Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

03.03.2017.

MOSUL (NI)JE ALEPO

Mosul (ni)je Alepo


Tomislav Jakić

Autor
3.3.2017. 


Image result for tomislav jakic fotos

//////////////////////////

Izdvajamo

  • Pa je još cijeli “demokratski” svijet zdvajao nad sudbinom desetaka tisuća, prema nekim procjenama i više od dvije stotine tisuća, civila i naveliko se govorilo o humanitarnoj katastrofi koja je rezultat – zna se čega i koga: diktatora iz Damaska koji odbija poslušati naređenje sa Zapada i napustiti vlast i drugoga diktatora iz Moskve koji ga u tome podržava.
..........................
......................................

Kremlj je već službeno demantirao da se vode razgovori o susretu Trump – Putin, novi “gospodar” Bijele kuće najavio je jačanje američke vojne moći (“kao nikada do sada”) i sve upućuje na zaključak kako se vraćamo dobrom, oprobanom receptu o Americi kao bogomdanoj najvećoj sili suvremenog svijeta (sa svime što iz toga proizlazi), o unipolarnom svijetu (umjesto multipolarnoga što je ne samo cilj Rusije, nego i odraz realnosti), te – napokon – kako se vraćamo onome svijetu u kojemu će i političari i mediji (koliko god Trump rogoborio protiv njih) projicirati iskrivljenu sliku stvarnosti, sliku u kojoj isto neće biti isto. Bilo da je riječ o Alepu i Mosulu, ili o nečemu drugome. Pa će za “novovjeke Goebbelse” perspektiva biti svijetla, a za sve druge, one koji još nisu izgubili moć rasuđivanja – mračna. Hoće li zaista?

Alepo je veliki grad u Siriji. Mosul je veliki grad, ali u Iraku. Dakle, razlika. Istočni dio Alepa godinama su pod svojom kontrolom držali islamistički radikali (džihadisti), uz pripadnike još poneke pobunjeničke skupine. Mosul drže pod kontrolom ti isti džihadisti, pristaše tzv. islamske države. Tu, dakle, razlike nema. Istočni Alepo oslobodili su pripadnici armije međunarodno priznate sirijske države, uz pomoć strane sile koju je ta država sama zatražila. Mosul oslobađaju pripadnici iračke armije uz pomoć stranih sila, a uz suglasnost vlade u Bagdadu. Dakle, ni tu razlike nema. A ipak, razlika je golema. Ne u činjenicama, one su takve kakve jesu, nego u načinu prezentiranja, odnosno falsificiranja tih činjenica.

Pa smo tako tjednima bili doslovno zatrpavani izvještajima i snimkama iz istočnog Alepa u kojima smo vidjeli strašna razaranja, mrtve ljude, ranjenu djecu, a sve uz komentar kako je to djelo krvavog Asadovog režima kojemu pomaže Rusija. Pri tome su žrtve u zapadnom Alepu, žrtve napada pobunjenika, džihadista, a bilo ih je na dnevnoj osnovi, bile ili prešućivane, ili nerijetko naprosto pribrajane onima u istočnom dijelu grada. Pa je još cijeli “demokratski” svijet zdvajao nad sudbinom desetaka tisuća, prema nekim procjenama i više od dvije stotine tisuća, civila i naveliko se govorilo o humanitarnoj katastrofi koja je rezultat – zna se čega i koga: diktatora iz Damaska koji odbija poslušati naređenje sa Zapada i napustiti vlast i drugoga diktatora iz Moskve koji ga u tome podržava.

