Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

22.03.2017.

DVIJE UDBE

Dvije Udbe


Viktor Ivančić

Autor
22.3.2017. 



Dvije Udbe

/////////////////////////////

Izdvajamo

  • Zašto je Franjo Tuđman akademika Brozovića postavio za potpredsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Umjesno pitanje glasi: Tko je Franju Tuđmana postavio za predsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Pitanje namijenjeno čistoj relaksaciji – Je li dakle akademik Brozović bio bliski suradnik Franje Tuđmana ili bliski suradnik Udbe? – ima predvidiv odgovor: svejedno, odnosno jedno te isto.

...............................

U svome suvremenom izdanju jugoslavenska tajna policija opstaje kao hrvatska državotvorna fikcija, drugim riječima: ‘Udba’ je ideološko strašilo smišljeno od strane udbaša koji su stvarali hrvatsku državu

Iako postoji pregršt javno dostupnih dokaza o njegovoj suradnji s nekadašnjom jugoslavenskom tajnom policijom, pokojni akademik Dalibor Brozović u percepciji vatrenih hrvatskih rodoljuba ne slovi kao ‘udbaš’.

Za razliku od cijeloga niza živih javnih ličnosti koje s bivšom Udbom, osim možda u svojstvu njezinih žrtava, nisu imale nikakve veze, pa svejedno u suvremenoj hrvatskoj medijskoj prozi figuriraju kao okorjeli ‘udbaši’, ‘kosovci’, ‘komunjare’ ili barem ‘ostaci propalog totalitarnog režima’ – poput recimo Zorana Pusića, ili Vesne Teršelič, ili Milorada Pupovca, ili nekog od kolumnista Novosti, ili čak mlađahnoga Dragana Markovine za kojim se širi glas da je još u vrtiću gušio hrvatsku nacionalnu samosvijest otkucavajući svoje vršnjake nadležnim organima nadzora – za razliku dakle od tih potvrđenih nitkova i socijalnih štetočina, pokojni akademik Brozović, premda se u eri komunističkoga mraka isticao redovitim, iscrpnim i rafiniranim doušničkim pregalaštvom, nikako da bude svrstan u istu omraženu kategoriju.

Stječe se, štoviše, dojam da je hrvatska domoljubna perspektiva godinama izoštrila kriterije i uspostavila neku vrstu nepisanog kanona: jedva da je zamisliv strašniji protuhrvatski čin od etiketiranja akademika Brozovića ‘udbašem’ samo zbog toga jer je djelovao kao konfident Udbe.

Jutarnji list je kroz zadnjih mjesec dana u više navrata i preko bezbroj novinskih stranica, uz agresivnu reklamu, objavljivao ‘povijesni ekskluziv’: feljton u neredovitim nastavcima koji ‘nakon pola stoljeća’ otkriva ‘cijelu istinu’ o tome ‘kako se pripremao nastanak hrvatske države’. Štivo će zacijelo poslužiti kao solidan dodatak državotvornoj mitologiji, jer pršti od obavještajne mistike i posthumnog dramatiziranja komunizma, uvodi nas u romantični svijet partijske i vanpartijske disidencije iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga vijeka, defiliraju tihi i odlučni urotnici obuzeti idejom nacionalnog oslobođenja, pod neformalnim vodstvom penzioniranoga generala Franje Tuđmana, dakako, kuju se zavjere, organiziraju konspirativni sastanci, pišu proglasi, vrbuju suradnici, sastavljaju deklaracije, izbjegavaju policijske klopke, gule zatvorske kazne… a u temeljnoj građi teksta počasno mjesto zauzimaju upravo doušnički izvještaji Udbina agenta ‘Foruma’, što je bio akademikov kodni nadimak.

Autor feljtona, povjesničar Wollfy Krašić – čije ime neodoljivo podsjeća na prezime ‘komunističkoga Bonda’, Markusa Wolfa, osnivača i dugogodišnjeg šefa istočnonjemačkoga Stasija, što historičarskom djelu može unaprijed jamčiti aromu sladunjava špijunskog trilera – naišao je dakle uz nečiju pomoć na bogato nalazište dokumenata jugoslavenske tajne policije i obavještajnih službi, te iz pisanoga blaga same represivne mašinerije pokušao rekonstruirati ‘pripremanje nastanka hrvatske države’, s dužnim sentimentalnim respektom prema pionirima državnosti i toliko širokim zamahom da je čak i Miroslav Krleža bezobzirno svrstan u hrvatsku domoljubnu inteligenciju.

Središnju liniju naracije, međutim, nosi komunikacija agenta ‘Foruma’ sa Službom, gdje on marljivo cinkari kolege, dojavljuje sadržaje tajnih sijela, dostavlja najintimnije podatke o bliskim suradnicima, pa tako ispada da je minuli rad akademika Brozovića, ‘nakon pola stoljeća’, doveo do ‘pune istine’ o tome ‘kako se pripremao nastanak hrvatske države’. Kakva država – takva i njena službena bajka, reklo bi se, i ponajmanje treba čuditi što mrtav špiclov nastupa u roli retroaktivnog historičara.

Ipak – kao i devedesetih, kada je djelatništvo ‘Foruma’ prvi put postalo javno poznata činjenica – nikome od predanih hrvatskih patriota, tradicionalno alergičnih na svaki kotačić iz stroja komunističke diktature, pogotovo ako je isti izmišljen, ne pada na pamet pokojnome akademiku Brozoviću utisnuti žig ‘udbaša’. Jutarnji list i Wollfy se ubiše da uvaženog jezikoslovca dolično autaju, da nam žandarski segment njegove ličnosti približe na što tabloidniji način, a vedete državotvorne desnice i ekstremisti iz političkoga centra se složno prave gluhi i nijemi. Narod.hr, Direktno.hr, Dnevno.hr i Imbecilno.hr šute. Josip Jović šuti. Milan Ivkošić šuti. Tihomir Dujmović šuti. Ivica Šola šuti. Slobodan Prosperov Novak bleji. Nitko od njih nikada, pa ni sad, nije slavnog akademika nazvao ‘udbašem’. A zatim će, po komandi, zajednički pristupiti novoj rundi masakra prononsiranih ‘udbaša’ poput Pupovca ili Pusića, utoliko zloglasnijih što s Udbom nisu imali veze.

Zbog čega je takvo što moguće? Kako to pokojnom akademiku polazi za rukom, ili onim što je od nje ostalo? Može li možda onaj kanon preko kojega hrvatska domoljubna perspektiva čuva ugled Dalibora Brozovića prerasti u aksiom općeg dometa, barem kao iskustvo naknadne pameti: da je jedini pouzdani osigurač koji će te zaštititi od optužbi za suradnju s Udbom taj da si zaista surađivao s Udbom?

U slučaju ‘Foruma’ i njegova baršunasta tranzita iz komunističkoga mraka u nacional-demokratsko svjetlo, važnim se čini nekoliko stvari. Prvo, akademik Brozović bio je suosnivač HDZ-a i prvi potpredsjednik stranke, uz rame predsjedniku Tuđmanu. Drugo, bio je potpredsjednik friško konstituirane hrvatske države, uz rame predsjedniku Tuđmanu. Treće, bio je dugogodišnji saborski zastupnik vladajuće partije. Četvrto, bio je – sada, molim, preventivno začepiti nos – predsjednik Vijeća za zaštitu sloboda javnog informiranja. Peto, bio je ravnatelj Hrvatskog leksikografskog zavoda, kulturne utvrde nazvane po piscu kojega će smjerni historičari, skoro četiri desetljeća nakon karmina, silom regrutirati u hrvatsku rodoljubnu inteligenciju.

