Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.03.2017.

FADIL NOVALIĆ O POSLjEDICAMA KRIZE U AGROKORU

NOVALIĆ O POSLJEDICAMA KRIZE U AGROKORU: „Konzum neće biti slučaj Tuš jer ta firma ima imovinu u BiH“

"Konzum drži 36 posto tržišnog kolača u BiH, dok je Bingo lider sa 42 posto. Mnogo veći je problem sa dobavljačima koji potražuju novac od Agrokora", izjavio je federalni premijer



NOVALIĆ O POSLJEDICAMA KRIZE U AGROKORU: 'Konzum neće biti slučaj Tuš jer ta firma ima imovinu u BiH' - 3

Nakon današnjeg sastanka sa privrednicima u Zeničko-dobojskom kantonu, federalni premijer Fadil Novalić je odgovarajući na upit novinara prokomentarisao i krizu u hrvatskom Agrokoru i Konzumu, te moguće posljedice na BiH. 

 

Kazao je da je Hrvatska na nogama zbog ovog problema jer je tamo 85 posto svih kriznih događaja.

 

- U BiH Agrokor ima manji broj zaposlenih. Naprimjer, Konzum drži 36 posto tržišnog kolača, dok je Bingo lider sa 42 posto. Mnogo veći je problem sa dobavljačima koji potražuju novac od Agrokora. Ali Konzum neće biti slučaj Tuš jer realno ta firma ima imovinu u BiH. Hrvatska je pozvana da sistemski riješi tu krizu – istaknuo je Novalić.

 

Navodi da je Vlada FBiH ipak na oprezu ukoliko sav taj proces bude trebalo dovesti u pravosudne okvire, ali da ne smatra da će tako nešto biti potrebno te da će kriza biti riješena.

 

- Konzum može biti riješen i prodajom, ali partneri koji dolaze sa istoka i nisu dovoljna garancija Konzumu da će u nekom budućem periodu zauvijek živiti – rekao je.

 

Potcrtao je da tako veliki koncern ne može pasti odjednom, te da postoji niz mogućih scenarija.

 

- Jedan je prinudno poravnanje te da se dogodi faza u kojoj svi koji su isporučivali robu poravnaju svoja potraživanja na 80 posto te dovedu Konzum u likvidnost. I tu sami odlučuju povjerioci, ako hoće da Konzum ozdravi jer on vuče njihovu robu. To je samo jedna od primjera šta im zakon omogućava – zaključio je Novalić.

 

Pored toga, premijer Novalić je istaknuo da se privrednici ZDK susreću sa sličnim problemima kao i privrednici u drugim kantonima.

 

- Pravilnik o oporezivanju toplog obroka, porez na dobit izvoznicima i reinvestiranje te Zakon o porezu na dohodak i Zakon o doprinosima su stvari koje kod privrednika izazivaju strahove - naveo je Novalić.

Naglasio je da su i u Zenici našli ''zajednički jezik'', kao i u Tuzli, Bihaću, Travniku.

 

On je danas u Zenici boravio zajedno sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Denisom Zvizdićem, piše Faktor.

///////////////////////////////
/////////////////

PLAVŠIĆKA OTKRIVA KAKO SU KARADŽIĆ I KRAJIŠNIK PROFITIRALI U RATU: 'Karadžić je često znao da kaže:'Neka narod ide u p. m.' - 2
PLAVŠIĆKA OTKRIVA KAKO SU KARADŽIĆ I KRAJIŠNIK PROFITIRALI U RATU: 'Karadžić je često znao da kaže:'Neka narod ide u p. m.' - 3

PLAVŠIĆKA OTKRIVA KAKO SU KARADŽIĆ I KRAJIŠNIK ...

//////////////////

DRAMA U HRVATSKOJ: Potvrđena blokada Konzuma, Agrokora, Leda, Jamnice, Tiska, Belja i PIK-a

DRAMA U HRVATSKOJ: Potvrđena blokada Konzuma, Agrokora, Leda, Jamnice, Tiska, Belja i PIK-a

/////////////////

ZAPLIJENJENA VELIKA KOLIČINA DROGE: Poznata imena uhapšenih trgovaca drogom - 2

ZAPLIJENJENA VELIKA KOLIČINA DROGE: Poznata imena ...

31.03.2017.

JEZIVO: DETALjI PRESUDE OSTOJI STANIŠIĆU ZA GENOCID U SREBRENICI

JEZIVO: Detalji presude Stanišiću za genocid u Srebrenici

Optuženi Ostoja Stanišić u namjeri da sakrije izvršeni zločin angažovao je pripadnike Šestog bataljona da zajedno sa pripadnicima inžinjerinske čete zvorničke brigade leševe ubijenih zarobljenika sa rovokopačem i utovarivačem sakriju u masovnu neobilježenu grobnicu na Crvenoj brani, a grupi pripadnika Šestog bataljona naredio da koristeći vozila bataljona i vatrogasnu cisternu iz zvorničke brigade uklone tragove krvi i leševe ubijenih zarobljenika.



JEZIVO: Detalji presude Stanišiću za genocid u Srebrenici - 2

JEZIVO: Detalji presude Stanišiću za genocid u Srebrenici - 2

Sud BiH danas je prvostepeno osudio bivšeg pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) Ostoju Stanišića na 11 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, dok je drugi optuženi Marko Milošević oslobođen zbog nedostatka dokaza.

 

Sudsko vijeće nesporno je utvrdilo da je Stanišić kao komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske znao za prihvat muškaraca iz UN-ove zaštićene zone, njihovo zatvaranje u više objekata, te mučenje i ubijanje. Dva dana bila su kobna. Najmanje 20 zarobljenih ubijeno je 14 jula.

 

"Nakon čega su zarobljenicima vezane ruke i preveženi su kamionom od nove škole na lokaciju 'Crvena brana' gdje je od večernjih sati 14. jula do popdnevnih sati 15. jula izvršeno strijeljanje preko 700 zarobljenih muškaraca Bošnjaka. Optuženi Ostoja Stanišić u namjeri da sakrije izvršeni zločin angažovao je pripadnike Šestog bataljona da zajedno sa pripadnicima inžinjerinske čete zvorničke brigade leševe ubijenih zarobljenika sa rovokopačem i utovarivačem sakriju u masovnu neobilježenu grobnicu na Crvenoj brani, a grupi pripadnika Šestog bataljona naredio da koristeći vozila bataljona i vatrogasnu cisternu iz zvorničke brigade uklone tragove krvi i leševe ubijenih zarobljenika oko nove škole i sa drugih mjesta u Petkovcima i odvezu ih na Crvenu branu i zakopaju u masovnu neobilježenu grobnicu", istakao je Staniša Gluhajić, sudija Suda BiH.

 

Blizu 70 svjedočenja, sedam nalaza i mišljenja vještaka izvelo je Tužilaštvo BiH da dokaže da su Stanišić i Milošević, komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a i njegov zamjenik, učestvovali u zločinu na brani u Petkovcima, kada je strijeljano 1.000 zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka, podsjeća Birn.

Odbrane su osporavale da su njihovi branjenici počinili genocid, a saslušale su 39 svjedoka i dva vještaka.

Zaštićeni svjedok SM-110, bivši pripadnik Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, ispričao je da je od jednog starca saznao da mu je Stanišić ponudio da ubija zarobljenike koji su dovezeni u Petkovce, selo kod Zvornika.

