Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.03.2017.

FADIL NOVALIĆ O POSLjEDICAMA KRIZE U AGROKORU

NOVALIĆ O POSLJEDICAMA KRIZE U AGROKORU: „Konzum neće biti slučaj Tuš jer ta firma ima imovinu u BiH“

"Konzum drži 36 posto tržišnog kolača u BiH, dok je Bingo lider sa 42 posto. Mnogo veći je problem sa dobavljačima koji potražuju novac od Agrokora", izjavio je federalni premijer



NOVALIĆ O POSLJEDICAMA KRIZE U AGROKORU: 'Konzum neće biti slučaj Tuš jer ta firma ima imovinu u BiH' - 3

Nakon današnjeg sastanka sa privrednicima u Zeničko-dobojskom kantonu, federalni premijer Fadil Novalić je odgovarajući na upit novinara prokomentarisao i krizu u hrvatskom Agrokoru i Konzumu, te moguće posljedice na BiH. 

 

Kazao je da je Hrvatska na nogama zbog ovog problema jer je tamo 85 posto svih kriznih događaja.

 

- U BiH Agrokor ima manji broj zaposlenih. Naprimjer, Konzum drži 36 posto tržišnog kolača, dok je Bingo lider sa 42 posto. Mnogo veći je problem sa dobavljačima koji potražuju novac od Agrokora. Ali Konzum neće biti slučaj Tuš jer realno ta firma ima imovinu u BiH. Hrvatska je pozvana da sistemski riješi tu krizu – istaknuo je Novalić.

 

Navodi da je Vlada FBiH ipak na oprezu ukoliko sav taj proces bude trebalo dovesti u pravosudne okvire, ali da ne smatra da će tako nešto biti potrebno te da će kriza biti riješena.

 

- Konzum može biti riješen i prodajom, ali partneri koji dolaze sa istoka i nisu dovoljna garancija Konzumu da će u nekom budućem periodu zauvijek živiti – rekao je.

 

Potcrtao je da tako veliki koncern ne može pasti odjednom, te da postoji niz mogućih scenarija.

 

- Jedan je prinudno poravnanje te da se dogodi faza u kojoj svi koji su isporučivali robu poravnaju svoja potraživanja na 80 posto te dovedu Konzum u likvidnost. I tu sami odlučuju povjerioci, ako hoće da Konzum ozdravi jer on vuče njihovu robu. To je samo jedna od primjera šta im zakon omogućava – zaključio je Novalić.

 

Pored toga, premijer Novalić je istaknuo da se privrednici ZDK susreću sa sličnim problemima kao i privrednici u drugim kantonima.

 

- Pravilnik o oporezivanju toplog obroka, porez na dobit izvoznicima i reinvestiranje te Zakon o porezu na dohodak i Zakon o doprinosima su stvari koje kod privrednika izazivaju strahove - naveo je Novalić.

Naglasio je da su i u Zenici našli ''zajednički jezik'', kao i u Tuzli, Bihaću, Travniku.

 

On je danas u Zenici boravio zajedno sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Denisom Zvizdićem, piše Faktor.

///////////////////////////////
/////////////////

PLAVŠIĆKA OTKRIVA KAKO SU KARADŽIĆ I KRAJIŠNIK PROFITIRALI U RATU: 'Karadžić je često znao da kaže:'Neka narod ide u p. m.' - 2
PLAVŠIĆKA OTKRIVA KAKO SU KARADŽIĆ I KRAJIŠNIK PROFITIRALI U RATU: 'Karadžić je često znao da kaže:'Neka narod ide u p. m.' - 3

PLAVŠIĆKA OTKRIVA KAKO SU KARADŽIĆ I KRAJIŠNIK ...

//////////////////

DRAMA U HRVATSKOJ: Potvrđena blokada Konzuma, Agrokora, Leda, Jamnice, Tiska, Belja i PIK-a

DRAMA U HRVATSKOJ: Potvrđena blokada Konzuma, Agrokora, Leda, Jamnice, Tiska, Belja i PIK-a

/////////////////

ZAPLIJENJENA VELIKA KOLIČINA DROGE: Poznata imena uhapšenih trgovaca drogom - 2

ZAPLIJENJENA VELIKA KOLIČINA DROGE: Poznata imena ...

31.03.2017.

JEZIVO: DETALjI PRESUDE OSTOJI STANIŠIĆU ZA GENOCID U SREBRENICI

JEZIVO: Detalji presude Stanišiću za genocid u Srebrenici

Optuženi Ostoja Stanišić u namjeri da sakrije izvršeni zločin angažovao je pripadnike Šestog bataljona da zajedno sa pripadnicima inžinjerinske čete zvorničke brigade leševe ubijenih zarobljenika sa rovokopačem i utovarivačem sakriju u masovnu neobilježenu grobnicu na Crvenoj brani, a grupi pripadnika Šestog bataljona naredio da koristeći vozila bataljona i vatrogasnu cisternu iz zvorničke brigade uklone tragove krvi i leševe ubijenih zarobljenika.



JEZIVO: Detalji presude Stanišiću za genocid u Srebrenici - 2

JEZIVO: Detalji presude Stanišiću za genocid u Srebrenici - 2

Sud BiH danas je prvostepeno osudio bivšeg pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) Ostoju Stanišića na 11 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, dok je drugi optuženi Marko Milošević oslobođen zbog nedostatka dokaza.

 

Sudsko vijeće nesporno je utvrdilo da je Stanišić kao komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske znao za prihvat muškaraca iz UN-ove zaštićene zone, njihovo zatvaranje u više objekata, te mučenje i ubijanje. Dva dana bila su kobna. Najmanje 20 zarobljenih ubijeno je 14 jula.

 

"Nakon čega su zarobljenicima vezane ruke i preveženi su kamionom od nove škole na lokaciju 'Crvena brana' gdje je od večernjih sati 14. jula do popdnevnih sati 15. jula izvršeno strijeljanje preko 700 zarobljenih muškaraca Bošnjaka. Optuženi Ostoja Stanišić u namjeri da sakrije izvršeni zločin angažovao je pripadnike Šestog bataljona da zajedno sa pripadnicima inžinjerinske čete zvorničke brigade leševe ubijenih zarobljenika sa rovokopačem i utovarivačem sakriju u masovnu neobilježenu grobnicu na Crvenoj brani, a grupi pripadnika Šestog bataljona naredio da koristeći vozila bataljona i vatrogasnu cisternu iz zvorničke brigade uklone tragove krvi i leševe ubijenih zarobljenika oko nove škole i sa drugih mjesta u Petkovcima i odvezu ih na Crvenu branu i zakopaju u masovnu neobilježenu grobnicu", istakao je Staniša Gluhajić, sudija Suda BiH.

