Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

01.03.2017.

DODIKOVO OTCJEPLjENjE ENTITETA RS-a, ZNAČILO BI NESTANAK ENTITETA RS-a

ONAKO KAKO JE TO BERLNSKI KONGRES RIJEŠIO: Zašto bi Dodikovo otcjepljenje značilo stranu vojnu intervenciju i nestanak Republike Srpske!

Ukoliko bi se Milorad Dodik u svom političkom bezumlju odvažio na pokušaj ozbiljnijeg rušenja Dejtonskog ustavnog poretka, što je već u blažem obliku učinio raspisivanjem referenduma o Danu RS i kršenjem odluke Ustavnog suda, ni najmanje ne treba dvojiti da bi uslijedila direktna i hitra akcija zapadnih vojnih i političkih sila koji bi u startu slomili takav pokušaj.

Image result for mladen ivanic i milosevic

Image result for mladen ivanic i milosevic

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Piše: Danijal Hadžović

 

Veliku pažnju regionalne javnosti privukao je tekst komentatora Deutsche Wellea Frank Hofmanna u kojem autor između ostalog upozorava da bi eventualni pokušaj predsjednika RS-a Milorada Dodika da otcijepi Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine značio i prestanak postojanja ovog entiteta.

 

“Ukoliko bi se Republika Srpska htjela odcijepiti, onda protesti bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u ovom području, a radi se o gotovo pola teritorija BiH, nisu više isključeni. Posljedica: nemiri, koji vjerovatno ne bi mogli proći bez prolijevanja krvi. Bosanske policijske snage bi se brzo našle u situaciji u kojoj bi morale priznati da nisu dorasle situaciji. Kao rezultat toga bi vojna misija EU “Althea”, koja je stacionirana u BiH, vjerovatno morala tražiti pojačanje”, tvrdi Hofmann.

 

Hofmann dalje ističe da će u situaciji u kojoj bh. institucije ne bi bile u stanju osigurati stabilnost i ustavni poredak nesumnjivo doći do NATO intervencije u BiH, koja bi završila kobno po RS.

 

O stavovima koje je Hofmann iznio u svom tekstu već duže vrijeme se govori u kuloarima najviših zapadnih političkih i vojnih zvaničnika, te navodno, već postoji razrađeno nekoliko scenarija šta činiti ukoliko bi se Republika Srpska odlučila na ozbiljniji korak ka odvajanju iz Bosne i Hercegovine. Poseban razlog za brigu i razmišljanje o ovakvim rješenjima izazvao je neustavni referendum o Danu Republike Srpske, nakon kojeg su Miloradu Dodiku nametnute i sankcije od strane Sjedinjenih Američkih Država.

 

Uočljiva je činjenica da je nakon američkih sankcija Milorad Dodik znatno ublažio svoju retoriku, te mogućnost otcjepljenja RS-a koju je godinama najavljivao i koristio kao svoj glavni politički adut, posljednjih sedmica gotovo da i ne spominje te od nastupanja s pozicije moći i agresivne nacionalističke retorike, prijetnji i ucjena, sve više zauzima defanzivni stav. Jedan od glavnih razloga za ovako naglu promjenu u ponašanju navodno leži i u ozbiljnim upozorenjima koje je dobio od ključnih analitičara iz Vučićeve administracije, inače vrlo bliske zvaničnom Berlinu, da bi nastavak njegovih avantura ka dezintegraciji BiH mogao u konačnici dovesti ne samo do ozbiljnije strane  intervencije u BiH, nego i nestanka RS.

 

Takav scenarij, ma koliko apokaliptično zvučao, zapravo ne bi bio nikakav novitet u rješavanju problema u Bosni i Hercegovini od strane vodećih svjetskih sila. Pored Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je, zahvaljujući direktnoj intervenciji vodećih svjetskih sila, u prvom redu Sjedinjenih Američkih Država, zaustavljen rat u BiH, ne treba smetnuti s uma da je i dolazak Austro-Ugarske u BiH bila zapravo posljedica gašenja požara od strane vodećih sila.

 

Ono što je prethodilo dolasku Austro-Ugarske bila je Nevesinjka puška ili Hercegovački ustanak iz 1875. godine protiv osmanske vlasti koji se ubrzo proširio na čitavu Bosnu i Hercegovini. Ustanike su podržale oružjem i dobrovoljcima Knjaževina Crna Gora i Kneževina Srbija što je dovelo do otpočinjanja Srpsko-turskog rata . Rat Osmanskom carstvu ubrzo je objavila i carska Rusija, što je dovelo do nastanka tzv. Velike istočne krize. Tako je zapravo jedan lokalni sukob ubrzo pretvoren u rat o kojem se zabavila cijela Evropa. Posljedica ustanka i ratova koji su vođeni protiv Otomanske imperije bio je Berlinski kongres (1878) na kome su Crna Gora i Srbija dobile nezavisnost i teritorijalna proširenja. Ipak, ustanici koji su namjeravali Bosnu pripojiti Srbiji, a Hercegovinu Crnoj Gori, na kraju nisu uspjeli u svom naumu, te je umjesto toga donesena odluka da se BiH preda na upravu Austro-Ugarskoj, kao respektabilnoj sili koja je dobila zadatak da uspostavi mir i red u Bosni i Hercegovini te zauzda imperijalne ambicije Srbije koje su postajale sve agresivnije.

 

Ono što se kod nas popularno doživljava kao Austrougarska okupacija, zapravo je bio politički sporazum koji su potpisale sve vodeće evropske sile i kojim je Osmansko carstvo svoj teritorij Bosnu i Hercegovinu prepustilo na upravu Austro-Ugarskoj da uspostavi red. BiH će formalno i dalje biti dio Osmanskog carstva sve do 1908. godine kada je Austro-Ugarska aneksirala Bosnu i Hercegovinu i učinila je i de iure dijelom svog carstva.

 

Ulogu koju je tada obnašala Austro-Ugarska kao stabilizirajućeg faktora, danas u Bosni i Hercegovini imaju Ujedinjene nacije u prvom redu kroz instituciju Ureda visokog predstavnika, kao i NATO trupe koje još od rata borave na teritoriji Bosne i Hercegovine. Za razliku od 1992. godine, zapadne i vojne i političke institucije su u mnogo većoj mjeri direktno na terenu, što mogućnost ponavljanja sličnog vojnog sukoba kao u proteklom ratu direktno isključuje.

 

Ukoliko bi se Milorad Dodik u svom političkom bezumlju odvažio na pokušaj ozbiljnijeg rušenja Dejtonskog ustavnog poretka, što je već u blažem obliku učinio raspisivanjem referenduma o Danu RS i kršenjem odluke Ustavnog suda, ni najmanje ne treba dvojiti da bi uslijedila direktna i hitra akcija zapadnih vojnih i političkih sila koji bi u startu slomili takav pokušaj. U tom slučaju BiH bi se kao i 1878. vjerovatno suočila s privremenom uspostavom vanjske prinudne uprave, a opstanak Republike Srpske kao entiteta koji je izašao izvan svojih nadležnosti i pokušavao srušiti mirovni sporazum i ustavni okvir bi zasigurno bio doveden u pitanje.

 

Ni u 19. stoljeću vodeće evropske sile nisu dozvolile da sukob u BiH i na Balkanu eskalira na duže staze te bude okončan uspostavom velike Srbije. Stoga je potpuno iluzorno očekivati da bi u 21. stoljeću Milorad Dodik to na bilo koji način mogao provesti u djelo.

