Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.03.2017.

UNIFORMA

Uniforma


Heni Erceg

Autor
17.3.2017. 



Uniforma

//////////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Bila bi to, međutim, ogromna šteta, grubo oduzimanje učenicima prava na spoznaju istine o „tekovinama revolucije“ i kolektivno ispiranje mozga nacionalističkim dogmama i mitologijom, vrijednim obrazovnim procesom koji se, eto, baš slučajno poklapa s osnivanjem nekakve Komisije za istinu o povijesti. Koja za cilj ima konačno ozakoniti istovjetnost zločinačke NDH i Jugoslavije, točnije, izjednačiti crvenu zvjezdu i ustašku ikonografiju, kao simbole istih, totalitarnih režima. Pa kada posao završe, obavezujuće će zaključke isporučiti generalima, koji će onda učenicima tumačiti zašto je baš cool onaj spomenik s ustaškim znakovljem u neposrednoj blizini konclogora Jasenovac. I zašto potomke onih Srba koje su fašisti pobili u tom logoru treba trajno mrziti. Zato jer je u skladu sa zakonom.
...............................
........................................

Ne znamo kolikim će učenicima doći san na oči kada se u njihovom razredu uskoro pojavi čudna bijela Uniforma, a nije drug Tito, okićena ordenima, s tankim, ofarbanim brčićima ispod kojih bliješte naglašeno bijeli zubi, e da bi im objasnila kako su „Jugoslaveni najveći problem Hrvatske“, te da za masakr 116 civila u bosanskom selu Ahmići nije kriv hrvatski oficir i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, nego „britanska tajna služba“. Isti taj lunatik, kao kapitalni primjerak mračne državne ideje o propagiranju lažne ratne povijesti u školama, tvrdi i da je srpski satrap Slobodan Milošević zapravo živ, jer da je njegov „sanduk u Požarevcu bio prazan“

Jedan dugi kadar iz dokumentarnog filma „Pod suncem“, kojega je režirao Vitaly Mansky, više govori o prirodi totalitarizma od mnogih ispisanih knjiga. Ostarjeli sjevernokorejski ratni veteran, čija je generalska uniforma od ramena do koljena okićena s više kilograma teških ulaštenih ordena, stoji pred razredom punim djevojčica i drži govor o slavnim bitkama, veličanstvenim ratnim pobjedama i razlozima zbog kojih treba trajno mrziti proklete neprijatelje, naročito Japance i Amerikance. Kamera je, međutim, fokusirana na lice učenice iz jedne od zadnjih klupa koja se, dok traje ravnomjerna generalova litanija, bori s izdajničkim naletom sna. Svako malo oči joj se sklope, glava klone, a onda se curetak s užasom prene i grčevitim naporom nastoji držati oči otvorenima, ne zadugo… Herojska borba traje beskrajno dugo, ispod njene pojavne komičnosti jasna je tragika, jer okršaj koji učenica vodi protiv sna, protiv sabotaže vlastitog organizma, motiviran je čistim strahom: čak i u tako mladoj dobi savršeno joj je poznato koliko je u diktaturi tanka granica između dosade i izdaje. Zaspe li, deklarirat će se kao izrod, iznevjerit će ideale o kojima drobi ordenima okićeni veteran, a oni govore o obavezi kolektivne budnosti radi neprijatelja koji stalno vreba.

Sva je prilika da je u tom prizoru sjevernokorejske školske sadašnjosti anticipirana hrvatska obrazovna budućnost. Jer, s obzirom na neprijatelja koji stalno vreba, mučki i podlo ruši prijesne mitove, skoro u zadnji tren pokrenut je Nacionalni program kolektivne budnosti, tj. edukacije o domovinskom ratu, a predviđeno je da 20-ak viđenijih oficira i nešto političke buranije drži predavanja nastavnicima povijesti o ratu devedesetih, a potom da, okićeni ordenjem od ramena do koljena u ulaštenim cokulama, udave školsku djecu blebetanjem o slavnim bitkama, veličanstvenim pobjedama i razlozima zašto treba trajno mrziti proklete neprijatelje, naročito Srbe. Dobar posao Uniforme su već odradile pred poslušnim nastavnicima povijesti, a na posprdne usporedbe s nekadašnjim ukazanjima partizanskih oficira po jugoslavenskim školama odgovaraju kako nitko ne može bolje predavati o ratu nego „oni koji su bili na ratištu i dobili rat“. Utoliko je skaredna i sama pomisao da neki nastavnik ili, božesačuvaj, učenik postavi Uniformi pitanje o tome tko je ono u tom ratu zatukao malu Aleksandru Zec i njene roditelje, tko je onomad zapalio tisuće i tisuće srpskih kuća i prognao desetke tisuća srpskih civila… Taj bi s pravom zaslužio etiketu izdajnika, srpskog špijuna.

Osim toga, briga povjesničara i kritičara zbog uvođenja u škole dogmatske „službene istine“, kao nužne sastavnice totalitarnih režima, posve je izlišna, kad se zna da „etiku ratovanja“ tumači stručnjak koji je 1993. bio jedan od zapovjednika vojne akcije u kojoj je pobijeno stotinjak srpskih civila. Za stradanje njih 23 osuđen je samo jedan general, kojega pak predavači ratne „istine“ smatraju herojem, osuđenim zato jer hrvatski sudovi „ne razumiju konkretne ratne situacije“.

Ne znamo kolikim će učenicima doći san na oči kada se u njihovom razredu uskoro pojavi čudna bijela Uniforma, a nije drug Tito, okićena ordenima, s tankim, ofarbanim brčićima ispod kojih bliješte naglašeno bijeli zubi, e da bi im objasnila kako su „Jugoslaveni najveći problem Hrvatske“, te da za masakr 116 civila u bosanskom selu Ahmići nije kriv hrvatski oficir i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, nego „britanska tajna služba“. Isti taj lunatik, kao kapitalni primjerak mračne državne ideje o propagiranju lažne ratne povijesti u školama, tvrdi i da je srpski satrap Slobodan Milošević zapravo živ, jer da je njegov „sanduk u Požarevcu bio prazan“.

Tko će hrvatskim učenicima došapnuti istinu o tom redikulu i teoretičaru zavjere, tom generalu Loši koji je još 1991. bio obavještajac JNA u Beogradu? Čak revni svjedok optužbe na Vojnom sudu protiv kolege, optuženog za „širenje hrvatskog nacionalizma“, i koji će činjenicu da je ’91., u vrijeme agresije JNA na Hrvatsku, još bio dio te iste vojne hunte, tumačiti „dovršavanjem radova na zubnoj protezi“. Lošino zubalo tako je umnogome usporilo njegov herojski ratni put, a da je beogradski vojni zubar bio još malo sporiji, naša bi Uniforma sada „pravu istinu“ o ratu devedesetih sigurno predavala u srpskim školama. Bila bi to, međutim, ogromna šteta, grubo oduzimanje učenicima prava na spoznaju istine o „tekovinama revolucije“ i kolektivno ispiranje mozga nacionalističkim dogmama i mitologijom, vrijednim obrazovnim procesom koji se, eto, baš slučajno poklapa s osnivanjem nekakve Komisije za istinu o povijesti. Koja za cilj ima konačno ozakoniti istovjetnost zločinačke NDH i Jugoslavije, točnije, izjednačiti crvenu zvjezdu i ustašku ikonografiju, kao simbole istih, totalitarnih režima. Pa kada posao završe, obavezujuće će zaključke isporučiti generalima, koji će onda učenicima tumačiti zašto je baš cool onaj spomenik s ustaškim znakovljem u neposrednoj blizini konclogora Jasenovac. I zašto potomke onih Srba koje su fašisti pobili u tom logoru treba trajno mrziti. Zato jer je u skladu sa zakonom.

Mladina










17.03.2017.

PODZEMNA DRŽAVA?

Podzemna država?


Tomislav Jakić

Autor
17.3.2017. 



Podzemna država?

//////////////////////////

Izdvajamo

  • Hrvatska je, niz indicija govori u prilog takvome zaključku, imala (a možda i danas ima, jer hrvatski se Edward Snowden još nije pojavio!) obavještajne službe koje su nezakonito pratile i prisluškivale novinare, koje su bile na usluzi ne demokratski izabranim čelnicima države, nego nositeljima partikularnih interesa, koje su “opsluživale” materijalima iz svojih arhiva probrane tzv. novinare, kako bi diskreditirali određene političare (drugi predsjednik Republike Hrvatske o tome bi mogao napisati roman), koje su opskrbljivale lažnim identitetima i skloništima ljude tražene pod sumnjom za počinjenje ratnih zločina. I da tu stanemo.
  •  

....................................

