Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

03.03.2017.

NAKON GOVORA FEDERICE MOGHERINE U SKUPŠTINI SRBIJE IZBIO VELIKI SKANDAL

VUČIĆ NAKON ŠEŠELJEVOG SKANDALA U SKUPŠTINI: Izvinjavam se poslanicima što sam bio neprijatan, nije tačno da sam pretio! (VIDEO)


Nakon sastanka u vili Mir, Federica Mogherini i Aleksandar Vučić obratili su se javnosti.



VUČIĆ NAKON ŠEŠELJEVOG SKANDALA U SKUPŠTINI: Izvinjavam se poslanicima što sam bio neprijatan, nije tačno da sam pretio! (VIDEO)

- Srbija, bez obzira na teške razgovore koje smo danas imali gospođa Mogherini i ja, ostaje na evropskom putu. Evropska unija je za nas najvažnija destinacija - kazao je premijer Vučić nakon sastanka sa visokom predstavnicom EU.

 

- Svi se zbune, danas je težak neki dan... Pre svega mi Srbi i građani Srbije poznati smo kao dobri domaćini i bez obzira da li smo sa nekim idejama saglasni ili ne za nas je najveća uvreda ako nam neko kaže da nismo bili dobri domaćini. Izvinjavam se poslanicima koji su bili nepristojni danas u parlamentu jer u jednom trenutku ja sam bio neprijatan prema njima. Nikom nisam pretio, to nije tačno!

 

Civilizovani ljudi se ponašaju tako što pustite gospođu Mogherini da kaže šta ima, pa onda kažete svoje - ocijenio je on.

 

Mogherini se osvrnula na skandal koji su izazvali radikali u parlamentu dok je ona govorila:

 

- Nije lijepo biti nepristojan prema dami, ali to je dio politike, i ja to razumijem - kazala je ona, i dodala da je kao italijanska političarka upoznata sa sličnim situacijama.

 

Kazala je da to nije ugrozilo gostoprimstvo koje osjeća u Srbiji.



Pitanja novinara odnosila su se i na to zašto se Mogherini sastala sa Jeremićem i Jankovićem, a premijer Srbije je kazao da je to normalno u demokratskom društvu.

 

- Nisam mnogo zainteresovan za to. Meni su bitnija regionalna pitanja. Dobili su priiliku da malo više "kukumače". Verovatno su se bavili onim "učiteljice, da prijavim ovog iz klupe" - kazao je on.

 

Tokom obraćanja u Skupštini, Mogherini je pričala o eurointegracijama, dok su tokom njenog govora sve vrijeme poslanici SRS skandirali "Srbija Rusija, ne treba nam Unija."

 

Poslanici Dveri su držali transparente "Srbijo, ne veruj Briselu", na srpskom i engleskom jeziku.

 

Sjednici su prisustvovali i predstavnici diplomatskog kora u Srbiji, kao i premijer Srbije Aleksandar Vučić.

 

Tokom čitavog obraćanja, skandiranje poslanika nije prestajalo.

 

U jednom trenutku, Mogherini je rekla da zna da čitav region prolazi kroz težak trenutak, i da su pred Srbijom teški izbori.

 

"Treba da sačuvate glasove i za obraćanje glasačima. Etničke polarizacije, jesu teške. Ali dozvolite da vam kažem da je uloga Srbije ključna. Imate veliku odgovornost. Srbija je uvek bila na raskršću različitih svetova, i te etikete Istoka i Zapada nikada nisu bile dovoljne", rekla je Mogherini.

/////////////////
///////////////////////

VUČIĆ NAKON ŠEŠELJEVOG SKANDALA U SKUPŠTINI: Izvinjavam se poslanicima što sam bio neprijatan, nije tačno da sam pretio! (VIDEO) - 2

VUČIĆ NAKON ŠEŠELJEVOG SKANDALA U SKUPŠTINI: Izvinjavam ...

//////////////////////////////////////
////////////////////////////////////////////////

HERCEGOVAČKI TEOLOG DALIBOR TOMAS: "Dolazak papinog izaslanika je poraz mostarskog biskupa"

O nedavnim porukama mostarskog biskupa Ratka Perića koji tvrdi da se Gospa u Međugorju nije ukazala, Nova tv razgovarala je sa hrvatskim sociologom religije Ivicom Maštrukom i hercegovačkim teologom Daliborom Tomasom.

HERCEGOVAČKI TEOLOG DALIBOR TOMAS: 'Dolazak papinog izaslanika je poraz mostarskog biskupa'

Henryk Moser, poseban izaslanik pape Franje, krajem marta stiže u Međugorje kako bi proučio ''pastoralnu situaciju'' i utvrdio potrebe hodočasnika. 

Iako je u Međugorje trebao stići početkom marta, njegov dolazak je odgođen za kraj mjeseca, a šturo saopćenje Apostolske nuncijature ne otkriva šta se konkretno dogodilo, je li došlo do zabune u terminu dolaska ili je posrijedi nešto drugo.