///////////////////
///////////////////////

SVEČANI PRIJEM POVODOM DANA NEZAVISNOSTI: 'Zajednički život ne smije biti zatrovan mržnjom, ali on ne može biti ni građen na lažima'

SVEČANI PRIJEM POVODOM DANA NEZAVISNOSTI: 'Zajednički ...

//////////////////

POSLANIČKA PLATA 2.550 KM: Nije progovorila, a plaćena 70.000 KM

POSLANIČKA PLATA 2.550 KM: Nije progovorila, a plaćena 70.000 ...


///////////////////

SENZACIJA SE NASTAVLJA: Pogledajte kako je Džumhur svladao Granollersa i plasirao se u četvrtfinale Dubaija (VIDEO)

Pogledajte kako je Džumhur svladao Granollersa i plasirao se u ...

////////////////////////

//////////////////////////

01.03.2017.

ŠVEDSKI EUROPARLAMENTARAC JASENKO SELIMOVIĆ: OČIT PREZIR PREMA SVIM POLITIČARIMA U BiH

Švedski europarlamentarac Jasenko Selimović : Očit prezir prema svim političarima u BiH

Mart 01. 2017.



Svima je jasno da bi, ako počne neka rasprava o Dejtonskom ustavu, to moglo imati katastrofalne posljedice za BiH, tvrdi švedski europarlamentarac Jasenko Selimović.

Ovaj zastupnik grupe Saveza liberala i demokrata Evrope (ALDE) u Evropskom parlamentu i inicijator osnivanja Grupe prijatelja BiH, rođen je 1968. godine u Sarajevu gdje je završio Akademiju scenskih umjetnosti, a zatim je obrazovanje nastavio u Štokholmu gdje je dobio diplomu Instituta za dramu. Zbog ratnih dešavanja, Selimović je iz Bosne i Hercegovine u Švedsku otišao 1992. godine, a prije nego što je postao europarlamentarac, obavljao je dužnost zamjenika ministra za integracije i rada Švedske Erika Ullenhaga.

Selimović smatra da Evropa više neće trpiti da neke strane u BiH opstruiraju evropski put.

Govoreći o odnosima u regiji , Selimović ističe da svaki proces pomirenja u nekoj zemlji podrazumijeva da se sve to što se desilo iznese na svijetlo dana.

  • Hrvatski zastupnici u Evropskom parlamentu ne odustaju od ideje federalizacije Bosne i Hercegovine, dok je evropski komesar za proširenje Johannes Hahn kazao kako EU ne može određivati unutrašnju organizaciju države, ali da diskriminacija na etničkoj osnovi nije dopuštena. Da li je po Vašem mišljenju federalizacija, kakvu je vidi dio Evropskog parlamenta, dobro rješenje za BiH?

– Federalizacija je potpuno marginalno pitanje u toj rezoluciji. Ta rezolucija najvećim dijelom traži jednu unitarnu državu, koja govori jednim glasom, koja jednim glasom odgovara na Upitnik Evropske komisije. Rezolucija podstiče funkcionalnost i efikasnost BiH. Bili su konkretni amandmani koji su tražili federalizaciju, ali oni su svi propali. Nema nikakve podrške nekom drastičnom preuređenju BiH i njenog ustava dok ona ne uđe u EU. Svima je jasno da bi to moglo da ima katastrofalne posljedice i niko ne želi da se igra s tim. Prošla je jedna jedina rečenica u kojoj se spominje federalizacija, ali samo zbog toga što je toliko apstraktna. Toliko je bila stavljena u apstraktan kontekst, da niko nije shvatio o čemu se radi. Od nas Evropa traži da budemo funkcionalna i pravna država i to je osnovni zahtjev.

Svima je jasno da bi, ako počne neka rasprava o Dejtonskom ustavu, to moglo imati katastrofalne posljedice za zemlju. Evropa je odlučila da se više ne diskutuje o stvarima kao što je ustav u BiH, nego da se spusti na jedan nivo na kojem se može razgovarati o gradnji pravne države i boljim ekonomskim šansama za građane te države. Time se može postići jedan konsenzus kojeg podržavaju sve tri strane koje žele da grade pravnu državu, neke deklerativno, a neke iskreno. Cilj toga je da se izjednače šanse za ljude. Da vam dam primjer: ako su u šanse da dobijem neku tužbu na sudu zavisne od nacionalnosti ili da me policajac gnjavi na ulici ako nisam te i te nacionalnosti, onda je meni vrlo bitno koje su nacionalnosti sudija i policajac.

Ako postoji pravna država u kojoj će policajac uvijek pošteno postupiti prema meni, bez obzira na nacionalnost, onda mi je potpuno nevažno ko je on. Time se  važnost tog pitanja konstitutivnosti smanjuje. Kada se dođe do takve države, onda će pitanje tih nekih preuređenja biti manje važno. Dat ću vam još jedan primjer. Ako su u Šveđanima neke šanse smanjene zbog toga što ih predstavlja jedan Jasenko Selimović u Evropskom parlamentu, onda mene niko neće izabrati. Mene Šveđani biraju zato što znaju da će im šanse biti iste sa mnom i s Šveđaninom na toj poziciji. Moja nacionalnost u pravnoj državi postaje nevažna stvar. E to je ono šta se želi ovom rezolucijom za BiH – “fundamentals first“.

  • Prije nego što ste postali europarlamentarac, kazali ste da će Vam jedan od osnovnih ciljeva ako budete izabrani biti pomoć zemljama Zapadnog Balkana. Šta ste do sada uspjeli uraditi po tom pitanju i koji su konkretni načini da pomognete zemljama u Evropskom parlamentu?

– Mi smo za ovo vrijeme otkad sam europarlamentarac, godinu i po, poslali ogroman novac u zemlje Zapadnog Balkana. Uspjeli smo napraviti dvije rezolucije za BiH i one su puno bolje od onih prije. Uspjeli smo organizovati neke ljude i napraviti grupu unutar parlamenta (Prijatelji BiH), koju vodim i koja radi na tome da se pomogne BiH na njenom evropskom putu. S ovom zadnjom rezolucijom o BiH smo uspjeli da definišemo neke stvari koje nisu dobre za evropski razvoj zemlje i koje su podsticale na neko etničko dijeljenje. Sve te stvari su se desile u ovih godinu i po. E sada, zamislite samo kako bi to tek bilo da imamo 50 takvih ljudi u različitim zemljama, u raznim parlamentima.

Ja pored toga što radim za regiju, radim i za Švedsku isto toliko. Ja sam švedski parlamentarac i također činim sve da pomognem toj zemlji.

  • Bosanskohercegovački pravni tim na čelu sa Sakibom Softićem u Hagu je predao zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije za genocid. Bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je kazao da je to historijska obaveza prema žrtvama, dok političari iz RS-a, pa i dio bh. javnosti, tvrde da će taj potez odvesti BiH u nezapamćenu krizu. Smatrate li da je zahtjev za reviziju presude opravdan?