Podzemna država nedvojbeno postoji. I ona djeluje, mimo svih demokratskih kanona i protiv svega što je svojstveno demokraciji, onako kako je zamišljena. Paradoksalno, ali istinito: ona je najprisutnija u zemljama što se najglasnije predstavljaju kao demokratske, kao lučonoše demokracije dapače  

Izraz ‘podzemna država’ najprikladniji je prijevod termina što je posljednjih tjedana najnormalnije ušao u upotrebu najprije američkih, a potom i evropskih političkih analitičara. U originalu on glasi ‘deep state’ (duboka država), a njime se želi reći kako pored države (i njezinih institucija) stvorene na temeljima demokratskog opredjeljivanja građana i slobodnih izbora, dakle one države za koju znamo i koju vidimo, postoji još jedna druga država – organizirana, moćna i krajnje efikasna. Država koju ne kontrolira nitko, osim interesa onih koji njome upravljaju. Sam termin skovan je u jeku sraza između predsjednika Donalda Trumpa i američkih obavještajnih agencija koje su – za sada svakako – više u službi nekoga drugoga, upravo te ‘podzemne države’, nego novoizbranoga predsjednika. No, mada je termin potekao iz Sjedinjenih Država, on se nikako ne odnosi samo na njih, niti opisuje nešto, što je omeđeno političkim granicama.

Ne, podzemna država proizvod je interesa što nužno (pa čak i u najvećem broju slučajeva) nisu nacionalno omeđeni, niti obojeni. Podzemna je država nadnacionalna i multinacionalna u isto vrijeme, ona objedinjuje interese i želju da se ti interesi ostvare pod svaku cijenu, neovisno o toliko reklamiranoj i spominjanoj demokratski izraženoj volji građana. Da tako nešto postoji, naslućuje se već dugo. Desetljećima se govori o ‘otuđenim centrima moći’, što su desničari i pristaše neoliberalnoga modela bez iznimke pripisivali ljevičarima i lijevo mislećim intelektualcima. No, centri moći su jedno, država – to je nešto drugo, znatno više, kompleksnije, opasnije i ubojitije. Svi ovi pridjevi savršeno pristaju uz podzemnu državu. Zanimljivo je, simptomatično zapravo, za stanje u kojemu živimo, ali i za stanje svijesti, da je termin’podzemna država’ prihvaćen i da je ušao u upotrebu, a da se nitko od ‘velikih demokrata’ ili boraca za ljudska prava nije zapitao: pa kako je to moguće, što rade kontrolni mehanizmi, je li stvarno demokracija kao sustav postala samo krinka iza koje se skriva nešto drugo, ponekada suptilna, a ponekada grubo otvorena i neuvijena, ali u svakome slučaju ubitačna diktatura kapitala i profita koja ne preza ni pred demokratski izabranim vlastima, ni pred diktatorima, ni pred razaranjem cijelih država, ni pred bacanjem cijelih naroda u unutarnje sukobe, u bijedu i očaj. Ne, svijet se jednostavno pomirio s time da postoji  podzemna država, zavaravajući sam sebe kako se to odnosi samo  na Ameriku i samo na trenutno stanje u toj zemlji. Ništa pogrešnije od toga, mada se Americi ne može odreći vodeća uloga u stvaranju podzemne države i u njezinim aktivnostima. Naravno, sve to nije od jučer, ali do nedavno bilo je tretirano u smislu usamljenih incidentnih situacija koje su neprihvatljiva odstupanja u odnosu na demokraciju, ali ne i njezina izravna negacija. Stariji će se prisjetiti odličnog filma “3 Kondorova dana”, snimljenoga negdje početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća u kojemu se eksplicitno prikazuje kako unutar CIA-e (Središnja obavještajna služba SAD) djeluje još jedna CIA koja u samoj Americi likvidira vlastite građane, ali i ruši režime širom svijeta, a sa svrhom ovladavanja izvorima energenata i koja – nikako ne zaboraviti – kontrolira medije.

Od ‘Kondorovih dana’ do današnjice mnogo se toga dogodilo. Danas znamo  da ono što se tada moglo još smatrati plodom mašte domišljatih pisaca i scenarista ne dopire “ni do koljena” stvarnosti u kojoj živimo. Julian Assange, Edward Snowden, Wikileaks, afera s prisluškivanjem NSA (Nacionalna obavještajna agencija SAD) kojim je praktično obuhvaćen cijeli svijet, sve nas je to suočilo s realnošću što uvelike prelazi ono što je famozni Orwell zamislio u svojemu romanu “1984.”. A posljednjih smo dana suočeni s novom gomilom dokumenata (očito autentičnih, jer ih Washington nije demantirao) koji potvrđuju da američka obavještajna zajednica posjeduje zastrašujući arsenal tehnika i metoda ‘hakiranja’, sve dotle da upad u nečiji informatički sustav može izvesti tako da se po svemu čini kao da je to djelo neke druge države. Kada se to zna, a – eto – sada se zna, u potpuno drugačijem svjetlu ukazuje se antiruska histerija što se mjesecima uporno podgrijava na Zapadu, garnirana optužbama (ali uvijek bez konkretnih dokaza!) kako Rusi hakiranjem ugrožavaju demokratski sustav Zapada, kako čak vode hibridni rat protiv demokracije (pa, tvrde neki nadobudni, i protiv naše regije). Sada u najmanju ruku nije posve neosnovano, dapače: sada je legitimno postaviti pitanje nije li ‘podzemna država’ inscenirala makar neke od hakerskih upada da bi konstruirala opravdanje za novi hladni rat, za novu utrku u naružanju i za dalji korak u nastojanju ovladavanja svijetom. Ne treba ni reći, američka ‘podzemna država’ ima svoje ogranke, ako ne i paralelne ‘podzemne države’ u ključnim državama – saveznicama; mada se njemačka obavještajna služba ipak usudila, možda i bijesna zbog toga što su joj Amerikanci nekažnjeno prisluškivali čak i kancelarku, objaviti kako nema nikakvih dokaza o ruskom miješanju, kroz hakerske upade, u zbivanja na njemačkoj političkoj sceni.

Podzemna država nedvojbeno postoji. I ona djeluje, mimo svih demokratskih kanona i protiv svega što je svojstveno demokraciji, onako kako je zamišljena. Paradoksalno, ali istinito: ona je najprisutnija u zemljama što se najglasnije predstavljaju kao demokratske, kao lučonoše demokracije dapače. U autokratskim režimima, pa i onima prekrivenima velom demokratskih formi, a pogotovo u otvorenim diktaturama potrebe za podzemnom državom praktično nema. Tamo država, ona jedina koja postoji i od koje njezini građani često i svakako ne bez razloga strahuju, radi na ostvarivanju interesa kako vlastodržaca, tako i nacije. Samo naivci mogu povjerovati kako su špijunaža i prikupljanje podataka o vlastitim građanima svojstveni samo takvim državama, ili samo jednom određenom poretku. Sve države ovoga svijeta imaju (mada ne s istim intenzitetom i s istom bezobzirnošću) svoj Gestapo, svoj Stasi, svoj KGB – bez obzira kako se te službe zvale. I u svakoj od njih u najmanju je ruku zametak podzemne države. Stvar je stabilnosti demokratskog ustroja, a još više integriteta obnašatelja vlasti, hoće li se iz toga zematka nešto razviti, ili neće.

Hrvatska koja za sebe voli reći da je demokratska, imala je niz afera povezanih s, kako se obično govorilo, obavještajnim podzemljem, ili paraobavještajnim krugovima. Eufemizmi, ništa drugo nego to! Hrvatska je, niz indicija govori u prilog takvome zaključku, imala (a možda i danas ima, jer hrvatski se Edward Snowden još nije pojavio!) obavještajne službe koje su nezakonito pratile i prisluškivale novinare, koje su bile na usluzi ne demokratski izabranim čelnicima države, nego nositeljima partikularnih interesa, koje su “opsluživale” materijalima iz svojih arhiva probrane tzv. novinare, kako bi diskreditirali određene političare (drugi predsjednik Republike Hrvatske o tome bi mogao napisati roman), koje su opskrbljivale lažnim identitetima i skloništima ljude tražene pod sumnjom za počinjenje ratnih zločina. I da tu stanemo.

‘Podzemna država’ nije, dakle, samo američki fenomen, mada je sam izraz potekao iz SAD. Riječ je o globalnom fenomenu, o do sada možda najvećoj i još uvijek nedovoljno prepoznatoj opasnosti za demokraciju.  Hoće li biti prepoznata na vrijeme, pokazat će budućnost.

Novosti











17.03.2017.

REIS UL ULEMA HUSEIN KAVAZOVI REAGOVAO NA IZJAVE KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ

Kavazović reagovao na izjave predsjednice Hrvatske : Kavazović reagovao na izjave predsjednice Hrvatske

Mart 17. 2017.


Povodom ponovljenih tvrdnji predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović na jučerašnjem skupu u Neumu o navodnoj radikalizaciji Bošnjaka reagovao je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH (IZBiH) Husein ef. Kavazović.