 

I dok Međugorje iščekuje dolazak papinog izaslanika,mostarski biskup msgr. Ratko Perić ponovo je uznemirio duhove ustvrdivši kako se u Međugorju Gospa nikada nije ukazala.


Perić smatra da je riječ o manipulacijama vidjelaca i svećenika, a naveo je i "dvoznačne pojave" s navodnim ukazanjima tvrdeći da se "ukazana žena" u Međugorju ponaša sasvim drugačije od istinske Gospe, Majke Božje, u ukazanjima koja je Crkva do sada priznala autentičnim

 

"Redovito ne govori prva; čudno se smije; nakon određenih pitanja nestaje, zatim se ponovo vraća; pokorava se 'vidiocima' i župniku da s brda siđe u crkvu, iako nevoljko. Nije sigurna koliko će se vremena ukazivati; dopušta nekima nazočnima da joj gaze po velu koji se vuče po zemlji, dopušta da joj se dodiruje odjeća i tijelo. Takva doista nije evanđeoska Gospa!", navodi biskup Ratko Perić.

 

Ivica Maštruko, profesor sociologije religije u razgovoru za DNEVNIK.hr kazao je kako zadaća Papinog izaslanika nije utvrditi je li se u Međugorju Gospa doista ukazala, već razmotriti je li utemeljena zdrava pobožnost“.

 

„Poznato je da je papa skeptičan što se ukazanja tiče, ne vjerujem da će na taj njegov stav bitno utjecati izvještaj izaslanika. Njegova je zadaća dati sugestije vezane uz hodočasnički i vjerski element, ali bez same potvrde o ukazanju“, kaže Maštruko.

 

Podsjetimo, papa je nedavno komentirao da ''Gospa nije poštarica pa da šalje brzojave kada će se ukazati''.

 

Osvrćući se na negiranje ukazanja od strane mostarskog biskupa, Maštruko kaže kako on taj stav kontinuirano zastupa te u tome ima podršku značajnih vatikanskih krugova uključujući i samoga papu.

 

„U cijeloj toj priči bitan je novac i biznis, za franjevce je bitno zadržati hodočašće u Međugorju “, kaže Maštruko i dodaje da biskup Perić nije usamljen u svojim stavovima unutar svoje biskupije.

 

Dalibor Tomas, hercegovački teolog, također se slaže kako je zadaća papinog izaslanika izrazito pastoralnog karaktera te se neće miješati u posao vatikanske komisije, kojoj je zadaća provjeriti autentičnosti eventualnih ukazanja.

 

„Ne sumnjam da Hoser dolazi u Međugorje s već pripremljenim rješenjem, koje bi Međugorju trebalo donijeti veću dozu toliko potrebne transparentnosti i sustavnosti“, kaže Tomas.

 

Također je potvrdio kako izjava mostarskog biskupa nije nikakva epohalna novost.

 

„Njegov skoro pa radikalni stav o Međugorju uvijek je bio isti. Ne ulazeći u samu narav Međugorja kao eventualnog mjesta nadnaravne i, to se uvijek mora naglasiti, privatne objave, teško je ne primijetiti da je Perić nevjerovatno ustrajan u svojoj borbi protiv nečega ili nekoga. Da je kojim slučajem na njegovom položaju bio neko ko zna voditi dijalog, ko se malo više vodi razumom, a malo manje emocijama i vlastitim ponosom, te ko ne trati svoju službu obračunavajući se sa svima onima koji se ne slažu s njim, možda bi se neki problemi, koji već duže vrijeme postoje u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, davno riješili. Smatram da je dolazak poljskog nadbiskupa zapravo njegov poraz i da je on toga itekako svjestan“, smatra Tomas.
 

03.03.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: ČINjENICE I MITOVI O BOSANSKOJ NEZAVISNOSTI

Kurspahić: Činjenice i mitovi o bosanskoj nezavisnosti



Sarajevo, foto: arhiva Milomira Kovačevića Strašnog

Sarajevo, foto: arhiva Milomira Kovačevića Strašnog

//////////////////////////////////////

(Komentar *)

Ni punih četvrt vijeka kasnije, ni nakon troipogodišnjeg rata, više od 100.000 ubijenih, stotine hiljada prognanih, svih godina poratne obnove, u Bosni i Hercegovini nije učinjeno gotovo ništa u postizanju saglasnosti o istorijskim okolnostima, značenjima i građanskom poštovanju za Dan nezavisnosti koji je najuzvišeniji državni praznik u društvima zasnovanim na samopoštovanju.

Dubinu te civilizacijske zaostalosti za svjetskim iskustvima i standardima, u bosanskohercegovačkom slučaju najslikovitije je demonstrirao njen po funkciji najviši državni dužnosnik: predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić. On je jednu od javnih domaćih čestitki povodom Dana nezavisnosti prezrivo odbacio kao uvredu najvišeg stepena.

Strani predstavnici već su davno naučili kako poštovanje za Dan nezavisnosti, i sve što on predstavlja, ne mogu podijeliti sa svima koji su izabrani u institucije Bosne i Hercegovine.