 

Blizu 70 svjedočenja, sedam nalaza i mišljenja vještaka izvelo je Tužilaštvo BiH da dokaže da su Stanišić i Milošević, komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a i njegov zamjenik, učestvovali u zločinu na brani u Petkovcima, kada je strijeljano 1.000 zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka, podsjeća Birn.

Odbrane su osporavale da su njihovi branjenici počinili genocid, a saslušale su 39 svjedoka i dva vještaka.

Zaštićeni svjedok SM-110, bivši pripadnik Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, ispričao je da je od jednog starca saznao da mu je Stanišić ponudio da ubija zarobljenike koji su dovezeni u Petkovce, selo kod Zvornika.

 

Zarobljeni muškarci, kako je kazao, bili su u civilnoj odjeći i prevezeni su u novu školu. Svjedok tvrdi da je vidio Stanišića i Miloševića, kojeg je opisao kao bezbjednjaka u brigadi, kako stoje kod autobusa i razgovaraju.

 

“Čuo sam povremene pucnje za vrijeme boravka zatvorenika. Čuo sam i da su odvođeni na branu i da su tamo poubijani”, rekao je svjedok i dodao da je dobio Stanišićevo naređenje da učestvuje u čišćenju škole u kojoj su bili zarobljenici, te je po dolasku u pomoćnom objektu vidio mrtve ljude na gomili.

 

Mještanke prale krv

 

Marko Spasojević je kazao da su ljudi iz jednog kamiona, koji su u Petkovce dovezeni iz Srebrenice, “vrištali i tražili vodu”. U manjim grupama, kako je izjavio, počeli su iskakati i bježati, ali su ih vojnici, koji nisu bili mještani, ubijali.

 

“Oni ubijaju odmah, ovi vojnici koji su došli u pratnji. Nikakvo upozorenje… Kratko su bježali, odmah ga dočeka i ubije”, rekao je Spasojević, dodavši da su mještanke “prale krv”.

 

Bivši pripadnik Brnjičke čete Šestog bataljona Ratko Josipović je kazao da mu je komandir čete javio da je u Petkovce stiglo do osam autobusa sa zarobljenicima. Tada mu je preneseno da zarobljenike u novoj školi čuvaju vojni i civilni policajci s kojima su došli.

 

“Preko sredstava informisanja sam čuo kao da su pobijeni tu kod brane”, rekao je Josipović.

Zoran Tomanić je kazao da je kao ispomoć poslan u Petkovce, gdje je bila komanda Šestog bataljona. On se prisjetio kako je 11. jula 1995. stigao kamion sa oko 100 zarobljenika, koji se zaustavio u blizini komande u staroj školi.

 

Nakon sprovođenja zarobljenika, kako je naveo, iza ovog objekta čuo je kraći rafal, ali mu nije poznato zašto se pucalo. Narednog dana je kod nove škole vidio dvije fleke od krvi i odjeću.

 

Svjedok, na čiji zahtjev je Sudsko vijeće zabranilo objavu imena i prezimena, rekao je da je u razgovoru sa starijim muškarcem, koji je živio u obližnjim Đulićima, saznao da su mještani Petkovaca pozivani da ubijaju Srebreničane. On je također čuo da su Srebreničani maltretirani i ubijani u novoj školi u Petkovcima, u kojoj su bili zatvoreni prije odvođenja na obližnju branu, gdje je nastavljeno ubijanje.

 

Bivši pripadnik inžinjerijske jedinice Žarko Savić je kazao da je jedna od lokacija koje je bagerom iskopavao bila kod brane u blizini sela Petkovci. Izvjesni Damjan Lazarević, kojeg je doživljavao kao pretpostavljenog, pokazivao je lokacije koje je trebalo iskopati.

 

“Došli smo ispod brane. Damjan je rekao: ‘Ovdje kopaj.’ Tamo su bili leševi, smrad…”, prisjetio se svjedok.

 

Ljubo Gavrić je kazao da se pričalo kako su vojni policajci Zvorničke brigade VRS-a obezbjeđivali srebreničke zarobljenike u Petkovcima.

 

“Čuo sam iz priča da su pobijeni. Bilo je priča da su bačeni u neku branu”, rekao je svjedok te dodao da mu je poznato da je optuženi Stanišić komandovao bataljonom sa sjedištem u Petkovcima, ali da ne zna ko je bio njegov zamjenik.

 

Svjedok SM-108 je izjavio da je sredinom jula 1995. na brani u blizini Petkovaca iskopavao jamu u koju su ukopani leševi.

 

“Obučeni su bili. Poneko je bio bos. Potrbuške su ležali. Mogao sam samo pretpostaviti da su muslimani”, prisjetio se on.

 

Pucnjava iz pravca škole

 

Tužilaštvo je pročitao iskaz iz istrage koji je Stanišić dao u svojstvu osumnjičenog i u kojem je kazao da je 14. jula 1995. bio u komandi bataljona, te da mu je zamjenik rekao kako u novu školu u Petkovcima trebaju stići zarobljenici.

 

“Zamjenik je izvijestio da je stigla vojska da ih obezbjeđuje”, kazao je Stanišić.

 

Dok je bio u komandi bataljona, kako je rekao, čuo je pucnjavu koja je dolazila iz pravca nove škole. Stanišić je kazao kako je u jutarnjim satima 15. jula otišao na položaj, na istureno komandno mjesto, gdje je bio cijeli dan.

 

Za ubistva Srebreničana u školi u Petkovcima i obližnjoj brani optuženi Marko Milošević je, prema izjavi koju je dao haškim istražiocima, saznao nekoliko dana kasnije.

 

Vještak Richard Butler je rekao da su optuženi mogli osigurati da oprema, ljudstvo i objekti na području Zvornika ne budu korišteni za ubijanje Srebreničana u julu 1995. godine.

 

Oprema Zvorničke brigade VRS-a, kako je zaključio Butler, imala je “određenu ulogu u počinjenju zločina”. Naveo je da se u dokumentaciji nalaze dva putna naloga Šestog bataljona od 15. jula 1995. za vozila za kretanje od škole, gdje su držani zarobljenici, do mjesta pogubljenja na brani. Dodao je da ne zna da li je na putnim nalozima potpis komandanta bataljona.

 

Većina svjedoka Odbrane je rekla da su čuli za ubistva na brani, ali im nije poznato ko je za njih kriv.

“Pričalo se da je neka vojska dovela neke zarobljenike u novu školu”, izjavio je Vojo Radović, bivši pripadnik Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, istaknuvši da vojnici nisu pozivani da sa borbenog položaja dođu i čuvaju zarobljenike.