On je ovim povodom istakao da “već duže vrijeme slušamo od predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović optužbe na račun bosanskih muslimana i Bošnjaka o njihovoj navodnoj radikalizaciji i ‘mijenjanju islama”.

“S obzirom na moju odlučnost da u duhu učenja naše vjere o strpljivosti kao ljudskoj vrlini i u želji da svojim djelovanjem doprinesem smirivanju strasti i izgradnji povjerenja među narodima i državama našeg regiona, nisam reagirao na ove ozbiljne optužbe koje se mogu razumjeti kao etiketiranje čitavog naroda i jedne vjerske zajednice”, istakao je Kavazović.

Odlučio je, kako je kazao, ne reagovati ni kada je predsjednica dala intervju Defense Newsu u kojem je optužila muslimane iz Bosne za radikalizam, kada je iznijela netačne podatke o navodnim hiljadama boraca koji se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu sa sirijskog ratišta, kada je pozvala državu BiH da ako treba zatraži pomoć Islamske zajednice u Hrvatskoj u borbi protiv nasilnog ekstremizma, čime se osporava kapacitet IZ u BiH, čiji je Mešihat IZ u Hrvatskoj sastavni dio, da se nosi sa ovim problemom.

“Sve to kao i stalna uplitanja i patroniziranja Bošnjaka smo prešućivali zarad dobrosusjedskih odnosa i naše želje da zajednički surađujemo i rješavamo sva otvorena pitanja. Radikalizam svake vrste, bio on od male skupine vjerskih ekstremista u Bosni ili isto tako male skupine neofašista zbog kojih je Hrvatska također, pod pritiskom domaće i svjetske javnosti, zajednički je problem sviju nas i on se ne bi trebao politizirati. Ovo što sada imamo je opasno etiketiranje muslimana u Bosni i Hercegovini u jednom izrazito islamofobičnom ambijentu koji dominira svjetskom političkom i medijskom scenom i koji bi mogao biti izrazito opasan. Ja se nadam da gospođa Grabar-Kitarović nije svjesna mogućih posljedica uspostavljanja takve slike o islamu u Bosni i da sve što je govorila i radila ne radi zlonamjerno i s ciljem da se na taj način oslabi politička pozicija Bošnjaka kako bi se od njih iznudili dodatni politički ustupci”, pojasnio je Kavazović.

Kako je kazao, može razumjeti potrebu hrvatske predsjednice da pokaže kako se brine za bosanske Hrvate, ali mišljenja je da je Grabar-Kitarović jasno kako se pritiscima i ucjenama izvana ne može postići napredak u BiH.

“Povjerenje se ne gradi sumnjičenjem i dizanjem tenzija. Također, se nadamo da zvanični Zagreb ne osjeća da gubi primat pred političkim Beogradom u regionu pa da oni ponovo preko Bosne kao i 1992. vode neke svoje ratove. Bez obzira na sve pokušaje politizacije i pritiske izvana tradicionalni, otvoreni i kozmopolitski islam u Bosni i Hercegovini će preživjeti kao što će bosanski duh zajedničkog života preživjeti ova teška vremena nametnutih podjela”, rekao je Kavazović.

Izrazio je duboko uvjerenje, a na nama svima je da s tim ciljem djelujemo, da je u BiH uvijek bilo i da će biti mjesta za sve njene narode i građane i da će se osigurati ravnopravnost svih naroda i građana na svakom dijelu njene teritorije.

“Samo što ne vjerujem da se to može postići jačanjem nacionalističke retorike, forsiranjem podjela i sijanjem nepovjerenja jednih prema drugima”, kazao je reisu-l-ulema Kavazović.

(Kliker.info-AA)

/////////////////////
///////////////////////////

Mektić odgovorio Kolindi Grabar Kitarović i ismijao Dodika : Izjave hrvatske predsjednice neutemeljene, Vučić se sažalio na Dodika !

Mart 17. 2017.


Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić izjavio je danas kako se premijer Srbije Aleksandar Vučić jučer iz sažaljenja u Istočnom Sarajevu sastao sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom.

Mektić je dodao kako je Dodik „zapomagao, molio i preklinjao Vučića da dođe u Istočno Sarajevo“, da je srbijanski premijer poziv odbio prvi dan, a onda je iz sažaljenja otišao na sastanak koji je trajao između 16 i 17 minuta.

“Prosto je nemoguće šta je na konferenciji za novinare Dodik izjavio. Za 16 minuta je razgovarano o problemima u BiH, kako Srbija može pomoći BiH u rješavanju problema, Dodik ga je upoznao s izgradnjom Univerziteta i bolnice, kako je pao tender, govorio o otvaranju novih radnih mjesta iako mu u isto vrijeme štrajkuju željezničari jer nemaju plata. Razgovarano je i o projektima koji su već u realizaciji. Na kraju ga je Vučić informisao o održanom Samitu u Sarajevu”, rekao je Mektić novinarima.

“Kada se pogleda koje su ovo teme i kakvog karaktera, čini se kao da su razgovarali dva dana, a ne 16 minuta”, smatra ministar sigurnosti BiH.

Komentirajući jučerašnje izjave predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović u Neumu, ministar Mektić je rekao da su bh. sigurnosne agencije u stalnom kontaktu sa obavještajnim agencijama Hrvatske i ne zna otkud joj podatak da se povećava broj ekstremističkih zajednica u BiH.

“Predsjednica Hrvatske mijenja priču kako gdje dođe. Mi nemamo takve zaključke i ne znamo odakle ona crpi informacije. Pogotovo mi je čudno otkud je BiH dodat sad problem migracije kad mi s tim nemamo veze. Možda nas je zabunom stavila na balkansku rutu jer mi nismo u njoj i niti jedan migrant nije skrenuo s rute i došao u BiH”, kazao je Dragan Mektić.

(Kliker.info-SB)

//////////////////////////
/////////////////////////

DIPLOMATSKI SKANDAL: Trump se odbio rukovati s Angelom Merkel! (VIDEO)

Njemačka kancelarka u Bijeloj kući : Trump i Merkel o NATO-u, terorizmu, trgovini… (VIDEO)

Američki predsjednik Donald Trump i njemačka kancelarka Angela Merkel razgovarali su u Washingtonu o NATO-u, međunarodnoj trgovini, sukobu u Ukrajini te odnosu sa Rusijom. Nakon prvog susreta sa Merkel, čijo

/////////////////

SERIJSKI UBICA U TAJNOSTI IZ FOČE PREBAČEN U BANJU LUKU: Kotarana u bolnici čuvaju do zuba naoružani policajci - 2

Opasni ubica u tajnosti doveden u Banjaluku: Kotarana u bolnici ...

//////////////////////////////



/////////////////////////
///////////////////////////////////

KESIĆ TJEŠI DODIKA: "Imamo važne kontakte sa novom američkom administracijom"

Kesić je sa predstavnicima američkih gradova razgovarao tokom tradicionalnog "Leadership" ručka Međunarodnog udruženja gradova koji je organizovan u novootvorenom Centru za diplomatiju.



KESIĆ TJEŠI DODIKA: 'Imamo važne kontakte sa novom američkom administracijom' - 2

Šef Predstavništva Republike Srpske u SAD Obrad Kesić izrazio je zadovoljstvo zbog kontakata i saradnje sa predstavnicima nove američke administracije. 

 

"Nailazimo na veliko razumijevanje i iskrenu želju predstavnika administracije predsjednika /Donalda/ Trumpa za bolju i kvalitetniju saradnju. Očekujem da ćemo nastaviti da gradimo povjerenje i da produbljujeno saradnju, ne samo u State departmentu, već i u Savjetu za nacionalnu bezbjednosti i drugim ključnim dijelovima administracije koji se bave spoljnom politikom", naveo je Kesić.

 

U saopštenju Predstavništva Republike Srpske u Washingtonu se navodi da je Kesić razgovarao u Wshingtonu i sa predstavnicima američkih gradova i programa "Sister Citys" koji su mu potvrdili da su spremni da posjete Republiku Srpsku i BiH.

 

Kesić je sa predstavnicima američkih gradova razgovarao tokom tradicionalnog "Leadership" ručka Međunarodnog udruženja gradova koji je organizovan u novootvorenom Centru za diplomatiju.

 

On se susreo i sa savjetnikom državnog sekretara Rexa Tilersona i šefom Odjeljenja za slobodu religije, demokratiju i ljudska prava u State departmentu Pem Praor, koju je upoznao sa aktuelnim političkim stanjem u Republici Srpskoj, BiH.

 

Sudeći po onom što je Kesić naveo u svom saopštenju, on nije imao nijedan zvanični sastanak sa visokim zvaničnicima nove američke administracije, već ih je kao i do sada sreo na jednom od prijema u Washingtonu.

//////////////////////////////
///////////////////////////////////////////////

MINISTAR MEKTIĆ POTVRDIO: "Pokrenuta je istraga o stanu u Beču koji je Špirić platio 400.000 eura"!