Dan uoči referenduma o nezavisnosti, 28. februara 1992. godine, na naslovnoj strani Oslobođenja objavio sam uvodnik pod naslovom ZA – Bliskost, u kojem sam na sljedeći način sažeo vlastito osjećanje tog odlučivanja:

"Glasajući 'za' – mi ovog vikenda, zapravo, glasamo za bliskost, za vjekovnu kulturu življenja i uzajamnog poštovanja različitih naroda i religija na ovim prostorima koji su i najkosmopolitskiji dio Balkana. Suverena i nezavisna, Bosna i Hercegovina će, po svom prirodnom tkanju – u kojem je svaka mustra različita i svoja a ljepotom plijene samo sve zajedno – širiti i toplinu dobrosusjedstva: jednako otvorena, i jednako bliska, i komšinicama Srbiji i Hrvatskoj."

Ostalo je istorija: Referendum je održan 29. februara i 1. marta, na njemu je – uprkos bojkotu Srpske demokratske stranke i njenih sljedbenika – glasalo 63.6 posto stanovnika od kojih se 99.7 posto izjasnilo za nezavisnost.

Početkom aprila, Bosnu i Hercegovinu su priznale Sjedinjene Države, članice Evropske zajednice i desetine drugih država i njena zastava je svečano podignuta na jarbol pred zgradom Ujedinjenih nacija. U isto vrijeme počeo je teror nad Sarajevom i prvi talasi masovnog progona stanovništva iz bijeljinskog i zvorničkog kraja kao uvod u troipogodišnje ubijanje međunarodno priznate države.

Od tada su, u sistematskim nastojanjima za jednaku raspodjelu krivice za ratne progone i stradanja, u nacionalističkim interpretacijama referenduma o bosanskohercegovačkoj nezavisnosti, ponuđeni novi mitovi u kojima se potiskuju i brišu lako dokazive činjenice. Pogledajmo neke od najčešće nuđenih mitova.

  • Prvo: Da nije bilo referenduma, ne bi bilo rata.

Ovaj mit sračunat je na to da se krivica za rat prebaci na tada vladajuću muslimansku Stranku demokratske akcije (SDA) i njenog vođu Aliju Izetbegovića uz potpuno zanemarivanje činjenica o tome kako su, tragom tajnih dogovora između predsjednika Srbije i Hrvatske, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, na teritoriji Bosne i Hercegovine već bile proglašene – na jednostrano prigrabljenim teritorijama – i "Hrvatska zajednica Herceg-Bosna" (u novembru 1991.) i Srpska Republika Bosna i Hercegovina (9. januara 1992).

  • Drugo: Dva naroda su nadglasala treći u odluci o nezavisnosti. Osim toga, opcija u koju se ukopala Srpska demokratska stranka – SDS ("ostajanje u Jugoslaviji") više nije bila moguća čak i da je bila poželjna: do tada su Slovenija i Hrvatska već bile nezavisne države.

Naglašavanje kako su Muslimani i Hrvati mahom glasali za nezavisnost dok su Srbi bojkotovali referendum, i usput na teritorijama pod svojom kontrolom onemogućili glasanje ostalih, zanemaruje evropska pravila po kojima je referendum održan: Evropa je tražila izjašnjavanje "građana bez razlike" i glasanje je održano po njenim standardima i pod njenim nadzorom i dobilo je njen pečat regularnosti.

  • Treće: Ubistvo srpskog svata na Baščaršiji bilo je početak rata.

Drugog dana referenduma, 2. marta 1992. godine, u blizini Srpske pravoslavne crkve na Baščaršiji, lokalni nasilnici napali su srpsku svadbenu povorku i ubili Nikolu Gardovića, oca mladoženje. Ovaj zločin, bolan prije svega za porodicu Gardović ali i krajnje uznemirujući za međunacionalne odnose, nikada nije dobio odgovarajući pravni epilog i za to je najodgovornija vladajuća stranka u Sarajevu svih ovih godina.

Ali, pokušaj da se taj zločin u Sarajevu predstavi kao početak rata, zanemaruje brojne slične pojedinačne zločine koji su mu prethodili i posebno napad Jugoslovenske narodne armije (JNA) i njenih rezervista na hrvatsko selo Ravno u Hercegovini još 1. oktobra 1991. o kojem su dragocjenu dokumentarnu reportažu u Oslobođenju objavili Vlado Mrkić i fotoreporter Danilo Krstanović.

  • Četvrto: Pola države ne slavi Dan nezavisnosti.

To nije čudo u državi u kojoj se jednostrano – i nikad ni u zemlji ni u svijetu priznato osnivanje Srpske Republike (9. januara) – obilježava kao praznik najvišeg stepena dok se potpuno ignoriše i omalovažava međunarodno priznati Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

  • Peto: Ako je mogao referendum o BiH, zašto ne o RS?

