Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

23.03.2017.

PRALjKOVA SKRIVENA IMOVINA OZBILjAN ISPIT ZA PLENKOVIĆA

Praljkova skrivena imovina ozbiljan ispit za Plenkovića


Domagoj Margetić

Autor
23.3.2017. 



Praljkova skrivena imovina ozbiljan ispit za Plenkovića

Najnovija haška subpoena, kojom Međunarodni kazneni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji od Vlade Andreja Plenkovića traži da identificira i istraži imovinu Slobodana Praljka, prvostupanjski osuđenog zbog ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, za HDZ bi mogla biti ozbiljan izazov.

Radi se o politički vrlo osjetljivoj stvari, a istraga o Praljkovoj imovini mogla bi postati i predložak za optužnicu za ratno profiterstvo ne samo protiv Praljka, nego i samog HDZ-a. Zato je za očekivati da će Plenković, Vlada i HDZ na sve moguće načine sabotirati najnoviju haašku subpoenu, koja je nekako ipak prošla poprilično ispod radara medijskog interesa.

Naime, Praljak je nominalno bez imovine. Kao i mnogi drugi tranzicijski moćnici, koji su u ratnim godinama stekli multimilijunska bogatstva, i Praljak je svoju imovinu sakrio, prepisao, zakamuflirao, preparkirao, jednom rječju – utajio. Hrvatske institucije nisu nikad istraživale bogaćenje ratnih generala, ali Praljak je čini se “pao” na vrlo banalnoj stvari. Pokušao je Haagu prikazati kako nema sredstava za obranu pred ICTY-em, pa je zatražio da mu obranu financira sam Tribunal.

No, ICTY sad traži da se utvrdi Praljkovo stvarno bogatstvo, jer smatraju kako posjeduje imovinu i novac kojim je mogao platiti troškove svoje haaške obrane. Dakle, Praljak je na neki način sam isprovocirao ono što bi se sad moglo pretvoriti u ispitivanje i istragu stvarne imovine koju posredno ili neposredno posjeduje, ali i načina na koji je do te imovine došao. E, tu već dolazimo do problema. Jer bi nalaz takve istrage mogao biti prava mala kronologija ratnog profiterstva i politički pogodovanog bogaćenja uz pomoć najviših državnih struktura devedesetih i samog političkog vrha HDZ-a.

Drugim riječima, Praljkovo bogatstvo je krimen HDZ-a, i Plenković je itekako svjestan te činjenice.

Istraga Praljkove imovine mogla bi razotkriti vrlo nezgodne veze HDZ-ove ratne infrastrukture s kriminalnim podzemljem u tzv. Herceg Bosni devedesetih, ilegalnim tvornicama duhana, ilegalnom proizvodnjom i švercom cigareta, krijumčarenjem nafte, te drugim ratnoprofiterskim poslovima. Dakle, HDZ je trenutno u situaciji da će naprosto morati Haagu krivotvoriti izvještaje Vlade, kako bi sakrio vlastitu ratnoprofitersku hijerarhiju moći u Hrvatskoj i BiH.

Jer pitanje Praljkove imovine, više nije samo pitanje bogaćenja nekog perifernog ratnog profitera, nego čovjeka koji je bio bliski suradnik Franje Tuđmana, te jedan od čelnih ljudi ratne vojne hijerarhije pod izravnom kontrolom HDZ-a. Istraga imovine Slobodana Praljka, zato, ne inkriminira samo Praljka, nego prije svega HDZ, a nalazi takve istrage mogli bi biti doista dokazi o HDZ-ovom ratnom profiterstvu u BiH tih ratnih devedesetih godina.

Naivno je očekivati da bi stvarnom istragom Praljkove imovine, Plenković i HDZ sami sebi ispisali ratnoprofitersku optužnicu. Realnije je da će jednostavno kao što su prikrivali ratne zločine, HDZ sad prikrivati ratno profiterstvo. Ne zbog Praljka, nego zbog HDZ-ove tranzicijske hijerarhije moći izgrađene na ratnom profiterstvu. HDZ bi, dakle, mogao pasti na Slučaju Praljak, baš kao Al Capone svojevremeno na porezu. A to Plenković vjerojatno neće dozvoliti.

Kao što je odlučio zataškati Aferu Hercegovačka banka i zaštititi Antu Jelavića od kaznenog progona, zbog umiješanosti HDZ-a u tu aferu, prikrivat će i stvarnu imovinu Slobe Praljka, kako bi zaštitio HDZ-ovo ratno profiterstvo.

SEEbiz.eu












23.03.2017.

UDRUŽENjA ŽRTAVA RATA : TUŽIT ĆEMO SRBIJU I REPUBLIKU SRPSKU

Udruženja žrtvava rata : Tužit ćemo Srbiju i Republiku Srpsku

Mart 23. 2017.


Udruženja žrtava rata iz cijele BiH danas su u Sarajevu najavili prvi korak koji će uraditi vezano za implementaciju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007.godine po tužbi BiH protiv Srbije kada je odlučeno da Srbija nije odgovorna za genocid u Srebrenici, ali je odgovorna zbog njegovog nesprečavanja i nekažnjavanja osoba optuženih da su počinile taj genocid.

