Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

27.03.2017.

KAKO SE STVARALA RS - STUDIJA SLUČAJA UBISTVA MIODRAGA ŠUŠNICA 1. DIO

Kako se stvarala RS – studija slučaja ubistva Miodraga Šušnice 1. dio

Slobodan Vasković

Autor
27.3.2017. 



Kako se stvarala RS – studija slučaja ubistva Miodraga Šušnice 1. dio


/////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor, ubijen je 10.04.1992. godine u kafiću “Kajak” u Banjaluci. Šušnica je, iako penzionisan, radio za DB Srbije. Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su dvije osobe, Vladimir Todić i Neven Laka, tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su to učinili.
.....................................
...............................................

Zločin sa kojim su kriminalizirali Muslimane i Hrvate, a zatim ih počeli proganjati

Ubistvo Miodraga Šušnice, policijskog inspektora – dokumenti

piše: Slobodan Vasković

glas srpske

Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor, ubijen je 10.04.1992. godine u kafiću “Kajak” u Banjaluci. Šušnica je, iako penzionisan, radio za DB Srbije.

Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su dvije osobe, Vladimir Todić i Neven Laka, tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su to učinili.

Nikada nisu rasvijetljeni ni motivi ubistva. Pripremajući ovaj tekst, u razgovorima, su se iskristalisala dva povoda ubistva Šušnice, kao i nesporna činjenica da je tog dana postojala svjesna i organizovana namjera likvidacije određenih lica. I da je ta namjera, u svoj svojoj monstruoznosti, sprovedena u djelo.

1) Šušnica je “ubijen greškom”, a ubice su imale namjeru da likvidiraju druga lica, Muslimane i Hrvate, za koje se tvrdilo da “nabavljaju oružje, dilaju drogu, rade za SDA i Aliju izetbegovića”.

2) Šušnica je bio otpočetka ciljana meta ubica, kako bi se Bošnjaci (Muslimani) i Hrvati u Banjaluci optužili da stoje iza njegove likvidacije i kako bi nakon toga uslijedila odmazda.

glas srpske demanti

Zagovornici ovog motiva navode da je zbog toga kao datum ubistva izabran 10. april, dan osnivanja NDH-a, kako bi se optužbe protiv banjalučkih Muslimana i Hrvata što jače naglasile.

Kao dokaz za svoje tvrdnje podastiru Ultimatum organizatorima ubistva, koji je objavila “Srpska protivteroristička grupa” u listu “Glas”, dan nakon ubistva, 11.10.1992. godine.

U tom saopštenju se tvrdi da je “zločin počinila muslimansko-hrvatska mafija iz Banjaluke”.

Nakon ultimatuma “Srpske protivterorističke grupe”, listu su se javili prozvani braća Beganović i braća Kindić i negirali bilo kakvo učešće u likvidaciji Šušnice.

Kako god, nema dileme da je riječ o ratnom zločinu, a ubistvo inspektora Šušnice poslužilo je da se otpočne/nastavi sa likvidacijom nesrba.

Ubistvo Šušnice se ne tretira kao ratni zločin i to je još jedan u nizu apsurda vezanih za ovaj teški i nekažnjeni zločin.

Činjenica je i da nadležne institucije RS nisu uradile ništa da bi zločin rasvijetlile; Štaviše, uradili su posve suprotno – učinili sve da zločin zataškaju.

Cilj mi je da se ovaj ratni zločin, kao i svi drugi ratni zločini i zločini, rasvijetli i da oni koji su učestvovali u njemu odgovaraju.

U dalje tekstu navodim detalje izjava onih koji su priznali da su ubili Šušnicu, ali nisu za to odgovarali, potom izjave svjedoka i drugih lica povezanih na bilo koji način sa ovim slučajem.

Objavljujem i najvažnije dokumente koji se tiču ubistva Miodraga Šušnice i detalja iz istrage.

Zapisnik o uviđaju – 10.04.1992. g. povodom ubistva Miodraga Šušnice, koje se desilo u 20 časova i 30 minuta istog dana, ispred kafića “Kajak” u Banjaluci, od strane nepoznatih lica.

zapisnik o uvidjaju strana1

Ubistvo je izvršeno u Banjaluci, u naselju Borik, u ulici Save Kovačevića, ispred kafića “Kajak”, vlasništvo “Kajakaškog kluba” Banjaluka, koji se nalazi sa desne strane gledano iz pomenute ulice, navodi se u Zapisniku.

Kafić je od ulice udaljen 12 metara, a ispred njega nalazi se pokrivena terasa na kojoj su pronađene čahure raspoređene sve do ulaznih vrata, u dužini od 8,60 i u širini od 3,20 metara.

Na istom mjestu pronađene su i košuljice zrna, čelična jezgra zrna, a  ispred samog ulaza u kafić veća lokva krvi od ubijenog, navodi se u Zapisniku.

Tragovi krvi pronađeni su i od ulaznih vrata prema trotoaru. Takođe su pronađene čahure i ispod nivoa terase u drugoj etaži.

U Zapisniku je navedeno da je od ukupnog broja pronađenih čahura, njih 15 bilo puščane, kalibra 7,62 mm, 6 čahura su kratka devetka i jedna čahura pištoljska 7,65 mm.

zapisnik o uvidjaju strana 2

Prilikom obdukcije ubijenog, u njegovoj odjeći pronađena su dva zrna i to jedno kalibra 7,65 mm (pištoljski) i jedno kalibra 7,62 (puščani).

Na samom ulazu u kafić od pucnjave je oštećen viseći sto, a ispod praga je pronađena košuljica od zrna metka, kao i ispred kafane. Tragovi oružja pronađeni su i na desnoj strani zida u kafiću.

Prilikom uviđaja radnici policije sa mjesta ubistva pokupili su čahure, ali nisu uzimali tragove krvi smatrajući da to nije bilo potrebno i da su ti tragovi sigurno bili od poginulog, navodi se u Zapisniku o uviđaju koji je potpisao istražni sudija Mirko Dabić, 10.04.1992. u 22 časa.

Zapisnik o sudsko-medicinskom pregledu/11.04.1992.

Prilikom obdukcije utvrđeno je da na području glave postoji ustrelna rana u području zatiljka. Na lijevoj strani leđa pronađene su tri rane, koje po svojim karakteristikama odgovaraju izlaznim strijelnim ranama i dvije koje odgovaraju ulaznim strijelnim ranama.

obdukcioni nalaz 1

Ulazna strijelna rana pronađena je i na prednjoj strani trbuha, iznad lijeve prepone. Prilikom obdukcije utvrđeno je da je Šušnica imao prostrijelnu ranu i u području desne nadlaktice, dvije prostrelne rane u području desne podlaktice, kao i da mu je pogođena desna šaka. Jedna ustrelna rana pronađena je i u području lijeve nadlaktice, kao i na području lijevog lakta, a pogođen je i u području debelog mesa.

Prilikom pregleda u odjeći ubijenog su pronađena dva projektila.

Ustanovljeno je da je Šušnica imao 17 strijelnih ozljeda u području glave, grudnog koša, trbuha i ekstremiteta.

Uzrok smrti teško oštećenje mozga i unutrašnjih organa zbog više strijelnih ozljeda na glavi i tijelu, navodi se u obukcionom nalazu koji je potpisao dr Sead Jusufbegović, specijalista sudske medicine.

Krivična prijava, 30.04.1992. godine

CSB Banjaluka, 30.04.1992., Višem javnom tužilaštvu Banjaluka podnio je krivičnu prijavu protiv nepoznatih izvršilaca ubistva Miodraga Šušnice.

krivicna prijava

“Dana 10.04.1992. oko 20 sati trojica nepoznatih muškaraca su došli u gostionu Kajak, popili piće i otišli. Nakon desetak minuta ponovo su ušli u gostionu i jedan od njih je u ruci držao automatsku pušku, a jedan je prišao Šušnici Miodragu i pozvao ga da izađe  s njim ispred gostione, što je Miodrag i učinio. Za to vrijeme, dvojica muškaraca su izašli na druga vrata iz gostione i odmah po izlasku uperili oružje u Miodraga, jedan automatsku pušku, a drugi pištolj, te ispalili više hitaca koji su Miodraga pogodili u predjelu glave i grudnog koša. Od zadobijenih povreda Šušnica Miodrag je na putu do bolnice umro, navodi se u krivičnoj prijavi koju je potpisao tadašnji načelnik CSB Stojan Župljanin.

Službena zabilješka povodom informativnog razgovora sa Darkom Janjićem, konobarom u kafiću “Kajak” – 14.04.1992. godine

U Zabilješci se navodi da je u kafiću Kajak u vrijeme kada je ubijen Šušnica bilo desetak gostiju, ali da je primijetio da za jednim stolom sjede trojica mladića. On je posvjedočio da je primijetio da sva trojica mladića “intenzivno” razgledaju sve goste u sali i za šankom. Još je rekao da u trenutku kada je iz kancelarije izašao Šušnica, prošao ispred šanka i ušao u salu gdje je stao u blizini bilijara, za viseći sto, trojica mladića su platili piće i napustili kafić. Janjić je rekao da nije vidio čime su i u kojem pravcu otišli.

sluzbena zabiljeska janjic darko

Nakon njihovog odlaska Šuletu (Šušnici, op.aut.) prilazi Medo, nešto mu šapuće na uho, a potom Šušnica i Medo izlaze iz kafića i odlaze u pravcu autopraonice. Nakon što su se vratili u Kajak, Šušnica je stao kod vrata kancelarije, a Medo ispred vrata WC-a i obojica su gledali vani kroz ulazna vrata.

