Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

11.03.2017.

MEHMED PARGAN : KO JE KRIV ZA ODBIJANjE ZAHTJEVA ZA REVIZIJU PRESUDE PROTIV SRBIJE

Mehmed Pargan : Ko je kriv za odbijanje zahtjeva za Reviziju

Mart 11. 2017.


//////////////////////////////////

Image result for milosevic i dodik fotos
Image result for milosevic i dodik fotos


Image result for milosevic i dodik fotos


Image result for milosevic i dodik fotos


Image result for milosevic i dodik fotos


Image result for milosevic i dodik fotos


Image result for milosevic i dodik fotos


Image result for milosevic i dodik fotos


Palata mira u Hagu

//////////////////////////////////

Zahtjev za provođenje Revizije presude Bosne i Hercegovine protiv Srbije za Genocid formalno je okončana priča. Međunarodni sud pravde u Den Hagu odbacio je u četvrtak, 9. marta 2017. godine Zahtjev zbog nelegitimnosti bosanskohercegovačkog agenta. Ova odluka Suda je izazvala čitavu buru negodovanja i produbila je političku krizu, u čijem se žarištu našao Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Piše : Mehmed Pargan (Podrinje.online)

U ovom tekstu donosimo izjave i stavove brojnih političkih i javnih ličnosti, kako bismo rasvijetlili kompletnu priču o reviziji tužbe i njenom odbacivanju.

Status Sakiba Softića, agenta Bosne i Hercegovine u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije, bio je temeljno proceduralno pitanje oko koga su se vodile sve rasprave. Mladen Ivanić, srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, još u julu prošle godine samoinicijativno je obavijesti Sud da Softić nema legitimitet i da Sud ga ne treba prihvatiti kao validnog predstavnika Bosne i Heregovine, jer nije dobio potvrdu tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Međutim, bošnjački član Predsjedništva svoje stavove je bazirao na sasvim drugačijim principima, koji su iznijeti u saopćenju koje je plasirano iz Kabineta Bakira Izetbegovića:

“U svojstvu agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde g. Softić je ovlašten da zastupa BiH i ima legitimaciju da u ime BiH poduzima sve pravne radnje u vezi sa tužbom BiH koje su propisane Statutom i Pravilima Suda. Jedna od tih pravnih radnji jeste i radnja pokretanja postupka revizije Presude od 26. februara 2007. godine. Odluka Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine donesena je u skladu sa Ustavom BiH i Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH.  Odluka je stupila na snagu danom donošenja. U Odluci nije propisano bilo kakvo ograničenje mandata g. Softića. Ova odluka Predsjedništva BiH nikada nije izmijenjena, niti je ikada stavljena van snage.”

SUD PREKRŠIO SVOJ STATUT

Pravnica Ašida Žilić, koja je bila angažirana u širem timu Alije Izetbegovića tokom devedesetih godina, na svom Facebook profilu pojasnila je svoje stajalište međunarodnog prava, odnosa prema Međunarodnom sudu i odnosa ovoga suda prema pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. Ona smatra da postoji pravo i mogućnost podnošenja žalbe Sudu u Hagu, jer on nije Reviziju presude razmatrao, već ju je odbio iz proceduralnih razloga. Ona ističe također da predsjednik ovoga suda nije mogao odlučivati o Reviziji jer je odlučivao u prvostepenoj presudi.

„Registrar Philippe Couvreur je pogrešno primijenio materijalno pravo. O pitanju PUNOMOĆI se mora primijeniti BOSANSKO PRAVO. REGISTRAR Philippe Couvreur je, također,  prekršio STATUT SUDA. Naime, Statut suda ne traži obnavljanje punomoći počev od 1978. Softić je imao punomoć bez obnove u revizionom postupku Srbije u istoj pravnoj stvari, piše Ašida Žilić.

Međutim, Sud je bez posebnih objašnjenja odbacio zahtjev za reviziju, dajući sljedeće objašnjenje:

„Sud je propisno razmotrio mišljenja članova Predsjedništva, koja su iznijeli u svojim pismima. Sud smatra da sadržaj ovih pisama pokazuje kako nikakvu odluku nisu donijela nadležna tijela, u ime Bosne i Hercegovine kao države, glede zahtjeva za reviziju Presude od 26. februara 2007. godine u slučaju primjene Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (BiH vs. Srbija). Stoga, ne može se ništa poduzeti glede dokumenta pod nazivom ‘Aplikacija za reviziju Presude od 26. februar 2007. godine u slučaju primjene Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (BiH vs. Srbija)“.

Nakon ovoga događaja bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović održao je konferenciju za medije na kojoj je kazao da se radi o političkoj presudi, a ne o poštivanju prava Bošnjaka na istinu:

“Sud nije donio odluku kojom je ova materija regulisana. Sud nije donio odluku jer nije ni razmatrao slučaj. Sud je donio političku odluku i odigrao političku igru. Da se sud oslonio na vlastite dokumente, ne bi mogli osporiti mandat agenta Sakiba Softića. Tražili su od nas zajednički stav, znajući da takvog stava nema. Sud je odlučio da zatvori vrata pravdi. Ranija presuda ni približno ne razjašnjava ulogu Miloševićevog režima u ratu u BiH. Učinili smo sve što je u našoj moći da se istina dokaže i da pravda pobijedi”, kazao je Izetbegović.

VUČIĆ ŽELI DA SA BOŠNJACIMA GLEDA U BUDUĆNOST

Pokretanje revizije tužbe otvorilo je mnoge bolne rane. Srpski političari iz Bosne i Hercegovine su otvoreno stali u odbranu Srbije, negirajući Genocid i pravo Bošnjaka da traže pravdu. Nakon odbijanja zahtjeva za Reviziju Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a, i Branislav Borenović, predsjednik PDP-a,  zatražili su da se Izetbegović izvini Srbiji i srpskom narodu. Mnogo ozbiljniju poruku, koja ulijeva stabilnost, poslao je premijer Srbije Aleksandar Vučić ,izjavio je kako odbacivanje zahtjeva BiH za reviziju tužbe protiv Srbije ne vidi kao pobjedu, jer će, kako je kazao, pobjeda biti kada Srbi i Bošnjaci budu razumjeli da trebaju gledati u budućnost, a ne da tugu jedne strane vide kao svoj uspjeh. On je izrazio uvjerenje da Srbi i Bošnjaci mogu razgovarati o budućnosti, da ono što je bilo u prošlosti ne treba biti zaboravljeno, ali da se s tim mora živjeti te stvarati drugačiju i bolju budućnost, prenio je Tanjug.

Tenzije između bošnjačkih i srpskih političkih predstavnika su znatno splasnule kada je iz Haga došla informacija da je Zahtjev odbačen. Međutim, problemi su se pojavili unutar bošnjačkog političkog korpusa, kada se ispostavilo da je agent Sakib Softić prije desetak mjeseci dobio pojašnjenje iz haškog suda da nije legitiman. Ta informacija, koja je u srbijanskoj javnosti bila poznata, u bh. medije je plasirana tek nakon odbijanja Zahtjeva. To je pokazalo koliko se bh. javnost pripremala uopće za reviziju tužbe.

Mediji u Bosni i Hercegovini uopće nisu duboko ulazili u problematiku revizije, osim što su se pozivali na zločine koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini. Političke partije, nezavisni analitičari itd, niko se zapravo nije ozbiljno bavio tužbom i njenom revizijom. Čak ni samo Predsjedništvo, odnosno Kabinet člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića. S obzirom na organizaciju državnog aparata, naravno, to nije bilo ni moguće. Jedino se i moglo svesti na nivo nevladinog sektora.