Doda li se tome ekskluzivan doprinos akademika Brozovića policijskome filtriranju nacionalne kulture, naime čišćenju hrvatskoga jezika od nedopustivih ‘tuđica’, a zatim i čišćenju hrvatskih knjižnica od ‘tuđinske’ literature, jer je osobno dao uništiti četrdeset tisuća primjeraka ‘Enciklopedije Jugoslavije’ – pa je taj kontingent lako progutalo rezalište, kao što programirani zaborav proguta doušničku prošlost velikana – ostaju samo uzgredna pitanja.

Neumjesno pitanje glasi: Zašto je Franjo Tuđman akademika Brozovića postavio za potpredsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Umjesno pitanje glasi: Tko je Franju Tuđmana postavio za predsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Pitanje namijenjeno čistoj relaksaciji – Je li dakle akademik Brozović bio bliski suradnik Franje Tuđmana ili bliski suradnik Udbe? – ima predvidiv odgovor: svejedno, odnosno jedno te isto.

Eto zbog čega pokojni jezikoslovac u percepciji hrvatskih patriota ostaje otporan na mučne faktografske detalje. Njegovom demonizacijom, otvorenim zgražanjem nad činjenicom da je bio agent Udbe, državotvorna garda bi pilila granu na kojoj sjedi. Unerediti biografiju akademika Brozovića isto je što i unerediti biografiju hrvatske države, pa ima dosta smisla što ‘cijela istina’ o predporođajnim radnjama izlazi iz policijskih arhiva, tim više što onaj tko Službu izvještava o ‘pripremi za nastanak hrvatske države’ u tom ‘nastanku’ igra jednu od glavnih uloga.

Bogati konfidentski staž – o kojemu je Tuđman sve znao, kako svjedoči Josip Manolić u svojim memoarima – nije diskvalificirao, već preporučio akademika Brozovića za najviše funkcije u postkomunističkom simuliranju demokracije. Ta propozicija imala je znatno širi značaj od jedne karijere. (Revolucionarni raskid s totalitarnom prošlošću osigurao je kontinuitet prezira prema demokratskim slobodama, a nad tom tekovinom brinula je agencija kodne skraćenice SZUP – Služba za zaštitu udbaškog poretka.) Pametniji od nas, uostalom, već su ukazali na lažno razgraničenje između takozvane volje nacije i volje policije, uz napomenu da ‘ekspanzija hrvatstva nije ništa drugo nego kolektivno usvajanje policijskog mentaliteta kojemu je dodan egzaktan nacionalni predznak’.

No od ponavljanja notorne spoznaje o Republici Hrvatskoj kao udbaško-ustaškoj tvorevini važnije je primijetiti da su u javnome optjecaju dvije posve različite Udbe, jedna kao historijski realitet i druga kao aktualni konstrukt, Udba i ‘Udba’. Potonja bez sumnje dominira, pomoću nje se obavlja odstrel ‘udbaša’ i ‘kosovaca’ koji nisu njegovali Brozovićev tip društvenoga angažmana, ona nastupa kao korisna sablast iz naknadno dorađenoga socijalističkog horora. U svome suvremenom izdanju jugoslavenska tajna policija opstaje kao hrvatska državotvorna fikcija, drugim riječima: ‘Udba’ je ideološko strašilo smišljeno od strane udbaša koji su stvarali hrvatsku državu.

Novosti











22.03.2017.

OD EROZIJA AKADEMSKOG MORALA KA UNIŠTENjU BiH

Od erozija akademskog morala ka uništenju BiH


Nedžad Bašić
Autor 22.3.2017. 



Od erozija akademskog morala ka uništenju BiH

Foto: wallpaperpulse

///////////////////////

Davljenje akademske zajednice danas u BiH obavlja se u jezivoj tišini gušenja i umiranja svake nove ideje i svakog novog akademskog entuzijazma, u sjenci protjerivanja i kriminaliziranja onih koji bi da promjene ovakvu sumornu akademsku klimu prožetu nepotizmom, korupcijom i kriminalom

Protjeran sa univerziteta u Bihaću sjedim ovog  tmurnog, vlažnog i pretoplog jutra u kafeteriji Univerziteta u Jugoistočnoj Aziji i čitam kako Dr. Feliks Ungar  sa hirurškom preciznošću otkriva našoj akademskoj i političkoj javnosti odakle dolazi opasnost za našu zemlju i za budućnost njenog naroda. Na kreativnom i uvijek kritički raspoloženom portalu TACNO NET  nalazim inspirativnu priču o bosansko-hercegovačkoj intelektualnoj dekadencije koju je ispričao Drago Bojić na njemu svojstven i uvijek inspirativan način. Čitam kako prof. Slavo Kukić analizira gubljenje autonomije sveučilišta, i šta bi to sve moglo značiti za naše visoko školstvo i za budućnost BiH.

Nigdje u historiji visokog školstva na svijetu nije zabilježeno da lokalna zakonodavna i izvršna vlast imenuje ili razriješava rektora univerziteta, donosi odluke o nastavnim planovima, da donosi odluke u protjerivanju profesora koji su se pobunili protiv kriminala u akademskoj zajednici, da donosi odluke o tome ko nemože aplicirati na poziciju rektora ili dekana. Nema ni jednog  univerziteta u svijetu u iole normalnoj zemlji da bi rektor mogao direktno da izabere svoga sina u akademsko zvanje a da ostane na mjestu rektora i to uz puno podršku lokalnih zakonodavnih i izvršnih tijela. Nema ni jednog univerziteta u svijetu koji bi dozvolio angažman profesora u nastavnom procesu protiv kojih se vode postupci za teška krivična dijela, ili profesora koji učestvuju u fizičkim razračunavanjima zbog svojih privatnih dugova, navlačeći na taj način sijenku primitivnosti na akademsku zajednicu. Ima mnogo toga što je apsolutno neprihvatljivo za svaku normalu akademsku zajednicu a što je kod nas u BiH sasvim normalna i uobičajena pojava.

Zašto je to tako nije teško otkriti ako se samo malo bolje pogleda nepotistički listing koji pokazuje fantastičnu impregnaciju zakonodavne, sudske i izvršne strukture lokalne vlasti i akademske zajednice. Tamo gdje je jedan kum Dekan a drugi kum Predsjednik lokalne izvršne vlasti, a treći kum Rektor, a četvrti kum predsjednik Sindikata univerzitetskih nastavnika, sve je moguće i sve je dozvoljeno. To što bi trebalo biti neprihvatljivo a kod nas je sasvim normalno moguće. Ako je jedan bračni partner predsjednik Upravnog odbora Univerziteta a drugi bračni partner sudac u lokalnom sudu, jedan brat profesor na Univerzitetu a drugi brat tužilac,  koji odlučuju da li će voditi sudski postupak protiv nezakonitosti u ovoj instituciji, ishod je sasvim jasan, i po pravilu odluka je ista: nema odgovornosti. Pa ako je tako kako je, pa ko se onda i ne bi ponašao kao što se ponašaju u našoj akademskoj zajednici, imajući u vidu da je atmosfera nepotizma i korupcije prodrla u svaku poru naseg društva.

Za one koji ne bi tako radili i za one koji bi da vide Univerzitet kao mjesto gdje se stvaraju nove generacije sposobnih, motiviranih i kreativnih mladih ljudi, ostaje jedini izbor: bijeg iz ovog ambijenta. Bijeg iz BiH. Oni koji odluče da ostanu i da se bore biće kriminalizirani i nasilno protjerani. Rezultat je uvijek isti a to je za ovaj narod i za ovu državu najgori mogući izbor, našto ukazuje i dr. Ungar iz nešto drugačijeg ugla. Svejedno, posljedice su iste.