“Nakon pet do deset minuta poslije izlaska vraćaju se dvojica mladića u salu i jedan drži u ruci automatsku pušku okrenutu prema podu”, naveo je Janjić. Rekao je da je tada naplaćivao piće i da su u tom trenutku mladići izašli u baštu kafića. Nije vidio trećeg mladića, ali je potvrdio da je čuo pucnjavu u trenutku kada je Šušnica izašao iz šank sale. Zbog pucnjave je legao na pod.

U toku večeri u kafiću je bio i Beganović Rešad, potvrdio je Janjić i naveo da je Beganović “pola sata prije pucnjave” napustio kafić.

On je još rekao da je vidio kako je Medo poslije pucnjave pobjegao kroz prozor WC-a, a jedan mladić preko balkona.

Izjavu od Janjića je uzeo Milorad Jelisavac, inspektor.

Službena zabilješka uzeta od Laka Nevena, zvanog Laki, 01.10.1993. godine 

Neven Laka bio je pripadnik nastavnog centra “Alfa” Vojske RSK.

sluzbena zabiljeska laka neven 1

Laka je tokom saslušanja ispričao da je krajem marta 1992. godine koordinirao vojnom obukom na Manjači i da je u to vrijeme kontaktirao sa Kriznim štabom Banjaluke, koji je, kako je istakao, “imao zamisao da se pohvata muslimanska mafija u Banjaluci”.

“Ja i moje kolege Todić i Pajdić, pošto smo bili nepoznati u gradu, bili smo angažovani na tim  poslovima. Zadatke smo primali od Kriznog štaba, odnosno od Pantelije Damjanovića, Neše Stevandića i Neše Kajkuta.

U konkretnom slučaju mi smo imali zadatak da po bilo koju cijenu razbijemo tu mafiju, bilo da ih pobijemo ili da ih pohvatamo, to jest lišimo slobode”, rekao je tokom saslušanja Laka i dodao da su od Kriznog štaba dobili podatke “da su oni glavni finansijeri Alije Izetbegovića, da imaju lanac poker aparata, da rasturaju drogu, da naoružavaju muslimane…”.

“Mi smo spisak tih lica dobili od Pante Damjanovića i taj spisak smo donijeli i sada, a sjećam se da na spisku imaju Izet i Reško Beganović, Medo i još nekoliko lica kojih se sad ne mogu sjetiti. Takođe smo za ta lica dobili fotografije iz SUP-a koje je donio jedna inspektor kojem ne znam ime, ali bih ga prepoznao kada bih ga vidio”, rekao je Laka.

sluzbena zabiljeska laka neven 2

On je dodao da su dobili i podatke gdje se te osobe nalaze, kuda se kreću, ističući da je Krizni štab imao grupu koja je pratila ta lica.

“Kada smo taj zadatak dobili bili smo u Hotelu Bosna i pored nas trojice, mene, Pajdića i Todića kao izvršilaca, bili su prisutni Panto, Nešo Stevandić i Nešo Kajkut i tada smo od Pante i Stevandića dobili zadatak da ih uhvatimo ili likvidiramo, a Stevandić je rekao da ne biramo sredstva, čak je rekao da pucamo zoljom u kafić gdje se oni nalaze, bez obzira na ostale prisutne, što mi, naravno, nismo prihvatili”, ispričao je Laka.

Prema njegovim riječima, te večeri, nešto prije mraka, jedan od mladića koji je bio u grupi koja je pratila ta lica, obavijestio ga je da se oni nalaze u kafiću Kajak, odnosno da se tamo nalaze “Reško i Medo i još neki njegovi ljudi”.

“Odmah nakon toga smo angažovali vozača i krenuli smo u pravcu Kajaka. Ne sjećam se imena tog vozača, ali to zna sigurno Nešo Stevandić. Nas trojica bili smo u civilu i bili smo naoružani, ja i Pajdić pištoljima, a Todić automatskom puškom”, rekao je Laka.

Laka je ispričao da su po dogovoru prvo ušli u kafić “kako bi snimili situaciju”, posle čega su izašli napolje i dogovorili se kako da izvedu likvidaciju.

Prema njegovim riječima, njih trojica su upali u kafić i zaprijetili da niko ne mrda, nakon čega je nastalo komešanje. Laka tvrdi da je primijetio kako Šušnica gura Reška na neka sporedna vrata, nakon čega je krenuo prema njima, zbog čega, kako je naveo, oni nisu bili u prilici da krenu za Reškom.

Laka tvrdi da je zaustavio Šušnicu i pitao ga zašto je Reška izbacio na sporedni ulaz, a da je Šušnica tražio da se predstave. Naveo je da je Šušnici pokazao službenu legitimaciju koju mu je on potrgao iz ruke, a potom izvukao pištolj, repetirao ga i uperio mu u čelo.

Šušnica je, kako je ispričao Laka, tražio da odu do telefona, kako bi provjerio njihov identitet.

“Ja sam mu na to rekao da neću do telefona i da baci pištolj. Ponovio sam tri četiri puta da baci pištolj. To isto mu je rekao i Todić i rekao je da broji do tri i da će nakon toga pucati. Todić je počeo brojati i čim je on počeo brojati, ja sam napravio iskorak u desno nakon čega se čuo rafal, pošto je Todić odmah otvorio vatru”, rekao je Laka i ustvrdio da u to vrijeme nije znao o kome se radi i da nije smio rizikovati da pođe do telefona na čemu je Šušnica insistirao kako bi provjerio njihov identitet.

“Šušnica je posle pucnja pao i ja sam se sageo i uzeo mu iz ruke svoju službenu legitimaciju i njegov pištolj i odmah smo krenuli prema autu”, rekao je Laka.

Nakon ubistva Šušnice, Laka, Todić i Pajdić odlaze u restoran “Zelengora” na Laušu “da popiju piće”, a odatle u hotel “Bosna” gdje se sastaju sa Pantelijom Damjanovićem, Nenadom Stevandićem i Nešom Kajkutom.

“Prvo nam je Kajkut rekao da smo ubili pogrešnog čovjeka, to jest da smo ubili Srbina koji je bio policajac u penziji. Mi smo tražili da se to odmah riješi, ali je Stevandić rekao da se to ne može iz određenih razloga i da će to sve leći. Ja sam se s njim sporječkao, ali me je on odveo samog u jednu sobu i rekao mi je da je najbolje da nestanemo iz Banjaluke i odemo u Knin. Ja sam mu tada dao pištolj od Šušnice, a on je rekao da će ga baciti u dvorište džamije Ferhat pašine i sve namjestiti da izgleda kao obračun bandi. Rekao nam je tada da je on (Šušnica, op.aut.) sarađivao sa muslimanima”, ispričao je Laka.

sluzbena zabiljeska todic vladimir 1

Sutradan su otišli u Knin, a uskoro su obaviješteni da ne bi bilo dobro da više dolaze u BiH.

“Nakon toga ja sam uglavnom bio na ratištu i nekoliko puta sam navraćao u Banjaluku, a kako sam saznao kolike je dimenzije poprimio taj slučaj, ja i Todić smo sami došli u Banjaluku da to riješimo, jer smo mi u stvari insistirali da se to odmah riješi”, navodi se u Službenoj zabilješci razgovora sa Lakom koju je potpisao Dragomir Jovičić, ovlašteno službeno lice.

Službena zabilješka uzeta od Vladimira Todića, 30.09.1993. g. 

Todić je u svom iskazu rekao da je u prvoj polovini aprila 1992. došao u Banjaluku gdje je sreo momke iz Crvenih beretki, koje je poznavao odranije, a među kojima je bio Nenad Stevandić, Sejmanović zvani Šubara, Danko Kajkut i drugi…

Prema njegovim riječima, oni su ga pozvali da s njima ode u hotel “Bosnu”, gdje upoznao Panteliju Damjanovića.

sluzbena zabiljeska todic vladimir 2

“Crvene beretke su odrađivale neke poslove, pa sam i ja išao po njihovom pozivu i radi radoznalosti da vidim kako to oni rade. Radilo se o pretresima određenih prostorija, gdje su postojala saznanja za rasturanje i podjelu oružja muslimanima”, ispričao je Todić.

On je još rekao da je jednog dana Pantelija Damjanović njemu i Laki “predložio jedan posao”.

“Posao se odnosio na hvatanje lica koja rasturaju oružje muslimanima i sakupljaju novac za muslimane. Sjećam se da je Panta nabrojao pet ljudi, a kada sam mu rekao da iste ne znam on je obećao da će do naveče nabaviti njihove fotografije”, ispričao je Todić.

Todić je rekao da su mu dostavljene fotografije Izeta Beganovića, Reška Beganovića, Ranka Stanivukovića zvanog Medo, Nermina Mešinovića i Adnana Pehlivanovića.

Njegov iskaz o događajima u Kajaku identičan je Lakinom.

“Vidio sam da je pištolj malo odvojen od sljepoočnice, te da su tijela razmaknuta oko 50 cm, te da taj momak u jednoj ruci drži službenu legitimaciju od Lake i gleda, a drugom i dalje drži uperen pištolj Laki u glavu. Tada sam upozorio tog momka da ću brojati do tri, te da do tada spusti pištolj i krenuo u odbrojavanje. Kada sam izbrojao do tri, taj momak je i dalje držao pištolj kolegi Laka Nevenu uperen u sljepoočnicu i ja sam sa kuka iz automatske puške otvorio vatru po tom momku. Dok je padao prema zemlji, ja sam još pucao. Mislim otprilike da sam tad ispucao oko 17 metaka. To znam po dužini rafala koji sam ispalio”, opisao je Todić kako je ubio Miodraga Šušnicu.

sluzbena zabiljeska todic vladimir 3

On je, kao i Laka, identično opisao događaje posle ubistva, navodeći da su se tokom večeri u hotelu “Bosna” našli sa Nenadom Stevandićem, koji im je, kako je istakao, rekao da su ubili pogrešnog čovjeka.

Naglasio je i da je Stevandić rekao da će iskonstruisati priču o “obračunu bandi”, a da će Šušnicin pištolj baciti u dvorište Fehadije.