– Jedan proces pomirenja podrazumijeva tri stvari: prva stvar je da se sve to što se desilo iznese na svijetlo dana. Ako postoje ljudi koji će živjeti svoj život, vjerujući da je neki komšija nešto uradio, a nikada nije bio kažnjen za to, onda tu nema pomirenja. Prvi uslov pomirenja je da se otkriju sve stvari koje je neko uradio, na kojoj god strani on bio. Drugi uslov pomirenja je da ima neka zajednička vizija budućnosti. Treći uslov pomirenja je da žrtve rata dobiju kompenzaciju. Ako nema kompenzacije za to što sam ja preživio, ja nikada neću moći da se pomirim s mojim komšijom koji se na meni obogatio. Bez tog procesa pomirenja nema budućnosti BiH.

  • Vlasti BiH nisu ispoštovale okvirni rok za popunjavanje odgovara na Upitnik Evropske komisije, koji je istekao 30. januara, a krajnji je maj ove godine. Potvrđeno je da do okvirnog roka u informacioni sistem sadržaj nisu unijele institucije RS-a. Koje posljedice bi imalo neunošenje odgovora na Upitnik EK do krajnjeg roka?

– Vrlo je važno da se ispoštuju ti rokovi, iako niko u Evropi ne vjeruje da će taj rok biti zadnja stvar koja će se desiti. Naravno, nakon toga dolazi nova runda pitanja itd. Od nas se očekuje da govorimo jednim glasom. Ja nisam siguran da će taj neki pokušaj da se to opstruira dobro završiti. Evropi je malo dosta gledanja na te neke pokušaje opstruiranja. Može se desiti da Evropa s vremenom počne kažnjavati one koji nešto ne ispunjavaju i opstruiraju, a da nagrađuje one koji to ispunjavaju. To vam je ono kao kada imate dvoje djece. Ako je jedno od to dvoje neposlušno, onda se ne može reći nijedno od vas dvoje neće dobiti džeparac. Ima načina da se to kazni. Mislim da pokušaji opstrukcije neće dobro završiti. Ja mislim da Evropa više ne želi gledati kako se zbog internih politika opstruira evropski put neke zemlje. Čini mi se da im je prekipilo.

  • Da li od toga zavisi dobijanje kandidatskog statusa?

– Od toga će zavisiti dobijanje kandidatskog statusa. Taj Upitnik se mora završiti. Ali do tada se može desiti da Evropa promijeni svoju politiku.

  • Međunarodna zajednica konstantno napominje da se ne želi miješati u unutrašnje stvari BiH i zemalja regije, pa svaki negativni korak neke političke strane u tim zemljama biva osuđen, a ne i sankcioniran. Da li međunarodna zajednica čini dovoljno kada su u pitanju Bosna i Hercegovina i regija?

– Mislim da podrška za BiH na evropskom putu postoji. Uvijek mislim da ta podrška treba da bude veća, iz razloga što je BiH komplikovanija zemlja nego neke evropske. Ne polazimo s iste polazne tačke. Mi smo preživjeli jedan rat i imamo jednu jako komplikovanu strukturu koja je BiH nametnuta. Tako da ti ljudi koji su nametnuli tu strukturu moraju da pomognu da se to napravi da funkcioniše. Dakle, uvijek može više podrške, ali ne mogu da kažem da je nema.

Do sada se zemlja kažnjavala kolektivno i nagrađivala kolektivno, ali to očito ne daje rezultate. Čini mi se da je Evropska unija svjesna koliko je zapravo BiH ovisna od ekonomske pomoći koja dolazi iz MMF-a i ostalih institucija i čini mi se da razmišljaju o tome da uskrate pomoć onima koji opstruiraju. Ako neko neće radi, onda mu ne treba pomoći, a ako hoće, onda mu treba duplo pomoći.

  • Brojni su Šveđani bh. korijena koji su posljednjih dana i mjeseci dobili nagrade kao najuspješniji u područjima kojima se bave, bilo da je riječ o bankarstvu, filmskoj umjetnosti, novinarstvu, kulinarstvu, sportu… Koliko to po, Vašem misljenju, doprinosi promociji i BiH i koliko je jaka dijaspora općenito važna za zemlje u regiji?

– Dijaspora je strašno važna za regiju. BiH u dijaspori treba da ima podršku i jako mi je drago kada vidim da su naši ljudi uspjeli i da su nagrađeni. Ali čini mi se da dijaspora nije dovoljno organizovana. Broj ljudi koji rade na tome da promovišu BiH i da zemlji pomognu na njenom evropskom putu nije dovoljan, da bi taj put bio za nas kraći.

Kada uporedim našu dijasporu s onom nekih drugih zemalja, primijetim razlike u organizaciji. Oni su bolje organizovani kada je u pitanju promocija interesa.

Dat ću vam konkretan primjer:  kada je Nizozemska donijela odluka da neće prihvatiti našu prijavu za članstvo u Evropskoj uniji, niko nije napisao nijedan jedini članak u toj zemlji kojim bi se poslala poruka:“Ako nastavite voditi ovu politiku, mi nećemo glasati za vas“. Tako da je tim nizozemskim političarima to bilo vrlo lako da urade, jer niko se nije bunio, a tamo ima bh. dijaspore. Da su se naši ljudi organizovali, neka bi se politička partija sjetila toga i rekla – pa slušajte, mi ćemo to da uradimo, mi ćemo da predložimo da se prihvati ta aplikacija BiH.

  • Da li zemlje iz regije dovoljno iskorištavaju potencijal svoje dijaspore i obrnuto, da li dijaspora iskorištava sve mogućnosti koje im se nude da pomognu zemljama svog porijekla?

– Žao mi je što nemamo te organizacije. Sve čekamo da nam neko drugi pomogne i nešto uradi za nas. Niko nam neće pomoći, ako sami sebi ne pomognemo. Ima puno ljudi koji su uspjeli kao pojedinci, ima ih svuda, ali organizacija jednostavno nije dovoljno dobra da se pomogne zemlji i zato, između ostalog, ta zemlja ne pravi napredak tempom kojim bi mogla. Moramo da naučimo da sami sebi pomažemo.

Mislim da je u BiH presudan taj neki prezir prema svim političarima. Ali, ako nam niko ne valja, pa Bože moj, ko će nam pomoći. Moramo naći nekoga ko je dobar. Mora biti jedan koji valja. Ne kažem da treba očekivati da će se sve desiti sutra, to  kod nas vi očekivaju, ali stvari se dešavaju mic po mic, korak po korak. Ja znam ljudi koji su radili jako puno za BiH, ali oni su odustali, jer na kraju nisu uspjeli da organizuju našu dijasporu da u tome učestvuje i da im pomognu.

Harun Cero (Aljazeera)


///////////////////////////////////
01.03.2017.

DAN PREDA UPOZORIO: BLOKADE INSTITUCIJA U BiH JE NEPRIHVATLjIVA

DAN PREDA UPOZORIO: Blokada institucija u BiH je neprihvatljiva

"Razumijem moralni imperativ traganja za istinom i zadovoljenja pravde za žrtve. Kao što sam govorio i ranije, samo poznavanjem istine i njenim prihvatanjem može se prevazići teško naslijeđe prošlosti i izgraditi se čvrsta osnova za pomirenje", kazao je Cristian Dan Preda.



DAN PREDA UPOZORIO: Blokada institucija u BiH je neprihvatljiva

Mehanizmi za rješavanje međunarodnih sporova imaju za cilj miroljubivo rješenje sukoba između država. Duboko sam rastužen što je pitanje revizije presude Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine dovelo do sporenja i podjela unutar Bosne i Hercegovine u slučaju prevencije i kažnjavanja zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije), izjavio je stalni izvještač Evropskog parlamenta za BiH Cristian Dan Preda, nakon susreta s visokim predstavnikom međunarodne zajednice za BiH Valentinom Inzkom u Bruxellesu. 

