Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

06.03.2017.

MUHAMED FILIPOVIĆ PROTIV HNS-a: NACIJE NE MOGU BITI NOSILAC KONSTITUCIJE DRŽAVNIH OBLIKA,ONA AFIRMIRA SEPARATIZAM

FILIPOVIĆ PROTIV HNS-a: Nacije ne mogu biti nosilac konstitucije državnih oblika, ona afirmira separatizam i u suprotnosti je sa demokratijom


Moje je uvjerenje da je za Bosnu i Hercegovinu i cjelokupno njeno historijsko iskustvo bitan zaključak da u Bosni i Hercegovini na njenom tlu i unutar njene historije ne može funkcionirati paradigma nacionalne historijske i ustavnopravne konstitucije,smatra akademik Filipović.



FILIPOVIĆ PROTIV HNS-a: Nacije ne mogu biti nosilac konstitucije državnih oblika, ona afirmira separatizam i u suprotnosti je sa demokratijom

On je naveo da BiH se ne može zasnivati na principu prava nacija da budu nosilac konstitucije državnih oblika i sasvim je jasno da nas historijsko iskustvo upućuje na to da je građanin temelj demokratske konstitucije i da jedino takva konstitucija omogućava slobodan razvoj svih i napredak svih.

 

"Nažalost, vodeće političke snage koje su se u politici nakon devedesetih deklarirale kao nosioci nacionalnih interesa određenih nacija i tako pobjedom na izborima eliminirali alternativnu mogućnost da Bosna ostane zemlja svojih građana koji će stvoriti demokratski sistem, dok je nacionalna konstitucija nužnim načinom vodila ka monopolu nosilaca nacionalnih interesa ne samo na političko odlučivanje nego i na teritoriju, tj. da je dovela do toga da ti nosioci smatraju sebe ujedno vlasnicima dijelova Bosne i Hercegovine kojima žele upravljati bez učešća drugih, a to znači da se u našoj historiji afirmira princip separacije kao osnovna paradigma našeg historijskog razvoja", smatra Filipović.

 

Istakao je kako je nužna potpuna promjena političke paradigme.

 

"Iako se negativni karakter ovakve situacije vrlo brzo ispoljio u svađi oko teritorijalizacije dobivene vlasti, nije to bilo dovoljno da političke snage u Bosni i Hercegovini promijene paradigmu, čvrsto i uporno držanje paradigme nacionalne konstitucije odvela nas je u oružani sukob u kojem je Bosna pretrpjela agresiju i u kojem se zlokobna historija istrebljivanja naroda ponovila. Međutim, čak ni rat ni sve što se zbivalo nije bilo dovoljno da osvijesti nosioce nacionalnih ideja u našoj politici i mi smo tokom posljednjih 20 godina sve dublje i dublje ulazili u labirint iz kojeg, vjerovatno, neće uopće biti izlaza ako ne dođe do brze i bitne promjene političke paradigme po kojoj naša politika funkcionira", naveo je Filipović.

 

(Vijesti.ba/SB)

//////////////////////////

PODRŽANE IZMJENE ZAKONA O PDV-u: Evo šta će sve biti oslobođeno plaćanja PDV-a od 17 posto - 2

PODRŽANE IZMJENE ZAKONA O PDV-u: Evo šta će sve biti ...

////////////////////////

NAKNADNA PAMET GEOFFREYA NICEA: Bivši tužilac otkrio šta je sve BiH trebala navesti kao ključne dokaze za reviziju presude

///////////////////////////////////

MOORE ISPRAVIO "NEZAVISNE NOVINE": Rekao da je ispravno reći bosanski, a ne bošnjački jezik, na šta je odmah stigla reakcija iz Beograda

//////////////////////////////////

ŠOKANTNO SVJEDOČENJE JOVICE STANIŠIĆA: "Za ubistvo Đinđića treba ispitati ulogu Ratka Mladića, Beba Popović je špijun MI6..."

/////////////////////////////

06.03.2017.

JAČANjE UTJECAJA RUSIJE NA BALKANU JE VEOMA OPASNO ZA ČITAV REGION

Denis Hadžović, generalni sekretar Centra za sigurnosne studije : Jačanje utjecaja Rusije je opasno, region ide u pogrešnom pravcu i bojim se da će biti i gore!

Mart 06. 2017.