Međutim, iz ovakve stvorene klime rađa se nova nevolja i nove prijetnje koje sve više i više zatamnjuju nebo nad budućnošću BiH i onih koji žive ovdje. Akademska zajednica postaje glavni epicentar stvaranja društva anomije, neznanja, infantilnosti, frustriranosti, surevnjivosti i netolerancije.  Na tenutak mi se pogled zadržava na prvoj stranici lokalnog lista MUMBAI-MIRROR na izvještaju o rezultatima naučno „The  Brain Initiative”, za koji su USA izdvojile 100 miliona dolara samo u prošloj godini i naučnog “Brain Mapping Project” za koji je EU izdvojila fantastičnih 1.29 milijardi eura. I tako dok se danas u svijetu traga za novim znanjima, novim tehnologijama i inovacijama, dok svijet traga za novim biotehnologijama, nanotehnologijama i bionanotehnologijama, novim materijalima i novim informatičkim sistemima, sa kojima će istorija čovječanstva i sudbina čovjeka biti stubokom promjenjena, u bosanskohercegovačkoj  akademskoj zajednici s nesmanjenom žestinom se vodi nadmetanje u akademskom nepotizmu, plagiranju i međusobnom denunciranju i podmetanju.

To me vraća za trenutak u ne tako davnu prošlost kada smo entuzijastički pokušavali da na Univerzitetu u Bihaću organiziramo međunarodni univerzitetski konzorcij, kad smo pokušavali uvesti praksu pisanja mastera i doktorata kao aplikativnih znanstvenih projekata u kooperaciji sa prominentnim stranim univerzitetima, kada smo entuzijastički pokušavali formirati časopis sa međunarodnom redakcijom u kojem bi se objavljivali rezultati naših istraživanja sa visokim frekvencijama međunarodne kooperacije, kad smo imali inventivnu ideju uvođenja novih nastavnih predmeta sa novom metodologijom predavanja u kojoj bi studenti imali širi prostor za njihova kreativna razmišljanja i djelovanja…a sve to da bi se bar donekle razbila zagušujuća i maglovita atmosfera na Univerzitetu u Bihaću, baš kao što je ova jutarnja puna smoga i magle. A završilo se tako da smo svi protjerani sa Univerziteta od strane bivših problematičnih predsjednika vlada Unsko-sanskog kantona sadašnjih rektora i dekana: Fadila Islamovića, Mirsada Veladzića, Atifa Hodzića i drugih, koji su, da bi zaposliti svoju djecu i svoje supruge, protjerali sve profesore koji su se suprotstavljali njihovom uništavanju akademskih vrijednosti na ovoj visokoškolskoj ustanovi, i to bez ijednog glasa protesta profesora ili studenata.

I tako se davljenje akademske zajednice danas u BiH obavlja u jezivoj tišini gušenja i umiranja svake nove ideje i svakog novog akademskog entuzijazma, u sjenci protjerivanja i kriminaliziranja onih koji bi da promjene ovakvu sumornu akademsku klimu prožetu nepotizmom, korupcijom i kriminalom. Nažalost, sve se završava uz poneki mali marginalni protest, kao što je protest Profesora Kukića i Drage Bojića, na koje više niko ne obraća pažnju.

/////////////////////////////////////////////////














22.03.2017.

GENERAL JOVAN DIVJAK: NAJVEĆI MORALNI ČIN U ŽIVOTU JE OSTANAK U BiH U RATU

General Divjak u Pressingu : Najveći moralni čin u životu je ostanak u BiH u ratu

Mart 22. 2017.


Penzionisani general Armije RBiH, sarajevska legenda i dokaz multietničkog Sarajeva, Jovan Divjak je gostujući u večerašnjem Pressingu kazao da je ostanak u BiH za vrijeme rata najveći moralni čin koji je napravio u životu.

Divjak je kazao da je u ratnim sukobima puno više žrtava bilo u sukobu između HVO-a i Armije RBiH nego između HVO-a i Vojske Republike Srpske.

Kako se može desiti da neko ko se deklariše kao antifašista za Jasenovac kaže da je mislio da je radni logor? To vam govori o intelektu rukovodstva Hrvatske. Hrvati su razoružali Bošnjake u Hercegovini. Ko je počeo etničko čišćenje? Počeli su Hrvati. Nisu Bošnjaci napali Ramu gdje je većinsko hrvatsko stanovništvo, nego je bilo obrnuto“, kazao je Divjak i dodao:

“Puno više žrtava je bilo u sukobu između HVO-a i Armije RBiH nego između HVO-a i VRS”.

Na pitanje da li se kaje što je ostao u BiH za vrijeme rata, Divjak je kazao:

Najveći moralni čin koji sam uradio je ostanak u BiH za vrijeme rata. Moj doprinos je u tome što sam išao od vojnika do vojnika i učio ga da nikada prvi ne puca, sve dok nije prvi napadnut. Živim u Logavinoj 59 godina“.

General Divjak je  kazao da se deset godina zakasnilo sa revizijom slučajeva koji su danas pred Haagom, a da je Haag igrao prema onima koji su jači.

Glede svih trenutnih slučajeva koji se vode u Haagu, a u vezi sa ratom u BiH, Divjak je kazao da je problem u činjenici da se deset godina nije reagovalo putem Haaga prema Beogradu.

Problem je u činjenici da deset godina naši nisu reagovali putem Haga prema Beogradu. Beograd je bio dužan da kazni i hvata odgovorne za genocid u Srebrenici. 2007. im je Softić na Krugu 99 dao izjavu koju niko nije prihvatio, osim mene. Ispada da ljudi koji nisu meritorni ni adekvatni, vode tu stvar“, kazao je Divjak.

Danas bi taj potez djelovao kao revanš, s obzirom da se radi o istoj stvari ali deset godina kasnije, kazao je Divjak.

Mislim da bi sad taj potez djelovao kao revanš. Hag je rekao svoje i toga se treba držati. Mislim da naši nisu dobro procijenili situaciju. Da su osuđeni Perišić i Gotovina, prošao bi naš zahtjev za obnovu postupka iz razloga što su njih dvojica bili direktno povezani sa komandom iz Srbije i Hrvatske“, kazao je Divjak i dodao:

Mislim da je Haag igrao prema onima koji su jači. Sve ove kazne koje su se dešavale nemaju namjeru da dovedu do pomirenja. Ako je Krajišnik dočekan kao heroj, ako je Kordić dočekan kao zvijezda i proglašen svecem onda nema izgleda da dođe do bilo kakvog odnosa između trenutnih vlasti“.

Penzionisani general Armije RBiH  je  govorio i o svojim iskustvima u borbi za sve građane BiH, te kako smatra da je greška što BiH nije pokrenula tužbu protiv Hrvatske.

Nikada ne govorim da zastupam samo jedan narod, nego građane Sarajeva i BiH. Uvijek je bio naglasak na teroru građana, nisu samo Srbi stradali, nego i drugi građani”, kazao je Divjak.

Na pitanje kako je doživio svoje hapšenje u martu 2011. godine, Divjak je kazao:

“Poslije hapšenja sam kontaktirao nadležne organe u Hrvatskoj i Sloveniji da provjerim da li mogu putovati i rekli su da nema problema. Nedavno sam zadržan na aerodromu u Briselu dva sata, i u tom slučaju odlučuje dežurni tužilac. Išao sam prema Hong Kongu, i nije problem zbog mene nego zbog porodice koje dožive traumu”.

Divjak je kazao da se ne plaši putovanja jer niko nema dokaza protiv njega za bilo šta.

“Jučer je aerodrom dobio naziv Franje Tuđmana. Ne plašim se putovanja niti ičega jer nemaju dokaza za bilo šta. Nismo se plašili onda ni Ganić ni ja, jer je odluka na Tužilaštvu gdje će nas u tom trenutku vratiti“.

Dodao je da Tužilaštvo BiH i država trebaju štititi građane.