 

Zarobljeni muškarci, kako je kazao, bili su u civilnoj odjeći i prevezeni su u novu školu. Svjedok tvrdi da je vidio Stanišića i Miloševića, kojeg je opisao kao bezbjednjaka u brigadi, kako stoje kod autobusa i razgovaraju.

 

“Čuo sam povremene pucnje za vrijeme boravka zatvorenika. Čuo sam i da su odvođeni na branu i da su tamo poubijani”, rekao je svjedok i dodao da je dobio Stanišićevo naređenje da učestvuje u čišćenju škole u kojoj su bili zarobljenici, te je po dolasku u pomoćnom objektu vidio mrtve ljude na gomili.

 

Mještanke prale krv

 

Marko Spasojević je kazao da su ljudi iz jednog kamiona, koji su u Petkovce dovezeni iz Srebrenice, “vrištali i tražili vodu”. U manjim grupama, kako je izjavio, počeli su iskakati i bježati, ali su ih vojnici, koji nisu bili mještani, ubijali.

 

“Oni ubijaju odmah, ovi vojnici koji su došli u pratnji. Nikakvo upozorenje… Kratko su bježali, odmah ga dočeka i ubije”, rekao je Spasojević, dodavši da su mještanke “prale krv”.

 

Bivši pripadnik Brnjičke čete Šestog bataljona Ratko Josipović je kazao da mu je komandir čete javio da je u Petkovce stiglo do osam autobusa sa zarobljenicima. Tada mu je preneseno da zarobljenike u novoj školi čuvaju vojni i civilni policajci s kojima su došli.

 

“Preko sredstava informisanja sam čuo kao da su pobijeni tu kod brane”, rekao je Josipović.

Zoran Tomanić je kazao da je kao ispomoć poslan u Petkovce, gdje je bila komanda Šestog bataljona. On se prisjetio kako je 11. jula 1995. stigao kamion sa oko 100 zarobljenika, koji se zaustavio u blizini komande u staroj školi.

 

Nakon sprovođenja zarobljenika, kako je naveo, iza ovog objekta čuo je kraći rafal, ali mu nije poznato zašto se pucalo. Narednog dana je kod nove škole vidio dvije fleke od krvi i odjeću.

 

Svjedok, na čiji zahtjev je Sudsko vijeće zabranilo objavu imena i prezimena, rekao je da je u razgovoru sa starijim muškarcem, koji je živio u obližnjim Đulićima, saznao da su mještani Petkovaca pozivani da ubijaju Srebreničane. On je također čuo da su Srebreničani maltretirani i ubijani u novoj školi u Petkovcima, u kojoj su bili zatvoreni prije odvođenja na obližnju branu, gdje je nastavljeno ubijanje.

 

Bivši pripadnik inžinjerijske jedinice Žarko Savić je kazao da je jedna od lokacija koje je bagerom iskopavao bila kod brane u blizini sela Petkovci. Izvjesni Damjan Lazarević, kojeg je doživljavao kao pretpostavljenog, pokazivao je lokacije koje je trebalo iskopati.

 

“Došli smo ispod brane. Damjan je rekao: ‘Ovdje kopaj.’ Tamo su bili leševi, smrad…”, prisjetio se svjedok.

 

Ljubo Gavrić je kazao da se pričalo kako su vojni policajci Zvorničke brigade VRS-a obezbjeđivali srebreničke zarobljenike u Petkovcima.

 

“Čuo sam iz priča da su pobijeni. Bilo je priča da su bačeni u neku branu”, rekao je svjedok te dodao da mu je poznato da je optuženi Stanišić komandovao bataljonom sa sjedištem u Petkovcima, ali da ne zna ko je bio njegov zamjenik.

 

Svjedok SM-108 je izjavio da je sredinom jula 1995. na brani u blizini Petkovaca iskopavao jamu u koju su ukopani leševi.

 

“Obučeni su bili. Poneko je bio bos. Potrbuške su ležali. Mogao sam samo pretpostaviti da su muslimani”, prisjetio se on.

 

Pucnjava iz pravca škole

 

Tužilaštvo je pročitao iskaz iz istrage koji je Stanišić dao u svojstvu osumnjičenog i u kojem je kazao da je 14. jula 1995. bio u komandi bataljona, te da mu je zamjenik rekao kako u novu školu u Petkovcima trebaju stići zarobljenici.

 

“Zamjenik je izvijestio da je stigla vojska da ih obezbjeđuje”, kazao je Stanišić.

 

Dok je bio u komandi bataljona, kako je rekao, čuo je pucnjavu koja je dolazila iz pravca nove škole. Stanišić je kazao kako je u jutarnjim satima 15. jula otišao na položaj, na istureno komandno mjesto, gdje je bio cijeli dan.

 

Za ubistva Srebreničana u školi u Petkovcima i obližnjoj brani optuženi Marko Milošević je, prema izjavi koju je dao haškim istražiocima, saznao nekoliko dana kasnije.

 

Vještak Richard Butler je rekao da su optuženi mogli osigurati da oprema, ljudstvo i objekti na području Zvornika ne budu korišteni za ubijanje Srebreničana u julu 1995. godine.

 

Oprema Zvorničke brigade VRS-a, kako je zaključio Butler, imala je “određenu ulogu u počinjenju zločina”. Naveo je da se u dokumentaciji nalaze dva putna naloga Šestog bataljona od 15. jula 1995. za vozila za kretanje od škole, gdje su držani zarobljenici, do mjesta pogubljenja na brani. Dodao je da ne zna da li je na putnim nalozima potpis komandanta bataljona.

 

Većina svjedoka Odbrane je rekla da su čuli za ubistva na brani, ali im nije poznato ko je za njih kriv.

“Pričalo se da je neka vojska dovela neke zarobljenike u novu školu”, izjavio je Vojo Radović, bivši pripadnik Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, istaknuvši da vojnici nisu pozivani da sa borbenog položaja dođu i čuvaju zarobljenike.

 

Miladin Aćimović je kazao da je iz medija saznao o dešavanjima u Petkovcima. Izjavio je kako Šesti bataljon nije koristio novu školu za svoje potrebe.

 

Zoran Jovanović je rekao da Šesti bataljon Zvorničke brigade VRS-a na čelu sa optuženim Stanišićem nije u julu 1995. godine dobio naredbu o prihvatanju zarobljenika iz Srebrenice. Dodao je da nije čuo za “transport i likvidaciju zarobljenika”, te da nova škola u Petkovcima nije bila u nadležnosti Šestog bataljona.

Milomir Čelić je nakon pada Srebrenice, kao komandir druge čete u Šestom bataljonu, bio na položaju u blizini Petkovaca, gdje je viđao Stanišića i Miloševića.

 

“Komanda bataljona bila je na isturenom komandnom mjestu, na položaju”, izjavio je Čelić. On je napomenuo da nije čuo da je bilo koja četa Šestog bataljona čuvala zarobljenike, kao i da je Stanišić pružao bilo koji vid podrške u vezi sa zarobljenicima.

 

Pripadnik Stanišićeve jedinice Mirko Deurić je kazao kako nije čuo da su njegove kolege čuvale zarobljenike u Petkovcima, niti učestvovale u ubistvima na brani. Svjedok Nikola Stević je rekao da je u julu 1995. godine “primijetio neku nepoznatu vojsku u školi u Petkovcima”.