S druge strane, iz Mosula nema ni jedne snimke. Ne vidimo nijednog ubijenoga, ni jedno ranjeno dijete.  Vidimo topove i višecijevne bacače raketa kako ispaljuju svoje smrtonosne salve prema nekim udaljenim ciljevima. I vidimo uredno pripremljene šatore za prihvat izbjeglica, civila. A snimke izbjeglih civila počinjemo tek sada dobivati “na kapaljku”. Što se događa sa civilima u samome Mosulu, o tome ni riječi. Ima li mrtvih, ima li ranjene djece, ima li lijekova i liječnika, ni o tome – ništa. Saznali smo samo da je u Mosulu bio i zoološki vrt s više od četrdeset životinja i kako su oni koji su o njima vodili brigu prestali dolaziti, kada je bombardiranje grada postalo intenzivno. Pa su životinje gotovo mjesec dana bile ostavljene same. One bolesne – uginule su. Neke druge međusobno su se proždirale, da bi i one napokon uginule. A ostale su naprosto skončale od gladi. Na životu su ostali samo jedan lav i jedan medvjed. Njih je spasila ekipa jedne međunarodne organizacije za zaštitu životinja, nakon što su iračke snage osvojile onaj dio Mosula u kojemu je bio zoološki vrt. Eto, to smo saznali. Je li zoološki vrt možda postojao u Alepu, to niti znamo, niti će nam ikada itko reći. Za one koji formiraju javno mnijenje pomoću sve više usmjeravanih i kontroliranih, a formalno slobodnih medija, to nije bitno.

Bitno je nešto drugo. Da se operacije iračke armije uz američku pomoć, ne samo iz zraka, opisuju se kao oslobađanje Mosula – što one i jesu. A da su isti oni političari i isti oni mediji koji mirno, bez emocija, prate napredovanje Iračana prema Mosulu i nazivaju ga onim što ono i jest, za operacije sirijske vojske kojima je cilj bio ovladati istočnim Alepom nerijetko upotrebljavali posve drugi termin. To je bila okupacija, dapače jedna globalna televizija sa sjedištem na Bliskom istoku proglasila je grijehom govoriti o oslobađanju Alepa. I u čemu je sada stvar?

Vrlo jednostavno: u tome da su jedni “naši”, a drugi su “njihovi”. Ili, malo  preciznije: stvar je u tome da se na međunarodnoj sceni, možda više i češće no ikada, bezobzirnije i bezočnije svakako, koriste dva mjerila. Pa i onda kada su stvari posve očite, i onda kada čovjek ne treba biti ni vrstan poznavatelj kretanja u svijetu, ni  oštroumni analitičar, pa da bi vidio i zaključio kako je riječ o istome. Sirijci su oslobađali istočni Alepo uz rusku pomoć. Da: oslobađali! Iračani oslobađaju Mosul uz američku pomoć. I opet, da: oslobađaju! I u istočnom Alepu, i u Mosulu otpor pružaju džihadisti, pristaše tzv. islamske države koji su se “proslavili” barbarskim uništavanjem povijesnih spomenika u regiji što je s pravom nazivaju kolijevkom civilizacije, kao i pogubljenjima zarobljenika, ili naprosto onih druge vjere, što su ih snimali i postavljali na  društvene mreže, kako bi se “dostojno” predstavili svijetu. Ponekada bi to kombinirali, pa je jedno od takvih pogubljenja bilo ovjekovječeno u ostacima drevne Palmire što su ih nakon toga dušmanski devastirali. No, ako su činjenice takve, kakve jesu, onda ih, u kontekstu probuđene konfrontacije Zapada i Rusije, valja ili zanemarivati, ili falsificirati. I to se uredno, dosljedno čini. Zato su operacije oslobađanja istočnog Alepa u zapadnim mainstream medijima bile ili preuzimanje kontrole, ili okupacija, dok je operacija usmjerena prema Mosulu samo i jedino – oslobođenje. I zato su oni koji su se odupirali u istočnom Alepu, pretvorivši tisuće i tisuće civila u svoje taoce, u “živi zid”, sprečavajući čak i njihov dogovoreni i organizirani izlazak iz toga dijela grada, bili “naoružana oporba”, “borci protiv Asadove diktature”, među kojima se našao, tu i tamo, i poneki džihadista. A oni koji se odupiru u Mosulu, to su isključivo džihadisti.