Tužilaštvo i država BiH treba nas da štiti. U prvoj presudi iz Haaga se kaže da je izvršena agresija iz Hrvatske i sad vidim da je bila greška što nije podignuta optužnica protiv Hrvatske iz prostog razloga jer je njihova vojska bila na teritoriji BiH. Samo bi se potvrdilo ono što je potvrdio Hag. Nažalost i danas postoje nazivi “Vode HB”, “Šume HB” što znači da nema razlike u strukturi i organizovanju sadašnjeg dijela Hercegovine“.

Penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak je u večerašnjem Pressingu ispričao kako je izgledao njegov posljednji susret sa Alijom Izetbegovićem.

Na pitanje zašto nikada nije nagrađen od Armije RBiH, Divjak je kazao da ne želi ulaziti u te razloge, ali da ima jednu satisfakciju.

Imam jednu satisfakciju. U vrijeme kada je Alija Izetbegović bio u bolnici pred preseljenje, pitao sam svoje Udruženje da li da odem. Rekli su da ne idem jer je on mene ignorisao. Pustili su me nakon priče sa Gavrankapetanovićem. Proveo sam pola sata s njim. Odnio sam mu saksiju cvijeća, iako to nije muški. Kazao mi je: ‘Uradio si mi čast što si došao’. Stvar je da je on shvatio u nekom trenutku da je pogriješio. Pitao sam ga zašto mi nije došao kada sam bio zatvoren u Parsovićima u decembru, a on mi je rekao da je i on bio u zatvoru“, ispričao je Jovan Divjak.

(Kliker.info-N1)

/////////////////
////////////////////

Carl Bildt upozorava : “Na Balkanu bolje, ali sjetimo se šta je Princip pokrenuo”

Mart 22. 2017.


Nekadašnji visoki predstavnik EU u BiH u autorskom tekstu za internet izdanje Project Syndicate, prelaže da se ubrza proces proširenja i prijema novih članica, te da se program “istočnog parterstva” EU, zamijeni s “balkanskim partnerstvom” koje će u konačnici dovesti do pristupanja ovih država Uniji.

Autor navodi da je svjestan da za to treba vremena, ali ističe da se mora početi raditi odmah.

Za početak, kako kaže, EU može početi posredovati u rješavanju preostalih manjih pitanja međudržavnih granica.

“Istovremeno s ubrzanjem procesa evropskih integracija, kako bi se riješio sve opasniji rizik konflikta na Balkanu, EU treba da demonstrira da posjeduje i volju i metode tako što će u region poslati svoje borbene grupe da izvode vojne vježbe. To bi poslalo moćnu poruku da njene vojne snage nisu tigar od papira, te da, osim riječi, ima još potencijala koje može da upotrijebi”, naveo je Bildt, prenosi sarajevski Dnevni avaz.

Bildt kaže da je njegova zabrinutost za Balkan počela kada je tokom prošlogodišnjeg privatnog boravka u BiH mnogo puta pitan da li će ponovo biti rata.

Ističe, da se ratovi, poput onih prije 27 godina na Balkanu neće ponoviti.

“Situacija danas bitno je drugačija nego što je bila tada. Ali, već smo puno puta u historiji imali priliku da vidimo kako pojedinac može zametnuti požar koji će biti teško obuzdati. Nekada davno u Sarajevu je Gavrilo Princip pokrenuo svjetski rat kada je ubio nadvojvodu Franca Ferdinanda. Polako ali sigurno danas region postaje zapaljiv, a ovog puta iskra bi mogla planuti u Skoplju”, upozorio je Bilt.

On navodi i da su se lideri Evropske unije iznenada probudili s novim realnostima na Balkanu. Na samitu održanom početkom ovog mjeseca oni su, navodi dalje, istakli potrebu pojačanog angažmana Unije na Balkanu, ali i potisnuti Rusiju iz tog regiona.

Bildt dodaje i da je od propasti Otomanskog carstva, Balkan izvor nestabilnosti:

“Mješovit u vjerskom, nacionalnom, kulturološkom smislu, koncept stvaranja nacionalnih država doveo je do stalnih nestabilnosti u kojima ratovi i teški zločini, nisu rijetkost”.

“Nastanak sedam novih, često međusobno antagonizovanih država, jasno je stavio do znanja da će stabilnost regiona zavisiti od novog okvira. Ovog puta on se zove EU. Zahvaljujući vlastitim iskustvima na smirivanju i rješavanju dugogodišnjih nacionalnih sukoba u drugim dijelovima Evrope, Unija je dobila zadatak da poveže Balkan i suzbije nacionalna sukobljavanja”, naveo je Bildt.

Podsjeća da je samitu u Solunu 2003. dato je obećanje o pristupanju svih balkanskih država EU i kako je bilo važno da se takvo obećanje da, tako je sada teško da se ono održi.

“Čim su se balkanski problemi umirili, lideri Unije pretpostavili su da osigurali mir. Njihovo rutinsko pristupanje Balkanu u suštini je dovelo samo do očuvanja statusa quo”.

Nakon što je Jean-Claude Juncker 2014. godine izabran za predsjednika Evropske komisije, dao je i izjavu da za vrijeme njegovog mandata neće biti novih proširenja.

“Status quo je potvrđen. Njegova izjava je tehnički bila sasvim ispravna. Ali je politički bila katastrofalna. Kako je svjetlo koje je motivisalo i donosilo reforme, ugašeno, nacionalizam je, kako se i očekivalo, počeo da raste. EU je, u međuvremenu, postala fiksirana svojim problemima, poput finansijske i dužničke krize država članica Unije”, piše dalje Bildt.

Navodeći svoja iskustva kroz funkcije koje je imao u vezi s balkanskim državama, autor ističe da je “jedini put naprijed u tome da Evropa pokaže svoju moć”.

(Kliker.info-B92)

/////////////////////

POTPUNA KONFUZIJA NA POLITIČKOJ SCENI RS-a: Ivanić pokušava biti malo trudan, Čubrilović kontra Dodika...

Ivanić pokušava biti malo trudan, Čubrilović kontra Dodika...

////////////////////

NOVI DETALJI TERORISTIČKOG NAPADA U LONDONU: Četiri osobe preminule, 20 ozlijeđenih, napadač likvidiran (FOTO, VIDEO)

NOVI DETALJI TERORISTIČKOG NAPADA U LONDONU: Četiri osobe ...

/////////////////////////

//////////////////////////

22.03.2017.

UDRUŽENjE "ŽENA-ŽRTAVA RATA": DA LI JE IKADA TRIBUNAL PITAO ŽRTVE KAKO SE OSJEĆAJU, A ZLOČINCE PUŠTA NA LIJEČENjE

Udruženje „Žena-žrtva rata“ : Da li je ikada Tribunal pitao žrtve kako se osjećaju, a zločince pušta na liječenje

Mart 22. 2017.


Related image
Image result for ratko mladic



Image result for ratko mladic


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

/////////////////////////////

Related images:
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos



Related images:


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Udruženje „Žena-žrtva rata“ uputilo je preko Kancelarije u Sarajevu dopis Haškom tribunalu, a povodom zahtjeva odbrane Ratka Mladića da mu se odobri puštanje na privremenu slobodu radi liječenja u Rusiji. Dopis  prenosimo u cjelosti.

-Udruženje „Žena-žrtva rata“ okuplja silovane i seksualno zlostavljane žene, koje su istovremeno i članovi porodica čiji su najrođeniji ubijani pred našim očima. Udruženje je imalo zadovoljavajuću saradnju sa Haškim tribunalom u procesuiranju ratnih zločinaca. Putem medija saznali smo da je odbrana ratnog zločinca Ratka Mladića Haškom tribunalu uputila zahtjev da se njenom klijentu odobri puštanje na privremenu slobodu kako bi bio prebačen u Rusiju na liječenje i da je Rusija dala garanciju Haškom tribunal da će nakon liječenja Ratka Mladića vratiti u Hag.

