Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

14.03.2017.

DEMOKRATSKA FRONTA UPOZORAVA : PRIJEDLOG HDZ-a UVODI NOVU DISKRIMINACIJU I PREDSTAVLjA NAJGRUBLjU IZDAJU BiH

Demokratska fronta upozorava : Prijedlog HDZ-a uvodi novu diskriminaciju i predstavlja nagrublju izdaju BIH

Mart 14. 2017.


Demokratska fronta se oglasila saopštenjem za javnost u vezi sa prijedlogom HDZ BiH za promjenu Izbornog zakona BiH.

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

– Demokratska fronta želi podsjetiti predlagača i sveukupnu javnost na sljedeće činjenice:

Iznoseći u javnost prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH, vodeći se isključivo Presudom Ustavnog suda BiH broj: U-23/14 po zahtjevu Bože Ljubića na osnovu kojih je Ustavni sud BiH osporio one odredbe Izbornog zakona koje se odnose na način izbora delegata iz kantonalnih skupština u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, HDZ BiH je svjesno zanemario presude Europskog suda za ljudska prava u Strazburu i to: „Sejdić i Finci protiv BiH“, „Zornić protiv BiH“ i „Pilav protiv BiH“.

Podsjećamo da je Europski sud za ljudska prava ustanovljen Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i djeluje u okviru najstarije europske organizacije, Vijeća Europe.

Obveza poštivanja prava i sloboda garantiranih Konvencijom i njenim protokolima u Bosni i Hercegovini nastala već stupanjem na snagu Ustava Bosne i Hercegovine dana 14.12.1995. godine koji u članu II proglašava Konvenciju izravno primjenjivom u Bosni i Hercegovini, dajući joj prioritet nad svim ostalim zakonima.

Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju dana 12.07.2002. godine i tim činom je prihvatila nadležnost Europskog suda za ljudska prava da odlučuje o aplikacijama/zahtjevima bilo koje fizičke osobe, nevladine organizacije, skupine pojedinaca ili druge države članice koji tvrde da su žrtve povrede prava utvrđenih u Konvenciji što ih je počinila Bosna i Hercegovina.

Ratifikacijom Konvencije Bosna i Hercegovina se obvezala i da će se podvrgnuti konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava u svakom sporu u kojem sudjeluje kao stranka. Presuda u kojoj Sud utvrdi da je došlo do povrede prava predstavlja uputu državi na koju se odnosi da osigura poduzimanje određenih korekcijskih mjera kako bi se utvrđena povreda prava ispravila, oštećenom isplatila naknada i spriječilo ponavljanje istih ili sličnih povreda u budućnosti.

Ne umanjujući značaj presude Ustavnog suda BiH, Demokratska fronta upozorava sve političke faktore u zemlji, da pristanak na bilo kakvu raspravu i pregovore kojima se zanemaruju već presuđeni slučajevi diskriminacije Bosne i Hercegovine prema svojim vlastitim građanima, a pogotovo prijedlog HDZ BiH koji pored postojećih sadrži i uvođenje novih diskriminacija predstavlja nagrublju izdaju ove zemlje. Jer referendumsko pitanje iz 1992. godine je glasilo “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – (Bošnjaka) Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”

A svim dobronamjernim ili manje dobronamjernim predlagačima bilo kakvih izmjena Ustava i Izbornog zakona BiH za podsjetnik dajemo sljedeće presude:

1.SEJDIĆ I FINCI PROTIV BIH

2.ZORNIĆ PROTIV BIH

3.PILAV PROTIV BIH – navodi se u saopštenju DF-a.

(Kliker.info-NAP)



















14.03.2017.

JAVNA DEMONSTRACIJA SLOGE : DRAGAN ČOVIĆ I MILORAD DODIK OPTUŽILI BAKIRA IZETBEGOVIĆA ZA KRIZU U BOSNI I HERCEGOVINI !

Javna demonstracija sloge : Čović i Dodik optužili Izetbegovića za krizu u Bosni i Hercegovini !


Mart 14. 2017.



Image result for tudjman milosevic

Image result for tudjman milosevic


Image result for tudjman milosevic

Image result for milosevic dodik fotos

Image result for milosevic dodik fotos

Image result for dragan covic i kolinda grabar

Image result for dragan covic i kolinda grabar

Image result for dragan covic i kolinda grabar

Image result for dragan covic i kolinda grabar



Image result for dragan covic i kolinda grabar
Image result for dragan covic i kolinda grabar
Image result for dragan covic i andrej plenković


http://kliker.info/v2/wp-content/uploads/2017/03/koalicija73.jpg


Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović i predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik optužili su člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića za izigravanje povjerenja i izazivanje krize u Bosni i Hercegovini.

Nakon sastanka u Banjoj Luci, Čović, ujedno i predsjednik HDZ BiH, rekao je da je Izetbegović prekršio Ustav Bosne i Hercegovine i zloupotrijebio ovlasti.

Čović je reagirao na odluku o podnošenju zahtjeva za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, koju nije odobrilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a koju je registrar Suda odbio zaključivši da bh. agent Sakib Softić nema pravni legitimitet.

“Više na sjednicama institucija nema materijala. To dovoljno govori kakav je zastoj u funkcionisanju i odnosima. Do te mjere smo zloupotrijebili, kada je u pitanju BiH, i Predsjedništvo BiH da smo u ime jednog naroda pokušali izigrati svoj narod, mislim konkretno na bošnjački. Pokušalo se predstaviti da se u ime jedne osobe ili stranke predstavi BiH. To se teško mogu razumjeti kao racionalni potezi. Ako je ta odluka bila prije godinu dana, nije se moglo očekivati da će ugledati svjetlo dana”.

