Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

19.03.2017.

DRAŠKO AĆIMOVIĆ: STATUS KANDIDATA BiH ZA ČLANSTVO U EU - CILj SVIH CILjEVA

Aćimović: Status kandidata BiH za članstvo u EU - cilj svih ciljeva


Draško Aćimović: Kandidatski status otvara sasvim drugi prostor za povlačenje sredstava.

Draško Aćimović: Kandidatski status otvara sasvim drugi prostor za povlačenje sredstava.


//////////////////////////////

Ambasador BiH za Belgiju i Luksemburg, sa sjedištem u Briselu, Draško Aćimović govori o jubileju Evropske unije - 60 godina od utemeljenja, o novoj inicijativi za grupisanje zemalja članica prema njihovom doprinosu evropskoj zajednici naroda te o izgledima BiH da dobije kandidatski status.

RSE: BiH je prije više od godinu dana predala zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, zatim je stigao Upitnik sa preko 3.000 pitanja a bh. lideri su obećali da će zemlja kandidatski status dobiti do kraja 2017. godine. Kako vidite prelazak preko te prve stepenice, a to su odgovori na Upitnik, posebno s obzirom na to da će 25. marta EU će obilježiti jubilej – na taj datum 1957. godine Rimskim sporazumom postavljeni su temelji EU?

Aćimović: Tehnički, trenutno – sad govorim neoficijelno, to su pozicije drugih ljudi koji bi trebali izlaziti oficijelno – mislim da zbog ovog kašnjenja, zbog odnosa, mi smo kandidatski status već mogli imati daleko prije. Mislim da i ovaj put jako kasnimo i tehnički su vrlo male šanse da se to završi do kraja ove godine. Promijenjeni sistem unutar Evropske unije, znači, izvještaji se više neće raditi u oktobru, kao što je prije bilo, sad će se raditi krajem februara, početkom marta, tako da samim tim već će biti pomjereno, ali mi imamo jednu veliku, veliku šansu da do 25. marta, kada Evropa želi da prenese poruke, vrlo važne poruke, cijelom svijetu, Bosna i Hercegovina ima šansu da završi ta pitanja, da odgovorimo, da ih pošaljemo i da zaista krenemo s jednim ozbiljnim radom. U tom slučaju imamo velike šanse, jer po mom mišljenju, kandidatski status nam je najvažniji, a o samom ulasku u Evropsku uniju, to je već jedno drugo pitanje. Ali, kandidatski status nam donosi daleko, daleko više mogućnosti, otvara nam jedan sasvim drugi prostor za povlačenje sredstava, otvara nam jednu sasvim drugu dimenziju odnosa investitora prema Bosni i Hercegovini. Čim ulazimo u taj proces, otvara se jedna mogućnost da zaista ozbiljni investitori, ne špekulativni, krenu da dolaze u BiH, da investiraju, da zaposle naše ljude, da pokrenemo to sve. Kandidatski status treba da nam bude cilj svih ciljeva.

RSE: Ovih dana se govori o 'briselskoj' inicijativi koja bi stimulisala zemlje koje rade za napredak Unije, odnosno, članice bi bile podijeljenje u više grupa ili u više 'brzina'. Šta se pod tim konkretno misli?

Draško Aćimović: Briselska inicijativa u više brzina je aktualizirana tematika reorganizacije same Evropske unije.

Draško Aćimović: Briselska inicijativa u više brzina je aktualizirana tematika reorganizacije same Evropske unije.

Aćimović: Briselska inicijativa u više brzina, o kojoj se trenutno dosta govori, inicirana je od gospođe Merkel, od Njemačke. Dobila je odmah podršku Španije, Italije, Francuske, Belgije, Luksemburga, odnosno zemalja koje bi i bile u 'najvišoj brzini'. To je jedna, ne nova već aktualizirana tematika reorganizacije same Evropske unije, koja je u zadnjih šezdeset godina i doživjela već nekoliko izmjena. U tom novom formatu bi trebale biti podijeljene zemlje, znači, zemlje koje zaista rade ubrzano na svim ciljevima kojima teži Evropska unija, a sa druge strane zemlje, uglavnom bivšeg istočnog bloka, koje su ušle u EU, koje na neki način idu sporije. Treće bi faktički bila grupa kandidata za Evropsku uniju. Toj inicijativi, naravno, oštro su se suprotstavile zemlje poput Poljske, Bugarske, Rumunije. Ako gledamo to sa druge strane, te zemlje su najviše sredstava i povukle iz Evropske unije, imaju jedan jako, jako pozitivan bilans u odnosu na to što su dali Evropskoj uniji, tako da njima, naravno, ni u kom slučaju ne bi odgovaralo tako nešto. Vidjeli ste da Poljska nije saglasna da se pridruži idejama Mari Le Pen za razgradnju Evropske unije, tako da mislim da je to jedan jako dobar signal pred rimsku konferenciju da se Evropa želi vraćati.

