu je pripisano da je bacao srpsku decu lavovima u sarajevskom Zoološkom vrtu. To je jedna od najluđih izmišljotina pomračenih umova kojima je srpstvo udarilo u mozak. Ne bi me čudilo da je broj ljudi u Srbiji koji veruju u ovu budalaštinu i dalje prilično velik. Kada bi se svi ljudi koji su prepričavali ovu grozomornu laž kao suštu istinu dobrovoljno bacili u čeljusti lavova u beogradskom ZOO vrtu, u znak pokajanja, bojim se da bi kraljevi životinjskog carstva imali hrane za nekoliko života.

Lokalna istorija beščašća

Suštinu srpskog odnosa prema opsadi Sarajeva izrazio je Dragoš Kalajić, ugledni intelektualac kukastog tipa, srećom pokojni, još u martu 1994. godine, rekavši sledeće: “Kad sam video kako se Sarajevo puši i gori, moram priznati – osetio sam radost”. Na istoj nekrofilnoj liniji bili su brojni srpski pisci i intelektualci. Recimo, Momo Kapor, inače rođeni Sarajlija, koji je redovno hodočastio kod svog prijatelja Radovana Karadžića, pesnika i masovnog ubice. Obilazio je srpske položaje oko Sarajeva, posmatrao svoj rodni grad zajedno sa onima koji ga ubijaju, te pratio razvoj rušilačkog pohoda. Kasnije je u jednom intervjuu za NIN izjavio: “Velika je nesreća i u isto vreme velika privilegija da kroz dvogled gledaš grad u kome si rođen, a da ne možeš u taj grad da uđeš”. Zaista nadahnuta izjava, jedna rečenica je sasvim dovoljna za počasno mesto u Opštoj istoriji beščašća. Ili za ulicu u Beogradu. Samo što je ovo potonje privremeno, a prvo ostaje zauvek.

Srpski pisci su vredno radili na falsifikovanju istine o opsadi Sarajeva, samo su za razliku od svoje novinarske sabraće koristili više stilskih figura, da bi sva ta papazjanija zaličila na književnost. Pisali su romane o opsadama sa specifičnom vizurom po kojoj su kroz istoriju jedino Srbi bili pod opsadom, kako u ranijim vekovima, tako i u poslednjem ratu u Bosni. Ili romane u kojima se na početku pomene da Srbi granatiraju Sarajevo, ali se potom to nekako zaboravi, da bi se razvijala priča o tome kako su naši uvek dobri, a oni drugi od iskona zli.

Nemirenje sa zločinom

Ipak, nisu svi pisci i intelektualci izdali svoju savest i prodali je Dobrici Ćosiću i Slobodanu Miloševiću za 30 srebrnjaka, bilo je i uvek će biti časnih izuzetaka. Jedan od njih je veliki srpski pesnik Miodrag Stanisavljević koji je prvi u Srbiji pevao o Omarskoj, o srpskim zločinima, o sramnom ratnom pohodu na susede. Evo njegove antologijske pesme “Srbi pišaju na Sarajevo” koja govori o opsadi, objavljene u “Republici” maja 1994. godine, i preštampane u zbirci “Jadi srpske duše”:

“Srbi pišaju na Sarajevo
upoređujući
parabole mokraće
s parabolama granata.

Zašto, upitah jednog raskrečenog,
satirete taj grad?

Taj grad je istorijska greška
i mora biti zbrisan
– velio mi pljesnuvši po dupetu top.

I dok ponavlja ‘zemlja srpska, zemlja srpska’
pljuvačkom mi lice prska
– ne on
nego nezgodan suglasnički sklop.”

Zahvaljujući ovakvoj poeziji i satiričnim kolumnama “‘Umor u glavi” Stanisavljević je praktično izbrisan iz srpske književnosti, jer u tom zakorovljenom vrtu nema mesta za izdajnike kojima je stalo do ljudskosti i istine. Nije on jedini, bilo je još mnogo ljudi koji su govorili i pisali kao on, od Radomira Konstantinovića do Bogdana Bogdanovića, od Petra Lukovića do Stojana Cerovića i mnogih, mnogih drugih. Okupljali su se na antiranim skupovima, oko Beogradskog kruga i onog što se nekad zvalo Druga Srbija. Kako je napisao Radomir Konstantinović, to je bila ona Srbija koja se ne miri sa zločinom. Međutim, nemirenje sa zločinom bilo je u teškoj manjini u to vreme, a to je ostalo i do danas. Većina je na rat gledala iz plemenske perspektive, gutajući ratnu propagandu kao redovni dnevni obrok. Dok su retki ljudi koji su sačuvali ljudsko u sebi protestovali zbog ubijanja Sarajeva i Bosne, većina je bila – kako se govorilo i tada i danas – “uz svoj narod”. Samo što je ta pozicija bila – tik uz dželata. Kao što je rekao Bogdan Bogdanović u jednom intervjuu iz 1993. godine: “A Beograd je mirno gledao kako Sarajevo gori, gori kao buktinja, gledao je to svake večeri, gledao je kako ubijaju ljude, kako srpska artiljerija bije po deci Sarajeva. Beograd je bio negde po strani, kao da se to dešava na Mesecu, u nekom filmu, bio je u nekoj anesteziji, potpuno povučen”.  Beograd na istoj poziciji stoji i danas, tapkajući u mestu zločina.

Mesec dana u Sarajevu

Oktobar 2011. godine proveo sam u Sarajevu, na rezidenciji za pisce. Poznavao sam dosta Sarajlija od ranije, imao sam puno prijatelja u gradu, tokom tog boravka stekao sam nove, taj oktobar prošao je u intenzivnom druženju. Rat u Bosni nije mi bio nepoznanica, objavio sam na desetine feljtona i stotine tekstova na e-novinama o srpskoj agresiji na Bosnu, čitao sam brojna svedočanstva ljudi koji su preživeli logore ili opsadu, kad god bih se sreo s nekim prijateljem iz Bosne uvek bismo prozborili koju i o neizbežnoj temi rata. Međutim,  nikada ranije nisam doživeo takvu koncentraciju ratnih priča kao za vreme te rezidencije. U tih mesec dana, dok sam svakog dana sedeo sa prijateljima iz Sarajeva, rat je svako malo pomaljao svoju glavu, između dva pića, između dva duvanska dima, u kafiću, u parku, u šetnji, u restoranu, svuda. Nije rat, naravno, bio jedina tema, nije čak ni dominantna, daleko od toga, tek još jedna u nizu, za njih normalna tema kao i svaka druga. Pričamo o književnosti, politici, životu, a usput se provuče i poneko sećanje na rat. Normalno.

Svako je imao svoju priču, različitu od drugih, svako je bio u svom ratu. Neko je bio dete tokom opsade, pogođen granatom, još nosi geler u glavi; neko je bio oficir BiH, ranjen, prošao pakao; nekome su najbliži stradali u ratu, nekome su spalili kuću, neko je bio u izbeglištvu, neko je preživeo pokolj i scene kao iz “Jame” Ivana Gorana Kovačića… Svi su prošli kroz užas. Shvatio sam da između mene i mojih bosanskih prijatelja stoji ponor, granica koja nikad neće biti pređena. Oni su preživeli ratne strahote, ja nisam, čak ne mogu ni da zamislim kako im je bilo. Ni empatija ni mašta tu nisu od velike pomoći.

A onda je prošao oktobar, došlo je vreme za povratak u Beograd. Jednog ranog jutra ukrcao sam se u autobus i kroz samo par sati bio sam na granici sa zemljom koja je priredila sav taj užas mojim prijateljima. Prešao sam granicu i ušao u zemlju koja je pokrenula mašineriju uništenja i zla. U zemlju u kojoj ne postoji čak ni opšta priča o agresiji na Bosnu, a kamoli lične, individualne, pojedinačne ljudske priče. Ono što je za ljude iz Sarajeva i Bosne godinama bila stvarnost, ono što je posredno, kroz njihove priče, bilo moja stvarnost tih mesec dana – sve to u Srbiji jednostavno nije postojalo. Postojale su samo laži, ćutanje i poricanje.

Zevanje posle rata

Iz te sumanute, bolesne, pervertirane realnosti koja mi se odjednom raskrilila u strašnoj jasnoći rodila se većina pesama koje sam objavio u knjizi “Čovek zeva posle rata”, kao i dobar deo satiričnih tekstova koje sam spakovao u rukopis pod radnim naslovom “Velika Srbija za male ljude”. Parafraza Dušana Vasiljeva ukazala mi se kao dijagnoza stanja u kojem se Srbija nalazi već decenijama. Zevanje nad ljudskom patnjom, grozna ravnodušnost prema bližnjima kojima smo naneli zlo, glava zabijena u krvavi pesak – to je slika moralnog stanja Srbije danas i ovde. Znam da se pisanjem ne može učiniti mnogo, ali ta Krležina “kutija olovnih slova” jedino je oružje kojim raspolažem. “Ako ne možeš mnogo, možeš malo”, rekao bi St iz Goribora.

Kad se danas povedu rasprave o tome zašto je Srbija u čabru, zašto je zaglavljena, zašto tapka u mestu i ne može da mrdne, zašto nam nije bolje – to više i ne zaslužuje odgovor. Kako može da bude dobro zemlji koja je ubijala Sarajevo i čitavu Bosnu, zemlji koja je satirala Vukovar i Dubrovnik, masakrirala po Kosovu i proterivala stotine hiljada ljudi? Zemlji koja pritom nije u stanju ni da prizna šta je radila, a kamoli da iskreno zamoli za izvinjenje. Nesposobna za pokajanje, Srbija koju su udesili njeni sinovi – kao Brehtova Nemačka nekad – među narodima sedi kao ruglo ili kao užas. A zli duh koji je ubijao Sarajevo još uvek je živ i zdrav. Akademici, političari, pisci, intelektualci i ostali pobornici kame čuvaju ga u svojim srcima, redovno ga hrane mržnjom, poje resantimanom i predaju u amanet novim generacijama.














06.04.2017.