“Mi ćemo u Parlamentu BiH podnijeti inicijativu za izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH u onom njegovom dijelu, koji se odnosi na adekvatnu kaznu za negiranje genocida”, objasno je juče Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, a Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa je najavila tužbe protiv Republike Srbije i Republike Srpske, ali i pokretanje krivičnih postupaka protiv Mladena Ivanića, Dragana Čovića i Igora Crnadka zbog nepoštivanja činjenica koje se odnose na sve ono što je Haškom presudom iz 2007. godine utvrđeno.

“Gospodin Ivanić je oslobodio Srbiju direktne odgovornosti Srbiju za počinjeni genocid, a sav teret je prebacio na Republiku Srpsku”, rekao je Tahirović, koji smatra da ima dovoljno elemenata, kada je u pitanju presuda iz 2007. godine, da se krene u njenu realizaciju.

Inače ,i Tahirović i ostali predstavnici udruženja žrtava su na današnjem obraćanju medijima odali priznanje bh. timu na čelu sa Sakibom Softićem, Davidom Seferom i drugima, uključujući i člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića, “jer su učinili maksimum napora u okolnostima u kojima su mogli djelovati”.

Najveća krivnja za to što je propao postupak revizije, po njima, je na Ivaniću i Čoviću, “jer smatramo da su oni pogrešno informisali Međunarodni sud pravde, svjesno prešutjeli odluku iz 2002. godine, (o postavljanju Softića za agenta BiH), i mi pozivamo sve koji su u mogućnosti da se krene u realizaciju presude iz 2007. godine godine”, istakli su juče predstavnici udruženja žrtava.

Mi, žrtve smo tražili da se podnese zahtjev za reviziju, i sada mi imamo jedan veliki tim ljudi koji će nam pomoći da tužimo Republiku Srbiju i Republiku Srpsku, na to imamo pravo.Presudom iz 2007. godine Srbija je odgovorna zato što nije spriječila genocid, RS je odgovorna zbog vojske i policije, i mi ćemo tražiti svoja prava, i pravdu.Hvala Bogu, pa postoje dobri ljudi iz svijeta, koji su nas već zvali više puta poslije svega, i rekli su da će oni besplatno voditi naš spor.Nikad nije kasno,zločin ne zastarjeva”, istakla je Munira Subašić.

Edina Kamenica (Oslobođenje

/////////////////////////////

Image result for celnici herceg-bosne

PRESUDE HAŠKOG SUDA

Bivši čelnici Herceg- Bosne osuđeni na 111 godina zatvora!

///////////////////

////////////////////////////////////

Dnevni list tvrdi : Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv Dragana Čovića zbog iskorištavanja ratnih zarobljenika? Kako Dnevni list doznaje iz pouzdanih izvora, Tužilaštvo BiH, a pod ingerencijom

Kako Dnevni list doznaje iz pouzdanih izvora, Tužilaštvo BiH, a pod ingerencijom tužiteljice Remzije Smailagić, privodi kraju istragu protiv 11 osoba, a među kojima je i član Predsjedništva BiH

////////////////////////////

SDA ODGOVORILA SNSD-u: "Za tužbu i reviziju su najodgovorniji oni koji su namjeravali zbrisati Bošnjake s lice zemlje"!

Iz Stranke demokratske akcije (SDA) danas je saopćeno da smatraju krajnje drskom zamjenu teza koja se protura putem jučerašnjeg saopćenja delegata SNSD-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH koji svoj nedolazak predstavljaju kao odgovor na "vaninstitucionalni i jednostran" postupak Bakira Izetbegovića.

SDA ODGOVORILA SNSD-u: 'Za tužbu i reviziju su najodgovorniji oni koji su namjeravali zbrisati Bošnjake s lice zemlje'!

Tvrde da nalaženje povoda u pokretanju revizije za burne reakcije i stvaranje vještačke krize u BiH od strane političara iz entiteta RS predstavlja vrhunski cinizam, jer ni revizija ni tužba nisu stranački projekt SDA, već institucionalni zahtjev za pravdu.

 
Iz SDA navode da su za tužbu i reviziju najodgovorniji oni koji su napali i komadali Bosnu i Hercegovinu, u namjeri da bošnjački narod zbrišu s lica zemlje, te da SDA nikad neće trgovati s istinom o genocidu i pravdom za žrtve, niti pod tepih sakrivati stradanja Bošnjaka i svih drugih građana koji stradali u agresiji.
 
Ističu da je član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović u procesu podnošenja zahtjeva za reviziju presude postupao u potpunosti u okviru Ustava, zakonskih ovlasti i moralne obaveze prema narodu, građanima i glasačima, pružajući neophodnu podršku agentu Softiću i ekspertnom timu u pripremi aplikacije za reviziju presude Međunarodnog suda pravde, kao i da SDA u potpunosti podržava taj pokušaj da kroz nadležne institucije bude zatražena pravda za žrtve.
 