 

Svjedok Dragan Aćimović je poslije 12. jula pričao s mještanima Petkovaca, koji su mu kazali da im nisu poznati ljudi koji su doveli zarobljenike. Na pitanje da li ih je neko iz komande pozivao da čuvaju zarobljenike, svjedok je odgovorio da je čuo “da niko nikoga nije zvao”.

 

Optuženi Stanišić i Milošević su proveli devet mjeseci u pritvoru, a trenutno se brane sa slobode.















31.03.2017.

NORMALNI NENORMALNI SVIJET

Normalni nenormalni svijet

Tomislav Jakić

Autor
31.3.2017.



Image result for tomislav jakić

//////////////////////////////

Je li normalno da se u demokraciji (hrvatskoj, svakako), a puna su nam je usta, grubo etiketira sve koji drugačije razmišljaju, koji ne prihvaćaju predrasude, netoleranciju i uskonacionalistički diskurs, da ih se proglašava (ili namjerava proglasiti) veleizdajnicima, ili da im se – u najboljem slučaju – prijeti lustracijom? Nije, ali to je svakodnevica koja je prihvaćena. Baš kao i to da Crkva arbitrira u notorno političkim pitanjima, da se nameće kao ravnopravni partner državi. Ni to nije normalno, ali i to se događa (uključujući biskupe koji mole da nestane protunarodna vlast, koja – doduše – nije protunarodna, narod ju je izabrao, ali nije njima po volji). Sve su to elementi današnjeg normalnoga svijeta i okruženja, što nisu normalni. Pa, ako nemamo snage da to promijenimo, mogli bismo, morali bismo toga biti svjesni. Ako ništa drugo – barem to.

Svijet se mijenja. To je točno, ali to nije i sve. Nisu, naime, promjene ono što obilježava današnjicu, nego njihov karakter: potpuno izokretanje stvari, odnosno – kratko i jasno – to da smo sve ono što je do jučer bilo nenormalno počeli smatrati i prihvaćati (!) kao normalno. Naravno, promjena se nije dogodila od jučer do danas, ma koliko da je bila izvanredno brza. Ta je promjena rezultat procesa koji traje i koji svakim novim korakom u svojemu napredovanju dobiva na zamahu, brzini i sveobuhvatnosti.

 Paradoksalno, ali istinito: sve je započelo krajem Hladnoga rata, čemu se čovječanstvo nadalo desetljećima, živeći u sjeni prijetećeg nuklearnog sraza dviju super-sila i njihovih blokova, sraza što ga je sprječavala samo koliko krhka, toliko i sigurna – u smislu onemogućavanja otvorenoga sukoba – ravnoteža straha. Kada je Zapadu napokon uspjelo, dijelom zahvaljujući svojim desetljetnim naporima, ali znatno više “ugrađenim” greškama konkurentskog sustava, onoga na Istoku, srušiti ono što je kolokvijalno bilo poznato pod imenom “komunizam”, mada je od izvorne ideje komunizma bilo neizmjerno daleko, otvoren je prostor za proces uvođenja nenormalnog kao normalnog. I to na svim razinama i u svim područjima.

Istočni je sustav bio u pravilu autokratski, nerijetko diktatorski, jednostranački, o ljudskim se pravima (onim političkima) nije ni razmišljalo, ali imao je snažno izraženu socijalnu notu, ili je u najmanju ruku nastojao da ona bude jednim od njegovih obilježja. No, ljude na Istoku nije impresioniralo to da svako dijete ima mjesto u jaslicama i vrtiću, da je školovanje slobodno i besplatno (mada je u početku tu bilo grdnih zastranjivanja, kada se – na primjer u Čehoslovačkoj – onemogućavalo djeci iz građanskih obitelji studiranje, jer se htjelo stvoriti “novu inteligenciju” s korjenima u radništvu i seljaštvu), da je zdravstvena zaštita besplatna i – mada nerijetko u zaostatku za onom na Zapadu – dostupna svima. Ne, njih je impresioniralo to, da na Zapadu čovjek može izaći na ulicu i vikati protiv vlade i predsjednika, a da ne bude odmah strpan u zatvor, da su trgovine pune raznolike robe (potrošačko društvo kojega danas osuđuje i Papa), da može pokretati vlastite poslove bez, barem vidljivog, miješanja države – ako, naravno, uredno plaća porez. I, iznad svega, impresoniralo ih je to da ljudi sa Zapada slobodno putuju. Nisu vidjeli, ili nisu htjeli vidjeti drugu stranu medalje: siromaštvo, beskućnike, dužničko ropstvo, nezaposlenost, stare koji nemaju dovoljno novca da bi se liječili, javno zdravstvo što je nerijetko na zastrašujuće niskoj razini uz ono privatno gdje se, ali uz grdne pare, može dobiti praktično sve. Bilo kako bilo, razlike su pale s padom Berlinskog zida koji je  simbolički označio i krah jednoga sustava uspostavljenoga u Oktobarskoj revoluciji prije ravno jednoga stoljeća. U borbi dvaju sustava, kapitalističkog i socijalističkog, jer o tome i samo o tome je bila riječ, prevagu je odnio kapitalizam. I počeo odmah bahato uživati u svojoj pobjedi, namećući dojučerašnjim “istočnjacima” svoj model drustvenih i gospodarskih odnosa, preslikavajući doslovno na “novooslobođene” zemlje taj svoj model, bez uzimanja u obzir notorne činjenice da svaka zemlja i svaki narod imaju svoje posebnosti i da univerzalnog modela za cijeli svijet naprosto niti ima, niti ga treba ili može biti.

Što nas dovodi do današnjega svijeta u kojemu je nenormalno postalo normalnim. Je li normalno da jedna svjetska sila, ma kako moćna bila, diktira  cijelome svijetu što će raditi i kako će živjeti? Nije, ali to se događa i malo je onih koji se tome opiru. Je li normalno da sljednica nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, mada se odavno “odlijepila” i od same ideje socijalizma, bude u sve većoj mjeri tretirana kao najveća opasnost za “slobodni svijet”, kao stvarni ili potencijalni agresor? Nije, ali politika tzv. obuzdavanja Rusije i njezinoga okruživanja članicama Atlantskoga pakta nezadrživo ide dalje.  Je li normalno slati pojačanja na ruske granice i stvarati anti-rusku histeriju, a kada Moskva na to odgovori manevrima uz granicu upregnuti cijeli propagandni aparat Zapada, ono što se naziva mainstream medijima, u antirusku kampanju takvoga intenziteta kakav ne pamte ni kroničari Hladnoga rata? Nije, ali uzmite u ruke novine, ili uključite televizor i odgovor će vam biti jasan. Je li normalno planski rušiti vlade pojedinih zemalja, kako bi se u njima uspostavili vazalni režimi koji bi bili po volji interesima velikih korporacija što iza kulisa povlače konce? Nije, ali tome svjedočimo već godinama, uz zaista izlizanu priču kako je riječ o borbi za demokraciju, a protiv nenarodnih i nedemokratskih režima. Pri tome o stotinama tisuća mrtvih kojima se plaća ta “bombaška demokracija”, o kaosu ne samo u pojedinim zemljama (Afganistan, Irak, Libija), nego i u cijelim regijama, izvještavaju – pored ruskih medija (a oni – “znamo” – lažu) tek poneki nezavisni internetski portal i rijetki još preostali novinari koji zaslužuju to ime. S time u vezi: je li normalno da je cijela jedna profesija – novinarstvo – koja je smatrana potpornim stupom demokratskog ustroja pretvorena u slugu interesa onih što, mimo svih demokratskih pravila, kroje sudbinu svijeta? Nije, ali činjenica je da nema više ni jednoga medija kojega bi poslovični prosječni građanin mogao bez rezerve smatrati objektivnim i kojemu bi, i opet: bez zadrške, mogao vjerovati. Je li normalno da je, doslovno, stvoren globalni terorizam kao saveznik u rušenju “nepoćudnih” režima, a ni sada, kada pod njegov udar dolaze i Evropa, i SAD, nema snage ni volje za zajedničkom akcijom protiv njega? Nije, naravno, ali to se događa. Je li normalno da se bezočno laže – u politici i u medijima, da se – povijesno utvrđenim činjenicama i dokazivim podacima usprkos, kako povijesnim, tako i aktualnim – iznova “piše” povijest, i ona jučerašnja, i ova današnja? Nije, ali s povijesnim revizionizmom suočeni smo na dnevnoj osnovi, a one političke snage što bi mu se trebale oduprijeti – šute, bojeći se gubitka glasova na idućim izborima. Je li normalno da je zaboravljeno ono što se nekada nazivalo općim ili društvenim interesom i da je ustupilo mjesto isključivo individualnim (odnosno korporativnim) interesima, a da dobrobit građana nikoga ne zanima? Nije, ali želja za vlašću nadvladala je sve. Zbog nje nenormalno je postalo normalno, a svi oni što ih se nekada smatralo normalnima preselit će se, bili oni toga svjesni ili ne, u kategoriju nenormalnih, budala, ili “redikula” kako je to svojedobno lijepo izrazio jedan zastupnik u Hrvatskome saboru.