OPROST I POMIRENjE ODREĐUJU BUDUĆNOST

Oprost i pomirenje određuju budućnost



Pravda, sjećanje, saosjećanje, suočavanje s prošlošću – s ovim se dilemama suočava cijeli svijet

Pravda, sjećanje, saosjećanje, suočavanje s prošlošću – s ovim se dilemama suočava cijeli svijet

/////////////////////////////

Pomirenje nije stvar prava, već društva i ono se mora posmatrati kroz prizmu njegovog ozdravljenja, ali paralelno mora biti praćeno poštivanjem ljudskih prava, naročito u podijeljenim društvima.

O ovim su dilemama na trodnevnoj međunarodnoj konferenciji o ljudskim pravima u Sarajevu raspravljali učesnici iz cijelog svijeta. Pitanje oprosta i pomirenja, poručuju, nije stvar prošlosti već sadašnjosti, te će taj put odrediti budućnost.

Pravda, sjećanje, saosjećanje, suočavanje s prošlošću – s ovim se dilemama suočava cijeli svijet, a osnova su pitanja kako ostvariti ove ciljeve u podijeljenim društvima i kako u njima promovirati ljudska prava.

Južna Afrika, zemlja koja se suočila sa aparthejdom, često se navodi kao pozitivan primjer koji je kroz Komisiju za istinu i pomirenje postigao mnogo.

Srebrenica

Srebrenica

Norman Taku zamjenik direktora Centra za ljudska prava Univerziteta u Pretoriji kaže kako pored pravde koja se ostvaruje putem sudova mora doći i do one društvene koja podrazumijeva mnogo više:

„Kad se ostvari pravda mora se nastaviti s procesom izlječenja, a to se nije desilo sa našom Komisijom. Kao rezultat toga ljudi danas, 20 godina kasnije, govore kako još nisu oprostili, kako su i dalje slomljeni. To ima negativan uticaj na društvo koje je podijeljeno kako rasno, tako ekonomski. Ljudi osjećaju da je trebalo doći do nastavka tog procesa.“

Slični procesi događaju se i u Evropi, mada ne rasne prirode. Podijeljenost je drugačije vrste, poput one nacionalne, napominje Adriano Remiddi, koordinator pri Institutu za Centralnu Evropu i Balkan Univerziteta u Bolonji. Jedini način je, smatra on, razbijati predrasude, što čine sa studentima koji 45 dana žive zajedno i izrađuju svoje magistarske teme.

„Prije 15 godina bilo je više animoziteta u regiji i među generacijama, sada je problem manji. Iako postaju sve otvoreniji i problem se smanjuje i dalje postoje problemi. Navešću primjer studenata iz Srbije i sa Kosova, koji se sreću prvi put i iako su susjedi jedni prema drugima imaju stigmu i pitaju se zašto da žive zajedno. To je način da se ona razbija i zato mi na tome toliko insistiramo i uz pomoć talijanske vlade omogućavamo taj zajednički život. Tako pored rada na magisteriju, oni istovremeno mijenjaju i svoj odnos prema multikulturalnosti, dijele iskustva i uče o drugima", kaže Remiddi.

Podijeljeno društvo, osjećaj neostvarene pravde i različite percepcije, najčešće političke, ne idu u korist pomirenju u BiH, smatra Melika Husić, direktorica Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu:

„Mi nismo daleko odmakli. Imam osjećaj da stojimo isto kao 25 godina ranije i da se ne trudimo dovoljno da nastavimo dalje. Niko.“

Ruanda, zemlja koja se kao i Bosna i Hercegovina suočila s genocidom

Ruanda, zemlja koja se kao i Bosna i Hercegovina suočila s genocidom

A jedan od primjer kako se može dalje, podjseća Taku, je zemlja koja se kao i Bosna i Hercegovina suočila s genocidom – Ruanda. Nakon genocida u zemlji je ostalo svega nekoliko sudija, a 150 hiljada optuženih.

Shvatili su da se mora drugačije jer bi procesi trajali 150 godina i kroz mehanizam tradicionalnih sudova riješili to pitanje i o čemu onda brine zajednica.

„Danas tamo možete naći divne priče. Oni na farmama sada rade zajedno, imaju zajedničke inicijative. Kad vidite ljude u Ruandi, to je skoro nerealno, jer su se prije 25 godina ljudi ubijali bez imalo humanosti. To, nama koji se borimo za ljudska prava, jasno govori da ljudskom rodu nije dopušteno da odustane, da ne prašta i da se ne zalaže za prava drugih“, kaže Taku.

Najvažnije je, smatraju sagovornici, shvatiti da pomirenje, sjećanje i ljudska prava nisu stvar prošlosti već sadašnjosti, te da oni određuju koliko će budućnost biti drugačija.


/////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 6. april/travanj 2017.














06.04.2017.

'POTEMKINOVA SELA' SRPSKE POLITIKE

'Potemkinova sela' srpske politike



Vučić kao predsednik Srbije: Više moći, manje odgovornosti

Vučić kao predsednik Srbije: Više moći, manje odgovornosti

//////////////////////////

Predsednički izbori u Srbiji su više ličili na plebiscit jer nije bilo dileme ne samo da će Aleksandar Vučić pobediti, već i da će se to desiti u prvom krugu. Jedino je bilo neizvesno koliko će glasova dobiti kao i kako će proći ostali kandidati koji su sveukupno osvojil 12 odsto glasova manje od Vučića, kako se u nedelju veče pohvalio novoizabrani predsednik Srbije.

Tako ubedljiva pobeda Vučića u prvom krugu je svakako dobra za vladajuću koaliciju ali ne i za demokratiju u Srbiji, ne samo što demokratija sama po sebi podrazumeva izvesnu ravnotežu, i na taj način mogućnost kontrole vlasti, već i što se do takvog političkog ambijenta dolazi ravnopravnim nadmetanjem, istinskim pluralizmom i dijalogom, kao i transparentnošću, a ne manihejskom podelom na "naše" i "njihove", odnosno "neprijatelje", koja dominira srpskom političkom scenom od dolaska naprednjaka na vlast 2012, što podseća na retoriku iz vremena Slobodana Miloševića.

Tako je Vučić pozivajući građane da izađu na izbore istakao da "ukoliko ne izađete time ćete glasati za ove druge koji Srbiji žele propast". Takođe, "shvatio sam da će upravo oni vratiti Srbiju u prošlost, da ćemo izgubiti sve ono što smo marljivo stekli ukoliko ne preduzmem nešto".

Vučić napada opoziciju da želi da vrati Srbiju u prošlost, iako je on jedan od simbola mračnih devedesetih, čije posledice zemlja i dan danas oseća.

Nije toliko problem što je u prošlosti zastupao nacionalističku politiku, jer, kako Vučić često naglašava, "samo magarac se ne menja". Problem je što je politiku promenio samo formalno, ali ne i "ćud", pa čak i retoriku koja je često svađalačka. To onda više nema veze sa politikom i prelazi u društvenu patologiju, kako ističe istraživač Srećko Mihajlović.

"U takvoj situaciji nema pravih izbora jer se izbor vođe nameće kao rezultat ‘duha vremena’ i naših želja za poznatim rešenjima, za čvrstom rukom, za redom i percipiranom neredu. ‘Red, rad i disciplina’ je naša opsesija (pogotovo ako nisam baš ja u pitanju). Poznata je naša želja za jednim vođom; za putovođom, mesijom", kaže Mihajlović.

Jedna od glavnih tačaka Vučićeve predizborne kampanje bila je važnost pobede u prvom krugu. Želeo je da izbegne drugi krug jer bi se tada oko kandidata opozicije mobilisala sva trenutno rascepkana alternativna politička scena. Takođe, pobeda je morala da bude apsolutna i neupitna. jer ukoliko bi se išlo u drugi krug, time bi se okrnjio njegov oreol nepobedivosti.

Moć se seli sa Vučićem

Naravno, sada je sva pažnja usredsređena na to kako će izgledati politička scena Srbije sa Vučićem u novoj ulozi. No, izgleda da je veoma brzo zaboravljeno da je Vučić do samo pre dva i po meseca govorio da ga predsednička funkcija "uopšte ne zanima", te da je premijersko mesto najbolje za onog ko nešto hoće da uradi za Srbiju.

Prošle godine u ovo vreme su na njegovu inicijativu održani prevremeni parlamentarni izbori, iako je vladajuća koalicija imala komotnu većinu. Potom se skoro četiri meseca čekalo da napravi vladu, iako parlamentarna većina opet nije bila problem. Onda je predstavljajući kabinet održao maratonski govor od šest sati - kao što je nekada činio kubanski lider Fidel Kastro – najavljujući velike projekte, da bi posle samo nekoliko meseci saopštio da će se kandidovati za predsednika. Naravno, pitanje je da li je tu odluku doneo mnogo ranije, a da su svim pomenuti događaji bili deo "političkog mizascena" koji bi trebalo da uveri javnost u logičnost i neophodnost takvog poteza.

Očito je da iza retorike o očuvanju stabilnosti i sprečavanju "vraćanja u prošlost" u osnovi stoji pitanje očuvanja, pa i jačanja moći. Iako je Vučićev uticaj neupitan, premijerska pozicija nije ugodna jer se nalazi na vetrometini na kojoj se moraju rešavati razni problemi na dnevnom nivou - a Srbija ih je prepuna - odgovarati na prozivke za afere, praviti kompromisi.

Mada po Ustavu sa simboličnim ovlašćenjima, predsednička funkcija je mnogo lagodnija, tim pre što će se sa Vučićem preseliti i moć koju je imao kao premijer, kao u slučaju Slobodana Miloševića i Borisa Tadića.

Sada će sa bezbedne daljine imati priliku da vuče sve konce u Srbiji. Dakle, imaće još veću moć, a manju odgovornost. Otvoren mu je put za uspostavljanje ne samo, u suštini, jednopartijskog sistema već i lične vlasti, jer će biti iznad institucija, tako da između njega i naroda neće biti posrednika, što je već uočljiv trend i sada kada je premijer. Ostale partije će biti manje - više dekor u funkciji udruženja građana u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda u vreme komunizma. Dakle, na delu je "dirigovana" ili "fasadna" demokratija kakvih je sve više širom sveta.

Pitanje je da li će Vučić podneti ostavku na čelo Srpske napredne stranke (SNS), kao što je učinio Tomislav Nikolić. Verovatno ne želi da ponovi njegovu grešku jer je povlačenjem sa čela stranke ostao bez izvora moći. Na kraju će bledi Nikolić, kao predsednik, ispasti principijelniji.