Na ovom očekivanju – da bi u upornom zadrtom izjednačavanju odgovornosti za zlodjela i žrtve u ratovima devedesetih – svijet nekako mogao prihvatiti i tu analogiju, o odobravanju izjašnjavanja o nezavisnosti Republike Srpske slično kriterijima po kojima je odobren referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine zanemaruje neke drastične razlike.

Referendum u BiH proveden je u okviru evropski nadziranog raspada Jugoslavije a takva sudbina, uprkos svim projektima njenog uništenja, nije u evropskim planovima za BiH. Osim toga – dok je Bosna i Hercegovina 1992, igrajući po međunarodno utvrđenim pravilima, dobila najšire međunarodno priznanje, eventualno "nezavisnu Republiku Srpsku" čekala bi najdublja izolacija bez perspektiva masovnijeg međunarodnog priznanja.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa
/////////////////////////////////////
/////////////////////

03.03.2017.

MOSUL (NI)JE ALEPO

Mosul (ni)je Alepo


Tomislav Jakić

Autor
3.3.2017. 


Image result for tomislav jakic fotos

//////////////////////////

Izdvajamo

  • Pa je još cijeli “demokratski” svijet zdvajao nad sudbinom desetaka tisuća, prema nekim procjenama i više od dvije stotine tisuća, civila i naveliko se govorilo o humanitarnoj katastrofi koja je rezultat – zna se čega i koga: diktatora iz Damaska koji odbija poslušati naređenje sa Zapada i napustiti vlast i drugoga diktatora iz Moskve koji ga u tome podržava.
..........................
......................................

Kremlj je već službeno demantirao da se vode razgovori o susretu Trump – Putin, novi “gospodar” Bijele kuće najavio je jačanje američke vojne moći (“kao nikada do sada”) i sve upućuje na zaključak kako se vraćamo dobrom, oprobanom receptu o Americi kao bogomdanoj najvećoj sili suvremenog svijeta (sa svime što iz toga proizlazi), o unipolarnom svijetu (umjesto multipolarnoga što je ne samo cilj Rusije, nego i odraz realnosti), te – napokon – kako se vraćamo onome svijetu u kojemu će i političari i mediji (koliko god Trump rogoborio protiv njih) projicirati iskrivljenu sliku stvarnosti, sliku u kojoj isto neće biti isto. Bilo da je riječ o Alepu i Mosulu, ili o nečemu drugome. Pa će za “novovjeke Goebbelse” perspektiva biti svijetla, a za sve druge, one koji još nisu izgubili moć rasuđivanja – mračna. Hoće li zaista?

Alepo je veliki grad u Siriji. Mosul je veliki grad, ali u Iraku. Dakle, razlika. Istočni dio Alepa godinama su pod svojom kontrolom držali islamistički radikali (džihadisti), uz pripadnike još poneke pobunjeničke skupine. Mosul drže pod kontrolom ti isti džihadisti, pristaše tzv. islamske države. Tu, dakle, razlike nema. Istočni Alepo oslobodili su pripadnici armije međunarodno priznate sirijske države, uz pomoć strane sile koju je ta država sama zatražila. Mosul oslobađaju pripadnici iračke armije uz pomoć stranih sila, a uz suglasnost vlade u Bagdadu. Dakle, ni tu razlike nema. A ipak, razlika je golema. Ne u činjenicama, one su takve kakve jesu, nego u načinu prezentiranja, odnosno falsificiranja tih činjenica.

Pa smo tako tjednima bili doslovno zatrpavani izvještajima i snimkama iz istočnog Alepa u kojima smo vidjeli strašna razaranja, mrtve ljude, ranjenu djecu, a sve uz komentar kako je to djelo krvavog Asadovog režima kojemu pomaže Rusija. Pri tome su žrtve u zapadnom Alepu, žrtve napada pobunjenika, džihadista, a bilo ih je na dnevnoj osnovi, bile ili prešućivane, ili nerijetko naprosto pribrajane onima u istočnom dijelu grada. Pa je još cijeli “demokratski” svijet zdvajao nad sudbinom desetaka tisuća, prema nekim procjenama i više od dvije stotine tisuća, civila i naveliko se govorilo o humanitarnoj katastrofi koja je rezultat – zna se čega i koga: diktatora iz Damaska koji odbija poslušati naređenje sa Zapada i napustiti vlast i drugoga diktatora iz Moskve koji ga u tome podržava.