 - S jedne strane razumijem moralni imperativ traganja za istinom i zadovoljenja pravde za žrtve. Kao što sam govorio i ranije, samo poznavanjem istine i njenim prihvatanjem može se prevazići teško naslijeđe prošlosti i izgraditi se čvrsta osnova za pomirenje. S druge strane, međutim, čak i u tako bitnim moralnim i pravnim pitanjima, poput svega u političkom životu BiH, potraga za kompromisom unutar institucija treba biti pravilo. I to znači, za sve strane, da trebaju saslušati i istinski razumjeti pozicije drugih. Ideal međunarodne pravde ne treba se žrtvovati radi političkih ciljeva. Ukoliko trenutna situacija dovede do potpune blokade rada institucija i kočenja u prihvatanju reformi neophodnih za poboljšanje života građana, to bi bilo potpuno neprihvatljivo. Obzirom da to ne bi završilo zadovoljenem pravde ni pomakom ka napretku, niko to ne želi, niti u Bruxellesu, niti u zemlji - izjavio je Dan Preda. 
 
 - I konačno, kao što sam izjavio tokom posljednje posjete BiH, mislim da je, obzirom na činjenicu da su trojica članova Predsjedništva BiH iz stranaka bliskih Evropskoj narodnoj stranci, dobra ideja pokušati koordinirati pozicije i pronaći kompromis, također unutar naše šire političke porodice, izjavio je Cristian Dan Preda, stalni izvještač Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu.


//////////////////////////////////
///////////////////////////////////////////

TRADICIONALNA PROSLAVA PORAZA: U Srbiji se 9. januar slavi 28. februara!

Sinoć, 28. februara, u Beogradu je organiziran svečani prijem povodom 9. januara, Dana Republike Srpske, što je trebala biti simbolička negacija Dana nezavisnosti BiH.



TRADICIONALNA PROSLAVA PORAZA: U Srbiji se 9. januar slavi 28. februara! - 2

Povodom 9. januara - Dana Republike Srpske, u Beogradu, u sjedištu Predstavništva manjeg eniteta, organiziran je svečani prijem i ništa u toj vijesti ne bi bilo neobično a ni značajno da prijem nije organiziran sinoć, 28. februara! Datum je naravno pomno izabran, kako bi se simbolički naglasilo suštinsko negiranje nezavisnosti BiH, što i jeste bio glavni cilj krvavog pohoda srpske armade na BiH u proljeće 1992. godine. Beograd se protivio nezavisnosti BiH i, suprotno volji velike većine građana BiH, bio je odlučan u namjeri da nezavisnost BiH spriječi vojnom silom, kako bi se na razvalinama većeg dijela ex Jugoslavije formirala Velika Srbija, nacionalna država srpskog naroda („svi Srbi u jednoj državi“) koja se tada promovirala pod lažnim nazivom -treća Jugoslavija.

 

Na sinoćnjem prijemu u Beogradu centralna politička figura bio je aktuelni ministra vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, živi svjedok i važan akter događaja od prije 25 godina kada je potpaljen ratni požar i u BiH, nakon što je to prethodno učinjeno i u susjednoj Hrvatskoj.

 

Još u januaru 1992., današnji ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić napisao je novinski članak u kojem definira politiku kao “nastavak rata mirnim putem” i sanjari kako bi se od teritorija Srbije i Crne Gore te znatnih terotorija Hrvatske i BiH, mogla stvoriti “treća Jugoslavija”.

 

Dačić je u to vrijeme bio portparol Socijalističke partije Srbije i najbliži suradnik tadašnjeg neprikosnovenog vladara Srbije i Srne Gore Slobodana Miloševića, a vlastita nacionalna promišljanja, koja su nesumnjivo usuglašena s Miloševićem, objavio je u časopisu Epoha (broj 12, 7. januar 1992.), čiji se primjerak čuva i u registru dokaza Haškog tribunala. Haško tužilaštvo je, naime, upravo časopis Epoha koristilo za izvođenje dokaza na suđenju Slobodanu Miloševiću jer je Epoha bila stranački časopis Miloševićeve partije SPS, stranke u kojoj je Dačić od 1992. do 2000. bio glasnogovornik, a od 2006.  njen predsjednik.

 

“Proces izgradnje nove Jugoslavije, po treći put, svakako će ovisiti od volje naroda, građana i republika, koje u nju žele ući”, piše Dačić u tom članku, objavljenom u formi izvještaja sa skupa pod nazivom “Konvencija o novoj Jugoslaviji”.

 

Zanimljivo je vidjeti šta sve Dačić u sljedećoj rečenici definira kao “republike”: “Dosad su se za ostanak u toj novoj saveznoj državi izjasnili, na ovaj ili onaj način, republike Srbije i Crna Gora, Republika Srpska Krajina i Srpska Republika BiH (u kojoj se nalaze Autonomna regija Krajina, SAO Sjeverna Bosna, SAO Semberija, SAO Romanija i SAO Istočna Hercegovina). Ukupno 12 miliona građana”. Dačić u članku ne pojašnjava ko to, osim Miloševića i njegovih simpatizera poput samog Dačića, igdje drugdje u svijetu priznaje te navodne republike.

 

Ali zato, u dijelu članka koji zvuči kao da se radi o mokrim snovima malog Slobe, Dačić iznosi plan po kojem misli da bi sve te samoproglašene republike mogle steći međunarodno priznanje.

“Sve sporne teritorije treba staviti pod protektorat UN-a i plavih šljemova. Time bi se osigurala možda i bolja zaštita srpskog naroda od agresije hrvatske vojske, ali bi se istovremeno stvorila mogućnost za izjašnjavanje stanovništva o svojoj budućoj državi (kroz 5 ili više godina). Svjetska iskustva govore da je u 90 posto slučajeva teritorijama koje su bile pod zaštitom UN-a priznato u bližoj ili daljoj budućnosti pravo na nezavisnost”, piše Dačić u svom članku u Epohi, koju je, inače, i uređivao.

 

Povijest je krenula ponešto drukčijim smjerom i područja koja su Srbi okupirali u Hrvatskoj i BiH nisu nakon UN-ova mandata postala nezavisne države, ali zato Kosovo jest: nakon što je Milošević izgubio rat u Hrvatskoj, bio prisiljen na mir u BiH, a međunarodna zajednica bombardiranjem Srbije spriječila njegov novi pohod i etničko čišćenje na Kosovu, ta nekadašnja srpska pokrajina stavljena je pod zaštitu UNMIK-a i potom proglasila nezavisnost, koju danas priznaje većina članica UN-a (ne i Srbija, ne i Dačić, iako je 1992. očito imao simpatije prema samom principu po kojem teritorij pod UN-ovom zaštitom postaje nezavisna država).

 

Na suđenju Miloševiću, haško tužilaštvo dokazivalo je da de facto nije bilo razlike između koncepta Velike Srbije, koji je otvoreno i javno pod tim nazivom promovirao Vojislav Šešelj, i koncepta “svi Srbi u jednoj državi”, koji je zagovarao Milošević, i njegov glasnogovornik Dačić, trudeći se da javno ne govore kako im je cilj stvaranje Velike Srbije već nove Jugoslavije sa svim Srbima u toj državi. Tužilaštvo je dokazivalo da se u oba primjera radi o istoj doktrini velikosrpskog nacionalizma.