“Što se tiče hrvatskog naroda, želimo stvoriti ambijent da jedan narod ne može drugome birati predstavnike.”

Čović je rekao da će po povratku predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladena Ivanića sa službenog puta biti moguće da se sva trojica članova Predsjedništva sastanu i razgovaraju.

“Bit će izuzetno teško nastaviti s povjerenjem dalje”, dodao je Čović.

Dodik: ‘Nema povjerenja’

Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, kazao je: “Izetbegović je ove godine pokazao najviše od svih nas da je BiH u krizi (…) da je BiH pod Izetbegovićem u funkciji degradacije drugih naroda i zajedničkih institucija.”

“BiH je stvorena zbog stranaca, a ne zbog naroda unutra. Povjerenja nema i nikada ga nije bilo. Bakir Izetbegović je to pokazao na najboljem nivou. Njegovo djelovanje traži i krivičnu odgovornost i to se mora definisati. Izetbegović je izgubio svoj kapital, nestalo mu je podrške koje je bilo do sada. Mislim da treba tako da bude, da međunarodna zajednica zaćuti i pusti da se stvari rješavaju ovdje”, poručio je Dodik.

On je dodao da se suverenitet i Ustav moraju poštivati bez ikakvih kalkulacija. “Bošnjački politički vrh je bio prvak svijeta da se to degradira i platit će politički ceh u budućnosti”, kazao je predsjednik RS-a.

Dodik je rekao da “degradacije koje su učinjene moraju biti ispravljene. Politički balans se mora ponovo uspostaviti. On je uspostavljen izvornim Dejtonom.”

“Pitamo Bošnjake ‘Šta je problem, šta hoćete? Da vi birate svima samo svoje podobne?’ Oni hoće da biraju Srbe i Hrvate onako kako oni misle u zajedničkim institucijama. Ne može. Prošlo vrijeme”, rekao je predsjednik RS-a.

“BiH, i ako se raspadne, ne smije da uđe u nasilje… Bilo kakve vrste nasilja, političkog ili nacionalnog, neće biti.”

(Kliker.info-Aljazeera)

////////////////////////////
/////////////////////////////////////

RIJEŠEN DVOGODIŠNJI SPOR: Dogovoreno povećanje akciza na naftu

Fiskalno vijeće BiH danas je jednoglasno dogovorilo da se ide u proceduru izmjene i dopune Zakona o akcizama, koji će pripremiti Savjet ministara i uputiti u parlamentarnu proceduru na prvu narednu sjednicu Predstavničkog doma BiH koja je zakazana za 23. mart ove godine.


RIJEŠEN DVOGODIŠNJI SPOR: Dogovoreno povećanje akciza na naftu

Akcize će obuhvatiti naftu i naftne derivate što znači da bi ovim izmjenama i dopunama došlo do povećanja cijena ovih proizvoda. 

Dogovoreno je i da se PDV koji se bude prikupljao od ovih akciza pravilno raspodijeli između entiteta.

 

Ovu vijest danas su novinarima saopštili Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH i entiteski premijeri Željka Cvijanović i Fadil Novalić.

 

Još jednom su potcrtalI da je to jedan od uslova za aranžman sa MMF-om, te da je rok da sve bude završeno do kraja ovog mjeseca.

 

Ovaj prijedlog zakona je već dva puta obaran u parlamentarnoj proceduri.

///////////////////////

OGNJEN TADIĆ PODNIO OSTAVKU: 'Ne želim da budem dio priče kojom se zloupotrebljava moje ime'

OGNJEN TADIĆ PODNIO OSTAVKU: “Ne želim da budem dio priče kojom se zloupotrebljava moje ime"

////////////////////////////

RIJEŠEN DVOGODIŠNJI SPOR: Dogovoreno povećanje akciza na naftu

RIJEŠEN DVOGODIŠNJI SPOR: Dogovoreno povećanje akciza na naftu

14.03.2017.

ŠTO JE DANAŠNjA HRVATSKA?

Što je današnja Hrvatska?


Tomislav Jakić

Autor
13.3.2017. 



Image result for tomislav jakic

/////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Za Republiku Hrvatsku ovo je trenutak u kojemu se bez pretjerivanja može reći: ili sada, ili nikada. Ovo je prijelomna točka. Ovo je trenutak kada treba jasno i bez ikakvih rezervi reći što je (i kakva je) današnja Hrvatska. Nastavi li se službeni Zagreb izvrdavati pravnim razlozima, budućnost je jasna. Koliko jasna, toliko i mračna. To bi moralo biti jasno svima u Hrvatskoj, oporbi na prvome mjestu. No, to bi moralo postati – napokon - jasno i onima u svijetu koji su se predugo pravili kao da ništa ne čuju i ne vide, onima o kojima je Hrvatska do te mjere ovisna, da je gotovo ravno podsmjehivanju, kada je se opisuje kao neovisnu. Na žalost. I nije to priča o ustašama i partizanima. To je mnogo više od toga. To je ključ naše budućnosti.

...........................................

...........................................................