Kada je Zahtjev oboren, salva nezadovoljstva usmjerena je upravo prema Izetbegoviću, iz nekoliko razloga. Prvo su napadi došli zato što se Revizija nije pokrenula ranije, već se čekala zadnja sedmica u deset godina koliko je ostavljeno za njeno pokretanje. To je moglo ozbiljno utjecati na suštinsku stranu Revizije, ali pošto do nje nije došlo, ona je stavljena ad acta.

Druga optužba je Izetbegoviću stavila na teret da je svjesno prikrivao informaciju da je Sakib Softić razvlašten i da ne može predstavljati Bosnu i Hercegovinu pred Tribunalom u Hagu. Od Izetbegovića je zatraženo da pojasni zbog čega je uopće Softić predao zahtjev i zbog čega se išlo u postupak revizije, ako je postojao jasan stav Haškog tribunala od 26. maja 2016. godine da je potrebno novo imenovanje za reviziju presude. Ovdje se vraćamo korak nazad – kompletna javnost u Bosni i Hercegovini je površno pristupila reviziji.

Dok su u Beogradu organizovane emisije, u Banja Luci se pripremali timovi koji će savjetovati i tražiti rješenje kojim će se osporiti revizija, naša javnost (ne samo institucije i političari) ostajali su inertni i nezainteresovani. Naučna javnost apsolutno nije bila na nivou zadatka. Civilni sektor skoro da nije postojao.

REVIZIJA ISKORIŠTENA ZA POLITIČKE OBRAČUNE

Od Izetbegovića je zatraženo da podnese čak i ostavku na sve pozicije, ali je on kazao da to neće učiniti, jer smatra da je u interesu zemlje i naroda dao svoj maksimum. Najoštriji u zahtjevima su bili lider SBB-a Fahrudin Radončić, te čelni ljudi opozicionih stranaka u FBiH, prije svih Nermin Nikšić (SDP), Željko Komšić (DF), Reuf Bajrović (GS). To je ustvari pokazalo da je sama tužba sekundarna, kao i revizija, već je suština u političkom obračunu u kojem je revizija odlično sredstvo.

“Ostavku neću podnijeti jer mislim da činim ono za šta me moj narod i izabrao”, kazao je Izetbegović, priznavši da je znao za pismo suda iz maja 2016. u kojem je Softić obaviješten da nije agent.

“Međutim, taj papir nije bio utemeljen na statutu i pravilima suda, niti na praksi suda. Softić je dva puta zastupao BiH, Srbija je pokrenula reviziju i tada je Softić imao legitimitet. Sud je dva puta zaustavio pokušaj revizije, prvi put preko registrata, a drugi put obraćanjem članovima Predsjedništva BiH”, zaključio je on.

Da cijeli slučaj bude još više produbljen, u javnost su plasirane najave da će protiv Softića biti pokrenute tužbe jer je obmanuo javnost, iako je imao zvaničnu informaciju iz Haga da ne može biti agent Bosne i Hercegovine. Izetbegović je takvu inicijativu ocijenio kao glupost, kazavši:

“Mi smo cijenili da vrijedi pokušati i ići dalje, da treba sve učiniti za pravdu u ovoj zemlji i da ne treba ispustiti šansu ili obazirati zato što je neki registrar, koji se ne poziva na statut i pravila, sam po sebi nešto odgovorio. Išli smo dalje, smatrajući da ćemo valjanom aplikacijom ubijediti sudije. Nikada se nisu pozvali ni na šta, ni na statut ni na pravila”.

REIS KAVAZOVIĆ: ŽRTVA JE ODBIJENA!

Iznoseći stav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovine reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović optužio je sud da nije radio po pravdi i pravu, već da je podlegao interesima Beograda:

„Poruka je jasna! Žrtva je odbijena! Ako je ovo zadnja instanca, valja nam je prihvatiti s gorčinom. Genocid su počinili vojska i policijske snage RS. To je sada konačna odluka MSP. Srbija je to dopustila. U svijetu kakav jeste teško je bilo očekivati više. Naša je obaveza bila da se pojavimo pred Sudom. Ostalo je na njihovoj savjesti i moralu. Vidjeli smo kakva im je savjest i moral“ – kazao je za Avaz.ba reis Kavazović.

Mr. Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RS, ocijenio je da Bosna i Hercegovine mora u novoj fazi ući u proces provođenja sudske presude u kojoj je potvrđeno da su jedinice Vojske RS i MUP-a RS počinile Genocid, te da država Srbija nije spriječila počinjeni Genocid.

„Ne treba zaboraviti da je postojeća presuda jasno kazala da su institucije bh. entiteta RS odgovorne za Genocid, a Srbija odgovorna što nije spriječila Genocid. Poslije Drugog svjetskog rata jedine tužbe za Genocid donijete su protiv Srbije i RS, te pojedinačne, protiv njihovih oficira za Genocid u zaštićenoj zoni UN Srebrenica. Smatram da je opstrukcijom pokretanja revizije presude propuštena povijesna prilikaza utvrđivanja višeg stupnja istine, a time i postizanja trajnog pomirenja na ovim prostorima“, kazao je Salkić.

On je iskazao zabrinutost što su hrvatski politički predstavnici zanemarili činjenicu da su Hrvati iz RS protjerani, etnički očišćeni, da su srušene bogomolje itd, a da niko ne zahtijeva procesuiranje počinilaca.

Oštre poruke uputio je i bivši reisu-l-ulema Mustafa-ef. Cerić:

„Zdrava ljudska inteligencija ne može pojmiti da Međunarodni sud pravde pita optuženog za zločin genocida je li suglasan da ga se procesuira zbog toga. To je isto kao kad bi Pauls Jozefs Gebelss bio pitan da li Nirberški sud može procesuirati odgovorne za Holokaust. A to se upravo dogodilo u slučaju s Bosnom.

Međunarodni sud pravde je tražio da se punopravno optuženi za Genocid (vojska i policija manjeg bosanskog eniteta) izjasne je su li suglasni da se pokrene revizija njihove nedovršene presude protiv Srbije zato što nije spriječila Genocid nad Bošnjacima u Bosni. Procijenite samo ko je ovdje zdrav, ko je je bolestan, ko je lud, a ko normalan?“, pisao je u svojoj kolumni na portalu Bošnjaci.net ef. Cerić.

U potpunoj zbunjenosti posljednjih dana svi se utrkuju da nađu krivca i iznesu svoj stav. Izvjesno je da su prije svega Bošnjaci, kao narod nad kojim je počinjen Genocid, zapali u novu krizu, a sa njima i država Bosna i Hercegovina. Izlazak iz krize zahtijeva hladnu glavu i jasno definisan cilj. Možda je to konačno pokretanje procesa provođenja Presude iz 2007. godine, u kojem treba jasno pokazati da imamo znanja i snage da dobijenu pravosudnu bitku ne izgubimo.

Šta znači provođenje presude?

To niko ne zna. Jer, mi se ne pripremamo, niti istražujemo. Javni diskurs u Bošnjaka sveden je na Facebook status, koji mora imati u sebi sadržanu optužbu nekoga ili psovku. A na takav način se ne može praviti država niti očekivati budućnost. Stoga, krivnja se u ovom trenutku mora podijeliti ravnomjerno na sve nas.





















11.03.2017.

ŠOKANTNA TVRDNjA FLORENCE HARTMANN: "GEOFFREY NICE UPORNO SE BORIO DA SE SLOBODANU MILOŠEVIĆU NE SUDI ZA GENOCID U SREBRENICI"!

ŠOKANTNA TVRDNJA FLORENCE HARTMANN: "Geoffrey Nice uporno se borio da se Miloševiću ne sudi za genocid u Srebrenici"!