Posljednji događaji u Bosni i Hercegovini sa nelegalnim referendumom o odlukama Ustavnog suda BiH, pokušaj državnog udara i terorističkog napada u Crnoj Gori, nezapamćena politička kriza u Makedoniji i sve veća zaoštravanja situacije u Srbiji uoči predsjedničkih izbora navode na činjenicu da se Zapadni Balkan ponovo destabilizira. Zajedničko za BiH i za zemlje okruženja je činjenica da posljednjih godina značajno jačaju antievropske snage.

Naime, naš portal je došao u posjed i objavio dio istraživanja koje se odnosi na specijalnu operaciju u Bosni i Hercegovini, a koju su provele osobe i organizacije uz učešće, podršku i koordinaciju Kremlja.

Zaustavljanje NATO-a

Komentirajući tekst koji je objavljen, generalni sekretar Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović izjavio je za portal Novi.ba da Rusija želi zaustaviti dalje napredovanje NATO-a i zaustaviti širenje prozapadnih vrijednosti u regionu.

– Rusija se ponovo nastoji pozicionirati na globalnoj sceni, tako da je ovo Balkan i idealno je mjesto gdje može širiti svoje interese. U tu svrhu, ona koristi formalne i neformalne poluge. Često imamo zvanične sastanke Dodika sa Putinom i sa drugim visokim zvaničnicima Rusije – spomenuo je Hadžović.

Podvukao je da je Rusija svoje interese najočitije ispoljila u Ukrajini.

– Zemlje EU i NATO-a više su se okrenuli na unutrašnji plan, dok globalno zapostavljaju svoj utjecaj. Zapostavili su i interese koje su obećali u Ukrajini i u zemljama Zapadnog Balkana. Vidimo da se Amerika okreće nekom izolacionizmu sa novim predsjednikom, tako da je očekivati u narednom periodu da će se taj utjecaj širiti – napominje naš sagovornik.

Pogrešan pravac

Hadžović smatra da ovakvo djelovanje je opasnost za sve prozapadne snage u BiH.

– Imali smo jedan lagodan period koji nismo iskoristili, kada su nam bila otvorena vrata Evropske unije i NATO-a. Zadnjih deset godina idemo u pogrešnom pravcu i to je Rusija najbolje iskoristila. Ona se nije pozicionirala toliko svojom snagom, koliko lošijom politikom Amerike i Evropske unije, koje su dozvolile Rusiji da vojnom diplomatijom ostvari veće prisustvo na Balkanu – ocijenio je generalni sekretar Centra za sigurnosne studije.

Hadžović je zaključio da dešavanja u Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori pokazuju da je Rusija osjetila da može nametati svoje interese i suzbijati interese Amerike i EU, te ograniči utjecaj NATO-a.

(Kliker.info-Novi)

///////////////////
///////////////////////////

BOSIĆ KONTRA DODIKA: 'Zahtjevi vladajuće većine u RS-u za blokadu institucija BiH su neprihvatljivi'

BOSIĆ KONTRA DODIKA: 'Zahtjevi vladajuće većine u RS-u za ...

/////////////////////////////////////

/////////////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////



//////////////////////////

////////////////////

Umro doktor Alija Šuko : Zahvaljujući njegovoj vještini, profesionalnosti i umijeću na ovaj svijet su došle brojne generacije Hercegovaca !

Primarijus doktor Alija Šuko sa Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kantonalne bolnice ''Dr.Safet Mujić'' u Mostaru umro je od posljedica srčanog udara noćas u Jablanici, u 63.godini života. Ova vijest [...
06.03.2017.

GLOBALNO SELO: POVIJEST DIGI-ZLOČINA

Globalno selo: povijest digi-zločina

Goran Sarić

Autor
4.3.2017. 



Image result for goran saric fotos

 Ako je to taj vaš sanjani Global Village, vratite mi olovku, krampu i lopatu, molim! 

Svijet kao globalno selo, Global Village, prvi je, još tamo ranih šezdesetih, u knjizi “Gutenbergova galaksija”, takvim nazvao Marshall McLuhan. Još mnogo ranije, tridesetih godina istoga vijeka, veliki pisac Aldous Huxley u antiutopijskom romanu “Vrli novi svijet” opisuje London budućnosti. Svijet je to, barem prividno, bez briga, muka i problema. Svi su siti, sretni i veseli, seksa i droge u izobilju.

No, izgled vara. Iza te ugodne fasade krije se sasvim drugačija slika. Naličje tog i takvog svijeta su totalitarni režimi koji duboke korijene vuku od Oktobarske revolucije i rađanja fašizma u Italiji.