Preživjele žrtve, posebno svjedoci u predmetima ratnih zločina kojima se sudilo i sudi u Haškom tribunal PROTIVE se puštanju Ratka Mladića iz pritvora u Sheveningenu do okončanja postupka. Sjećamo se slučaja kako se grčevito borila Rusija da iz pritvora u Sheveningenu bude pušten zločinac Slobodan Milošević.

Još uvijek u glavama preživjelih žrtava i članova porodica ubijenih je da Slobodan Milošević nije umro već da se nalazi negdje u Rusiji.

Preživjele žrtve, svjedoci pred Haškim tribunalom još uvijek vjeruju u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju da NEĆE dozvoliti da Ratko Mladić ode bilo gdje iz pritvora u Sheveningenu dok ne dočeka PRAVOSNAŽNU presudu. Igre u vezi s puštanjem Mladića na privremenu slobodu i njegovim slanjem u Rusiju traju već duže.

Znamo da su mnogi lobirali sa svih strana kako bi se krvnik, pod izgovorom liječenja, pustio i to nigdje drugo nego u Rusiju. Rusija je dala utočište mnogim ratnim zločincima iz Bosne i Hercegovine kako ne bi bili procesuirani a da ne govorimo o učešću Rusije i slanju svojih “dobrovoljaca” u BiH tokom 1992-1995.godine od kojih su mnogi poginuli u BiH a neki su i sahranjeni u BiH. Rusija i njeni “dobrovoljci” su direktno učestvovali u agresiji i genocidu u BiH.

Vjerujemo Haškom tribunalu da NEĆE DOZVOLITI da bilo čija POLITIKA vrši pritisak i da neće DOZVOLITI “puštanje na slobodu” najvećeg ratnog zločinca poslije Drugog svjetskog rata Ratka Mladića jer bi onda SMATRALI da je Haški tribunal saučesnik sa Rusijom s ciljem da Ratko Mladić ne dočeka presudu jer Ratko Mladić ima u Hagu stalnu pažnju tamošnjih vrhunskih ljekara. Glavni cilj Rusije i drugih lobiranja je da Ratko Mladić ne dočeka pravosnažnu presudu za GENOCID u Bosni i Hercegovini.

Na kraju pitamo Haški tribunal da li je ikada upitao svjedoke u predmetu drugih osuđenih ratnih zločinaca pred Haškim tribunalom i onima čiiji je postupak u toku da li njima treba neka ljekarska pomoć, kako oni žive, stoji u dopisu Udruženja.

(Kliker.info-NAP)


//////////////////////////
///////////////////

Zvizdić na Rose-Roth seminaru PS NATO: Aktivirajte MAP, jer o njemu postoji konsenzus u BiH

Mart 22. 2017.


Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, danas je tokom 94. Rose-Roth seminara Parlamentarne skupštine NATO-a koji se održava u Sarajevu, poslao jasnu poruku, koja glasi: “Aktivirajte MAP, jer o njemu postoji konsenzus unutar BiH“.

Zvizdić je imao izlaganje na sesiji posvećenoj trenutnoj političkoj situaciji u BiH pod nazivom “Perspektive iz BiH“, koja se održava u sklopu 94. Rose-Roth seminara Parlamentarne skupštine NATO i zasjedanja Posebne grupe Parlamentarne skupštine NATO-a za Mediteran i Bliski istok. On je prisutne upoznao sa provedbom reformske agende, te putu BiH na evropskim i euroatlantskim integracijama, te još jednom potvrdio da je to osnovni prioritet vanjske politike.

“Regije Zapadnog Balkana, a i BiH ponovo su u fokusu svih procesa evropskih i euroatlantskih integracija. Tokom nedavnog samita zemalja Zapadnog Balkana poslane su jasne poruke mira, saradnje i stabilnosti, kao ključnih prioriteta djelovanja vlada regiona. Postignut je i važan iskorak u pravcu jačanja ekonomske saradnje. Najvažniji zaključak samita je da zemlje Zapadnog Balkana suočene sa novim izazovima globalne politike, sve više kreiraju modele međusobne saradnje i u tome već ostvaruju dobre rezultate.

Za BiH posebno je bitno da su svi opredijeljeni za sigurnost, kreiranje regionalnih projekata u cilju jačanja i stvaranja zajedničkog tržišta. Mir i stabilnost su osnovni i najvažniji prioriteti za BiH, a NATO je sinonim za stabilnosti prosperitet. Naravno, integracije zavise od nas samih, od uspješne provedbe započetih reformi i od ukupne modernizacije države. Zbog toga želim naglasiti našu punu posvećenost aktuelnim reformskim procesima, koji će u konačnici značiti prihvatanje pravne stečevine i savremenih evropskih standarda“, kazao je Zvizdić, te dodao:

“S druge strane, očekujemo ispravno razumijevanje situacije u BiH i na Balkanu i značajno ubrzanje procesa vezanih za evropske integracije, a posebno za aktivaciju MAP-a, kao jedan od najvažnijih pozitivnih signala koji bi u ovom trenutku mogao biti upućen BiH.“

Zvizdić je potom iznio niz pozitivnih primjera koji pokazuju da se u BiH polako provode reforme, naglasivši pri tome da je Vijeće ministara od 2015. godine kada je usvojena reformska agenda realizovalo 60 posto od 34 mjere iz svog akcionog plana.

“Ostvareni rezultati su doveli do rasta osnovnih ekonomskih parametara. Sačuvali smo svoj kreditni rejting i očuvali stabilnost finansijskog sistema, konkuretnost bh. kompanija je povećana, nastavljen je trend povećanja izvoza. Ova pozitivna slika, koju posmatrači izvan BiH mnogo jasnije sagledavaju nego mi, doprinijela je rastu drugih sektora, kao što su poljoprivreda i turizam. Kada govorimo o evropskim integracijama BiH 2016. je najuspješnija godina“, istakao je Zvizdić.

Naglasio je da je BiH napravila značajne korake u borbi protiv terorizma, te se osvrnuo na nedavno navođenje proizvoljnih i neutemeljenih brojki od pojedinih zvaničnika iz regiona u vezi sa ekstremističkim lokacijama u BiH i ratnicima na stranim ratištima.

“Prema zvaničnim podacima, razmijenjenim sa svim obavještajnim, sigurnosnim i policijskim agencijama s kojima sarađuje BiH, trenutno na sirijsko-iračkom ratištu trenutno boravi ne više od 120 punoljetnih lica naših državljana, od čega je 69 muškaraca i 59 žena, a ne nekoliko hiljada kako ste imali priliku čuti od nekih dužnosnika iz regiona. Od ovog broja 29 su lica koja su prije odlaska u Siriju živjela u dijaspori, a ne u BiH. Do sada se vratilo 46 lica, a prema važećim zakonima, procesuirano je i presuđeno 20 lica. To su pravi i istinski podaci za sve one koji trebaju da znaju u BiH, regionu i Evropskoj uniji“, rekao je Zvizdić.

Potom je kazao da su strateški politički ciljevi BiH do kraja 2018. godine da stekne status zemlje kandidata za prijem u EU i da se aktivira MAP-a za članstvo u NATO-u.

“Preko 78 posto građana BiH podržava ulazak u EU, dok broj onih koji podržavaju ulazak u NATO polako prelazi 50 posto. Učinili smo niz koraka u pravom pravcu, pogotovo u sektoru odbrane. Saradnja NATO-a i BiH se odvija na visokom nivou. Komisija Vijeća ministara BiH zadužena za NATO integracioni proces ulaže maksimum napora. Svjesni smo da nismo ispunili uslove iz Talina, ali mislimo da je postignut veliki napredak kako bi Savez što prije mogao donijeti odluku o aktiviranu MAP-a, jer je od ukupno 57 perspektivnih vojnih lokacija do sada registrirano njih 24, a 18 je u procesu.