RSE: Kako uz ovaj jubilej Evropske unije vidite njenu budućnost?

Aćimović: Iskreno govoreći, vidim jako pozitivno. Ja smatram da je Zapadna Evropa, kao što mi svi znamo, da su to vrlo dobro organizovane zemlje, sa visokim standardom, sa definisanim pravnim statusom, sa dobrim obrazovnim sistemom, ne možemo porediti zemlje Evropske unije sa nekim drugim zemljama po prihodu, po kvaliteti života i svega ostalog. Da vam iskreno kažem, ja sam optimista, bez obzira što je jako puno evroskeptika poslije Brexita itd. Ja mislim da Evropska unija nije jedan projekat koji je impulsivan, koji je oslonjen na nečije improvizacije i zavisi od volje nekakavih političara u par zemalja. Mislim da je to puno, puno veći projekat i da je ovo iskorišteno, po mom mišljenju, da se napravi jedna reorganizacija Evropske unije i da se zajedno ide prema višim standardima.

RSE: Koje prednosti života u Evropskoj uniji možete takođe izdvojiti?

Aćimović: Sve zemlje kojima mi težimo po kvaliteti života, od Njemačke, skandinavskih zemalja, od Belgije, Luksemburga, Francuske, mislim – svi smo svjesni načina života i kvalitete života u tim zemljama. Zemlje koje su iz tzv. bivšeg istočnog bloka, koje su ušle u Evropsku uniju, zaista su doživjele veliku transformaciju. Uzeću za primjer Bugarsku koja ima hiljadu izgrađenih kilometara autoputa, potpuno modernizovanu privredu, ogromne novce su povukli iz sredstava za poljoprivredu iz programa Evropske unije, zaduženi su samo 27 posto, s obzirom na tako ogromne investicije koje su napravili, tako da vam je dovoljno pogledati sve te zemlje, od Poljske, Češke, Slovačke, kako žive od momenta kad su zaista krenuli jednim ozbiljnim pristupom ka Evropskoj uniji, da shvatimo da se kvaliteta života drastično mijenja.

RSE: Osim što ste diplomata, gospodine Aćimoviću, Vi ste ekonomski, odnosno finansijski stručnjak. Kako iz te perspektive vidite situaciju u Bosni i Hercegovini, posebno ako imamo u vidu da odlaze mladi, školovani i sposobni ljudi?

Aćimović: Jednostavno je vrlo tragično ako pogledamo zvaničnu statistiku. Po zvaničnoj statistici, Bosna i Hercegovina je po nezaposlenosti treća država na svijetu. Imamo najveću nezaposlenost, od 41 posto, u Evropi. Evropska unija trenutno ima tendenciju pada ispod osam posto. Ako pogledamo da po zvaničnoj statistici mi imamo najveću stopu kriminaliteta i korupcije u Evropi, vrlo je teško govoriti o nekim uspjesima naše, bh. ekonomije. Mislim da moramo početi raditi puno ozbiljnije na svemu tome. Međutim, ja mislim da treba redefinisati politike unutar Bosne i Hercegovine – jednostavno smo u toj matrici koja smatra da samo tim nacionalističkim, negativnim politikama mogu ostajati na vlasti određene političke strukture. Ja mislim da se to mora mijenjati – u prvom redu promjena politika. Politike moraju biti prilagođene ljudima. Dovoljno je da pogledate vijesti u našem okruženju, uzmite samo Srbiju, Hrvatsku, pa ćete vidjeti: od trideset minuta imate dvadeset i pet minuta o ekonomskom razvoju zemlje, onda imate par minuta o nekakvim temama manje važnim. Kod nas tih dvadeset i pet minuta o nekim temama koje zaista za život čovjeka – za što bi politika trebala da se pobrine, a to je jedan kvalitetan život – mi nemamo, tako da mislim da moramo mijenjati politike. Naši političari moraju shvatiti da to nisu teme na kojima oni trebaju da dominiraju. To je osnova. A što se tiče naše omladine – s obzirom na to da sam ja radio u jedanaest država i prolazio sam kroz te procese, na neki način i aktivno učestvovao u nekim državama u ulasku u Evropsku uniju, mislim najiskrenije da u nijednoj državi od svih nije omladina bila manje zainteresovana da se bori za svoja prava. U Bosni i Hercegovini zaista se ne primjećuje ni u jednom slučaju da se ta omladina zaista bori za svoja prava. Ako se u svim državama svijeta studenti, omladina, bore za svoja prava, mislim da je linija manjeg otpora isto jedan od razloga koji dovodi do toga da ljudi odlaze. Na stranu svi drugi problemi koje svi znamo, ali mislim da je to još jedan od problema koji su vrlo, vrlo važni

/////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Nedjelja/nedelja, 19. mart/ožujak 2017.