- Oni koji donose jednostrane odluke, vaninstitucionalno djeluju i krše Ustav su upravo oni koji pompezno slave diskriminatorski praznik 9. januar, oni koji na proslavi entitetskih institucija odlikuju presuđene ratne zločince, oni koji raspisuju neustavne antidejtonske referendume, oni koji su u svoj stranački program ugradili referendum o cijepanju BiH najavljen za 2018. - dakle SNSD. I upravo oni moraju biti svjesni posljedica svog djelovanja koje će nanijeti štetu svakom građaninu BiH - navedeno je u saopćenju SDA.

/////////////////////////

/////////////////////////////////////

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic

Image result for karikature covic dodik

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

LJUBIĆ PISAO FEDERALNOM PARLAMENTU: 'Rezolucija koju ste usvojili bez Hrvata je antidaytonska, antiustavna, antieuropska, nedemokratska, unitaristička i hegemonistička'! - 2

LJUBIĆ PISAO FEDERALNOM PARLAMENTU: 'Rezolucija koju ste ...

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

 

Image result for dodik covic karikature

 

 

 

 

 

//////////////////////

///////////////////////////

////////////////////////

DŽUMHUR SE SVAĐAO SA SUCEM, PA SLAVIO NAKON DRAME: Pogledajte kako se najbolji bh. tenisač plasirao u drugo kolo Miamija (VIDEO)

OTKRIVEN IDENTITET NAPADAČA: Policija imenovala napadača u ...

23.03.2017.

,,DOMOLjUBNO'' KADROVIRANjE USTAŠKIM PJESMAMA, SVETIM SLIKAMA I PLINSKIM BOCAMA

„Domoljubno“ kadroviranje ustaškim pjesmama, svetim slikama i plinskim bocama


Marijan Vogrinec

Autor
20.3.2017. 


„Domoljubno“ kadroviranje ustaškim pjesmama, svetim slikama i plinskim bocama

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

//////////////////////////////

Izdvajamo

  • Zrće, na kojem će jedan zaslužni subnorovac, par birtaša i veletrgovci pićem idućih dvadeset godina crpiti oblutke, more i žalo. Trošit će ih i raubat, prodavat ih svjetskoj mulariji, kojoj će usput prodavati i Red Bull, votku i džin. A domoroci dva kilometra zapadno u tom scenariju nisu predviđeni čak ni kao konobari. Eto vam hrvatskog ekonomskog modela u 21. stoljeću.“ I onda trećepozivni veteranski ministar Tomo Medved larpurlartizira o nekakvoj volji populacije hrvatskih branitelja!? Ma dajte. Što ta populacija ima ili će imati od toga da će šatoraški vođa Josip Klemm zgrtati milijune na gospićkom „pomorskom dobru“? A taj je Gospić već 27 godina HDZ-ova neupitna politička utvrda i kad se pritom zna tko su sve bili „dežurni prosvjednici“u 555 dana savske šatre - pametnom dosta. „Imamo Hrvatsku!“ - reče onomad model za šatorsku bistu. Umro je 10. prosinca 1999., pa ga više nitko ne može pitati gdje je to što imamo, odnosno tko to ima Hrvatsku. I zašto baš ti i takvi imaju Hrvatsku?

.................................

Otkud ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu toliko „demokratske“ osviještenosti i pravničkog znanja da se njima usudi javno izvrgnuti ruglu? Da je čitao Ustav RH, kao što nije, već bi u Temeljnim odredbama najvažnijeg zakona u državi – čl. 1., st. 2. – pronašao snažan razlog za to da nije smio čak ni pomisliti, kamoli reći to što je rekao. „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana“, piše u Ustavu, te se pojašnjava u čl. 1.,st. 3.: „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“. Branitelji, dakle, nemaju nikakve ovlasti, pravo niti su pozvani samostalno ili posredstvom svojih vođa suditi i presuđivati bilo kome u zemlji, ucjenjivati legitimnu vlast RH, prijetiti i nametati svoju političko-ideološku volju kao opću normu u državi, što su činili iritantnih 555 dana

Marijan Vogrinec

Zaslužan 555-dnevni šatoraš sa Savske 66 u Zagrebu Tomo Medved, ministarski trećepozivac za branitelje u nakaradnoj HDZ&“domoljubi“&Mostovoj vladi kojega je premijer Andrej Plenković ostavio na istom ministarskom fotelju, opet je nabijanjem braniteljskog kompleksa građanima zgrozio javnost. Prešlo mu to u naviku? Nije se posramio kad je frku Đakić-Kovačić zbog premještaja državnih službenica Vesne Nađ i Višnje Tafre iz braniteljskog u Ministarstvo uprave pokušao anulirati mudroslovljem na kakvo se u znatno kritičnijim slučajevima ne vadi čak ni redikulozni Kim Jong-un. Medved je kazao sedmoj sili da „branitelji sude o svim državnim službenicima“ te da se sva javnost mogla uvjeriti u to „što su o njoj imali reći tijekom 555 dana šatora“.

247502

Foto: Goran Stanzl/Pixsell

Otkud Medvedu toliko „demokratske“ osviještenosti i pravničkog znanja da se njima usudi javno izvrgnuti ruglu? Da je čitao Ustav RH, kao što nije, već bi u Temeljnim odredbama najvažnijeg zakona u državi – čl. 1., st. 2. – pronašao snažan razlog za to da nije smio čak ni pomisliti, kamoli reći to što je rekao. „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana“, piše u Ustavu, te se pojašnjava u čl. 1.,st. 3.: „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“. Branitelji, dakle, nemaju nikakve ovlasti, pravo niti su pozvani samostalno ili posredstvom svojih vođa suditi i presuđivati bilo kome u zemlji, ucjenjivati legitimnu vlast RH, prijetiti i nametati svoju političko-ideološku volju kao opću normu u državi, što su činili iritantnih 555 dana.