S druge strane, iz Mosula nema ni jedne snimke. Ne vidimo nijednog ubijenoga, ni jedno ranjeno dijete.  Vidimo topove i višecijevne bacače raketa kako ispaljuju svoje smrtonosne salve prema nekim udaljenim ciljevima. I vidimo uredno pripremljene šatore za prihvat izbjeglica, civila. A snimke izbjeglih civila počinjemo tek sada dobivati “na kapaljku”. Što se događa sa civilima u samome Mosulu, o tome ni riječi. Ima li mrtvih, ima li ranjene djece, ima li lijekova i liječnika, ni o tome – ništa. Saznali smo samo da je u Mosulu bio i zoološki vrt s više od četrdeset životinja i kako su oni koji su o njima vodili brigu prestali dolaziti, kada je bombardiranje grada postalo intenzivno. Pa su životinje gotovo mjesec dana bile ostavljene same. One bolesne – uginule su. Neke druge međusobno su se proždirale, da bi i one napokon uginule. A ostale su naprosto skončale od gladi. Na životu su ostali samo jedan lav i jedan medvjed. Njih je spasila ekipa jedne međunarodne organizacije za zaštitu životinja, nakon što su iračke snage osvojile onaj dio Mosula u kojemu je bio zoološki vrt. Eto, to smo saznali. Je li zoološki vrt možda postojao u Alepu, to niti znamo, niti će nam ikada itko reći. Za one koji formiraju javno mnijenje pomoću sve više usmjeravanih i kontroliranih, a formalno slobodnih medija, to nije bitno.

Bitno je nešto drugo. Da se operacije iračke armije uz američku pomoć, ne samo iz zraka, opisuju se kao oslobađanje Mosula – što one i jesu. A da su isti oni političari i isti oni mediji koji mirno, bez emocija, prate napredovanje Iračana prema Mosulu i nazivaju ga onim što ono i jest, za operacije sirijske vojske kojima je cilj bio ovladati istočnim Alepom nerijetko upotrebljavali posve drugi termin. To je bila okupacija, dapače jedna globalna televizija sa sjedištem na Bliskom istoku proglasila je grijehom govoriti o oslobađanju Alepa. I u čemu je sada stvar?

Vrlo jednostavno: u tome da su jedni “naši”, a drugi su “njihovi”. Ili, malo  preciznije: stvar je u tome da se na međunarodnoj sceni, možda više i češće no ikada, bezobzirnije i bezočnije svakako, koriste dva mjerila. Pa i onda kada su stvari posve očite, i onda kada čovjek ne treba biti ni vrstan poznavatelj kretanja u svijetu, ni  oštroumni analitičar, pa da bi vidio i zaključio kako je riječ o istome. Sirijci su oslobađali istočni Alepo uz rusku pomoć. Da: oslobađali! Iračani oslobađaju Mosul uz američku pomoć. I opet, da: oslobađaju! I u istočnom Alepu, i u Mosulu otpor pružaju džihadisti, pristaše tzv. islamske države koji su se “proslavili” barbarskim uništavanjem povijesnih spomenika u regiji što je s pravom nazivaju kolijevkom civilizacije, kao i pogubljenjima zarobljenika, ili naprosto onih druge vjere, što su ih snimali i postavljali na  društvene mreže, kako bi se “dostojno” predstavili svijetu. Ponekada bi to kombinirali, pa je jedno od takvih pogubljenja bilo ovjekovječeno u ostacima drevne Palmire što su ih nakon toga dušmanski devastirali. No, ako su činjenice takve, kakve jesu, onda ih, u kontekstu probuđene konfrontacije Zapada i Rusije, valja ili zanemarivati, ili falsificirati. I to se uredno, dosljedno čini. Zato su operacije oslobađanja istočnog Alepa u zapadnim mainstream medijima bile ili preuzimanje kontrole, ili okupacija, dok je operacija usmjerena prema Mosulu samo i jedino – oslobođenje. I zato su oni koji su se odupirali u istočnom Alepu, pretvorivši tisuće i tisuće civila u svoje taoce, u “živi zid”, sprečavajući čak i njihov dogovoreni i organizirani izlazak iz toga dijela grada, bili “naoružana oporba”, “borci protiv Asadove diktature”, među kojima se našao, tu i tamo, i poneki džihadista. A oni koji se odupiru u Mosulu, to su isključivo džihadisti.

Nova američka administracija, ako se o njoj uopće može govoriti (jer jedina je uporišna točka te administracije novoizabrani predsjednik Trump), najavila je – doduše – bespoštednu borbu protiv islamističkih terorista, odnosno džihadista, uz izražavanje spremnosti da u toj borbi surađuje s Rusijom (što je Putin nekoliko puta predlagao Obami, ali je ovaj s prijezirom odbio). Pitanje je, međutim, koliko je Trump oslabljen iznuđenom ostavkom svojega savjetnika za nacionalnu sigurnost, generala Michaela Flynna. Ima indicija što upućuju na zaključak da jest oslabljen i da sistem (establishment) kojemu je brzopleto nagovijestio rat, polako opet preuzima kontrolu. Trump je, doduše, i dalje “jak” na jeziku, piše twittere kako mu i kada padne na pamet, ali to ne znači da već nije počeo strateški uzmak pred vojno-indusrijskim kompleksom kojega je, doslovno, životno ugrozio najavom da će Sjedinjene Države prekinuti s politikom nametanja režima. A da je to bila zaista politika, svjedoči i izjava nekadašnjeg vrhovnog zapovjednika NATO-a, američkog generala Wesleya Clarka od prije nekoliko godina. Izjava je čak i snimljena, ali je se nitko rado ne sjeća, niti za njom poseže.