19.03.2017.

IZRICANjE DRUGOSTEPENE PRESUDE ČELNICIMA HERCEG-BOSNE U HAGU

POČINJE ŽALBENI POSTUPAK ČELNICIMA „HERCEG-BOSNE“: Izricanje drugostepene presude Prliću i ostalima najavljeno krajem novembra


Haški tribunal osudio je 2013. „hercegbosansku šestorku“ na ukupno 111 godina zatvora, kao učesnike zajedničkog zločinačkog poduhvata



POČINJE ŽALBENI POSTUPAK ČELNICIMA 'HERCEG-BOSNE': Izricanje drugostepene presude Prliću i ostalima najavljeno krajem novembra

Pred Žalbenim vijećem Haškog tribunala sutra će početi sedmodnevna rasprava po žalbama koje su na prvostepenu presudu podnijela šestorica vojnih i civilnih dužnosnika nekadašnje Herceg-Bosne osuđena za ratne zločine u BiH, kao i o žalbi Tužilaštva.

 

Haški tribunal osudio je 2013. „hercegbosansku šestorku“ na ukupno 111 godina zatvora, kao učesnike zajedničkog zločinačkog poduhvata u koji su bili uključeni i predsjednik „Hrvatske republike Herceg-Bosne“ Mate Boban, ali i tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik štaba Hrvatske vojske Janko Bobetko.

 

Sud je potvrdio postojanje etničkog čišćenja i udruženog zločinačkog poduhvata, a za etničko čišćenje i stvaranje velike Hrvatske u koju bi ušli i dijelovi BiH, nekadašnji premijer „Herceg-Bosne“ Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, a bivši ministar odbrane Bruno Stojić na 20 godina.

 

Zapovjednici Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO) generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković osuđeni su na po 20 godina zatvora, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, dok je načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić osuđen na 10 godina.

 

Ovo su nepravosnažne presude koje bi u drugom stepenu trebalo da potvrdi Žalbeno vijeće.

 

Izricanje presude Žalbenog vijeća očekuje se u novembru 2017. godine.

/////////////////////
////////////////////////

SAŠA MAGAZINOVIĆ KRITIZIRAO HRVATSKU PREDSJEDNICU: 'Ona se pretjerano miješa u unutrašnje stvari BiH, problem je podanički odnos domaćih političara'

SAŠA MAGAZINOVIĆ KRITIZIRAO HRVATSKU PREDSJEDNICU ...

////////////////////

U HRVATSKOJ UHAPŠEN KAPETAN BOJNOG BRODA BIVŠE JNA: Čedomir Borojević osumnjičen za granatiranje Šibenika

U HRVATSKOJ UHAPŠEN KAPETAN BOJNOG BRODA BIVŠE JNA ...

///////////////////

BLOKIRAN DOM NARODA PARLAMENTA BiH: Zbog bojkota delegata iz SNSD-a i DNS-a nema kvoruma za održavanje sjednice

BLOKIRAN DOM NARODA PARLAMENTA BiH: Zbog bojkota ...

////////////////////

SRBIJANSKI POLICAJAC OTKRIO: 'Arkana su prije ubistva pratili agenti DB-a, počeo je da šuruje sa Hagom' - 3

SRBIJANSKI POLICAJAC OTKRIO: 'Arkana su prije ubistva pratili ...

/////////////////////

MENSUD KEČO O RUŠENJU SKULPTURE: ' Žao mi je što se sve ispolitiziralo, dečko je malo popio i htio se slikati'

MENSUD KEČO O RUŠENJU SKULPTURE: ' Žao mi je što se sve ...

19.03.2017.

PROF. DR. EMINA KEČO-ISAKOVIĆ: DA JE ŽIV, ALIJA ISAKOVIĆ BI DANAS POMIRIO NEPOMIRLjIVE

Prof. dr. Emina Kečo-Isaković: Da je živ, Alija Isaković bi danas pomirio nepomirljive

Mart 19. 2017.