Lično smatram da BiH treba postati članica NATO-a, ne samo zbog garancije unutrašnje sigurnosti, nego da bi ispunjavanjem standarda NATO-a postala sigurna i prosperitetna država u kojoj će demokratija, vladavina prava i poštivanje ljudskih prava postati trajne kategorije. Zbog toga bi aktivacija MAP-a bila odluka koja bi značajno ubrzala procese jačanja mira i stabilnosti, te podigla investicioni rejting BiH. Naša poruka iz BiH je vrlo jednostavna, aktivirajte MAP, jer o njemu postoji konsenzus unutar BiH i aktivirajte ga u momentu kada broj registriranih lokacija pređe 50 posto plus odluke Suda koje moraju biti provedene. To smatramo kredibilnom realizacijom talinskih uslova“, zaključio je Zvizdić.

Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, tokom svog izlaganja istakao je da Parlamentarna skupština NATO-a u Sarajevu dolazi u prelomnom periodu za NATO, Evropsku uniju, a naročito za region Zapadnog Balkana.

“Narodna skupština Republike Srpske aktivno učestvuje u odlučivanju o svim važnim pitanjima bezbjednosti u BiH, uključujući i evroatlantske integracije. Odbor za bezbjednost NS RS jedno je od najaktivnijih tijela, koje se bavi ulogom parlamenta u kreiranju i vođenju bezbjednosne politike. Republika Srpska u svom kapacitetu podržava učešće BiH u partnerstvu za mir. Pitanja bezbjednosti u BiH i regionu nama su od posebnog značaja. Eventualno ubrzanje na intenziviranju koncepta pristupanja BiH NATO-u trpilo bi snažne prigovore u RS“, kazao je Čuvrilović.

Dodao je da se u ranom stadiju procesa integrisanja BiH u NATO pokazalo da je on instrumentalizovan nastojanjem da se realizuje putem nepotrebnog prenosa nadležnosti i slabljenjem entiteta.

“Jedno od takvih postupanja jeste nametanje naloga za knjiženje nepokrente vojne imovine, koja je vlasništvo RS. Iako NATO nema nikakav poseban razlog da se bavi tim pitanjem, insistiranje na tom uslovljavanju daljnjeg napretka knjiženjem entitetske imovine na način koji je neprihvatljiv za RS produbljuje nepovjerenje, stvara otpor i ne doprinosi na putu evroatlantskih integracija. Narušavanje ustavnih nadležnosti i Dejtonskog sporazuma ključni su razlozi veoma slabe podrške u RS približavanju NATO-u. Osim toga, postoji negativno iskustvo iz nedavne istorije, odnosno odnosa NATO-a prema RS i Srbiji, koji ne doprinose entuzijazmu javnosti“, kazao je Čubrilović.

Bariša Čolak, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, rekao je da sa dvadesetogodišnjim iskustvom u javnom djelovanju može ustvrditi da se BiH nalazi pred povijesnim izazovom.

“BiH je pred snažnijim iskorakom prema euroatlantskim integracijama, što podrazumijeva više demokracije, bolju zaštitu ljudskih prava i izgradnju političke stabilnosti i pravne sigurnosti ili nastavak stagnacije i autistične politike sukoba i razmirica sa unaprijed nesagledivim posljedicama, ne samo za našu državu nego i šire“, smatra Čolak.

Po njegovom sudu, potrebno je dinamizirati aktivnosti oko funkcioniranja mehanizma koordinacije i uloge svih razina vlasti da se što hitnije dođe do odgovora na upitnik Evropske unije. Naglasio je da je u ovoj godini neophodno da se u Parlamentu dođe do novog izbornog zakona, jer u suprotnom BiH će imati turbulentu izbornu 2018. godinu. Otvoreno je poručio da smatra kako hrvatski narod institucionalno nije ravnopravan sa druga dva naroda.

“Mogao sam svoje izlaganje na sasvim drugačiji način interpretirati, ali duboko vjerujem da ste vi naši prijatelji i da morate čuti različita razmišljanja, kako biste i sami imali što realističniju sliku o stanju u BiH. Moramo spustiti tenzije i preuzeti odgovornost za izgradnju svoje BiH, prema mjeri svih naroda i građana koji u njoj žive. Iskušenja koja imamo unutar BiH naglašena su zbog sveukupnih odnosa u regiji. Nigdje se ljepše ne živi nego u svojoj domovini, a ovo je naša domovina. Jesmo za modernu evropsku BiH u kojoj će Hrvati, zajedno sa Bošnjacima i Srbima i sa drugima koji ovdje žive, biti ravnopravni, a ne građani drugog reda. Politička situacija u Evropskoj uniji, ali i na globalnom planu se mijenja. Ona se ne smije potcijeniti ni sa sigurnosnog, ni ekonomskog, demografskog i socijalnog aspekta. Zato je već u ovoj godini važno dati odgovore na izazov kako bi se u miru i rasterećeni mogli okrenuti svim reformama“, završio je Čolak svoje izlaganje.

Na 94. Rose-Roth seminaru Parlamentarne skupštine NATO u Sarajevu učestvuju parlamentarci 19 zemalja članica NATO-a, 11 zemalja pridruženih članica i predstavnici iz 11 zemalja regiona Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, te brojni gosti iz međunarodnih institucija i nevladinog sektora.

(Kliker.info-AA)

22.03.2017.

FRANC LOTAR ALTMAN: ZA EVROPSKU UNIJU VAŽNIJA GEOPOLITIČKA STABILNOST BALKANA NEGO DEMOKRATIJA

Altman: Za EU važnija geopolitička stabilnost Balkana nego demokratija


Premijeri Zapadnog Balkana na samitu u Sarajevu: Aleksandar Vučić (Srbija), Duško Marković (Crna Gora), Edi Rama (Albanija), Denis Zvizdić (BiH), Johannes Hahn (EU), Emil Dimitriev (Makedonija), Isa Mustafa (Kosovo) i Angelino Alfano (Italija), 16. mart 2017.

Premijeri Zapadnog Balkana na samitu u Sarajevu: Aleksandar Vučić (Srbija), Duško Marković (Crna Gora), Edi Rama (Albanija), Denis Zvizdić (BiH), Johannes Hahn (EU), Emil Dimitriev (Makedonija), Isa Mustafa (Kosovo) i Angelino Alfano (Italija), 16. mart 2017.

/////////////////////////////

Nemačka doživljava Vučića kao garanta proevropskog puta Srbije i ne vidi razlog da se od njega previše distancira – kaže za RSE nekadašnji direktor balkanskog ogranka Instituta za međunarodna i bezbednosna pitanja iz Berlina Franc Lotar Altman (Franz Lothar Altmann) povodom nedavnog susreta kancelarke Angele Merkel sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem a što je kritikovala opozicija u Beogradu s obzirom na skorašnje predsedničke izbore.

"Naravno, mnogi u Nemačkoj nisu previše zadovoljni Vučićevom politikom koji autokratski vodi partiju i državu. Međutim, zvanični Berlin doživljava njegovu politiku kao racionalnu iako se ne može verovati svemu što kaže", navodi on.

Prema njegovim rečima, opravdane su kritike da su evropski lideri više zainteresovani za etničku i geopolitičku ravnotežu na Balkanu nego za demokratski razvoj.

"Čini se da je EU važnija geopolitička stabilnost nego demokratski razvoj. Zato smatram da je Merkelova (tokom susreta sa Vučićem) trebalo više da naglasi značaj otvorenog društva i demokratizacije", ističe Altman.

Albanci znaju da bi "Velika Albanija" bila pogubna po njih

RSE: Politički ćorsokak u Makedoniji može lako da izmakne kontroli i uzdrma ceo region.