Bivša glasnogovornica haškog tužilaštva, autorica knjige 'Mir i kazna', Florence Hartmann, svojevremeno je ustvrdila kako se Geoffrey Nice uporno borio da se Milošević osudi po mnogim tačkama optužnice, ali ne i za genocid u Srebrenici!



ŠOKANTNA TVRDNJA FLORENCE HARTMANN: 'Geoffrey Nice uporno se borio da se Miloševiću ne sudi za genocid u Srebrenici'!


Florence Hartmann je u knjizi "Mir i kazna" osvijetlila mnoge zatamnjene događaje pa i aktere Međunarodnog suda pravde a značajan prostor posvetila je i britanskom tužiocu, Geoffreyju Niceu, koji je po mišljenju Florence Hartmann, na prilično sumnjiv način vodio postupak protiv Slobodana Miloševića. Dio svojih opservacija o liku i djelu Geoffreyja Nicea, Hartmannova je objavila i u pismu koje je svojevremeno uputila zagrebačkom Jutarnjem listu, reagirajući na istup Geoffreyja Nicea.

 

Nice se inače posljednjih dana učestalo oglašava u nekim bh medijima oko zahtjeva za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije.

 

Prenosimo dijelove pisma Florence Hartmann koji osvjetljavaju ulogu tužioca Geoffreyja Nicea u tužbi protiv Miloševića. 

 

"Zbog povijesnih činjenica, važno je da je Geoffrey Nice dao svoje viđenje slučaja Milošević jer je zastupao Tužiteljstvo više od pet godina. U svojoj knjizi opisujem borbe koje je ICTY morao voditi - ne samo u mandatu Del Ponte nego od osnutka Tribunala - da bi ispunio svoj mandat unatoč teškim političkim okolnostima. Jedan od primjera je slučaj protiv Miloševića. Nikad nisam napisala da je slučaj bio opstruiran i politiziran, kao što neki ljudi nastoje pogrešno interpretirati moju knjigu, nego da su neki specifični elementi slučaja bilo suočeni s ozbiljnim preprekama i opstrukcijama. Ti otpori dolazili su iznutra, iz samog Tužiteljstva, kao i izvana, iz Beograda, naravno, ali također od velikih sila (SAD, Velika Britanija, Francuska), i uvijek su se odnosili na Miloševićevu upletenost u opsadu Sarajeva te vojnu operaciju i genocid u Srebrenici.

Ono što želim reći jest da je te otpore također zastupao Geoffrey Nice. On nije imao problema s ostatkom, ali bio je vrlo nesklon ovim dvjema tačkama optužnice, ne samo u početku slučaja, što bi se moglo opravdati nedostatkom dodatnih dokaza koji u to vrijeme još nisu bili dostupni, nego tokom cijelog slučaja, čak i kad su novi dokazi izbijali na vidjelo. Nisam ustanovila šta su bili stvarni motivi gospodina Nicea. 

U svome pismu vašim novinama, Geoffrey Nice potvrdio je da se od početka protivio tome da Sarajevo i Srebrenica budu u optužnici protiv Miloševića jer navodno nema dovoljno dokaza. Ali dodaje kako je "sudija potvrdio optužnicu", zaboravljajući pritom da prema članku 19 Statuta Tribunala to znači da je sudija bio zadovoljan s time da je Tužiteljstvo utvrdilo "prima facie predmet". Da sudija nije bio tako zadovoljan, odbacio bi taj dio optužnice. Međutim, posao je Tužiteljstva da nastavi skupljati dodatne dokaze kako bi ojačalo svoj predmet i rasprave unutar Tužiteljstva nisu bili samo uobičajene, nego potrebne.

Te rasprave, upotpunjene preciznim citatima izjava, pokazuju da su se Geoffrey Nice i ostali, ne samo u početku nego tokom cijelog slučaja, zaista protivili uvrštenju genocida, Srebrenice i Sarajeva u optužnicu unatoč dokazima koji su pristizali i inzistiranju ne samo Carle Del Ponte nego također i drugih odvjetnika, istražitelja i stručnjaka. Mnogi od njegovih podređenih koji nisu dijelili njegov stav o odustajanju od Srebernice i Sarajeva u optužnici protiv Miloševića bili su otpušteni ili gurnuti u stranu na njegov zahtjev. Uključujući starije odvjetnike!

Što se tiče dokumenata VSO-a, ključne stvari, Geoffrey Nice još jednom zavarava javnost, kao što je to radio u vašim novinama u travnju. Pojasnila sam taj dio u knjizi i to je vjerojatno razlog zašto preferira ponavljati iste nesuvislosti u Hrvatskoj, gdje moja knjiga još nije objavljena, umjesto da pošalje svoje komentare francuskim novinama.

Geoffrey Nice zaista se protivio zaštitnim mjerama u VSO dokumentima, ali ne samo riječju, nego i podnošenjem pravnog zahtjeva ili potezima prema Vijeću. Ti potezi bili su potpisani od glavne tužiteljice i podržani od svih starijih odvjetnika u tužiteljskom timu protiv Miloševića. Glavna tužiteljica u to je vrijeme bila, kao što svi znamo, Carla Del Ponte. Ponavljajući iste optužbe još jednom, Geoffrey Nice očito želi sakriti javnosti ulogu sudaca ICTY-ja u toj važnoj priči. Kao što znamo, samo sudac ili sudsko vijeće može odobriti zaštitne mjere nekoj državi. Tužiteljstvo čak nije ni pozvano da se usprotivi argumentima države za zaštitne mjere. Sve je to dokumentirano u knjizi "Mir i kazna".

Od izlaska knjige donesena je nova odluka Žalbenog vijeća ICTY-ja koja Geoffreyju Niceu daje veću slobodu djelovanja da nastavi zavaravati javnost. Prošli tjedan, Žalbeno vijeće odlučilo je ne prihvatiti Del Pontin zahtjev da se javnosti objavi tajna odluka Žalbenog vijeća koja se tiče dokumenata VSO-a.

Čitatelji se možda ne sjećaju da je, nakon "polemike" o tome tko je prihvatio zaštitne mjere na dokumentima VSO-a inicirane Niceovim pismom Jutarnjem listu proteklog travnja, Del Ponte tražila da se, u svrhu transparentnosti procesa odlučivanja, javno objavi odluka Žalbenog vijeća. Ali prije nekoliko dana suci su to odbili i odlučili da istina o tome tko je i temeljem čega odlučio da se zaštitne mjere dopuste Beogradu ostane daleko od očiju javnosti.

 

Nakon što opširno opisujem kako je Geoffrey Nice tijekom cijelog postupka tražio povlačenje najteže od svih optužbi - one za genocid - u svojoj knjizi spominjem da je u ožujku 2004., kad su Amici Curae podnijeli svoje pismo vezano uz 98bis, Geoffrey Nice počeo govoriti svome timu i Del Ponteovoj da se želi složiti sa zahtjevom Amici Curae i odbaciti sve optužbe za genocid. Suočen s protivljenjem nekoliko odvjetnika dodijeljenih timu, izjavio je da će se barem izjasniti o "kompliciranosti genocida". Nakon nekoliko tjedana, zahvaljujući specijalistima za genocid, od kojih su mnogi radili na ICTR u Arushi (sud za Ruandu, op.p.) prije nego što su se pridružili ICTY-ju u Haagu, Tužiteljstvo se izjasnilo da je riječ o genocidu i postiglo da se u 98bis preliminarnoj procjeni protiv Miloševića potvrdi najteža od svih optužbi. Sve je to do detalja dokumentirano u knjizi. Ne radi se o tvrdnjama nego o dokazima koje bi Nice, ako želi, trebao pobijati u Francuskoj ili čak i na sudu, umjesto u novinama u zemlji u kojoj knjiga još nije objavljena.