“Laka mu je dao pištolj i rekao da obriše tragove s pištolja. Prethodno, prije davanja pištolja, mi smo insistirali, a naročito Laka da se prijavimo nadležnim organima, to jest da se to riješi, ali je Stevandić rekao da za to nema potrebe, te da će oni sve to srediti i da je pokojnik svakako sarađivao sa Beganovićima. Objasnio nam je da ih prati godinu dana, ali bez rezultata, što ukazuje da su ga kupili”, rekao je Todić.

On je naveo da je po povratku u Knin o svemu obavijestio svog šefa Karana i dao mu sve kopije kartona.

“Jedno izvjesno vrijeme ja o tom nisam ni razmišljao, jer su mi stvorili predstavu o tom inspektoru kao saradniku muslimana, ali kad sam čuo da je bio pravi čovjek i Srbin, ja sam ga počeo sanjati i to me stalno proganja”, rekao je Todić u svom iskazu.

Dodao je da je, u međuvremenu, od Lake dobio informaciju da im iz Banjaluke prijete likvidacijom.

“Želim da se ovo riješi i da sa sebe skinem opterećenje koje me prati”, rekao je Todić.

Izjavu je uzeo inspektor Drago Jević.

Službena zabilješka povodom informativnog razgovora sa Nenadom Stevandićem, 06.10.1993. godine

Nenad Stevandić u svom iskazu navodi da je u aprilu 1992. u Banjaluci sreo Nevena Laku i Vladimira Todića, koje je poznavao od ranije.

sluzbena zabiljeska stevandic nenad 1

Ispričao je i da su u tom periodu “Crvene beretke” bile locirane u hotelu “Bosna”, ali da Todić i Laka nisu bili u toj formaciji niti su bili pripadnici “SOS”-a, koji su, kako je rekao, obilazili punktove i kontrolisali blokadu grada.

“Lično sam bio angažovan na prevenciji mogućih sukoba u gradu i neutralisanju eventualnih neprijateljskih grupa među Hrvatima i Muslimanima. Tu su često spominjani braća Beganović, za koje sam lično znao da naoružavaju Muslimane”, rekao je Stevandić.

Prema njegovim riječima, u noći kada je ubijen Šušnica, on je bio angažovan na lokalitetu Tranzit-Pobrđe, gdje je “postojala sumnja da će stići i biti podijeljeno oružje Muslimanima”.

“Po našem povlačenju iz akcije u noćnim časovima saznao sam da se dogodilo ubistvo u kafe baru Kajak. Nisam siguran da li sam te noći ili sutradan saznao ko je navodno izvršio to ubistvo. Znam da sam u toku noći saznao da je ubijen Šušnica, kojeg sam lično poznavao i sa njim sarađivao. U kontaktu sa Todićem i Lakom sam ih obavijestio da je Šušnica policajac koji je sto posto radio za Srbe”, naveo je Stevandić, dodajući da se ne sjeća kada su i gdje Todić i Laka otišli poslije ubistva.

sluzbena zabiljeska nenad stevandic 2

U svom iskazu Stevandić navodi da se uopšte ne sjeća da su mu Todić i Laka dali Šušnicin pištolj.

“Sjećam se da je Laka imao pištolj Zastava 7,62 mm i nisam siguran da li je imao i CZ 99, kao i drugo naoružanje, to jest automatske puške”, naveo je Stevandić.

Još je kazao da je posle tog događaja vidio Nevena Laku u Banjaluci, ali da nisu pričali o Šušnicinom ubistvu.

“Bio sam upoznat da su matične jedinice Lake i Todića obaviještene o tom događaju. Lično nisam nikad bio siguran šta se stvarno dogodilo”, rekao je Stevandić.

Izjavu je uzeo inspektor Drago Jević.

Službena zabilješka o saslušanju Pantelije Damjanovića, sastavljena 01.10.1993. godine

“Što se tiče konkretnog slučaja, ja ne znam baš mnogo, ali mogu da kažem da je ono što ja znam to da sam kao domaćin u hotelu Bosna tamo bio stalno prisutan i tako sam bio upoznat i sa formiranjem formacije Crvene beretke”, rekao je Damjanović u svom iskazu.
sluzbena zabiljeska pantelija damjanovic

On je naveo da su “Crvene beretke” imale zadatak “da se čiste pojedini muslimani koji su se bavili naoružavanjem i sličnim radnjama te su smatrani neprijateljem”.

Naveo je da mu je poručnik Ratić dao slike nekih lica koja su bila interesantna s tog aspekta, a da je on te slike predao “ovim momcima koji su prihvatili da izvrše čak i likvidaciju pojedinih lica”.

“Dakle, ja sam im samo dao slike, ali nikakve zadatke nisam izdavao nikome niti sam zato bio kompetentan, ali sam sigurno bio prisutan kada su oni dobijali zadatke. To veče kad se desilo ubistvo, koliko se sjećam, jedan od tih momaka je navratio u hotel, ali ja se ne sjećam da sam sa njim išta razgovarao”, rekao je Damjanović.

On tvrdi da je tek nakon sedam dana saznao da su oni ubili Šušnicu.

“Ne sjećam se od koga sam to saznao, ali znam da je neko od momaka u hotelu rekao – eto ubiše pogrešnog čovjeka, te sam ja tako i saznao”, naveo je Damjanović, dodajući da više nije vidio Laku i Todića.

izvjestaj javnom tuzilastvu 1

Službenu zabilješku napravio je inspektor Dragomir Jovičić.

Krivična prijava za ubistvo

CSB Banjaluka 30.09.1993. godine odredio je pritvor Vladimiru Todiću i Nevenu Laki zbog postojanja osnova sumnje da su 10.04.1992. godine ispred kafe bara “Kajak” ubili, pucnjem iz automatske i pištolja, Miodraga Šušnicu.

Dva dana poslije, 02.10.1993. CSB Banjaluka podnio je Izvještaj o otkrivanju izvršioca krivičnog djela ubistva Miodraga Šušnice. Izvještaj je podnesen protiv Vladimira Todića, Nevena Lake i Mirka Pajdića.

izjestaj javnom tuzilastvu 2

“Iz prikupljenih podataka i obavještenja postoje osnovi sumnje da su prijavljeni dana 10.04.1992. godine, oko 20 sati u Banjaluci, ispred kafe bara Kajak, pucnjem iz automatske puške i pištolja, lišili života Šušnicu Miodraga, čime su počinili krivično djelo ubistva.

Izvještaj je potpisao načelnik CSB Stojan Župljanin

Obustavljanje istrage

Jagoda Šušnica, supruga Miodraga Šušnice, 18.01.1996. godine dobila je dopis od istražnog sudije Slobodana Milašinovića da je obustavljena istraga protiv Vladimira Todića, Nevena Lake i Mirka Pajdića, koji su bili osumnjičeni za ubistvo njenog supruga.

U dopisu se navodi da je istraga obustavljena 01.12.1995. godine, jer je Javni tužilac odustao od krivičnog gonjenja.

Dalji događaji

Istraga o ubistvu Miodraga Šušnice pokrenuta je ponovo 2004. godine, kada je saslušana njegova supruga Jagoda.

Nju je saslušao Vlado Jovanić, inspektor, ali sve je ostalo na tom.

dopis o obustavljanju istrage

Jagoda Šušnica je tada izjavila da joj je Nebojša Pantić, koji je bio Javni tužilac, u neformalnom razgovoru rekao “da su bile privedene ubice mog supruga i da je bio pokrenut istražni postupak i da je istražni sudija Maca Kapisoda vodila istražni postupak. Zatim je rekao da on kao Javni tužilac smatra da nema dovoljnio dokaza za pokretanje krivičnog postupka”.

“Nije mi poznato zašto je uopšte pominjao sve te stvari, jer ga ja o tome nisam ništa pitala. Mnogo poslije razgovora sa Pantićem od strane Tužilaštva na našu adresu stigla je koverta sa jednim papirom na kojem je pisalo da je postupak protiv tih lica obustavljen zbog nedostatka dokaza”, navela je Šušnica u iskazu datom 2004. godine.

Advokat Živko Bojić, zastupnik porodice Šušnica, podnio je u aprilu 2013. godine Republičkom tužilaštvu RS pritužbu na rad Okružnog tužilaštva Banjaluka kako bi se postupak nastavio i ubice konačno bile privedene pravdi.

prituzba porodice na rad tuzilastva

“Od početka je postupak opstruisan, u čemu su učestvovali mnogi od dijela rukovodilaca u CJB Banjaluka do jednog broja uticajnih ljudi u Banjaluci, da bi se završilo sa opstrukcijom nekih zaposlenika u Tužilaštvu. Naknadnim saznanjima došli smo do informacija da u pomenutom KU 87/92 imaju otisci prsta koji su izvršioci ostavili na licu mjesta, a koji su uviđajem pronađeni, kao i svjedočenja očevidaca, a čak i priznanje izvršilaca koji su upućivali na motiv i organizatore”, naveo je Bojić.

Mahmut Švraka, Glavni republički tužilac, obavijestio je porodicu Šušnica da je povodom njihovih pritužbi na zakonitost rada Okružnog tužilaštva Banjaluka u krivičnom predmetu ubistva Miodraga Šušnice “preduzeo mjere i radnje radi obezbjeđenja efikasnosti i zakonitosti postupka u označenom predmetu u okviru svojih ovlašćenja, slijedom čega će Okružno tužilaštvo u Banjaluci o ishodu postupka obavijestiti podnosioca”.