Ako Trump posustane u najavi radikalnog zaokreta u američkoj vanjskoj politici i usmjeri se na unutarnju scenu i na ostvarivanje obećanja o gospodarskom poletu (koja su mu i donijela pobjedu), sva je prilika da od očekivanoga prestanka obnovljenoga hladnog rata neće biti ništa. Kremlj je već službeno demantirao da se vode razgovori o susretu Trump – Putin, novi “gospodar” Bijele kuće najavio je jačanje američke vojne moći (“kao nikada do sada”) i sve upućuje na zaključak kako se vraćamo dobrom, oprobanom receptu o Americi kao bogomdanoj najvećoj sili suvremenog svijeta (sa svime što iz toga proizlazi), o unipolarnom svijetu (umjesto multipolarnoga što je ne samo cilj Rusije, nego i odraz realnosti), te – napokon – kako se vraćamo onome svijetu u kojemu će i političari i mediji (koliko god Trump rogoborio protiv njih) projicirati iskrivljenu sliku stvarnosti, sliku u kojoj isto neće biti isto. Bilo da je riječ o Alepu i Mosulu, ili o nečemu drugome.

Pa će za “novovjeke Goebbelse” perspektiva biti svijetla, a za sve druge, one koji još nisu izgubili moć rasuđivanja – mračna. Hoće li zaista?

Novosti

////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////////////

Božica Jelušić: Paljetkovanje jajašca

Božica Jelušić
Autor 3.3.2017. 



Božica Jelušić: Paljetkovanje jajašca

////////////////////////

Izdvajamo

  • Neuke žene, siromašne žene, žene u gotovo ropskim uvjetima podređenosti partneru, žene bez izbora, iscrpljene, bolesne, uplašene, djevojčice i djevojke kojima se na pragu života desila nevolja da zatrudne - gdje su njihova prava, njihovi glasnogovornici? Ti voštani, dosadni, ukravatirani tipovi oskudna vokabulara, te gospođe hormonalno uzburkane i prikriveno manične, što one žele, u ime ovih,
  • onih i nekih trećih, koji vuku konce iz pozadine?

.....................................

U projekcijama ovih opskurnih grupa, paljetkovanjem jajašca i stavljanjem šape na svaki začeti život, država će doista stvoriti čovjeka za svoje potrebe: više vojnih obveznika, vjernika, poreznih platiša i novih, ženskih “inkubatora” za obavezno rađanje. Držim da je to nakaradno i preglupo. Čovjek je mnogo više od toga, od svojih prokreativnih zadaća, od proizvođača hrane i materijalnih dobara, od službenika, uslužnika, obveznika i vjernika.

Iritantna nazočnost udrugara i zadrugara tipa Vigilare i U ime obitelji, ne pokazuje širenje prostora demokracije, već opako sužavanje omče oko ljudske privatnosti, ugrožavanje prava izbora i kontrolu nad svim područjima ljudskog očitovanja u svijetu.Tako su se odnedavna dotični, prilično odbojni likovi zaista pretvorili u zadrugare, pa paljetkuju oplođene jajne stanice po Lijepoj našoj, agitirajući protiv pobačaja, i do iznemoglosti, markićevsko-papagajski ponavljajući frazu SVATKO IMA PRAVO NA ŽIVOT, aludirajući pri tom na nerođenu djecu. Nevolja je pri tom u startnoj točki: Nije jasno koga te “paranormalne” udruge zaista predstavljaju, čija mišljenja i stavove artikuliraju, te što nije u redu s predstavljanima, potisnutim u statističku i pojavnu anonimnost. Ne znaju misliti, ne govore hrvatski, nemaju svoje predstavnike u vlasti, skupo plaćene, ne umiju se oglasiti? Pa im stoga trebaju ovi dokoličari, s viškom slobodnog vremena i jakom željom potkusurivanja strasti, te žudnjom za skupim i nepotrebnim referendumima, na kojima se rješava je li crna kokoš snijela bijelo jaje i u čijemu gnijezdu? Tko će jaje kući odnijeti, tko će kajganu pojesti?

Od antike vrijedi načelo da je čovjek stvorio državu, te ona ne može biti veća od čovjeka. No, u projekcijama ovih opskurnih grupa, paljetkovanjem jajašca i stavljanjem šape na svaki začeti život, država će doista stvoriti čovjeka za svoje potrebe: više vojnih obveznika, vjernika, poreznih platiša i novih, ženskih “inkubatora” za obavezno rađanje. Držim da je to nakaradno i preglupo. Čovjek je mnogo više od toga, od svojih prokreativnih zadaća, od proizvođača hrane i materijalnih dobara, od službenika, uslužnika, obveznika i vjernika. On je po Tinu “vasionac”, kozmopolit, kreativac i istraživač, krotitelj divljega dijela prirode, te ponekad i “guba na tijelu zemlje”, kako veli de Chardin. U ljudskom životu mnoge su odrednice važne: eros, smionost, sinergija, empatija, sposobnost preživljavanja, ljubav za lijepo i za život plodni. Najmanje je važna “državotvornost”, budući da je to najslučajnija kategorija nečije opstojnosti: rodili smo se na nekoj točki, okružio nas je i obuhvatio neki kolektivitet, nastojimo biti korisni, očekujemo da nam se stvore uvjeti opstanka dostojni čovjeka i njegovih sposobnosti. To je krajnje jeftina floskula, lišena sadržaja, pa utoliko i vrlo ljepljiva, potrošljiva i popularna u ispraznoj stvarnosti siromaštva, briga i teških društvenih aporija.