Altman: Jasno je da Nikola Gruevski želi da ostane na vlasti jer se pribojava sudskih procesa po optužbi za korupciju. Zbog toga je uticao na predsednika Đorđa Ivanova (Gjorgje) da ne poveri mandat Zoranu Zaevu i albanskim partijama za formiranje vlade iako imaju većinu u parlamentu.

RSE: Kako komentarišete tvrdnju Ivanova da ne želi da poveri mandat "snagama koje žele da unište zemlju" što, prema njegovom mišljenju, pokazuje i činjenica da je platforma albanskih stranaka usvojena u Tirani.

Altman: To je besmislica. Nema nikakvog osnova da se Makedonija raspadne. Tačno je da su neki zahtevi albanskih partija preterani, ali zašto da se ne prihvati upotreba njihovog jezika u celoj zemlji.

Uostalom, u onim mestima gde ne žive Albanci niko neće ni tražiti da se koristi njihov jezik. Takođe, prethodnu Vladu je formirala koalicija Gruevskog i DUI, kao najveće albanske partije, i tada se niko nije pribojavao raspada Makedonije. Dakle, to je neutemeljen argument.

Altman: Nema osnova da se Makedonija raspadne

Altman: Nema osnova da se Makedonija raspadne


RSE: Kako komentarišete izjavu Ivanova, saopštenje Kremlja, kao i tvrdnje u pojedinim krugovima u Srbiji da sama činjenica da je platforma dogovorena u Tirani – da je to još jedan od pokazatelja nastojanja da se stvori "Velika Albanija"?

Altman: Znam za taj argument. Međutim, prava je istina je da čelnici albanskih partija Besa i DUI nisu hteli da razgovaraju u Skoplju o zajedničkom nastupu. Tada je reagovao Edi Rama i pozvao predstavnike svih albanskih partija da se sastanu. Tako je došlo do susreta lidera DUI i Besa-e.

Ako razgovarate sa Albancima, videćete da su itekako svesni činjenica da je za njih same kontraproduktivna bilo kakva priča o Velikoj Albaniji. Mogli bi da zaborave na ulazak u EU ukoliko bi maštali o stvaranju "Velike Albanije". Takođe, Albanci u Makedoniji i na Kosovu nisu previše oduševljeni idejom da budu pod patronatom Tirane.

Nije mi jasan potez Izetbegovića

RSE: I u Bosni i Hercegovini je prilično haotična situacija. Dodatne tenzije je izazvao pokušaj pokretanja revizije tužbe protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde.

Altman: Moram da kažem da nisam baš shvatio zašto je Bakir Izetbegović pokrenuo ovu inicijativu. Haški tribunal je prethodno presudio da je u Srebrenici počinjen genocid. Međutim, ponovo pokretanje slučaja protiv Srbije samo izaziva nepotrebne tenzije između Beograda i Sarajeva.

Istovremeno, jasno je da Milorad Dodik želi da odvoji Republiku Srpsku (RS) od BiH i priključi je Srbiji. To je njegov krajnji cilj koji bi doveo do kraja Bosne i Hercegovine jer ni nakon takvog poteza i Hrvati želeli da se otcepe. Na taj način bi ostali samo Bošnjaci kao "džep", enklava u sredini, čime bi se krahirali napori da BiH profunkcioniše kao multietnička država.

Altman: Nisam shvatio zašto je Izetbegović pokrenuo inicijativu o reviziji presude (na fotografiji: Bakir Izetbegović)

Altman: Nisam shvatio zašto je Izetbegović pokrenuo inicijativu o reviziji presude (na fotografiji: Bakir Izetbegović)


RSE: Kako sačuvati BiH i pronaći izlaz iz začaranog kruga etničkih blokada i podvojenosti? Mnogi smatraju da stanje nikada nije bilo gore od rata i da umnogome podseća na vreme uoči početka sukoba

Altman: Ne bi trebalo očekivati rat u bliskoj budućnosti, ali su mogući lokalni sukobi, naročito ako se pojačaju tendencije ka separatizmu. Zasada ne vidim izlaz kada je reč o ponašanju domaćih aktera. Jedino bi mogao da pomogne snažan pritisak međunarodne zajednice ne samo na Dodika, već i na vlasti u Srbiji da definitivno shvate da nije moguće odvajanje Republike Srpske.

Beograd i Priština bez želje za kompromisom

RSE: Jačaju i tenzije između Srbije i Kosova. Prekinuti su razgovori u Briselu. Osim formiranja Asocijacije srpskih opština, strasti je razbuktala i namera kosovskih vlasti da formiraju armiju.

Altman: Nijedna strana ne pokazuje želju da doprinese sprovođenju sporazuma (sporazum iz Brisela), razumevanje da je neophodna normalizacija odnosa jer žive jedni pored drugih. Umesto toga potenciraju razlike.

RSE: Na Balkanu je mnogo problema, uključujući i zategnute odnose između Srbije i Hrvatske a odugovlači se i prijem Crne Gore u NATO. Zbog toga je slovački ministar inostranih poslova Miroslav Lajčak izjavio da su zbog pasivnosti EU dve balkanske zemlje pred raspadom a tri u veoma teškoj situaciji. U kojoj meri je Brisel odgovoran za ovakvu situaciju s obzirom da je veoma nejasna perspektiva članstva balkasnkih zemalja u evropskom klubu?

Altman: EU je u ovom trenutku sama po sebi veoma slaba. Ona se suočava sa problemom Bregzita, teškom situacijom u Mađarskoj, Poljskoj, zatim predstoje izbori u Francuskoj i Nemačkoj. Zbog toga se Unija više fokusira na unutrašnja pitanja nego na zbivanja u svom okruženju. To svakako dodatno opterećuje stanje na Balkanu.

Iluzorna očekivanja o reviziji rešenja iz 1990-ih zbog Trampa

RSE: Na Balkanu jačaju antievropske i nacionalističke snage, jer sve više ljudi uviđa da njihove zemlje neće ući u EU u narednih 10-15 pa možda i više godina. To otvara prostor za mešanje Rusije. Istovremeno, pojedine snage, pre svega u Srbiji, računaju da bi sa dolaskom Donalda Trampa (Trump) na vlast mogli da se revidiraju neki politički aranžmani nakon ratova 1990-ih.

Altman: Kada je reč o Trampu, za sada nije jasno kakvu će politiku njegova administracija voditi prema Balkanu. Pojedine zemlje regije se pribojavaju da bi SAD mogla dodatno da se pasiviziraju. U tom slučaju proširio bi se prostor za Rusiju koja nastoji da preko Srbije, a sada i Makedonije, ojača svoj uticaj na Balkanu. Jedna od poluga za to je snabdevanje energijom, zatim izvoz oružja u Srbiju po veoma povoljnim cenama.

Altman: Još nije jasno kakvu će politiku Trump da vodi prema Balkanu (na fotografiji: plakat sa slikom Donalda Trampa i Vladimira Putina u Danilovgradu, Crna Gora)

Altman: Još nije jasno kakvu će politiku Trump da vodi prema Balkanu (na fotografiji: plakat sa slikom Donalda Trampa i Vladimira Putina u Danilovgradu, Crna Gora)


RSE: Pomenuli ste strahovanja u pojedinim balkanskim zemljama od povlačenja SAD-a. Reč je pre svega o BiH i Kosovu. Istovremeno, pojedini krugovi u Srbiji kalkulišu da je sada prilika da se promene pojedina politička rešenja, pre svega kada je reč o Republici Srpskoj i Kosovu.

Altman: To su iluzorna očekivanja. Najpre, Tramp veoma malo zna o Balkanu. Brine to što je okružen saradnicima koji takođe nisu mnogo upućeni u zbivanja u ovoj regiji što politiku nove američke administracije čini prilično nepredvidivom.