Ili će Hrvatska priznati da je sljednica ustaške para-države (koju čak ni Vatikan nikada nije priznao!), pa će tako sankcionirati praksu najprije puzajuće, a u posljednje vrijeme i galopirajuće fašizacije, ali i snositi sve konzekvence takvoga svrstavanja na početku 21. stoljeća; ili će prihvatiti da to nije, što znači i priznati svoje stvarne povijesne korjene (što ni na koji način niti umanjuje, niti negira žrtvu i rezultate borbe branitelja u Domovinskom ratu) i početi se ponašati u skladu s time. A to znači – radikalni raskid s povijesnim revizionizmom, priznavanje uloge i mjesta Narodno-oslobodilačke borbe i onih koji su je vodili u povijesti hrvatskoga naroda, kao i svih građana Hrvatske, prihvaćanje sklopa vrijednosti antifašizma (ne prigodničarskoga, nego trajnoga) kao jednoga od temelja današnje Hrvatske i čvrsto svrstavanje u krug demokratskih zemalja koje su (pa i one koje su u Drugome svjetskom ratu bile na strani naci-fašizma) jednom za svagda raskrstile sa svojom prošlošću, odnosno postavile stvari iz svoje prošlosti na mjesto što im pripada.

Piše: Tomislav Jakić

Pitanje na prvi pogled ne samo suvišno, nego i krajnje glupo. Što je današnja Hrvatska? Pa četvrt stoljeća nam govore (mada ih realnost često u tome demantira) kako je Republika Hrvatska neovisna, demokratska i međunarodno priznata država. Ako je tako, a formalno-pravno jest, čemu onda takvo pitanje, čemu sada? Pa eto, događaju se neke čudne stvari koje će ili nagnati hrvatsku politiku da se čvrsto opredijeli za jednu stranu, da definira svoj (politički) identitet, ili da sama sebe definitivno i za sva vremena prokaže kao licemjernu, odnosno da prizna kako je politika ustupila mjesto licemjerju.

Dovedeni smo, svi mi – građani Republike Hrvatske – pred teško rješivu dilemu. Traži se od nas da odgonetnemo je li današnja Hrvatska sljednica one ratne, ustaške para-države što se kitila imenom Nezavsne Države Hrvatske; ili su pak njezini temelji položeni na zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske u Topuskom, što je održano nakon povijesnog zasjedanja ratnog “parlamenta”, Antifašističkog vjeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, održanoga u Jajcu (jedinstveni primjer u cijeloj okupiranoj Evropi), pa je slijedom toga sljednik Jugoslavije. Dilema nije pravna, nego stvarna, a ne bi se postavljala da posredovanjem američke ambasade u Zagrebu u ovdašnje Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova nije stigla skupna tužba nekolicine ljudi iz Sjedinjenih Država koji – zbog progona Židova, Srba i Roma u ustaškoj državi – traže golemu odštetu od današnje Hrvatske, tretirajući je kao njezinu sljednicu, dakle kao sljednicu NDH.

Ministarstvo, očekivano, ni časa nije časilo, nego je odmah odgovorilo kako Republike Hrvatska nije sljednica NDH “što izričito stoji u izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske”. I opet – formalno-pravno to je točno. No, pogleda li se svakodnevni život u Hrvatskoj, slušaju li se izjave ključnih političara koji praktično svakodnevne neofašističke ispade “u najboljoj tradiciji” NDH ili jednostavno ne vide, ili minimiziraju i relativiziraju, preporučujući kako vijestima o njima treba dati prostor na “sedmoj stranici novina ili u desetoj minuti TV Dnevnika”(dok se u stvarnosti ne daje uopće!), nužno se nameće pitanje je li hrvatska politika napravila kopernikanski obrat, ili je naprosto povukla prizeman i proziran pragmatični potez, nadajući se kako nitko neće biti raspoložen da primijeti tu prijevaru. Naime, ako je točno da u izvorišnim osnovama Republike Hrvatske stoji (a stoji!) da je ona zasnovana (i) na temeljima ZAVNOH-a, a nasuprot NDH, što onda s donedavnim ministrom kulture (i dalje vrlo popularnim i utjecajnim članom čelne stranke vladajuće koalicije) koji je javno proglašavao antifašizam floskulom, tvrdeći kako o njemu u Ustavu RH nema ni spomena? Što onda s braniteljskim udrugama (nekima, naravno) koje uporno tvrde kako su branitelji i samo oni stvarali hrvatsku državu koja nikakve veze nema s onom proizašlom iz Narodno-oslobodilačkog rata? Što onda, napokon, s uredno registriranom udrugom koja u svojim programskim načelima traži da se iz Ustava izbaci pozivanje na ZAVNOH (o pitanju kako je takva udruga s takvim načelima koja nisu ništa drugo, nego napad na ustavni poredak RH mogla uopće biti registrirana, sada nećemo)? I što – to ne smijemo nikako zaboraviti – sa svima onima koji antifašističke borce prikazuju kao koljače i ubojice hrvatskoga naroda, koji podižu širom Hrvatske križeve u spomen na žrtve komunističke Jugoslavije, a sada – eto – čak i hrvatsko ministarstvo tvrdi kako Hrvatska nije sljednica NDH?