 

Što se tiče britanske politike koji sam propustila definirati, želim dodati sljedeće. Spriječivši pristup dokazima vezanima uz ulogu srpskog vodstva u vrijeme ili netom prije genocida u Srebrenici, SAD, Velika Britanija i Francuska prihvatile su politiku koja je precizno definirana u mojoj knjizi i o kojoj su mediji u velikoj mjeri izvještavali. A to je da minimaliziraju ili negiraju Miloševićevu odgovornost za Srebrenicu jer bi suradnja s Tribunalom (koja je obvezna za svaku državu, uključujući velike sile) također otkrila da su Washington, London i Pariz mogli unaprijed znati i stoga su mogli pokušati spriječiti što se dogodilo Srebrenici. A u isto vrijeme - i to je činjenica koju Geoffrey Nice ne može poreći - on je unutar Tužiteljstva osobno inzistirao na tome da masakr u Srebrenici nije bio predvidiv.

 

Geoffrey Nice nije još pročitao moju knjigu i ponovo je namjerno pogrešno interpretira. Napisala sam da je već 2000. bilo dokaza protiv Miloševića unutar Tužiteljstva i u javnosti. Kako bih inače ja mogla 1999. u knjizi "Milošević - dijagonala luđaka" pisati o Miloševićevoj kriminalnoj politici. U knjizi "Mir i kazna" pokazujem kako istraga nije bila pravilno vođena do 2000. unatoč ponavljanim instrukcijama Louise Arbour i Carle Del Ponte da se tom slučaju posveti više pažnje. Sve je to detaljizirano u knjizi i svatko će se moći uvjeriti u studenome.

Što se tiče "presretnutih razgovora između Miloševića i Mladića te drugih glavnih aktera srebreničke drame koji su, navodno, bili u posjedu jednog entiteta", odgovaram sljedeće. Geoffrey Nice vjerojatno govori zaista o presretnutim razgovorima između ključnih ljudi srebreničke drame, ali to se ne događa istovremeno sa srebreničkom dramom ili čak 1995. godine. Mogli biste s njime provjeriti i tražiti ga da bude precizniji. Jer presretnutni razgovori između srpskog vodstva koji su se događali istovremeno sa srebreničkom dramom ili u proljeće 1995. nisu "navodno u posjedu jednog od entiteta" (misli se na BH entitete?) nego u posjedu SAD-a koji je odbio dati pristup njima. Kako navodim u knjizi, neki dijelovi su dani od strane treće zemlje, ali što propuštam u knjizi jasno reći je da su "spavali" nekoliko godina u kutijama u Tužiteljstvu jer osoba koja ih je gledala nije prijavila da su potrebni za slučaj Milošević!

Napisala sam svoju knjigu na temelju dokaza, koji su dokumentirani. Ako ih Geoffrey Nice ili drugi žele dovesti u pitanje, trebali bi to učiniti jedan po jedan, umjesto da odgovaraju općim negiranjem pred javnosti koja još nema pristup knjizi. Pisala sam bez ikakve namjere da branim naslijeđe bilo kojih šefova, nego da branim borbu koju je međunarodna pravda morala i morat će voditi kako bi sačuvala svoju nezavisnost. Ne samo Del Ponte, nego i mnogi drugi, poput Louise Arbour ili Antonija Cassesea, vodili su te bitke koje opisujem u knjizi, ponekad uspješno, ponekad ne.

 

U knjizi sam odala priznanje trudu cijelog tima, uključujući i Geoffreya Nicea, da pribavi dodatne dokaze i one koje su najvažniji za slučaj. Ali bez obzira na nove krucijalne stavke, također sam objasnila kako se Geoffrey Nice borio da se Milošević osudi po mnogim točkama, dovoljno da provede godine u zatvoru, ali ne i za genocid u Srebrenici!












11.03.2017.

GENERALI, POSLIJE GENOCIDA

GENERALI, POSLIJE GENOCIDA:  Da li bi Karadžić, Boban i Abdić 1993. podržali tužbu Bosne i Hercegovine protiv SRJ?!

Mladen Ivanić se na pitanje o ustupanju vojne imovine za snimanje filma o Gotovini, kojeg, inače, Srbi terete za ratne zločine, odmahujući glavom samo nasmijao



GENERALI, POSLIJE GENOCIDA:  Da li bi Karadžić, Boban i Abdić 1993. podržali tužbu Bosne i Hercegovine protiv SRJ?!

Piše: SENAD AVDIĆ


Mediji su ove nedjelje objavili da je hrvatska Vlada ustupila  "materijalno-tehnička sredstva", avione, topove, municiju, uniforme ...za potrebe snimanja filma "General" koji o djelu i liku generala Ante Gotovine snima režiser Antun Vrdoljak na brojnim lokacijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.  Materijalno-tehnička sredstva, u manjem obimu, dakako, Vrdoljakovoj produkciji su stavljena na raspolaganje i tokom snimanja dijelova njegove visokobudžetne generalske filmske epopeje u Bosni i Hercegovini.

 

 

MARIN LE- PENDEŠ


Budući da oružje drugih država, pa ni za potrebe filmskih setova, ne može prelaziti granice BiH, Vrdoljaku su na raspolaganje stavljena oruđa i oružja u vlasništvu Ministarstva obrane BiH. Odluku je, navodno, bez suglasnosti sa suradnicima i konsultacija sa Predsjedništvom BiH kao Vrhovnom komandom, odobrila HDZ-ova ministrica odbrane Marina Pendeš. Nije se potrudila provesti proceduru koju je Vrdoljak morao proći u Hrvatskoj.

Može li ovakvu odluku, o nenamjenskoj upotrebi imovine Bosne i Hercegovine, donijeti ministrica bez ikakvih konzultacija sa Vrhovnom komandom, dakle Predsjedništvom BiH? Nedavni sličan  primjer govori da ne može. Prije tri godine uskraćena je slična logistička podrška produkciji filma "Na mliječnom putu" Emira Kusturice koji je sniman u Hercegovini. Predsjedništvo BiH, na inicijativu Željka Komšića i uz podršku Bakira Izetbegovića, odbilo je Kusturičin zahtjev za "rentanjem" ovdašnjih tenkova, topova, vojnih objekata..

Mladen Ivanić se na pitanje o ustupanju vojne imovine za snimanje filma o Gotovini, kojeg, inače, Srbi terete za ratne zločine, odmahujući glavom samo nasmijao. Uzvratio je tako uslugu Draganu Čoviću koji se isto tako benevolentno i darežljivo ponio kada je pedesetak živih vojnika Oružanih snaga BiH dvotrećinskom većinom u Predsjedništvu iznajmljeno  Ivaniću za uprizorenje antiustavnog dramskog komada - Dan Republike Srpske, devetog januara u Banjoj Luci.

Uostalom, nije Ivanić sitničarenjem oko nekoliko tenkova, topova, topovskih udara, pirotehnike, želio provocirati  dobru volju i remetiti stvaralački mir hrvatskog kolege Dragana Čovića koji je baš tih dana pisao pismo Međunarodnom sudu pravde u kojem se ograđuje od Bakira Izetbegovića, a pridružuje Ivaniću glede revizije presude protiv Srbije.

Fundamentalna, neoprostiva i nepopravljiva  greška sa zahtjevom za reviziju presude BiH protiv Srbije, iz koje su poslije logičnim slijedom, izrastala sve druge nevolje, greške i krivi potezi, jeste što je podnesena kasno i što je bila slijepa na krajnje nepovoljan politički kontekst!

Bakir Izetbegović, i otužna, ali arogantna  ekipa njegovih (s pravom!) anonimnih savjetnika i suflera, smetnuli su sa uma činjenicu da agent BiH u tužbi protiv Srbije Sakib Softić ne bi bio izabran ni 2002.godine da nekoliko mjeseci ranije nije uhapšen i smijenjen Ante Jelavić, a na njegovo mjesto došao (izborom u Parlamentu BiH) pokojni SDP-ovac Jozo Križanović.