Potpisnik ovih redova je 22.09.2015. godine uputio dopis Okružnom tužilaštvu u Banjaluci sa sledećim pitanjem:

Molim da mi odgovorite da li Okružno tužilaštvo Banja Luka vodi istragu o ubistvu Miodraga Šušnice. Šušnica, koji je bio inspektor MUP RS, ubijen je 10. aprila 1992. godine, pred kafe barom „Kajak“ u Banjaluci. Odgovorite mi u kojoj je fazi ta istraga i da li očekujete skoro hapšenje ubica i naručilaca tog ubistva?

odgovor republickog glavnog tuzioca

“U vezi sa pitanjem obavještavamo Vas, da je Osnovno javno tužilaštvo Banja Luka dana 06.10.1993.godine, stavilo zahtjev za sprovođenju istrage  istražnom sudiji Osnovnog suda u Banja Luci, protiv tri lica sa inicijalima T.V.,L.N. i P.M., zbog krivičnog djela ubistvo iz člana 36 stav 1 KZRS–Poseban dio, počinjeno na štetu Miodraga Šušnice.

Istraga je vođena do 1995. godine, kada je Osnovni javni tužilac u Banja Luci  odustao od krivičnog gonjenja.

Istražni sudija Osnovnog suda u Banja Luci dana 01.12.1995.godine,  donio  je rješenje o obustavi istrage protiv tri lica.

Obavjest o obustavi istrage dostavljena je supruzi oštećenog Miodraga Šušnice, Jagodi Šušnica koja je obavijest primila dana 26.01.1996. godine. Supruga oštećenog imala je zakonsku mogućnost da u roku od 8 (osam) dana preuzme, nastavi krivično gonjenje ali ona to nije učinila”, odgovorio mi je Želimir Lepir, glavni okružni tužilac.

Ostale izjave svjedoka

sluzbena zabiljeska  tamburic milenko 1

sluzbena zabiljeska tamburic milenko 2

sluzbena zabiljeska sejmanovic radomir

sluzbena zabiljeska smajic samir

sluzbena zabiljeska veric drazen

Porodica odbila da se ime Miodraga Šušnice upiše na spomen ploču poginulim pripadnicima CJB Banjaluka

dopis porodice MUP 1

dopis porodice MUP 2











27.03.2017.

PROLjEĆE U HRVATSKOJ

Proljeće u Hrvatskoj


Marin Jurjević

Autor
27.3.2017. 



Proljeće u Hrvatskoj
Foto: Flickr

,,,,,,,,,,,,,,,,,,

I  zaista, nema nikakve sumnje, proljeće je stiglo u Hrvatsku. Kad će više to ljeto?!

“Proljetna saborska škola”

Proljeće je stiglo i u Hrvatski Sabor.  Navijestio ga je notorni Stevo, alias Stiv, Culej, jedinstveni  primjerak neumornog “croatobrana”. On je na treći dan novopridošlog  godišnjeg doba usred Sabora  spomenuo jednu ljetnu školu: “Korčulansku ljetnu školu” (kako je on rekao: “seminar”) gdje su se, valjda, “sumnjiva domaća lica” već tada (šezdesetih godina prošlog stoljeća) nalazila s predstavnicima SANU (Srpska Akademija Nauka i Umetnosti) i “nešto kuvali” protiv  interesa Lijepe Naše. I tako se ovaj unikatni “Hrvatice i Hrvati” narodni zastupnik direktno svojom glavom zaletio u samo središte suvremene filozofske  misli.

stevo-culej

Foto: Goran Ferbežar/PIXSELL

Da podsjetimo: “Korčulansku ljetnu školu” (uobičajeno zvanu “filozofskom”) osnivaju Rudi Supek i Milan Kangrga (izvorno Supekova ideja rođena početkom šeztedesetih godina u Lumbardi na Korčuli ). Već na “generalnu probu”  ove škole, koja se održala 1963. godine  u Dubrovniku dolaze Erich  Fromm, Henri Lefebre i Lucien Goldmann. Ona službeno djeluje od 1964-1974. godine kada je zabranjena.  Predstavljala je možda najzanimljivije mjesto okupljanja slobodne, kreativne filozofske, socološke, društvene misli dvadesetog stoljeća na svijetu. Osim najrelevantnijih filozofa, sociologa i predstavnika  tadašnje humanističke misli sa prostora bivše Jugoslavije tamo se okuplja i svjetska elita te misli. Da se podsjetimo Stevu Culeja  tko je sve dolazio i sudjelovao u radu “Ljetne korčulanske škole” – ali iz Svijeta:

ARGENTINA: Jose Sazbon, AUSTRIJA: Eric Heintel, Hans Kochler, Franz Merek, Gunther Nenning, Kurt Rotschild, ČEHOSLOVAČKA: Juraj Bober, Vindrich Fibich, Karel Kosik, Julius Strinka, ČILE: Raul Carlo, BELGIJA: George Goriely, Pierre Joye, Ernest Mendel, FRANCUSKA: Kostas Axelos, Pierre Broue, Daniel Guerin, Lucien Goldmann, Serge Jonas, Henri Lefebre, Annie Kriegel, Serge Mallet, Francis Pithon, Pierre Neville, Jean M. Palmier, Jean Pronteau, Maximen Rubel, ISLAND: Johan P. Arnason, IZRAEL: Shlomo Avineri, ITALIJA: Ernesto Baroni, Lelio Basso, Umberto Cerroni, Lucio Lombardo Radice, Enzo Paci, Dario Rei, Ricardo Quarello, Giuseppe Semerari, Mario Spinella, JAPAN: Shingo Shibata, KEKSIKO: Erich Fromm, NIZOZEMSKA: W. Van Doren, MAĐARSKA: Zador Tordai,  Agnes Heller, Gyergy Markus, Vilmos Sos, Ivan Varga,  NORVEŠKA: Tore Nordestam, Gunnar Skirbeck, H. Skjorvheim, POLJSKA: Leszek Kolakowski, Jan Szewczyk, Stefan Moravski, RUMUNJSKA: Nicolae Bellu, Pavel Apostol. Octavian Chetan, Dragan Stojanovici,  ŠVEDSKA: Pierre Schori, ŠVICARSKA: Arnold Kunzli, SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE: Normman Birnbaum , Wiliam McBride, Domald Borchert, Paul Brocketman, Pete Clecak Robert S. Cohen, Harold Cruse, Fritjof Bergman, Bogdan Denić, Valentin Dusek, A, Moriss Eames, Abraham Edel, George Ficher, Victor Gourevitch, Samuel Gluck, Arnold Kaufman, John Lach, A.W.Levi, Heinz Lubasz, Michael Maccoby, Herbert Marcuse, Norman Meier, Steven Marcus, William Nietmann, Howar L. Parsons, Paul Piccone, Joachim Schumacher, John Sommerville, Robert Tucker, Max Waroffsky, Philip Wiener, Kurt Wolff, VATIKAN: pater Gustav Wetter, VELIKA BRITANIJA: Vic. G. Allen, Sheila Allen, John Berke, Thomas Bottomore, John Lewis, Alfred Sohn-Rettel, VENEZUELA: T.R.Nunez Tenorio, ZAPADNA NJEMAČKA: Hans.Dieter Bahr, Rudolf Berlinguer, Walter Biemel, Ernst Bloch, Heinz Brandt, Iring Fetscher, Helmut Flechtheim, Horst Gizycki, Ernesto Grassu, Jurgen Habermas, Hans Heinz Holz, Werner Hoffmann, Dieter Jahnig, Gers Kalow, Gerd Klaus Kaltenbrunner, Michael Landman n, Wolfgang Leonhard, Hermann Lubbe, Werner Marx, Kurt Roloff , Karl-Heinz Volkmann-Schluck, Hermann Weber, Gerd Eolandt, ISTOČNA  NJEMAČKA (DDR): Erich Hann, Wilhelm Eichhorm.

Sva ova imena saborniku Culeju malo ili ništa ne znače. Uostalom, čovjek je možda mislio da je to bila samo neka domaća  “jugokužina”. Vjerojatno nikada niti za jednoga od njih nije niti čuo. Ali koga briga za to? Pa taj umnik ne zna niti što piše u Ustavu Republike Hrvatske i javno se, usred Sabora, buni što tu neki sumnjivi zastupnici  palamude da Hrvatska vuče svoju državnost još   tamo od one “bivše Hrvatske”. Kakav ZAVNOH, kakav antifašizam, kakve trice i kučine? Hrvatsku je on stvorio….ima nešto više od dvadesetak godina, i kraj priče! A ovi što su se prije toliko godina motali po Korčuli, sve su to……”zavnohaši” pa ma odakle bili.  A proljeće stiglo!

“Antikomunistički barbarus”

I predsjednik HHO (Hrvatski Helsinški Odbor) Ivan Zvonimir Čičak  u “Novom Listu”, jedan dan prije početka proljeća, sumnja da antifašizam uopće postoji. To je, bit će, Staljinova i ničija duga, izmišljotina.  A prava opasnost su “neokomunisti”…ni to nije upitno! Podučava nas kako je “Obersnel frontman neokomunista” u Hrvata danas.  Kaže zapanjeno: “Samo mu je falila toljaga kad smo se sreli…”E ti neokomunistički “toljagaši”, poput riječkog gradonačelnika, prava su opasnost po sve nas. Na predsavljanju knjige svog bivšeg profesora Zvonimira Makocija Čičak je izjavio kako su “idioti poput Picassa i Nerude  glorificirali komunizam”. U “Novom Listu” pojašnjava  da je u istom kontekstu spomenuo i Thomasa Manna 8”da se ne zaboravi” pa dodaje da je i Krleža “na neki način” bio idiot. Stiglo proljeće u Hrvatsku! Culeja bi prošli žmarci od gušta da čuje ove Čičkove riječi..”To Ivane! To! Svaka ti piva!”

Pa čemu se onda čuditi “culejovštini”. I sam biskup Košić uostalom konstatira kako je “Čičak sve bolji” i javno kuka zašto njega i profesora Jurkovića  premijer Plenković nije stavio u onaj svoj Odbor, Komisiju…što li, za “zvizdu petokraku” i “ustaško U”. Tamo bi oni vrijedili  ko suho zlato!

