Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

24.03.2017.

ESAD BAJTAL: GOVORITI O NEBITNOM ZNAČI ŠUTITI

Esad Bajtal: Govoriti o nebitnom znači šutiti


Esad Bajtal

Autor
24.3.2017. 



Esad Bajtal: Govoriti o nebitnom znači šutiti

////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • stvarna opasnost danas, nije neznanje, kako smo to čitali kod Buddhe, Platona i Sokrata, nego – znanje. Znanje u službi neznanja.

.........................

Prenosimo stari tekst prof. dr. Esad Bajtala sa promocije knjige Nerzuka Ćurka “Filozofija Zagrljaja“, 2010. godine jer nam se čini vrlo aktuelnim u ovom trenutku, trentku u kome se govori o svemu samo ne o onome što istinski muči građane ove zemlje, koji jedva sastavljaju kraj s krajem i pravo s pravdom …

Ljudi pljuju sitne lopove, a velike zlikovce poštuju; čak i slave. Uprkos tome, dobar dio onoga što Ćurak naziva “javni um” filozofski mudro šuti. Šuti na razne načine. A najgori oblik šutnje skriva se pod posebnom vrstom javnog govora. Govora o nebitnom. Smisao javnog govorenja o nebitnom jeste u prikrivanju vlastite šutnje, odnosno, prozirnom prikrivanju odsustva govora o bitnom. Šutiti, u gladnoj i (o)pljačkanoj zemlji, znači voditi maratonske javne polemike oko nečega što se nas i naših života ni na koji način ne tiče

Ima jedna misao koja kaže ovako:

Dobro hoće da bude bolje, bolje bi da postane najbolje, a samo tupo i glupo misli da je dovoljno samo sebi, i da je dobro takvo kakvo je.” (Meštrović).

Ovu knjigu čitao sam upravo sa gornjih pozicija: kao komunikaciju sa onima koji bi da ovo malo dobra (u jednom lošem svijetu, u kakvom živimo), učine nekako boljim. A o kakvom svijetu je riječ, najbolje da se uvjerite na sljedeći način: Nemojte platiti struju, vodu, telefon ili tramvajsku kartu. Kazna (sankcija) će vas stići za koji dan, a možda čak i istog momenta.
Ali, ako u tom istom tramvaju ubijete Denisa Mrnjavca proces će se povlačiti godinama. A na kraju će presuda biti i poništena, a sam postupak vraćen na neko daljnje razmatranje kao što se upravo ovih dana i dogodilo u Sarajevu.
Presuda poništena, i nikom ništa.

GOVOR O NEBITNOM

Uzeo sam samo jedan primjer. Ima ih, i znamo ih, na stotine. Ljudi pljuju sitne lopove, a velike zlikovce poštuju; čak i slave. Uprkos tome, dobar dio onoga što Ćurak naziva “javni um” filozofski mudro šuti. Šuti na razne načine. A najgori oblik šutnje skriva se pod posebnom vrstom javnog govora. Govora o nebitnom. Smisao javnog govorenja o nebitnom jeste u prikrivanju vlastite šutnje, odnosno, prozirnom prikrivanju odsustva govora o bitnom. Šutiti, u gladnoj i (o)pljačkanoj zemlji, znači voditi maratonske javne polemike oko nečega što se nas i naših života ni na koji način ne tiče. Zato govor o nebitnom nije komunikacija na koju se ova knjiga poziva i za koju iskreno pledira, pozivajući se na “bezgraničnu volju (autorovog) uma za komunikacijom”.

ŠTA JE KOMUNIKACIJA?

Latinski i talijanski riječnici kazuju da commūnîco, comunicato, znači saopštiti; učiniti poznatim; izvijestiti nekoga nešto o nečemu. Dakle, komunikacija kao opštenje s nekim, podrazumijeva Drugog i Druge kao sagovornike okupljene oko nečeg bitnog, najčešće životno važnog. Njoj nasuprot, šutnja, i(li) govor o nebitnom, jeste govor sa samim sobom.