 

ŠTA BI BILO DA JE SVEGA BILO?


Zahtjev za reviziju presude trebalo je pokrenuti onda kada je raspored političkih snaga u Predsjedništvu BiH to omogućavao, s jedne, i kada su se pojavili novi dokazi, nepoznati u vrijeme izricanja presude, dakle 2007.godine. Prije toga je Predsjedništvo BiH, kako je postavilo, tako je trebalo i smijeniti Softića i imenovati nekog ozbiljnog  agenta.

Da budem precizan: zahtjev za reviziju presude, uz novog, kredibilnijeg agenta sa svježim legitimitetom kojeg bi  dobio od dvojice članova  Predsjedništva BiH (Komšića i Izetbegovića) trebalo je pokrenuti najkasnije šest mjeseci nakon objavljivanja ratnih Dnevnika Ratka Mladića, dakle najkasnije do kraja 2012.godine.

Naravno da je upitno da li bi novi dokazi u ulozi Srbije u srebreničkom genocidu koje sadrže Mladićevi dnevnici bili dostatni za reviziju presude Međunarodnog suda pravde, ali sasvim sigurno da bi,  da su na vrijeme upućeni,  "dogurali" dalje od kancelarije registrara Suda.

Uostalom,  bio bi elementarni demokratski red,  pitanje kako  odgovornosti tako i pristojnosti, da se sada kada je zahtjev za reviziju "vraćen sa portirnice" objelodani sadržaj dokumenata koji su predati Međunarodnom sudu pravde prije 15-ak dana. Koji su to novi dokazi koji su se pojavili u zadnjih pola godine, da li su novi i jesu li uopće dokazi iz kojih bi mogla pokrenuti revizija presude?!

Prije pola godine Božo Ljubić, zastupnik u Hrvatskom saboru,  kritizirao je Vladu Hrvatske zbog nonšalantnog odnosa prema Hrvatima koji u Haagu čekaju izricanje drugostupanjske presude za zločine u Bosni i Hercegovini. "Ukoliko se potvrdi prvostupanjska presuda prema kojoj je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, prijeti opasnost da Hrvatska bude tužena pred Međunardnim sudom pravde u Haagu", paničario je Ljubić.

 

 

SPAŠAVANJE VOJNIKA RATKA


Njegova kritika je ozbiljno shvaćena, pa je ubrzo Ante Šprlje, ministar pravde Hrvatske, posjetio Haag i tražio da Hrvatska u suđenju Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću...dobije status "prijatelja Suda", što je kasnije Sud odbacio. Mislite li da ta "sitnica" nema nikakve veze sa Čovićevim držanjem oko revizije presude, grdno se varate, naivni ste, površni i nedostojni  kao oni koji su  gurali reviziju kampanjski, stihijski,  isključivo "na patriotski pogon".
 
Tražiti (i dobiti) suglasnost  Ivanića i Čovića u reviziji presude protiv Srbije za genocid podjednako je cinično kao da je Alija Izetebgović 1993. za tužbu protiv tadašnje SRJ tražio saglasnost Radovana Karadžića, Mate Bobana. Da, svakako,  i Fikreta Abdića - on je tada još uvijek bio član Predsjedništva BiH, dakle imao je snažniji legitimitet nego što ga danas ima njegov oponašatelj Frahrudin Radončić.

U svojim dnevnicima Ratko Mladić piše kako se sa tadašnjim  i sadašnjim kolegom generalom HVO-a Slobodanom Praljkom dogovarao o  posuđivanju i razmjeni oružja; pravog, a ne ovog filmskog koje su Ivanić i Čović posudili Antunu Vrdoljaku za film o Anti Gotovini.
 
















11.03.2017.

KREŠIMIR ZUBAK: TREĆI ENTITET BI BIO UVOD U DISOLUCIJU BiH

ZUBAK: Treći entitet bi bio uvod u disoluciju BiH!

"Ako je tačno ono za što se, navodno, zalažu HNS i HDZ, ispalo bi da treći entitet obuhvata općine u kojima Hrvati nemaju većinu, kao što je, recimo, Jajce, ili Travnik



ZUBAK: Treći entitet bi bio uvod u disoluciju BiH!

Izvan tog trećeg entiteta bilo bi oko 35 posto Hrvata Bosne i Hercegovine, a teritorij na kojem bi bili oni smanjio bi se za deset posto. Treći entitet nije rješenje koje bi Hrvatima u BiH osiguralo ravnopravnost", rekao je Krešimir Zubak, advokat, i sudionik najvažnijih događaja koji se tiču aktuelne BiH (Wašingtonski sporazum, Daytonski sporazum) na današnjoj konferenciji Hrvatskog narodnog vijeća u BiH koja se održava u Sarajevu, a čija je tema Političko-pravni aspekti ustavnog položaja Hrvata u BiH.

 

Zubak se, istupivši kao prvi uvodničar na skupu, a ne želeći prije toga davati izjave za medije, osvrnuo i na stav predstavnika Republike Hrvatske u Parlamentu Evrope, prilikom nedavnog donošenja rezolucije o federalizaciji BiH.

"Oni su davali neodređene izjave, kada je u pitanju treći entitet, ali njihove izjave inkliniraju upravo takvom rješenju", upozorio je Zubak, koji poručuje:

"Ako bi Hrvatska stala iza tog rješenja onda bi to bila vrlo loša poruka prema Bosni i Hercegovini, i bila bi potpuno oprečna njihovim tvrdnjama o tome da podržavaju cjelovitu BiH", istakao je Zubak, čiji je stav nedvosmislen:

"Treći entitet bi bio uvod u disoluciju BiH, a interes nas Hrvata je cjelovita Bosna i Hercegovina."

11.03.2017.

LEJLA GAČANICA: ANTIFAŠIZAM NIJE OBLjUBLjEN NI KOD JEDNOG NARODA U BiH

Lejla Gačanica: Antifašizam nije obljubljen ni kod jednog naroda u BiH

Mart 08. 2017.


Lejla Gačanica doktorantkinja je ustavnopravnih znanosti i aktivna članica inicijative Građanke za ustavne promjene, koja godinama radi na uspostavi kulture dijaloga u postkonfliktnim društvima. U Zagrebu je nedavno gostovala na konferenciji ‘Postratni spomenici u postkomunističkoj Europi’, gdje je na primjeru Partizanskog spomen-groblja u Mostaru govorila o usponu etnonacionalizma i potkopavanju ideja komunizma.

Uništavanje spomenika iz doba socijalizma znači brisanje povijesti s jedne i pokušaj uspostavljanja novih identiteta s druge strane. Kako u to možemo uklopiti kontinuirano uništavanje mostarske Partizanske nekropole?

Prvi znak da je Partizanska nekropola u Mostaru neželjeni spomenik desio se još 1992. Tada je to partizansko spomen-groblje, među Mostarcima poznato kao Partiza, minirano. Iako samo miniranje nije izazvalo prevelika oštećenja, groblje se i dalje kontinuirano uništava, sve do danas: želi se poslati poruka da je riječ o memorijalu za koji u Mostaru nema mjesta i koji ne treba označavati to što označava. Bivši gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić izjavio je u dokumentarcu ‘Zaboravljeni’ da cijeni taj spomenik i razumije njegovu vrijednost, ali se čini da ideologija i značenje svega onoga što taj spomenik predstavlja danas ipak nisu poželjni.