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić potvrdio je danas na press konferenciji da se vodi ponovna istraga protiv Nikole Špirića, i to „hiljadu puta ozbiljnija nego prijašnja“


MINISTAR MEKTIĆ POTVRDIO: 'Pokrenuta je istraga o stanu u Beču koji je Špirić platio 400.000 eura'! - 2

Istraga se odnosi na kupovinu stana u Beču a službenici SIPA-e već su obavili razgovor sa bivšim državnim ministrom finansija a kasnije i predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Niklom Špirićem, koji je istražnim organima kazao da je novac za kupovinu stana zaradio prodajom knjiga i donacijama od prijatelja!?

 

Početkom prošle godine, tada glavni državni tužilac Goran Salihović saopćio je javnosti da je „na osnovu medijskih napisa formiran predmet u vezi sa kupovinom stana Nikole Špirića“. Ipak, u julu iste godine, Salihović je izvijestio javnost da „istraga protiv Špirića nikad nije zvanično otvorena“, a da je nakon „provjera u SIPA-i donesena odluka o neprovođenju istrage“.

 

Međutim, nakon suspenzije glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića, u njegovom kabinetu su pronađeni brojni predmeti koje je on pokušao da zataška. Među njima je bio i spis protiv Nikole Špirića, koji je aktualna vršiteljica dužnosti glavne tužiteljice Gordana Tadić ponovo aktivirala. Stoga je SIPA-i proslijeđena naredba da se utvrdi porijeklo Špirićevog novca.

 

Tužilaštvo je prošle godine pokušalo pokrenuti istragu u ovom predmetu, ali je Goran Salihović, suspendirani glavni tužilac, opstruirao i nije dozvolio sprovođenje nikakvih istražnih radnji. Salihović je tu istragu i zatvorio, ali je ona ponovo otvorena. 

 

Stan je kupljen na ime Jovane Špirić, kćerke Nikole Špirića, aktuelnog poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine.

 

Ugovor o kupovini stana u glavnom gradu Austrije je sklopljen krajem oktobra 2008. godine kada je Špirić bio na čelu Vijeća ministara BiH.

 

Stan je plaćen ukupno, sa porezom, 397.000 eura. Osnovna cijena stana je 360 hiljada eura, dok je cijena garaže 20.000 eura.

 

Špirić je 15.10. 2008. godine isplatio 396.844,52 eura za stan i garažu. 

 

Aktuelni potpredsjednik SNSD-a Nikola Špirić političku karijeru je počeo kao radikal, u stranci Vojislava Šešelja, da bi još u toku rata formirao Demokratsku stranku za Banjaluku i Krajinu, ali bez prevelikog uspjeha.

 

Prvi veći uspjeh imao je  1998. godine, kada je izabran za delegata u Domu naroda BiH kao kadar SDS-a.

 

Na izborima 2000. godine, kao kandidat PDP-a, izabran je za poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, a dvije godine kasnije isti poslanički mandat osvojio je kao kandidat SNSD-a. Od tada je lojalan ovoj stranci i izabran je za njenog potpredsjednika.

////////////////////////

HNS KRITIZIRAO ČOVIĆA: Skup u Neumu potvrdio da hrvatski član ...

//////////////////////

DIPLOMATSKI SKANDAL: Trump se odbio rukovati s Angelom Merkel! (VIDEO)

DIPLOMATSKI SKANDAL: Trump se odbio rukovati s Angelom Merkel ...

17.03.2017.

HRVATSKA PREDSJEDNICA KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ PONOVO LUPETA PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE!

HRVATSKA PREDSJEDNICA PONOVO LUPETA: Podaci govore o smanjivanju, a Kolinda o rastu ekstremističkih grupa

Hrvatska predsjednica Kolinda Graba-rKitarović ponovo je, ovaj put u Neumu na znanstvenom skupu " Hrvati Bosne i Hercegovine nositelji evropskih vrijednosti", ponovila netačne, neutemeljene i zlonamjerne tvrdnje o rastu ekstremističkih grupa u Bosni i Hercegovini.


Image result for karikature dodik covic
Image result for dodik covic


Image result for karikature kolinda covic


Image result for karikature kolinda covic
Image result for karikature kolinda covic


Image result for karikature kolinda covic
Image result for karikature kolinda covic


KRITIKA KOLINDINOG NE-UMA: Četiri pitanja o kojima predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović nema pojma i jedno o kojem zna sve - 3

Image result for dodik covic


Image result for dodik covic


Image result for dodik covic


Image result for dodik covic


Image result for dodik covic


Image result for dodik covic

///////////////////////

//////////////////////////////////////////////////
Haaški sud

PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!

"Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban i drugi postigli su međusobni dogovor, a HVO je korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata", rekao je sudac u presudi.

PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!

Foto: Screenshot/ICTY

Haaški sud izrekao je osuđujuće presude šestorici Hrvata iz BiH. Bivši predsjednik Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, dvojica načelnika stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a predstojnik Odjela za zatočene Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Treba istaknuti da su to nepravomoćne presude koje u drugom stupnju treba potvrditi Žalbeno vijeće.

Sudsko vijeće na čelu s predsjedavajućim francuskim sucem Jeanom Claudeom Antonettijem ukupno je šestorici Hrvata dosudilo 111 godina zatvora, a u kazne će im se pribrojiti i vrijeme provedeno u pritvoru tijekom sedmogodišnjeg suđenja.

>> Sažetak presude pročitajte ovdje

Plan je bio pripajanje Herceg-Bosne Hrvatskoj ili stvaranje hrvatske republike na tom prostoru

Suci Haaškog suda zaključili su da je šestorka sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom te još nekim ljudima iz vrha RH i Herceg-Bosne kojemu je cilj bio etničko čišćenje prostora Herceg-Bosne i njezino pripajanje ili stvaranje nove hrvatske republike na tom prostoru.

"Vijeće je većinom glasova odlučilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodni. Vojnici HV-a zajedno su se borili s vojnicima HVO-a", napisali su u presudi suci i dodali kako su optuženi počinili zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija te kršili zakon i običaje ratovanja.

Ubijali, protjerivali, zatvarali i mučili Muslimane

Vijeće je većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački pothvat kojem je cilj bio stvaranje hrvatskog entiteta kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje naroda koji se treba ili pripojiti Hrvatskoj ili biti država tijesno bliska s Hrvatskom. U zaključku je napisano da je i Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu te da je sudjelovao u odluci da se u Herceg-Bosni promijeni etnička struktura.

"Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban i drugi postigli su međusobni dogovor, a HVO je korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata", napisali su suci u presudi. U presudi su se posebno spominjali mnogi zatočenički centri za Muslimane koji su osnovani u Herceg-Bosni u kojoj su zatvorenici, civili i vojnici mučeni i ubijani te držani u lošim uvjetima.

Spominje se i ubijanje te deložiranje i protjerivanje Muslimana iz domova te njihovo premještanje "u treće zemlje" preko Hrvatske kako bi se stvorio prostor u Herceg-Bosni u kojem su trebali biti "naseljeni Hrvati iz srednje Bosne".

Kronologija izricanja presude:

10 sati – Na početku su svi odvjetnici obrana pozdravili časni sud.

10.05 sati – Sudac Antonetti uzeo je riječ i zahvalio svim ljudima koji su sudjelovali u suđenju.

10.07 sati – Tužiteljstvo je šestoricu optužilo za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu – rekao je sudac Antonetti te dodao da su htjeli stvoriti "hrvatski teritorij uz granicu s Hrvatskom".

10.09 sati – Pročitao je po kojim su sve točkama optuženi Hrvati iz BiH.

10.15 sati – Sudac Antonetti pročitao je kronologiju sukoba u BiH i događaje koji su povezani s optužnicom protiv šestorice Hrvata. Govorio je o zatvaranju Bošnjaka i granatiranju istočnog Mostara te rušenju Starog mosta.

"HVO je uhićivao muškarce Muslimane i lišavao ih slobode nakon čega bi često bili žrtve zlostavljanja"

10.24 sati – Govorio je i o silovanju žena koje su počinili vojnici HVO-a te oduzimanju ključeva stanova Muslimana i krađi stvari iz stanova. "HVO je uhićivao muškarce Muslimane i lišavao ih slobode nakon čega bi često bili žrtve zlostavljanja", rekao je sudac te dodao da su zatočene i žene i djeca.

10.27 sati – Ističe slučajeve u kojima je HVO "masovno lišavao slobode" Muslimane i odvodio ih u zatvore.

10.29 sati – Govorio je o petorici zatočenika iz Stoca koje su nasmrt pretukli u "koštanoj bolnici" vojnici HVO-a.

10.36 sati – "Neki zatočenici bili su zlostavljani i seksualno", kazao je sudac. "Neke su žene vojnici HVO-a seksualno zlostavljali", rekao je sudac. "S masovnim uhićenjima HVO je vodio i nekoliko zatočeničkih centara", kazao je sudac te dodao da je HVO u zatočeništvu držao tisuće Bošnjaka u zatočeništvu, kako vojnika tako i civila. "Uvjeti su bili vrlo loši u zatočeničkim centrima", rekao je sudac.