„Imali ste priliku 555 dana vidjeti na koji način je populacija hrvatskih branitelja ocijenila rad gospođe Vesne Nađ“, kazao je ministar Medved novinarima. „Tijekom navedenog prosvjeda preminula je i jedna braniteljica, ratni vojni invalid, gospođa Nevenka Topalušić. O osobnosti i karakteru gospođe Nađ govori to da ni tada nije izašla iz Ministarstva branitelja, pružila potporu, odnosno ponudila svoju ostavku.“ Medved zaobilazi istinu: nije se radilo o prosvjedu ni o populaciji hrvatskih branitelja, nego o „domoljubnom“ kršenju javnog reda i mira usred Zagreba, politikantskom desničarskom provociranju sukoba s legitimnom SDP-ovom koalicijskom vlašću, u izvedbi čelnika svega šest od oko 1300 veteranskih udruga.

Kanonizacija „braniteljskih zasluga“ 

Kakve veze ima Vesna Nađ, tadašnja pomoćnica ministra branitelja Predraga Matića-Freda (SDP) ili bilo tko u tom ministarstvu sa smrću Nevenke Topalušić, koju su veteranski militanti teško bolesnu gurali pod šatorske parole „1991. oba su pala, 2015. oba će pasti“, „1991. protiv Jugoslavije, 2015. protiv Jugoslavena“, „100% za Hrvatsku“… Družina što se 555 dana okupljala u savskoj šatri – pod vodstvom Đure Glogoškog i Josipa Klemma, uz neskrivenu logistiku HDZ-a i Katoličke crkve – kanila je silom, uličnim neredima i uznemiravanjem cjelokupne hrvatske javnosti srušiti SDP-ovu koalicijsku vlast. Cilj je bio dovesti Kolindu Grabar-Kitarović (HDZ) na   Pantovčak, HDZ na vlast, a Tomislava Karamarka za premijera. Plan se izjalovio u dijelu da se HDZ-ova vlast totalno osramotila 2016. godine, a Karamarko je bio prisiljen oprostiti se od svojih karijernih ambicija kao najnepopularniji političar u RH.

vesnanadj-520x330

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Budući da je bio akter tog cirkusa, gdje se pod šatrom krkalo janjetinu, odojke, birane morske delicije, ispijalo alkohol pod svetim slikama, pjevale ustaške pjesme pored Tuđmanove biste i mahalo šahovnicama s bijelim početnim poljem, ali i „domoljubno“ postavljalo plinske boce zagrebačkim obiteljima pod prozore, Tomo će Medved bolje od ikog znati zašto u tom društvu nije bilo mjesta Vesni Nađ. Šatoraši su ultimativno, a da nisu mogli suvislo objasniti zašto, zahtijevali smjenu/ostavke ministra Matića-Freda i njegovih pomoćnika Vesne Nađ i Bojana Glavaševića. Prostački su ih vrijeđali i čak fizički napadali pri dolasku i odlasku s posla, jer su šatru zločesto postavili na sami ulaz u Ministarstvo.

Sin radijskog novinara ubijenog na Ovčari, Glavašević, bio je šatorašima dvostruki trn u oku: em je bio član „komunjarskog“ SDP-a pa je bilo nezgodno žrtvu njegova oca zlorabiti u svoje prevratničke svrhe, em se usudio retorički upitati kako to da među hrvatskim braniteljima ima više od 35.000 oboljelih od PTSP-a, a kod agresora, koliko je poznato – ni jedan. Oko njih nisu eksplodirale mine i granate, fijukali meci, nisu bili u strahu kad su vidjeli ubijene prijatelje, izmasakrirane leševe, nisu prošli torture u zarobljeništvu…? „Braniteljski“ kriterij za kadroviranje u državnoj službi jednostavno ne drži vodu, jer RH nije privatno veteransko vlasništvo niti ta populacija smije imati veća prava od svih ostalih građana. Pa ni pravo na posao. Kamoli pravo nekoga izbaciti ili premjestiti samo zato što „nije iz našeg jata“.

Bit će da je tragedija ove zemlje ne samo to što se političko licemjerje programirano trsi kanonizirati braniteljske „zasluge za našu slobodu, uspostavu države i sve što danas imamo“ nego i dopušta nekolicini najglasnijih veteranskih vođa, mahom s HDZ-ovim ili iskaznicama bliskih opcija, kadrovirati po cijeloj državnoj piramidi. U ime svih oko 1300 (sic) veteranskih udruga. Kad bi saborski zastupnik i šef Hvidre Josip Đakić (HDZ) i imao legitimitet u ime svih članova te najveće veteranske udruge čitati bukvicu vladinom  potpredsjedniku i ministru uprave Ivanu Kovačiću (Most) zato što je zaposlio Vesnu Nađ i Višnju Tafru u svom resoru, a nema jer ga nisu ovlastili niti ih je pitao, taj bi mu legitimitet porekli i Ustav i Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika. Na razini osnovne ljudskosti, treba li šikanirati premještanjem na manje važna/plaćena mjesta ili čak izbaciti s posla i ostaviti bez kruha zaposlenike državnih i javnih služba koji su radili za prethodnu vladajuću opciju?