Lažni sjaj ekonomskih uspeha

Hiperinflacija obećanja i dosledna nedoslednost u kritikama drugih, jedna je od ključnih tačaka Vučićeve politike.

Tako je tražio od Saše Jankovića da podnese ostavku na mesto ombudsmana čim je saopštio da će se kandidovati za predsednika. Međutim, sam Vučić se nije povukao sa mesta premijera nakon što se kandidovao, koristeći ovu funkciju za svoju promociju.

Mnogi su i zaboravili šta je sve obećano od 2012, a nije ostvareno.

Najpre je lansirana borba protiv korupcije. Pompezno je uhapšen u narodu neomiljeni tajkun Miroslav Mišković, što je Vučiću znatno podiglo rejting. Međutim, proces je razvlačen nekoliko godina da bi Mišković na kraju osuđen za drugi, beznačajni prekršaj.

Žestoko je kritikovana pljačkaška privatizacija u vreme vlasti Demokratske opozicije Srbije (DOS), ali nije rešen nijedan od 24 slučaja, iako je to EU tražila još pre neku godinu.

Vlast u Srbiji se hvali uspešnim reformama i podacima o rastu od oko tri odsto, koji su na prvi pogled tačni. Međutim, statistika kojom se služe političari više prikriva nego što pokazuje. Kako ističe Ginder Anders, "celina je neistinitija od zbira istina njenih delova".

Građani kroz sve veće namete pune budžet iz koga se finansiraju veliki gubitaši

Građani kroz sve veće namete pune budžet iz koga se finansiraju veliki gubitaši

Takođe, vlasti u Srbiji ne govore po koju cenu je to postignuto - da se povećavaju postojeći i uvode novi nameti građanima. Porez na nekretnine je četiri puta viši nego, na primer, u Češkoj. To ne samo da nije moralno prema sve osiromašenijim građanima već i ekonomski necelishodno, jer se seče grana na kojoj se sedi. Naime, građani, koji ionako jedva sastavljaju kraj sa krajem, sa povećanjem nameta teško da mogu da priušte i najosnovnije potrepštine, a kamoli da troše na druge stvari. A to smanjenje potrošnje je pogubno po ekonomske aktivnosti.

Građani kroz sve veće namete pune budžet iz koga se finansiraju veliki gubitaši. Dok se običnim građanima šalju uterivači da naplate simbolične dugove, bogatašima bliskim vlastima se toleriše neplaćanje ogromnih poreza i drugih potraživanja.

Vučić se hvali stranim investicijama koje vlast podupire sa do 10.000 evra po radnom mestu. Međutim, naličje je da su zaposleni u tim firmama bedno plaćeni – oko 200-250 evra. Sa tim primanjima se ne može preživeti, a kamoli dostojno živeti.

Na delu je "pauperizacija" ili modernije rečeno "prekarizacija", odnosno nesigurnost radnog mesta, na kome – sve češće privremeno zaposleni - nemaju elementarna prava. Nemoćni i obespravljeni radnici sve više podsećaju na srednjovekovne kmetove. Iza sjaja podataka o ekonomskim uspesima krije se drama drastičnog raslojavanja društva. Mali broj bogatih koncentriše sve veću moć.

Zato veoma pesimistično zvuči predviđanje britanskog eksperta Erika Gordija da na kraju Vučićevog mandata vidi Srbiju kao tridesetih godina prošlog veka. "Znači, to je mala klijentelistička država koja će zavisiti od stranih ulagača na jedan bedan način", ocenjuje Gordi.

Naravno, to je deo šireg neoliberalnog ambijenta koji je doveo do globalne ekonomske krize 2008, a koji se ne menja.

Vlast u Srbiji, kao i u ostalim balkanskim državama, uklapa se u taj neoliberalni model sledeći preporuke Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), dobijajući tako međunarodnu podršku i na osnovu toga crpi legitimitet kod kuće.

U međuvremenu klijentelizam, odnosno interesno grupisanje i princip podobnosti, izraženiji su čak nego za vreme socijalizma, jer se maltene čistačice i medicinske sestre lakše zapošljavaju ako su simpatizerke ili članice vladajućeg SNS.

Narcisi preziru sledbenike

U slučaju Aleksandra Vučića ponovo se aktuelizuje pitanje "uloge ličnosti u istoriji", tačnije - da li se lideri nametnu svojom sposobnošću ili ih u prvi plan "izbace" okolnosti?

Zanimljivo je da je Vučić pre 2012. bio veoma nepopularan političar, za razliku od Tomislava Nikolića koji je uživao izvesnu harizmu, te je dobrim delom zahvaljujući njemu Srpska napredna stranka došla na vlast. Teško bi Vučić pobedio Tadića na predsedničkim izborima 2012. Takođe, kada se Nikolić odvojio od Srpske radikalne stranke 2008. godine, nakon čega je usledila besomučna kampanja njegovih bivših saboraca, Vučić se premišljao nekoliko dana pre nego što je pristupio naprednjacima. Sada je on njihov neosporni lider i najpopularniji političar u Srbiji još od Slobodana Miloševića. No, to su obrti i apsurdi tipični ne samo za balkansku politiku.

Svojim nastupom Vučić nastoji da oda utisak političara koji ima odgovore na sva pitanja

Svojim nastupom Vučić nastoji da oda utisak političara koji ima odgovore na sva pitanja

Ne zna se da li je narcistički iskren kada tihim, usporenim i gotovo paćeničkim glasom govori o problemima sa kojima se on i zemlja suočavaju, da ga ne zanima vlast već samo da pomogne da građani bolje žive - ili je to manipulacija tipična za autoritarne lidere iza koje se krije ogoljena želja za moći.

Svojim nastupom Vučić nastoji da oda utisak političara koji ima odgovore na sva pitanja. Istovremeno, izjavama i potezima stalno stvara atmosferu vanrednog stanja i predrevolucionarnog komešanja i graje.

Vodi se politika kao permanentna izborna kampanja, a njemu naklonjeni mediji, pre svega televizijski studiji, su zamenili salu parlamenta i u njima se žestoko obrušava na protivnike bez mogućnosti da mu odgovore.

Profesorka sa univerziteta Jel (Yale) Ami Čua (Amy Chua), ističe u knjizi Doba mržnje da "demokratija favorizuje bujanje demagogije". I demokratija i demagogija u istoj meri služe narcističkim političarima da zavode birače koje, zapravo, preziru.

EU bitnija stabilnost nego demokratija na Balkanu

Gotovo svi evropski zvaničnici su čestitali Vučiću na izboru, naglašavajući reči "stabilnost" i "sigurnost", dok je reč"demokrataija" u drugom planu.

Uostalom, Zapad je i Miloševića nakon Dejtonske konferencije tretirao kao "faktor mira i stabilnosti na Balkanu", da bi nakon četiri godine pokrenuo vojnu interevenciju i optužio ga za genocid. I doskorašnji makedonski premijer Nikola Gruevski je dočekan sa simpatijama kada je pobedio 2006. i dugo podržavan, da bi sada bio optužen da je "ruski čovek", da krši demokratske norme, ali u osnovi bojazni Zapada je da više ne može da jemči stabilnost.

Samohvalisanje Vučića da je Srbija primer stabilnosti može da zavede uglavnom ne mnogo udubljene evropske političare; foto: lideri EU i Zapadnog Balkana, Brisel, 2015

Samohvalisanje Vučića da je Srbija primer stabilnosti može da zavede uglavnom ne mnogo udubljene evropske političare; foto: lideri EU i Zapadnog Balkana, Brisel, 2015

Vučić vešto koristi konfuziju u EU koja je ophrvljena mnoštvom kriza, trenutnu nezainteresovanost Trampove administracije za Balkan i igra na kartu Zapada i Rusije i Kine. Naime, u Srbiji postoji opsesija još od Titovih vremena da se balansira između Istoka i Zapada, kao način da se očuva njena samosvojnost i specifičnost.

Vučić očito računa - ako je u Mađarskoj i Poljskoj moguća autoritarna vladavina sa pritiscima na medije i kršenjem ljudskih prava, ako EU toleriše povampirenje ustaštva u Hrvatskoj, zašto bi kritikovala Srbiju za slične postupke?

Takođe, za razliku od devedesetih, kada je Milošević jedini bio doživljavan kao "loš momak" na Balkanu, sada ima još nekoliko "troublemakers", odnosno problematičnih tačaka i politika. Uz pomenutu Hrvatsku, tu je veoma napeta situacija u Makedoniji, insistiranje kosovskih vlasti na formiranju armije uprkos protivljenju Zapada, potezi Bakira Izetbegovića, korupcija na najvišem nivou u Crnoj Gori. U takvim okolnostima, samohvalisanje Vučića da je Srbija primer stabilnosti može da zavede uglavnom ne mnogo udubljene evropske političare u finese balkanske politike koju u suštini ne razumeju.

Evropska unija, zaokupljena stabilnošću na starom kontinentu, uključujući i Balkan, kao da zaboravlja da je jedan od razloga jačanja populizma u njenim članicama upravo to osećanje građana da su se mejnstrim političari otuđili od građana, da institucije EU pate od hroničnog demokratskog deficita, te da su sve više u funkciji krupnog kapitala a manje građana na čije se interese tako često pozivaju.

Da li je narod nevin?

Naravno, Vučić je slika srpskog društva koje je autoritarno – tri petine – pokazuju istraživanja, uključujući i nedavno koje je sproveo "Demonstat". Oni su skloni vođi, nisu građani u političkom smislu te reči, već podanici.

Rat i tranzicija su ostavili pogubne posledice, nestajanjem i deformisanjem segmenata društva koji bi trebalo da čine njegovu osnovu.

Prema nekim istraživanjima, čak 42 odsto je funkcionalno nepismenih stanovnika dok je 300.000, uglavnom visoko obrazovanih, napustilo zemlju od devedesetih. U takvim okolnostima nestaje kritička javnost, pa kako je istakao poslanik Đorđe Vukadinović pre dve godine, "moglo bi se reći da je Srbija izabrala Vučića baš zato što nije imala snage da izabere bilo šta. Ni Evropu, ni Rusiju, ni liberalizam, ni socijalizam, ni jasan otpor ni pravu kapitulaciju. Vučić savršeno oličava i simbolizuje upravo to veliko, zjapeće i zastrašujuće ništa. Odnosno, političku i mentalnu sklerozu koja, uprkos neprekidnoj simulaciji odlučnosti i aktivizma, zapravo, ne može ništa da prelomi i odluči".