Stoga famozna država, njeni zastupnici i ljudi iz nužnih institucija trebaju proširiti tu “mantru” prolifera i zapisati: SVATKO IMA PRAVO NA SIGURNE UVJETE ZA ODRŽANJE ZAČETOGA ŽIVOTA. Neuke žene, siromašne žene, žene u gotovo ropskim uvjetima podređenosti partneru, žene bez izbora, iscrpljene, bolesne, uplašene, djevojčice i djevojke kojima se na pragu života desila nevolja da zatrudne – gdje su njihova prava, njihovi glasnogovornici? Ti voštani, dosadni, ukravatirani tipovi oskudna vokabulara, te gospođe hormonalno uzburkane i prikriveno manične, što one žele, u ime ovih, onih i nekih trećih, koji vuku konce iz pozadine? Hoće li u nekoj grozovitoj budućnosti ići u zatvor svi ispod petoro potomaka, svi parovi bez djece, svi nemonogamni, svi istospolno orijentirani? Hoćemo li “vanbračnu” djecu odmah po rođenju u ustanove, s obzirom na prethodni ucjenjivački referendum i njegovu definiciju obitelji, koja jedino vrijedi i smije postojasti? Tjeramo stvari ad absurdum, naravno, kao što i pomažemo opstojnost i vanjsku sveprisutnost grotesknih udrugara, čija su publika samo vlastite obitelji, krsne kume, te sporadično popovi i generali, oduševljeni svježom prinovom.

Dajte, prestanite, dosta je uvlačenja u spavaonice i kupaonice, pogledajte se u zrcalo, možda shvatite koliko ste deplasirani, te koliko nam zraka, prostora i nade za budući svijet uistinu kradete.

GPV / Ilustracije: Boris Kovačev

03.03.2017.

EVO ŠTA SU MLADEN IVANIĆ, BAKIR IZETBEGOVIĆ I DRAGAN ČOVIĆ PISALI HAŠKOM TRIBUNALU!

EKSKLUZIVNO: Evo šta su Ivanić, Izetbegović i Čović pisali Haškom tribunalu!


"Slobodna Bosna" je uspjela doći do ključnih stavova sadržanih u odvojenim pismima tri člana Predsjednišva BiH upućenih Haškom tribunalu.



EKSKLUZIVNO: Evo šta su Ivanić, Izetbegović i Čović pisali Haškom tribunalu!

Kao što se i očekivalo, Predsjedništvo BiH nije postiglo suglasnost oko pravnog statusa agenta Sakiba Softća, pa su jučer u Hag upućena tri odvojena pisma u kojima su Ivanić, Izetbegović i Čović iznijeli vlastita viđenja ovog spora.

 

Kao što je objavljeno, član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Dragan Čović, u svom pismu zauzeo je neutralan stav, nije ni osporio ni potvrdio pravnu legitimaciju agenta Softića, nego je konstatirao da Predsjedništvo BiH o tome nema jedinstven stav.

 

- Sa žaljenjem konstatiramo da o pitanjima iz sadržaja Vašeg pisma do trenutka pisanja ovog pisma (1. mart 2017. godine) Predsjedništvo BiH, kao kolektivni organ države BiH, nije raspravljalo, niti je o njima odlučivalo.

 

Predsjedništvo BiH kao kolektivni organ države BiH nije ni razmatralo Vaše pismo, te nije utvrdilo nikakvo zajedničko stajalište niti pojašnjenje u vezi s kontradiktornosti opisanoj u Vašem pismu, te Vam isto nije moguće dostaviti.

 

Ovo pismo Vam dostavljam kao hrvatski član Predsjedništva BiH i ono ne odražava stajalište Predsjedništva BiH - stoji u Čovićevom pismu.

 

Nasuprot neutralnom Čoviću, Ivanić je u pismu pokušao osporiti pravnu legitimaciju agenta Softića, iznoseći tvrdnju da ga Predsjedništvo BiH nije ovlastilo za podnošenje zahtjeva o reviziji presude. Ivanić smatra da je mandat agentru Softiću istekao još 2007. godine, nakon izricanja prve presude, i da mu mandat nakon tog nije produžen. 

 

Također je naveo da Predsjedništvo BiH u aktuelnom mandatu nije donijelo odluku o pokretanju revizije niti pak odluku o imenovanju Softća za agenta BiH. 

 

Predstavljajući se kao suveren BiH Ivanić je naveo da je odluka o pokretanju zahtjeva za reviziju donesena izvan institucija sistema, mada Haški tribunal u svom pismu nije tražio tu vrstu pojašnjenja. 