 

U osnovi srpskog vojnog pohoda na Hrvatsku a kansije i BiH, stajala je ista ideja: da se dijelovi okupirane teritorije (u Hrvatskoj oko 30 posto teritorije, a u BiH čak 70 posto) etnički očiste, da se uklone tragovi postojanja nesrpskog stanovništa, da se na liniji razgraničenja dovedu međunarodne trupe i da se u posljednjoj fazi, nakon pet godina, kako je predviđao Dačić, osigura međunarodno priznanje nove tvorevine - treće Jugoslavije odnosno Velike Srbije.

 

No, događaji su krenuli drugim tokom i rezultirali ishodom drukčijim od onog kojeg su sanajali Milošević, Dačić, Nikolić, Karadžić....

 

BiH je na preporuku Arbitražne komisiEa međunarodne konferencije o Jugoslaviji, organizirala referendum 29. februara i 1. marta, 1992. godine s pitanjem koje je glasilo:

 

„Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“

 

Izjasnilo se 2.073.568, odnosno 63,6 posto birača. Od izašlih na referendum njih 99,7 posto je glasalo „za“, a „protiv“ je bilo 0,3 posto.

 

Na osnovu rezultata referenduma Evropska zajednica je 6. aprila 1992. priznala BiH kao nezavisnu državu, a dan kasnije to su učinile i Sjedinjene Američke Države.

 

Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Ujedinjenih naroda.

 

Miloševićeva partija SPS, jednako kao i Karadžićev SDS, zagovarali su bojkot referenduma. Kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim gradovima, što je bio uvod u rat u BiH.

 

Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine potpisao je tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović 6. marta 1995. godine, neposredno prije okončanja rata i tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine.

01.03.2017.

DAMIR DžUMHUR NA NAJBOLjI NAČIN ČESTITAO DOMOVINI DAN NEZAVISNOSTI

Džumhur na najbolji način čestitao domovini Dan nezavisnosti Piše: E. Škorić



Džumhur na najbolji način čestitao domovini Dan nezavisnosti

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Veliku pobjedu danas je ostvario najbolji bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur.

Džumhur je jučer iznenadio kompletnu bh. i tenisku javnost nakon što je u prvom kolu ATP turnira iz serije 500 u Dubaiju savladao trećeg igrača svijeta Stana Wawrinku. U osmini finala njegov rival bio je Marcel Granollers-Pujol (36. na ATP listi) i Džumhur je ostvario još jednu pobjedu, pa je na najbolji mogući način čestitao Dan nezavinosti svim Bosancima i Hercegovcima. On je slavio u dva seta protiv španskog tenisera. U prvom setu čak pet brejkova, ali je Džumhur imao jedan više u svoju korist, pa je isti dobio sa 6:3. Uslijedio je očajan početak drugog seta, pošto je Španac nakon brejka u drugom gemu poveo sa 3:0, a naš teniser se u međuvremenu raspravljao sa sudijom i žalio na pojedine odluke. Srećom, Džumhur je ostao pribran, kao da se zainatio, pa je uvezao nekoliko gemova i došao na kraju do još jedne velike pobjede u karijeri. Da stvar bude još bolja, on će u četvrtfinalu igrati protiv Holanđanina Robina Haasea, koji je iznenadio Tomaša Berdycha u nešto ranije odigranom meču. Dakle, Džumhur sada ima veliku priliku da izbori polufinale jednog ATP turnira izu serije 500, što bi bila zaista velika stvar i za njega i za bh. tenis. ATP Dubai, osmina finala: Granollers - Džumhur (3:6, 4:6)

Pročitaj više na: http://sportsport.ba/tenis/dzumhur-na-najbolji-nacin-cestitao-domovini-dan-nezavisnosti/226879















Pročitaj više na: http://sportsport.ba/tenis/dzumhur-na-najbolji-nacin-cestitao-domovini-dan-nezavisnosti/226879















01.03.2017.

SRETAN PRAZNIK DOMOVINO: KAKO JE BOSNA I HERCEGOVINA POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA

Sretan ti praznik Domovino : Kako je Bosna i Hercegovina postala nezavisna država

Mart 01. 2017.


Na današnji dan, prije 25 godine, građani BiH, na referendumu o nezavisnosti, odlučili su da BiH više ne bude dio Jugoslavije, već nezavisna i suverena država svih njenih građana.

Referendum je trajao dva dana, a rezultati referenduma značili su i početak novih sukoba u BiH. Dvije decenije poslije, i dalje, samo pola države obilježava 1. mart.

Već sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka naznake o raspadu Socijalističke Republike Jugoslavije postajale su realnost. Referendumi o nezavnosti Slovenije i Hrvatske 1991. godine bili su uvod za početak sukoba u tim državama, ali i uvod za raspisivanje Referenduma o nezavisnosti u BiH.

17. decembra 1991. godine Briselskom deklaracijom na temelju preporuka Arbitražne, poznate kao i Badinterove komisije o Jugoslaviji, samo je potvrđena disolucija, odnosno raspad SFRJ. Arbitraža jer imala za zadatak mirno rješavanje krize u Jugoslaviji, mada će kasnija dešavanja pokazati da je tako bilo samo na papiru.

Republike su pozvane da se izjasne o nezavisnosti do 23. decembra 1991. godine, a tri dana prije isteka roka, koalicija Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice podnijela je zahtjev za održavanje Referenduma. Dan poslije Skupština srpskog naroda donijela je odluku o osnivanju Srpske republike BiH. Održavanje referenduma podržali su samo SDA i HDZ. Srpska demokratska stranka u tome nije učestvovala jer je u fazi bilo provođenje odluke o ustrojstvu Srpske republike BiH koja je i proglašena 9. januara 1992. godine. Održavanje Referenduma najavljeno je za 29. februar i 1. mart 1992. godine.

Punoljetni građani su se izjašnjavali jesu li ili nisu za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.
Nezavisnost su podržali bosanski muslimani, kasnije Bošnjaci i Hrvati dok je većina bosanskih Srba bojkotovala referendum.

Već 1. marta došlo je do pucnjave, a 2. marta pripadnici srpskih paravojih jedinica podigli su barikade i zauzeli snajperske položaje u blizini zgrade Skupštine u Sarajevu. Šestog marta 1992. godine objavljeni su rezultati i BiH postaje nezavisna država, priznata od međunarodne zajednice. U međuvremenu sukobi su nastavljeni što je bio uvod za krvavi rat.

Tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović 1. marta 1995. godine potpisuje ukaz o proglašenju Dana nezavisnosti BiH, nakon što je prethodno Skupština Republike BiH 28. februara donijela Zakon o 1. martu.

Od tada do danas taj praznik se obilježava samo u FBiH, dok predstavnici iz RS negiraju 1. mart kao Dan nezavisnosti BiH.

(Kliker.info-N1)

////////////////////////////////////////////

///////////////////////////////

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Bosna i hercegovina je jedna od historijskih zemalja u Evropi, s gotovo neprekinutom historijom kao geopolitička cjelina od srednjeg vijeka do danas. Između 1180.i 1463. bila je nezavisna kraljevina; od 1580. do 1878. bila je ejalet u Osmanskom carstvu); od 1878-1918. u sklopu Austro-Ugarske; a od 1945-92. federalna republika SFRJ.