 

Subota, 11. mart

Nada za izlaz iz beznađa

Kiši, oblačno i tmurno, dan za ljenčarenja. Meni je radni dan. Imam predavanja na novom doktorskom studiju na FPN-u – komunikologija… Dodatna obaveza koju rado prihvatam. Volim kada mladi ljudi ulažu u svoje obrazovanje čak i onda kada im nije od toga zagarantirana materijalna korist većih razmjera. U zemlji u kojoj je samo 12 posto visokoobrazovanih i 10 posto nepismenih do obrazovanja se ne drži odveć.

Olahko puštamo da nam najobrazovaniji odlaze iz zemlje, valjda neki smatraju da se odlaskom sposobnih ostavlja prostora da zaposlimo i neobrazovane i nesposobne. Nikakvih državnih projekata da zadržimo obrazovanu mladost u zemlji, jer garant opstanka i dobre budućnosti za sve nas jesu obrazovanje i mladost. Naši političari nisu fanovi niti jednih niti drugih!

Dovoljno je baciti površan pogled na strukture zaposlenih u državnim institucijama i političkom elitom i razumjeti razloge ovakvog ponašanja najodgovornijih! Ne izdvajamo za nauku, za istraživačke projekte, ali veoma se brzo dogovore da povećaju sebi bilo kakve dodatke, od odvojenog života do boljih uvjeta na poslu, većih dnevnica, većih suma za obnove voznih parkova, telefona i sl.

Voznih parkova BiH političkih i državnih institucija ne bi se zastidjeli ni u Njemačkoj ili Francuskoj. Uporedimo sume za izdavanje (procentualno!) za standard političke elite i sumu izdvajanja za nauku! Uporedimo primanja političara i ljekara ili profesora, npr. 3:1 ili više je omjer u korist političke elite. Zato se nećemo čuditi za koju godinu što nas neće imati ko kvalitetno liječiti ili obrazovati. Ali, oni koji su na vlasti sada neće biti dugo tu, pa ih se i ne tiče šta će biti u budućnosti. Za vrijeme mandata obezbijede sebi sredstva da se ne moraju liječiti u ovoj zemlji niti obrazovati svoju djecu u ovoj zemlji!

Na predavanju o medijima u savremenom svijetu dočekuje me na fakultetu mala grupa studenata, divnih sagovornika i mladih koji mi vraćaju nadu da se možemo izvući iz bosanskog beznađa koje živimo decenijama. Sve razumiju i spremni su na odricanja, vlastita odricanja. Za početak, dvije godine nemaju slobodne vikende, jer doktorske studije pohađaju samo u dane vikenda, a istraživanjima se moraju baviti u svoje slobodne trenutke koje imaju. Već je to garant da trebaju uspjeti!

Kada se političari odreknu svojih beneficija i ulože vlastiti novac u vlastito obrazovanje (npr. učenje stranih jezika), možemo im početi vjerovati. Nije mi poznato da neko od visokih dužnosnika dolazi na posao pješke ili biciklom, što je u Berlinu ili Parizu kod političara odavno prihvaćeno. U BiH limuzina mora biti njemačka ili bar francuska, najnoviji model, uglavnom! Onda oni misle da su nekome važni!

Nedjelja, 12. mart

Miran dan

Nedjelja je uvijek mirniji dan bez turbulencija u životu, jer se ljudi uglavnom odmaraju. I političari, dakako.

Ali, ovog puta se rodio diplomatski skandal između Holandije i Turske, u koji uvlače i našu zemlju u svoj sukob bez naše želje ili krivice. Holandija zabranjuje političko djelovanje Turske na svojoj teritoriji, vraća visoke dužnosnike iz zemlje i deportira ih u susjedstvo. Bečka konvencija je prekršena, jasno. Ali, sve zemlje EU to odobravaju.

Hoće li tako biti i u obrnutim slučajevima? Turska reagira po Bečkoj konvenciji, ali to EU ne prihvata i napadaju ih sa raznih strana.

Prisjećam se jednog pitanja Kofija Anana na zasjedanju UN-a, gdje je demonstrirana nadmoć jakih i velikih prema Africi – DA LI SU LJUDSKA PRAVA I AFRIČKA PRAVA, GOSPODO?