Naravno, ne treba kriviti građane za ovakvu situaciju. Oni su još od Miloševićevog doba sluđivani lažnim obećanjima, poluistinama ili "post-istinama", zastrašivani i u međuvremenu ekonomski i socijalno ojađeni. U takvim okolnostima, utehu od turobne stvarnosti traže u "ružičastoj, nestvarnoj slici sveta" koju im prezentiraju mediji pod okriljem vlasti.

"Stabilnost" koja vodi nestabilnostiVučićeva politika, iako insistira na stabilnosti, zapravo dugoročno vodi nestabilnosti jer urušava institucije, pa čak i "društvenu normalnost", guši se civilno društvo i kritička svest, tako da jednoga dana i kada ode sa vlasti posledice takve politike će se dugo osećati, kao što su se dugo osećale posledice Miloševićeve vladavine i nakon njegovog pada. To, naravno, nije izgovor za katastrofalne poteze njegovih naslednika u liku raznih članica DOS-a - bez čijih zloupotreba, korupcije i mnoštva grešaka, na kraju krajeva, Vučić ne bi ni imao priliku da dođe na vlast 2012.

U svakom slučaju, sve ovo ukazuje na odgovornost političara ne samo za ono što se dešava tokom njihove vladavine, nego i posledice politike koju su vodili, a koja se itekako oseća i kada odu sa vlasti.















06.04.2017.

BITKA ZA SARAJEVO : U BOSNI I HERCEGOVINI BRANILI EVROPSKE VRIJEDNOSTI OD VARVARSTVA

Bitka za Sarajevo : U BiH branili evropske vrijednosti od varvarstva

April 06. 2017.



Prije tačno 25 godina su na demonstracijama protiv rata u Sarajevu ubijene dvije mlade žene. To je bio uvod u rat. Ekstremistički nacionalizam je na primjeru BiH ne samo postao moguć već je i nagrađen.

Dan, kojim se obilježava 25. godišnjica od početka rata u BiH, za sve je podsjećanje na strahote. Preživjeli se prisjećaju svojih ubijenih članova porodica, prijatelja i susjeda i tuguju. Oni, koji nose krivicu, ne žele da se sjećaju tih vremena. A kada se u razgovoru dođe na tu temu, onda niječu krivicu. Ili se pravdaju. Često teorijama zavjere. Krivci su uvijek oni drugi ili abstraktne, više sile.
Ko se zatekne u Sarajevu i želi da posjeti Ured međunarodne zajednice OHR, mora preći “Most Suade i Olge”. Njih dvije, Suada Dilberović i Olga Sučić, su tog 5. aprila ubijene hicima ispaljenim iz sarajevskog hotela Holiday Inn, koji su prethodno zaposjeli srpski nacionalisti. 34-godišnja Olga bila je zaposlena u upravi grada Sarajeva a 23-godišnja Suada je bila studentkinja iz hrvatskog grada Dubrovnika. Olga je bila katolkinja, Suada muslimanka.

Bosnien-Herzegowina Sarajevo Flucht vor Heckenschützen Sniper AlleySarajevo 1992: lijevo hotel Holiday Inn – desno Skupština biH

//////////////////////////

S obzirom na to da mu je pošlo za rukom da pogodi nekoliko snajperista druge strane, morao je nakon rata promijeniti ime i nestati. Uostalom isto kao i stotine drugih Srba iz Sarajeva, koji su danas za većinu Srba u Srbiji i Republici Srpskoj izdajnici. Zamjenik komandanta branitelja Sarajeva, Armije BiH, general Divjak, koji potiče iz Beograda, je do dan danas ostao u Sarajevu. Tamo je on narodni heroj. Istovremeno mora se paziti od osvete srpskih nacionalista.

Branioci se nisu samo borili za svoj grad, već i protiv nacionalističkog ekstremizma druge strane. Oni su branili multinacionalni, multivjerski princip i princip tolerancije boreći se protiv nacionalističkog principa. Oni su, kako je jednom prilikom rekao Jovan Divjak, “branili vrijednosti Evrope od varvarstva”.

Za razliku od njih napadači su željeli uništiti takvo društvo i takve vrijednosti, željeli su osvojiti što više teritorija i prognati pripadnike drugih nacionalnosti. Politika i zločin “etničkog čišćenja” su bili planirani od samog početka. I to ne samo od strane Slobodana Miloševića već i od strane hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Nacionalisti pobijedili

Oba predsjednika su se, po izjavama mnogih srpskih i hrvatskih političara i ljudi iz vojnog vrha, susrela u martu 1991. u Hrvatskoj kako bi dogovorila buduću podjelu BiH. Oni su bili protivnici, ali su se slagali u provedbi nacionalističkog principa. Rat u BiH ne simbolizira uzajamnu borbu između bosanskih etničkih grupa Srba, Hrvata i Muslimana, već izvana nametnutu borbu nacionalističkog principa protiv postojećeg multinacionalnog društva.

Iz ove borbe su kao pobjednici izašli nacionalisti i to na sve tri strane. Na kraju rata je i na strani branitelja preovladao vjerski obojen muslimansko-bošnjački pravac. Bosansko-hercegovačka tradicija multietničkog i multireligioznog društva živi doduše u sjećanju, ostala je u ponekom običaju, u krugovima intelektualaca, u svijetu kulture i muzike. Ali politički je ona potisnuta u stranu.

Zato što je međunarodna zajednica u mirovnim pregovorima u Dejtonu 1995. prihvatila nacionalističke kriterije podjele zemlje, negirana je jedna veličanstvena kultura. Evropa u Bosni i Hercegovini na žalost nije branila svoje sopstvene vrijednosti. Ima li uspon nacionalizma u Evropi i zemljama EU ikakve veze za ishodom rata u BiH? U svakom slučaju ekstremistički nacionalizam je na primjeru BiH ne samo postao moguć već je i nagrađen.

(Kliker.info-DW)





















06.04.2017.

FRANjO TUĐMAN I NjEGOVI JATACI: OVI STENOGRAMI ĆE VAM BITI SASVIM DOVOLjNI ZA STICANjE PRAVE SLIKE O KARAKTERU HRVATSKE POLITIKE PREMA BiH...

TUĐMAN I NJEGOVI JATACI: Ovi stenogrami će vam biti sasvim dovoljni za sticanje prave slike o karakteru hrvatske politike prema BiH...

Dok traje žalbeni postupak haškoj šestorki, valja podsjetiti na „Stenograme o podjeli Bosne“: U cijelom tom krvavom tuđmanovskom teatru godinama se samo raspravljalo o rezanju BiH na komadiće i pokušajima varanja međunarodne javnosti maskiranjem prisustva hrvatskih vojnika u BiH



TUĐMAN I NJEGOVI JATACI: Ovi stenogrami će vam biti sasvim dovoljni za sticanje prave slike o karakteru hrvatske politike prema BiH...

///////////////////////


Piše: MILORAD KRSTULOVIĆ

 

 

Kada bi se sastavljala top-lista neopravdano zapostavljenih knjiga otisnutih na hrvatskom jeziku, dvotomni „Stenogrami o podjeli Bosne“, objavljeni 2005. godine, ušli bi među prvih deset.

 

Nastali od prijepisa prijeratnih, ratnih i poslijeratnih službenih razgovora Franje Tuđmana sa suradnicima, oni su zajednički projekt Feral Tribunea, sarajevskih Dana i Fondacije Heinrich Böll, koji na više od hiljadu stranica nude autentičan uvid u mehanizam stvaranja hrvatske državne politike prema susjednoj državi i njezinim narodima, politike čijim se posljedicama proteklih dana ponovno bavio Haški tribunal u žalbenom postupku šestorici bivših vođa Herceg-Bosne, hrvatske paradržave u BiH - a to su Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, redom osuđeni na visoke zatvorske kazne u prvom stupnju zbog ratnih zločina - što nam je i poslužilo kao povod za ovaj tekst.

 

U njemu nećemo objaviti ni pedeseti dio onoga što zaslužuje publiciranje, ali ćemo pokušati probrati karakteristične misli i programatske ideje hrvatskih gospodara života i smrti o takozvanom bosanskom pitanju.

 

„POSTOJI PROBLEM, POSTOJI POTREBA“

 

Da je Hrvatska istinu o svojoj prošlosti odlučila graditi na čvrstim temeljima činjenica, a ne na rahlu tlu nacionalnih mitova i zabluda, suha faktografija ‘Stenograma’ bilo bi prvorazredno povijesno vrelo na koje bi nas, ovisno o afinitetima, gonila znanstvena znatiželja ili obična ljubopitljivost, možda čak i školski programi.

No, krenulo se u drugom pravcu pa su dealerituđmanističkih tlapnji postali tumači postkomunističke prošlosti, dok dokumente o stvarnim dosezima i motivima politike njihova voljenog vođe prekriva prašina. Trebalo je zatvoriti arhive nakon 1990. godine da bi se Tuđmanu neometano dizali spomenici.

 

„Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak sa granicama Banovine ima, a osobito sa poboljšanim granicama“, tumačio je Franjo Tuđman

 

Eto zato ovaj tekst.

 

Urednici ‘Stenograma’ Predrag Lucić i Ivan Lovrenović na samom su početku, kao opreku sadržaju, odabrali odlomak iz Deklaracije o Domovinskom ratu izglasane u Hrvatskom saboru 13. listopada 2000. godine, u kojoj piše: „Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman obrambeni osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.“

 

Slijedi prvi stenogram sa 7. sjednice Tuđmanova Vrhovnog državnog vijeća održane 8. lipnja 1991. godine. Još postoji Jugoslavija, a Tuđman već razmišlja kako prekrajati granice. Pa, uz ostalo, nakon opisa BiH kao države s brojnim Srbima, zapaža: „… A isto tako, gospodo, ako idemo u smislu osamostaljenja Hrvatske, bilo u savezu, bilo u potpunom osamostaljenju, te i takve granice Hrvatske, kakve su one danas, one su apsurd, one su nemoguće, ni u smislu upravno prometnom, a kamoli u smislu bilo kakve zaštite tih granica Hrvatske.