U EU ne veruju Srbiji zbog ruskih veza

RSE: Da se vratimo na ulogu Brisela. Paradoksalno je da iako se većina balkanskih zemalja kreće ka EU, njen uticaj u regiji zapravo slabi zbog odlaganja njihovog prijema.

Altman: To je tačno. Međutim, kada govorimo o EU trebalo bi razlikovati pristup Evropske komisije, koja je i dalje veoma privržena proširenju. Istovremeno, pojedine članice nisu previše voljne da to podrže jer su zaokupljene unutrašnjim problemima. Samo nekoliko zemalja, kao što su Nemačka i Austrija, i dalje je zainteresovano za prilike na Balkanu.

Dakle, jača zamor od proširenja na Starom kontinentu zbog populizma, političke situacije u Mađarskoj i Poljskoj, kao i u Turskoj. Naročito je problem stanje u Turskoj, jer mnogi u Evropi to navode kao razlog da zemlje na jugoistoku Starog kontinenta nisu pouzdani partneri. Iako je Srbija uz Crnu Goru otišla najdalje u pregovorima o članstvu, ni na nju se ne gleda sasvim pozitivno, naročito kada Tomislav Nikolić ode u Moskvu i izjavi da je Rusija njen najbolji prijatelj, te da treba zaboraviti na EU. Takvi postupci iritiraju mnoge u evropskim prestonicama.

Geopolitička stabilnost Balkana važnija od demokratije

RSE: Pominjete aktivnu ulogu Nemačke. Nedavno se kancelarka Angela Merkel srela u Berlinu sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem. S obzirom da se za desetak dana održavaju predsednički izbori u Srbiji, ovdašnja opozicija je kritikovala njen potez kao podršku Vučiću i mešanje u demokratski proces.

Altman: Merkel je veoma oprezna političarka i bila je više neutralna nego što je podržala Vučića. Nemačka je veoma zainteresovana za stanje na Balkanu. Stoga, ako bi situacija u Srbiji postala neizvesnija, što bi se desilo u slučaju pobede, recimo Vojislava Šešelja ili Vuka Jeremića, onda ni zvanični Berlin ne bi podržao njeno članstvo u EU.

Zbog toga Nemačka doživljava Vučića kao garanta proevropskog puta Srbije i ne vidi razlog da se od njega previše distancira.

Naravno, mnogi u Nemačkoj nisu previše zadovoljni Vučićevom politikom koji autokratski vodi partiju i državu. Međutim, zvanični Berlin doživljava njegovu politiku kao racionalnu, iako se ne može verovati svemu što kaže.

RSE: Da li to znači da su Merkelova i ostali evropski lideri više zainteresovani za etničku i geopolitičku ravnotežu na Balkanu nego za demokratski razvoj? To je kratkovidni pristup jer bez istinske demokratizacije bilo koji geopolitički sporazum i ravnoteža ne mogu dugo trajati.

Altman: To je tačno i jedna od glavnih kritika politike EU jer se čini da joj je važnija stabilnost nego demokratski razvoj. Zato smatram da je Merkelova trebalo više da naglasi značaj otvorenog društva i demokratizacije.

Altman: Zvanični Berlin doživljava Vučićevu politiku kao racionalnu (na fotografiji: Aleksandar Vučić i Angela Merkel, Nemačka)

Altman: Zvanični Berlin doživljava Vučićevu politiku kao racionalnu (na fotografiji: Aleksandar Vučić i Angela Merkel, Nemačka)


RSE: Da li je njen susret sa Vučićem bio regularni ili je upriličen da podrži njegovu kandidaturu?

Altman: Taj susret je svakako bio u Vučićevom interesu kako bi pokazao da može da se sretne sa Merkelovom i znao je da ona neće biti previše kritična prema njemu, već prijateljski nastrojena.

RSE: Jasno je da je susret bio u Vučićevom interesu. Međutim, šta je bio motiv nemačke kancelarke da se sretne sa njim uoči izbora?

Altman: Da li je ona mogla da odbije njegov zahtev da se sretnu? Verovatno ne. Ne verujem da je sastanak upriličen da bi Merkelova podržala Vučićevu kandidaturu za predsednika Srbije. Ona je veoma realistična političarka.

Crna Gora će biti primljena u NATO

RSE: Kada je reč o balkanskim problemima, prijem Crne Gore u NATO se odlaže zbog rasprave u američkom Senatu. Neki smatraju da je to posledica drugačijeg stava Trampove administracije prema Severnoatlantskoj alijansi, kao i delovanja Rusije koja se protivi ulasku Crne Gore.

Altman: Prijem Crne Gore je važno za Alijansu i to će se na kraju i desiti, odnosno Trampova administracija će to prihvatiti. Trampov tim je pod velikim pritiskom američke javnosti zbog optužbi da uplitanje Rusije u izbore tako da se neće previše obazirati na argumente Kremlja da Crnu Goru ne treba primiti u NATO.

EU u više brzina – najbolje rešenje

RSE: Kao što sam pomenuo, stanje na Balkanu nije nikada bilo gore od rata. Sva pitanja su otvorena. Koliko je tome doprinela i sve komplikovanija međunarodna situacija?

Altman: Mnogo toga je u igri. Pre svega slab ekonomski rast, sve teža socijalna situacija na celom Balkanu. Ljudi su očekivali bolji život sa približavanjem njihovih zemalja EU. Međutim, Brisel se nije pokazao previše odlučnim da ponudi jasniju perspektivu ovoj regiji. EU je načelno za proširenje ali ne pokazuje preveliki entuzijazam da to i na delu ostvari. To svakako daje povoda nacionalistima koji igraju na antievropsku kartu.

RSE: Ima li izlaza iz ovog ćorsokaka, naročito ako se nakon samita u Rimu sledeće sedmice EU transformiše u blok sa više brzina, što se pominje kao jedna od opcija?

Altman: Ja sam se zalagao još pre 15-ak godina za reformu EU sa različitim brzinama. Time bi se olakšao prijem novih članica ali i poziicja onih država koje nisu u stanju da prate ubrzani ritam ostalih. Dakle, smatram da je najbolje rešenje EU u nekoliko koncentričnih krugova i sa različitim brzinama.

RSE: Šta bi takav model značio za balkanske zemlje?

Altman: Ne punopravno članstvo, odnosno redukovane obaveze ali i prava. To bi značilo da, na primer, gospodin Milo Đukanović, koji doduše sada nije na vlasti, ne bi sedeo za istim stolom sa Merkelovom i Fransoa Olandom (Francois Hollande), odnosno ne bi imao isti uticaj na evropsku politiku.

Dakle, u tom slučaju ove zemlje mogle bi da računaju na benefite od pripadnosti evropskom bloku, imaju osećaj da su njegov deo a ne da su ostavljene izvan.

RSE: Takav pristup bi obeshrabrio istinske evropske snage na Balkanu ako bi njihove zemlje postale drugorazredne članice EU.

Altman: Zapravo, bile bi ohrabrene jer bi se time pokazalo da je EU stalo da pronađe izlaz iz ovog ćorsok

/////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Srijeda/sreda, 22. mart/ožujak 2017.

///////////////////////

/////////////


MINISTAR ŠAROVIĆ PROZVAO PREMIJERKU CVIJANOVIĆ: 'Još nismo dobili stav Vlade RS o povećanju akciza na naftu'

MINISTAR ŠAROVIĆ PROZVAO PREMIJERKU CVIJANOVIĆ: 'Još ...

/////////////////////////

POLITIČKI ZAOKRET: Nedeljko Čubrilović izjavio da se interesi Republike Srpske brane u institucijama BiH

POLITIČKI ZAOKRET: Nedeljko Čubrilović izjavio da se interesi ...

///////////////////////

///////////////////////

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49655981

Powered by Blogger.ba