Po Josipu Đakiću, da. Po ministru Medvedu, također da, ako to zahtijeva populacija hrvatskih branitelja i formalno se može ugurati pod smokvin list iz njegova priopćenja o radno-pravnom statusu Vesne Nađ: „…te su sva tijela uključena u rješavanje konkretnog slučaja postupila u okviru svojih zakonskih ovlaštenja i mogućnosti“. Tih 19 godina stručnog/poštenog rada Vesne Nađ na braniteljskoj problematici, većinom za HDZ-ovih vlada, mačku o rep. Jer šatoraši o njoj ne misle lijepo, a Tomo Medved je tu gdje jest da provede njihovu volju? I točka. Kada dođe nova politička ekipa na vlast, a doći će, samo je pitanje vremena i biračkog strpljenja, cijela će se kadrovska priča ponoviti. Suludo. Otići će i Medved i svi od njegova povjerenja, ma kako dobri i uspješni bili, a neki će novi Christopher Columbo zaploviti put Amerike.

Tragikomična je koincidencija da se populacija hrvatskih branitelja u liku i djelu baš  Josipa Đakića uoči svibanjskih lokalnih izbora obrušava na potpredsjednika vlade i ministra uprave Ivana Kovačića (Most), s čijom će strankom HDZ voditi glavnu bitku na nižim razinama, a Josip Đakić i veterani nijemi i gluhi kad brat glavnog državnog kadrovika, ministra Gorana Marića (HDZ) ravno s burze rada upada u menadžersku elitu Hrvatskih željeznica. Pa se pod pritiskom javnosti povlači, da bi ga odgovarajuće zbrinuo „gradonačelnik Hrvatske“ Milan Bandić. Nismo svi svoji i svi isti, a „braniteljski argument“ prava na državu („koju smo mi stvorili“) ili politička pripadnost „našem jatu“ kriterij je po kojem za jedne ima posla i kruha u ovoj zemlji, a za druge nema.

Licemjerno je kad se baš Đakić našao zamjeriti Kovačiću što nije ostavio bez kruha Vesnu Nađ i Višnju Tafru, i ne samo njih nego i niz drugih SDP/HNS-ovih službenika na državnim poslovima pod Mostovim dijelom vlasti. Đakić slovi u virovitičkom kraju kao jedan od trojice regionalnih HDZ-ovih moćnika – uz sada ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića te gradonačenika Virovitice i bivšeg ministra policije Ivicu Kirina – kao osoba bez čijeg se miga nitko ne može zaposliti ni kao čistač ulice. Kamoli nešto više. Javna je tajna kako su u virovitičkom Medicinskom centru na mjestima vozača Hitne pomoći zaposleni njegov sin i nećak, sin njegova brata iz Pitomače.

Prethodno je bio poništen natječaj, jer je od Đakićevog sina s dozvolom samo za B kategoriju vozila bio znatno bolji na testu i kvalificiraniji kandidat (vršnjak mu), s dozvolom za sve kategorije motornih vozila, višom prometnom školom, iskustvom i specijalizacijom za poslove u stanicama za tehnički pregled vozila. Za razliku od Đakićevog sina, „nesretnik“ nije član HDZ-ove mladeži i ne zivka Virovitičane iz stranačkog stožera radi uputstava za koga trebaju glasati na izborima. „Ja sam vam dao posao, ja ću vas i smijeniti ako želim“, navodno zna priprijetiti moćni otac, poznat među sugrađanima i po nasilničkom ponašanju. „Da vidim, tko će riskirati glavu i otpustiti mi sina s posla“, navodno je kazao u omiljenom kafiću kad je obiteljskoj uzdanici istjecao ugovor na određeno vrijeme.

A tko je Vesna Nađ prema sinu hrvatskog branitelja Josipa Đakića, HDZ-ovog saborskog zastupnika s 28.200 kuna mjesečne apanaže u sedmom sazivu „Visokog doma“? Nitko i ništa, obična „komunjara“ kojoj ne treba dati kruha u HDZ-Mostovoj vlasti, jer – što reče Medved – „ako je netko 19 godina radio neki posao, ne mora cijeli radni vijek provesti na istom radnom mjestu“. Vesni Nađ, indikativno, nije presudila populacija hrvatskih branitelja, kako resorni ministar pokušava mazati oči javnosti, nego ustaške pjesme, svete slike i plinske boce. A to nije zakon niti su branitelji.

