Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

11.03.2017.

GENERALI, POSLIJE GENOCIDA

GENERALI, POSLIJE GENOCIDA:  Da li bi Karadžić, Boban i Abdić 1993. podržali tužbu Bosne i Hercegovine protiv SRJ?!

Mladen Ivanić se na pitanje o ustupanju vojne imovine za snimanje filma o Gotovini, kojeg, inače, Srbi terete za ratne zločine, odmahujući glavom samo nasmijao



GENERALI, POSLIJE GENOCIDA:  Da li bi Karadžić, Boban i Abdić 1993. podržali tužbu Bosne i Hercegovine protiv SRJ?!

Piše: SENAD AVDIĆ


Mediji su ove nedjelje objavili da je hrvatska Vlada ustupila  "materijalno-tehnička sredstva", avione, topove, municiju, uniforme ...za potrebe snimanja filma "General" koji o djelu i liku generala Ante Gotovine snima režiser Antun Vrdoljak na brojnim lokacijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.  Materijalno-tehnička sredstva, u manjem obimu, dakako, Vrdoljakovoj produkciji su stavljena na raspolaganje i tokom snimanja dijelova njegove visokobudžetne generalske filmske epopeje u Bosni i Hercegovini.

 

 

MARIN LE- PENDEŠ


Budući da oružje drugih država, pa ni za potrebe filmskih setova, ne može prelaziti granice BiH, Vrdoljaku su na raspolaganje stavljena oruđa i oružja u vlasništvu Ministarstva obrane BiH. Odluku je, navodno, bez suglasnosti sa suradnicima i konsultacija sa Predsjedništvom BiH kao Vrhovnom komandom, odobrila HDZ-ova ministrica odbrane Marina Pendeš. Nije se potrudila provesti proceduru koju je Vrdoljak morao proći u Hrvatskoj.

Može li ovakvu odluku, o nenamjenskoj upotrebi imovine Bosne i Hercegovine, donijeti ministrica bez ikakvih konzultacija sa Vrhovnom komandom, dakle Predsjedništvom BiH? Nedavni sličan  primjer govori da ne može. Prije tri godine uskraćena je slična logistička podrška produkciji filma "Na mliječnom putu" Emira Kusturice koji je sniman u Hercegovini. Predsjedništvo BiH, na inicijativu Željka Komšića i uz podršku Bakira Izetbegovića, odbilo je Kusturičin zahtjev za "rentanjem" ovdašnjih tenkova, topova, vojnih objekata..

Mladen Ivanić se na pitanje o ustupanju vojne imovine za snimanje filma o Gotovini, kojeg, inače, Srbi terete za ratne zločine, odmahujući glavom samo nasmijao. Uzvratio je tako uslugu Draganu Čoviću koji se isto tako benevolentno i darežljivo ponio kada je pedesetak živih vojnika Oružanih snaga BiH dvotrećinskom većinom u Predsjedništvu iznajmljeno  Ivaniću za uprizorenje antiustavnog dramskog komada - Dan Republike Srpske, devetog januara u Banjoj Luci.

Uostalom, nije Ivanić sitničarenjem oko nekoliko tenkova, topova, topovskih udara, pirotehnike, želio provocirati  dobru volju i remetiti stvaralački mir hrvatskog kolege Dragana Čovića koji je baš tih dana pisao pismo Međunarodnom sudu pravde u kojem se ograđuje od Bakira Izetbegovića, a pridružuje Ivaniću glede revizije presude protiv Srbije.

Fundamentalna, neoprostiva i nepopravljiva  greška sa zahtjevom za reviziju presude BiH protiv Srbije, iz koje su poslije logičnim slijedom, izrastala sve druge nevolje, greške i krivi potezi, jeste što je podnesena kasno i što je bila slijepa na krajnje nepovoljan politički kontekst!