10.40 sati – "Vijeće ističe da su posebno teški uvjeti bili na helidromu i Dretelju. Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike", kazao je sudac. "Jednog zatočenika u na helidromu su natjerali da poliže vlastitu krv", rekao je sudac. "Zatočenike su koristili kao živi štit", rekao je sudac čitajući presudu.

"Vijeće je većinom glasova, uz moje suprotno mišljenje, zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodni sukob"

10.41 sati – "Zatočenike su premještali u Hrvatsku dok nisu otišli u treće države", rekao je sudac.

10.43 sati – "Jednog zatočenika natjerali su da odreže vlastitu bradu i da je pojede", rekao je sudac o ponašanju vojnika HVO-a u Varešu.

10.45 – "Vijeće je većinom glasova, uz moje suprotno mišljenje, zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodni sukob. Vojnici HV-a zajedno su se borili s vojnicima HVO-a", rekao je sudac. Počinjena su sljedeća kaznena djela: zločini protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija, kršenje zakona i običaja ratovanja.

10.52 sati – Sudac je u zaključku presude kazao da je Vijeće većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg, prihvatilo da je počinjen udruženi zločinački pothvat. Vijeće je većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački pothvat kojem je cilj bio stvaranje hrvatskog entiteta "kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje naroda koji se treba ili pripojiti Hrvatskoj ili biti država tijesno bliska s Hrvatskom". U zaključku je rekao da je i Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu te u odluci da se u Herceg-Bosni promijeni etnička struktura.

11.06 – Sudac je pročitao sve točke pod koje potpada udruženi zločinački pothvat, ali dodao da su počinjeni i drugi zločini koji ne spadaju u udruženi zločinački pothvat. "Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban i drugi postigli su međusobni dogovor, a HVO je korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata".

Sudac je počeo konkretno čitati presude za pojedine optuženike:

Jadranko Prlić: "Jadranko Prlić imao je velike ovlasti u koordinaciji i vođenju HVO-a i Vlade. Imao je ovlasti u vezi sa zatočeničkim centrima i igrao je ključnu ulogu u odnosima HVO-a, Herceg-Bosne i Hrvatske", rekao je sudac. Dodao je da je "svjesno zatvarao oči" pred etničkim čišćenjem koje se događalo u Mostaru. "Vijeće smatra da je jedini razumno moguć zaključak taj da je Prlić omogućio da se čine zločini protiv Muslimana. Podržavao je i politiku protjerivanja zatočenih Muslimana i njihovih obitelji preko Hrvatske u treće zemlje", kazao je sudac. "Prlić je imao namjeru da Muslimane iseli s teritorija Herceg-Bosne kako bi tamo naselio Hrvate iz Srednje Bosne".  "Jadranko Prlić znatno je doprinio udruženom zločinačkom pothvatu", kazao je sudac koji se kao predsjedavajući nije složio s tim zločinom.

11.21 sati – Bruno Stojić: "Imao je velike ovlasti nad većinom sastavnica vojnih snaga i vojne policije u Herceg-Bosni. Donosio je odluke o vojnim operacijama i osiguravao njihovo provođenje", rekao je sudac. "Stojić nije ulagao znatne napore da se stane na kraj zločinima. Vijeće je ocijenilo da je jedini zaključak koji se može izvesti da je Stojić prihvatio činjenje tih zločina. Stojić je znatno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu tako što je kontrolirao vojne snage i imao vezu s vladom", rekao je sudac.

Slobodan Praljak: "Imao je velike ovlasti nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a. Imao je ulogu posrednika u smanjivanju napetosti između različitih elemenata HVO-a. Kao zapovjednik glavnog stožera HVO-a nadzirao je i zapovijedao HVO-om", rekao je sudac.

"Praljak je bio informiran o tome da HVO premješta i zatočuje Muslimane u Prozoru, znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubojstva i ranjavanje članova međunarodnih organizacija... Praljak je doprinio nastojanjima HVO-a da sakrije zločine u Stupnom Dolu. Djelovao je i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a s ciljem ostvarivanja ciljeva zločinačkog pothvata. Prenosio je zapovijedi i upute hrvatskih vođa HVO-u. Većina članova Vijeća uvjerila se da je Slobodan Praljak znatno pridonio udruženom zločinačkom pothvatu", kazao je sudac.

11.24 sati – Milivoj Petković: "Vijeće je većinom glasova zaključilo da je Petković znatno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu. Petković je mogao predvidjeti da će djela seksualnog nasilja biti počinjena tijekom deložiranja Muslimana i vojnih akcija.

11.26 sati – Valentin Ćorić: "Imao je velike ovlasti nad vojnom policijom HVO-a. Imao je ovlasti da sudjeluje u borbi protiv kriminala u HVO-u, raspolagao je važnim ovlastima nad funkcioniranjem mreže zatočeničkih logora HVO-a", rekao je sudac u presudi. "Većina u Vijeću uvjerila se da je Ćorić u znatnoj mjeri doprinio udruženom zločinačkom pothvatu. Imao je namjeru protjerati muslimansko stanovništvo", kazao je sudac.

11.33 – Berislav Pušić: "Znao je za masovna uhićenja Muslimana u Herceg-Bosni, znao je i za vrlo teške uvjete u kojima su Muslimani bili zatočeni, a znao je i za zlostavljanje zatočenika. Vijeće konstatira da nije poduzeo mjere kako bi se uvjeti popravili i zlostavljanja prekinula. Doprinio je počinjenju zločina", rekao je sudac u izricanju presude. "Većina u vijeću uvjerila se da je Pušić u znatnoj mjeri doprinio udruženom zločinačkom pothvatu", kazao je sudac.

Tužiteljstvo je za Praljka, Petkovića, Prlića i Stojića tražilo 40 godina zatvora, za Ćorića 35 godina, a za Pušića 25 godina zatvora. Obrane su zatražile oslobađanje optuženika.


-Podsjećamo hrvatska predsjednica iste tvrdnje iskazala krajem prošle godine što je izazvalo oštru diplomatsku raspravu između hrvatskih i bosanskohercegovačkih zvaničnika.

 

Na netačne navode hrvatske predsjednice tada je odgovorio ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić.

 

Mektić je tada, taksativno i koncizno naveo službene podatke Ministarstva, prikazane na sjednici Parlamentarne skupštine održanoj 14. decembra 2016.

 

Kada je reč o odlascima državljana BiH na strana ratišta, Mektić je kazao da je 226 ljudi iz BiH na sirijskom ratištu, a ne hiljade. Trenutno ih je 115, poginulo je njih 65, a vratilo ih se 45. U posjledjnjih pola godine nije bilo nijednog odlaska na sirijsko ratište..

 

Istovremeno, predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović je neargumentovano ponavljala tvrdnje da postoje hiljade povratnika sa stranih ratišta" u Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju prijetnju sigurnosti same EU.

 

Ministar Mektić je promptno reagirao izražavajući sumnju o dobrim namjerama hrvatske predsjednice i njenih navoda koji sadrže netačne informacije, a koji stvaraju negativnu sliku o BiH u europskom kontekstu.

Također šef Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini, tada je pokušao smiriti tenzije i kazavši: "Tu je javno dostupan obavještajni podatci o broju tih ljudi. Kao primjer, mogu reći da ima više stranih boraca iz mog rodnog grada (Göteborg) u Švedskoj, nego iz cijele zemlje Bosne i Hercegovine. "

 

Hrvatska predsjednica svjesno zanemaruje da je u rješevaju ovog problema napravljen značaja napredak. Grabar-Kitarović svjesno zanemaruje da u posljednjih devet mjeseci nema zabilježenih odlazaka bh. građana na strana ratišta, kao i činjenicu da povratnici registrirani od strane države, obavještajnih i policijskih agencija.

Također, u suradnji sa Islamskom zajednicom u BiH, državne institucije integrirale su neformalne selefijske skupine pod okrilje Islamske zajednice.

 

Ipak svi ti napori institucija Bosne i Hercegovine u borbi protiv radikalizacije apsolutno se zanemaruju i štaviše sa druge strane hrvatska predsjednica ponovo iznosi netačne navode koji ugrožavaju imidž i šanse za evropske integracije BiH.

 

Hrvatska presjednica koja ne može vratiti dvojezično pismo u Vukovar i suzbiti sve širi talas mržnje prema Srbima u svojoj zemlji, daje naputke o Statutu Grada Mostara, istog onog grada kojim Čovićev HDZ zajedno sa SDA drže blokiranog skoro devet godina.