Turska ne prihvata da je manje vrijedna od bilo koje zemlje EU. Zato i čeka tako dugo na članstvo! Bosna i Hercegovina je uvijek tu za kusuranje jakih…

Ponedjeljak, 13. mart

Četnici u Višegradu

Četnici su zvanično ponovno postrojeni u Višegradu da obilježe sjećanja na glavnog četnika Dražu Mihailovića. Cijela porodica moje majke je tamo ubijena, a ona kao dijete uspjela u zbjegovima stići do Sarajeva, sama sa 7 godina. A sada to slave, Jovo nanovo, vjerovatno! Naša sjećanja i prisjećanja iz dalje i bliže prošlosti su ipak samo žive lomače…

Nema reakcije naših političara ni s jedne strane! Ni NGO također. Ni mladih. Strah ili poštovanje za četnički pokret? Samo žrtve ponovno reagiraju, žrtve koje ionako ni u ovoj zemlji ni drugdje u Evropi ne žele da slušaju. KRIVICA SLUČAJNO PREŽIVJELIH o kojoj govori čuveni filozof Adorno je ponovno na djelu. ŽIVI SU DA SAVJEST ČOVJEČANSTVA NE NESTANE, ako je ikada i bilo. Još se nadamo reakciji predsjednika Ivanića koji je u posjeti Izraelu.

Tamo može jasno vidjeti posljedice nacizma o stradanjima Jevreja u svijetu. Možda spomenu i velikog jevrejskog intelektualca Teodora Adorna koji je 50 godina govorio glasno o lomačama i gasnim komorama, gdje su Jevreji bili žrtve, najveće žrtve nacizma. Mi smo u poređenju s tim male žrtve, ali ne toliko male da nas treba ignorirati i zanemariti. Čekamo povratak i reakciju predsjednika BiH iz Izraela!

Utorak, 14. mart

Ministrica nije našla vremena

U Bošnjačkom institutu naučna konferencija – „Alija Isaković i bosanski jezik“. Dvadeset godina otkako nas je Alija napustio. Prisjećanja, moja lična, bolna i trajna tuga, ali i moja tuga, rekla bih javna, jer Alija nedostaje ovom prostoru kao umjerena ravnoteža društva. Ponekad mislim da je tu, pomirio bi nepomirljive i bio mjera, etička mjera ponašanja i djelovanja u društvu danas. A svima nam je to tako potrebno u ovim vremenima. Nema ga, ali je tu, u radovima mladih lingvista, književnih teoretičara, književnika samih.

Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu, u saradnji s drugim institucijama, organizirao je ovaj skup. Direktor, lingvista dr. Alen Kalajdžić okupio je eminentan broj ljudi iz cijele BiH koji nastavljaju Alijino, nadasve OTVORENO djelo. To je dobro, poštovanje i nada da sva ISAKOVIĆEVA odricanja i rad nisu bili uzaludni. Raduje prisustvo rektora, dr. Rifata Škrijelja, bivšeg rektora Mulabegovića, Hadžema, Mile, Straje, književnice Musabegović, ali i veliko prisustvo mladih istraživača, studenata i svih koji su našli vremena da iskažu svoje poštovanje prema djelo Isakovića, koje uistinu nije ni malo ni zanemarljivo.

Ministrica kulture Elvira Dilberović, kažu lingvista, mada joj djela ne čitasmo, nije našla, kao i obično, vremena da iskaže poštovanja prema čovjeku koji je omogućio da i sama može raditi kao lingvista i biti ministrica uopće.

Čime li je zauzeta, jer svi i danas aktivni kulturni radnici i znanstvenici niti vide niti čuju za silne aktivnosti. U prosvjeti i kulturi prihodi nikakvi, nema novih predstava, izložbi, malo knjiga, filmova, o kulturnom predstavljanju vani se i ne priča!

Samo da nam ne prirede opet škole pod jednim krovom i uzmu bez pitanja nasljednika A. Isakovića da ih imenuju!
I ni jedne druge škole ili ulice u državi ne bi po imenu A. Isakovića osim te pod krovovima! Možda neka u Mostaru, gdje se školovao, ili Stocu, gdje se rodio…

Nema ministrica vremena da se time bavi kad ne nađe 15 minuta da dođe na skup kolega lingvista da ih pozdravi, ako je već Alija Isaković ne zanima!
No i bez nje skup je bio zaista onakav kakav je Alija zaslužio. Respekt organizatorima i hvala učesnicima, da ne nabrajam i nekoga izostavim, jer svi su bili sjajni. Tri generacije, rekla bih. Alija jeste napravio otvoreno djelo koje živi i u jeziku i u romanu, priči, teatru, baštini.

I svi ga možemo čitati ispočetka s novim viđenjem i novim interpretacijama. U tome jeste veličina dobrog djela. A djelo Alije Isakovića je dobro, bez obzira da li je riječ o putopisu, priči, romanu, hronici, baštini, drami… I nije ovo subjektivno, vjerujte. Uvijek je vrijeme i za ponovno čitanje i ponovno vrednovanje. Njegovo djelo može izdržati probu vremena, jer je djelo univerzalnog uma.
Ponosna sam što sam dio svog života bila u njegovom životu.

Srijeda, 15. mart

Tužno i tragično

Vojni penzioneri demonstriraju pred Federalnom vladom. Tužno i tragično.