Ne znam možemo li to direktno povezati s lokacijom nekropole, njenim položajem u zapadnom, hrvatskom dijelu Mostara. Ne znam je li to partizansko groblje danas nepoželjno samo u tom zapadnom dijelu grada ili je nepoželjno generalno, odnosno nije mi jasno koji bi odgovor bio na pitanje što se dešava s antifašističkom idejom. Kada su se započele stvarati nove nacionalne države i nacionalni identiteti, pokazalo se da je određena prošlost nepotrebna i suvišna, da je se na neki način želimo riješiti i zamijeniti izvornijim i bitnijim idejama, onima koje možemo vezati uz sam kolektivni identitet.

Mostarske političke stranke nastoje oblikovati službeni narativ i zvaničnu kulturu sjećanja, što je vidljivo kroz grafite, kroz uništavanje spomenika širom Bosne i Hercegovine, ali i kroz promjenu naziva ulica koje danas nose imena po ljudima poput Mile Budaka. Jasno je u kojem smjeru određena službena kultura sjećanja ide. Promatramo li i politički diskurs, onda je to poprilično jasno.

Bavimo se samo posljedicama

Napadi ne staju samo na spomenicima, za komemoracija i obljetnica napadaju se i antifašisti. Zašto izostaje pravodobna reakcija tužilaštva i policije i kako je moguće da do danas nitko nije reagirao na imenovanje ulica po osuđenim ustaškim zločincima?

Država svojom šutnjom i nedjelovanjem šalje vrlo jasnu poruku o tome koji je njen stav. Ako se ne želi miješati u nešto što je navodno samo lokalno i mostarsko, to je onda luksuz koji si ni država ni građani ne mogu dopustiti. Izostanak procesuiranja, evidentiranja i reakcija postaje sulud, jer se u Mostaru napadi događaju svake godine u isto vrijeme. Znamo na koji će datum doći do napada i znamo kada će Partizansko spomen-groblje biti iznova išarano i uništeno.

Potpuno je nesuvislo da policija ne zna tko je to uradio i posve je nevjerojatno da ne može preventivno djelovati. Čini se čudno, ludo ili diletantski da se prema tome odnosimo s konstatacijom ‘i ove godine su se desili napadi’, iako su ovoga 11. februara stigle snažne reakcije na ono što se desilo za komemoracije. Ove se godine u vrtićima i školama promovirala ideja antifašizma i slobode naroda, što bi bilo jako lijepo da nije otkriveno kako je mostarsko groblje opet uništeno i vandalizirano grafitima. U Bosni i Hercegovini se i država i društvo uvijek bave samo posljedicama. U nijednom se trenutku ne bavimo suštinskim problemima i korijenom koji dovodi do takvih posljedica.

‘Ali, kako sada stvari stoje, tamo ne bih više bio u društvu svojih prijatelja, ploče s njihovim imenima pažljivo su, hladnokrvno, sadistički pokupljene, odnete i samlevene u mlinu za kamen. A sve što je ostalo od mog prvobitnog obećanja to je da se bivši grad mrtvih i bivši grad živih ipak gledaju, ali se gledaju praznim, crnim, izgorelim očima’, zapisao je 1997. arhitekt Bogdan Bogdanović, autor Partizanske nekropole u Mostaru. Ima li nade za budućnost toga podijeljenoga grada?

Meni se nekako čini da uvijek kada razgovarate s građanima i kada su oni oslobođeni straha da će ih netko prisluškivati, čujete nostalgiju za prošlim vremenima, za time kako se nekada živjelo. Nije nužno riječ o jugonostalgiji, nego o vremenu kada neke današnje stvari nisu bile presudne za budućnost. Danas imate generacije koje se odgajaju na potpuno drugim historijama i suprotstavljenim narativima. Generacije koje dolaze imaju sve manji dodir s oficijelnom poviješću, a sve više sa sukobljenim i ‘alternativnim’ historijama.

Sistem vrijednosti u cijelom društvu potpuno je promijenjen i upravo se tako stvaraju naraštaji koji neće znati ni za što drugo osim za podijeljenost. I to ne samo u Mostaru nego i u drugim lokalnim zajednicama u kojima je podijeljenost institucionalizirana do te mjere da i nemaju previše doticaja s idejom kako takve podjele nekada nisu postojale. Bojim se da su mladi sve više zaokupljeni nekim drugim idejama, s obzirom na to da i sami znate kolika je nezaposlenost u BiH i koliko mladih svakodnevno odlazi. Puno kvalificirane radne snage odlazi raditi u domovima za stare u Austriji i Njemačkoj.

Da proširimo priču, kakvo je stanje antifašističkih spomenika u ostatku Bosne i Hercegovine?

Primjerice, Spomen-park Vraca je volonterskim akcijama očišćen i doveden u stanje da mu se uopće može prići. Mislim da nezainteresiranost za antifašističke spomenike pokazuje stav države, koja više ne vidi nikakvu vezu s tim nasljeđem. To nije ekskluzivan stav Hrvata u BiH, kao što se veoma često može čuti. Antifašizam nije obljubljen ni kod jednih, ni kod drugih, ni kod trećih, on se prosto želi gurnuti u stranu kako bi se mogli baviti nacionalnim pitanjima i identitetima. Fokusiramo se na mali korpus onoga što je političkim kreatorima službenih sjećanja danas bitno. Građanski je glas, čini mi se, prilično tih i fragmentiran i predstavlja nedovoljnu opoziciju.

No u BiH se ne uništavaju samo antifašistički nego i drugi spomenici, primjerice onaj Bruceu Leeju, koji je devastiran 2005. i to opet u Mostaru?

Netrpeljivi smo i prema novim obilježjima, jer je bosanskohercegovačko društvo, kako u cjelini tako i lokalno, vrlo podijeljeno. Vrlo rijetko ćete naći zajednicu koja nema dva različita nacionalna narativa vezana uz svoj nacionalni identitet i koja ima dovoljno tolerancije prema drugim kolektivnim identitetima. Netrpeljivost možemo povezati s medijima i sa svima onima koji svoje pozicije održavaju onako kako su ih zauzeli 1995. i bez nekih velikih promjena čuvaju ih sve do danas. To što se dešava sa spomenicima odraz je koliko mi ne trpimo i ne priznajemo druge i drugačije. Koji postoje, svidjelo se to nekome ili ne. Zaobiđemo li isprazne priče o tome da trebamo biti tolerantni i demokratski raspoloženi, poanta je da ćemo i pored različitosti narativa i dalje živjeti jedni uz druge u istom podneblju. Pored službenih narativa postoje i privatni narativi, no čini se da oni nisu dovoljno jaki da se izbore s nacionalističkim politikama i retorikama koje su vrlo zapaljive i koje služe jedino tome da se pojedinci održe na vlasti.

Ženska prava guraju u sferu nebitnog

Posljednjih se mjeseci u medijima sve češće govori o mogućem oružanom sukobu u BiH, o stvaranju hrvatskoga entiteta; zvecka se oružjem i najavljuje referendum o odcjepljenju Republike Srpske. Do kakvih bi promjena moglo doći?

Država na neki svoj čudan način još funkcionira, iako mislim da ne može funkcionirati na osnovi ustava koji je sastavni dio Dejtonskoga mirovnog sporazuma. Praksa je demantirala činjenicu da je Ustav BiH nedodirljiv i nezamjenjiv te da ga se takvog kakav jest treba pridržavati. Diskriminacija je utemeljena u samom Ustavu, u kojem su sve manjinske grupe svrstane u kategoriju ostalih i nemaju pravo pristupa političkim funkcijama.

Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić i Finci, Pilav te Zornić govori u prilog tome da se spominju samo ustavne promjene koje su nam naložene i koje se odnose na izmjenu diskriminatornih odredbi. Postoji čudna percepcija o Bosni i Hercegovini kao nekakvom protektoratu koji uvijek mora slušati nešto što dolazi odozgo, jer nam Ustav nije došao iz naroda nego nam je oktroiran.