Dobro, Ministarstvo pokušava biti lukavo, pa ne kaže čija je sljednica onda Hrvatska. Vjerojatno bi se ruka osušila onome tko bi u priopćenju za javnost napisao proskribiranu riječ “Jugoslavija”. No, činjenice su tvrdoglave. Ako današnja Hrvatska nije nastala ni iz čega, a nije, ako nije sljednica NDH, a sada i službeno kaže da nije, pa odakle se onda stvorila? Ostaje samo jedan, jedini odgovor, onaj koji je jasan svakome kojemu uspaljeni nacionalizam, mržnja, netolerancija i uskogrudnost nisu pomutili mozak. Hrvatska je, naime, jedna od država sljednica nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Pa ako je tako, a tako jest, kako ćemo onda nastaviti s demoniziranjem te Jugoslavije, kako ćemo nastaviti prikazivati one koji su položili temelje novije hrvatske državnosti kao zločince i ubojice vlastitoga naroda, kako ćemo i dalje reciklirati nebulozu o vođi antifašističke borbe i jednom od najistaknutijih svjetskih državnika druge polovice 20. stoljeća kao o čovjeku s popisa “deset mega-ubojica” toga istoga stoljeća? Kako ćemo se suočavati s posljedicama “nedemokratskih režima”, a to je formula kojom premijer nastoji izjednačiti naci-fašizam i njegovu “državu” s komunizmom i federacijom stvorenom pod vodstvom komunista, a u kojoj je Hrvatska, kao federalna jedinica, bila definirana kao država? Nije valjda da ćemo se zbog nekoliko bijednih milijardi dolara (a toliko se tužbom traži) odreći onoga što je postao “život naš svagdanji”? Da ćemo odjednom početi primjećivati neoustaške incidente (koji odavno više nisu samo to), da ćemo ih početi čak i sankcionirati, i to ne kao “remećenje  javnog reda i mira”, da ćemo odjednom početi “čuti” urlike raspomamljene mase na nogometnim stadionima što ih naše nacionalne televizije u pravilu ne čuju, ili eufemistički opisuju kao “neprimjerene poklike”? Nije valjda da ćemo se tako lako odreći “heroja, mučenika i šehida”, onih za koje podnositelji tužbe u Sjedinjenim Državama tvrde da su udarili temelje današnje Hrvatske? Zar ćemo se odreći povijesnoga revizionizma baš kada nam je tako dobro krenulo, pogotovo na području obrazovanja, publicistike i medija?

Dilema je teška. Ona definitivno nije pravna, jer s te točke gledišta sve je jasno, sve je uvijek i bilo jasno. Dilema nije ni povijesna, jer su se povjesničari, ili oni koji se takvima izdaju (čast zaista rijetkim izuzecima), pretvorili u udvorice i sluge politike. Dilema je samo i jedino politička i zato je samo i jedino politika može razriješiti. Ili će Hrvatska priznati da je sljednica ustaške para-države (koju čak ni Vatikan nikada nije priznao!), pa će tako sankcionirati praksu najprije puzajuće, a u posljednje vrijeme i galopirajuće fašizacije, ali i snositi sve konzekvence takvoga svrstavanja na početku 21. stoljeća; ili će prihvatiti da to nije, što znači i priznati svoje stvarne povijesne korjene (što ni na koji način niti umanjuje, niti negira žrtvu i rezultate borbe branitelja u Domovinskom ratu) i početi se ponašati u skladu s time. A to znači – radikalni raskid s povijesnim revizionizmom, priznavanje uloge i mjesta Narodno-oslobodilačke borbe i onih koji su je vodili u povijesti hrvatskoga naroda, kao i svih građana Hrvatske, prihvaćanje sklopa vrijednosti antifašizma (ne prigodničarskoga, nego trajnoga) kao jednoga od temelja današnje Hrvatske i čvrsto svrstavanje u krug demokratskih zemalja koje su (pa i one koje su u Drugome svjetskom ratu bile na strani naci-fašizma) jednom za svagda raskrstile sa svojom prošlošću, odnosno postavile stvari iz svoje prošlosti na mjesto što im pripada.

Za Republiku Hrvatsku ovo je trenutak u kojemu se bez pretjerivanja može reći: ili sada, ili nikada. Ovo je prijelomna točka. Ovo je trenutak kada treba jasno i bez ikakvih rezervi reći što je (i kakva je) današnja Hrvatska. Nastavi li se službeni Zagreb izvrdavati pravnim razlozima, budućnost je jasna. Koliko jasna, toliko i mračna. To bi moralo biti jasno svima u Hrvatskoj, oporbi na prvome mjestu. No, to bi moralo postati – napokon – jasno i onima u svijetu koji su se predugo pravili kao da ništa ne čuju i ne vide, onima o kojima je Hrvatska do te mjere ovisna, da je gotovo ravno podsmjehivanju, kada je se opisuje kao neovisnu. Na žalost.

I nije to priča o ustašama i partizanima. To je mnogo više od toga. To je ključ naše budućnosti.














14.03.2017.

HASAN NUHANOVIĆ : TURCI, SRBI, HOLANDIJA I GENOCID U SREBRENICI

Hasan Nuhanović :Turci, Srbi, Holandija i genocid u Srebrenici

Mart 14. 2017.


Hasan Nuhanović preživio je genocid u Srebrenici, u kojem su ubijeni njegovi roditelji i brat. Do pada Srebrenice radio je kao prevodilac za pripadnike UNPROFOR-a. Tužio je Holandiju jer njihovi vojnici nisu zaštitili civile. Dobio je presudu. Objavio je brojne tekstove o genocidu u Srebrenici. Za N1 piše o Turskoj, Holandiji, Srbiji i genocidu.