Kako se stvari razvijaju u Bosni I Hercegovini, bit će sretni oni koji su odbranili ovu zemlju od agresija iz susjedstva da ih sve ne otjeraju u zatvore. Za sada, tamo nema mjesta! Vikić i Pušina se počinju braniti što su branili domovinu… Gdje na svijetu to ima?
Još od antičkih vremena odbrana domovine je obaveza svakog građanina i najveća ljudska zadaća. Po Platonu. Ali, to je bilo prije više od 2.000 godina. Ko danas misli o etici u svijetu. I naš Jovo Divjak zna da ne misle ni na njega ni na Platona…

Tereza Mej (Theresa May), britanska premijerka, reagira na odluku Suda za ljudska prava u Strazburu u očitovanju na optužbe zbog nošenja mahrame kod žena u EU.

Dozvoljene su sankcije poslodavaca, kažu, po ljudskim pravima! U Evropi možete nositi na glavi krijeste, brijati glave, tetovirati se po glavama, bojiti ih u crveno ili zeleno, po želji, ali mahramu ne smijete nositi! Bar ne ako ste muslimanka. Engleska kraljica često nosi mahramu, da joj ne zabrane sada, strah me je odluka evropskih sudova?

Tereza Mej je sada novi Kofi Anan i hrabro brani i ljudska prava i tradiciju manjine u Evropi. Ako EU štiti sve marginalne skupine u EU, što je dobro, zašto ne zaštiti skupine muslimanskih žena kojih u EU nema više od 5%. Pa neće valjda one ugroziti Evropske vrijednosti ako poštuju svoju tradiciju.

Bio je Brexit, pa Tereza Mej ima sada veća prava da govori o ljudskim pravima kao pravima za sve LJUDE, onako kako je Eleonor Ruzvelt (Rooswelt) zamislila u Deklaraciji za ljudska prava usvojenih još davne 1948. u SAD. U Evropi ni Deklaracija, ni Bečka konvencija više nisu što su bile! Britanska premijerka je pokazala da zna šta su ljudska prava i šta su demokratska društva – i krijesta na glavi i mahrama, kako ko želi i osjeća. Lekcija za ponovno učenje demokratije.

Četvrtak, 16. mart

Snajperisti u Sarajevu i film o mom suprugu

Moja redovna predavanja neverbalnih komunikacija danas. Toliko primjera iz naše okoline da bih mogla mijenjati udžbenike. Dovoljno je da kamera prijeđe preko lica i tijela onih koji nam se svakodnevno obraćaju i imate studiju. Toliko bahatosti, ali i intelektualne nesigurnosti, nervoze, mlataranja rukama, bespotrebno, da se prikrije ili sakrije suština – nerad i neobrazovanje. Telefonske sjednice brojnih institucija koje postaju praksa. Najbolja komunikacija je uvijek bila face to face (licem u lice), gdje se može reagirati i na gest sagovornika.

To više i nije bitno, jer svako radi što želi dok je na poziciji, a opozicija gleda i prima plaće u parlamentima, lagodno i lagano.

Danas u Sarajevu – sastanak premijera zapadnog Balkana. Očekivanja, kao i obično, velika.

Bilo bi zanimljivo izračunati koliko je novaca potrošeno od Dejtona do danas na razne sastanke u Bosni, na Balkanu, u Evropi i u cijelom svijetu, na konferencije o budućnosti Balkana.

Modni kreatori propagiraju kao dobru modu da je skupo, ali da se ne vidi! To je to!
Tako je sa svim konferencijama od Stability Pacta do danas. Galame, talambasi večere, ručci, jahte, jezera, mora, skijališta, skupi hoteli, tjelohranitelji, popratni efekti, snajperisti i ostalo, na stotine ljudi uključenih u organizacije skupova od kojih nam ne ostane previše. Sav taj novac do sada potrošen u sjedjeljke mogao je biti utrošen da se bar deset fabrika otvorilo. Imat ćemo nove inicijative, nove radne grupe i nove oblike turizma, političkog turizma najelitnijeg ranga. Sve mi to plaćamo, a oni koji putuju često dođu samo na otvaranje konferencije o Balkanu ili Bosni.

Svjedočila sam tome kao ambasador ove zemlje dugo godina u Beču, Ženevi, Pragu… Sekretarice ili prevodioce bi ostavljali na konferencijama (oni jedino i razumiju jezik na kojem se govori) i osoblje diplomatskih predstavništava – delegacije u kupovinu, posjetu rođacima ili ponekad turističko razgledanje okoline! Restorani o državnom trošku – obavezno.