Govor o nebitnom je laganje samog sebe. U pitanju je toaletni monolog još nerasanjenog egosa pred jutarnjim ogledalom. Na djelu je maskirani socio-autizam narcističke samodovoljnosti, koji Ćurak (ako ga dobro razumijem), eufemistički, i ne baš najadekvatije onom što sam ima na umu, naziva “ohološću samoće”. Samoća je, kako je ja iskustveno vidim, nešto drugo. Daleko od bilo kakve oholosti, samoća je stanje rezigniranog i pobunjenog uma. Samoća je uzvišeni gest pobune i nepristajanja. U govoru o nebitnom ne radi se, dakle, o oholosti samoće, nego o oholosti distance. Govor o nebitnom je jedan “baš me briga” stav. Tom stavu prethodi dobra egzistencijalna i društvena situiranost. Radi se o sasvim svrhovitom (“meni je dobro, baš me briga …”), i licemjerno pragmatičnom zatvaranju očiju pred onim što jest.
A šta jest?
Jest bijeda i jest nevolja;
Jest nepravda i kriminal;
Jest nepotizam i jest primitivizam.
I, povrh svega toga, jest otvoreni ili prikriveni cinizam kao temeljni način drčno-hazjajinskog vladanja zemljom i ljudima. O tome se, danas i ovdje, intelektualno stidljivo govori, tj. šuti. I ne samo ovdje, nego i u velikom bijelom svijetu kako je jasno vidljivo iz racionalne politološke analitike, četvrtog poglavlja Ćurkove knjige.

Upravo zato, postmoderna demistifikacija politikantskih mitova svijeta modernih laži, traži trezven dijalog i i civliziranu komunikaciju, a ne advokate status quo-a. A pogotovo ne režimske kolumniste koji, kritikuju kritičare lošeg i neljudskog, čime (da se vlasi ne dosjete), zapravo, servilno i udvorički prilježno, služe osiljenim oholim i uzmožnim vlastodršcima. Riječ je onima, koji su “vjerujući sve (svoje) sumnje odagnali” (str. 61). Pri tom, ovdje ne mislim samo na sluganski dio klera, niti na nečasna a dobro plaćena novinska piskarala. Mislim na dio akademske inteligencije, nama (ovdje, za ovim stolom) formalno ravne. Formalno ravne, ali, ne i moralno jednake.

Kao formalno ravni, oni (vjerovatno!!!) znaju sve ono što i mi znamo. I vide ono što i mi vidimo. Međutim, umjesto da ga iskazuju oni “svoje mišljenje skrivaju”. Čine to upravo govorom šutnje. Odnosno, govorom o nebitnom. Na taj način, ma šta inače mislili sami o sebi i svom intelektualnom habitusu, oni, svjesno ili nesvjesno, okreću leđa nauci, moralu, čovjeku i društvu. Radi se, kako rekoh, o licemjerju ohole distance koja utemeljuje “Bosnu kao uniju straha, umjesto unije vrijednosti” (str. 68). Jer, ovdje se vlada strahom i bahatom prizemno-ruralnom retorikom po kojoj smo svi mi (oponenti, kritičari, politički protivnici, građani … ), samo najobičnije šuše, budaletine, pederi, izdajnici, itd., kako već godinama slušamo ili čitamo sa ekrana i stranica režimskih medija. I svako onaj, ko snažno i otvoreno upre prstom na taj i takav način vladanja, pa kriminalca nazove kriminalcem; lopova lopovom; a razbojnika razbojnikom; biva od dežurnih i dobro plaćenih režimskih kolumnista i kolumnistica, optužen za “širenje jezika mržnje”, direktno pušući u jedra upravo onom etno-lideru koji je taj prizemni jezik javne psovke i vrijeđanja uveo na javnu i političku bh scenu.

ŠTA NAM TO GOVORI?