Sadržaj

///////////////////////////////////////

Dijaspora

Prvi mart u Hamiltonu : Glas nezavisne i nedjeljive BiH čuje se i u Kanadi


////////////////////

IZETBEGOVIĆ GOVORIO NA SVEČANOJ AKADEMIJI: 'Nezavisnost koju smo tražili zahtijevala je hrabrost i odgovornost'

IZETBEGOVIĆ GOVORIO NA SVEČANOJ AKADEMIJI: 'Nezavisnost ...

//////////////////////

'KAD KAŽEŠ BOSNA': Pogledajte odličan video povodom Dana nezavisnosti (VIDEO)

'KAD KAŽEŠ BOSNA': Pogledajte odličan video povodom Dana ...

//////////////////////////////

'OVDJE JE STAJALA PREMIJERKA': Kako je Aleksandra Pandurević u Washingtonu ismijala Željku Cvijanović

'OVDJE JE STAJALA PREMIJERKA': Kako je Aleksandra Pandurević ...


///////////////////////

//////////////////////////

01.03.2017.

HAG SE KRIJE U DETALjIMA: MLADENA IVANIĆA BRINE SADRŽAJ PISMA, A NE TO JE LI PISMO OTVORENO ILI ZATVORENO!

HAG SE KRIJE U DETALJIMA: Ivanića brine sadržaj pisma, a ne to je li pismo otvoreno ili zatvoreno!

Ivanić je priželjkivao pismo drukčijeg sadržaja. Očekivao je da će Haški sud tražiti od Predsjedništva BiH odluku o pokretanju revizije, a kako takva odluka ne postoji, cijeli postupak bi zaglavio već na samom startu.


Image result for mladen ivanic i karadzic

Image result for mladen ivanic i plavsic



Image result for mladen ivanic i karadzic
Image result for mladen ivanic i karadzic

Image result for mladen ivanic i karadzic


Image result for mladen ivanic i milosevicImage result for mladen ivanic i milosevic


Image result for mladen ivanic i milosevic


Image result for mladen ivanic i milosevic


Image result for mladen ivanic i milosevic


Image result for mladen ivanic i milosevic


Image result for mladen ivanic i milosevic


Image result for mladen ivanic i milosevic


Image result for mladen ivanic i plavsic


Image result for mladen ivanic i plavsic


Image result for mladen ivanic i plavsic


Srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić očito nije zadovoljan sadržajem pisma koje je dobio iz Haga, pa je veći dio današnje vanredne press konferecije posvetio podrivačkim djelovanju  fantomskih „paralelnih struktura“. Svog kolegu u Predsjedništvu BiH, Bakira Izetbegovića, optužio je da iz sjene rukovodi „paralelnim strukturama“ i da je lično naredio da se  pismo upućeno Ivaniću iz haškog suda otvori prije nego što stigne u Sarajevo. Do ovog zaključaka Ivanić je došao logičkim rasuđivanjem: Izetbegović je još jučer znao sadržaj pisma, a kako je samo Ivanićevo pismo bilo otvoreno, onda je jasno da je pismo otvoreno po nalogu Izetbegovića.

 

U toj bizarnoj konstrukciji Ivanić je prešutio važnu činjenicu: i pismo Bakira Izetbegovića također je bilo otvoreno i to po njegovom (Izetbegovićevom) nalogu jer je tražio da mu se pismo čim prije pošalje faxom.

 

Činjenica da se Ivanić, ne sačekavši rezultate istrage koju je zatražio, uživio u detektivsku ulogu, jasno svjedoči da nije pretjerano zadovoljan sadržajem pisma koje mu je stiglo iz Haga. Ivanić je potvrdio ono što je jučer rekao Bakir Izetbegović: Haški sud traži da se članovi Predsjedništva BiH očituju o pravnom statusu agenta Sakiba Softića, što je posve logično budući da Haški sud raspolaže s dvije međusobno oprečne informacije. U jednoj, koju je dostavio Izetbeegović, navodi se da je Softić ovlašteni agent BiH još od 2002. godine, i da mu u međuvremenu Predsjedništvo BiH nije ni osporilo ni ukinulo ovlaštenja da zastupa BiH pred Međunarodnim sudom pravde.

 

U drugoj informaciji, koju je Haškom sudu dostavio Ivanić, navodi se da je mandat agentu Softiću istekao 2007. godine, nakon izricanja presude po tužbi BiH protiv Srbije, i da „bivši“ agent Sakib Softić nema  pravo zastupati BiH pred Haškim sudom. No, problem je što svoju tvrdnju Mladen Ivanić ne može potkrijepiti niti jednim materijalnim dokazom. Softić je naime imenovan 2002. godine a u odluci  o imenovanju njegov mandat nije vremenski ograničen, što namjerno urađeno upravo zbog mogućnosti pokretanja revizije.

 

Ivanić je priželjkivao pismo drukčijeg sadržaja. Očekivao je da će Haški sud tražiti od Predsjedništva BiH odluku o pokretanju revizije, a kako takva odluka ne postoji, cijeli postupak bi zaglavio već na samom startu. Ali, činjenica da Haški sud nije tražio odluku Predsjedništva BiH o pokretanju revizije,  jasno svjedoči da dostavljena aplikacija BiH nije sporna i da je Sud prihvata kao vjerodostojnu.

 

Ostalo je dakle još da se ustanovi valjanost pravne legitimacije agenta Sakiba Softića. U tom dijelu Ivanićevi argumenti su još tanji: on ni jednim službenim dokumentom ne može dokazati svoju tvrdnju da je mandat Sakibu Softiću istekao 2007. godine, jer takav papir naprosto ne postoji. Izetbegović pak ne treba ništa dokazivati jer je on već ranije poslao Haškom tribunalu odluku iz koje se jasno vidi da mandat agentu Softću nije vremenski ograničen.

 

(A.M.)

 U nastavku teksta proćitajte šta piše u pismu Haškog tribunala.

 

U pismu Međunarodnog suda pravde navodi se da su ovom Sudu u vezi s osporavanjem legitimiteta pisali predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i to 13. Jula 2016., te ministar vanjskih poslova 3. februara 2017. godine.

 

U pismu koje potpisuje registrar Međunarodnog suda pravde u Hagu Philippe Couvreur, navodi se da se odgovor od članova Predsjedništva BiH očekuje do 2. marta ove godine.

 

U pismu se također obavještavaju članovi Predsjedništva da je zahtjev za reviziju presude primljen na registri Suda. Međutim, kako se navodi, na registru su 13. jula 2016. i 3. februara 2017. godine zaprimljena i pisma Mladena Ivanića i ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnatka.

 

- U tim pismima gospodin Ivanić i gospodin Crnadak dali svoje poglede na moguće popunjavane zahtjeva za reviziju presude. Obojica su pojasnili " da nema odluke o reviziji presude prihvaćene od strane Predsjedništva BiH", niti odluke o davanju mandata Sakibu Softiću ili nekome drugom - navodi se u pismu Suda.

 

alt

 











01.03.2017.

FRA PETAR JELEČ: HERCEG-BOSNA JE BILA I OSTALA VELIKOSRPSKI PROJEKT

Fra Petar Jeleč : Herceg-Bosna je bila i ostala velikosrpski projekt

Februar 28. 2017.