Ovoga puta će sjediti na mjestu događanja, jer je ministar Mektić postavio stotine snajperista – da ko ne bi mako slučajno!

Kako smo mi gostoprimljiv narod – i sigurna sam da bi i gospodin Vučić i neki važniji od njega – gospodin Han, naprimjer, mogli komotno na Baščaršiju pojesti ćevape, jeftino i dobro i da im se ništa ne bi dogodilo.

Nije rasvijetljen slučaj iz Srebrenice od 2015., ko zna ko je sve tamo poslovao… Vučića i ne vole odveć u vlastitoj zemlji, a mi smo, obično, bez historijskog pamćenja.
Možda ovog puta bude drugačije, jer Vučić dolazi direktno iz Njemačke, što je svojevrsna neverbalna komunikacija. Ja vjerujem u Angelu Merkel, kancelarku Njemačke!

Na Federalnoj TV FILM o mom suprugu Aliji Isakoviću. Nadiru sjećanja, tuga i ponos… Arijana Saračević, autorica, moja bivša studentica, je to majstorski uradila. Nije lahko jedan veoma ispunjen život ispričati za pola sata, a Arijana je to uradila znalački. Alija je uvijek vjerovao u žene! Od Hasanaginice još, naravno.

O Aliji sjajno govore kolege i prijatelji, oni s kojima se razumijevao, manje ili više (akademik Filipović, E. Duraković, Josip Pejaković, Hadžem Hajdarović, M. Stojić, Ivan Lovrenović, S. Krsmanović, Jasmina Musabegović – i ja osobno koja sam uvijek to izbjegavala do sada, ne znam zašto. Žao mi je što nema Gavre Grahovca, čovjeka s kojim se Alija tako dobro razumio i s kojim je uradio mnoge projekte na uistinu bosanski način! I mnogih drugih ljudi s kojima je radio i koje je volio, ali ne može stati u pola sata čitav ispunjeni život i svi ljudi iz tog života).

Ponosna sam što sam bila dio tog ispunjenog života, što imam najljepšu zaostavštinu, sinove Adnija i Farisa, uz „Biserje“, „Hasanaginicu“, „Sunce o desno rame“ I TOG ČOVJEKA, „Pobunu materije“, „Lijeve priče“ i „Jednom“… SVE SAMO JEDNOM, UVIJEK, SVE NEPONOVLJIVO.

Petak, 17. mart

Da ne bude kasno…

Jučer mi je bio rođendan. Već odavno ne slavim i ne obilježavam posebno taj dan. Ne bih to ni spomenula u ovom dnevniku, ali jutros na Facebooku toliko čestitki od divnih, dragih ljudi iz cijelog svijeta, puno kolega, prijatelja i mojih nekadašnjih studenata, rasutih po svijetu, ali vrijednih i uspješnih ljudi koji rade po cijelom svijetu da sam ponosna i na njih i na sebe što imam tako divne i uspješne prijatelje – (Pariz, London, Berlin, Minhen, Ženeva, Beč, Afrika, SAD, Australija…

Adni i Faris, moji sinovi, Boriša, Nada, Envera, Tamara, Predrag, Nijaz, Nada, Azra, Asja, Hasija i Besima, Merima, Jelisaveta, Korana, Aldi…). Svi uspješni, pametni i vrijedni. Toliko naše dobre energije rasute po svijetu. Neće se vratiti, većina, mislim. A šta smo mi uradili za njih i šta im nudimo da se vrate?

Pa ako se i ne vrate, neka promoviraju i na taj način ovu našu Bosnu, sposobnošću, idejama, pameću. Pomagali su koliko su mogli, jer bez dijaspore ova zemlja ne bi izdržala najteže vrijeme u svojoj historiji.

Konačno, Jevreji širom svijeta su učinili više za Izrael i od onih koji tamo žive. Mi smo često nepravedni i nemilosrdni prema njima što nisu tu. Ali, kad ostane ljubav ZA RODNU GRUDU u njima, mogu pomagati da dobijemo projekte, da investitori vjeruju u nas kao u njih kojima su ponudili posao i koji su pokazali svoje izvanredne sposobnosti u svjetskoj utakmici.

Mi im ne praštamo uspjeh i zato ih i ne zovemo, najvjerovatnije.
Kada će ova zemlja da se, konačno, izmiri sa svojom dijasporom i da shvati da zajedno, i oni izvana i mi u zemlji, možemo ovu zemlju dići na noge.

Ovo je lijepa zemlja, ovdje žive dobri i trpeljivi ljudi, ljudi koji brzo i praštaju, pa i zaboravljaju.