Jutros uz kafu pogledam šta ima na Facebooku, kao i obično. Pročitam da je Avaz objavio tweet turskog dopisnika iz New Yorka:
Dopisnik državne televizije Turske (TRT) iz New Yorka, Kahraman Haliscelik, optužio je Holandiju da je namjerno organizirala genocid u Srebrenici. On je napisao na svom twitter profilu kako je do sada (do eskaliranja tenzija između Holandije i Turske) mislilo da Srebrenica nije namjerno organizirana.

Svi smo sve ovo vrijeme mislili da Srebrenica nije namjerno organizirana. Sada je jasno da su Holanđani htjeli da očiste Evropu od muslimana“, napisao je Haliscelik.“

Ma nemoj.

Bravo Haliscelik, trebao bih ja, kao, sada da uskliknem. Pogodio si u sridu. Ali, ja ne uskličem već reagujem u ime onih mrtvih i u svoje ime, odnosno u ime onih koji su preživjeli. Imam na to pravo.

Nisi Haliscelik pogodio ništa. Samo si zloupotrijebio genocid u Srebrenici, odnosno genocid nad Bošnjacima, građanima BiH, koji je počinila Vojska i Policija Republike Srpske, Srbija (a Boga mi i Crna Gora) da povučeš pogrešnu moralnu tangentu između aktuelnih dešavanja u Holandiji, odnosno Turskoj i onoga što je nad Bošnjacima počinjeno u periodu 1992-1995. godina, a što je ovih dana, na jedan ili drugi način, tema svih medija kroz diskusiju o (neuspjeloj) reviziji.

Moj prvi komentar, na Facebooku, je bio sljedeći: Znači, da je avion ministra vanjskih poslova Turske sletio na aerodrom u Holandiji, Holandija ne bi bila prozvana odgovornom za Srebrenički genocid, odnosno, kako ovaj novinar kaže, za “čišćenje muslimana iz Evrope”.

Stav ovog turskog novinara o ulozi Holandije u genocidu u Srebenici je, znači, zavisio od toga da li će avion sletjeti ili neće.

Možda sam trebao stati tu, na tom komentaru, i ne napisati više ništa. To bi vidjelo nekoliko stotina ljudi, i dobio bih nekoliko desetina lajkova. Ali, nešto me iznutra natjeralo da napišem još koju rečenicu o toj temi.

Prvo, mi, Bošnjaci, sa događajima u Holandiji, odnosno sa onim što se dešava između Turske i Holandije nemamo ama baš ništa.
Da, mi jesmo i muslimani, i tu je ovaj turski novinar jedino u pravu. Sve ostalo što je napisao je čisti oportunizam da aktuelne političke razmirice između Turske i Holandije poveže sa (neki se Bošnjaci sa ovim neće složiti) najvećom ranom Bošnjaka kada je u pitanju genocid 1992-1995.

Prošle godine sam, kao i svake druge, bio u Potočarima i pred kraj dženaze dok su mezarevi žrtava još bili zatrpavani lopatama sasušene zemlje, pozvan da se popnem na podij za medije i da uživo za TRT dam neku izjavu. Rekao sam, između ostalog, sljedeće: „…jula 1995. krik majki Srebrenice je odjekivao do neba. Svijet je zatvorio oči i pokrio uši. Ne znam da li je Turska čula ovaj krik“. Tu negdje se taj moj kratki intervju i završio.

Danas, više od 22 godine nakon genocida u Srebrenici, imamo, kada su u pitanju neki od turskih novinara, direktnu poveznicu između kordona holandske policije sa psima i holandsko-turskih (ili obrnuto) demonstranata sa Srebreničkim genocidom.

Još dok sam bio u Srebrenici tokom rata, ali puno više nakon rata, na Youtubeu sam vidio brojne snimke generala Vojske Republike Srpske sa linija fronta. Oni, tako, stoje ispred kamera srpskih medija, ispred svojih rovova, i kažu: “Nekoliko stotina metara ispred nas nalaze se turski položaji…“

Da turski položaji. Nekada su se i zeznuli pa rekli – položaji muslimanske vojske, ali nikada nisu rekli položaji Armije BiH. Znači, sudeći prema izvještajima srpskih medija u periodu 1992-1995. Vojska Republike Srpske je ratovala sa turskom vojskom.

Ja ne bih rekao da je Srpska vojska ratovala sa Turskom vojskom jer bi se, valjda, među ubijenim, ili zarobljenim vojnicima Armije BiH našli Turci. Ja tu vidim samo naše Bošnje.

Snimak generala Mladića 11. jula, ispred Robne kuće u Srebrenici, je obišao cijeli svijet. Mladić za kamere kaže kako Srebenicu poklanja srpskom narodu i kako je došao momenat “da se osvetimo Turcima“.

I onda Mladić ubije 8372 Bošnjaka i ni jednog Turčina.

Turska je, tada, kao i ranije, kao članica NATO-a imala više od milion vojnika. Toliko ima i sada.

Pitao sam Turke, još prvih godina nakon rata, da li je moguće da Turska nije vidjela taj snimak sa izjavom generala Mladića, i zašto nije prema Beogradu uputila barem jednu protestnu diplomatsku notu.

Ako neko pronađe takvu diplomatsku notu neka mi je pokaže.

Naravno, sreo sam na desetine Turaka nakon rata koji su rekli da nikada neće prežaliti što Turska nije učinila više da spriječi genocid nad Bošnjacima, ili barem onaj iz jula 1995. godine koji je cijeli svijet posmatrao – jer se dogodio nad stanovnicima zaštićene zone UN, za koji niko, kako Amerika, Evropa, tako ni Turska, ne može reći da se nije mogao očekivati.