Možda još mračniju viziju budućeg svijeta kao grozne tvrđave dao je George Orwell u romanu 1984.

Iz ove perspektive: blažene osamdesete!

U fantaziranju o budućnosti, umjetnici, naučnici, ali i sasvim obični smrtnici dolaze do različitih, često sasvim oprečnih vizija. Rijetki su u tom “čitanju iz dlana” bili optimisti, ali su mnogi iskreno mislili da će barem novi mediji i načini komuniciranja doprinijeti boljoj komunikaciji i razumijevanju među ljudima.

Ništa logičnije, zar ne? Što više znamo jedni o drugima, što češće komuniciramo, bolje ćemo se razumijevati i više uvažavati.   No, sve su prilike da nije baš tako. Ponekad se čak čini da je taj digitalni, dozlaboga suženi svijet, sasvim poludio. Sve što činimo i čime se bavimo mora istoga časa biti izloženo na fejsu, tviteru, instagramu… I, kao nekad davno, u našim mahalama i sokacima, najradije se igramo tuđim “prljavim vešom”. Ponosimo time što smo drugoga izvrgli ruglu, podsmijehu, pa, ponekad, i nasilju.

Tehnika napreduje, a čovjek ostaje ono što je oduvijek bio: goli majmun.

Ovih dana sve bruji od nekoliko primjera zloupotrebe (a)socijalnih medija. Pa da ih navedemo. Počnimo od onog sa, uslovno rečeno, najblažim posljedicama. On se odnosi na pjevačicu Patriciju Paay i uveliko podsjeća na onovremeni skandal s objavljivanjem pornića „kraljice u Hrvata“, Severine Vučković. Jer, i ovoj „ocvaloj primuli“ lakih nota, šezdeset i sedmogodišnjoj „holandskoj Pameli Anderson“ nepoznat neko je na jednom opskurnom sajtu objavio scene seksanja s bivšim partnerom.

Sama ta činjenica ne bi bila ništa posebno. Veoma dobrodržeća „bakica“ je već decenijama poznata po razuzdanom životu. Njene raskošne obline čak četiri puta su krasile naslovnicu čuvenog Playboja – posljednji put, ako me pamćenje ne vara, ne tako davno, 2009. godine! Neki čak tvrde – kao onomad i za Seve – da je Patricija sama  snimak „poturila“ medijima, ne bi li malo „pogurala“ karijeru. No, to mi se ne čini logičnim. Jer, Pajeva se nedavno (opet) udala, i to za 35 godina (!)  mlađeg partnera, milionerskog sina Robberta Hinfelaara. Izgleda da joj je očajnički stalo da održi tu vezu. U gledanom talk-showu Eve Jinek, pred rekordnih milion i po gledalaca, poznata pjevačica tvrdi da ima noćne more, pa je čak pomišljala i na samoubistvo.

„Osjećam se užasno. Ti idioti nemaju pojma šta su mi napravili. Imam oca, majku, ćerku, a srećom, odnedavno i dragog muža. I on je ovim strašno pogođen. Zato sam odlučila da dođem ovdje i kažem tim ljudima da su mi načinili veliko zlo. Mislim da oni, kad su objavili taj privatni snimak, nisu ni na trenutak pomislili na to.“

Stvar je na sudu. Za počiniocima se još traga. Ostaje da se vidi hoće li mlađahni Robbert imati razumijevanja za onovremene seksapade svoje iskusne supruge.

A sad nešto (još) mnogo ozbiljnije. Krajem februara, naime, u holandskom gradu Enshedeu jedan je petnaestogodišnjak izvršio samoubistvo pošto je na instagramu otkrio svoju „nagu“ fotogtrafiju. „Odoh ja, ćao. Isključujem internet, pa vi i dalje svima šaljite šta god hoćete,“ otkucao je pred smrt app prijateljici: „Volio sam te, baby, samo da znaš.“ Ona ga je pokušala odvratiti od te namjere, takođe appom, ali bez uspjeha. Dječak je s balkona svog stana skočio na beton.

Fotku je objavila jedna drugarica iz njegovog razreda. Onako, čisto iz zezancije. Kažu da je to, u izvjesnim krugovima, čest slučaj zafrkancije, ali i ucjenjivanja. Digi-generacija 2.1.

„Najgore je,“ tvrdi njena školska drugarica, “što je i ona sama prije izvjesnog vremena doživjela isto. I njena se golotinja nedozvoljeno ‘vrtila’ tako, internetom. Pa onda valjda znaš kako se osjećaš?!“

Očito ne zna. Ako ima imalo srca, savjest će joj biti najstrožiji sudija.