 

Ako se već Dragan Čović i Kolinda Grabar-Kitarović pozivaju na evropske vrijednosti, onda neka upoznaju Evropljane sa rehabilitacijom ustaštva u Hrvatskoj i ustaškim nazivima ulicama koje je HDZ imenovao po Mostaru, Čapljini i drugim gradovima koje Čović namjerava strpati u svoj tzv. treći entitet.

 

Na današnjem skupu direktor Hrvatskog dokumentacijskog centra za Domovinski rat u BiH i saborski zastupnik Željko Raguž kazao je da Bošnjaci, Srbima i Hrvatima nameću osjećaj nacionalne odgovornosti za ratne zločine kako bi tako ostvarili neke od svojih političkih ambicija.

 

Čudna je naime ta kritika da Bošnjaci, Srbima i Hrvatima, prebacuju kolektivnu odgovorost. Raguž hoće reći da kolektivna odgovornost ne postoji, ili postoji tek u slučaju kada Bošnjake treba kolektivno optužiti za nametanje kolektivne krivice, što je kontradiktorno. Ako direktor Raguž već prezire kolektivnu krivnju, zašto se tim metodom upravo on služi kada optužuje Bošnjake i svojim zaključkom kritikuje samog sebe.

 

Možda gospodin Raguž zajedno sa Čovićem i Kolindom Grabar- Kitarović, ako već smatra da postoji neko kolektivno mišljenje,hoće reći, da su Hrvati kolektivno odgovorni za zločine haške šestorke.

Jasno je da nisu Hrvati kolektivno krivi, međutim kad sa pogleda na koji način učesnici današnjeg skupa onda se prema haškoj šestorci, čini se kao da baš hoće ubijediti u to.

 

(Vijesti.ba/SB)

///////////////////////////////

////////////////////////

/////////////////////

17.03.2017.

PROFESOR ESAD BAJTAL: DEJTONSKI USTAV MORA BITI PROMIJENjEN OD STRANE ONIH KOJI SU GA NAMETNULI

Profesor Esad Bajtal bez dileme : Dejtonski ustav mora biti promijenjen od strane onih koji su ga nametnuli

Mart 17. 2017.



Mi živimo u trenutku u kome je nužno, jer nas dvadesetogodišnje iskustvo opiminje na to i ukazuje da proizvod zvani Dejton ne radi, a skupo smo ga platili, mora biti zamjenjen. Mora ga zamjeniti njegov prizvođač.
Oni koji su Dejton donijeli, nametnuli ga, i drže nas u njegovom obruču, moraju ga mijenjati jer stvari ovdje ne idu dobro, kazao je za TV1, profesor Esad Bajtal.
 Ne znamo sa kojih pozicija je hrvatska predsjednica govorila o izmjeni Izbornog zakona i izmjeni Dejtona. Da li je to govorila sa pozicije gosta organizovanog skupa ili sa svoje državne, predsjedničke pozicije, to su različite stvari – kazao je Bajtal.

“U svakom slučaju, Dejton, neovisno od toga da li ga je hrvatska predsjednica pominjala, nešto je što mora biti prevaziđeno i mora biti zamjenjeno.On funkcioniše kao jedan neispravan proizvod. Recimo, domaćica uz veš mašinu dobije garanciju, da će biti servisirana u slučaju da ne radi kako treba, a ako to servisiranje ne pomogne da jednog dana ona po toj garanciji ima pravo ili da uzme novac nazad ili da se za neispravan proizvod da jedan sasvim novi”, kazao je Bajtal.

Bajtal smatra da oni koji su Dejton donijeli moraju ga i mijenjati.

Mi živimo u trenutku u kome je nužno, jer nas dvadesetogodišnje iskustvo opiminje na to i ukazuje da proizvod zvani Dejton ne radi, a skupo smo ga platili, mora biti zamjenjen. Mora ga zamjeniti njegov prizvođač. Oni koji su dejton donijeli, nametnuli ga, i drže nas u njegovom obruču, moraju ga mijenjati jer stvari ovdje ne idu dobro, smatra Bajtal.

“Unesite Dejton danas u Ameriku, Evropsku uniju ili Švedsku, razvalit će ih za godinu dana. Dakle to je iskustvo koje nam to govori, i nema veze s tim da li to kažem ja ili neko drugi”, zaključio je Bajtal.

(Kliker.info-Vijesti)

Profesor Esad Bajtal bez dileme : Dejtonski ustav mora biti ... - Kliker.info

///////////////////
/////////////////////////////////


KRITIKA KOLINDINOG NE-UMA: Četiri pitanja o kojima predsjednica Hrvatske Grabar Kitarović nema pojma i jedno o kojem zna sve - 2

KRITIKA KOLINDINOG NE-UMA: Četiri pitanja o kojima predsjednica Hrvatske Grabar Kitarović nema pojma i jedno o kojem zna sve - 3

Četiri pitanja o kojima predsjednica Hrvatske Grabar Kitarović nema ...

////////////////////////////////////

///////////////////////////

/////////////////////

MEKTIĆ PONOVO ISMIJAVAO DODIKA: 'On je zapomagao i preklinjao Vučića da dođe na sastanak, srbijanski premijer je poziv prihvatio iz sažaljenja'

MEKTIĆ PONOVO ISMIJAVAO DODIKA: 'On je zapomagao i ...

///////////////////////

JOHANNES HAHN ZADOVOLJAN: 'Rezultati reformi građanima BiH ne mogu uvijek biti vidljivi, ali su efekti ipak bili pozitivni'

JOHANNES HAHN ZADOVOLJAN: 'Rezultati reformi građanima BiH ...

17.03.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ : PUZANjE, KONTRAINDIKACIJE, KOMBINACIJE, FRUSTRACIJE, SINDROM "BOBAR"

Slobodan Vasković : Puzanje, Kontraindikacije, Kombinacije, Frustracije, Sindrom “Bobar”

Mart 17. 2017.



1.
Aleksandar Vučić bio je dominantna figura Samita u Sarajevu; Ključna rečenica je opredijeljenost za mir i stabilnost; Bošnjaci i Srbi u miru, još bitnija; EU je ključna destinacija; Nije bilo nemilih scena; Kompletna, iako lajtnabrijana, atmosfera ukazuje da Region izlazi iz Krize i puže ka naprijed.
I puzanje je kretanje.
2.
Puzaće se još; koraci, prvo mali, pa veliki, sačekaće neko vrijeme, ali su  neminovnost i oprezni optimizam je održiv.
3.
Kraj rata je sve bliže, teško je, praktično nemoguće, zaustaviti taj proces.
4.
Dodik se motao okolo; Kratak sastanak sa Vučićem, jedva dvadesetak minuta; Moji izvori tvrde da je Dodik zvao i juče i danas, prilično uporno, da je Vučić prilično uporno odbijao, a onda prihvatio, samo da bi Dodika sa tih 20 minuta dodatno zakucao u parter, daleko od mjesta gdje se odlučuje; Dodikovi gaulajteri mi tvrde da je sve to dogovoreno, kao i pomoć Vučiću u kampanji.
5.
Onih 20 minuta mi nekako govori da je sve to bilo, što bi rekao narod, nazor, a Dodikova nabrajanje brojnih tema “o kojima se razgovaralo” nakon pušpauze, kako bi se mogao nazvati sastanak sa Vučićem, implicira da su obojica govorila u isti mah i to brzinom većom čak i od one spikerske o kontraidikacijama lijekova, prilikom reklama na TV-u.
Niko nikog tu nije čuo, a pitanje je i kako su se vidjeli.
6.
Dodiku je najvažnije da u ovom danu nije retuširan, da ima sliku i ponešto tona, da je bar zeru “skinuo” značaj sastanka, uzgred zakačio Bakira I. I to je to.
7.
Kad smo već kod Bakira I., on je nešto mrmljao o cipelama, ali definitvno je da političke kopačke vješa o klin. Zauvijek.
8.
Dodik nikad nije bio politički slabiji; Tek je sjena, ali i dalje kombinuje, vjerujući da Opozicija nije ni sjena. I sasvim je u pravu.
9.
Interesantne su te njegove kombinacije, ne samo zbog njihove sadržine, već Dodikove vjere da je vječan. I da je “slučaj referendum” tek sintagma bez dubljeg smisla.
10.
Dodik uveliko kombinuje koga da predloži kao kandidata za predsjednika RS iduće godine, a da to nikako ne bude Radmanović.
Radmanović sebe već vidi kao kandidata i otpočela je “tuča” unutar SNSD-a po tom pitanju: udarci su, zasad, isključivo ispod pojasa.
11.
Dodik računa na Ivanića, a zauzvrat da dobije njegovu podršku za člana Predsjedništva BiH; Više je to Dodikova projekcija nego stvar dogovora; Ivanić to zna, pa lagano namiguje.
12.
U kombinaciji je i Petar Đokić, ukoliko Ivanić odbije koaliranje sa Dodikom; Uslov za to je da se SP utopi u SNSD.
Kod Dodika samo Radmanovića nema ni na mapi i njegovi “tajni agenti” pokrenuli su sve moguće istrage oko bivšeg člana Predsjedništva BiH.
Radmanovića nikako ne bih potcijenio u ovom nadigravanju, posebno ne u mjeri u kojoj to čine Dodikovi igrači. Dosta ih je dotični dosad “zadavio”.
13.
Dodik još jače udara na Radojičića, za kojeg cijeni da mu je nanio niz teških udaraca otkako je preuzeo upravljanje Banjalukom. I da ima namjeru nastaviti sa tim.
Građevinska mafija se sprema da uzvrati udarac Gradonačelniku.
14.
Vukota Govedarica je gostovao kod Mate Đakovića.
Matu je SDS proglasio Dodikovim lobistom, osobom koja mu je sređivala pad optužnica kod Salihovića, plus razna druga nimalo ugodna poređenja.
Govedarica je abolirao Matu od svih tih optužbi.
Abolirao je i RTRS da je “TV Bastilja”, kako inače tu kuću nazivaju u SDS-u.
Korist od Govedaričinog gostovanja imali su i Mate i RTRS.
15.
Govedarica nije imao nikakvu korist, samo je pokazao duboku frustraciju SDS-a zbog gubitka brojnih izbora, koja je kod njih iznjedrila pogrešnu mantru – da RTRS dobija izbore.
Taman posla, izbore u RS dobijaju lažne ideje o nezavisnosti, referendumski gafovi, makijavelistički pristupi…, iza kojih stoji velliki rad i napor da se opsjene prikažu istinitim i realnim.
Da bi se takav pristup pobijedio treba nešto i raditi, a ne smatrati da je gostovanje na RTRS već pola pobjede.
16.
Pristup SDS-a medijima još uvijek je na nivou klinastog pisma.
17.
Nakon navedenih činjenica, kome je još bitno šta je rekao Govedarica. Ako je nekom zaista bitno, nije nešto posebno ni rekao.
18.
Kad smo već kod SDS-a, u unutarstranačke izbore se počinje miješati i Momo Mandić, koji udružuje Darka Babalja Gumenog i Miću Mićića Premazanog. Dobitna kombinacija za SNSD i Dodika. Kvota 1.
19.
Prije par dana u Banjaluci je boravio Grigorije. Molim gradsku Čistoću da ulice kojima je taj Nečovjek prošao opere sonom kiselinom.
20.
Šta je sa parama u budžetu, pitam svog izvora iz Režima.
Para nema, lakonski odgovara.
?
Kinezi će kupiti obveznice RS, sukcesivno kompletan dug MMF-u, tvrdi.
Vidjećemo.
Vidjećemo.
21.
Domaće Banke su u sve većoj krizi, nervoza je baš uzela maha. Raste sve brže. Uskoro možemo očekivati i galop. “Sindrom Bobar” ante portas.
Novi direktor Agencije za bankarstvo Srđan Kondić imaće tu čast da im održi zadnje slovo.
22.
Ostanite sa mnom.
Slobodan Vasković (Blog)





