Obični Turci iskreno, ljudski, izražavaju žaljenje što nije učinjeno više.

Prije nekoliko godina, čitajući članak o investicijama Turske na Balkanu, pronađem informaciju da su turska ulaganja u Hrvatskoj deset puta veća nego u BiH, a u Srbiji šest puta veća nego u BiH.

Ja se u ekonomiju i biznis ne razumijem i ovi podaci su, vjerovatno, vezani za zakonitosti koje vladaju svjetskim tržištem. Ali, kao Bosanac, i kao Bošnjak, pitao sam se je li to zaista to i kako je moguće da i danas mnogi srpski i hrvatski političari kada odu na zapad ukazuju na opasnost od islamskog fundamentalizma i radikalizacije bosanskih muslimana, a da istovremeno nemaju problem sa tim da Ujedinjeni Arapski Emirati kompaniju JAT podignu iz finansijske dubioze ulažući u novu kompaniju Air Serbia stotine miliona dolara, ili Beograd na vodi koji će, kažu, koštati preko milijardu arapskih dolara ili neke druge investicije – muslimanskih, ili islamskih dolara.

Čitam kako Turska u Nišu otvara fabriku koja će zaposliti nekoliko hiljada radnika, prije nekoliko sedmica.

Ja nemam problem sa tim i pozdravljam svaku investiciju i svaku inicijativu da se ovaj region okrene ekonomiji i da potisne traumu iz 90-ih. Mladiće i djevojke, u Srbiji i BiH, više zanima ta tema od teme kao što je genocid u Srebrenici. No, ovo bi bila neka druga tema i sad bih se trebao vratiti na ono zbog čega pišem ovaj tekst a to je odnos Turske i Turaka prema genocidu nad Bošnjacima, i njegovo oportunističko povezivanja sa pitanjima koja nemaju nikakve direktne veze sa događajima iz 90-ih.

Odmah nakon Dejtona, razgovarao sam sa jednim oficirom američke vojske koja je tek pristizala u bazu Dubrave kod Tuzle. Pomenuo sam Tursku i on je rekao da je prema doktrini NATO-a tokom Hladnog rata Turska, kao NATO članica, u slučaju otvorenog rata sa Sovjetskim savezom, imala zadatak da sa svojom armijom od milion vojnika na sebe preuzme 25% udara Sovjetske armije. Dakle, jednu četvrinu, dok bi sve ostale članice NATO-a na sebe preuzele 75% snaga Sovjetske armije.

Bio sam iznenađen jer nisam znao da je Turska imala tako važnu ulogu unutar NATO-a.

Pa zar Turska nije mogla ovu činjenicu iskoristiti da zauzme stav prema Britaniji, Francuskoj, Americi i da kaže – insistiramo da spriječite genocid i etničko čišćenje nad Bošnjacima, nad „našom braćom“?!

No, to je bila utopija kao što je utopija bila nada naivnih Bošnjaka da će islamski svijet, odnosno OPEC, iskoristiti svoju moć i prema zapadu zauzeti jedinstven stav – da će “zavrnuti pipu” ako se nad Bošnjacima ne zaustavi genocid. Od čega bi onda arapski šeici kupovali zlatne Ferarije?

Kao, stotine miliona Arapa će sebi ukinuti glavni prihod da bi natjerali svijet, odnosno zapad, da vojno interveniše kako bi se zaustavio genocid nad dva miliona Bošnjaka.

Radeći sa UNPROFOR-om u toku jednog ratnog perioda u Srebrenici, imao sam priliku da razgovaram sa desetinama oficira koji su u misiju došli iz „muslimanskih zemalja“. Jedna od prvih stvari koje su mi rekli bila je – da ljudi u njihovim zemljama, do ovog rata, nisu uopšte čuli da u Evropi, dakle u Bosni, postoje neki muslimani. Čuli su za Tita, za pokret nesvrstanih, itd, ali ne da je u Jugoslaviji živio neki muslimanski narod.

Ali, zato je srbijanska diplomatija, tokom i nakon rata, iskoristila sve one odnose koje je Tito uspostavio sa članicama pokreta nesvrstanih među kojima su bile desetine zemalja islamskog svijeta.

To je srbijanska diplomatija radila i nakon rata i radi i danas. Vuk Jeremić je, u svoje vrijeme kao ministar vanjskih poslova Srbije, avionom za pola godine obišao preko 120 zemalja (prema sopstvenoj izjavi) lobirajući da se poboljša imidž Srbije unutar UN-a, kao i uopšte u svijetu. Možda niste upratili, ali u tom periodu on je, tokom posjete Iranu, isposlovao glas Irana u UN-u kako bi se Srbija, preko neke rezolucije, oslobodila tereta prošlosti. Da, baš onog Irana za koji mislimo da je na „našoj strani“.

U vrijeme totalnog embarga prema Iraku desila se afera “Orao”. Za one koji su zaboravili, postrojenja za izradu rezervnih dijelova za MIG-ove, neposredno prije Dejtona, iz Rajlovca i nekih drugih lokacija, preseljena na teritoriju Republike Srpske. I tako je Republika Srpska bila ta koja je prekršila taj embargo, tako važan Americi, pa je preko jedne firme iz Beograda Sadamu Huseinu prodavala rezervne dijelove za MIG-ove.