O trećem, možda, uslovno rečeno, najstrašnijem slučaju digi-zločinjenja nedavno je prilično detaljno pisao Miljenko Jergović. Najbolje da ga, sasvim kratko, citiram:

U Sloveniji, blizu Krškog, dogodilo se ubojstvo. Dvojica su nasmrt pretukla jednog. Na selu, ispred zapuštene, ruševne kuće, u kasnu zimu, prije nekoliko dana. Zločin za vijesti na lokalnim radio stanicama u nekoliko okolnih općina, za otprilike isto toliko zavičajnih internetskih portala i, možda, za mjesne novine, ako takve još uvijek postoje. […] Žrtva je mještanin, ubojice su mu dojučerašnji prijatelji, motiv ubojstva – djevojka. Što je čitatelje, gledatelje, njuškatelje u Hrvatskoj briga za takav banalan zločin u Sloveniji, kakvih i ovdje ima taman toliko da nam ovakva ubojstva iz bližeg i daljeg susjedstva ni po čemu ne mogu biti zanimljiva? […] Razlog oduševljenog interesa […] leži u okolnosti da su ubojice svoj zločin snimale kamerom mobilnog telefona, a snimku prenosile i dijelile na Facebooku. (Podvukao GS) U nekoliko sati, precizno objavljuju jedne od ovdašnjih novina (a priču su, da se i to razumijemo, objavile sve novine u Hrvatskoj), snimku je vidjelo 236.000 ljudi. […] Da je zagnjuriti glavu u septičke jame komentara ispod novinskih tekstova […] ili da je prošpartati po otvorenim fejsbucima […] sigurno bi se našlo onih, naročito u nas, u Hrvatskoj, koji smatraju da je i ovakav oblik cenzure kršenje njihovih ljudskih prava da informiraju i da budu informirani.

Toliko Jergović. Svaki komentar je suvišan. Kao i bilo kakvo moralisanje. Pred ovim ljudska pamet, naprosto, staje. Smišljeno, učinjeno, pa ponosno podijeljeno širom “digitalnog” dunjaluka. Zločin strašan, i to pomasovan. Jer, u njemu su, po meni, učestvovali svi oni “borci za slobodu informiranja, koji su skidanje ove krvave pornografije s Mreže komentarisali kao cenzuru. I kršenje ljudskih prava.

I kliknuli ispod, na “like”, naravski. Ako je to taj vaš sanjani Global Village, vratite mi olovku, krampu i lopatu, molim!


////////////////////////////////////
06.03.2017.

POVJERENSTVO ZA SUOČAVANjE S PROŠLOŠĆU

POVJERENSTVO ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU


Ivo Anić

Autor
4.3.2017. 



POVJERENSTVO ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

Nakon mjeseci mukotrpnog i opsežnog rada, studioznih istraživanja i ispitivanja srećom još živih svjedoka tog vremena, Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, kako ga je nazvala javnost, izašlo je u javnost i pred Vladu i Premijera donijelo elaborat od preko tisuću stranica. Mediji uvijek gladni senzacija objavili su pojedine isječke i pasuse, a sam stručni tim našao se na meti novinara koji su zahtijevali da se najosjetljivije teme daju u javnost. Samo Povjerenstvo, zakazalo je press konferenciju na kojoj se trebalo javnost upoznati sa argumentima, dokazima i transkriptima koji su već dostavljeni nadležnim tijelima ali i državnom tužilaštvu. Kako je stalo u priopćenju istražne radnje koje su obavljane u periodu od skoro pola godine jasno inkriminiraju kako pojedince, tako i skupine udružene u zločinačke poduhvate, veleizdaju i stjecanje osobne koristi u ime općeg dobra, u ime patriotizma.

Povjerenstvo, sastavljeno od eminentnih stručnjaka u svojim poljima jednoglasno je izašlo pred novinare, a povjesničari su predložili da kolege sveučilišni profesori sastave ukratko za javnost najvažnije točke i saznanja do kojih su došli. Kao uvod, odlučili su objasniti kako je totalitarni režim funkcionirao, na koji način je stekao toliku moć i mehanizme i u kojem momentu je nastao nukleus veleizdaje koju su zajedničkim snagama, upregnuvši sve dostupne resurse, razotkrili i dokumentirali.