17.03.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : O NAMA, NE O DRAGANU VIKIĆU

Zlatko Dizdarević : O nama, ne o Vikiću

Mart 17. 2017.


Ljudi koji su prošli istinske ratne golgote o tome rijetko pričaju. Od njih nećete čuti kako im je bilo i koliko su patili.Herojstva uporno pominju uglavnom oni koje su herojstva zaobišla. Zato jeste pomalo čudno što se mnogi ljudi koji su proveli rat u Sarajevu odjednom sve češće sjećaju šta je bilo, i kako je bilo.

Piše : Zlatko Dizdarević (Radiosarajevo)

Ne da bi se hvalili objašnjavajući tadašnju muku. Već radi sjećanja na momente i posebno ljude koji su ostali u pamćenju kao svjetlo u mraku, kao tren koji se ne ponavlja, kao mnogima apsolutno paradoksalni povod za kazati: mnogo toga iz tih krvavih dana i noći danas budi nostalgiju. Znali smo ko smo, šta smo, zašto smo, a da ništa od toga nije imalo veze s mjerama kojima se mjere ljudi danas.

Ni novac, ni “položaj”, ni hijerarhija, odijelo ili automobil, stranka ili vjera, nisu bili najvažniji kada bi se sakupili u nekom ćumezu i pričali o najjednostavnijim životnim dogodovštinama uz zajednički san o sutra, uz ista mjerila o jučer, uz podjednake kriterije o danas. I sve je to bilo određeno istom šansom da nas sutra bude ili ne bude, bez privilegije, protekcije ili korupcije što mogu nepravedno nekome pomoći da preživi a nekoga odvesti u nepovrat.

Ova pomalo nenormalna sjećanja nisu povodom svega toga onda. Bilo bi prirodno sve to zaboraviti. Valjda je prirodno da se rat potiskuje u sebi. A on evo isplivava zbog novih poraza koje smo “postigli” pljujući na ono zbog čega smo bili na momente sretni onda, u ratnoj nesreći. Odričući se heroja koji su nam nosili zastavu, kao što je bio Dragan Vikić.

O onima koji su izdali pa se priključili otpadništvu Grada, nismo nikada mnogo razgovarali. Ne sjećati se nekoga tada bila je surova mjera njegove vječne ekstradicije. Sarajevo je imalo druge ljude o kojima smo govorili. Heroje koje nismo znali prije mada su bili tu oko nas. Da nije bilo rata, mnogi od nas nikada ne bi saznali ko su bile istinske ljudske gromade, a anonimni i nenametljivi. Ne bi shvatili ni kome smo prije poklanjali svu svoju pažnju a odgovoreno nam malim i velikim izdajama. Živote bi završili možda ne shvatajući i šta smo golemo propustili a gdje nepotrebno izgubili vrijeme i potrošili emocije. Vjerovatno nikada ne bismo saznali zašto je gladnom, žednom i promrzlom osjećaj napuštenosti i ostavljenosti gori i teži nego sve ovo naprijed pobrojano zajedno.

Tada smo, u drami sarajevskoj, saznavali i šta znači osjećaj pripadnosti sredini u kojoj je sve to moguće zaboraviti jer su oko tebe ljudi “grada za koji nije bilo umrijeti grijeh…” Ko nikada nije osjetio šta znači Tifin stih “…I bog je od nas digao ruke/sakrio put do mirne luke…”, a opet bio siguran da to tako neće ostati jer postoje ljudi koji su “ponijeli zastavu” – ostao je uskraćen za golemu životnu priču koju, zapravo, nije imalo potrebe prepričavati unaokolo.

Tako sam nekako mislio donedavno. Ko zna, zna. Ko ne zna, ne može mu se objasniti niti treba pokušavati. Ljudi koji sentimentalno prepričavaju prošlost dosadni su i izbjegava ih se. Druga je stvar s ovima koji se prošlošću bave iz profiterskih razloga. Kao što se i u budućnost zagledani drukčije. Nekome danas pričati šta su nam značili Dragan Vikić i njegova “zastava” onda, neporistojno je i prema njemu i prema nama. Tako smo vjerovali u raji preostaloj odonda. Mnogima bi danas bilo smiješno spomenuti suzu u očima tvrdih ljudi one noći s proljeća ‘92. u Skupštini Republike BiH kada je sve krvavo počinjalo, a on se pojavio sa svojom ekipom poput specijalca vanzemaljca da nam kaže i pokaže da nismo u priči koja će ikada biti kriva i izgubljena. I da nismo izgubljeni u svojim nerealnim uvjerenjima i nadanjima.

Teško je onda bilo (pre)živjeti bez vjerovanja u nemoguće. Vikić i njegovi specijalci što su se kao duhovi pojavljivali istovremeno na više mjesta, tako smo ih doživljavali, bili su za nas to nemoguće što nas je držalo. Kao i Zajko i Enver Šehović gore negdje na Žuči, brdu za koje nikada prije nismo čuli. I još mnogi koji se više ne pominju. Vidim danas, da su ostali živi i na njih bi hajka. Druge su vizije o ovom sada imali. Slutili smo da su već tada svojim odnosom prema zastavi koju su nosili bili drukčiji od onih što su se unaprijed preko reda upisivali kao faktor velike sarajevske priče onda i za ubuduće. Njih, i pored zvučnih funkcija, nema u našoj današnjoj nostalgiji prema Gradu onda. Nije ni čudo, jer su dozvolili evo ovo što su “pravednici” u sistemu svekolikih nepravdi smislili protiv čovjeka što nas je čuvao dok smo pjevali o “snovima dok plove, a vatre još gore”.

Takva je i ostala kapitalna razlika među njima, u nama. Bili su oni ubilježeni u razne frizirane historije, ovakve ili onakve, i oni koji su ostali urezani u pamćenje i osjećaj našeg očuvanog digniteta i intimne ljudske sreće jer smo bili dio zajedničkog koda.