PXL_081215_12366530-656x467

Foto: MARKO LUKUNIC/PIXSELL/

Ajde, ne budimo lijeni, pa nabrojimo još neke “idiote” (“komunjare”)  iz svijeta umjetnosti:

Diego Rivera, Frida Khalo, Alfaro Siqueiros, Clemente Orozco, Vladimir Tatlin, Vladimir Majakovski, Sergei Eisenstein, Vsevold Pudovkin, Makism Gorki, Ilja Erenburg, El Lisitzky, Sergej Prokofjev, George Grosz, Bertold Brecht, Joris Ivens, Paul Eluard, Louis Aragon, Jean-Paul Sartre, Simone de Beauvoir, Marguerita Duras, Doris Lessing, Italo Calvino, Ceasere Pavese, Dario Fo, Bernardo Bertoluchi, Pier Paolo Pasollini, Marco Bellocchio, John Reed, Dalton Trumbo, Woody Guthrie, Pete Seeger, Luis Bunuel, Juan Antonio Barden, Rafael Alberti, Miguel Hernandez, Gabriel Celay, Blas de Otero, Jose Gergamin, Manuel Vasquez Montalban, Luis Bagaria, Joseph Renau, Antonio gades, Francisco Rabal, Juan Diego, Jose Saramango, Vincente Huidobro, Nicanor Parra, Violeta Parra, Victor Jarra, Niclas Guillen, Silvio Rodriguez, Alicia Alonso, Omara Portuondo, Chucho Valdes, Osvaldo Pugliese, Ernesto Sabato, Mercedes Sosa, Atahualpa Yupanqui, Oscar Neimeyer, Alberto Cavalcanti, Cesar Vallejo, Vincente Huidobro, Pablo de Rocka, Francisco Coloane, Jose Baimes, Charles Chaplin, Arthur Miller,  Srieg Larsson, Ray Bradbury, Helen Keller, Orson Welles, Dolores del Rio, Edward Dmytrik, John Huston, William Wyler, Humphrey Bogartt, Lauren Bacall, Gregory Peck, Katharine Hepburn,  Gene Kelly  i “pitaj dragog Boga” tko sve još tu ne bi bio, kada bi mogli pitati  pokojnog Josepha McCarthy-ja  za mišljenje,  koji je čak “na crnu antikomunističku  listu” stavio i jedan kompletan “komunistički crtić”  (The Smurfs – Pierrea Culliforda).

Evo, ovo je samo dio liste  “hrpe idiota”  i to samo iz svijeta umjetnosti. Domaće nismo ni spominjali. Njih svi znaju! Možda bi tu trebalo stavit čak i Ludwiga Van Bethovena jer je i on, komponirao  1083. godine  svoju slavnu 3. Smfoniju  kou je bio posvetio Francuskoj revoluciji odnosno Napoleonu u vremenu dok je on bio samo Prvi Konzul. Nazvao je “Bonaparte”, ali kada se on proglasio Carem bijesno je potrgao njenu prvu stranicu smatrajući da  je s tim potezom pokazao kako “misli da je iznad svih ljudi” i de je “postao tiraninom”.  Kasnije  je ona nazvana Eroica i pod tim je imenom i dan danas poznata. Hm…znači Bethoven je bio nekakav anticarista, bio je revolucionar a sve to jako zaudara na “komunistički idiotizam”, pa je u najmanju ruku i on sumnjiv.  Nema veze,  sto posto sam siguran da je u Hrvatsku stiglo proljeće!

Medicna “ancilla theologiae”

Milan Kujundžić, hrvatski minister zdravstva je par dana nakon početka proljeća na tribini u jednom dominikanskom samostanu u Zagrebu izjavio “kako jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika”.

milan_kujundzic

Foto: www.hrvati.ch

Sada na dugo i široko objašnjava “što je mislio kada je rekao” ali je rekao što je rekao…U to nema nikave  sumnje.  I preživio je. Ni u to nema nikakve sumnje. Ostala su samo neka pitanja poput onog najzagonetnijeg: Kako proljeće utjeće na Hrvate? Evo sad mene punica pita: “A kako ću se ja sad ličit, zete moj, kad nikad nisan bila  virnica? Di ću ja sad pod stare dane u Crikvu?” Pa opet: “A di se bidni likari sad ličidu? Je li i oni gredu u Crikvu na operacjune?” I tako sve do u beskraj. Uzalud joj ja pokušavam objasniti  ministrove mudre riječi – ali sve uzalud jer je on nju skroz naskroz smanta svojim riječima. I ne samo nju. Dvije trećine Hrvatske se hvata za glavu pa i sami popi. Navalili ljudi u crkve po recepte, na preglede! A možda i naš minister, kao  ono Antun Tun, povjeruje na kraju u svoje riječi pa, recimo,  kad ga zaboli zub ode u popa a ne u stomatologa. Tko zna? “A di ćedu sada žene poć rađat?”, pita opet moja neumorna punica a ja joj samo kažem: “Ma oli je to uopće važno, proliće je…Važno je da se dica rađaju a ne di se rađaju! Jel tako?”. “A je, je…stiglo je proliće”, odgovara moja jadna punica a u sebi sigurno  misli: “Jo, kojega san tukca ja dobila za zeta!”

“Nima Splita do Splita”

U Splitu smo dobili sto kandidata za gradonačelnika. Biti će to “proljetni gradonačelnk” jer se bira u petom mjesecu. Među njima je i “Mostov” kandidat Robert Pauletić. On je tri dana nakon početka proljeća objasnio što je njegova “misija”. Čovjek je lijepo rekao: “Moja je misija da svaki Splićanin ima osigurano parkirno mjesto.” Uf, odmah mi je pao kamen sa srca. Sav sam se bio naježio od straha kod pomisli što bi sve mogla biti “misija” ovog kandidata, inače, poznatog  “kvizomana”. Sjetio sam se kako je baš on početkom devedesetih godina “djelovao” u najopskurnijoj tiskovini koja se ikad pojavila u Hrvatskoj. To je bio splistki “ST” (“Splitski Tjednik”) Marinka Božića, nekadašnjeg “partizanskog kroničara” i “antifašističkog autora” koji je, za vrijeme “Juge”,  neumorno  lizao pragove ondašnjeg splitskog SUBNOR-a. To je bio “tjednik potjernica” koji je, između ostalog,  objavljivao izmišljene događaje, intervjue, ali i prave  adrese, telefonske brojeve i “sve što đaku treba” o “udbašima”, “komunjarama”, “jugosalvenčinama”, “domaćim četnicima”, “snajperistima”  itd. Rezultat su bili  eksplozivne naprave bačene na stanove, samoubojstva nevinih, proganjanih  ljudi itd. Naš kandidat za splitskog gradonačelnika surađivao je u tom opskurnom  glasilu kada je za to “trebalo imat želudac”.  “Most” ga je negdje iskopao i postavio čak za zamjenika ministra turizma u svojoj vladi  u veljači 2016. godine  iako je 2008. godine  pisao kako je  napustio jedan hotel na Pagu “već sutra ujutro umisto u sridu kako sam planirao “ jer su u hotelu boravili i gosti iz Srbije. Kasnije je objašnjavao da je to bila “satira”, Jedan moj prijatelj je tada komentirao: “Bit će prije to bila satara a ne satira!”

robertpauletic-1000x600

Foto: via robertpauletic.com

Još ranije, 2005., godine, na svom facebooku je napisao kako je ugledao Japance “danas…ispod Svetog Duje”. Užasnuto je  konstatirao  kako  “u Splitu sve vrvi od Japanaca”. Zamislite samo,  jedna Japanka koju je Pauletić vido nosila je masku na licu pa je naš kandidat za gradonačelnika prestravljen napisao: “…valjda misli da smo mi svi bolesni od gube…Ajde jebi mater japansku! Kako je pisalo na onom grafitu: Japanci, mrš nazad u Kinu”.  To je kasnije proglasio “vicem”. Navikao se čovjek šalit još od vremena “ST”-a. E nije tu kraj našem kandidatu. Kada je SDP pobjedio u Splitu na izborima 2013. godine  naš je “čovik od svita” ili  “svjetski putnik”, kako on rado voli tepat samom sebi, izjavio da je zbog toga “prestao biti građanin Splita, a postao Šibenčanin”. Ali izgleda da ga pametni  Šibenčani nisu htjeli primit u svoj grad pa je još uvijek tu među nama u Splitu i što više, smatra kako je jako  ozbiljan kandidat da postane njegov  “proljetni gradonačelnik”. Eto je i u Split stiglo proljeće.

“Živčani zid”

To da je Ivan Pernar dobrodošla pojava  u političkom životu Hrvatske nema uopće nikakve sumnje, pa ma što tko mislio o njemu. On je svojim nekonvencionalnim ponašanjem i izjavama svih vrsta i o ama baš svemu  barem uzburkao, uznemirio  ustaljenu  hrvatsku političku močvaru i vidi se kako čovjek jednostavno uživa u ekscesu kao političkoj metodi.

61274152-ivan-pernar

Foto: Borna Filic/PIXSELL

Ali varaju se oni koji misle da to ima ikakve veze s anarhizmom. Takvim etiketiranjem Pernara and co. oni koji tako govore samo pokazuju da ni sami ne znaju što je to anarhizam – pošto  je anarhizam  ozbilja politička teorija i praksa duge tradicije i značaja  koja na nikakav način nije istoznačna s onim što rade Pernar i “Živi zid”.  Ali, nema nikakve sumnje da je proljeće stiglo i u njihove redove. Tako je Pernar svojom “proljetnom izjavom”, na jednoj tribini u Rijeci, kako bi u Hrvatskoj trebalo ukinuti izborno pravo svim osobama starijim od 65. godina, jer oni, što bi se narodski reklo, u tim godinama više ne znaju “kuda udaraju” nadmašilo sve, pa i one  najhalucinogenije prostore hrvatske političke zbilje. I  zaista, nema nikakve sumnje, proljeće je stiglo u Hrvatsku.