Je li normalno da se u demokraciji (hrvatskoj, svakako), a puna su nam je usta, grubo etiketira sve koji drugačije razmišljaju, koji ne prihvaćaju predrasude, netoleranciju i uskonacionalistički diskurs, da ih se proglašava (ili namjerava proglasiti) veleizdajnicima, ili da im se – u najboljem slučaju – prijeti lustracijom? Nije, ali to je svakodnevica koja je prihvaćena. Baš kao i to da Crkva arbitrira u notorno političkim pitanjima, da se nameće kao ravnopravni partner državi. Ni to nije normalno, ali i to se događa (uključujući biskupe koji mole da nestane protunarodna vlast, koja – doduše – nije protunarodna, narod ju je izabrao, ali nije njima po volji). Sve su to elementi današnjeg normalnoga svijeta i okruženja, što nisu normalni. Pa, ako nemamo snage da to promijenimo, mogli bismo, morali bismo toga biti svjesni. Ako ništa drugo – barem to.

Novosti


///////////////////
31.03.2017.

NAREDIO STRIJELjANjE VIŠE OD 700 MUŠKARACA I DJEČAKA: OSTOJI STANIŠIĆU 11 GODINA ZATVORA ZA GENOCID U SREBRENICI

NAREDIO STRIJELJANJE VIŠE OD 700 MUŠKARACA I DJEČAKA: Stanišiću 11 godina zatvora za genocid u Srebrenici

Ostoja Stanišić, bivši komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske, proglašen je krivim za učešće u zločinu na brani u Petkovcima, kada je strijeljano više od 700 zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice





Državni sud proglasio je Ostoju Stanišića krivim za pomaganje genocida počinjenog u julu 1995. u Srebrenici i osudio ga na 11 godina zatvora, dok je Marko Milošević oslobođen krivice.

 

Stanišiću je izrečena kazna po krivičnom zakonu bivše Jugoslavije.

 
U kratkom obrazloženju presude, Sudsko vijeće je kazalo da kaznu smatra adekvatnom te da ona “predstavlja odraz društvene osude djela”.
 
Vijeće je kazalo i da je uvjereno da je Stanišić imao “potpuni uvid u sva dešavanja i da je pomagao istrebljenje Bošnjaka iz Srebrenice”.
 
Istom presudom, Marko Milošević oslobođen je krivice za genocid, a Vijeće je kazalo da iako je utvrđeno da se on u julu 1995. nalazio u Petkovcima i bio zamjenik komandanta Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, da “nije izveden niti jedan dokaz da je Stanišić prebacio neke ovlasti na njega kao zamjenika”.
 
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe, javlja Detektor.ba.

 

(Vijesti.ba)

//////////////////////////////////////
//////////////////////////////////////

INTERPOL IZDAO CRVENE POTJERNICE: Nalog za hapšenje tri suradnika Vojislava Šešelja

Petar Јojić, Jovo Ostojić i Vjerica Radeta optuženi su za nepoštovanje suda i za prijetnje, zastrašivanja i korupciju, odnosno nuđenje mita u vezi sa postupkom protiv Šešelja


INTERPOL  je izdao crvene potjernice za tri člana Srpske radikalne stranke iz Srbije: Petrom Јojićem, Vjericom Radetom i Јovom Ostojićem, koji se terete za uticanje na svjedoke u postupku protiv njihovog stranačkog lidera Vojislava Šešelja pred Haškim tribunalom.

 

Crvene potjernice izdate su na zahtjev Haškog tribunala i stupile su na snagu 16. marta 2017. godine.

 

INTERPOLl je o tome obavijestio Tribunal 24. marta 2017. godine.

 

Јojić, Ostojić i Radeta optuženi su za nepoštovanje suda i za prijetnje, zastrašivanja i korupciju, odnosno nuđenje mita u vezi sa postupkom protiv Šešelja, podsjeća se u saopćenju iz Haškog tribunala.

 

Budući da Srbija od izdavanja naloga za hapšenje 19. januara 2015. godine nije uradila ništa po tom pitanju, a u skladu sa svojim obavezama prema Haškom tribunalu, Sudsko vijeće izdalo je međunarodne potjernice za njima 5. oktobra 2016. godine.

 

Tribunal je više puta ovo pitanje postavljao i pred Vijećem sigurnosti i Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda.

31.03.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ : TRIKOVI IZ KNjIGE HITLERIZMA

Kurspahić: Trikovi iz knjige hitlerizma

U američkom slučaju, u lekcijama profesora Snajdera, riječ je o očuvanju institucija dok one kod nas nikada nisu ni uspostavljene (Ilustrativna fotografija)

U američkom slučaju, u lekcijama profesora Snajdera, riječ je o očuvanju institucija dok one kod nas nikada nisu ni uspostavljene (Ilustrativna fotografija)

///////////////////////////////

(Komentar*)

U najnovijoj epizodi američke humorističko-satirične emisije „Uživo sa Billom Maherom“ voditelj – Maher – zasmijavao je publiku i goste u studiju nabrajajući navike novog američkog predsjednika po kojima ga podsjeća na diktatore iz „trećeg svijeta“: voli da stavlja svoje ime na zgrade, zapošljava članove uže porodice, drži masovne skupove, mrzi štampu, okrivljuje manjine ... Jedan od gostiju, profesor istorije na prestižnom elitnom Yale Univerzitetu Timoti Snajder (Timothy Snyder), na to je unio notu krajnje ozbiljnosti u inače zabavan program: „Ja se ničemu od toga neću smijati!“, rekao je opominjući kako njega sve to više podsjeća na tridesete godine prošlog stoljeća.