Vaše pitanje je zanimljivo i legitimno i sada treba vidjeti što se dešava s potezanjem priče o trećem entitetu i novom odvajanju javnog servisa kroz stvaranje trećeg kanala. Sada se i federalizam tumači na drugačije načine. Plaši me retorika koja je veoma oštra i kojom se ponovno izvlače stvari iz 1995. Stalno se vraćamo na isto. Ali isto tako mi se čini da je to buka od koje u neko dogledno vrijeme neće ničega konkretnoga biti.

Ne mislim da će se stvoriti treći entitet, niti da će se promijeniti Ustav BiH, jer sama država nije u stanju organizirati ni komisiju koju je već trebalo organizirati, ni povjerenstvo, pa onda ni ostvariti ustavne reforme. Meni bi kao pravnici, istraživačici, ali i građanki bilo izuzetno zanimljivo vidjeti bi li primjerice bilo moguće dokinuti konstitutivne narode u Bosni i Hercegovini. I bi li to bilo potencijalno rješenje za mnoge probleme koje danas imamo. Ne samo u državi nego i u duboko podijeljenom društvu, za koje ne vidim da će bez nekih većih promjena doživjeti poboljšanja.

Aktivni ste u inicijativi Građanke za ustavne promjene: kako vidite današnju poziciju žena?

Ženska prava su u praksi u jako lošem stanju i postoje samo na papiru. U posljednje sam vrijeme nastojala da se pitanje diskriminacije po osnovi spola ugradi u Ustav Bosne i Hercegovine, koji u ovom trenutku ne uključuje sveobuhvatnu definiciju diskriminacije žena i princip ravnopravnosti žena i muškaraca kako ih propisuje CEDAW. Međutim, kod nas se – kada god spomenete pitanje spola, prava LGBQIT populacije, Roma, slobode medija… – uvijek dobije isti odgovor kako to trenutačno nije bitno, po principu ‘vidite kakav problem imamo, Dodik hoće referendum, a vi biste pričali o ženskim pravima’.

Ženska prava stalno se guraju u sferu nebitnog. Žene na političkim listama ostaju i dalje nešto što se mora imati, a one koje budu izabrane ponašaju se samo kao članice političke partije iz koje dolaze i nemaju senzibiliteta za pitanja koja se tiču rodne ravnopravnosti. Možda ih to zanima na ličnom nivou, ali se u njihovom političkom djelovanju to ne može vidjeti. Ženska, kao i sva druga prava koja se ne tiču nacionalnoga, teritorijalnoga i političkoga, u poprilično su lošem stanju.

 Davor Konjikušić (Portalnovosti)

////////////////////
/////////////////////

Konstantin Korotkov, ruski profesor svjetskog glasa : Otkriće piramida u Visokom je u rangu otkrića grobnica u Egiptu i piramida Maja i Asteka

Mart 10. 2017.


Nema sumnje da su bosanske piramide i tuneli ostaci nepoznate, visokorazvijene civilizacije, a boravak u Prahistorijskim podzemnim tunelima Ravne ima jak pozitivan i mjerljiv učinak na emocionalno i fiziološko stanje svih posjetilaca.

To su neki od zaključaka najpoznatijeg svjetskog stručnjaka u oblasti razvoja naučnih instrumenata za snimanje energija prostora i živih bića, profesora Konstantina Korotkova.

On je od 5. do 10.marta u pratnji zamjenika direktora Odjeljenja za razvoj Instituta za atomsku fiziku “JSC Atomstroy” iz Moskve, nuklearnog fizičara Olega Smirnova, boravio u Visokom te EPC/GDV tehnikom mjerio Bosansku piramidu Sunca, Bosansku piramidu Mjeseca, tumulus u Vratnici, Prahistorijski podzemni labirint Ravne i “Arheološko-turistički park Ravne 2”.

Također, urađena su i mjerenja posjetioca tunela Ravne prije i poslije posjete, kao i analiza vode s više lokacija.

Korotkov je zaključio i da se nivo energetske aktivnosti na prostorima svih piramida i tunela nalazi u dijapazonu blagotvornog djelovanja, odnosno da ima pozitivan učinak na zdravlje.

Profesor Konstantin Korotkov je fizičar i inžinjer kompjuterskih nauka. Profesor je na katedri za kompjuterske nauke i biofiziku na državnom Univerzitetu za informacijske tehnologije, mehaniku i optiku u Sent Peterburgu, Rusija. Zamjenik je direktora Istraživačkog instituta za zdravlje u Sent Peterburgu. Predsjednik je Međunarodne asocijacije za medicinsku i primjenjenu bioelektrografiju.

Objavio je više od 200 naučnih članaka u vodećim internacionalnim časopisima za fiziku i biologiju. Vlasnik je 17 patenata u oblasti biofizike. Predavao je u 43 zemlje i učestvovao na više od 100 međunarodnih konferencija. Autor je devet knjiga koje su prevedene na više jezika.

Njegovu EPC/GDV tehniku je prihvatilo rusko Ministarstvo zdravlja i certificirana je u Europi, a koristi je više od 1.000 ljekara širom svijeta. Istraživao je brojne megalitne lokacije u svijetu te energiju piramida u Meksiku i Egiptu.

“Napore Semira Osmanagića trebali bi podržati svi na naučnom, vladinom i humanitarnom nivou. Ovo otkriće je u rangu otkrića grobnica u Egiptu i piramida Maja i Asteca u Centralnoj Americi “, istakao je Korotkov na kraju posjete BiH, navodo se u saopćenju Fondacije “Arheoloski park: Bosanska piramida Sunca”.

(Kliker.info-Fena)

11.03.2017.

GLAVNI ODBOR SDA: PUNA PODRŠKA STRANAČKOM LIDERU BAKIRU IZETBEGOVIĆU

ZAVRŠENA SJEDNICA GLAVNOG ODBORA SDA: Puna podrška stranačkom lideru Bakiru Izetbegoviću

Desetak minuta prije 19 sati, završena je sjednica Glavni odbor Stranke demokratske akcije nakon koje se novinarima obratio predsjednik GO, Halid Genjac.



ZAVRŠENA SJEDNICA GLAVNOG ODBORA SDA: Puna podrška stranačkom lideru Bakiru Izetbegoviću - 2

Glavni odbor SDA pozdravlja činjenicu da je BiH podnijela zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde  po tužbi BiH protiv Srbije za povredu Konvencije o genocidu. To je pitanje historijske istine  i pravde, pitanje morala i dostojanstva, i obaveza prema žrtvama od koje niko nije imao pravo odstupiti. To što je Međunarodni sud bez valjanog obrazloženja i pozivanja na vlastiti statut i pravila  onemogućio dostizanje pravde nije sramota BiH već međunarodnog suda i međunarodne pravde uopće.

 

Međunarodni sud  je po drugi put pokazao da nema snage da označi pravog krivca i pravim imenom nazove događaje u BiH u periodu od 1992-1995. godine. Istina je da je u cijeloj BiH izvršen genocid i da je za to odgovoran Miloševićev režim.

 

Glavni odbor SDA daje punu podršku članu Predsjedništva BiH  i Predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću  i s indignacijom odbacuje napade kalkulanata i političkih licemjera  koji bi bili još žešči da apelacija nije podnešena. Kalkulanti i politički licemjeri od jučer govore samo o mišljenju registrara iz maja 2016.godine, a ne Suda, a ne govore i ne brane princip kontinuiteta odluka i propisa i validnost punomoći agenta koje je dalo Predsjedništvo BiH svojom odlukom iz 2002.godine. Predsjednik  Izetbegović je uradio  sve što je mogao, trebao i morao uraditi u nastojanju da se dostigne istina i pravda. SDA i predsjednik SDA nikada neće odustati od tih nastojanja.