Kad će više to ljeto?!








27.03.2017.

ARAPSKI INVESTITORI NE ODUSTAJU OD PROJEKATA U BiH

Arapski investitori ne odustaju od projekata u BiH



Samid Sinanović: Predrasude o investitorima iz zaljevskih zemalja u većini slučajeva bazirane su na neistinama

Samid Sinanović: Predrasude o investitorima iz zaljevskih zemalja u većini slučajeva bazirane su na neistinama

//////////////////////

Iako su pojedini mediji pisali da velike grupacije investitora iz zemalja Zaljeva odustaju od milionskih projekata u BiH, čelni ljudi navode kako se radi o nagađanjima koja nemaju utemeljenja. Iz Burjoj Ozone grupacije koja planira investirati 2,2 milijarde eura u projekat gradnje naselja podno olimpijske planine Igman, u sarajevskoj općini Trnovo, ovim povodom oglasiće se uskoro, potvrđeno je za RSE.

S druge strane, projekat luksuznog naselja Poljine Hills u Sarajevu uveliko nastavlja s gradnjom vila čija će ukupna vrijednost iznositi 70 miliona eura, kaže za RSE Samid Sinanović, direktor SHAD Investa, člana Al -Shidi grupacije. ​

RSE: Da li se odustalo od gradnje projekta Poljine Hills?

Sinanović: Od projekta Poljine Hills se, itekako, ne odustaje. Projekt ide svojim tokom. Laička posjeta gradilištu pokazuje jedan živ tempo realizacije projekta, a treba imati u vidu da mi tek sada ulazimo u građevinsku sezonu. Pogotovo će u narednom periodu sama dešavanja na gradilištu mnogo više govoriti od bilo kojeg intervjua. Dakle, podcrtavamo: projekt ide svojim tokom, ne odustaje se od njega, niti se radi neka redefinicija projekta u bilo kojem smislu.

Gradnja naselja Poljine Hills

Gradnja naselja Poljine Hills

RSE: Koliko je zapravo vrijedan taj projekat i kada se očekuje njegov završetak?

Sinanović: Projekt je podijeljen u više faza. Jedna faza, koju mi interno nazivamo prvom fazom, sastoji se od 211 urbanih vila sa pratećim sadržajima, kao što su bazeni, velnesi, fitnesi, restorani i čitav niz servisnih sadržaja koji treba da omoguće lagodan, normalan i život po nekakvim mjerilima savremenog trenda življenja stanovnicima projekta. Vrijednost tog dijela je oko 70 miliona eura. Drugi dio projekta, druga faza, sastoji se od deset stambenih zgrada, dakle kolektivno stanovanje, sa 256 stambenih jedinica, od dvosobnih stanova do penthausa sa privatnim bazenima. Vrijednost tog dijela projekta je oko 60 miliona eura, a također je opremljen pratećim servisnim sadržajima.

Ovakva podjela projekta povlači za sobom i podjelu u rokovima, tako da bi prvi dio, faza A, projekt individualnog stanovanja, trebao biti pušten u funkciju krajnjem korisniku krajem ove godine, dok je useljavanje budućih vlasnika u stanove kolektivnog stanovanja u zgradama, planirano krajem 2018. godine. Tako je najavljeno i držimo se tih rokova.

Što se tiče projekta Poljine Hills, dodatno treba naglasiti da, za razliku od nekih projekata s kojima se često stavljamo u komparaciju, projekt Poljine Hills je prvenstveno namijenjen tržištu – mislimo i na domaće kupce i na povratnike u Bosnu i Hercegovinu, naše uspješne poslovne ljude koji imaju namjeru da se vrate i daju doprinos našoj ekonomiji pokretanjem i posla i mijenjanjem adrese stanovanja, a naravno i stranim kupcima koji imaju namjeru kupovati nekretnine u Bosni i Hercegovini. Dakle, nismo jedan od onih projekata koji je isključivo namijenjen ovom ili onom tržištu. S te strane ubijeđeni smo da projekt Poljine Hils nema konkurenciju na našem tržištu, kao projekt koji je koncipiran po principu compounda, ograničenog pristupa, vrlo visokog nivoa sigurnosti i privatnosti.

Budući izgled naselja Poljine Hills

Budući izgled naselja Poljine Hills

RSE: Kada je riječ o investiranju imate li namjeru nastaviti i kakva su vaša saznanja o odustajanju stranih investitora od velikih projekata u BiH?

Sinanović: Ja mogu govoriti o grupaciji Al-Shidi. Predstavljam kompaniju Shad invest koja je dio te grupacije, tako da se o drugim projektima i investicijama ne bih usudio govoriti da ne bih bio pogrešno shvaćen. Što se naše grupacije tiče, poznato je da se ovih dana približava šesti rođendan funkcionisanja u punom kapacitetu hotela Bristol, koji je jedna od akvizicija naše grupacije i prvi brendirani posljeratni hotel na našem tržištu, zatim Sarajevo City Centar (SCC), koji je prethodnog vikenda proslavio treći rođendan. U završnim fazama smo kada je u pitanju poslovna kula SCC-a, a uskoro će javnost bit informisana i o novom brendu hotelskih lanaca kojeg ćemo uvesti u projekt hotela SCC. Tu je i projekat Poljine Hills, a naša grupacija ima i mnogo interesantnijih projekata koji će našem tržištu biti jako zanimljivi.

RSE: Koliko je teško investirati u BiH, pogotovo ljudima iz zemalja Zaljeva, s obzirom na predrasude koje ih prate?

Sinanović: Jako je teško i prepuno izazova općenito u bilo kom smislu invetsiranja bilo da se radi o kapitalu koji nema porijeklo u BiH ili je domaći kapital. Opet važi činjenica da je zakonska regulativa i procesi vezani za prostorno plansku dokumentaciju, izdavanje dozvola, otvaranje firmi i sve što čini proces investiranja jako izazovan i nalazi se na niskom stepenu razvoja, čak i u usporedbi sa susjednim zemljama. Kada dodamo i predrasude o investitorima iz zaljevskih zemalja, predrasude koje su u većini slučajeva bazirane na neistinama i površnom tumačenju stvari, naravno da je teško i izazovi su veći i teže ih je prevazići.











27.03.2017.

VIKTOR IVANČIĆ: REGIONALNE PORETKE NE VRIJEDI "ŠMINKATI" , TREBA IH POTPUNO DOVESTI U PITANjE

Viktor Ivančić : Regionalne poretke ne vrijedi “šminkati”, treba ih potpuno dovesti u pitanje

Mart 27. 2017.

Da li je ispravna teza da je prosječan čovjek s ovih prostora desnih političkih shvatanja, ako gledamo rat, ovo što je došlo poslije, a i današnju kompoziciju vlasti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, ili ga jednostavno pokušavaju usmjeriti desno?

Ja nisam neko ko bi previše isključio narode iz cijelih priča, međutim, ne treba bježati od odgovornosti tzv. ljevice. Ako govorimo o tim lijevim političkim elitama, na gotovo svim nivoima oni su sabotirali nekadašnje lijeve ideale. Prihvatili su neoliberalni koncept kao ekonomsku priču, prihvatili su nacionalizam kao društvenu priču, s tim da je službena ljevica imala iluziju, bar u Hrvatskoj, a tako je slično vjerujem i u drugim zemljama, da može ljudima ponuditi neku soft građansku verziju nacionalizma. Nikad nije išla na to da destruira sam temelj nacionalizma, da se tako konfrontira s njim te patriotsku matricu izbaci iz igre. Za to prije svega mislim da je odgovornost tzv. ljevice ogromna, jer je ona cijelu priču odvela udesno. Mi danas, bar u Hrvatskoj, nemamo lijevu alternativu, ne mogu SDP u Hrvatskoj smatrati ljevicom.

Izvlačiti kasnije tezu da su ljudi na ovim prostorima predestinirani desno, mislim da bi bilo malo nategnuto, jer se još sjećam kad je umro Tito da su sa zagrebačkog željezničkog kolodvora odlazile stotine hiljada ljudi da ga isprate. Danas bi vjerovatno ti isti stajali na nekom desničarskom mitingu. Rekao bih da je društveni konformizam temeljna linija svjetine, ali su neke političke opcije naprosto izbačene iz igre. S jedne strane su ozloglašene, a s druge strane su oni koji su trebali da brane te ideale počinili neku vrstu izdaje.

Lijeva alternativa kao institucionalna snaga u hrvatskom parlamentu uopće ne postoji, postoje samo enklave otpora na civilnoj sceni, koje su marginalizirane i ozloglašene. Danas je atmosfera takva da ako dođete u crnoj uniformi s ustaškom zastavom i urlate fašističke parole na sred Trga Bana Jelačića u Zagrebu, neće vam se vjerovatno desiti ništa, osim što će se okupiti grupa istomišljenika oko vas da vam aplaudira. Međutim, ako dođete s petokrakom i vičete u slavu socijalizma ili druga Tita, neko će vas pretući. Tako je taj element straha u političkom životu veoma prisutan.

Često govorite o odnosu Hrvatske prema antifašizmu, ovdje u Mostaru imate vrijedan spomenik Partizansko groblje koje se svako malo iznova narušava. Jedni kažu da je to kako bi se podgrijavla klima latentnog sukoba, drugi kažu da je to ideološka matrica odnosa prema onom što je bilo nekad. Koji je vaš komentar?