Franjevac, teolog i profesor Petar Jeleč prokomentarisao je sve aktuelniju priču o preuređenju BiH, a naročito pojmove federalizacije, trećeg entiteta i položaja Hrvata.Jeleč tako ističe da se pred svake izbore naročito aktuelizira priča o potrebi stvaranja trećeg entiteta, a sve pod izgovorom opstanka Hrvata u BiH.

“Već dugo vremena se svaki put pred same izbore iz krugova tzv. hrvatske stožerne stranke i plaćenih hercegbosanskih medija počnu lansirati priče o potrebi stvaranja trećeg entiteta čije formiranje se smatra navodnim ključem opstanka bh. Hrvata na ovim prostorima. I svaki put kada prođu izbori, spomenuta halabuka u potpunosti stane, treći entitet se naravno ne formira, niti ga se više uopće spominje do sljedećih izbora”, ističe Jeleč.
U treći entitet ne vjeruju ni oni koji o njemu najviše pričaju
Dodaje da u samu mogućnost njegovog formiranja ne vjeruju ni oni koji o njemu najviše pričaju, i niko drugi osim sluđenih birača koji misle kako bi formiranje etnički čistih teritorija donijelo nešto dobro ovdašnjim Hrvatima.

“Koliko im je dobra donijelo, može se jasno vidjeti u svim onim krajevima i mjestima u kojima ekskluzivno vladaju hrvatski političari, počevši od sjevera (ostaci ostataka Posavine) do juga Bosne i Hercegovine, gdje se u ovih dvadesetak godina iselila većina radno sposobnog stanovništva jer su njihove političke elite opljačkale sve što se popljačkati dalo, a nisu im ponudili nikakvu mogućnost zaposlenja niti život dostojan čovjeka, okrivljujući uvijek iznova za to navodnu majorizaciju iz Sarajeva i još navodniju ugroženost hrvatskog naroda u Federaciji. Hrvate koji žive u Dodikistanu od početka se ne smije ni spomenuti”, naglašava Jeleč.

Profesor Jeleč smatra da je treći entitet zapravo jedna imaginarna kategorija, čista iluzija i od njegova stvaranja nema ništa niti će on ikada biti formiran, ma koliko to “bogohulno” zvučalo nekim njegovim zagovarateljima.

“Radi se zapravo o predizbornom triku HDZ-a koji ima za cilj privlačenje naivnih birača i skretanje pažnje s važnijih životnih tema koji muče obične ljude. Niko nikada nije definirao što je tačno taj entitet, koje su mu granice i koji teritorij bi on obuhvaćao, kakvo će mu biti uređenje, s kojim snagama ga se misli stvoriti”, poručuje Jeleč.

Na to je nedavno upozorila i Diana Zelenika na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora.

“Svi oni koji vjeruju Draganu Čoviću, Boži Ljubiću i ostalim ‘sabordžijama’ iz Mostara kako će formirati treći entitet u velikoj su zabludi, jer za to ne postoje ni minimalni preduvjeti, ni na unutarnjem, niti na vanjskom planu. Apsurdno je i nemoguće da Čović iza leđa Bošnjaka, kao što su nekada radili Boban i Karadžić, s Dodikom stvori treći entitet samo od teritorija Federacije (tačnije njega zanima samo zapadna Hercegovina), dok istovremeno pristaje na otpisivanje Bosanske Posavine i drugih krajeva u kojima su Hrvati činili većinu stanovništva. Bilo je tužno a i tragikomično čitati neki dan kako se potpredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, član HDZ-a BiH, morao posipati pepelom i objašnjavati svojim šefovima Čoviću i Dodiku da su mediji krivo prenijeli njegove misli i kako on nikada nije ni pomislio, a kamoli rekao da bi u treći entitet trebao ući i dio Bosanske Posavine koji su etnički očistili i okupirali Srbi”, kazao je Jeleč.

Hrvati Posavine i treći entitet
Jerković je tada naglasio da u treći entitet ili federalnu jedinicu, koju su nedavno dogovorili hrvatski predstavnici, treba ući samo dio Posavine koji je sada dio Federacije BiH, a da nikada nije spominjana Republika Srpska, s čime se i on u potpunosti slaže skupa s predsjednicima Čovićem i Dodikom.

“Iz tih nekoliko rečenica se jasno vidi sva bijeda i nemoralnost ljudi iz HDZ-a BiH, a što je još tragičnije i ljudi rodom iz same Posavine, poput Josipa Jerkovića i mnogih drugih Dodikovih Hrvata u institucijama Republike Srpske”, ističe Jeleč.

Temu trećeg entiteta nedavno je komentarisao i mons. Ivo Tomašević, sekretar Biskupske konferencije BiH, koji je jasno i nedvosmisleno naglasio kako je formiranje trećeg entiteta neprihvatljivo i da bi samo ozakonilo već postojeću nepravdu koja je počinjena Dejtonskim sporazumom te kako službenu hrvatsku politiku uopće ne zanimaju Hrvati koji žive u manjini s drugim narodima.

“Dugogodišnja gotovo potpuna odsutnost zauzimanja većine najviših hrvatskih predstavnika vlasti u BiH za Hrvate u entitetu RS, kao i za Hrvate u FBiH tamo gdje su manje brojni, već godinama jasno pokazuje da tzv. treći entitet uspostavljen od manjeg dijela FBiH nije rješenje koje bi omogućilo jednakopravnost Hrvata u BiH unutar hrvatskog korpusa u BiH, a to isto vrijedi, iako ne u istoj mjeri, i za druga dva naroda u BiH”, kazao je Tomašević.

Jeleč kaže da je zbog ovakvog stava Tomašević bio žestoko napadnut od Čovićevog i Dodikovog režimskog piskarala Nine Raspudića koji je i njega i biskupe BKBiH zbog njihova prijedloga o uređenju BiH optužio da tim prijedlogom i zalaganjem za Hrvate u tzv. RS-u navodno nanose veliku štetu interesima Hrvata u Bosni i Hercegovini.

“Usput je opet napao i papu Franju što je posjetio Sarajevo, a nije od Nine Raspudića zatražio dozvolu da to učini. Tomašević je Raspudiću odgovorio otvorenim pismom ‘Gospodine Raspudiću nemojte nas žive sahranjivati’. Iako je mons. Tomašević iznio vrlo trijezne i argumentirane stavove, mišljenja sam da Nini Raspudiću ne treba ništa pokušavati objašnjavati, jer je to čisto gubljenje vremena na likove koji već godinama rade protiv interesa svoga naroda. Raspudića su neki dan oštro kritizirali i mons. Franjo Topić i urednik Katoličkog tjednika Josip Vajdner.