 

Pozivamo sve političke stranke i političare da prestanu zloupotrebljavati pitanje revizije tužbe i koristiti ga kao izgovor za blokadu  rada državnih institucija. Podsjećamo sve političke aktere da je funkcioniranje institucija BiH i učestvovanje u njihovom radu prvorazredna dejtonska obaveza, a sve suprotno tome predstavlja kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

 

Glavni odbor SDA pozdravlja izjavu visoke predstavnice Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Federice Mogherini da je BiH postigla značajan napredak na putu prema EU.  Izjava koja prepoznaje postignute rezultate u protekle dvije godine je poticaj za još  snažnije djelovanje  i provođenje  reformi koje će BiH približiti članstvu u EU.

 

Glavni odbor SDA najoštrije osuđuje organizovani fizički napad na državne funkcionere i zvaničnike Stranke koji se desio 29. januara ove godine u Srebrenici. Ovaj napad je sramotan i predstavlja anticivilizacijski čin koji je suprotstavljen duhu demokratije i biću bošnjačkog naroda.

 

Glavni odbor SDA zahtijeva od nadležnih organa da u okviru svojih zakonskih nadležnosti i obaveza istraže i procesuiraju sve osobe koje su učestvovale u organizaciji i izvršenju fizičkog napada. Hitna i efikasna istraga treba rezultirati otkrivanjem i sankcioniranjem kako počinilaca tako i nalogodavaca.

Glavni odbor SDA nalaže Predsjedništvu SDA da, nakon kompletiranja svih prikupljenih informacija donese odluku o sankcioniranju  svih aktera koji su učestvovali u organizaciji i izvedbi pokušaja rušenja Odluke Predsjedništva SDA o uvođenju povjereništva u OO SDA Srebrenica.

 

Glavni odbor SDA zahtijeva od svih članova Stranke u općinskoj organizaciji SDA Srebrenica da poštuju odluku Predsjedništva SDA o uvođenju povjereništva u ovoj općinskoj organizaciji, a od povjereništva da nastavi svoj rad.

 

Glavni odbor SDA osuđuje pokušaje nekih političkih stranaka da se održavanje narednih općih izbora uslovljava izmjenama Izbornog zakona BiH.

 

U skladu sa ustavnim principima i zakonskim procedurama potrebno  je  što prije usaglasiti izmjene i dopune Izbornog zakona s ciljem implementacije odluka domaćih i međunarodnih sudova i radi poboljšanja ukupnog izbornog procesa. Međutim, ne može se održavanje općih izbora uslovljavati ovim procesom. Održavanje izbora je ustavna i zakonska obaveza i oni će biti održani i bez izmjena Izbornog zakona.

 

Povodom podizanja optužnice protiv potpredsjednika SDA Asima Sarajlića i Mirsada Kukića te generalnog sekretara Amira Zukića Glavni odbor SDA očekuje da pravosudne institucije  urade svoj posao  profesionalno, objektivno i nepristrasno, u skladu sa svojim pravima, obavezama i odgovornostima.

 

Poštujući princip presumpcije nevinosti sve do konačne presude, očekujemo da će se  u toku postupka dokazati njihova nevinost.










11.03.2017.

NATAŠA KANDIĆ: SUD JE TREBAO STAVITI TAČKU NA TO DA LI JE SRBIJA DIREKTNO UMIJEŠANA U IZVRŠENjE GENOCIDA U BiH

Nataša Kandić: Sud je trebao staviti tačku na to da li je Srbija direktno umiješana u izvršenje genocida u BiH

Mart 10. 2017.


Procesuiranje ratnih zločina je u velikom zastoju u zemljama regiona, konstatovano je danas u Prištini na konferenciji predstavnika i zagovarača Koalicije za REKOM- Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na teritoriji nekadašnje SFRJ od 1991. do 2001. godine.

Na konferenciji o temi: Blokada suočavanja s prošlošću i procesa REKOM-a, osnivačica REKOM-a Nataša Kandić je istakla da je u Srbiji u trenutku kada je bio formiran Sud za ratne zločine bilo velikog napretka i suđenja su proticala dobro, ali se godinama sve to izgubilo, te da su porodice žrtava i svjedoci izgubili povjerenje u institucije Srbije.

Po njenim rijčima, ništa bolja situacija nije ni na Kosovu, ni u Hrvatskoj. Ona napomenula da su suđenja počela da se posmatraju politički “ne u konktekstu doprinosa vladavini prava, nego u kontekstu da suđenja mogu nanijeti navodno štetu pomirenju”.

Kandić se osvrnula i na zahtjev Bakira Izetbegovića da Međunarodni sud pravde uradi reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, rekavši da je taj zahtjev naišao na veliko osporavanje.

“A revizija je samo sudski postupak osmišnjen da rešava sporove između država, a ako postoji stvarno spor, onda postoji u ovom slučaju u vezi sa genocidom u Bosni i Hercegovini. I mnogo bi bilo bolje da je došlo do tog postupka, da sud stavi tačku na to da li ima novih činjenica i da li je Srbija umešana direktno u izvršenje genocida u BiH ili bi ostao dosadašnji zaključak, odluka, da je Srbija odgovorna za ne sprečavanje i nekažnjavanje”, kazala je Kandić.

Nataša Kandić je, takođe, ocijenila da je izdavanje optužnice protiv Ramusha Haradinaja politički potez, ali da treba prepustiti sudu da oceni da nema dokaza i da iza potjernice stoje politički razlozi. Govorila je i o inicijativi predsjednika Kosova Hashima Thacija da osnuje komisiju za istinu i pomirenje, ocjenivši da može biti vrlo značajna ako dobije sadržaj koji će da se odnosi na sve zajednice koje žive na Kosovu.

“Žrtve rata na Kosovu, one do juna 1999. i one posle juna 99. imaju različiti tretman. Albanske žrtve su priznate na Kosovu, a njima je potrebno priznanje u Srbiji odakle su jedinice vojske, narebodavci zločina. Što se tiče srpskih žrtava postavlja se pitanje je da li će srpske porodice žrtava iz Srbije hteti da se uključe u rad lokalne komisije”, kazala je Kandić i zaključila da je zato važna regionala komisija, koja jedina može obezbediti regionalno priznanje žrtava.

Novinar Adriatik Kelmeni, koji je zagovarač REKOM-a na Kosovu, govorio je problemu ignorisanja srbijanskih žrtava na Kosovu. On je naveo da se na Kosovu, kao ni u drugim zemljama regije, uveličava broj svojih ubijenih i nestalih, a prikrivaju sopstveni zločini.

“Ja verujem na osnovu svega što smo došli do sada da šta se dogodilo sa žrtvama rata na Kosovu, sa nestalima, gde su masovne grobnice, odgovor može imati Beograd, kao što i odgovor za individe koje su izgubile život, a nisu Albanci može biti unutar Kosova”, kazao je Kelmendi.

On je potencirao i da se u dijalogu u Briselu još uvek nije razgovaralo o pitanju nestalih lica. Po njemu teret predhodnoih ratova se ne sme ostaviti narednim generacijama i zato je potrebna regionalna komisija za utvrđivanje činejnica i istine.

Bekim Blakaj iz Fonda za humantarno pravo Kosova je istakao da je na Kosovu zakon koji predviđa reparaciju štete žrtvama diskriminatorski jer isključuje nealbanske žrtve nakon juna 1999. godine na Kosovu. I one se založio za regionalnu komisiju, ispred nacionalnih, jer samo regionalni pristup žrtvama i zločinima može biti identifikovati sve žrtve.

(Kliker.info-AA)















Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48892880

Powered by Blogger.ba