„Izdvojiti grupu susjeda i građana i povezati ih s nekom globalnom prijetnjom – to podsjeća na tridesete: mi mislimo o Hitleru i Staljinu kao o superzlikovcima ali oni su mogli doći na vlast samo uz neku vrstu saglasnosti“, kaže Snyder. Hitler jeste izabran za kancelara Njemačke u januaru 1933., a Staljin je stekao apsolutno moć u Partiji eliminišući svakoga ko bi mu stao na put.

Snajder je autor knjige „O tiraniji: Dvadeset lekcija iz dvadesetog stoljeća“ čijem je naslovu – u sažetom pregledu tih lekcija na društvenim mrežama na Internetu - dodao i podnaslov „Kako preživjeti u Trampovoj Americi“.

Američki predsjednik Donal Trump

Američki predsjednik Donal Trump


Preporuke uglednog istoričara, iako u ovom slučaju fokusirane na „Trampovu Ameriku“, imaju univerzalnu, globalnu vrijednost, i u vrlo drastičnoj formi primjenjive su ne samo u Bosni i Hercegovini nego i državama koje su formalno dalje odmakle u tranziciji prema demokratiji. Navešću, u sažetom obliku, samo prvih pet od Snajderovih dvadeset preporuka.

Prva je: ne prihvataj poslušnost unaprijed jer nasilnici na vlasti računaju na tu „očekivanu poslušnost“ i to ubrzava širenje neslobode.

Druga: štiti institucije – sudove, medije, novine – jer se institucije ne mogu same braniti i one se ruše kao domino osim ako svaku branite od samog početka.

Treća: naglašavaj profesionalnu etiku jer teško je kršiti vladavinu prava bez učešća pravnika ili održavati namještene sudske procese bez sudija.

Četvrta: kad slušaš političare pripazi na njihovu upotrebu velikih riječi kao što su „terorizam“ i „ekstremizam“ ili fatalnih kakve su „izuzetak“ i „hitnost“ i usprotivi se patriotskom rječniku.

Peta: budi pribran kad se nezamislivo desi, recimo teroristički napad, podsjeti se da diktatori ili čekaju ili planiraju takve događaje da učvrste vlast – misli o paljevini Rajhstaga (Reichstag) – jer takvi događaji eliminišu opoziciju i to je najstariji trik u knjizi hitlerizma ...

Sve podsjeća na tridesete godine prošlog vijeka: Timoti Snajder

Sve podsjeća na tridesete godine prošlog vijeka: Timoti Snajder


Očekivana poslušnost, urušavanje institucija, korumpirano pravosuđe, patriotski rječnik, proizvođenje kriza i napetosti da se učvrsti vlast – kako to sve poznato i bosanski, pa i šire – balkanski, zvuči.

U Bosni i Hercegovini – „poslušnost unaprijed“ osigurana je već prirodom sistema vladavine „konstitutivnih naroda“ u kojem ćete se ili uhvatiti u kolo nacionalizma ili ćete biti marginalizovani u javnosti koja je odavno izgubila nadu pa i izglednu ponudu za nešto bolje, a građanska neposlušnost i kritičnost biće izložene podsmijehu kakvom je bio izložen anegdotski slavni pisac u sarajevskoj kafani s pitanjem: „A napiše li ste štogod?“

O urušavanju institucija da se i ne govori. Čak i parlamenti i vlade, poslanici i ministri, uprave javnih preduzeća i obrazovne ustanove funkcionišu na daljinsko upravljanje partijskih centrala i bivaju blokirane kad god se to prohtije partijskim šefovima sve do omalovažavanja odluka i samog Ustavnog suda.

A profesionalna etika? Ideja vladavine prava zamućena je sve očevidnijim miješanjem vladajućih partija u „nezavisno pravosuđe“, hapšenjima i podizanjem pa odbacivanjem optužnica, u kojem onda javnosti ostaje gorak okus politički motivisanih progona i duboko podozrenje u bilo kakvu perspektivu uspostave zaista nezavisnog pravosuđa.

Zloupotreba „patriotskog rječnika“ ustalila se kao najsigurniji način osvajanja i očuvanja vlasti, a bila je dominantna u uređivačkoj politici ratnohuškačkih medija

Zloupotreba „patriotskog rječnika“ ustalila se kao najsigurniji način osvajanja i očuvanja vlasti, a bila je dominantna u uređivačkoj politici ratnohuškačkih medija


Zloupotreba „patriotskog rječnika“ ustalila se kao najsigurniji način osvajanja i očuvanja vlasti a bila je dominantna u uređivačkoj politici ratnohuškačkih medija kulminirajući u izjavi televizijske novinarke:

„Ponosna sam da lažem za svoju domovinu“.

Zapanjujuće je da se demokratska javnost u najmoćnijoj državi svijeta, sa najdužim periodom funkcionirajuće demokratije – bez ratova i pustošenja na njenoj teritoriji – u kritičkim viđenjima uglednog istoričara suočava sa istim izazovima i strahovima s kojima se nose balkanske „demokratije u pokušaju“.

Ali, treba zapaziti i bitnu razliku: u američkom slučaju, u lekcijama profesora Snajdera, riječ je o očuvanju institucija dok one kod nas nikada nisu ni uspostavljene. One su od početka postale plijen nacionalističkih oligarhija koje su – sa osloncem na te institucije – mogle da pustoše društvena dobra u korumpiranom procesu privatizacije, namještenim i štetnim ugovorima i imenovanjem najbližih srodnika i stranačkih lojalista na diplomatske i druge najunosnije javne funkcije. U američkom slučaju institucije jesu na udaru ali se pokazuju i kao najveća prepreka samovolji nove vlasti: sudije stavljaju van snage predsjedničke vanredne mjere, mediji predano istražuju veze i moguće unosne poslove najužeg predsjedničkog okruženja s Rusijom, Kongres – s republikanskom većinom – odbija njegov projekt zdravstvenog osiguranja. Humor i satira su dio tog pozitivnog odgovora kao što je i upozorenje na sličnosti s tridesetima poticaj na očuvanje i korištenje institucija i instrumenata demokratije.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa

//////////////////

//////////////////////////////
31.03.2017.

NAPADI NA FRANjEVCE ZBOG PROTIVLjENjA PODJELI BOSNE I HERCEGOVINE

Napadi na franjevce zbog protivljenja podjeli BiH


Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini realna opasnost, smatra fra Franjo Ninić (na fotografiji: franjevci dolaze na otvaranje škole u Varešu, 2009.)

Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini realna opasnost, smatra fra Franjo Ninić (na fotografiji: franjevci dolaze na otvaranje škole u Varešu, 2009.)

///////////////////////////////////

/////////////////////////////

Search Results

Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
Image result for bosanski franjevci fotos
More images for bosanski franjevci fotosReport images

////////////////////////////

Nisu rijetki napadi u Bosni i Hercegovini na bosanske franjevce i to od medija koji pokušavaju umanjiti njihovu ulogu u očuvanju hrvatskog i katoličkog identiteta ljudi, ali i očuvanju cjelovitosti BiH.

Tako nedavno, nepravedno iskorišteni i spomenuti fra Anđeo Zvizdović koji je relevantna orjentacijska i povijesna činjenica te odrednica ponašanja bosanskih franjevaca u BiH, bio je dovoljan povod da franjevački intelektualci Bosne Srebrene progovore o svojoj ulozi u Bosni kakvu imaju tijekom više od sedam stoljeća. Za Radio Slobodna Evropa kažu da su sve kritike koje trpe nastale samo iz jednog razloga – jer su se usprotivili podjeli Bosne i Hercegovine odnosno stvaranju "Herceg-Bosne".