Priča o Klemmu i Zrću

Da se gramzljivo materijalno licemjerje ne skriva iza „domoljublja“, šatorska se skandalozna epizoda iskazala ovih dana skandaloznim nastavkom u Gospiću, gdje je jednom od vođa savskog performansa Josipu Klemmu i petorici partnera u konzorciju Cocomo dodijeljena koncesija na 20 godina na globalnom svjetskom bludilištu na plaži Zrće u Novalji na otoku Pagu. Dok HDZ-ovi đakići i ini materijalno enormno potkoženi jastrebovi žele ostaviti bez kruha Vesnu Nađ, Višnju Tafru, virovitičkog momka čak prekvalificiranog za vozača Hitne pomoći i tisuće onih što su dnevno prisiljeni iseliti se iz Bijedne Naše trbuhom za kruhom, „domoljubna“ nomenklatura honorira „revolucionarno“ djelovanje Josipa Klemma tuđim dobrom. Plažom Zrće na kojoj se valjaju partijanerski milijuni od kojih, na nesreću Mostovog načelnika Grada Novalje Ante Dabe, domicilno stanovništvo neće imati više od neophodnih mrvica.

61076967-josip-klemm-foto-petar-glebovpixsell

Foto: Petar Glebov/PIXSELL

„Priča o Klemmu i Zrću“, zapisat će kolumnist Slobodne Dalmacije Jurica Pavičić pod stalnom egidom „Vijesti iz Liliputa“, „nije samo priča o profiterima šatoraške revolucije. Ta priča je istodobno priča o tome zašto ovakve županije (Zrće u Novalji je u Ličko-senjskoj županiji koja, eto, ima „pomorsko dobro“, sic – op. M.V.) kakve danas imamo neće nikad biti ukinute. (…) Zato, jer su one za svaku klijentelističku političku elitu otjelovljenje čitog sna. (…) Istodobno, u tim su županijama podesno koncentrirani svi koruptivno i klijentelistički najperspektivniji atributi vlasti, od zapošljavanja medicinskih sestara, preko urbanističkih planova, pa do – eto, recimo – koncesija na pomorskom dobru. U tim i takvim županijama, decenijski kneževi mogu vladati svojim malim ‘primorjima’ eksploatirati po svojoj volji svoje male ‘kolonije’, a da pritom ni pred kim ne snose nikakvu odgovornost. Dodajte tom ćumezu kao bonus još monopol jedne stranke i faktor ideološkog reketa – i dobili ste Zrće.

Zrće, na kojem će jedan zaslužni subnorovac, par birtaša i veletrgovci pićem idućih dvadeset godina crpiti oblutke, more i žalo. Trošit će ih i raubat, prodavat ih svjetskoj mulariji, kojoj će usput prodavati i Red Bull, votku i džin. A domoroci dva kilometra zapadno u tom scenariju nisu predviđeni čak ni kao konobari. Eto vam hrvatskog ekonomskog modela u 21. stoljeću.“

I onda trećepozivni veteranski ministar Tomo Medved larpurlartizira o nekakvoj volji populacije hrvatskih branitelja!? Ma dajte. Što ta populacija ima ili će imati od toga da će šatoraški vođa Josip Klemm zgrtati milijune na gospićkom „pomorskom dobru“? A taj je Gospić već 27 godina HDZ-ova neupitna politička utvrda i kad se pritom zna  tko su sve bili „dežurni prosvjednici“u 555 dana savske šatre – pametnom dosta. „Imamo Hrvatsku!“ – reče onomad model za šatorsku bistu. Umro je 10. prosinca 1999., pa ga više nitko ne može pitati gdje je to što imamo, odnosno tko to ima Hrvatsku. I zašto baš ti i takvi imaju Hrvatsku?











23.03.2017.

ANDREJ NIKOLAIDIS: MI KAO VRSTA NISMO SPOSOBNI UČITI IZ VLASTITOG ISKUSTVA

Andrej Nikolaidis : Mi kao vrsta nismo sposobni učiti iz vlastitog iskustva i mislim da smo prilično limitirani kada je riječ o sposobnosti učenja

Mart 23. 2017.

“Mađarska rečenica” je priča o izbjeglištvu. Koliko su priče iz ove knjige slične današnjim, koje su to dodirne tačke izbjeglica iz “Mađarske rečenice” sa današnjim izbjeglicama?

Sudbina naratora, koji je izbjeglica iz BiH, prepletena je sa sudbinom izbjeglica iz Sirije koji pokušavaju doći u EU. Naš junak je veoma nespecifična izbjeglica, to nije junak koji iziskuje sućut, nije žrtva, nego neko prilično ponosan i neko inteligentniji i sposobniji nego većina domaćeg stanovništva. Time sam želio reći da izbjeglice nisu ljudi koji će vam prodavati kebab ili raditi na pijaci, nego su možda inžinjeri ili neki genijalni ljudi. Kao što je naprimjer bio Walter Benjamin, čuveni njemačko-jevrejski filozof koji igra važnu ulogu u knjizi, a koji je život skončao pokušavajući pobjeći od nacista u tadašnjoj Evropi.

Dakle, to je priča o Evropi iz koje se bježalo i o Evropi u koju se sada pokušava pobjeći. To jeste priča o izbjeglištvu i mislim da su izbjeglice uvijek iste jer postoje jezive stvari koje zauvijek gubite. Bez obzira na nostalgiju, mogućnost prisjećanja koja uvijek znači izvjesno poliranje prošlosti i bez obzira na nadu koja uvijek postoji i strah, svaka od tih priča je ista. Mogu se mijenjati prijevozna sredstva kojima ljudi pokušavaju pobjeći ili vojske od kojih oni bježe, ali uvijek bježe ka nadi, bježe od straha i neke vrste zla.