 

Miladin Aćimović je kazao da je iz medija saznao o dešavanjima u Petkovcima. Izjavio je kako Šesti bataljon nije koristio novu školu za svoje potrebe.

 

Zoran Jovanović je rekao da Šesti bataljon Zvorničke brigade VRS-a na čelu sa optuženim Stanišićem nije u julu 1995. godine dobio naredbu o prihvatanju zarobljenika iz Srebrenice. Dodao je da nije čuo za “transport i likvidaciju zarobljenika”, te da nova škola u Petkovcima nije bila u nadležnosti Šestog bataljona.

Milomir Čelić je nakon pada Srebrenice, kao komandir druge čete u Šestom bataljonu, bio na položaju u blizini Petkovaca, gdje je viđao Stanišića i Miloševića.

 

“Komanda bataljona bila je na isturenom komandnom mjestu, na položaju”, izjavio je Čelić. On je napomenuo da nije čuo da je bilo koja četa Šestog bataljona čuvala zarobljenike, kao i da je Stanišić pružao bilo koji vid podrške u vezi sa zarobljenicima.

 

Pripadnik Stanišićeve jedinice Mirko Deurić je kazao kako nije čuo da su njegove kolege čuvale zarobljenike u Petkovcima, niti učestvovale u ubistvima na brani. Svjedok Nikola Stević je rekao da je u julu 1995. godine “primijetio neku nepoznatu vojsku u školi u Petkovcima”.

 

Svjedok Dragan Aćimović je poslije 12. jula pričao s mještanima Petkovaca, koji su mu kazali da im nisu poznati ljudi koji su doveli zarobljenike. Na pitanje da li ih je neko iz komande pozivao da čuvaju zarobljenike, svjedok je odgovorio da je čuo “da niko nikoga nije zvao”.

 

Optuženi Stanišić i Milošević su proveli devet mjeseci u pritvoru, a trenutno se brane sa slobode.















31.03.2017.

NORMALNI NENORMALNI SVIJET

Normalni nenormalni svijet

Tomislav Jakić

Autor
31.3.2017.



Image result for tomislav jakić

//////////////////////////////

Je li normalno da se u demokraciji (hrvatskoj, svakako), a puna su nam je usta, grubo etiketira sve koji drugačije razmišljaju, koji ne prihvaćaju predrasude, netoleranciju i uskonacionalistički diskurs, da ih se proglašava (ili namjerava proglasiti) veleizdajnicima, ili da im se – u najboljem slučaju – prijeti lustracijom? Nije, ali to je svakodnevica koja je prihvaćena. Baš kao i to da Crkva arbitrira u notorno političkim pitanjima, da se nameće kao ravnopravni partner državi. Ni to nije normalno, ali i to se događa (uključujući biskupe koji mole da nestane protunarodna vlast, koja – doduše – nije protunarodna, narod ju je izabrao, ali nije njima po volji). Sve su to elementi današnjeg normalnoga svijeta i okruženja, što nisu normalni. Pa, ako nemamo snage da to promijenimo, mogli bismo, morali bismo toga biti svjesni. Ako ništa drugo – barem to.

Svijet se mijenja. To je točno, ali to nije i sve. Nisu, naime, promjene ono što obilježava današnjicu, nego njihov karakter: potpuno izokretanje stvari, odnosno – kratko i jasno – to da smo sve ono što je do jučer bilo nenormalno počeli smatrati i prihvaćati (!) kao normalno. Naravno, promjena se nije dogodila od jučer do danas, ma koliko da je bila izvanredno brza. Ta je promjena rezultat procesa koji traje i koji svakim novim korakom u svojemu napredovanju dobiva na zamahu, brzini i sveobuhvatnosti.

 Paradoksalno, ali istinito: sve je započelo krajem Hladnoga rata, čemu se čovječanstvo nadalo desetljećima, živeći u sjeni prijetećeg nuklearnog sraza dviju super-sila i njihovih blokova, sraza što ga je sprječavala samo koliko krhka, toliko i sigurna – u smislu onemogućavanja otvorenoga sukoba – ravnoteža straha. Kada je Zapadu napokon uspjelo, dijelom zahvaljujući svojim desetljetnim naporima, ali znatno više “ugrađenim” greškama konkurentskog sustava, onoga na Istoku, srušiti ono što je kolokvijalno bilo poznato pod imenom “komunizam”, mada je od izvorne ideje komunizma bilo neizmjerno daleko, otvoren je prostor za proces uvođenja nenormalnog kao normalnog. I to na svim razinama i u svim područjima.

Istočni je sustav bio u pravilu autokratski, nerijetko diktatorski, jednostranački, o ljudskim se pravima (onim političkima) nije ni razmišljalo, ali imao je snažno izraženu socijalnu notu, ili je u najmanju ruku nastojao da ona bude jednim od njegovih obilježja. No, ljude na Istoku nije impresioniralo to da svako dijete ima mjesto u jaslicama i vrtiću, da je školovanje slobodno i besplatno (mada je u početku tu bilo grdnih zastranjivanja, kada se – na primjer u Čehoslovačkoj – onemogućavalo djeci iz građanskih obitelji studiranje, jer se htjelo stvoriti “novu inteligenciju” s korjenima u radništvu i seljaštvu), da je zdravstvena zaštita besplatna i – mada nerijetko u zaostatku za onom na Zapadu – dostupna svima. Ne, njih je impresioniralo to, da na Zapadu čovjek može izaći na ulicu i vikati protiv vlade i predsjednika, a da ne bude odmah strpan u zatvor, da su trgovine pune raznolike robe (potrošačko društvo kojega danas osuđuje i Papa), da može pokretati vlastite poslove bez, barem vidljivog, miješanja države – ako, naravno, uredno plaća porez. I, iznad svega, impresoniralo ih je to da ljudi sa Zapada slobodno putuju. Nisu vidjeli, ili nisu htjeli vidjeti drugu stranu medalje: siromaštvo, beskućnike, dužničko ropstvo, nezaposlenost, stare koji nemaju dovoljno novca da bi se liječili, javno zdravstvo što je nerijetko na zastrašujuće niskoj razini uz ono privatno gdje se, ali uz grdne pare, može dobiti praktično sve. Bilo kako bilo, razlike su pale s padom Berlinskog zida koji je  simbolički označio i krah jednoga sustava uspostavljenoga u Oktobarskoj revoluciji prije ravno jednoga stoljeća. U borbi dvaju sustava, kapitalističkog i socijalističkog, jer o tome i samo o tome je bila riječ, prevagu je odnio kapitalizam. I počeo odmah bahato uživati u svojoj pobjedi, namećući dojučerašnjim “istočnjacima” svoj model drustvenih i gospodarskih odnosa, preslikavajući doslovno na “novooslobođene” zemlje taj svoj model, bez uzimanja u obzir notorne činjenice da svaka zemlja i svaki narod imaju svoje posebnosti i da univerzalnog modela za cijeli svijet naprosto niti ima, niti ga treba ili može biti.