U svijetu nije mnogo ovakvih prostora – dobra klima, dobra voda, mnogo rijeka, malo mora, nešto prirodnih resursa… Još koji kilometar autoputeva o kojima nam više pričaju nego izgrađuju – daleko možemo otići… A mnogi se mogu i vratiti… Sve je, još uvijek, do nas.

Čitam, u Tuzli rektori koji su se potukli smijenjeni. Pa valjda je to najmanje što se može učiniti, a to je vijest. Razmišljam, šta bi bilo da su se potukli rektori u Londonu, Moskvi, SAD, Parizu ili Rimu? U Africi se akademsko osoblje ponaša akademski! Kako su oni uopće mogli biti Rektori? Ko ih je imenovao i čija su oni greška, to je pitanje. Sposobni ili podobni? Kako dalje?

Kako profesori napastvuju studentice u Tuzli?
Ja nisam čula da su se sami studenti potukli na fakultetu, do ovih doba.
Daleko smo dogurali promovirajući prostotu, favorizirajući podobne, a ne sposobne, ministri udaraju nogom u glavu, Rektori se šaketaju, pa nije ni čudo što su novine baš danas pune vijesti –  pištoljem upucan u glavu na Mojmilu, žena u Boljakovom upucana, na Ilidži obračun pištoljima…

FARME I PAROVI iz medija koje nismo na vrijeme stopirali postaju naši svakodnevni životi. Na TV uživo u prijenosu siluju žene uz pokliče i odobravanja, a kritičkih tekstova u medijima nema. O reakciji vlasti da i ne govorimo.

Naši životi postaju medijski simulakrumi, jer smo tako simulirani. Pink i Grand su naši novi životni standardi, zvijezde i zvjezdice nas zovu da postanemo dio prostote medijski svakodnevno promovirane. A mi i dalje ne rješavamo finansiranje javnih emitera iako se kunemo da hoćemo u EU.

Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker), predsjednik Evropske komisije izjavljuje da je Balkan najkompliciranije područje u Evropi. A ako oni iz EU ne požure, bit će još kompliciranije, sigurna sam.
Sve naše divne ljudske osobine, dobrota i strpljivost, spremnost na odricanje troše se brže u ovim vremenima, pa se i rektori i ministri obračunavaju pesnicama i nogom u glavu. O ostalima da i ne govorim, jer kad padne mrak, odavno ne šetamo ulicama koje nisu u najstrožijem centru. Ako nemamo tjelohranitelje, naravno. Dugo traje, a mi nismo zaslužili toliki mrak.

Ovdje žive uglavnom dobri ljudi koje je potrebno obrazovati, zapošljavati, zbližavati, zabavljati ih bez silovanja na TV ekranima, prosvjećivati više nego što u programima samo kuhamo, jer naša hrana je i dobra muzika, klasična ili džez, npr. Koju nam na medijima puštaju, za sada, samo u danima žalosti! NAŠA HRANA je i dobar teatar ili film, izložbe slika, izdavačka djelatnost, koje nema…

A koješta bi se moglo desiti kada bi politički turizam bio bar malo umjereniji. Ne mora baš svaki parlamentarac obići zemaljsku kuglu u jednom mandatu!

Kada ćemo početi vrednovati efekte tih skitnji? I ko to treba da uradi – ne valjda oni koji skitaju. Javnost rada i otvoreni mediji vode otvorenom društvu.
A za to nam trebaju javni emiteri, kojih nema i kojim ne daju da postoje, jer bez njih manipulacija društvom je lakša, mnogo lakša.

Ako hoćemo u EU, a odavno se kunemo da hoćemo, vrijeme je i za Mocarta i Šopena, bar Štrausa, a Cecu i Brenu ugroziti makar Merlinom ili Halidom, koji mogu položiti i EU kriterije.

Trebalo bi o ovome upoznati i Savjet ministara, ne smijem reći premijera, eno se Dodik buni i objašnjava Vučiću da Bosna i Hercegovina nema premijera. Ali, ovaj sadašnji, kako god ga zvali, pokušava nas uvesti u EU, bar.

Neka nam je sretno TO NASTOJANJE. Mi smo Evropa, zapravo, odavno. Neka požure dok još postoji EU da ne bude kasno i za njih i za nas…

(Kliker.info-Avaz)

///////////////////////



Drago Bojić : Režimski intelektualci





Tjednima gromoglasno najavljivani i u međuvremenu održani znanstveno-stručni skup u Neumu pod nazivom „Hrvati – nositelji europskih vrijednosti?“, sudeći po izjavama organizatora i atmosferi koju su prenijeli mediji, više je




Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
44760238

Powered by Blogger.ba