 

I, prema tome, i sa našeg gledišta, ne manje, nego li sa srpskog postoji problem da se - postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, je li, jer je uspostavljanje Bosne, granica Bosne i Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata i povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća.“

 

Iz citiranog nema dvojbe, Tuđman je razmišljao o teritorijalnom proširenju Hrvatske, tj. o mrvljenju BiH na koju gleda s priličnim prezirom.

 

Zatim je govorio o problemu oko izbora Stipe Mesića, njegova tada bliskog suradnika, za predsjednika jugoslavenskog Predsjedništva. Veli: „Zbog toga je, i zbog toga sam ja poslije toga sastanka i rekao da možemo biti zadovoljni sa rezultatima toga sastanka.

 

I zbog toga što znači, započinjemo razgovore sa problemom Bosne, odnosno razgraničenja i granica Republike Hrvatske. Usput, ja sam imao sastanak tamo sa hrvatskim predstavnicima, sa vodstvom Hrvatske demokratske zajednice, sa desetak njih i oni jasno podržavaju i zdušno podržavaju takvo naše stajalište, ali sam im rekao i to da ta hrvatska politika u Bosni i Hercegovini mora biti spremna i pripremati se na slijedeće događaje, kretali se oni u bilo kom vidu, ako se kreću u demokratskom, dogovornom, je u redu, samo po sebi, ali ako bi se kretali drugačije onda bi morali biti isto tako spremni da donose odluke, hrvatske odluke kao što će ih donositi srpska politika.“

 

I još malo o Tuđmanovoj političkoj inspiraciji.

 

„Naše je opredjeljenje da nećemo imati ono što ne držimo čizmom. Mislim da u ovome krugu ljudi to mogu otvoreno reći. I nisam za neku visoku politiku koja bi mogla da demantira ono što su naše postrojbe obranile“, smatrao je Jadranko Prlić.

 

„… Ako se sporazumijemo na tom bitnom pitanju spornom između Hrvatske i Srbije o Bosni i Hercegovini, ako ostvarimo realne granice za Republiku Hrvatsku i ako se riješi taj problem tih prečanskih Srba na taj način da Srbija bude zadovoljna, onda se može raditi o tome da i Srbija prihvati takve osnove saveza koji bi bili za nas prihvatljivi i za druge prihvatljivi ili pak za potpuno razdruživanje.“

 

IDEJA PRIKLJUČENJA HRVATSKOJ

 

Preskačemo dosta toga, čak i detaljno čitanje stranica na kojima je otisnuta Tuđmanova misao da se rješenje nalazi „u razgraničenju Bosne i Hercegovine i ako to postignemo, znači onda možemo tražiti eventualno osnovu za Savez suverenih republika i država. Mislim da ćemo postići zbog toga što to odgovara i Srbiji i Hrvatskoj, podjednako, a što muslimanska komponenta zapravo i nema drugog izlaza nego da prihvati to rješenje, iako rješenje neće biti lako naći, ali ipak u biti to je to“.

 

Preskačemo, dakle, i niz sličnih misli i stižemo do sastanka Tuđmana i suradnika s delegacijom HDZ-a BiH održanog 27. prosinca 1991. godine. I dok autori oda Tuđmanovoj politici danas govore kako je Herceg-Bosna bila „zajednica općina“ formirana bez namjere odcjepljenja od Hrvatske, Mate Boban, jedan od čelnika bosanskohercegovačkog HDZ-a, rekao je tada da „odnedavna na prostoru Bosne i Hercegovine postoji i jedna druga alternativa“, a to je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatska zajednica Posavina na sjeveru Bosne.

 

I taj bi se prostor, prema Bobanu, u slučaju raspada BiH ili njezine nezavisnosti - a tada još nije bila međunarodno priznata - proglasio „nezavisnim hrvatskim prostorom“ i priključio „državi Hrvatskoj, ali u onom vremenu i u onom trenutku kada to hrvatsko vrhovništvo, kojem je i dosad naš narod apsolutno dao povjerenje vođenja, odluči da je taj trenutak i to vrijeme nastupilo“.

 

A da je kucao na otvorena vrata, jasno je iz Tuđmanova istupa na istom sastanku: „Sa perspektivom suverenosti Bosne i Hercegovine nema nikakvih izgleda… Čak i kad bi se mogla održati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači? Uspostava granice… hoćemo li uspostaviti granice između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo?“

 

Ili: ‘U današnjim okolnostima, gospodo, nama više odgovara razgraničenje, sa općehrvatskog gledišta i sa gledišta hrvatskog puka u BiH. Zašto ne prihvatiti tu ponudu razgraničenja kada je to u interesu hrvatskog naroda?! Ne vidim nikakav ozbiljan razlog koji bi bio protiv toga.’

 

A ratni zločinac Dario Kordić svjedoči kako hrvatski narod u travničkom kraju „živi sa idejom konačnog priključenja hrvatskoj državi“.

 

Ovaj predratni ciklus HDZ-ovskog mudrijanja okončat ćemo još jednom Tuđmanovom primjedbom: „Bosne i Hercegovine nije bilo između dva rata. Komunisti su je izmislili, poslije Drugog svjetskog rata vratili na scenu, čak Muslimane proglasili nacijom, zato da bi, tobože, riješili suprotnost između srpskog i hrvatskog naroda. Jesu li u tome uspjeli? Nisu, naprotiv.“

 

I, najjasnije: „Naš cilj od početka nije bio održanje takve BiH kakva je ona danas. To hrvatskoj politici u biti ne odgovara, jer bi hrvatska politika na taj način bila stalno i neprestano frustrirana gubitkom i demografskim i teritorijalnim u BiH.

 

Nismo zato slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku. Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak sa granicama Banovine ima, a osobito sa poboljšanim granicama.“

 

Što smo sve preskočili, ali prostora nestaje, a toliko toga je pred nama.

 

"FEDERACIJA - POVIJESNA NUŽNOST"

 

Recimo, na sjednici HDZ-ova Predsjedništva 10. ožujka 1992. Mate Boban u izlaganju o prilikama u BiH informira okupljene: „Srećom, imali smo u Ministarstvu unutarnjih poslova za financijske posloveBrunu Stojića, jednog odanog čovjeka, kojega su, zbog toga što je takav bio, htjeli smijeniti. A taj čovjek nam je, recimo, dao u naše prostore Herceg-Bosne do sada preko 150 novih golfova, oružja da ne govorim.“

 

Evo i Prlića kao predstavnika Hrvatskog vijeća obrane na sastanku hrvatskog vodstva s hrvatskim čelnicima iz BiH, održanom 17. rujna 1992. u Zagrebu. Izdvajamo: „Naše je opredjeljenje da nećemo imati ono što ne držimo čizmom. Mislim da u ovome krugu ljudi to mogu otvoreno reći. I nisam za neku visoku politiku koja bi mogla da demantira ono što su naše postrojbe obranile“, smatrao je Prlić.

 

Idemo do 27. ožujka 1993. godine i Tuđmanova sastanka s Alijom Izetbegovićem u Predsjedničkim dvorima. Tuđman kaže gostu: „Alija, da vam sada otkrijem nešto: ja sam pristao da general Praljak ode u Herceg-Bosnu ili Bosnu i Hercegovinu nakon što sam od njega čuo izjave da on misli da ipak možda naši Hrvati tamo malo griješe prema Muslimanima.“

 

Šest mjeseci kasnije, 15. rujna 1993. godine, nakon silovitog hrvatsko-bošnjačkog rata te potpisivanja sporazuma s bosanskohercegovačkim vodstvom u Ženevi, Tuđman se u Predsjedničkim dvorima sastaje s Matom Bobanom i suradnicima. S tog druženja izdvojit ćemo samo istup spomenutog Praljka.

 

„Uznapredovali odnosi između Hrvata i Srba, posebice na vojnom planu jer nama cijele postrojbe ovise o suradnji sa Srbima…“ I još: „Dok smo prije godinu dana mislili da sa Srbima ne možemo nikako razgovarati sada smo sa Srbima došli do nekakvog razgovora, sada bi trebalo otpočeti rat sa Srbima da sa Muslimanima omekšamo, vjerojatno će trebati vremena da se to psihološki okrene.“

 

Prelazimo preko još nekoliko stotina stranica na kojima Tuđman s jatacima pokušava ustanoviti „buduće granice hrvatske države“ u BiH, kako je rekao 22. listopada 1993., dok ga njegovi generali, poput Janka Bobetka, izvještavaju o prebacivanju čitavih brigada Hrvatske vojske u BiH.

 

Stižemo do 5. studenog 1993. godine i Tuđmanova sastanka s predstavnicima Herceg-Bosne u splitskoj Vili Dalmacija. Iz podužeg Prlićeva izlaganja izdvajamo: „Mi se moramo približavati zaokruženju teritorija. Mi smo kao Vlada proljetos utvrđivali i prijedloge i zaključke, čak i o preseljenju određenih brigada sa nekih područja koje bi uključivalo i preseljenje pučanstva sa tih područja i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori.“

 

Na istom sastanku Praljak traži još vojne pomoći iz Hrvatske. „Pomoć Hrvatske trebala bi po mom dubokom uvjerenju biti u brzom ubacivanju nekih jedinica za jednu akciju na sedam dana i poslije toga preko noći izvlačenje.

 

Drugim riječima, ako bi se uzeo Vakuf, da se uzima Bugojno, jedinice u Imotskom, izviđanje njihovih zapovjednika i ostalog, ubacivanje jedinica preko noći, udar i poslije toga odmah izvlačenje natrag.“

 

Onda još stotine stranica piljarskih pokušaja podjele BiH pa čak i njezinih gradova poput Mostara. U cijelom tom krvavom tuđmanovskom teatru godinama se samo raspravljalo o rezanju BiH na komadiće i pokušajima varanja međunarodne javnosti maskiranjem prisustva hrvatskih vojnika u BiH, uz kozmetičke promjene poput sklanjanja Mate Bobana s istaknutih funkcija. I slijećemo u 11. lipnja 1994. godine kad se Tuđman opet susreo s Herceg-Bosancima.

 

Tada je Ivo Lučić izgovorio i ovo: „Ja nisam sretan Washingtonskim sporazumima, ja sam kao Ljubušak, Hercegovac bio za jednu drugu varijantu, ja sam praktično Velikohrvat, ja sam htio bar Banovinu Hrvatsku, nezavisnu potpuno, bez ikakvih, bez Muslimana, bez Srba, itd.