To nam govori da stvarna opasnost danas, nije neznanje, kako smo to čitali kod Buddhe, Platona i Sokrata, nego – znanje. Znanje u službi neznanja.
Ali, šta da se radi?
Takvi smo kakvi smo.
Odnosno, pučkom, pravopisno išćašenom, leksikom govoreći: tak’i smo kak’i smo. Zapravo, u nešto drugačijoj i dužoj akcentuaciji te riječi, – kâki smo. To, u krajnjoj liniji, nije uopšte netačno! Problem je samo, što u svojoj moralnoj prehlađenosti, i intelektualnoj pothlađenosti, ne osjećamo smrad sopstvene kāke. Pa, u narcisoidnom zanosu sebeljublja, govorimo samo, i isključivo: o smradu Drugog i Drugih.
“Svakome je njegovo dupe dunja”, kaže narodna mudrost.
Nažalost, u svojoj klero-etničkoj i etno-politikantskoj zavedenosti narod se oglušuje i o vlastitu mudrost. Zahvaljujući toj zavodljivoj dupe-dunja logici, i ugodnoj samoobmani njene olfaktivne iluzije, svako je sam sebi najbolji. I niko nikome ne valja.
Eto, zašto nam je, ovako kako nam je.

I zato smo svi zajedno, umjesto franjevačkoj filozofiji zagrljaja, izručeni zagrljaju filozofije. Filozofije mržnje, filozofije besmisla, cinizma, i nadmenosti. Zato ja, za razliku od dobrohotnog Nerzuka Ćurka, mislim da bi Zagrljaj filozofije cinizma i nadmenosti, bio pravi naslov ove knjige.
Ali, ko sam ja, ko je Nerzuk Ćurak, i ko smo svi mi?
I ko to mene; ko to Nerzuka Ćurka; i ko to, sve nas zajedno, bilo kad, i bilo šta, u ovom životu pita.
NIKO NIŠTA!

Na djelu je, čitam između redova Ćurkove knjige, pedagoški uzoran slučaj specijalne demokratije: demokratije bez naroda.
I (trebao bih ovdje da dodam), naroda bez pameti.
Ali neću to da kažem
Hoću i ja malo da šutim!

19.01.2010, Žurnal











24.03.2017.

DAVID SCHEFFER : BiH JE IMALA I IMA JAKE ARGUMENTE ZA REVIZIJU POSTUPKA PROTIV SRBIJE

David Scheffer ne odustaje : BiH je imala i ima jake argumente za reviziju postupka protiv Srbije

Mart 24. 2017.


Autor dokumenta revizije u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije, američki profesor David Scheffer (Dejvid Šefer) ocijenio je danas da je Sarajevo “imalo i ima” jake argumente za reviziju postupka  protiv Srbije po tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, prenosi Beta.

Šefer je za sarajevski portal Avangarda.ba kazao da je utvrđivanje istine o onome što se događalo 1992. godine u BiH i ko je za to odgovoran, “cilj vrijedan truda, za koji se vrijedi boriti pred sudovima”.

“Mi smo čvrsto vjerovali da smo imali, i da još uvijek imamo, jake argumente za reviziju na osnovu ukupnosti dokaza o genocidu u 1992. godini, što je utvrđeno u predmetu Mladić pred Haškim tribunalom do decembra 2016. godine. Bilo bi neodgovorno ignorisati taj razvoj događaja i dopustiti da presuda Međunarodnog suda pravde u ovom predmetu iz 2007. godine ostane neosporena”, rekao je Šefer.

On je naveo i da pravni tim BiH ne vjeruje da je Registrar Međunarodnog suda pravde pružio odgovarajuće objašnjenje svoje pozicije, kada je odbio dokument revizije.

Upitan na koje je opcije mislio kada je nagovijestio da i nakon odbijanja revizije postoji mogućnost nastavka procesa pred Međunarodnim sudom pravde, Šefer je rekao da nije u poziciji da javno raspravlja o tim opcijama.

Prema njegovim riječima, ukoliko bi se u sudskoj proceduri u BiH utvrdilo da su srpski i hrvatski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i Dragan Čović u svojim pismima na odgovor Registrara dezavuisali i doveli u zabludu Međunarodni sud pravde, odnosno da su lažno prikazali status i sakrili informacije o legitimitetu agenta BiH, to bi moglo da znači da bi takav nalaz sudova u BiH mogao dovesti do razmatranja u Međunarodnom sudu pravde.

On je ocijenio da je Srbija odlagala hapšenje i predaju Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kako bi se izbjeglo da Međunarodni sud pravde uzme u obzir i konačne presude Haškog tribunala u tim slučajevima po pitanju genocida, u okviru desetogodišnjeg roka za podnošenje zahtjeva za reviziju.