A Amerika je Irak optužila da podržava Al-Qaidu i sa tim je razlogom i napala i okupirala Irak. Znači, Republika Srpska je, kroz aferu “Orao”, bila indirektni saučesnik Iraka protiv Amerike, odnosno cijelog svijeta. Ko o tome danas uopšte govori?!

Prije nekih petnaestak godina čitao sam izvještaj organizacije Human Rights Watch, čije sjedište je u Americi, u kojem je crno na bijelo pisalo da je Republika Srpska, tokom rata 90-ih godina, u fabrici u Vogošći proizvela nekoliko stotina hiljada granata za minobacač kalibra 120 mm – koje je prodala Sadamu Huseinu u Irak.

Svijet nije crno-bijeli, ne dijeli se na zapad i na istok, na jug i sjever (osim kad je u pitanju jaz između juga i sjevera u smislu raspodjele svjetskog bogatstva), ne dijeli se na muslimane i ne-muslimane, kao što tvrdi Samuel Hungtingon – u svojoj knjizi “Sukob civilizacija”.

Svijet je, kao što je uvijek i bio, uslovljen interesima velikog kapitala. Kapital ne poznaje emocije, pa ni religije. Njemu su važne samo cifre. Mi imamo prijatelje u svijetu, mi nismo potpuno sami. Među tim prijateljima je i turski narod, kao što imamo prijatelje i na zapadu – Americi, zapadnoj Evropi.

Ali, ako bude došlo do toga da naši životi, životi naše djece, budu u pitanju, možemo se osloniti samo na sebe i ni na koga drugoga, kao što je bio slučaj i 90-ih.

Ja znam svaki detalj u vezi sa ulogom Holandije u genocidu u Srebrenici, ali i sa ulogom UN-a, a znam i puno detalja u vezi sa ulogom Zapada, odnosno SAD, Francuske, Velike Britanije.

Trebalo mi je deset godina da na sudu u Holandiji dokažem odgovornost Holandije i kroz taj slučaj i odgovornost UN-a. U sudnici sam bio sam – nije bilo ni jednog Bosanca niti Turčina na desetinama ročišta i sudskih rasprava koje su se odvijale na tom sudu. Pored mene je bila jedino jedna mala grupa članova holandske nevladine organizacije, njih četvero-petero – i rekao sam im to puno puta: zbog vas ja nisam potpuno izgubio vjeru u čovječanstvo i čovječnost.

Zato, neka Turska sa Holandijom rješava svoje probleme a nas, odnosno genocid u Srebrenici, neka ostave na miru.

















14.03.2017.

AKADEMIK RUSMIR MAHMUTOVIĆ: GLEDAO SAM IZVJEŠTAJ O EKSPERIMENTU PODJELE BiH, NIJE USPIO !

Akademik Rusmir Mahmutćehajić u Pressingu : Gledao sam izvještaj o eksperimentu podjele BiH, nije uspio !


Mart 13. 2017.


Predsjednik međunarodnog foruma Bosna i nekadašnji potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine Rusmir Mahmutćehajić bio je ekskluzivni gost Pressinga na N1. Tokom gostovanja na N1 objasnio je zašto se sredinom 1993. godine razišao sa Alijom Izetbegovićem i SDA.

“Početkom devedesetih, do drugog dijela 1993. godine to su bile godine očaja, stradanja, prijetnji, u takvim okolnostima, progonima, silovanjima – nije jednostavno sačuvati razbor. Nije jednostavno donositi odluke. Moje mišljenje je bilo da nametanja rješenja o etničkoj podjeli BiH, i formiranja komada zemlje za muslimane – smatrao sam da je prihvatanje toga put u propast”, kazao je.

“Politički vrh BiH, odnosno Alija Izetbegović bio je snažno pritisnut. Ja sam rekao tada, kada bih prosio komad hljeba, na to nisam mogao pristati, zato što mislim da je to propast i lažno rješenje”, ispričao je Mahmutćehajić.

“Ideja da se bosanski narod može posrbiti, pohrvatiti, da se svede na geto je stara ideja. Ta ideja ponovo vaskrsava – a to je dio pometnje i nedostatka razgovora”, ocijenio je gost Pressinga.

Ima li spremnosti pojedinih bošnjačkih lidera da pristanu na to danas?

“Bit će onih koji će pristati na to, koji su potkupljivi. Ne može postojati nikakva politička volja da donese tu odluku”, tvrdio je Mahmutćehajić u programu N1.

Dolaze kritike od predstavnika Srba i Hrvata da Bošnjaci žele vladati BiH?

“Da Bošnjaci žele svoju državu, to je nužno. To je potrebno. Ne mogu drugačije opstati kao politički narod. Njima se nudi komadanje države kao alternativa, a njihova politika mora biti takva da nije ni anti-srpska, ni anti-hrvatska, ni anti-jevreska i tako dalje”, izjavio je Mahmutćehajić za N1.

Utvrdio je da je politika bosanskog mišljenja potrebnija od zraka i vode.

A da li je Bosna fantom država?

“Postoje te konstrukcije da BiH nikada nije postojala, da nema kulturu, tradiciju, historiju… Možete svašta čuti, i ne samo to – svirke topova i mitraljeza idu uz te tvrdnje. Razaratelji Bosne hoće to”.

Ispričao je kako je istraživao jednog uglednog čovjeka, kojem je 1939. godine nuđeno “šta zine dobit će”, samo neka to ne bude u Sarajevu. Kazao je da i dan danas postoje takve vrste djelovanja.