Zašto sve ovo danas kada o Draganu Vikiću nema potrebe kazivati mimo onoga što je on sa svojim specijalcima već rekao na način koji nas je istinski činio ljudima, onda. Pa zato što priča o tom njegovom pogledu na svijet, život, zajedničku domovinu i sve ono što nemaju ovi koji kobajagi ganjaju pravdu i istinu preko njega, nije storija o njemu. To je priča o onome ko smo bili onda zajedno pa evo više nismo.

Takozvani grad koji danas može optužiti Dragana Vikića za zločin protiv sebe onda, ili da odšuti tu optužbu praveći se da ne zna o čemu se radi, uz sve drugo nataloženo u ove dvije minule decenije, zaslužio je da se o njemu više ne razmišlja. Sjećanja doista treba ostaviti za onaj grad i godine koje zaslužuju nostalgiju jer se znalo ko je mali a ko veliki i zabune tu nije moglo biti.

Lažnim herojima oduvijek najviše smetaju istinski heroji. To je odavno literatura. Zato i pokušaji rušenja istinskih heroja uvijek mnogo govore o rušiteljima, i o društvu u kojem je to moguće. Sredine koje nisu u stanju da izdrže svoje heroje u normalnim okolnostima moraju da se zabrinu za svoju budućnost. Ako je uopće još imaju. U onom razvaljenom Gradu jesu carevali i kriminalci, ali nisu bili u većini, i nisu to mogli pored Dragana Vikića, njegovih specijalaca MUP-a i građana kojima je on pripadao, a oni pripadali njemu. I koji se eto baš zato sjećaju kako se i u nesreći moglo biti na trenutke sretan i nasmijan. Golemo je bilo tadašnje osjećanje da je sloboda u nama, ako je imamo snage dosegnuti. A imali smo s Draganom Vikićem i njegovom zastavom koju je nosio, čak i kada su mu pokušali skinuti opjevano ime sa nje. Tu nam je slobodu pronosio svaki dan baš onako kako je pjesma kazivala, “…ne razumijem, al u ljubav vjerujem…”

Eto tu neslobodu danas nose u sebi oni koji su i protiv nas što se sjećamo kako smo onda, uz Dragana Vikića, bili slobodni. A evo oslobodili se oni za koje smo vjerovali da su poraženi. Jadan je grad koji nije u stanju da sačuva one koji su ga odbranili od pritajenih “spavača” što su čekali i dočekali pobjedu svojih nesloboda. I to zovu pravdom.

//////////////////////////////////////////////
///////////////////////////////////////

VUČIĆ ZA BN TV: "Ko ne razumije odnos Srba i Bošnjaka ne razumije ni budućnost srpskog naroda"

Bez obzira da li se to dopada ili ne Banjaluci i Sarajevu Srbi sa Bošnjacima moraju da žive u miru i onaj ko ne razumije to ne može razumjeti ni kakva je budućnost i Srbije i srpskog naroda u cjelini, rekao je Vučić za BNTV.

VUČIĆ ZA BN TV: 'Ko ne razumije odnos Srba i Bošnjaka ne razumije ni budućnost srpskog naroda' - 3

Srpski premijer Aleksandar Vučić rekao je danas, u ekskluzivnoj izjavi BN televiziji, da je teško oko političkih tema ujediniti zemlje zapadnog Balkana, ali je važno da su svi saglasni da je ekonomija ono što može da pomjeri region unaprijed umjesto unazad. Kada su u pitanju srpsko-bošnjački odnosi, Vučić je rekao bez obzira da li se to dopada ili ne Banjaluci i Sarajevu Srbi sa Bošnjacima moraju da žive u miru i onaj ko ne razumije to ne može razumjeti ni kakva je budućnost i Srbije i srpskog naroda u cjelini.

 

"Treba da govorimo o transportnoj i saobraćajnoj infrastrukturi, energetskim projektima. Mislim da to svima odgovara i EU tu mora da pokaže veću i značajniju podršku. Mislim da smo oko toga svi saglasni. Oko političkih tema teško da možemo da se saglasimo", rekao je Vučić, nakon samita šefova vlada zemalja zapadnog Balkana, održanog danas u Sarajevu.

Mišljenja je da i EU razumije da mora konačno da se vidi doprinos u kilometrima puteva, auto-puteva, željezničkih pruga, a ne u studijama predizvodljivosti, izvodljivosti...

"Vjerujem da je to korisno i uvijek kada razgovarate to je važno, to je korisno, to je blagorodno, ljekovito, djelotvorno, ali mora da bude više konkretnog i dobro je da smo danas o tome razgovarali", rekao je Vučić.

Komentarišući samit, premijer Srbije je rekao da je bilo varnica između njega i prištinskog premijera Ise Mustafe, precizirajući da mu je rekao da su posljednjih desetak dana napravili pet teških "faulova".

"Najprije želja za formiranjem Vojske Kosova, suprotno Briselskom sporazumu, donošenje rezolucije o prekidu dijaloga sa Beogradom, ne znam šta je smisao, šta hoće i kako hoće da rješavaju probleme, ako ne razgovorom i dijalogom. Zatim, donošenje odluke o otimanju imovine Republike Srbije na Kosovu i evo i danas je EU reagovala protiv toga", rekao je Vučić, dodajući da je portparol EU Maja Kocijančič rekla da je to kompleksno pitanje i da o tome mora u Briselu da se razgovara, da to ne može baš tako kako je neko zamislio.

"Dalje, oni spremaju donošenje još jedne strašne odluke, a to je formiranje Specijalnog odjeljenja za suđenje Srbima. Sve suprotno onome što smo razgovarali u Briselu i ne razumijem čemu tolika nervoza, odjedanput, ali to pokazuje da nekima ne ide onako kako su planirali", rekao je Vučić, navodeći da su tokom prošle noći uhapsili Gradimira Mikića, predsjednika opštine Ranilug, i to zbog toga što je nosio njegove (Vučićeve) plakate.

Naveo je da su protiv Mikića podigli i optužnicu zbog rasne, nacionalne i vjerske mržnje.

"Na tom plakatu je moja slika, a ispod piše `brže, jače, bolje`. Valjda `brže, jače, bolje` izaziva nacionalnu i vjersku mržnju. Sve to je kao normalno. Ne mislim da iko u Evropi to može da podrži. Nemušto su rekli da je to pravo njihove samoproklamovane države. Na to mogu samo da se osmjehnem i nastavim dalje". rekao je srpski premijer.

Upitan da li može uticati da u BiH dođe do neke vrste pomirenja ili bar dijaloga između Srba i Bošnjaka, Vučić je rekao da ne može uticati, naglašavajući značaj odnosa Srba i Bošnjaka za mir i stabilnost u regionu.

"Ne mogu da utičem, ali mogu da govorim ono što mislim i onda kada se to ne dopada nekome u Sarajevu ili u Banjaluci - govorm ono što mislim. Pritom, čini mi se da odmjeravam svaku riječ i svako slovo koje izgovorim o BiH znajući koliko je politički trusno područje. Mislim da to činim na korektan način i znam da na kraju krajeva uvijek platite cijenu, jer niko time nije zadovoljan. Za mene je važno da ljudi ipak žive u miru i mi sa Bošnjacima moramo da živimo u miru. Onaj ko to ne razumije čini mi se da ne razumije ni kakva je budućnost i Srbije i srpskog naroda u cjelini", rekao je Vučić, dodajući da je to i danas rekao na samitu.

"Mi nikome nećemo da dozvolimo da Srbi budu džak za udaranje i to sam dva puta ponovio u svom izlaganju". kazao je Vučić.

Što se tiče bezbjednosti u Sarajevu, kaže da se osjećao bezbjedno i da je zahvalan na gostoprimstvu ljudima.

"Lagao bi kada bi rekao da sam bilo gdje osjetio bilo kakav problem. Čak i ono malo ljudi što me vidjelo, a to je desetine, a ne hiljade, koji su mogli negdje da me vide uvijek su me pristojno, kulturno i vrlo civilizovano pozdravljali. Hvala na gostoprimstvu ljudima". rekao je Vučić.

Kada su u pitanju predsjedničkih izbora u Srbiji i da li očekuje pobjedu u prvom krugu, Vučić je rekao da je moguće ono što narod kaže.

"Dakle, moguće je to, moguće je da izgubim u prvom krugu, moguće u drugom krugu. Deset veoma snažnih kandidata se udružilo i njih desetorica su protiv mene. Da bih pobijedio u prvom krugu treba da dobijem više glasova od njih desetorice zajedno i nevažećih listića, tako da nije to lako i jednostavno, ali ja vjerujem u volju naroda. Vjerujem da narod dobro stvari razumije iako je mnogo teško trpiti to, deset puta po deset laži na dnevnom nivou, jer tu nikakvog programa i plana nema, ali uvjeren sam da će građani Srbije umjeti da donesu pravu odluku", kazao je srpski premijer u ekskluzivnom razgovoru BN televiziji.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45060816

Powered by Blogger.ba