 

Međutim, očito je da to ne ide. Očito je da ova Federacija je sada ono što je povijesna nužnost, ono što je jedino moguće, i ono što je u ovom momentu najviše i ja sam spreman, znači, dovoljno sam pametan da znam da je to tako i da treba ići u provedbu toga.“

 

Mogli bismo citirati još stotine rečenica, ali nije li ovo sasvim dovoljno za stjecanje prave slike o karakteru hrvatske politike prema BiH?

 

(Portalnovosti.com)

Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature



Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature



Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature



Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature


Image result for covic i dodik karikature
06.04.2017.

PROŠIRENA OPTUŽNICA ZA ZLOČIN U ŠTRPCIMA: JOŠ PETERO BIVŠIH PRIPADNIKA VRS-a OPTU

PROŠIRENA OPTUŽNICA ZA ZLOČIN U ŠTRPCIMA: Još petero bivših pripadnika VRS-a optuženo za zločine nad otetim civilima

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je Višem sudu u Beogradu podnijelo novu, izmijenjenu optužnicu protiv pet bivših pripadnika Vojske Republike Srpske za ratni zločin u Štrpcima 1993.


PROŠIRENA OPTUŽNICA ZA ZLOČIN U ŠTRPCIMA: Još petero bivših pripadnika VRS-a optuženo za zločine nad otetim civilima - 2
PROŠIRENA OPTUŽNICA ZA ZLOČIN U ŠTRPCIMA: Još petero bivših pripadnika VRS-a optuženo za zločine nad otetim civilima - 2

////////////////////////

U skladu sa naredbom Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu o dopuni istrage, optuženi su Gojko Lukić (brat haškog osuđenika Milana Lukića), Ljubiša Vasiljević, Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragana Đekić. 

 

Optuženi se terete zbog opravdane sumnje da su, kao saizvršioci, počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva u mjestima Štrpci, Prelovo i Mušići (BiH) 27. februara 1993. godine, navodi se u saopštenju Tužilaštva.

 

Pred Sudom BiH u toku je postupak protiv još 10 osoba za isto krivično djelo.  

 

Svih 15 osumnjičenih su 5. decembra 2014. lišeni slobode u koordinisanoj akciji pravosudnih i policijskih organa Srbije i BiH.Iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar 1993. godine oteto je i ubijeno 20 putnika, većinom Bošnjaka.

 

Oteti, a potom ubijeni

 

U stanici Štrpci u općini Rudo (BiH), pripadnici vojne formacije "Osvetnici“, koja je djelovala u sastavu tadašnje Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, a pod komandom Milana Lukića, izveli su 20 putnika, zatim ih odveli u selo Prelovo (općina Višegrad), gdje su ih mučili, a potom ubili.

 

Za zločin u Štrpcima pred sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje deseterici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade, i Boban Inđić, komandant Interventne čete u Višegradskoj brigadi.

 

U Srbiji suđenje za slučaj otmice i ubistva u Štrpcima još nije počelo, a članovi porodica žrtava nisu dobili status civilnih žrtava rata.

 

Kako se navodi u optužnici, od 20 otetih 18 je bilo bošnjačke nacionalnosti, uglavnom s područja Sandžaka, državljana tadašnje SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, jedna osoba bila je hrvatske nacionalnosti i jedna osoba arapskog porijekla.

 

'Zataškavani zločin'

 

Bivši srbijanski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević nakon hapšenja osumnjičenih tada je ocijenio da je zločin u Štrpcima "zataškavani državni zločin za koji je istraga 20 godina tapkala u mjestu".

 

"Mi smo zapazili praktično zataškavanje. I zataškavanje i uklanjanje tragova zločina. I zbog toga, zbog svega što smo zapazili i zbog toga što smo videli da to čini država, to se može nazvati i državnim zločinom. Mi ćemo u našoj istrazi pokušati da dođemo do viših nivoa, pomagača, podstrekača i uopšte svih modaliteta saučesništva. Međutim, sada smo otkrili neposredne izvršioce i na neki način mislim da je i to uspeh", rekao je tada Vukčević za beogradske medije.

 

Žrtve zločina u Štrpcima jesu Halil Zupčević (1944), Senad Đečević (1975), Esad Kapetanović (1954), Iljaz Ličina (1947), Fehim Bakija (1950), Rifat Husović (1958), Ismet Babačić (1963), Šećo Softić (1945), Adem Alomerović (1935), Rasim Ćorić (1953), Fikret Memović (1939), Fevzija Zeković (1939), Džafer Topuzović (1938), Muhedin Hanić (1966), Safet Preljević (1971), Nijazim Kajević (1963), Zvjezdan Zuličić (1960), Jusuf Rastoder (1938), Tomo Buzov (1940) i NN lice.

 

Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 17 godina. Dosad su pronađeni posmrtni ostaci četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine u selu Sjedača na obali jezera Perućac (Drina), a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine.

//////////////////
//////////////////////

PANDUREVIĆ OPLELA PO SNSD-u: 'Prvo su opljačkali dvije banke, a sada su RS ostavili bez nadležnosti nad bankarskim sektorom'!

PANDUREVIĆ OPLELA PO SNSD-u: 'Prvo su opljačkali dvije banke, a ...

////////////////////

VUJOŠEVIĆ ODGOVORIO DODIKOVOM SINU: 'Duže sam na kugli zemaljskoj od tog momka'

VUJOŠEVIĆ ODGOVORIO DODIKOVOM SINU: 'Duže sam na kugli ...

/////////////////////

///////////////////////////////

/////////////////////////////////
06.04.2017.

ED VULLIAMY: ŽIVIMO U OPASNOM I GLUPOM VREMENU

Ed Vulliamy: Živimo u opasnom i glupom vremenu

April 05. 2017.


Britansko-irski pisac i novinar Ed Vulliamy poznat je po izvještavanju iz rata u Bosni i Hercegovini. Upravo je Vulliamy u ljeto 1992. godine bio jedan od novinara koji je otkrio postojanje koncentracijskih logora u Bosanskoj krajini. O svojim saznanjima i otkrićima svjedočio je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugolsaviju, kao prvi novinar koji je to učinio.

U knjizi, koju je objavila sarajevska izdavačka kuća Buybook, Rat je mrtav, živio rat – Bosna: svođenje računa, opisao je iskustva otkrivanja logora i odnos koji je u godinama poslije rata uspostavio s preživjelim logorašima.

  • Bili ste dio grupe novinara koja je u augustu 1992. godine otkrila postojanje koncentracijskih logora na području opštine Prijedor: Omarske, Keraterma, Trnopolja i Manjača. Možete li nam opisati šta ste osjećali kada ste se suočili s prizorima mršavih i izgladnjelih zatvorenika?

– To se desilo prije 25 godina i knjiga nije o ratu, nego o tome šta se desilo s ljudima od tada do danas, to moram napomenuti. Ovo bosansko izdanje se razlikuje od onog engleskog. U augustu 1992. godine, nakon duge sedmice naguravanja s [tadašnjim liderom bosanskih Srba i prvostepeno osuđenim za genocid i ratne zločine Radovanom] Karadžićem i drugim predstavnicima vlasti u Beogradu i na Palama, uspjeli smo se ući na stražnja vrata u Omarsku. Vidjeli smo veoma malo, jer su nas odveli u kantinu i provodali dvorištem. Imao sam osjećaj, gledajući te izgladnjele ljude, da sam u nekom drugom vremenu. Nismo vidjeli mnogo, ali nam je bilo jasno da se dešava nešto grozno. Prošli su dani i mjeseci prije nego je priča o Omarskoj izašla vani, kroz izjave preživjelih, a poslije i na suđenju u Hagu.

U Trnopolju je napravljena čuvena fotografija [logoraša] Fikreta Alića. Gledajući unazad, sada vidim da je priča odjeknula, jer je George Bush, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, rekao da se ovo ne smije nastaviti i ovo neće biti dalje tolerirano. A trajalo je još tri krvave godine. Srebrenica je kraj svega toga. Nije najgore s ratom horor, već osjećaj impotencije i groteske i nadrealnosti kada vidite da se sve to nastavlja dok se lideri zapadnog svijeta sastaju s počiniteljima svega tog horora. Tada shvatate koliko je sve besmisleno. U to vrijeme za vas obične ljude u Bosni bilo je normalno biti upucan dok čekate u redu za vodu. Tek kasnije shvatite koliko je sve to groteskno.

  • Kada ste, zapravo, shvatili da je Omarska koncentracijski logor i da je to mjesto gdje se ljudi zatvaraju potpuno bespravno i da se vrše masovna pogubljenja zatvorenika, bez jasnog povoda i suđenja?

– Priča je stigla do Karlovca preko izbjeglica i rođaka. Postalo je očigledno odmah, zbog atmosfere u kantini i stanja zatvorenika, da je to pakleno mjesto. Ali, do kojeg stepena – to nismo znali. Kada smo vidjeli ljude koji su tog jutra iz Keraterma došli u Trnopolje, bilo je očigledno da se odvijaju masovna pogubljenja. Fikret Alić je posvjedočio da se u samo jednoj noći desilo 150 pogubljenja.

Tokom rata samo djelimično otkrijete šta se dešava. Mnogo je kasnijih vojnika Armije Bosne i Hercegovine bilo u Omarskoj i Keratermu i pričali su o hororu, a sada su se borili u ratu i bili su traumatizirani i nisu mnogo govorili. Istina je izbila na vidjelo kada su žene počele u Zagrebu pričati o silovanjima, i u Hagu, jer su rana haška suđenja bila utemeljena na svjedočenju žrtava. Mnogo je hrabrih došlo u Hag da ispriča istinu. I šta god neko mislio o [haškom] Tribunalu i njegovim promašajima, s čim se djelomično slažem, ali jedan od uspjeha ovog suda jeste da je zapisan taj narativ.

Ako ste vi mlad Bosanac i ako vas interesira šta se zbivalo tokom rata u Bosanskoj krajini, to možete naći u arhivi Haškog suda. Tu je na vidjelo izašao horor koji se dešavao u Omarskoj, na suđenju [Dušanu] Tadiću. Izjave svjedoka su najvažniji dio suda. Oni su ti koji su rekli da su počinitelji, mučitelji, silovatelji bili njihove komšije. O tim stvarima ljudi nisu htjeli govoriti tokom rata i to se saznalo tek kasnih devedesetih, tokom suđenja na sudu u Hagu.