“Ivo Banac kaže da je problem ovog područja rekonstruiranje velikosrpske politike. A ona je anti-srpska, i bosanskim Srbima neće donijeti ništa dobro”. To kaže uz tvrdnju da se mora razoriti pravni subjektivitet BiH, pa se zbog toga kupuju kolaboracionisti unutar bošnjačkog korpusa.

Rijetko dajete intervjue?

“Nije riječ o ilegali, već o legali. Nastojanju da ključna pitanja istražujem, da se njim bavim. U tom razdoblju u kojem sa izbjegavao davati intervju, napisao sam knjige, izdavao ih u svijetu…”, kazao je Mahmutćehajić na početku razovora. Kako kaže, nastala je kultura antibosanstva, a politika je estetizirana.

“Nacionalnista nikako, zagovornik bosanstva kao velike ideje i svega što je u vezi s time. Šta mi podrazumijevamo pod Bosnom, bosanstvom i bošnjaštvom? Bosna je dugotrajni veliki pothvat. Bosanstvo je oblik kulture individulanog. Bosanstvo i bošnjaštvo su bili sinonimi.  Bosanstvo je integralna slika društva koje mora otvoriti prostor za prava pojedinačanog čovjeka”, poručio je Mahmutćehajić.

Dodaje da je suština nacionalizama jedna te ista, te da su to moderne ideologije koje se temelje na postavci.

“Opasna i razorna ideologija. Da li mislite da bošnjačka nacionalna elita ima ikakve veze sa narodom? Da li je nešto drugačije sa srpskim, hrvatskim nacionalizomom…? To je jedna od varki kojima se Bošnjaci samozavaravaju. Bošnjaštvo bez bosanstva se mora stropoštati u autizam, getoizam, isključivanje drugih”.

Šta je rješenje?

“Stanje u kojem se nalazimo, ljudi BiH, ono se čini svima užasnim. Ljudi su prepadnuti, u nekoj vrsti nesigurnsoti i pometenosti. Da li je ranije nekad bilo manje lošije nego danas? Kontinuitet lošeg. 1918. godine u svim oblicima Bosna, bošnjaštvo nestaje. Dolazi komunističko razdoblje u kojem je BiH svedena na teritoriju. Nije moguće posrbiti i pohrvatiti bosanski narod. Komunisti pred nemogućnošću da riješe to pitanje priznaju muslimansku naciju. Mi danas prvi put u historiji imamo suverenu državu u modernim kategorijama. Ta država je prepreka, ono što mrze nacionalisti”, poručio je Mahmutćehajić.

U prošloj emisiji akademik Ferid Muhić je rekao da je bošnjačka fildžan država moguća na prostoru BiH?

“Nažalost, takva tvrdnja je istovjetna onome što su govorili Milošević, Tuđman, Karadžić… Guranje Bošnjaka nije išlo samo procesima genocida, topovima oko Sarajeva. Išlo je i drugim metodama, propaganda, potkupljivanje… Bošnjačka pamet je razvučena pamet”, tvrdi Mahmutćehajić.

Da li je moguća bošnjačka država?

“Nemoguća, kako bi? Neka neko iznese to. Bio sam u prilici da gledam izvještaj o jednom takvom eksperimentu. Rekli su im da naprave podjelu Bosne. Ti su mladići rekli svom profesoru da to nije moguće”.

Kad se tome prisustvovali?

“Prije deset godina. Ja sam to trista puta čuo”.

Dugo ste važili za drugog u Bošnjaka, odmah iza Alije Izetbegovića. Ako bi Bošnjaci pristali na podjelu, zašto se ginulo?

“To je put u propast bošnjačkog naroda, put u provaliju. Potrebne su brojne rekostrukcije unutar bošnjačkog naroda”.

Šta je bosanski narod?

Bosanski narod je danas svjetska kategorija. To je onaj narod koji na granici pokazuje pasoš svoje države. To je veliko pitanje. Istražio sam programe stranaka, bavim se time. Za svaku bi mogao iznijeti anatomiju. Bosanski narod ima sve pretpostavke u svojoj historiji za političko osvješćenje na način da se bosanska država afirmira na svjetskoj pozornici”.

Da li ste usamljeni u toj priči?

“Ja ne znam koliko se za zadnjem popisu izjasnilo kao Bosanci. Međutim, nije problem u tome, nije bitno koliko ljudi zagovara ideju, ali ovo je jedina ideja koja može osigurati budućnost. Bosanstvo je bilo tabuizirana tema. Bosanstvo je bilo prokazano. Ovdje je prije svega pitanje društvene pravde koja obuhvata ljude kao takve”.

(Kliker.info-N1)

////////////////////
///////////////////////////////////
  Hrvatski odvjetnik Anto Nobilo : Hrvatska bi se mogla suočiti sa mračnom prošlošću,a Čovićev argument zašto nije podržao

/////////////////////////


GOVEDARICA SPUSTIO DODIKU: 'Ako je neko vazal, onda je to Dodik - on je na vlast došao uz podršku američkih tenkova'!

PRVO JE OGULIŠ...: Pokazala je kako se jede banana, a usput i bujne ...

//////////////

ERDOGAN: Mi već znamo za nisku moralnost Holanđana, vidjeli smo genocid u Srebrenici

Mi već znamo za nisku moralnost Holanđana, vidjeli smo genocid u ...

//////////////////////////////

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48893001

Powered by Blogger.ba