Što nas dovodi do današnjega svijeta u kojemu je nenormalno postalo normalnim. Je li normalno da jedna svjetska sila, ma kako moćna bila, diktira  cijelome svijetu što će raditi i kako će živjeti? Nije, ali to se događa i malo je onih koji se tome opiru. Je li normalno da sljednica nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, mada se odavno “odlijepila” i od same ideje socijalizma, bude u sve većoj mjeri tretirana kao najveća opasnost za “slobodni svijet”, kao stvarni ili potencijalni agresor? Nije, ali politika tzv. obuzdavanja Rusije i njezinoga okruživanja članicama Atlantskoga pakta nezadrživo ide dalje.  Je li normalno slati pojačanja na ruske granice i stvarati anti-rusku histeriju, a kada Moskva na to odgovori manevrima uz granicu upregnuti cijeli propagandni aparat Zapada, ono što se naziva mainstream medijima, u antirusku kampanju takvoga intenziteta kakav ne pamte ni kroničari Hladnoga rata? Nije, ali uzmite u ruke novine, ili uključite televizor i odgovor će vam biti jasan. Je li normalno planski rušiti vlade pojedinih zemalja, kako bi se u njima uspostavili vazalni režimi koji bi bili po volji interesima velikih korporacija što iza kulisa povlače konce? Nije, ali tome svjedočimo već godinama, uz zaista izlizanu priču kako je riječ o borbi za demokraciju, a protiv nenarodnih i nedemokratskih režima. Pri tome o stotinama tisuća mrtvih kojima se plaća ta “bombaška demokracija”, o kaosu ne samo u pojedinim zemljama (Afganistan, Irak, Libija), nego i u cijelim regijama, izvještavaju – pored ruskih medija (a oni – “znamo” – lažu) tek poneki nezavisni internetski portal i rijetki još preostali novinari koji zaslužuju to ime. S time u vezi: je li normalno da je cijela jedna profesija – novinarstvo – koja je smatrana potpornim stupom demokratskog ustroja pretvorena u slugu interesa onih što, mimo svih demokratskih pravila, kroje sudbinu svijeta? Nije, ali činjenica je da nema više ni jednoga medija kojega bi poslovični prosječni građanin mogao bez rezerve smatrati objektivnim i kojemu bi, i opet: bez zadrške, mogao vjerovati. Je li normalno da je, doslovno, stvoren globalni terorizam kao saveznik u rušenju “nepoćudnih” režima, a ni sada, kada pod njegov udar dolaze i Evropa, i SAD, nema snage ni volje za zajedničkom akcijom protiv njega? Nije, naravno, ali to se događa. Je li normalno da se bezočno laže – u politici i u medijima, da se – povijesno utvrđenim činjenicama i dokazivim podacima usprkos, kako povijesnim, tako i aktualnim – iznova “piše” povijest, i ona jučerašnja, i ova današnja? Nije, ali s povijesnim revizionizmom suočeni smo na dnevnoj osnovi, a one političke snage što bi mu se trebale oduprijeti – šute, bojeći se gubitka glasova na idućim izborima. Je li normalno da je zaboravljeno ono što se nekada nazivalo općim ili društvenim interesom i da je ustupilo mjesto isključivo individualnim (odnosno korporativnim) interesima, a da dobrobit građana nikoga ne zanima? Nije, ali želja za vlašću nadvladala je sve. Zbog nje nenormalno je postalo normalno, a svi oni što ih se nekada smatralo normalnima preselit će se, bili oni toga svjesni ili ne, u kategoriju nenormalnih, budala, ili “redikula” kako je to svojedobno lijepo izrazio jedan zastupnik u Hrvatskome saboru.

Je li normalno da se u demokraciji (hrvatskoj, svakako), a puna su nam je usta, grubo etiketira sve koji drugačije razmišljaju, koji ne prihvaćaju predrasude, netoleranciju i uskonacionalistički diskurs, da ih se proglašava (ili namjerava proglasiti) veleizdajnicima, ili da im se – u najboljem slučaju – prijeti lustracijom? Nije, ali to je svakodnevica koja je prihvaćena. Baš kao i to da Crkva arbitrira u notorno političkim pitanjima, da se nameće kao ravnopravni partner državi. Ni to nije normalno, ali i to se događa (uključujući biskupe koji mole da nestane protunarodna vlast, koja – doduše – nije protunarodna, narod ju je izabrao, ali nije njima po volji). Sve su to elementi današnjeg normalnoga svijeta i okruženja, što nisu normalni. Pa, ako nemamo snage da to promijenimo, mogli bismo, morali bismo toga biti svjesni. Ako ništa drugo – barem to.

Novosti


///////////////////
31.03.2017.

NAREDIO STRIJELjANjE VIŠE OD 700 MUŠKARACA I DJEČAKA: OSTOJI STANIŠIĆU 11 GODINA ZATVORA ZA GENOCID U SREBRENICI

NAREDIO STRIJELJANJE VIŠE OD 700 MUŠKARACA I DJEČAKA: Stanišiću 11 godina zatvora za genocid u Srebrenici

Ostoja Stanišić, bivši komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske, proglašen je krivim za učešće u zločinu na brani u Petkovcima, kada je strijeljano više od 700 zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice





Državni sud proglasio je Ostoju Stanišića krivim za pomaganje genocida počinjenog u julu 1995. u Srebrenici i osudio ga na 11 godina zatvora, dok je Marko Milošević oslobođen krivice.

 

Stanišiću je izrečena kazna po krivičnom zakonu bivše Jugoslavije.

 
U kratkom obrazloženju presude, Sudsko vijeće je kazalo da kaznu smatra adekvatnom te da ona “predstavlja odraz društvene osude djela”.
 
Vijeće je kazalo i da je uvjereno da je Stanišić imao “potpuni uvid u sva dešavanja i da je pomagao istrebljenje Bošnjaka iz Srebrenice”.
 
Istom presudom, Marko Milošević oslobođen je krivice za genocid, a Vijeće je kazalo da iako je utvrđeno da se on u julu 1995. nalazio u Petkovcima i bio zamjenik komandanta Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, da “nije izveden niti jedan dokaz da je Stanišić prebacio neke ovlasti na njega kao zamjenika”.
 