Šefer je dodao da zahtjev Bosne i Hercegovine za reviziju “pruža argumente u pogledu ukupnosti dokaza”.

“To su dokazi koji su već otkriveni u sudnicama Haškog tribunala i koji su, u svojoj ukupnosti, onako kako su dosegnuti u decembru 2016. godine, trebali, prema našem mišljenju, dovesti do toga da Međunarodni sud pravde ponovo otvori svoju analizu genocida u BiH tokom 1992. godine”, rekao je Šefer, koji je bio prvi američki ambasador za ratne zločine.


/////////////////////////////////
  Prof.dr. Šaćir Filandra : Osnovni principi bošnjačke politike su jasni , Bošnjaci dijele savremene civilizacijske vrijednosti živeći u


//////////////////////

Srećko Latal upozorava i predlaže : Na Bošnjacima je da konačno izađu iz priče žrtve i da osmisle BiH koja bi bila prihvatljiva svima !

Politički analitičar Srećko Latal upozorio je u razgovoru za Vijesti.ba da se BiH nalazi u najozbiljnijoj krizi od kraja rata, u krizi u kojoj je na političkoj sceni došlo do [...]

////////////////////////////

Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a: Milioni iz Bobar banke izneseni kao u filmu

Stekao sam utisak da je državno Tužilaštvo mnoge stvari pokrenulo sa mrtve tačke i nadam se da se u toj procjeni ne varam, kaže predsjednik SDS-a Vukota Govedarica. Nakon jednog

24.03.2017.

DRAGAN ČOVIĆ SVE VIŠE OTKRIVA SVOJE PRAVO LICE PREMA BiH

PROF. IVO BANAC U "JUTARNJEM LISTU": Dok Vučić iz Novog Pazara nudi ruku suradnje Bošnjacima, Čović je 'europskim vrijednostima' zapalio pola Bosne"


Banac piše da je "jedino hrvatska politika u BiH nepoduzetna, premda ne i statična. Ona je još pod hegemonijom HDZ BiH koji sa Dodikom igra staru sporazumsku politiku, a pokušava je nametnuti i Zagrebu"



Image result for ivo banac fotos

Profesor Ivo Banac u kolumni u "Jutarnjem listu" bavi se prošlonedjeljnim naučnim skupom u Neumu u organizaciji Hrvatske demokratske zajednice BiH i analizira aktuelnu hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini.

"Danas je više nego jasno kako daytonska Bosna i Hercegovina nije idealna država, ni po učinkovitosti, ni po postignućima. Nije dobro da se prstom upire uvijek u druge, a sebe posve abolira od svake krivnje... Dayton je bio moguć jer su svi bili umorni od rata, a Clintonova administracija odlučna u nametanju mirovnog rješenja, koje je svima bilo neprihvatljivo na različite načine, ali i u nedostatku realne alternative-neizbježno. Danas, Karadžićeva-Dodikova Herrenvolk Republika, koliko god gospodarski neuspješna i teret svojim sponzorima, predstavlja točku ruske na Balkanu i jedini zalog propale srpske imperijalne politike od 1903. naovamo.Tu nema promjena u mirnodopskim uvjetima"...

Banac dalje piše da je "jedino hrvatska politika u BiH nepoduzetna, premda ne i statična. Ona je još pod hegemonijom HDZ BiH koji sa Dodikom igra staru sporazumsku politiku, a pokušava je nametnuti i Zagrebu. Karamarko je vodio pozadinsku politiku protiv ove tendencije, što je također pridonijelo njegovom padu. Danas se već može reći kako Dragan Čović diktira hrvatsku državnu politiku prema BiH, što je jasno iz niza Plenkovićevih kadrovskih poteza. Premda ova poltika nema izgleda, ona pretendira na propagandne uspjehe, o čemu se skrbi Ivan Tolj pri vrhu Styriua medijske grupe..."

"Dok traje zamor od Balkana (i američka odsutnost od Europe) Čoviću je dovoljna izborna reforma koja će ga učiniti hrvatskim članom Predsjedništva BiH bez ograničenja mandata", piše dr. Banac.