Hoćete reći da iako je historija učiteljica života, mi ne učimo iz nje?

Ne, mi kao vrsta nismo sposobni učiti iz vlastitog iskustva i mislim da smo prilično limitirani kada je riječ o sposobnosti učenja, osobito danas kada ljudi ne žele učiti, već žele saopćavati mišljenja i više nego ikad imaju potrebu da sve odmah komentiraju i bez zazora glasno govore o stvarima o kojima ne znaju ništa. To je posljedica neznanja i prepotencije, jer bez određene historijske distance čak i najmudriji čovjek ne može pravilno protumačiti zbivanja.

U ovoj knjizi ste kroz prizmu sebe izvrgnuli ruglu jednu banalnu poziciju današnjeg intelektualca, njihovu zarobljenost i ograničenost i pristajanje na kompromise koji su izdaja vlastitih principa.

Intelektualci to uvijek rade, a mislim da za intelektualca nije bitno da bude moralni uzor jer nije važno ko vam govori, nego šta govori. Čak i moralno odvratan čovjek može reći nešto što je mudro, pametno i tačno. O Hegelu ili Platonu loš čovjek može znati više nego dobar i to je ono što je bitno u tom slučaju. Intelektualci često igraju na moralnu vrlinu koja može pokriti izvjesnu intelektualnu hendikepiranost, a s druge strane neki izuzetni umjetnici time opravdavaju vlastitu moralnu nakaznost. Kao i u svemu drugom i tu postoje najmanje dvije istine, jer kako kaže jedan od junaka moje priče, sve dobre priče su u najmanju ruku dvosmislene. Mnogo je načina da se nešto protumači, neko to doživljava kao razlog za strah, a ja mislim da je u tome ljepota svijeta.

Poseban kvalitet “Mađarske rečenice” je prisutnost autoironije. Šta nam ta autoironija govori i koliko je ona karakteristična za područje Balkana?

Autoironija je specifična za Bosnu, za Crnu Goru nije. U Crnoj Gori ljudi sebe doživljavaju smrtno ozbiljno, a ja mislim da je ne uzimati sebe zaozbiljno osnovni preduslov da budeš uzet zaozbiljno. S ljudima koji hodaju kao biste i kao helijem napuhani baloni ja ne znam o čemu bih razgovarao, a takvih je u Crnoj Gori mnogo. Prema njihovom mišljenju, to su sve hodajući budući klasici. Ni u Srbiji nema mnogo autoironije. Za Matiju Bećkovića ili Dobricu Ćosića ne možete reći da su autoironični. Svetislav Basara dakako zna biti, ali on nije klasik te vrste. Tako da mislim da je autoironija naročito izražena u BiH gdje vam sredina prosto ne dopušta da pravite svoju bistu i polirate je po čitav dan, jer je posve izvjesno da ćete postati ne predmet divljenja, nego predmet sprdnje. To što vam sredina ne da da se razmećete vlastitom veličinom je veoma dobro i to je nešto što veoma volim u Bosni.

Je li “Mađarska rečenica” metafora za život?

Ona dakako može biti i tako shvaćena jer život teče, Dunav teče, rečenica teče… Svi tečemo ka kraju. Prema tome, jeste i metafora za život. Kada pišem tekst volim ga otvoriti za različita tumačenja i dodati mu, ako je potrebno, višak značenja. Mislim da je to mnogo bolje, nego da bude forma koja ne znači nego prazno zveči.

Osim pozitivnih kritika zbog svojih tekstova ste dobijali i tužbe, prijetnje, čak diplomatske protestne note. Kako danas gledate na to sve?

Nekidan bih vam rekao možda da mi je žao zbog toga, jer mi nekad jeste žao iz razloga što je to bio gubitak vremena. Ali danas je naprimjer takav dan da ću vam reći da mi nije žao. Istina je i jedno i drugo, jer čovjek varira u tim dvojnostima pa čak ni jednostavne stvari kao što su vlastito iskustvo i prošlost ne može tako lako sklopiti u koherentnu priču iza koje će sam stoprocentno stati. Bilo bi razumno da se nisam izlagao tolikim sukobima, jer bih imao više vremena za pisanje književnosti, ali s druge strane je moja najdublja ljudska potreba bila da ponekad tekstom, na jedini način na koji ja mogu, uzvratim na uvrede i ono što doživljavam kao nepravdu i moralne nakaznosti. Lična mi je satisfakcija da onima koji su osioni, kvarni i moćni ponekad priredim to da, kada pročitaju moj tekst, osjete neprijatnost, ljutnju, bijes. To nije puno, ali meni je posve dovoljno.

Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba

U svojim radovima često se dotičete nacionalnih politika…

Zato što mi izludjesmo od svih naših nacionalnih politika. Dakako, to je najvidljivije u BiH, ali je manje-više isto svuda u regionu. Sve su to političke elite koje vladaju na politici straha. To je politika koja dovodi do toga da kada dođe izborni dan vi za njih ne glasate zato što oni imaju bilo kakvu vrlinu ili mislite da su dobri, već zato što su drugi možda još gori i strah vas je šta će se desiti ako dođu ti drugi. Opozicija politici straha bila bi politika nade, uvjerenje da kao građanin tim činom izlaska na izbore ili bilo kojim drugim političkim činom možete nešto promijeniti. Želim vjerovati da je ta politika moguća ovdje. Ali činjenica je da je ta politika i opasna, vidjeli smo to na primjeru Baracka Obame koji je najsvježiji predsjednik koji je došao talasom probuđene nade. A to je završilo dolaskom Trumpa i neke vrste konzervativne revolucije koja se sprovodi po SAD-u. Kada probudite nadu opasno je da je iznevjerite, ali je još gore kada ste prisiljeni da živite i politički djelujete lišeni bilo kakve nade, a vođeni golim strahom. Kada upumpate toliku količinu straha u društvo, kao što to čine naše političke elite, kada se svi mi iz raznih razloga bojimo jedan drugog, a jedini sadržaj javnog prostora postane strah, tu ne možete očekivati ništa dobro.

Posljedica politike straha je to što biramo konstantno iste političare?

Da, jer se bojimo da bi drugi mogli biti još gori. Niko u Crnoj Gori ne glasa za Demokratsku partiju socijalista 25 godina jer su oni brilijantni, sjajni i perfektni. I u BiH svi znaju da vladajuće nacionalne partije ne valjaju. Jedino obrazloženje činjenice što ipak glasaju je jer se boje da bi nakon njih moglo biti gore. Ali u jednom trenutku će postati toliko loše da će se urušiti samo od sebe, a kad se to dogodi važno je imati oformljenu konstruktivnu politiku koja može djelovati, inače ulazite u prostor rizika da se zaista uspostavi vlast koja će biti još gora.

Postoji li neka “ohrabrujuća” politika koja je ispravna u zemljama bivše Jugoslavije?

Mislim da je danas pitanje da li bilo gdje postoji neka snažna ohrabrujuća politika. Vidite da sve ide krivo, ono što se zvalo zadana demokratija polako postaje oligarhija, to se vidi i po šemi svjetskog bogatstva koja izgleda kao piramida – mali broj osoba posjeduje više nego svi ispod zajedno. To se formalno još uvijek zove zapadna demokratija, ali to je negdje ogoljen totalitarni sistem kao naprimjer u Rusiji, a negdje to ima demokratsku formu kao naprimjer u SAD-u. Ali poenta je da mali broj ima sve više, a veliki sve manje. U takvoj situaciji jedina suvisla emancipacijska politika je politika koja će promijeniti raspored bogatstva.

Čini mi se da je kod nas demokratija odavno takva kao danas na zapadu.

Očito su ovi naši političari bili avangardni umjetnici, išli su korak ispred vremena i odmah uspostavili demokratiju kakva je danas u zapadnim zemljama. Na tome im treba čestitati, ipak su oni vizionari koji su naivno vjerovali u demokratiju i znali su da je to samo način da se dobro zaradi. Sve ovo govorim sarkastično, ali je to evidentno, jednim dijelom i tačno. Objektivno ćemo imati problem uvjeriti ljude da je demokratija nešto vrijedno, jer je postala izopačena. To znači da ćemo morati smisliti mehanizme kojima ćemo vratiti povjerenje ljudi u to da svojim djelovanjem i glasanjem mogu nešto promijeniti.

Kako gledate na političku poziciju ljevice u zemljama regiona. Ima li perspektivu, treba li joj “refresh” i šta može biti alternativa etnonacionalnim opcijama?

U ovom trenutku je evidentno da ljevica nije dovoljno jaka, ali ona je historijski, a i u budućnosti jedina alternativa ovome što imamo. Drugo je pitanje šta je danas ljevica i kako bi ona trebalo da izgleda s obzirom na to da je sve promijenjeno – pojam klase onako kako ga je Marks definisao više ne funkcioniše, figura neprijatelja je uveliko promijenjena, mnogi krediti su potrošeni kroz neuspjele revolucije dvadesetog vijeka. Jasno je da vlada prilična konfuzija, ljevica je usitnjena, razjedinjena i nemoćna kao nikad, a sve se to dešava u situaciji kada je potrebnija više nego ikad nakon 1992. godine.

Jeste li optimistični? Mislite li da je moguća neka katarza i promjena nabolje?

Uvijek sam optimista u smislu da mislim da je katastrofa i konačni slom šansa za nešto drugo, takvog se sloma i ne bojim zbog toga. Ako se nešto mora srušiti bolje je da se sruši što prije, jer životi prolaze u odbrani nečega što ne može biti odbranjeno i u strahu od budućnosti koja će svakako stići. Šta god treba da se desi neka se desi odmah jer svakako tome pobjeći ne mogu, to je moj stav.

Elma Berberović (Klix)

///////////////////
///////////////////////////

Image result for dodik ivanic

Mladen Ivanić : Bojim se da RS slijedi vatreno proljeće

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić rekao je da očekuje od bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića da napravi prvi korak kako bi se riješila politička kriza u BiH.Kada je riječ o


/////////////////////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49655810

Powered by Blogger.ba