Iz iskustva Hrvatske, koju bolje poznam, mogu reći da mi se ozloglašavanje Jugoslavije i jugoslavenstva ili komunizma u posljednje vrijeme čini utoliko snažnije što ovog manje ima. Iznova je u Hrvatskoj aktuelna borba protiv komunista, a prema posljednjem popisu stanovništva Jugoslavena je bilo deklarirano nešto više od 300. To je borba protiv utvara koja je zapravo fašizacija društva. Ima mjesto kod Rastka Močnika kad kaže da je retroaktivna mistifikacija komunizma utiranje puta fašizmu. Kod nas se obavlja trenutno dosta agresivna fašizacija hrvatskog društva u svim elementima.

Kad je tako onda morate imati nekog ideološkog neprijatelja, ideološko strašilo koje će makar biti fantom. Zbog toga je povodom ploče “Za dom spremni” u Jasenovcu aktuelna vlast, umjesto da skine pomenutu ploču, formirala komisiju koja će donijeti konačan pravorijek o prošlosti dva totalitarna režima. Time ne samo da izjednačavaju jedne i druge, već preferiraju crne u odnosu na crvene. Epilog treba biti ne samo da ta ploča ostane, već da se tim povodom donese neka zabrana upotrebe petokrake ili nekih drugih socijalističkih simbola.

Zašto elitama u BiH trebaju veze s NDH pa nam svako malo izroni neki pisac ili diplomata iz tog perioda, ili što su i kod nas škole i slične institucije izgubile imena koja su imala u periodu prije posljednjeg rata?

Radi se o nacionalizmu. Vladajući sistemi danas u ovim zemljama temelje se na nacionalizmu, on je na vlasti već 25 godina, on je postao neka vrsta načina života. Naravno da se onda neka jugoslavenska ideja, ako hoćete reći i ta prokazana ideja “Bratstva i jedinstva” mora zatrijeti, izbrisati sve šta je protivno ovom današnjem. Razumijem ja napore te današnje desnice, Jugoslavija je uz sav svoj demokratski deficit bila skoro u svakom pogledu superiorna zemljama koje su nastale njenim raspadom.

Naprosto se iz perspektive desničara prema njoj mora uspostaviti crno-bijeli film, a ona mora biti totalno crna. Čemu inače ta priča o suverenitetu, identitetu i slično, realno rečeno Hrvatska ja danas u formalnom pogledu manje suverena, nego je bila kao dio SFRJ. Ispada da je cijela ta priča u ime koje je proliveno ko zna koliko hektolitara krvi bila bitka ni za šta, bitka za poraz.

Države su prezadužene, ideološki idu prema desno, stalno se potenciraju nacionalna suprotstavljanja, da bi se nakon nekoliko mjeseci nekim samitom lidera sve to prividno smirilo pa onda sve u krug. Kako vidite razvoj situacije u regiji?

Njihova temeljna intencija je da reproduciraju ratno stanje u mirnodopskim uslovima. Vodeći političari ovih zemalja uglavnom se ponašaju kao neka vrsta kastriranih ratnika, njima treba jedan trajno žareći rat kao područje političkog djelovanja. Oni su kastrirane vojskovođe jer jedino na taj način mogu mobilizirati masu i zadržati vlast. S druge strane se ne pojavljuje alternativa koja neće nuditi prihvatljiviju varijantu toga istog, neko ko neće biti bolje odjeveni Vučić ili nekakav retorički ufinjeniji Karamarko, neko ko će potpuno razoriti tu matricu. Dok se neko takav ne pojavi, ovo će nažalost sve ostati kao što je danas.

Nažalost ili se ne pojavljuju takvi pokreti ili su potpuno marginalni, pokreti koji bi potpuno raskrstili s nacionalizmom ili bar s patriotizmom. Polazi se od toga da je ta državna emocija nešto pozitivno, napravimo nešto za svoju zemlju. Zašto se ne kaže da je ta državna emocija jedna ideološka splačina koja ne vodi ničemu dobrom!? Zbog čega bismo voljeli svoje zemlje, pogotovo kad se one uživaju na nekoj pseudo-religijskoj matrici?! U Hrvatskoj postoji cijeli niz kultova koje ne možete dovoditi u pitanje, ne možete dovoditi u pitanje državu koja više nema nikakav racionalni okvir.
Država je servis građana ili neka geopolitička činjenica, ali ne, ona je pseudo-religijski kult i uživa se na fundamentalističkoj matrici. Opet, ne kako se fundamentalizam izvorno manifestira, doslovno čitanjem svetih spisa, što bi u ovom slučaju bio ustav, pa bi bilo čak pozitivno. Ovdje je to doslovno prihvatanje mitova o hrvatskoj državi, vjekovnoj borbi za nju, pa do fonda neprijatelja koje ta država mora imati da bi opstala. Politički život se tako kreće unutar mitskih kategorija.

Kako se mediji nose sa ovim kretanjima, je li u vrijeme Ferala i onih ratnih devedesetih bilo više slobodnog novinarstva nego ga ima danas?

To je duboki problem, ne samo medija, već i novinarstva na ovim prostorima, ne samo ovdje naravno, jer je novinarstvo više-manje postalo servisna djelatnost. U dobroj mjeri je i samo krivo za tu svoju poziciju. Ako govorimo o mainstream novinarstvu, zapravo mainstream medijima, to je možda jedina profesionalna djelatnost koja je prestala živjeti od svog proizvoda. Živi se od xafsinga, a ne od novinskog teksta.

Postolar napravi cipelu pa je mora prodati da bi preživio. Novine proizvedu tekst, a žive od reklame. U tome ima nešto dugoročno suicidalno jer vas dovodi u široku mrežu lojalnosti iz koje se ne možete iskobeljati. Novinarstvo je na neki način prodana djelatnost i postalo je jeftino. Funkcija masovnih medija je da jednu publiku preda drugoj korporaciji, da opslužuje ekonomsku i političku moć koja stoji iza tog medija.
Pri tome su medijska, ekonomska i politička moć na ovim prostorima uvezani na principima mafije, dakle nerazdvojive su. Utoliko novinarstvo u tom središnjem medijskom prostoru, više nije ni na tragu istine i pravde, već je u službi ekonomske i političke moći. Mislim da je stanje takvo da nije popravljivo, da se ne isplati meni kao ostarjelom novinaru popravljati mainstream medije.
Njih treba potkopavati i to s alternativnih pozicija. Na alternativnim pozicijama ima više moći nego što se čini. Publika ima taj ironijski otklon, puno ljudi kupi novine i kažu hajde da vidimo kakve gluposti danas pišu. Nije ta moć nedodirljiva i ja još uvijek imam vjeru u nešto što se zove pošteno, profesionalno novinarstvo, ali ono na ovim prostorima ne može opstajati na tržištu i zbog toga će trebati nalaziti alternativne načine svog opstanka.

Kolika je realna vrijednost lijeve i građanske intelektualne scene koja još uvijek ima određeno uvažavanje i publiku te šta bi njoj trebalo da dođe do masa? Kako intelektualnu energiju, za koju znamo da negdje postoji, pretvoriti u pokretačko gorivo nečega što bi ovim prostorima moglo donijeti drugačije vidike?

Ja nisam stručnjak za politički xafsing, neko ko bi znao kako pokretati mase, ali znam, kao promatrač sa strane, da se ponekad dese situacije da više od stotina uzvičnika koji će biti objavljeni na naslovnicama tabloida može uraditi što jedan kamen bačen na prozor, da on može imati veću pokretačku moć. Ono što je meni žao, opet kažem, je da se ne pojavljuju politički pokreti koji bi kapitalizirali to nezadovoljstvo, tu srdžbu na lijevoj strani scene.

U Srbiji su vječno neki izbori, u Hrvatskoj je SDP otišao više desno od HDZ-a, kod nas su desni manje-više stalno na vlasti. Da li alternativa negdje čeka ili je jednostavno nestala u vremenu?

Ne znam, ali mislim da su dugoročne stvari kod nas “zapržene”, zapečaćene u toj desnoj političkoj retorici, nacionalnoj retorici ili nacionalizmu kao načinu života koji se ovdje ostvaruje. S time ja nisam neko ko misli da treba rezignirati, pustiti stvari. Treba raditi, ali ne na popravljaju postojećeg stanja, već na dovođenju ovog stanja u pitanje. Intelektualci na lijevoj sceni griješe svojim nekakvim konstruktivizmom prema postojećim porecima jer ih žele popravljati i ponuditi bolju verziju istog, umjesto da ih potpuno dovedu u pitanje. Mislim da bi to radikalnije postavljanje stvari imalo više pristaša, nego ovo šminkanje.

Je li nada da je Plenković nešto bolje za Hrvatsku od Karamarka bila uzaludna?

Ja nikad nisam imao tu nadu i mislim da se to apsolutno potvrđuje. Plenković je puno gora varijanta za Hrvatsku od Karamarka, jer ima jedan licemjerni gard. Ta politička garnitura radi potpuno isto što i Karamarko, ali ima prikriveniju političku retoriku, utoliko je uspjela razbiti i taj intelektualni otpor neke građanske klase. On je naprosto potkupio sve tom pseudo-retorikom, a zbiva se isto što i ranije.

Pod Plenkovićem imamo “Za dom spremni” u Jasenovcu, nezavisni mediji koje je obustavio Karamarkov ministar kulture Hasanbegović, u novoj vladi su također bez finansiranja i slično, a pri tome prave gard kao neke finije garniture, a uopće to nisu. Ko je god pročitao knjigu Davora Ive Stiera, koji je neki Plenkovićev džepni ideolog, vidjet će da je to politička pozicija dubokog konzervativnog mraka i to je sva istina o vladi koja ni po čemu nije manje desna od Karamarka.
Rijad Durkić (Klix)

/////////////////

HAŠKO TUŽILAŠTVO TVRDI: 'Pušić je aktivno učestvovao u iseljavanju muslimanskog stanovništva, preko institucija Hrvatske'

HAŠKO TUŽILAŠTVO TVRDI: 'Pušić je aktivno učestvovao u ...