Iako s debelim zakašnjenjem, dobro je ipak da su crkveni ljudi nakon toliko vremena počeli uviđati o kakvom profilu ljudi se ovdje radi i koga su to mnogi crkveni ljudi iz BiH i Hrvatske znali dovoditi da im u crkvenim prostorima i medijima tumači kako trebaju raditi svoj posao, gdje se s patološkom mržnjom (o kojoj bi nešto mogli reći i psihijatri) posebno obrušavao na bosanske franjevce koji su ga odavno pročitali kao plaćeničko pero, pa mu je mržnja prema njima odavno pomutila pamet. U ‘daidže’ su se tako, prma najnovijem popisu ovog hercegovačkog ‘Aristotela’, učlanili i papa Franjo, mons. Ivo Tomašević, Franjo Topić te biskupi iz Bosne i Hercegovine, jer svi oni navodno rade protiv interesa bh. Hrvata, samo to valjda još nisu shvatili dok im ‘filozof’ ne objasni.
Treći entitet kao velikosrpski projekt
Franjo Topić je inače u jednom nedavnom intervjuu otvoreno kritizirao HDZ, ocjenjujući kako ta stranka nema sluha za istinske probleme većine Hrvata u BiH. Ilustrirao je to podatkom iz posljednjeg popisa stanovništva u BiH koji je pokazao kako na području Hercegovine živi blizu 220 hiljada Hrvata, dok ih je na prostoru koji se geografski opisuje kao Bosna 320 hiljada, a toj većini je, primjerice, iz prošlogodišnje finansijske podrške Vijeća ministara BiH, vrijedne 750 hiljada konvertibilnih maraka i namijenjene različitim projektima kulture, dato tek 15 posto sredstava, dok je ostatak ‘usmjeren’ ka Hercegovini.

“O hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini inače bi se moglo nadugo i naširoko govoriti i to bi zahtijevalo jednu dublju studiju. Ozbiljno analizirajući stanje posljednjih dvadeset i pet godina, otkad Hrvate u BiH predstavlja HDZ, mogu se lako utvrditi rezultati njene katastrofalne politike. HDZ je bosanskim Hrvatima ostavio samo pustoš i prazninu na svim nivoima života. I članovi iz drugih hrvatskih stranaka snose dio odgovornosti za ovo stanje, ali je njihova odgovornost kudikamo manja od HDZ-ove, jer oni jednostavno nisu bili na vlasti toliko dugo koliko je bila ova stranka, niti su imali novac, medije i utjecaj što ih je imala ‘stožerna stranka svih Hrvata’. HDZBiH je kao Tuđmanova i Šuškova ispostava hrvatskoga HDZ-a svojom politikom, medijskim i obavještajnim radom omrznula Hrvatima njihovu domovinu BiH; one koje nije uspjela fizički preseliti u ‘maticu’ Hrvatsku nagnala je na mentalno iseljenje iz nje.

Sumiramo li hrvatsku politiku posljednjih dvadeset i pet godina, možemo reći da je ona politika pljačke i nepotizma, mržnje prema Bosni i svemu bosanskome, politika otimanja narodnoga blaga i manipulacije ljudskom patnjom i nesrećom te politika sekundiranja velikosrpskom projektu u Bosni i Hercegovini. A tzv. Herceg-Bosna, treći entitet, federalizacija Federacije (!) sve je to u biti bio i ostao velikosrpski projekt odavno skuhan u memorandumskoj kuhinji u Beogradu na koji, iskreno se nadam – mada ne previše – ovoga puta neće nasjesti barem najodgovorniji ljudi u Crkvi od kojih se očekuje da jasno i nedvosmisleno upozore svoj narod i čitavu javnost na svu štetnost takve izdajničke politike”, zaključuje Jeleč.
(Kliker.info-Klix)














01.03.2017.

ZVONIMIR NIKOLIĆ: PONESI ZASTAVU DRAGANE VIKIĆU, A MI ĆEMO PO OBIČAJU DA ŠUTIMO I GLEDAMO

Zvonimir Nikolić: Ponesi zastavu Dragane Vikiću, a mi ćemo po običaju da šutimo i gledamo

Februar 28. 2017.


Od juče osjećam čudnu mučninu u stomaku. Za ove 22 godine nakon rata, već sam pomislio da sam sve moguće nepravde sažvakao  i da mi ne može ništa više probuditi i staviti ponovo u pogon čir na želudcu. Ali izgleda da nam svakodnevnica uporno servira nešto novo.

Piše : Zvonimir Nikolić (Tačno)

Nagledao sam se proteklih decenija raznih protesta. Uvijek smo među prvima kada treba protestvovati za Palestinu, Aleppo, Siriju, kada treba dati podršku Erdoanu. Jer mi smo jako savjesni i brinemo se za ljude. Pa smo imali podršku za Hillary Clinton, a ne bih se ni malo čudio da uskoro ne budemo imali i skup podrške filmu “La la land“ koji je Warren Beatty greškom proglasio najboljim filmom.

Jednostavnom pretragom na internetu, na stranici Registra udruženja građana Kantona Sarajevo pokazuje da samo u Kantonu Sarajevo ima registrovano 30 raznih Udruženja boraca. Od „Patriotske lige“, nekakvih „Pokretača otpora“, „Prvih patriota“, „Branioca Sarajeva“, do „Interventnih četa“ i „Demobilisanih boraca“.

I niko ni avaza?

Trudim se da nikada ne pišem o stvarima koje nisam vidio ili doživio na svojoj koži. Pa tako nisam bio tog aprila ili maja u Velikom parku i ne znam ko je ubio te nesretne vojnike. Ali još uvijek vjerujem u neki Sud i pravdu da se nađe i osudi pravi krivac za taj zločin. Ali ono što ne mogu nikako da svarim je to kako smo se sasvim lako odrekli heroja odbrane grada Sarajeva. Otišao je na prvo ročište sasvim mirno i u tišini, bez podrške svojih suboraca, bez podrške svojih sugrađana.

Bez podrške raznih Udruženja koji se busaju u prsa da se bore za neka prava boraca.

To je jedna bolna istina. Čovjek kojeg je grad slavio odjednom na suđenje ide sam. Bilo je doduše nekolicina ljudi / na prste ih izbrojati / za koje više nisam ni siguran jesu li obični znatiželjnici ili oni koji su došli da daju podršku svom komandantu.

Volio bih samo da se nekad sjetimo šta je nama Saralijama u ratu značilo samo saznanje da u gradu postoji Dragan Vikić? Da postoje „Vikićevci“. Ljudi koji  nas brane. Kao pripadnik Armije BiH, nikada neću zapostaviti sav uspjeh u odbrani grada koji je imala Armija. Ali ipak Vikić je bio nešto posebno. Možda zbog njegove hrabrosti, njegovog samouvjerenog stava, možda i zbog njegove tjelesne konstrukcije imao je puno poštovanje svojih sugrađana. Za one koji ne znaju, jednostavno je ukucati Dragan Vikić na internetu i izaći će sljedeći podaci:

  • Odlikovanja:
  1. ‘’Plaketa bezbjednosti’’ (bivša Jugoslavija)
  2. ‘’Orden rad sa srebrenim vijencem’’ (bivša Jugoslavija)
  3. Šestoaprilska nagrade grada Sarajeva (RBiH)
  4. ‘’Zlatna policijska značka’’ (RBiH)
  5. ‘’Specijalna značka’’ (RBiH)
  6. Zlatni Ljiljan” (RBiH)

Ponekad me bude stid zbog nekih stvari. Juče me je bilo stid i sebe i svakog borca, svakog policajca i svakog patriote.

Stid me je bilo grada koji je šutio.

Sud će jednog dana donijeti odluku i presudu.

A ja se nadam da će još jednom pokazati da su zločine po pravilu uvijek činili bijednici, ljudski šljam i moralne fukare.

A ne nikako časni i veliki ljudi.

////////////////
////////////////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
45060817

Powered by Blogger.ba