 

Izetbegović je u svom pismu pozvao na univerzalni princip kontinuiteta pravnih propisa, koji važi u svim pravnim državama svijeta: svi usvojeni propisi, odluke, uredbe i sl. ostaju na snazi dok ih ne ukine ili preinači nadležni organ. To, konkretno u slučaju agenta Softića, znači da njegov mandat nije istekao 2007. godine, kako tvrdi Ivanić, nego još uvijek traje, budući da mu Predsjedništvo BiH taj mandat nije ni oduzelo ni preinačilo.

 

Izetbegović je u svom pismu naveo integralni sadržaj odluke o imenovanju Softića za agenta BiH 2002., iz čega je vidljivo da njegov mandat nije vremenski ograničen niti strktno vezan za prvu presudu.

 

Izetbegoviću u prilog ide činjenica da je agent Softić već zastupao BiH u dva odvojena spora protiv Srbije.

 

Podsjećamo, nakon što je BiH podnijela tužbu za genocid, Srbija je pokušavala osporiti nadležnost Haškog suda, iznoseći tvrdnju da u ratnom razdoblju nije bila članica UN-a i da joj se zbog toga ne može sudiuti za kršenje međunarodnih konvencija o sprječavanju genocida.

 

Srbija je taj spor izgubila, Haaški sud se proglasio nadležnim, i tek potom počelo je suđenje po tužbi BiH.

 

U oba slučaja BiH je predstavljao agent Softić i Sud ni u jednom trenutku nije osporavao njegov legitimitet niti je tražio dodatna pojašnjenja iz Predsjedništva BiH. Izetbegović je u pismu naveo da je revizija presude dio istog pravnog spora i da agent Softić ima aktivnu legitimaciju da zastupa BiH.

/////////////////
//
//////////////////////

POČINJE IZGRADNJA NAJVEĆEG STAMBENOG OBJEKTA U BIH: Pogledajte kako će izgledati Sarajevo Tower

POČINJE IZGRADNJA NAJVEĆEG STAMBENOG OBJEKTA U BIH ...

/////////////////////////////

Saša Magazinović o Izvještaju EK protiv rasizma i netolerancije : Izbaciti vjerska i etnička obilježja iz škola !

Bosna i Hercegovina je u Izvještaju Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) okarakterisana kao zemlja sa etničkom segregacijom u obrazovnom sistemu. Saša Magazinović, predsjednik Glavnog odbora SDP BiH i

/////////////////////

Izdvojeno mišljenje : Šta je Dragan Čović odgovorio u pismu Međunarodnom sudu pravde u Haagu ?

Pojedinačna pisma trojice članova Predsjedništva BiH upućena Međunarodnom sudu pravde u Haagu kao odgovor na pisma te pravosudne institucije upućena Mladenu Ivaniću, predsjedavajućem, te bošnjačkom i hrvatskom članu Predsjedništva BiH [...]

//////////////////////////

Intervjui

Dr. Esad Bajtal : Zašto prijetnje zbog revizije ako je Srbija „čista“




///////////////////////

Za sve kolebljive poučan i obavezan video : Objavljena snimka iz najgoreg američkog zatvora (Video)

Novnar  lokalne agencije Salem News Online proveo je 24 sata u zatvoru okruga Dent u saveznoj državi Missouri. Video reportaža prikazuje zidove prekrivene grafitima, ali i gnjusnom plijesni koja nastaje od [...
03.03.2017.

NOVA STRANICA IZ CORAXOVE BILjEŽNICE

03.03.2017.

SOCIJALNA DRŽAVA NA PUTU U PAKAO

Socijalna država na putu u pakao

Marijan Vogrinec

Autor
24.2.2017. 



Socijalna država na putu u pakao


!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Izdvajamo

  • No, kome će Plenković i braniteljski ministar Tomo Medved uzeti od sirotinje u svojoj zemlji da bi plaćao tuđu vojsku koja se u tuđoj zemlji borila za tuđe megalomanije iz davno propalih ultranacionalističkih „velikodržavnih“ projekata? Zašto bi građani RH imali plaćati HVO u BiH, vojnike i članove njihovih obitelji koji se nisu borili u RH niti su, većina, ikad nogom stupili u Hrvatsku? Bez obzira na to, malo koji od njih nema i hrvatsko državljanstvo, ali to ništa ne mijenja na stvari. Ratnih je godina Tuđmanov režim, otkidajući svojim građanima od usta, dnevno slao u Hercegovinu navodno 30 milijuna tadašnjih DEM, što je u javnosti doživljeno kao prvorazredni skandal. Ljudi su bili bijesni, a još se ni danas javno ne smije reći da je Zagreb ne samo vojno nego i financijski intervenirao u BiH. Da i danas nevjerodostojnom, formalnom potporom državnom jedinstvu BiH zapravo prikriva velikohrvatsku, trećeentitetsku figu u džepu.







Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
44760259

Powered by Blogger.ba