Zločinački sustav, totalitarni sustav domogao se vlasti u poprilično sumnjivim okolnostima, razgranatom mrežom nepotizma i na žalost, konkretnih dokaza nemamo da se sustav nedemokratskim putem domogao vlasti, no već u prvim danima trajalo je obredno čišćenje tek minulog rata, obračun s neistomišljenicima i progon. Progon ljudi se vršio na nekoliko načina, ispitujući svjedoke diljem svijeta došli smo do nekoliko zajedničkih i povezanih činjenica, svi oni koji nisu pristali da opslužuju totalitarni sistem označeni su kao neprijatelji države, uglavnom su to bili intelektualci, pisci, određeni broj glumaca i javnih djelatnika. Progon je počeo ispočetka suptilno, urednici važnijih medijskih kuća otkazivali su suradnju sa intelektualcima, piscima i kolumnistima koji su tvrdoglavo pokušavali ostati neovisni, tim iscrpljivanjem prvo su im ukinuta sredstva za život, a na one malobrojne koje nisu uspjeli „opametiti“ krenula je hajka, prokazivani su kao banditi, neprijatelji države, kulaci i izdajnici. Slijedila je kultura iz koje su naglo izbačeni svi urbani elementi, a uvedeni standardi tipični za totalitarne režime, partijski intonirani kazališni komadi, nakon čega se krenulo na film.

Zločinačka organizacija totalitarnog režima naročito sedmu umjetnost shvaća kao umjetnost koja indoktrinira mase, te se u film uvode tipični elementi jednoumlja, proizvode se uglavnom filmovi ratne i patriotske tematike, koji veličaju isključivo jednu stranu  koja je herojska, koja nema mrlje, a u kontekst agresora stavljaju se manjine, okarakterizirane kao neprijatelji, kako u ratu, tako i u miru. Zločini koji se prikazuju u ratnim filmovima događaju se isključivo samo na jednoj strani i to onoj agresorskoj, kao i koncentracioni logori, genocid i pojedinačni zločini koji se pripisuju isključivo agresoru. Čistoća „naše strane“ bitna je za daljnju indoktrinaciju koja se uvodi u škole, učilišta, udžbenike i sprovodi se pažljiva, temeljita izobrazba mladih u tom segmentu, segmentu koji ima dvojak učinak. Dok se istovremeno vrši pljačka i postavlja se povlašteni stalež samo jedne kaste, kaste koja ima partijske iskaznice, iskaznice koje nose povlastice, zapošljavanje i doživotnu zbrinutost, dotle se na kastu koja postaje roblje povlaštene vrši klasično „pranje mozga“, stvaraju se konstantne ugroze i naciju se drži u poluratnoj napetosti.

Konačnim ovladavanjem državne televizije, ta ratna napetost dovodi se do usijanja, što ponovo otkriva mračne nakane da se ekonomija preusmjeri u oružane snage u kojima bi se povlaštena kasta doživotno osigurala. Indoktrinacija mladih vrši se sustavno, kroz škole i izobrazbu, ali i kroz medije, koji snažno podupiru širenje paranoje i ugroza na opstojnost, vanjske i unutarnje neprijatelje, ugrozu granica i potrebu naoružavanja, kao i vojne rokove, koji bi trebali od „dječaka napraviti ljude.“ Tipični mehanizmi totalitarnih sistema vidljivi su upravo kroz taj segment, no važan je i spominjemo ga, jer je egzodus koji je nastao, a zbog kojeg je pokrenuto ovo Povjerenstvo, zapravo potaknut dijelom i tim zakulisanim radnjama. Mladost, naime, nije napuštala zemlju samo zbog ekonomskih prilika i nemogućnosti zapošljavanja, mladost je, a to su nam potvrdili na znatnom postotku ispitanika, napuštala zemlju uglavnom zbog nepristajanja da žive u totalitarnom sistemu koji ih preusmjerava da budu ili roblje ili topovsko meso u budućnosti. Egzodus mladih ljudi tako možemo sagledati iz nekoliko segmenata, nikako samo iz onih ekonomskih.