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe, javlja Detektor.ba.

 

(Vijesti.ba)

//////////////////////////////////////
//////////////////////////////////////

INTERPOL IZDAO CRVENE POTJERNICE: Nalog za hapšenje tri suradnika Vojislava Šešelja

Petar Јojić, Jovo Ostojić i Vjerica Radeta optuženi su za nepoštovanje suda i za prijetnje, zastrašivanja i korupciju, odnosno nuđenje mita u vezi sa postupkom protiv Šešelja


INTERPOL  je izdao crvene potjernice za tri člana Srpske radikalne stranke iz Srbije: Petrom Јojićem, Vjericom Radetom i Јovom Ostojićem, koji se terete za uticanje na svjedoke u postupku protiv njihovog stranačkog lidera Vojislava Šešelja pred Haškim tribunalom.

 

Crvene potjernice izdate su na zahtjev Haškog tribunala i stupile su na snagu 16. marta 2017. godine.

 

INTERPOLl je o tome obavijestio Tribunal 24. marta 2017. godine.

 

Јojić, Ostojić i Radeta optuženi su za nepoštovanje suda i za prijetnje, zastrašivanja i korupciju, odnosno nuđenje mita u vezi sa postupkom protiv Šešelja, podsjeća se u saopćenju iz Haškog tribunala.

 

Budući da Srbija od izdavanja naloga za hapšenje 19. januara 2015. godine nije uradila ništa po tom pitanju, a u skladu sa svojim obavezama prema Haškom tribunalu, Sudsko vijeće izdalo je međunarodne potjernice za njima 5. oktobra 2016. godine.

 

Tribunal je više puta ovo pitanje postavljao i pred Vijećem sigurnosti i Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda.

31.03.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ : TRIKOVI IZ KNjIGE HITLERIZMA

Kurspahić: Trikovi iz knjige hitlerizma

U američkom slučaju, u lekcijama profesora Snajdera, riječ je o očuvanju institucija dok one kod nas nikada nisu ni uspostavljene (Ilustrativna fotografija)

U američkom slučaju, u lekcijama profesora Snajdera, riječ je o očuvanju institucija dok one kod nas nikada nisu ni uspostavljene (Ilustrativna fotografija)

///////////////////////////////

(Komentar*)

U najnovijoj epizodi američke humorističko-satirične emisije „Uživo sa Billom Maherom“ voditelj – Maher – zasmijavao je publiku i goste u studiju nabrajajući navike novog američkog predsjednika po kojima ga podsjeća na diktatore iz „trećeg svijeta“: voli da stavlja svoje ime na zgrade, zapošljava članove uže porodice, drži masovne skupove, mrzi štampu, okrivljuje manjine ... Jedan od gostiju, profesor istorije na prestižnom elitnom Yale Univerzitetu Timoti Snajder (Timothy Snyder), na to je unio notu krajnje ozbiljnosti u inače zabavan program: „Ja se ničemu od toga neću smijati!“, rekao je opominjući kako njega sve to više podsjeća na tridesete godine prošlog stoljeća.

„Izdvojiti grupu susjeda i građana i povezati ih s nekom globalnom prijetnjom – to podsjeća na tridesete: mi mislimo o Hitleru i Staljinu kao o superzlikovcima ali oni su mogli doći na vlast samo uz neku vrstu saglasnosti“, kaže Snyder. Hitler jeste izabran za kancelara Njemačke u januaru 1933., a Staljin je stekao apsolutno moć u Partiji eliminišući svakoga ko bi mu stao na put.

Snajder je autor knjige „O tiraniji: Dvadeset lekcija iz dvadesetog stoljeća“ čijem je naslovu – u sažetom pregledu tih lekcija na društvenim mrežama na Internetu - dodao i podnaslov „Kako preživjeti u Trampovoj Americi“.

Američki predsjednik Donal Trump

Američki predsjednik Donal Trump


Preporuke uglednog istoričara, iako u ovom slučaju fokusirane na „Trampovu Ameriku“, imaju univerzalnu, globalnu vrijednost, i u vrlo drastičnoj formi primjenjive su ne samo u Bosni i Hercegovini nego i državama koje su formalno dalje odmakle u tranziciji prema demokratiji. Navešću, u sažetom obliku, samo prvih pet od Snajderovih dvadeset preporuka.

Prva je: ne prihvataj poslušnost unaprijed jer nasilnici na vlasti računaju na tu „očekivanu poslušnost“ i to ubrzava širenje neslobode.

Druga: štiti institucije – sudove, medije, novine – jer se institucije ne mogu same braniti i one se ruše kao domino osim ako svaku branite od samog početka.

Treća: naglašavaj profesionalnu etiku jer teško je kršiti vladavinu prava bez učešća pravnika ili održavati namještene sudske procese bez sudija.

Četvrta: kad slušaš političare pripazi na njihovu upotrebu velikih riječi kao što su „terorizam“ i „ekstremizam“ ili fatalnih kakve su „izuzetak“ i „hitnost“ i usprotivi se patriotskom rječniku.

Peta: budi pribran kad se nezamislivo desi, recimo teroristički napad, podsjeti se da diktatori ili čekaju ili planiraju takve događaje da učvrste vlast – misli o paljevini Rajhstaga (Reichstag) – jer takvi događaji eliminišu opoziciju i to je najstariji trik u knjizi hitlerizma ...

Sve podsjeća na tridesete godine prošlog vijeka: Timoti Snajder

Sve podsjeća na tridesete godine prošlog vijeka: Timoti Snajder


Očekivana poslušnost, urušavanje institucija, korumpirano pravosuđe, patriotski rječnik, proizvođenje kriza i napetosti da se učvrsti vlast – kako to sve poznato i bosanski, pa i šire – balkanski, zvuči.

U Bosni i Hercegovini – „poslušnost unaprijed“ osigurana je već prirodom sistema vladavine „konstitutivnih naroda“ u kojem ćete se ili uhvatiti u kolo nacionalizma ili ćete biti marginalizovani u javnosti koja je odavno izgubila nadu pa i izglednu ponudu za nešto bolje, a građanska neposlušnost i kritičnost biće izložene podsmijehu kakvom je bio izložen anegdotski slavni pisac u sarajevskoj kafani s pitanjem: „A napiše li ste štogod?“

O urušavanju institucija da se i ne govori. Čak i parlamenti i vlade, poslanici i ministri, uprave javnih preduzeća i obrazovne ustanove funkcionišu na daljinsko upravljanje partijskih centrala i bivaju blokirane kad god se to prohtije partijskim šefovima sve do omalovažavanja odluka i samog Ustavnog suda.