//////////////////////////

///////////////////////

////////////////////

TUZLANSKI AERODROM GRABI NAPRIJED: Pet novih linija prema, plan 700 hiljada putnika! - 1

TUZLANSKI AERODROM GRABI NAPRIJED: Pet novih linija, plan ...

////////////////////

'FRLJOKA'; ŽIRI ZA ŠESTOAPRILSKU NAGRADU OTKLONIO DILEME: Merlin je nagradu dobio za ulogu u reklami 'Perfetta' - 3

'FRLJOKA'; ŽIRI ZA ŠESTOAPRILSKU NAGRADU OTKLONIO ...

///////////////////////

SEKS SKANDAL O KOME SU RASPRAVLJALI I MASONI: Ivo Andrić uhvaćen s kumom u krevetu, koja je bila žena poznatog pisca! - 2

SEKS SKANDAL O KOME SU RASPRAVLJALI I MASONI: Ivo Andrić ...

///////////////////////////////////////

 27. mart/ožujak 2017.

////////////////////

 27. mart/ožujak 2017.


/////////////////////

Ja se rata ne bojim i ne mislim da će biti ratova na Balkanu: Svetlana Broz

Svetlana Broz: Ne želim da živim sa ljudima kojima je Milošević heroj

////////////////////////

Jednoglasna odluka Upravnog odbora KS BiH : Duško Vujošević novi selektor košarkaške reprezentacije BiH

Crnogorski stručnjak Duško Vujošević novi je selektor košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine, potvrđeno je za N1 iz Košarkaškog saveza BiH.Legendarni trener Partizana je nakon nekoliko dana nagađanja konačno dogovorio uvjete

/////////////////////////////////
27.03.2017.

GERT WILDERS I MARINE LE PEN GOVORE ISTIM JEZIKOM KOJIM JE U SREBRENICI '95. GODINE GOVORIO RATKO MLADIĆ

Emir Suljagić : Gert Wilders i Marine Le Pen govore istim jezikom kojim je u Srebrenici ‘95. govorio Ratko Mladić! Zar treba da šutimo?!

Mart 26. 2017.


Od trenutka kada su poslijepodne 11. jula 1995. godine ušli u Srebrenicu, nisam imao nikakvih dilema da će pripadnici Vojske Republike Srpske pobiti sve muškarce koje sustignu, zatvore ili zarobe. Sve sam to već gledao u proljeće i ljeto 1992. godine.


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Related image


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Piše : Emir Suljagić (Depo)

Sve vrijeme koje sam proveo u Potočarima nisam uspijevao ubjediti nikoga od holandskih ili drugih UN-ovih službenika i zvaničnika. Svi su to smatrali nemogućim i svi poricali stvarnost, negirali suštinu odvajanja dječaka i muškaraca od porodice, spaljivanje dokumenata, više nego sporadična smaknuća u okolini fabrika u Potočarima. Sve je bilo tu. Pred očima. I svi su se pretvarali da ne vide ništa. To je činjenica. Nije bilo moguće ne vidjeti šta se događa.

Poslije rata, naša realnost je ostao zbjeg. Istresli su nas u tuđe avlije, kuće, nagurali u tuđa naselja. Godinama sam gledao i slušao kako se ženski ostaci porodica na dnevnoj osnovi sakupljaju i ogledaju i gataju i nagađaju sudbinu svojih najbližih. Ni tada mi niko nije vjerovao da su svi pobijeni.

Holandsko ponašanje u Srebrenici poriče mogućnost definisanja. Najbliži opis bi vjerovatno bio pragmatično saučesništvo. Kada su prvi kamioni počeli da stižu u Potočare, stajao sam na jednom bočnom ulazu u glavnu zgradu fabrike akumulatora: gledao sam okamenjen. Okrenuo sam se holandskom vojniku koji je stajao pored mene i pitao da li on zna šta se događa. Odgovorio mi je: „Dolazi Ratko Mladić da vas evakuiše.“

Svega sam se još nagledao u narednih desetak dana koliko sam ostao u Potočarima. Ali, na jednom nivou to je trenutak u kojem sam shvatio da je sve završeno. Kad je i počelo.

Gledao sam kasnije kako zamjenik komandanta bataljona Robert Franken obećava da će primjerak spiska muškaraca i dječaka koji su bili u fabrici poslati u Zagreb i Genevu, a original ponijeti sa sobom. Spisak je pronađen tek mjesecima kasnije, negdje u nekoj ladici u sjedištu UN-a u Zagrebu. Niko od ljudi sa spiska nije živ.

Svi oni pobijeni su isključivo zato što su bili muslimani. Mogao si biti bilo šta drugo. Mogao si biti sve drugo što postoji. Ali samo ako si bio musliman, ništa od toga nije vrijedilo. Samo ta jedna stvar, jedina na koju nisi mogao uticati, koju nikako nisi mogao promijeniti.

Nikad o tome nisam donio svjesnu odluku, ali sam uvijek najviše u svom identitetu branio ono što su mi najviše napadali. Kada je došao red da nas napadaju zato što smo muslimani, niko moj nije napustio Bosnu i Hercegovinu. Dok moj najbliži rođak zbog neimaštine i nemogućnosti da radi, da doprinese i prosperira, nije napustio zemlju 2000. godine, nisam imao rodbine u iseljeništvu.

Danas se u Evropi ponovo čuje eho onoga što se u Bosni i Hercegovini događalo tokom devedesetih godina dvadesetog vijeka. Kako je napisao veliki bosanskohercegovački pisac Branko Ćopić, „umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri“ i spremaju se da projašu kontinentom.

Jezik kojim danas govore Gert Wilders and Marine Le Pen je jezik koji je u Srebrenici u julu 1995. godine govorio Ratko Mladić. I šta treba, da ostanemo suzdržani na Wildersa? Da prešutimo Le Pen? Koja je tačno razlika u bodljikavoj žici oko logora u Prijedoru kojom su muslimani ograđivani od one kojom Viktor Orban ograđuje Evropu od muslimana danas?

Vlada Republike Hrvatske već nekoliko godina vodi politiku reqonquiste u Bosni i Hercegovini. Mjere i koraci koje Hrvatska preduzima protiv Bosne i Hercegovine, na njenoj teritoriji, u regionu, u međunarodnoj areni, ne ostavljaju nikakve sumje da je riječ o hibridnom ratu čiji je cilj da muslimane ogradi u nove bodljikave žice.

Da stvar bude gore, državno rukovodstvo Republike Hrvatske to otvoreno objašnjava time: viškom muslimana u Bosni i Hercegovini. Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović otvoreno i opetovano laže da je BiH utočište hiljada ISIL-ovaca.

U Bosni i Hercegovini se jednoj grupi poriče mogućnost građanstva, sposobnost da organizuju zajednicu u kojoj je nosilac suvereniteta građanin, samo zato što većinu u toj grupi čine muslimani. Zato što muslimani mogu imati samo kolektivna prava, ne i invidualna, građanska. Zato što muslimani mogu biti samo muslimani.

Holandski vojnik koji mi je sarkastično saopštio da „Ratko Mladić dolazi da nas evakuiše“, nakezio mi se u lice dok je to govorio. Tokom deset dana od 11. do 21. jula 1995. godine, koliko sam ostao u UN-ovoj, holandskoj bazi u Potočarima nakon pada enklave, nisam posvjedočio nijednom činu integriteta. U Potočarima sam naučio ponešto o holandskom karakteru, ali sam naučio sve o holandskoj političkoj klasi.

Bio sam u Den Haagu kada je objavljen dugo najavljivani izvještaj holandskog Instituta za rat, holokaust i genocid. Nije ni izbliza odgovorio na pitanje holandske suodgovornosti, ali je interpretiran kao ultimativni dokaz holandskog suočavanja sa odgovornošću za političke odluke koje je donosila Vlada Kraljevine Holandije.

 

Samo sam se jednom pobio u životu. Na kraju osnovne škole dječak iz razreda me nazvao Turčinom. Uvrijedilo me ne samo to što me nazvao nečim što nisam, nego što je to izrekao kao optužbu, izrekao kao uvredu, kao da sam zbog toga manje vrijedan.

Na kraju se ispostavilo da će skoro sve ružno što mi se dogodilo poslije toga – i ne samo meni, nego cijeloj jednoj grupi – biti zbog te turske kože u koju nas guraju i iz koje nam ne daju izaći.


/////////////////////////

Begić i Šušnica u Mostu RSE : Koliko je politički vrh BiH ogrezao u kriminalu?

U najnovijem Mostu RSE razgovaralo se o povezanosti politike i kriminala u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Zlatan Begić, docent Pravnog fakulteta u Tuzli, i Srđan Šušnica, politički analitičar

//////////////////

IVANIĆ U SLOVENIJI TRAŽIO DA SE BiH PODRŽI: 'U slučaju da bude izolovana, BiH će biti suočena s unutrašnjim sukobima' - 1

IVANIĆ U SLOVENIJI TRAŽIO DA SE BiH PODRŽI: 'U slučaju da bude ...

////////////////////

ŠOKANTNA ISPOVIJEST ŠEFA BIROA: Tako je na suđenju govorio Aleksandar Vučić

ŠOKANTNA ISPOVIJEST ŠEFA BIROA: Tako je na suđenju govorio ...

///////////////

BRUTALNI ODGOVOR PORODICI NOVAKOVIĆ IZ BEOGRADA, KOJA JE PREŠLA NA ISLAM: 'Prodali ste veru za večeru'!

BRUTALNI ODGOVOR PORODICI NOVAKOVIĆ IZ BEOGRADA, KOJA ...

/////////////////////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58124864

Powered by Blogger.ba