Pritisak na javnost je postajao sve veći, medijski sadržaji postajali su poluhisterija koja je očajnički trebala vratiti naciji identitet, samopostojanost i svrhu, koja je zapravo bila, pokazat će se i ovim elaboratom, samo besramni sistem da se održi povlaštena partijska kasta, da se opravdaju njihovi zločini i veleizdaja. Nacija se obmanjivala konstantno i u periodu od nekoliko godina, periodu u kojem je ova zemlja dovedena na rub izumiranja. Totalitarni režimi imaju nakanu i agendu da svoje mesijnstvo prikažu kao jedinu i bogom danu, uzvišenu svrhu, a ona je u pravilu takva da sve svoje napore i aktivnosti prikažu kao radnje isključivo u svrhu dobrobiti zajednice, njenog prosperiteta ali i očuvanja, hegemonizacije koju samo oni mogu sprovesti tj. vraćanja poljuljanog identiteta kroz pojačani patriotizam, umjetnu ljubav prema domovini i njenoj simbolici, no u pravilu iza tih i takvih časnih načela, stoje mračne radnje, opaki i destruktivni planovi te stvaranje povlaštene kaste koja će na koncu isisati resurse, oslabiti gospodarstvo i poljuljati temelje samog režima kojeg su stvorili.

Bilo kakva kritika, demokratski proces ( pravosuđe je odavno njihovo), javno okupljanje ili prosvjed najstrože su kontrolirani, zabranjeni  dok se provode opsežne i režimske simulacije potpore, okupljanja koja imaju cilj da pokažu ljubav prema režimu, javne tribine i marševi dijela partijskih struktura koje ponovo kroz ratnu psihozu drže čvrsto vlast na pijedestalu jedinog obranbenog i usudnog čimbenika, jedine moguće opcije i mesijanske misije. Kukavičluk ljudi koji šute pomiješan je sa osobnim koristima, licemjerjem i nepotizmom koji se uvlači u sve sfere društva i karakterističan je isključivo za totalitarne režime.

Žrtve tih i takvih režima neistomišljenici su, neprijatelji koji se javno stigmatiziraju i označavaju, kao i izdajnici kojima se u javnosti sudi, prokazuje ih se i u najboljem slučaju protjeruje iz zemlje. Partijska organizacija snažna je i moćna, nadzire medije, fakultete, radne organizacije i u narodu se stvara psihoza straha koju potpiruju špijunska prokazivanja od strane kolega, prijatelja pa čak i rodbine. Psihoza straha tolikih je razmjera da ljudi radije donose odluke da odlaze u emigraciju ili da odlaze zauvijek, da prodaju sve što imaju za beznačajne svote, nego li da žive u bijedi i opslužuju povlaštenu kastu koja je razularena, traži i pronalazi izdajnike i krivce, javno spaljuje i osuđuje „vještice“, paranoično se naoružava i zatvara u svoje granice. Simptomatično u društvu jačaju profašističke i nacionalističke struje koje potpomažu i izdašno finaciraju upravo strukture totalitarnog režima, da se u društvu stvori permanentni osjećaj straha koji dominira i nesigurnost, koja se vrši bankarskim sustavom koji ljude beskrupulozno baca na ulice ako nisu lojalni ili ako ne šute, koji je u otvorenoj sprezi sa organiziranim kriminalom koji buja i koji je pod izravnom ingerencijom totalitarnog režima.

Vrijeme je, danas, četrdeset godina kanije da se kao društvo suočimo sa tim užasnim činjenicama i da se zapitamo  tko su pravi krivci raspada države, agonije koja je uslijedila, rata koji je brutalno razorio i egzodusa nevjerojatnih razmjera nezabilježenog u novijoj povijesti od skoro milijun ljudi koji su na ovaj ili onaj način zauvijek napustili zemlju. Vrijeme je danas da se suočimo s istinom, da joj pogledamo u oči i krivce, koji su još živi osudimo, provedemo lustraciju opsežnu i temeljitu, te da kao narod doživimo konačnu katarzu i nastavimo živjeti u budućnosti, kako – tako, sa ovim što nam je ostalo, što nije rasprodano, što nije uništeno kataklizmom zvanom totalitarni režim i čime moramo naprijed.

Ovaj narod preživio je razne kataklizme, imao svoje svijetle i tamne povijesne trenutke, no po prvi puta suočavamo se sa istinom koja nam je godinama, desetljećima namjerno skrivana. Vrijeme je da se arhivi otvore, krivci kazne, a Hrvatska konačno zatvori svoje najmračnije razdoblje svoje stoljetne povijesti, razdoblje od 2016 – 2020, koje danas, dokazano i od strane ovog Povjerenstva možemo proglasiti totalitarnim, zločinačkim i veleizdajom hrvatskog naroda, najvećom veleizdajom još od Ante Pavelića i zločinačkog ustaškog režima, veleizdajom većom čak i od totalitarnog režima devedesetih, veleizdajom koja je hrvatski narod dovela na rub istrebljenja













Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
46278068

Powered by Blogger.ba