A profesionalna etika? Ideja vladavine prava zamućena je sve očevidnijim miješanjem vladajućih partija u „nezavisno pravosuđe“, hapšenjima i podizanjem pa odbacivanjem optužnica, u kojem onda javnosti ostaje gorak okus politički motivisanih progona i duboko podozrenje u bilo kakvu perspektivu uspostave zaista nezavisnog pravosuđa.

Zloupotreba „patriotskog rječnika“ ustalila se kao najsigurniji način osvajanja i očuvanja vlasti, a bila je dominantna u uređivačkoj politici ratnohuškačkih medija

Zloupotreba „patriotskog rječnika“ ustalila se kao najsigurniji način osvajanja i očuvanja vlasti, a bila je dominantna u uređivačkoj politici ratnohuškačkih medija


Zloupotreba „patriotskog rječnika“ ustalila se kao najsigurniji način osvajanja i očuvanja vlasti a bila je dominantna u uređivačkoj politici ratnohuškačkih medija kulminirajući u izjavi televizijske novinarke:

„Ponosna sam da lažem za svoju domovinu“.

Zapanjujuće je da se demokratska javnost u najmoćnijoj državi svijeta, sa najdužim periodom funkcionirajuće demokratije – bez ratova i pustošenja na njenoj teritoriji – u kritičkim viđenjima uglednog istoričara suočava sa istim izazovima i strahovima s kojima se nose balkanske „demokratije u pokušaju“.

Ali, treba zapaziti i bitnu razliku: u američkom slučaju, u lekcijama profesora Snajdera, riječ je o očuvanju institucija dok one kod nas nikada nisu ni uspostavljene. One su od početka postale plijen nacionalističkih oligarhija koje su – sa osloncem na te institucije – mogle da pustoše društvena dobra u korumpiranom procesu privatizacije, namještenim i štetnim ugovorima i imenovanjem najbližih srodnika i stranačkih lojalista na diplomatske i druge najunosnije javne funkcije. U američkom slučaju institucije jesu na udaru ali se pokazuju i kao najveća prepreka samovolji nove vlasti: sudije stavljaju van snage predsjedničke vanredne mjere, mediji predano istražuju veze i moguće unosne poslove najužeg predsjedničkog okruženja s Rusijom, Kongres – s republikanskom većinom – odbija njegov projekt zdravstvenog osiguranja. Humor i satira su dio tog pozitivnog odgovora kao što je i upozorenje na sličnosti s tridesetima poticaj na očuvanje i korištenje institucija i instrumenata demokratije.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa

//////////////////

//////////////////////////////
31.03.2017.

NAPADI NA FRANjEVCE ZBOG PROTIVLjENjA PODJELI BOSNE I HERCEGOVINE

Napadi na franjevce zbog protivljenja podjeli BiH


Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini realna opasnost, smatra fra Franjo Ninić (na fotografiji: franjevci dolaze na otvaranje škole u Varešu, 2009.)

Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini realna opasnost, smatra fra Franjo Ninić (na fotografiji: franjevci dolaze na otvaranje škole u Varešu, 2009.)

///////////////////////////////////

/////////////////////////////

Search Results

Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
More images for bosanski franjevci fotosReport images

////////////////////////////

Nisu rijetki napadi u Bosni i Hercegovini na bosanske franjevce i to od medija koji pokušavaju umanjiti njihovu ulogu u očuvanju hrvatskog i katoličkog identiteta ljudi, ali i očuvanju cjelovitosti BiH.

Tako nedavno, nepravedno iskorišteni i spomenuti fra Anđeo Zvizdović koji je relevantna orjentacijska i povijesna činjenica te odrednica ponašanja bosanskih franjevaca u BiH, bio je dovoljan povod da franjevački intelektualci Bosne Srebrene progovore o svojoj ulozi u Bosni kakvu imaju tijekom više od sedam stoljeća. Za Radio Slobodna Evropa kažu da su sve kritike koje trpe nastale samo iz jednog razloga – jer su se usprotivili podjeli Bosne i Hercegovine odnosno stvaranju "Herceg-Bosne".

Bosanske franjevce, koji su se kroz cijelu povijest trudili oko očuvanja BiH, domovine svih njezinih naroda, oko gradnje crkava, suživota, njegovanja kulturnih dobara i očuvanja ljudi te povratka, sve više se napada od strane pojedinih medija.

U narodu poznati kao „ujaci“ zbog svoje bliskosti s ljudima nazvani su od strane medijskih promotora „navodnih“ hrvatskih interesa „daidžama“ jer ih se pokušava svrstati u unutarbošnjačke krugove. Nazivani su udbašima koji žive dobro i mire se s ukidanjem političkih prava svoga vlastitog naroda.

Fra Franjo Ninić, župni vikar u Franjevačkom samostanu u Tuzli, nedavno se na društvenim mrežama javno oglasio usprotivivši se nedavno objavljenom tekstu Davora Ivankovića iz Večernjeg lista.

Naime, Ivanković Hrvate u Bosni tretira tako da ponižava fra Anđela Zvizdovića koji je, tvrdi, posjedovao mentalitet „zimije“, koji u turskom smislu označava uvjete pod kojima se na islamskom prostoru tretira katolička manjina – šuti i trpi. Fra Franjo Ninić trenutačnu hrvatsku politiku u BiH promatra kao realnu opasnost za politički razdor unutar Crkve u BiH.

"Smatram da je realna opasnost za Crkvu hrvatska politika u BiH, posebice njezini medijski serviseri, naročito Večernji list i različiti navodni 'hrvatski' portali. Oni žele zbog vlastitoga interesa napraviti politički sukob ili politički razdor unutar Crkve. To smatram realnom opasnošću za naš sadašnji 'politički' život, mada je nama već dovoljno tih političkih podjela koje su već učinjene. Praviti umjetnu podjelu u crkvenom prostoru je samo po sebi veoma opasno. Zato smatram da bi trebali i crkveni predstavnici kao i politički predstavnici, koji se kriju iza svojih novinarskih potrčkala, te svoje stavove postaviti na malo zdravije i iskrenije temelje. U svojoj reakciji na spomenuti tekst u Večernjem listu doslovno sam napisao: 'Opasnost od zlobnoga politikantskoga projekta stvaranja podjele na bosansku (izdajničku, zimijsku, mimikrijsku) crkvu i hercegovačku (ispravnu, narodnu i patriotsku) crkvu ovdje je vidljiva i najobičnijem promatraču'", dodaje fra Franjo Ninić.

Profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević smatra da napadi na bosanske franjevce dolaze samo iz jednog razloga – zbog njihovog protivljenja podjeli Bosne i Hercegovine, odnosno stvaranju "Herceg-Bosne".

"Meni se čini da kritičari bosanskih franjevaca postavljaju naciju iznad vjere. Oni ismijavaju kršćanstvo i katoličanstvo. Nisu poznavatelji ni Bosne, ni bosanskog franjevaštva, ni bosanskih Hrvata jer nisu nikada razumjeli karakter Bosne. Bosna se ne može dijeliti tako da bi se stvarale male državice čistih prostora. To je ono što je sada tako dijabolično, tako đavolski postavljeno, kao određena vrsta ovozemaljske utopije", ocjenjuje fra Ivan Šarčević.

Fra Ivan Šarčević: Bosna se ne može dijeliti

Fra Ivan Šarčević: Bosna se ne može dijeliti


Sve je to opomena koja vodi u novu katastrofu, riječi su fra Šarčevića.

"Oni nisu shvatili da je bosansko franjevaštvo usko vezano uz narod koji živi u pluralnoj državi i ovdje nitko ne može ostvariti čistu etničku, niti čistu religijsku državu", ukazuje fra Ivan Šarčević.

Uloga bosanskih franjevaca, isključiv je profesor fra Ivan Šarčević, ne smije se diskreditirati. Franjevci su svjesni svoga poslanja među ljude koji žive u pluralnom, sekularnom, ispresijecanom i podjeljenom društvu.

Bosanski franjevci ne boje se niti kritika, ali ne strahuju ni od raskola.

"S druge strane, postoji jedna islamofobična pozicija koju svi kritičari bosanskog franjevaštva imaju, a u posljednje vrijeme se nadovezuje na Tuđmanovu (Franjo) apsolutnu negaciju Bosne jer je smatrao kolonijalnom tvorevinom kao što je Milošević (Slobodan) smatrao Bosnu srpskom oblasti", konstatira fra Šarčević.

Jedan od franjevaca koji je vrlo često meta kritika tzv. "prohrvatske politike" i medija je fra Drago Bojić, intelektualac, medijski kritičar, pisac i branitelj cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

Za RSE fra Bojić naglašava da napadi na bosanske franjevce ne dolaze samo iz hercegovačkih krugova, a naziva ih se pogrdnim imenima – poltronima i papučarima.

Traumatizirano bh. društvo treba snagu

Ipak, sada je pitanje dosljednosti bosanskih franjevaca koji nisu opterećeni uskoćama političkog katolicizma, niti nacionalizma.

"Smatram da i dalje ima ljudi u Bosni Srebrenoj koji nastoje svojim djelovanjem i životom svjedočiti ono najbolje što mi baštinimo od bosanskog franjevaštva – otvorenost prema drugima i dijalog. Zato mislim da je vrlo važno istaknuti da barem pojedinci u povijesti Bosne Srebrene tu politiku bosanskih katolika i Hrvata prema drugima ne grade isključivo na šovinističkim, nacionalističkim i fundamentalističkim konceptima prema drugima, nego na onim najvažnijim temeljnim vrijednostima kršćanstva, franjevaštva i humanizma a to je vrlo važno za ovo naše vrijeme", kaže fra Drago Bojić.

Da li je uopće moguće pisati povijest pluralne Bosne i Hercegovine bez bosanskih franjevaca?

"Franjevci u Bosni su uvijek gradili identitete koji nisu isključivi prema drugima, tražeći da se poštuje vlastita razlika i prihvati i zadrži razlika drugoga te gradi taj bosansko-hercegovački društveni, religijski i nacionalni mozaik koji je sada velikim dijelom, zahvaljujući separitističkim i nacionalističkim politikama, urušen. Ja budućnost Bosne Srebrene i ljudi koji su općenito vezani za vjerske zajednice gledam na način da bi trebalo puno više uložiti snage u traumatizirano bosansko-hercegovačko društvo koje je izlomljeno na svim razinama, da uvažavajući njihove patnje, muke i povijesti, mogne se graditi povjerenje, transetnička i transreligijska pravda koja će postaviti temelje za jedno društvo u kojem će biti mjesta za ljude koji će se voditi univerzalnim humanističkim vrijednostima", naglašava fra Drago Bojić.

Fra Drago Bojić: Separatističke i nacionalističke politike velikim dijelom urušile bh. mozaik

Fra Drago Bojić: Separatističke i nacionalističke politike velikim dijelom urušile bh. mozaik


Stoga, fra Franjo Ninić poziva na ispravan dijalog između političkih i vjerskih dužnosnika, odnosno onih koji kreiraju život ljudi u Bosni i Hercegovini.

"Očekujem i apeliram da i crkveni 'politički' govor, pa i naš bosansko – franjevački, bude jasniji u ovom našem političkom i medijskom metežu. Tek tada možemo govoriti o napretku hrvatske zajednice u BiH, ali i sačuvati mjesto Crkve u demokratskom poretku, koja mora biti od politike striktno odvojena, ali ipak mora sačuvati svoju bitnu ulogu u društvenom životu.

Uloga bosanskih franjevaca u 'političkome' govoru i realnosti bh. društva je neodreciva, jer su oni ovdje više od sedam stotina godina. Oduvijek su franjevci, kao što to pokazuje njihova višestoljetna uloga u kulturnome, vjerskom i političkom životu BiH, željeli graditi suživot i odnose s onima koji drugačije misle i drugačije vjeruju, a da se to ne shvati, kao što to spomenute političke interpretacije žele pokazati, da su oni 'zimije', izdajice ili sluge tuđih gospodara. Potrebno je samo sagledati njihovu političku funkciju i zauzimanje u ratno i poratno vrijeme pozitivnim i vrijednim inicijativama u promicanju kulture suživota, tolerancije i zauzimanja za pravično rješavanje naše političke 'kvadrature kruga'", riječi su fra Franje Ninića.

Naši sugovornici se pitaju postoji li već neko vrijeme podla politička, medijska i obavještajna podvala kojom se želi unijeti podjela unutar Katoličke crkve u BiH, a koja ide toliko nisko da sarajevsku crkvu promatra kao izdajničku i nehrvatsku, a hercegovačku vidi na potpuno ispravnom putu.

Takva, potpuno pogrešno postavljena teza može dovesti samo do novih sukoba kojih je ovdje bilo i previše, a nakon kojih se BiH opet vraćala svome pluralnom i sekularnom identitetu.


//////////////////////////////////////








31.03.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ : UZURPATOR

Slobodan Vasković : Uzurpator


Mart 31. 2017.