  • Bosanski rat je bio rat masovnih i sistematičnih silovanja koje su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske. Javnost je upoznata s razmjerima te vrste zločina koji su se dešavali u istočnoj Bosni, u Foči i Višegradu, u okolini Sarajeva, ali malo je poznato da su se silovanja žena dešavala i u logoru Omarska. Koliko su žene iz Bosanske krajine bile žrtve silovanja tokom boravka u Omarskoj i drugim logorima?

– Ne u istom broju kao u Foči ili Višegradu, ili u Vogošći (Vilina vlas u Višegardu). Silovanja u Omarskoj su se desila kao rutinski dio mučenja. Kada je knjiga izašla na engleskom jeziku, njen cilj je bio da uzviknem što jače, u engleskom govornom području, naročito u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, a knjiga se, morate znati, nije prodavala u SAD-u, ovo se desilo u srcu Evrope. Ovo se desilo, i desilo se na ovaj način, i desilo se zbog tih razloga, i za to je odgovorna međunarodna zajednica, koja je sve to dozvolila. To je svrha izdavanja knjiga. Ovo je potpuno druga stvar.

Moramo reći da ako postoji žena dovoljno hrabra da ispriča šta joj se dešavalo u Omarskoj i ako to dođe do svijesti čitaoca, onda ona govori u ime svih žena silovanih u Bosni i Hercegovini. Kada je mladi Edin Ramulić opisao da mu je otac odveden iz kuće, pretučen i ponižavan, tjeran da pjeva četničke pjesme – to je Edinova pjesma, ali nadam se da će ljudi u Vlasenici, Rogatici i drugim mjestima moći reći – jasno mi je sve, sjećam se svega toga. Nije isti otac, mjesto ili osoba, ali je ista matrica ponašanja. U Engleskoj i Americi želim da se zna i da se kaže – ovo se desilo baš zbog vas, jer ste bili uspavani i jer ste to dozvolili.

  • U knjizi opisujete svoj potresni posjet Auschwitzu i iz perspektive tog zlokobnog mjesta počinjete razumijevati sve ono što ste vidjeli u Bosni tokom rata. Razmišljajući o ta dva velika tragična događaja, može li se reći da je Omarska bosanski Auschwitz, ili je to poređenje ipak semantički isuviše jako?

– Jeste, takva usporedba je isuviše jaka. Ne vjerujem da bi bilo ko zdravog razuma pravio analogiju između Omarske i Auschwitza, jer je Auschwitz bio fabrika smrti, u kojoj su ubijeni milioni ljudi. Uvijek je teško to napraviti kako treba. Možda ja nisam sve shvatio kako treba. Što sam stariji, sve više sumnjam u ispravnost svog mišljenja. Konsultirao sam se s Thomasom Burgenthalom, koji je preživio Auschwitz, i veoma je važno da Jevreji posjeduju uspomenu na holokaust, kao što uspomena na genocid u Bosni pripada samo preživjelim žrtvama. Kada sam mu postavio gotovo identično pitanje, odgovorio mi je – odjeci, koristio je tu riječ – odjeci. Jasno i glasno je rekao odjeci. Otišli smo nakon toga u Auschwitz, kako bismo otkrili strah i zvukove tog mjesta, koji su se kao odjeci pojavili poslije u Omarskoj. Odjek je dobra riječ, koja opisuje na pravi način šta se desilo u Omarskoj i Bosni. Odjek onoga što se događalo širom Evrope za vrijeme Trećeg rajha.

Mi sada ponovo živimo u opasnom i glupom vremenu. Boris Johnson, Theresa Mey, Marine Le Pen zagovaraju politiku ekskluziviteta i podjela. Ekskomunikacije drugih. Nadam se da neće biti Srebrenice u Velikoj Britaniji, ali mnogim ljudima se prijeti deportacijama. Oni ne žele drugačije ljude oko sebe i žele ih istjerati iz Evrope. Johnson je došao u pravo vrijeme na pravo mjesto, jer sve što oni žele promovirati u Evropi počelo je prije 25 godina u Sarajevu.

  • Postojanje logora ste otkrili početkom augusta 1992. godine. Iz Vaše se knjige da naslutiti kako su određeni politički krugovi na Zapadu imali podatke o njihovom postojanju. Da li je međunarodna zajednica znala za postojanje logora prije nego ste ih Vi otkrili?

– Znam da su imali saznanja. Imao sam uvid u dokumente obavještajnih službi, a i WikiLeaks je to kasnije objelodanio. Postojao je spis koji je govorio šta se dešavalo na terenu u Bosni i zbog njega su četiri službenika State Departmenta dali otkaz, u znak protesta protiv politike svoje vlade. Znali su šta se dešava. Znali su da postoji taj spis u kojem je zabilježeno postojanje logora i u kojem se opisuju zločini. Ali, pravdali su se da nisu htjeli objelodaniti to jer su vodili računa o životima zatvorenika. To je glupost. Pa da su vodili računa o njihovim životima učinili bi sve da to spriječe. Pa tek nakon što smo mi, novinari, otkrili postojanje logora, oni su bili zatvoreni. To je činjenica.

  • U knjizi opisujute jednu veoma bizarnu i neobičnu situaciju. Nakon odluke da svjedočite u nekim predmetima pred Haškim sudom i posvjedočite o stvarima koje ste vidjeli i iznesete saznanja o ratu do kojih ste došli, novinarski milje u Velikoj Britaniji i SAD-u Vas je osudio zbog toga. Zamjerka je bila da niste smjeli ugroziti principe profesije i na sudu otkriti ono što ste doznali kao novinar. Kako objašnjavate njihovo ponašanje?

– Mislim da je mnogo tih novinara arogantno. Misle da su posebni zato što se bave tim poslom. Neko koga poštujem rekao je da mediji i zakon moraju raditi zajedno. Ko nas je to odabrao da budemo privilegirani kada je primjena zakona u pitanju? Zašto da se zakon tiče stolara i mljekara, a novinari su izuzeti? Ako prisustvujete kriminalu, morate svjedočiti o tome šta se desilo. Ako vidim da je neko svezao ženu i silovao, pa moram svjedočiti. Umnožite to s nekoliko hiljada i imate Omarsku. To je to.

Pitanje neutralnosti o kojem govore ljudi iz moje profesije je nešto drugo od objektivnosti činjenica. Ako u sobi imate 12 ljudi, onda ih je 12, a ne šest ako su u pitanju Hrvati, ili 15 ako su u pitanju Srbi. Njih je tamo 12. Neutralnost je pitanje morala i ja nisam neutralan kada je u pitanju silovatelj i silovana, ili zatočenih i mučitelj. I zašto bih bio? Kako mogu biti neutralan kada su u pitanju klanja i masakri? Naravno da ne mogu biti.

  • Jedna od zastrašujućih stvari oko rata i pravde jeste činjenica da će mnogo počinitelja najgorih zločina ostati amnestirani od svojih zlodjela. Počinjeno je hiljade teških zločina, u kojima je učestvovalo hiljade ljudi, a osuđena je svega nekolicina njih. Veliki dio zločinaca i danas živi u mjestima gdje su počinili te zločine i ako danas posjetite Foču, možete razgovarati ili biti u komunikaciji s čovjekom koji je ratni zločinac a da to i ne znate. Šta to govori o provođenju pravde u Bosni Hercegovini?

– S tim pitanjem diramo u dva tabua. Prvi je to što želimo vjerovati da su predivni ljudi kao Buda, Isus ili Muhamed govorili istinu. A drugo pitanje tiče se činjenice da ljudi čine strašne stvari. Bojim se da moram reći da je Omarska isključila svjetlo u duši Evrope u relaciji s ovim predivnim religijskim i ljudskim idealima, jer istina je da su komšije mučile komšije. Komšije su silovale komšije. A opravdali su to činjenicom da neki imaginarni Kemal želi provesti džihad, a dobro su znali da on ne želi provesti džihad, i to je potpuno izvrtanje onoga u šta vjerujemo kada se priča o humanosti.

I da, može se veoma lako desiti situacija da sjedite u Foči u kafani i da za stolom do vašeg sjedi čovjek koji je masovni ubica, i koji je ubio više ljudi nego ste vi istucali kokošijih jaja za čimbur. To pokreće još jedno filozofsko pitanje, ono o kolektivnoj odgovornosti, a odgovor na njega je – oni su svi to učinili, svi su učestvovali u počinjenju zločina. Nije bilo prave opozicije među bosanskim Srbima u dolini Drine ili u Prijedoru.

Sarajevo je drugačije, jer je ovdje bilo lojalnih Srba, a to im se poslije nije vrednovalo na pravi način od bošnjačkih vlasti., Na kraju, svi su krivi. To je veliki problem za pravdu i veliki problem za liberalnu demokratiju, humanizam i za religiju. Jer nas tjera na strašan zaključak da smo sposobni za takve stvari. Postoji knjiga Obični čovjek, o SS armiji stacioniranoj u Poljskoj tokom Drugog svjetskog rata, u kojoj je opisano da su zločine počinili upravo obični ljudi.

Odgovor na Vaše pitanje je i sve ovo što se dešava oko masovnih grobnica. Imate primarne, sekundarne, pa čak i tercijalne masovne grobnice, koje su napravljene da se sakriju dokazi. Nema mnogo puteva u istočnoj Bosni. Oni su morali mjesecima kamionima prevoziti trupla sa jednog mjesta na drugo i niko ništa nije rekao o tome. Nikada.

Jasmin Agić (Aljazeera)





















05.04.2017.

NENAD ČANAK: "AKO SMO BORBU PROTIV RATA U BOSNI IZGUBILI, BITKU PROTIV ZABORAVA NA TAJ STRAŠNI SUKOB NE SMIJEMO"

NENAD ČANAK: "Ako smo borbu protiv rata u Bosni izgubili, bitku protiv zaborava na taj strašni sukob ne smijemo"

Liga socijademokrata Vojvodine (LSV) podsjetila je da se sutra, 6. aprila, navršava 25 godina od početka krvavog rata u Bosni i Hercegovini, uz konstataciju da Dejtonski sporazum nije adekvatan okvir za izgradnju mira u BiH.