"... Ne samo da hrvatska Vlada u ovom trenutku nema snage za ozbiljan iskorak u BiH, ona nema ni vizije ni namjere da nešto ozbiljno poduzme. Zato se sudjelovanje u paradama poput one prošlotjedne u hotelu "Grand" u Neumu, ne samo neumjesna, nego i znak stvarne nemoći. Zar netko doista ozbiljno uzima naklapanja Ivice Lučića, koji je u Neumu (po prijateljskom izvoru) ustvrdio kako je moguće da za BiH
"nema rješenja, jer su sva rješenja moguća, pa i ono iz Sirije".

"... I dok Aleksandar Vučić otvara stadione u Novom Pazaru i Bošnjacima povjerava kako "razmišlja i o autoputu koji bi spojio Srbiju i BiH, da bi se tako spojili Bošnjaci iz Sandžaka i BiH...Dragan Čović, nakon što je zapalio pola Bosne svojim europskim vrijednostima može samo povući rogove i potvrditi kako "je etnička federalizacija ni u jednoj varijanti nije rješenje za BiH". Zar je europska politika moguća samo na karminama", pita Ivo Banac u kolumni u "Jutarnjem listu".


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik



Image result for karikature dragan covic i milorad dodik

Image result for karikature covic dodik kaubojiImage result for karikature covic dodik kauboji
Image result for karikature dragan covic i milorad dodik

Image result for karikature covic dodik kauboji
Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik

Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik kauboji


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik kauboji



Image result for karikature dragan covic i milorad dodik kauboji



///////////////////////////////////
24.03.2017.

SAMIR BEHARIĆ: DVIJE FOTELjE POD JEDNIM KROVOM

Samir Beharić: Dvije fotelje pod jednim krovom

Samir Beharić

Autor
23.3.2017. 


Samir Beharić: Dvije fotelje pod jednim krovom


////////////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Mladi iz Jajca rapidno odlaze. Nove generacije mladih Jajčana su site šuplje nacionalističke priče. Mlade generacije koje dolaze neće trpiti stare ratne pukovnike koji svojim stranačkim šefovanjem uništavaju društvo i tjeraju mlade iz zemlje. Političari trebaju znati da se, za razliku od njih, svijet promijenio. Mladi danas govore dva ili tri strana jezika, uče kompjutersko kodiranje, volontiraju i apliciraju za međunarodne stipendije. Europska unija se o njima brine više nego njihova država, njihova druga majka. Ili maćeha? Mladi više nisu prisiljeni da budu zakovani za jedan grad ili jednu državu. Svijet je svakim danom manji i manji, a prilike mnogobrojnije i zanimljivije. Pitanje je kako ih zadržati. Nacionalizmom i segregacijom sigurno ne.

...............................

Ne smijemo odustati od mladih Bosanaca i Hercegovaca. Ne smijemo ignorisati borbu  jajačkih srednjoškolaca i kalkulisati u osudi nove segregacije. Svaki glas, svaki šapat je bitan jer bitka još nije izgubljena. Dante Aligijeri u svojoj „Božanstvenoj komediji“ opominje da su najmračniji krugovi pakla rezervisani za one koji šute u vremenima moralne krize. Danas su političari udarili na jedinstvo mladih u Jajcu. Sutra će udariti na vas, a vi se sjetite stihova njemačkog svećenika Martina Niemöllera prije nego bude kasno. Jajački srednjoškolci svojim protestima najavljuju vruće jajačko proljeće. Najavljuju desant na združeni nacionalistički poduhvat i traže vašu podršku. Poručuju da smo zajedno jači. Pridružimo im se!

Kao neko ko je u Jajcu imao nesreću proći kroz nacionalistički poligon „dvije škole pod jednim krovom“, ne mogu ostati ravnodušan na lavovsku borbu jajačkih srednjoškolaca i njihov epski otpor starim političkim voždovima koji, jednom nogom u grobu, mlade Jajčane guraju u one sjene prošlosti iz kojih su oni došli. Ono što mladi žele je zajedništvo i kvalitetan nastavni plan i program koji neće vrijeđati ničiji nacionalni sentiment.