Bosanske franjevce, koji su se kroz cijelu povijest trudili oko očuvanja BiH, domovine svih njezinih naroda, oko gradnje crkava, suživota, njegovanja kulturnih dobara i očuvanja ljudi te povratka, sve više se napada od strane pojedinih medija.

U narodu poznati kao „ujaci“ zbog svoje bliskosti s ljudima nazvani su od strane medijskih promotora „navodnih“ hrvatskih interesa „daidžama“ jer ih se pokušava svrstati u unutarbošnjačke krugove. Nazivani su udbašima koji žive dobro i mire se s ukidanjem političkih prava svoga vlastitog naroda.

Fra Franjo Ninić, župni vikar u Franjevačkom samostanu u Tuzli, nedavno se na društvenim mrežama javno oglasio usprotivivši se nedavno objavljenom tekstu Davora Ivankovića iz Večernjeg lista.

Naime, Ivanković Hrvate u Bosni tretira tako da ponižava fra Anđela Zvizdovića koji je, tvrdi, posjedovao mentalitet „zimije“, koji u turskom smislu označava uvjete pod kojima se na islamskom prostoru tretira katolička manjina – šuti i trpi. Fra Franjo Ninić trenutačnu hrvatsku politiku u BiH promatra kao realnu opasnost za politički razdor unutar Crkve u BiH.

"Smatram da je realna opasnost za Crkvu hrvatska politika u BiH, posebice njezini medijski serviseri, naročito Večernji list i različiti navodni 'hrvatski' portali. Oni žele zbog vlastitoga interesa napraviti politički sukob ili politički razdor unutar Crkve. To smatram realnom opasnošću za naš sadašnji 'politički' život, mada je nama već dovoljno tih političkih podjela koje su već učinjene. Praviti umjetnu podjelu u crkvenom prostoru je samo po sebi veoma opasno. Zato smatram da bi trebali i crkveni predstavnici kao i politički predstavnici, koji se kriju iza svojih novinarskih potrčkala, te svoje stavove postaviti na malo zdravije i iskrenije temelje. U svojoj reakciji na spomenuti tekst u Večernjem listu doslovno sam napisao: 'Opasnost od zlobnoga politikantskoga projekta stvaranja podjele na bosansku (izdajničku, zimijsku, mimikrijsku) crkvu i hercegovačku (ispravnu, narodnu i patriotsku) crkvu ovdje je vidljiva i najobičnijem promatraču'", dodaje fra Franjo Ninić.

Profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević smatra da napadi na bosanske franjevce dolaze samo iz jednog razloga – zbog njihovog protivljenja podjeli Bosne i Hercegovine, odnosno stvaranju "Herceg-Bosne".

"Meni se čini da kritičari bosanskih franjevaca postavljaju naciju iznad vjere. Oni ismijavaju kršćanstvo i katoličanstvo. Nisu poznavatelji ni Bosne, ni bosanskog franjevaštva, ni bosanskih Hrvata jer nisu nikada razumjeli karakter Bosne. Bosna se ne može dijeliti tako da bi se stvarale male državice čistih prostora. To je ono što je sada tako dijabolično, tako đavolski postavljeno, kao određena vrsta ovozemaljske utopije", ocjenjuje fra Ivan Šarčević.

Fra Ivan Šarčević: Bosna se ne može dijeliti

Fra Ivan Šarčević: Bosna se ne može dijeliti


Sve je to opomena koja vodi u novu katastrofu, riječi su fra Šarčevića.

"Oni nisu shvatili da je bosansko franjevaštvo usko vezano uz narod koji živi u pluralnoj državi i ovdje nitko ne može ostvariti čistu etničku, niti čistu religijsku državu", ukazuje fra Ivan Šarčević.

Uloga bosanskih franjevaca, isključiv je profesor fra Ivan Šarčević, ne smije se diskreditirati. Franjevci su svjesni svoga poslanja među ljude koji žive u pluralnom, sekularnom, ispresijecanom i podjeljenom društvu.

Bosanski franjevci ne boje se niti kritika, ali ne strahuju ni od raskola.

"S druge strane, postoji jedna islamofobična pozicija koju svi kritičari bosanskog franjevaštva imaju, a u posljednje vrijeme se nadovezuje na Tuđmanovu (Franjo) apsolutnu negaciju Bosne jer je smatrao kolonijalnom tvorevinom kao što je Milošević (Slobodan) smatrao Bosnu srpskom oblasti", konstatira fra Šarčević.

Jedan od franjevaca koji je vrlo često meta kritika tzv. "prohrvatske politike" i medija je fra Drago Bojić, intelektualac, medijski kritičar, pisac i branitelj cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

Za RSE fra Bojić naglašava da napadi na bosanske franjevce ne dolaze samo iz hercegovačkih krugova, a naziva ih se pogrdnim imenima – poltronima i papučarima.

Traumatizirano bh. društvo treba snagu

Ipak, sada je pitanje dosljednosti bosanskih franjevaca koji nisu opterećeni uskoćama političkog katolicizma, niti nacionalizma.

"Smatram da i dalje ima ljudi u Bosni Srebrenoj koji nastoje svojim djelovanjem i životom svjedočiti ono najbolje što mi baštinimo od bosanskog franjevaštva – otvorenost prema drugima i dijalog. Zato mislim da je vrlo važno istaknuti da barem pojedinci u povijesti Bosne Srebrene tu politiku bosanskih katolika i Hrvata prema drugima ne grade isključivo na šovinističkim, nacionalističkim i fundamentalističkim konceptima prema drugima, nego na onim najvažnijim temeljnim vrijednostima kršćanstva, franjevaštva i humanizma a to je vrlo važno za ovo naše vrijeme", kaže fra Drago Bojić.

Da li je uopće moguće pisati povijest pluralne Bosne i Hercegovine bez bosanskih franjevaca?

"Franjevci u Bosni su uvijek gradili identitete koji nisu isključivi prema drugima, tražeći da se poštuje vlastita razlika i prihvati i zadrži razlika drugoga te gradi taj bosansko-hercegovački društveni, religijski i nacionalni mozaik koji je sada velikim dijelom, zahvaljujući separitističkim i nacionalističkim politikama, urušen. Ja budućnost Bosne Srebrene i ljudi koji su općenito vezani za vjerske zajednice gledam na način da bi trebalo puno više uložiti snage u traumatizirano bosansko-hercegovačko društvo koje je izlomljeno na svim razinama, da uvažavajući njihove patnje, muke i povijesti, mogne se graditi povjerenje, transetnička i transreligijska pravda koja će postaviti temelje za jedno društvo u kojem će biti mjesta za ljude koji će se voditi univerzalnim humanističkim vrijednostima", naglašava fra Drago Bojić.

Fra Drago Bojić: Separatističke i nacionalističke politike velikim dijelom urušile bh. mozaik

Fra Drago Bojić: Separatističke i nacionalističke politike velikim dijelom urušile bh. mozaik


Stoga, fra Franjo Ninić poziva na ispravan dijalog između političkih i vjerskih dužnosnika, odnosno onih koji kreiraju život ljudi u Bosni i Hercegovini.

"Očekujem i apeliram da i crkveni 'politički' govor, pa i naš bosansko – franjevački, bude jasniji u ovom našem političkom i medijskom metežu. Tek tada možemo govoriti o napretku hrvatske zajednice u BiH, ali i sačuvati mjesto Crkve u demokratskom poretku, koja mora biti od politike striktno odvojena, ali ipak mora sačuvati svoju bitnu ulogu u društvenom životu.