Bakir Izetbegović, i otužna, ali arogantna  ekipa njegovih (s pravom!) anonimnih savjetnika i suflera, smetnuli su sa uma činjenicu da agent BiH u tužbi protiv Srbije Sakib Softić ne bi bio izabran ni 2002.godine da nekoliko mjeseci ranije nije uhapšen i smijenjen Ante Jelavić, a na njegovo mjesto došao (izborom u Parlamentu BiH) pokojni SDP-ovac Jozo Križanović.

 

ŠTA BI BILO DA JE SVEGA BILO?


Zahtjev za reviziju presude trebalo je pokrenuti onda kada je raspored političkih snaga u Predsjedništvu BiH to omogućavao, s jedne, i kada su se pojavili novi dokazi, nepoznati u vrijeme izricanja presude, dakle 2007.godine. Prije toga je Predsjedništvo BiH, kako je postavilo, tako je trebalo i smijeniti Softića i imenovati nekog ozbiljnog  agenta.

Da budem precizan: zahtjev za reviziju presude, uz novog, kredibilnijeg agenta sa svježim legitimitetom kojeg bi  dobio od dvojice članova  Predsjedništva BiH (Komšića i Izetbegovića) trebalo je pokrenuti najkasnije šest mjeseci nakon objavljivanja ratnih Dnevnika Ratka Mladića, dakle najkasnije do kraja 2012.godine.

Naravno da je upitno da li bi novi dokazi u ulozi Srbije u srebreničkom genocidu koje sadrže Mladićevi dnevnici bili dostatni za reviziju presude Međunarodnog suda pravde, ali sasvim sigurno da bi,  da su na vrijeme upućeni,  "dogurali" dalje od kancelarije registrara Suda.

Uostalom,  bio bi elementarni demokratski red,  pitanje kako  odgovornosti tako i pristojnosti, da se sada kada je zahtjev za reviziju "vraćen sa portirnice" objelodani sadržaj dokumenata koji su predati Međunarodnom sudu pravde prije 15-ak dana. Koji su to novi dokazi koji su se pojavili u zadnjih pola godine, da li su novi i jesu li uopće dokazi iz kojih bi mogla pokrenuti revizija presude?!

Prije pola godine Božo Ljubić, zastupnik u Hrvatskom saboru,  kritizirao je Vladu Hrvatske zbog nonšalantnog odnosa prema Hrvatima koji u Haagu čekaju izricanje drugostupanjske presude za zločine u Bosni i Hercegovini. "Ukoliko se potvrdi prvostupanjska presuda prema kojoj je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, prijeti opasnost da Hrvatska bude tužena pred Međunardnim sudom pravde u Haagu", paničario je Ljubić.

 

 

SPAŠAVANJE VOJNIKA RATKA


Njegova kritika je ozbiljno shvaćena, pa je ubrzo Ante Šprlje, ministar pravde Hrvatske, posjetio Haag i tražio da Hrvatska u suđenju Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću...dobije status "prijatelja Suda", što je kasnije Sud odbacio. Mislite li da ta "sitnica" nema nikakve veze sa Čovićevim držanjem oko revizije presude, grdno se varate, naivni ste, površni i nedostojni  kao oni koji su  gurali reviziju kampanjski, stihijski,  isključivo "na patriotski pogon".
 
Tražiti (i dobiti) suglasnost  Ivanića i Čovića u reviziji presude protiv Srbije za genocid podjednako je cinično kao da je Alija Izetebgović 1993. za tužbu protiv tadašnje SRJ tražio saglasnost Radovana Karadžića, Mate Bobana. Da, svakako,  i Fikreta Abdića - on je tada još uvijek bio član Predsjedništva BiH, dakle imao je snažniji legitimitet nego što ga danas ima njegov oponašatelj Frahrudin Radončić.

U svojim dnevnicima Ratko Mladić piše kako se sa tadašnjim  i sadašnjim kolegom generalom HVO-a Slobodanom Praljkom dogovarao o  posuđivanju i razmjeni oružja; pravog, a ne ovog filmskog koje su Ivanić i Čović posudili Antunu Vrdoljaku za film o Anti Gotovini.
 
















Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45394821

Powered by Blogger.ba