Obnavljanje inicijative o novoj školi govori da nacionalističke stranke nakon prošlogodišnjeg neuspjeha nisu odustale od svog plana. Da bismo razumjeli zbog čega jajački političari, uz aminovanje njihovih kolega i kolegica iz Skupštine Srednjobosanskog kantona (SBK), silno žele osnovati novu srednju školu po cijenu produbljenja već postojećih podijela među mladima, bitno je razumjeti širi kontekst.

Segregacijom u odbranu ljudskih prava

Jajce nije podijeljen grad. Jajčani zajedno peru tepihe u istim kvartovima, umorni se vraćaju s posla iz istih firmi, piju kafu u istim kafićima, a njihova djeca zajedno treniraju košarku u KK „Vodopad“. Ipak, od kraja rata osnovne škole rade po sistemu „dvije škole pod jednim krovom“, gdje učenici pohađaju nastavu u različitim učionicama. U tim školama redari kvase spužvu u odvojenim toaletima, a nastavnici hrvatske i bosanske matematike se za čas pripremaju u odvojenim zbornicama.

Dvije srednje škole, Srednja strukovna škola „Jajce“ i Srednja škola „Nikola Šop“, rade po hrvatskom nastavnom planu i programu. Bošnjaci i Hrvati u tim školama nastavu pohađaju u istim učionicama, osim za vrijeme časova bosanskog, odnosno hrvatskog jezika, te vjeronauke. Iako nastavu pohađaju i malobrojni učenici srpske nacionalnosti, srpski jezik nije u ponudi, ali ne želite da vas uvođenjem treće varijable još više zbunim.

Kantonalno ministarstvo obrazovanja je već godinama pod čeličnom šapom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), čija je bivša ministrica Greta Kuna prije nekoliko godina izlanula kako se „kruške i jabuke ne mogu miješati“, aludirajući na tu radikalnu ideju  zajedništva osnovaca i predloženu integraciju osnovnih škola, što ponajbolje oslikava stanje uma onih koji kroje nastavni plan i program. Ni trenutna HDZ-ova ministrica obrazovanja Katica Čerkez nije ništa oštroumnija u svojim medijskim istupima, pa je u ponedjeljak za FTV hladnokrvno izjavila kako se učenici „ne moraju ni upisati u novu srednju školu, ako ne žele“. Čemu onda nova škola, neko će se zapitati.

HDZ-ovi ministri obrazovanja su se godinama oglušivali na zahtjeve pojedinih roditelja i učenika Bošnjaka za kompromisom u izučavanju predmeta, prije svega historije, geografije i muzičke kulture u srednjim školama, čiji sadržaj odgovara isključivo hrvatskom nacionalnom narativu. Zbog toga jajački srednjoškolci iscrpno uče o odlikama primorske klime susjedne Hrvatske, dok gorske masive također susjedne Srbije zanemaruju. Više znaju o hrvatskom kralju Tomislavu, nego o bosanskoj kraljevskoj lozi Kotromanića, čiju srednjovjekovnu  tvrđavu gimnazijalci vide iz svojih učionica. Ulje na vatru dolijeva i grb Herceg-Bosne, odnosno hrvatskog naroda u BiH na školskim diplomama, koje na kraju školske godine kući nosi podjednak broj učenika hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.

Šansu za jeftinim političkim poenima u cijeloj zbrci su dobili lokalni političari iz Stranke demokratske akcije (SDA), koji bi se novom segregacijom borili za ljudska prava Bošnjaka. Nova srednja škola je kao pravni subjek osnovana još pred kraj prošle školske godine, a  inicijativa za osnivanjem škole je pokrenuta na osnovu fantomske peticije koju je navodno potpisalo 500 roditelja Bošnjaka. Ni dan-danas nije poznato ko je pokrenuo peticiju, ko su potpisnici i ko ju je poslao u Ministarstvo obrazovanja SBK. Činjenica da zvanično Vijeće roditelja također nema nikakve informacije o peticiji, baca sumnju na validnost i transparentnost već prvog koraka cijelog procesa.