Nova američka administracija, ako se o njoj uopće može govoriti (jer jedina je uporišna točka te administracije novoizabrani predsjednik Trump), najavila je – doduše – bespoštednu borbu protiv islamističkih terorista, odnosno džihadista, uz izražavanje spremnosti da u toj borbi surađuje s Rusijom (što je Putin nekoliko puta predlagao Obami, ali je ovaj s prijezirom odbio). Pitanje je, međutim, koliko je Trump oslabljen iznuđenom ostavkom svojega savjetnika za nacionalnu sigurnost, generala Michaela Flynna. Ima indicija što upućuju na zaključak da jest oslabljen i da sistem (establishment) kojemu je brzopleto nagovijestio rat, polako opet preuzima kontrolu. Trump je, doduše, i dalje “jak” na jeziku, piše twittere kako mu i kada padne na pamet, ali to ne znači da već nije počeo strateški uzmak pred vojno-indusrijskim kompleksom kojega je, doslovno, životno ugrozio najavom da će Sjedinjene Države prekinuti s politikom nametanja režima. A da je to bila zaista politika, svjedoči i izjava nekadašnjeg vrhovnog zapovjednika NATO-a, američkog generala Wesleya Clarka od prije nekoliko godina. Izjava je čak i snimljena, ali je se nitko rado ne sjeća, niti za njom poseže.

Ako Trump posustane u najavi radikalnog zaokreta u američkoj vanjskoj politici i usmjeri se na unutarnju scenu i na ostvarivanje obećanja o gospodarskom poletu (koja su mu i donijela pobjedu), sva je prilika da od očekivanoga prestanka obnovljenoga hladnog rata neće biti ništa. Kremlj je već službeno demantirao da se vode razgovori o susretu Trump – Putin, novi “gospodar” Bijele kuće najavio je jačanje američke vojne moći (“kao nikada do sada”) i sve upućuje na zaključak kako se vraćamo dobrom, oprobanom receptu o Americi kao bogomdanoj najvećoj sili suvremenog svijeta (sa svime što iz toga proizlazi), o unipolarnom svijetu (umjesto multipolarnoga što je ne samo cilj Rusije, nego i odraz realnosti), te – napokon – kako se vraćamo onome svijetu u kojemu će i političari i mediji (koliko god Trump rogoborio protiv njih) projicirati iskrivljenu sliku stvarnosti, sliku u kojoj isto neće biti isto. Bilo da je riječ o Alepu i Mosulu, ili o nečemu drugome.

Pa će za “novovjeke Goebbelse” perspektiva biti svijetla, a za sve druge, one koji još nisu izgubili moć rasuđivanja – mračna. Hoće li zaista?

Novosti

////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////////////

Božica Jelušić: Paljetkovanje jajašca

Božica Jelušić
Autor 3.3.2017. 



Božica Jelušić: Paljetkovanje jajašca

////////////////////////

Izdvajamo

  • Neuke žene, siromašne žene, žene u gotovo ropskim uvjetima podređenosti partneru, žene bez izbora, iscrpljene, bolesne, uplašene, djevojčice i djevojke kojima se na pragu života desila nevolja da zatrudne - gdje su njihova prava, njihovi glasnogovornici? Ti voštani, dosadni, ukravatirani tipovi oskudna vokabulara, te gospođe hormonalno uzburkane i prikriveno manične, što one žele, u ime ovih,
  • onih i nekih trećih, koji vuku konce iz pozadine?

.....................................

U projekcijama ovih opskurnih grupa, paljetkovanjem jajašca i stavljanjem šape na svaki začeti život, država će doista stvoriti čovjeka za svoje potrebe: više vojnih obveznika, vjernika, poreznih platiša i novih, ženskih “inkubatora” za obavezno rađanje. Držim da je to nakaradno i preglupo. Čovjek je mnogo više od toga, od svojih prokreativnih zadaća, od proizvođača hrane i materijalnih dobara, od službenika, uslužnika, obveznika i vjernika.