!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

1.
Milorad Dodik napravio je novi veliki korak ka Haosu – nastavio je da otvoreno Uzurpira institucije, ojačavajući dodatno Autokratiju i Strahovladu, koju sprovodi, tako što je lično javno suspendovao Krivični zakon. I Pravosuđe, indirektno, ukinuo.
2.
Dodik se nije udostojo čak ni da pismenim putem suspenduje Krivični zakon, već je to učinio verbalno; Uzgred, nakon jednog “bitnog sastanka”, kako bi tim aktom dodatno ponizio institucije zadužene za sprovođenje KZ i pokazao sopstvenu nadmoć nad “sistemom”; Preciznije, Dodik je pokazao da sistem ne postoji, već da je stvari potpuno vulgarizovao – njegova riječ postaje Zakon onog trenutka kada je izgovori.
3.
Dodik je rekao da protiv radnika Željeznica Republike Srpske, koji su nedavno štrajkovali, neće biti pokrenuti nikakvi disciplinski postupci.
“Nikakvih sankcija neće biti za ljude koji su učestvovali u tom štrajku, iako postoji ozbiljna krivična odgovornost za one koji su zaustavili saobraćaj. Možete da štrajkujete, ali nemate pravo da ometate druge da obavljaju svoju djelatnost i to je nešto što ćemo poštovati, ali smo rekli da zbog teške situacije ne treba sada da treniramo neku strogoću”, rekao je Dodik novinarima u Banjaluci.
On je naglasio da će se sutra zainteresovati za to pitanje i da će svako sankcionisanje biti obustavljeno. (RTRS)
4.
Ako je “teška situacija” niko ko počini “krivično djelo” neće odgovarati, Dodikov je novi Krizni Zakon.
Da li to znači da radnici “Željeznica RS”, sledeći put kada ostanu bez plata (a ostaće vrlo vrlo brzo) mogu direktora Dragana Savanovića baciti pod voz; Ili ga svezati za šine i tako svezanog pregaziti? Da li to znači da Marka Pavića, koji štiti nesposobnog Savanovića, mogu povezati na elektromrežu “Željeznica RS”, da se “malo prži”, kako bi konačno shvatio kakvog štetotičnu podržava?! Nedeljka Čubrilovića i Neđu Trninića mogli bi, možda, javno svezati za odbojnike, pa ih pretvoriti u palačinke, udarajući ih lokomotivom, in continuo?!
Iako bi se za eventualno “bacanje pod voz Savanovića”, “prženje na elektromreži Pavića”, “likvidiranje lokomotivom” Čubrilovića i Trninića, moglo reći da “postoji ozbiljna krivična odgovornost” , jasno je da “zbog teške situacije ne treba sada da treniramo neku strogoću”.
5.
Dodikova poruka je jasna: Slobodno činite krivična djela, samo ako ona nisu ni na koji način usmjerena protiv Dodika!
6.
“Teška situacija” je vrlo upotrebljiva, široka i, što je najbitnije, oslobađajuća kvalifikacija za one koji ubuduće budu protagonisti “ozbiljne krivične odgovornosti”.
Dodikov Usmeni Zakon sada otvara brojne mogućnosti prebijanja, pljačkanja, likvidiranja, ukoliko su posledica “teške situacije” počinioca/počinilaca.
Još ako počinioci sa njim popiju po krušku, a on ih, nakon izazivanja “ozbiljne krivične odgovornosti”, primiri, javno i pred kamerama, ne treba da beru brigu. Oslobođeni su i Dodik to rješava “još u toku dana”.
7.
Dodikova poruka nije nelogična, niti neočekivana – predugo su među njegovom bliskim saradnicima i ubice/masovne ubice, silovatelji, nalogodavci najmonstruoznijih zločina… (kako dani odmiču sve ih je više i više), o kojima Dodik sve zna, pa mu se, naspram njihovih nedjela, “ozbiljna krivična odgovornost” čini tek benignim kršenjem javnog reda i mira.
8. 
Dodikov Krizni Zakon, saopšten usmeno Naciji, u nekim dijelovima veoma je rigidan; Na primjer prema Uličnim Sviračima.
Iako je zaprepastio javnost tvrdnjom da on, Dodik, nešto ne zna, ističući da nije upoznat o slučaju da su dva uniformisana policajca pretukla u Banjaluci uličnog svirača, ruskog državljanina, Uzurpator je hitro reagovao, ispaljujući član Kriznog Zakona koji glasi: “Ako je kršio propise, nema veze što je Rus. Podržavam rad policije da uvede red, bez obzira kako to možda izgledalo grubo” (RTRS).
9.
U slobodnom prevodu – policija može i mora, da uvede red među Uličnim Sviračima, tom prostačkom, nasilnom, sirotinjskom bandom, ako treba i primjenom sile.
Istovremeno, nikako ne treba da se bavi onim što bi se moglo okarakterisati kao “ozbiljna krivična odgovornost”, jer tu djeluje, radi svoj posao, interveniše, sudi, presuđuje Sudija Dodik, pod uslovom da je “Teška situacija” iz koje on može izvući neku medijsku ili drugu korist.
10.
Dodikovo ponašanje je više nego “ozbiljna krivična odgovornost”, koje je već izazvalo brojne nesagledive štete, a nove tek slijede.
Sama činjenica da se on stavlja iznad Zakona i iznad Sudova i iznad svega što mu padne na pamet, da svjesno potiče bezakonje, koje izaziva velike štete, nije više u domenu “ozbiljne krivične odgovornosti”, već najtežih krivičnih djela.
11.
Dodik, u svom populističkom ludilu, ne uočava da će njegov “željeznički presedan” sada postati pravilo, a da će pravilo, zbog teške finansijske krize, prerasti u stampedo.
12.
Dodikovo ponašanje i javno djelovanje nije nikakva zaštita zaista ugroženih željezničara, policajaca ili bilo koje druge kategorije stanovništva, već je to demonstracija sile, vrlo vulgarna, drska i bezobrazna, do mjere da je nepodnošljiva; Njegovo javno uzurpiranje svih institucija, otvoreno derogiranje svih zakona vodi direktno u Haos i Bezakonje. Nasilje je propratna pojava tako uređenog društva.
Slobodan Vasković (Blog)

//////////////////
////////////////////////////////

Petak, 31. mart/ožujak 2017.

///////////////////////

///////////////////////

//////////////////

AFERA AGROKOR IZMIČE KONTROLI: Vlada Hrvatske krenula u prinudnu naplatu, blokirani skoro svi računi!

Vlada Hrvatske krenula u prinudnu naplatu, blokirani skoro svi računi!

///////////////////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49624823

Powered by Blogger.ba