Složno za podjele

Inicijativom za osnivanje srednje škole koja će raditi po federalnom planu i programu, jajački SDA-ovci su HDZ-u džentlmenski prepustili pola obrazovnog sistema u Jajcu i time olahko odustali od traženja rješenja unutar postojeće škole, jačeg zalaganja za nacionalnom grupom predmeta, pa i za zajedničkim nastavnim planom i programom. Istina je da je za SDA podjela škole lakše „rješenje“ od pregovaranja za kvalitetan zajednički nastavni plan i program, ali posljedice ovog izbora bi mogle imati šire društvene posljedice koje neće zaobići ni SDA.

Iako  načelničku poziciju u Jajcu već 12 godina drže kandidati SDA, kao i mjesto premijera SBK, politički predstavnici ove stranke se i dalje usuđuju kazati kako nisu imali dovoljnu političku moć za zauzimanjem povoljnije pregovaračke pozicije naspram HDZ-a i borbom za kompromis u školskim klupama. Ipak, čini se da ono što je nedostajalo nije moć, već politička volja.

Njihovim kolegama u HDZ-u ovakav razvoj situacije itekako odgovara, jer im se osnivanjem nove srednje škole bošnjački političari prestaju „miješati u posao“, kao što je već slučaj sa podijeljenim osnovim školama, od čije su integracije svi davno digli ruke. Zbog toga ne čudi da su u ponedjeljak u Skupštini SBK poslanici iz SDA i HDZ-a zajedničkim glasovima podržali Prijedlog odluke o izmjenama i dopuni Odluke o osnivanju Mješovite srednje škole „Jajce“ i time ujedinjenim snagama zakovali još jedan ekser u mrtvački kovčeg zajedničkom nastavnom planu i programu.

Oni koji malo duže prate političku situaciju u SBK i Općini Jajce svjedočili su i ranijim ortačkim odnosima između SDA i HDZ-a, strankama koje su tokom skoro cijelog prethodnog mandata u Općini Jajce bile i u koaliciji. Za razliku od ovog mandata, prije četiri godine im je bilo lakše dogovoriti raspodjelu direktorskih pozicija u javnim institucijama.

Općina Jajce je, pored Mostara, jedina u BiH koja od izbora nije konstituisala vlast jer se nacionalisti sa repovima iz rata ne mogu dogovoriti koja će stranka upravljati kojom javnom institucijom. Koalicija „Za bolje sutra Jajcu“ sa strankama okupljenim oko HDZ-a je na lokalnim izborima osvojila 11 od 25 mjesta u Općinskom vijeću, te traži raspodjelu fotelja javnih preduzeća prema omjeru osvojenih mjesta u Općinskom vijeću. Koalicija time uslovljava konstituisanje Općinskog vijeća, dok vijećnici iz SDA, SBB-a i SBiH, koji su zajedno dobili 12 mandata, ne pristaju na takav prijedlog, smatrajući ga ucjenom i nerelevantnim za konstituisanje vlasti. Općina je tako u blokadi već pet mjeseci, ali su isti ti političari saglasni u jednom, a to je da mlade u srednjim školama treba podijeliti. U podjeljene osnovne škole više niko i ne dira jer su one kao mjesto etnonacionalne indoktrinacije i produkcije nacionalističkih glasača interes i jednih i drugih.

Pravo na fotelju

Nacionalističke stranke priču o ugroženosti spretno prodaju upakovanu u celofan očuvanja nacionalnog identiteta, ali cijelu predstavu „borbe za prava učenika“ treba posmatrati iz perspektive upravljanja (novim) radnim mjestima, baš onako kako na nju gledaju stranački stratezi. Integracija osnovnih škola bi ukinula određena radna mjesta na koja političke stranke postavljaju svoje kadrove, pa jedinstvene škole zbog toga ne odgovarju ni SDA-u, ni HDZ-u.