Uloga bosanskih franjevaca u 'političkome' govoru i realnosti bh. društva je neodreciva, jer su oni ovdje više od sedam stotina godina. Oduvijek su franjevci, kao što to pokazuje njihova višestoljetna uloga u kulturnome, vjerskom i političkom životu BiH, željeli graditi suživot i odnose s onima koji drugačije misle i drugačije vjeruju, a da se to ne shvati, kao što to spomenute političke interpretacije žele pokazati, da su oni 'zimije', izdajice ili sluge tuđih gospodara. Potrebno je samo sagledati njihovu političku funkciju i zauzimanje u ratno i poratno vrijeme pozitivnim i vrijednim inicijativama u promicanju kulture suživota, tolerancije i zauzimanja za pravično rješavanje naše političke 'kvadrature kruga'", riječi su fra Franje Ninića.

Naši sugovornici se pitaju postoji li već neko vrijeme podla politička, medijska i obavještajna podvala kojom se želi unijeti podjela unutar Katoličke crkve u BiH, a koja ide toliko nisko da sarajevsku crkvu promatra kao izdajničku i nehrvatsku, a hercegovačku vidi na potpuno ispravnom putu.

Takva, potpuno pogrešno postavljena teza može dovesti samo do novih sukoba kojih je ovdje bilo i previše, a nakon kojih se BiH opet vraćala svome pluralnom i sekularnom identitetu.


//////////////////////////////////////








31.03.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ : UZURPATOR

Slobodan Vasković : Uzurpator


Mart 31. 2017.




!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature

Image result for covic i dodik karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

1.
Milorad Dodik napravio je novi veliki korak ka Haosu – nastavio je da otvoreno Uzurpira institucije, ojačavajući dodatno Autokratiju i Strahovladu, koju sprovodi, tako što je lično javno suspendovao Krivični zakon. I Pravosuđe, indirektno, ukinuo.
2.
Dodik se nije udostojo čak ni da pismenim putem suspenduje Krivični zakon, već je to učinio verbalno; Uzgred, nakon jednog “bitnog sastanka”, kako bi tim aktom dodatno ponizio institucije zadužene za sprovođenje KZ i pokazao sopstvenu nadmoć nad “sistemom”; Preciznije, Dodik je pokazao da sistem ne postoji, već da je stvari potpuno vulgarizovao – njegova riječ postaje Zakon onog trenutka kada je izgovori.
3.
Dodik je rekao da protiv radnika Željeznica Republike Srpske, koji su nedavno štrajkovali, neće biti pokrenuti nikakvi disciplinski postupci.
“Nikakvih sankcija neće biti za ljude koji su učestvovali u tom štrajku, iako postoji ozbiljna krivična odgovornost za one koji su zaustavili saobraćaj. Možete da štrajkujete, ali nemate pravo da ometate druge da obavljaju svoju djelatnost i to je nešto što ćemo poštovati, ali smo rekli da zbog teške situacije ne treba sada da treniramo neku strogoću”, rekao je Dodik novinarima u Banjaluci.
On je naglasio da će se sutra zainteresovati za to pitanje i da će svako sankcionisanje biti obustavljeno. (RTRS)
4.
Ako je “teška situacija” niko ko počini “krivično djelo” neće odgovarati, Dodikov je novi Krizni Zakon.
Da li to znači da radnici “Željeznica RS”, sledeći put kada ostanu bez plata (a ostaće vrlo vrlo brzo) mogu direktora Dragana Savanovića baciti pod voz; Ili ga svezati za šine i tako svezanog pregaziti? Da li to znači da Marka Pavića, koji štiti nesposobnog Savanovića, mogu povezati na elektromrežu “Željeznica RS”, da se “malo prži”, kako bi konačno shvatio kakvog štetotičnu podržava?! Nedeljka Čubrilovića i Neđu Trninića mogli bi, možda, javno svezati za odbojnike, pa ih pretvoriti u palačinke, udarajući ih lokomotivom, in continuo?!
Iako bi se za eventualno “bacanje pod voz Savanovića”, “prženje na elektromreži Pavića”, “likvidiranje lokomotivom” Čubrilovića i Trninića, moglo reći da “postoji ozbiljna krivična odgovornost” , jasno je da “zbog teške situacije ne treba sada da treniramo neku strogoću”.
5.
Dodikova poruka je jasna: Slobodno činite krivična djela, samo ako ona nisu ni na koji način usmjerena protiv Dodika!
6.
“Teška situacija” je vrlo upotrebljiva, široka i, što je najbitnije, oslobađajuća kvalifikacija za one koji ubuduće budu protagonisti “ozbiljne krivične odgovornosti”.
Dodikov Usmeni Zakon sada otvara brojne mogućnosti prebijanja, pljačkanja, likvidiranja, ukoliko su posledica “teške situacije” počinioca/počinilaca.
Još ako počinioci sa njim popiju po krušku, a on ih, nakon izazivanja “ozbiljne krivične odgovornosti”, primiri, javno i pred kamerama, ne treba da beru brigu. Oslobođeni su i Dodik to rješava “još u toku dana”.
7.
Dodikova poruka nije nelogična, niti neočekivana – predugo su među njegovom bliskim saradnicima i ubice/masovne ubice, silovatelji, nalogodavci najmonstruoznijih zločina… (kako dani odmiču sve ih je više i više), o kojima Dodik sve zna, pa mu se, naspram njihovih nedjela, “ozbiljna krivična odgovornost” čini tek benignim kršenjem javnog reda i mira.
8. 
Dodikov Krizni Zakon, saopšten usmeno Naciji, u nekim dijelovima veoma je rigidan; Na primjer prema Uličnim Sviračima.
Iako je zaprepastio javnost tvrdnjom da on, Dodik, nešto ne zna, ističući da nije upoznat o slučaju da su dva uniformisana policajca pretukla u Banjaluci uličnog svirača, ruskog državljanina, Uzurpator je hitro reagovao, ispaljujući član Kriznog Zakona koji glasi: “Ako je kršio propise, nema veze što je Rus. Podržavam rad policije da uvede red, bez obzira kako to možda izgledalo grubo” (RTRS).
9.
U slobodnom prevodu – policija može i mora, da uvede red među Uličnim Sviračima, tom prostačkom, nasilnom, sirotinjskom bandom, ako treba i primjenom sile.
Istovremeno, nikako ne treba da se bavi onim što bi se moglo okarakterisati kao “ozbiljna krivična odgovornost”, jer tu djeluje, radi svoj posao, interveniše, sudi, presuđuje Sudija Dodik, pod uslovom da je “Teška situacija” iz koje on može izvući neku medijsku ili drugu korist.
10.
Dodikovo ponašanje je više nego “ozbiljna krivična odgovornost”, koje je već izazvalo brojne nesagledive štete, a nove tek slijede.
Sama činjenica da se on stavlja iznad Zakona i iznad Sudova i iznad svega što mu padne na pamet, da svjesno potiče bezakonje, koje izaziva velike štete, nije više u domenu “ozbiljne krivične odgovornosti”, već najtežih krivičnih djela.
11.
Dodik, u svom populističkom ludilu, ne uočava da će njegov “željeznički presedan” sada postati pravilo, a da će pravilo, zbog teške finansijske krize, prerasti u stampedo.
12.
Dodikovo ponašanje i javno djelovanje nije nikakva zaštita zaista ugroženih željezničara, policajaca ili bilo koje druge kategorije stanovništva, već je to demonstracija sile, vrlo vulgarna, drska i bezobrazna, do mjere da je nepodnošljiva; Njegovo javno uzurpiranje svih institucija, otvoreno derogiranje svih zakona vodi direktno u Haos i Bezakonje. Nasilje je propratna pojava tako uređenog društva.
Slobodan Vasković (Blog)

//////////////////
////////////////////////////////

Petak, 31. mart/ožujak 2017.