NENAD ČANAK: 'Ako smo borbu protiv rata u Bosni izgubili, bitku protiv zaborava na taj strašni sukob ne smijemo'

U saopćenju koje je potpisao lider LSV Nenad Čanak navodi se da je, nakon međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, 6. aprila 1992, Sarajevo stavljeno pod opsadu "u kojoj će živeti i umirati", granatirano svakog narednog dana. Navodi se da je opsada Sarajeva trajala 1.475 dana, što je čini jednom od najdužih u modernoj istoriji, te podsjeća da je tokom opsade Sarajeva ubijeno više od 11.000 osoba i 1.601 dijete.

 

-U cijeloj BiH ubijeno je tokom rata oko 100.000 osoba, a oko dva miliona raseljeno iz svojih domova. Dejtonski sporazum zaustavio je 1995. rat koji je kulminirao genocidom u Srebrenici u julu iste godine. Ipak, pokazaće se da Dejtonski sporazum nije i adekvatan okvir za izgradnju mira u BiH. Nefunkcionalnost države uz neskrivene separatističke težnje Milorada Dodika, čine Bosnu do danas najosjetljivijim dijelom Balkana i mogućim izvorištem novog sukoba - navodi Čanak.

 

On dodaje da je Srbija, u vrijeme početka rata u BiH, pod vlašću Slobodana Miloševića "dala odlučujući doprinos sukobima".

 

-Nesumnjive teritorijalne pretenzije velikog dijela intelektualne, a onda i političke elite Srbije prema Bosni, u to vrijeme nisu prikrivane. Učešće Srbije u ratu u BiH bilo je medijsko, finansijsko, logističko i vojno. Rat u Bosni i Hercegovini, kao jezgru Miloševićevog velikodržavnog projekta, rezultirao je time da je Srbija osuđena pred stalnim Međunarodnim sudom zbog nesprečavanja i nekažnjavanja genocida. Uprkos svemu tome, naše društvo i vladajuća politika do danas nisu raskinuli sa nacionalističkom idejom koja je prije četvrt vijeka i dovela do najvećeg ratnog sukoba u Evropi poslije Drugog svjetskog rata - upozorio je predsednik LSV.

 

Čanak je dodao da će se LSV, kao stranka izrasla na antiratnom pokretu, beskompromisno i u budućnosti boriti protiv svih onih koji šire mržnju i podstiču nove sukobe na Balkanu. Ali jednakom snagom će se zalagati i za njegovanje kulture sjećanja na ratove iz devedesetih godina, "čiji smo svjedoci i često nijemi saučesnici i sami bili".

 

-Ako smo borbu protiv rata u Bosni izgubili, bitku protiv zaborava na taj strašni sukob ne smijemo - zaključio je Čanak.


Image result for covic i dodik karikature


//////////////////////

'KO NIJE S MLADIMA NA ULICI, NE ZASLUŽUJE NI SVOJU DECU, NI SRBIJU': Ovako Branislav Lečić podržava studentske proteste širom Srbije! - 3

'KO NIJE S MLADIMA NA ULICI, NE ZASLUŽUJE NI SVOJU DECU, NI ...






05.04.2017.

PRVO DIJETE ŽRTVA OPSADE: OTAC ČUVA JEDINU FOTOGRAFIJU SVOJE KĆERKE AIDE I 'NADA SE DA ĆE SE JEDNOM OPET SRESTI'

Prvo dijete žrtva opsade: Otac čuva jedinu fotografiju svoje kćerke Aide i ‘nada se da će se jednom opet sresti’

April 05. 2017.


Doček Nove 1992. godine u Sarajevu – plavokosa djevojčica, tek napunila pet godina, stoji nasmijana na stolu pored okićene jelke dok je otac drži.To je jedina fotografija kćerke koja je danas ostala Fahrudinu Kučuku. Četiri mjeseca nakon što je snimljena, Aidu Kučuk, dok je spavala u stanu u sarajevskom naselju Grbavica, pogodio je geler. Bila je prvo dijete žrtva opsade grada.

Porodica je, pokušavajući spasiti ranjeno dijete, izašla iz stana i nije se više mogla vratiti, ostavljajući iza sebe sve stvari i uspomene, koje su nakon toga spaljene i uništene.

“Prvi maj je bio sunčan, palo je nešto granata, ali bašte po gradu su bile pune”, prisjeća se Kučuk posljednjeg susreta s kćerkom, kojoj je majka preminula četiri mjeseca nakon njenog rođenja.

Stoga su Aidu, kako bi joj pružili lijepo porodično okruženje, objašnjava, zajedno odgajali roditelji supruge i njena sestra, koja je živjela na Grbavici, gdje bi je vodio vikendima.

“Svastika i badžo su je doveli kod mene na posao. Ja sam radio kao poslastičar, a bio sam i borac, ali sam taj dan rekao da više neću dolaziti na posao, jer nema smisla. Zajedno smo proveli dva sata i svastika mi kaže da će se vraćati na Grbavicu, da uzmu neke stvari, i da će otići kod svojih roditelja. Ja sam znao da je to previše sve otišlo, da će najprije odsjeći Grbavicu, jer sam prije toga s kćerkom išao tamo, i znali smo sami biti u trolejbusu. To je kao film kataklizme, neka jeza, ne vidiš ljude na ulici…”

Sljedeći dan je počela jedna od ključnih bitaka za grad, zapaljena je zgrada Pošte, telefonske linije u većini grada više nisu radile, granate su padale po centru Sarajeva, koje će od tada, narednih 1.460 dana, biti pod opsadom, a njegovi građani stalna meta.

“Ja sam se vratio sa linije i s grupom saboraca slušao vijesti. Tranzistor radi, grad gori, ljudi stalno osluškuju vijesti, onaj je skvrčen, drugi je zguren, u njihovim glavama razmišljanja šta će se desiti. To je neopisivo stanje, ta neizvjesnost, negdje pred ludilo”, prisjeća se Kučuk.

‘Tražio sam da i mene nešto pogodi’

U tom momentu sa tranzistora su čuli apel da se puste kola hitne pomoći na Grbavicu, jer je jedno dijete ranjeno.

“Govorili su istu ulicu, broj zgrade i ulaza na kojem je moja kćerka. Ipak, rekli su da se radi o dječaku, i to me malo smirilo. Međutim, ta vijest se stalno ponavljala i već u tom momentu nisam više nagađao, u meni se probudio osjećaj da je u pitanju Aida…”

Kako su mu kasnije ispričali, tog dana ispred zgrade su bili transporteri, koji su međusobno ispaljivali granate. Jedna od njih je udarila u zid zgrade.

“I jedan jedini geler, koji je bio kao igla, prošao je sav taj zid i zabio se u preponsku arteriju dok je spavala. To je matematički nevjerovatno. Niko u stanu to nije mogao pretpostaviti, mislili su da još spava, ali kada su vidjeli da se ne budi, iznijeli su je u osvijetljeni hodnik i vidjeli krv. Tada je uslijedio apel.”

Međutim, i pored toga, kola hitne pomoći nisu propuštena. Aidu je porodica iznijela na rukama i smjestila u transporter. Odvedena je u bolnicu u Lukavicu, ali je bilo kasno.

“Zbog pucanja, dženaza je bila tek nakon pet dana. Kada smo se vratili sa dženaze, ti moraš živjeti dalje. Samo što je to kod mene bilo tako da ja nisam više razmišljao o sebi, bilo mi je svejedno da li će me nešto pogoditi. Kada sam izlazio na liniju više se nisam ni saginjao, skoro sam pa tražio da me pogodi…”

‘Susreti s djecom su za mene lijek’

Nakon rata, nastavlja pričati Kučuk, koji više nije imao djece, unutrašnje nezadovoljstvo natjeralo ga je da se okrene nečemu što je njegovao u djetinjstvu – pisanju. Kako kaže, majka mu je bila veliki narator, pričala je toliko legendi o Sarajevu… Prvu knjigu, Tajna zvjezdane sobe, pisao je rukom, tri dana i tri noći.

Njegovo vrelo se, kaže, tada otvorilo i uslijedilo je nekoliko romana za djecu, slikovnice, zbirke pjesama i priče. Počeo se baviti i lutkarstvom, a rado je prihvatio i poziv da bude Djeda Mraz na sarajevskom novogodišnjem xafsu.

“Kada sma objavio knjigu Patuljak Dado iz Popovog gaja, nakon nekoliko mjeseci dobio sam pismo. Vidim ja da je to dječiji rukopis, uđem u lift i zakočim ga da pročitam pismo. Ja sam se toliko isplakao, jer je dječak iz Visokog uz pomoć mame napisao pismo, došao je do te knjige i naučio čitati tečno uz nju. Pitao je postoji li mogućnost da se upoznamo. Sretnem se s Tarikom, dječak kao lutka, i njegova majka govori da je rođen 18. maja, istog dana kao ja. Onda shvatiš da je život magija, da ima nešto, da ništa nije slučajno…”

Ove godine Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine nominirala je Kučuka za najveću svjetsku nagradu za dječiju i književnost za mlade, koja nosi naziv “Astrid Lindgren”, po autorici knjiga o Pipi Dugoj Čarapi.

“Barem 90 posto motivacije za pisanje je odlazak mog djeteta sa ovog svijeta. Iz najgoreg momenta sam izvukao, barem mislim, ono najbolje. Susreti s djecom su za mene jedan prirodni ventil, lijek.”

Zajedno s kolegama, pokrenuo je i Festival dječije umjetnosti, koji je prošle godine okupio 250 gostiju iz regije. Uvijek počinje 2. maja – dana kada je njegova kćerka poginula. Specijalna nagrada za dijete koje napiše najljepšu bajku nosi ime Aida.

‘Nada da ćemo se jednom opet sresti’

Aida bi danas imala 30 godina. Njen otac, kaže, tačno prepozna to godište i pita se šta bi ona bila i koliko bi dao da postane dobra osoba s puno ljubavi u sebi. Susret s njom zamislio je u nagrađenoj priči Šareni svijet.

“U toj priči koristim imaginaciju i stvarnost, u finom spoju, prepoznavanje glasa, svega što je ona, izgovara mi ime, ali slika blijedi i ja želim da idem za njom, al