Zapošljavanje direktora, novog profesora ili čistačice je po nepisanom pravilu postao skoro čisto politički montiran proces koji, smatraju u ovim strankama, takav treba i da ostane. Nova srednja škola, čiju ideju ponajviše gura SDA, znači novo mjesto direktora, sekretara, pedagoga i profesora, spremnih na poslušnost. To je pakt koji su pred zaposlenje potpisali i profesori postojećih srednjih škola, koji bi, ukoliko sad javno podrže svoje učenike, mogli ostati bez posla. Nova srednja škola, isto tako, znači gubitak posla za profesore koji trenutno predaju bosanski jezik u dvije postojeće srednje škole. Dakako, tim profesorima niko ne garantuje da će posao dobiti u novoosnovanoj školi, osim ako su dovoljno odani predsjedniku stranke koga gura osnivanje škole, što je u ovom slučaju SDA. Nova srednja škola u očima stranaka nije ništa drugo do firma, fabrika u koju će stranke zapošljavati svoje članove koji slučajno imaju diplomu s kojom mogu raditi u prosvjeti i podučavati naše najmlađe.

Nova škola za stranačke pulene nije mjesto prosvjetljenja, kritičkog mišljenja i preispitivanja autorireta. To je poligon etnonacionalne indoktrinacije, hram odgoja nacionalističkih glasača i trening-centar budućih stranačkih poslušnika. Škola, kao i bolnica, dom kulture ili vrtić su davno postali megdan stranačkih autoriteta i starih, propalih i neškolovanih političara narušenog ega, koji na nefer način traže svoje mjesto u društvu. Borba za prava učenika time postaje borba za pravo na fotelju.

Jajačko proljeće

O kvaliteti obrazovanja niko i ne govori. Osim srednjoškolaca. Njihov prijedlog za iznalaženjem zajedničkog, ali prije svega kvalitetnog plana i programa bez nacionalističkih obilježja i uvođenje grba na diplomi koji ne vrijeđa ničiji nacionalni sentiment je mnogo racionalniji, jeftiji i za društvo zdraviji od bilo kojeg stranačkog egzibicionizma. Jajačke političke kamikaze su spremne žrtvovati ogromna budžetska sredstva za novu školu dok Srednja škola „Nikola Šop“ godinama čeka na gradnju sportske dvorane.

Mladi iz Jajca rapidno odlaze. Nove generacije mladih Jajčana su site šuplje nacionalističke  priče. Mlade generacije koje dolaze neće trpiti stare ratne pukovnike koji svojim stranačkim šefovanjem uništavaju društvo i tjeraju mlade iz zemlje. Političari trebaju znati da se, za razliku od njih, svijet promijenio. Mladi danas govore dva ili tri strana jezika, uče kompjutersko kodiranje, volontiraju i apliciraju za međunarodne stipendije. Europska unija se o njima brine više nego njihova država, njihova druga majka. Ili maćeha? Mladi više nisu prisiljeni da budu zakovani za jedan grad ili jednu državu. Svijet je svakim danom manji i manji, a prilike mnogobrojnije i zanimljivije. Pitanje je kako ih zadržati. Nacionalizmom i segregacijom sigurno ne.

Da sam na mjestu jajačkih političara koji ovim aparthejdom planiraju društvenu eutanaziju, ne bih toliko brinuo ko će biti direktor nove škole. Brinuo bih o tome da li će ta nova škola za tri-četiri godine imati dovoljno učenika da radi.

Ne smijemo odustati od mladih Bosanaca i Hercegovaca. Ne smijemo ignorisati borbu  jajačkih srednjoškolaca i kalkulisati u osudi nove segregacije. Svaki glas, svaki šapat je bitan jer bitka još nije izgubljena. Dante Aligijeri u svojoj „Božanstvenoj komediji“ opominje da su najmračniji krugovi pakla rezervisani za one koji šute u vremenima moralne krize. Danas su političari udarili na jedinstvo mladih u Jajcu. Sutra će udariti na vas, a vi se sjetite stihova njemačkog svećenika Martina Niemöllera prije nego bude kasno. Jajački srednjoškolci svojim protestima najavljuju vruće jajačko proljeće. Najavljuju desant na združeni nacionalistički poduhvat i traže vašu podršku. Poručuju da smo zajedno jači. Pridružimo im se!

*Autor teksta je pohađao „dvije škole pod jednim krovom“ u Jajcu, kao i gimnaziju u Srednjoj školi „Nikola Šop“ u Jajcu. Student je Fakulteta političkih nauka UNSA i trenutni stipendista Erasmus+ programa na Sapienza univerzitetu u Rimu.

/////////////////////
////////////////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75133356

Powered by Blogger.ba