Iritantna nazočnost udrugara i zadrugara tipa Vigilare i U ime obitelji, ne pokazuje širenje prostora demokracije, već opako sužavanje omče oko ljudske privatnosti, ugrožavanje prava izbora i kontrolu nad svim područjima ljudskog očitovanja u svijetu.Tako su se odnedavna dotični, prilično odbojni likovi zaista pretvorili u zadrugare, pa paljetkuju oplođene jajne stanice po Lijepoj našoj, agitirajući protiv pobačaja, i do iznemoglosti, markićevsko-papagajski ponavljajući frazu SVATKO IMA PRAVO NA ŽIVOT, aludirajući pri tom na nerođenu djecu. Nevolja je pri tom u startnoj točki: Nije jasno koga te “paranormalne” udruge zaista predstavljaju, čija mišljenja i stavove artikuliraju, te što nije u redu s predstavljanima, potisnutim u statističku i pojavnu anonimnost. Ne znaju misliti, ne govore hrvatski, nemaju svoje predstavnike u vlasti, skupo plaćene, ne umiju se oglasiti? Pa im stoga trebaju ovi dokoličari, s viškom slobodnog vremena i jakom željom potkusurivanja strasti, te žudnjom za skupim i nepotrebnim referendumima, na kojima se rješava je li crna kokoš snijela bijelo jaje i u čijemu gnijezdu? Tko će jaje kući odnijeti, tko će kajganu pojesti?

Od antike vrijedi načelo da je čovjek stvorio državu, te ona ne može biti veća od čovjeka. No, u projekcijama ovih opskurnih grupa, paljetkovanjem jajašca i stavljanjem šape na svaki začeti život, država će doista stvoriti čovjeka za svoje potrebe: više vojnih obveznika, vjernika, poreznih platiša i novih, ženskih “inkubatora” za obavezno rađanje. Držim da je to nakaradno i preglupo. Čovjek je mnogo više od toga, od svojih prokreativnih zadaća, od proizvođača hrane i materijalnih dobara, od službenika, uslužnika, obveznika i vjernika. On je po Tinu “vasionac”, kozmopolit, kreativac i istraživač, krotitelj divljega dijela prirode, te ponekad i “guba na tijelu zemlje”, kako veli de Chardin. U ljudskom životu mnoge su odrednice važne: eros, smionost, sinergija, empatija, sposobnost preživljavanja, ljubav za lijepo i za život plodni. Najmanje je važna “državotvornost”, budući da je to najslučajnija kategorija nečije opstojnosti: rodili smo se na nekoj točki, okružio nas je i obuhvatio neki kolektivitet, nastojimo biti korisni, očekujemo da nam se stvore uvjeti opstanka dostojni čovjeka i njegovih sposobnosti. To je krajnje jeftina floskula, lišena sadržaja, pa utoliko i vrlo ljepljiva, potrošljiva i popularna u ispraznoj stvarnosti siromaštva, briga i teških društvenih aporija.

Stoga famozna država, njeni zastupnici i ljudi iz nužnih institucija trebaju proširiti tu “mantru” prolifera i zapisati: SVATKO IMA PRAVO NA SIGURNE UVJETE ZA ODRŽANJE ZAČETOGA ŽIVOTA. Neuke žene, siromašne žene, žene u gotovo ropskim uvjetima podređenosti partneru, žene bez izbora, iscrpljene, bolesne, uplašene, djevojčice i djevojke kojima se na pragu života desila nevolja da zatrudne – gdje su njihova prava, njihovi glasnogovornici? Ti voštani, dosadni, ukravatirani tipovi oskudna vokabulara, te gospođe hormonalno uzburkane i prikriveno manične, što one žele, u ime ovih, onih i nekih trećih, koji vuku konce iz pozadine? Hoće li u nekoj grozovitoj budućnosti ići u zatvor svi ispod petoro potomaka, svi parovi bez djece, svi nemonogamni, svi istospolno orijentirani? Hoćemo li “vanbračnu” djecu odmah po rođenju u ustanove, s obzirom na prethodni ucjenjivački referendum i njegovu definiciju obitelji, koja jedino vrijedi i smije postojasti? Tjeramo stvari ad absurdum, naravno, kao što i pomažemo opstojnost i vanjsku sveprisutnost grotesknih udrugara, čija su publika samo vlastite obitelji, krsne kume, te sporadično popovi i generali, oduševljeni svježom prinovom.

Dajte, prestanite, dosta je uvlačenja u spavaonice i kupaonice, pogledajte se u zrcalo, možda shvatite koliko ste deplasirani, te koliko nam zraka, prostora i nade za budući svijet uistinu kradete.

GPV / Ilustracije: Boris Kovačev

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45063705

Powered by Blogger.ba