///////////////////////

///////////////////////

//////////////////

AFERA AGROKOR IZMIČE KONTROLI: Vlada Hrvatske krenula u prinudnu naplatu, blokirani skoro svi računi!

Vlada Hrvatske krenula u prinudnu naplatu, blokirani skoro svi računi!

///////////////////////////////////
30.03.2017.

SAVEZNI SUDIJA WATSON SA HAVAJA PRODUŽIO BLOKADU : TRUMPOVA UREDBA O ZABRANI ULASKA PREDSTAVLjA NEUSTAVNU VJERSKU DISKRIMINACIJU!

Savezni sudija Watson sa Havaja produžio blokadu : Trumpova uredba o zabrani ulaska predstavlja neustavnu vjersku diskriminaciju !

Mart 30. 2017.

Savezni sudac s Havaja produžio je na neodređeni rok suspenziju nove protuimigracijske uredbe predsjednika SAD-a Donalda Trumpa na cijelom američkom teritoriju, koju je naredio prije dvije sedmice.

Sudac Derrick Watson objasnio je da pretvara svoju privremenu naredbu u preliminarnu izričitu naredbu.

“Takav sudski oblik općenito omogućava da se odluka više ne mora produžavati”, objasnio je glavni tužilac Havaja Doug Chin.

To znači, također, da Trumpova administracija neće moći dopunjavati tu inačicu uredbe dok je se pravosudno osporava.

Sudac Watson ukinuo je prvi nacrt protuimigracijske uredbe 15. marta, uoči stupanja na snagu zabrane puštanja na američko tlo državljana šest većinski muslimanskih zemalja.

Prema njegovom stavu, Trumpova uredba o zabrani ulaska predstavlja neustavnu vjersku diskriminaciju , prenosi Reuters.

Sve više država protiv uredbe

Novu zabranu Trump je potpisao 6. marta u pokušaju da riješi pravne probleme na koje je naišla njegova uredba koju je uveo početkom godine, a koja je izazvala kaos na aerodromima i masovne prosvjede. Primjenu te uredbe zaustavio je sud u državi Washington u februaru.

Trump smatra da je zabrana putovanja nužna za nacionalnu sigurnost.Havaji i druge američke države koje se protive toj zabrani tvrde da su motivi za uvođenje uredbe zasnovani na religiji i Trumpovu predizbornom obećanju o “potpunom zaustavljanju ulaska muslimana u SAD”.

U međuvremenu je i Maryland podigao tužbu protiv izmijenjene uredbe o migrantima, a tužbe su najavili i Oregon i Minnesota.

(Kliker.info-Aljazeera)

/////////////////////////
///////////////////////////////////

OTRJEŽNJENJE OD PIJANKE SA DODIKOM: Radnici Željeznica Republike Srpske ponovo štrajkuju

Predsjednik Republike Srpske obećava radnicima da protiv štrajkača neće biti pokretani disciplinski postupci. Dodik je međutim optužio sindikate u Željeznicama da se kroz borbu protiv uprave bore za prevlast


OTRJEŽNJENJE OD PIJANKE SA DODIKOM: Radnici Željeznica Republike Srpske ponovo štrajkuju - 3

Radnici Željeznica Republike Srpske koji su bili u štrajku poručili su danas da su neprihvatljive najave Uprave ovog javnog preduzeća, da će protiv radnika koji su učestvovali u štrajku i blokadama željezničkog saobraćaja biti pokrenuti disciplinski postupci.

 

U dokumentu koji je Uprava Željeznica Republike Srpske dostavila direktorima sekcija, jasno je zatraženo da se napravi spisak svih radnika koji su učestvovali u štrajku glađu i obustavi željezničkog saobraćaja.

To znači, tvrde radnici, da je sljedeći korak uprave pokretanje disciplinskih postupaka.



Ako upra
va odmah ne prekine sa pokretanjem disciplinskih postupaka, tvrde da su ponovo spremni na radikalne poteze.

Svim institucijama su uputili otvoreno pismo u kome navode da većina problema koji su doveli do katastrofalnog stanja u Željeznicama i dalje nisu riješeni.

U javnosti se iza štrajka glađu stavlja politička pozadina, smatraju željezničari, što je u potpunosti neosnovano.

Predsjednik Republike Srpske obećava radnicima da protiv štrajkača neće biti pokretani disciplinski postupci. Dodik je međutim optužio sindikate u željeznicama da se kroz borbu protiv uprave bore za prevlast.

Ministar saobraćaja i veza Neđo Trninić ranije je rekao da će o disciplinskim postupcima odlučiti Uprava Željeznica.

BN televiziji je u Željeznicama potvrđeno da su u toku aktivnosti na utvrđivanju eventualne odgovornosti radnika. Da li će disciplinskih postupaka biti trebalo bi da bude jasno sutra, kada će Dodik, kako je rekao, pozabaviti ovim problemom.


///////////////////

HRVATSKA PREDSJEDNICA:  'Taj nekakav zajednički jezik je politički projekt koji je umro sa SFRJ'

PREDSJEDNICA 'Taj nekakav zajednički jezik je politički ... - Jutarnji List

/////////////////////

U Sarajevu objavljena Deklaracija o jeziku : Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jedan su jezik

Deklaracija o zajedničkom jeziku, predstavljena u četvrtak u Sarajevu, završetak je višemjesečnog napora kojim se željelo pokazati da manipulacije i zloupotrebe jezika na prostoru bivše Jugoslavije konačno moraju prestati. Osim

//////////////////

VELIKA ANALIZA STRATFORA: 'Rusija udara u osinje gnijezdo na Balkanu'

VELIKA ANALIZA STRATFORA: 'Rusija udara u osinje gnijezdo na ...

////////////////////

DVIJE GODINE MANDATA AKTUELNE VLASTI: Premijeri Zvizdić i Novalić govorili za TV1 (VIDEO)

DVIJE GODINE MANDATA AKTUELNE VLASTI: Premijeri Zvizdić i Novalić govorili za TV1 (VIDEO)

30.03.2017.

MARK ELLIS : VEZE HVO I HRVATSKE U RATU U BiH

Ellis: Veze HVO i Hrvatske u ratu u BiH






Mark Ellis: Mislim da će istorija ocjeniti MKSJ uspješnim, a da li će biti uspješan u očima žrtva – vrijeme će pokazati

////////////////////////////

Žalbeni proces u slučaju Prlić i drugi završen je pred Haškim tribunalom i očekuje se da krajem godine dobije i svoj konačan epilog. Izvršni direktor Međunarodne advokatske komore koji je pratio žalbeni postupak Mark Ellis, smatra da iznenađenja neće biti naročito u smislu kvalifikacija karaktera rata u Bosni i Hercegovini. Također, optimista je i u pogledu toga hoće li pitanje genocida i u drugim opštinama osim Srebrenice biti sudski podržano kroz presudu Ratku Mladiću.

RSE: Slučaj Prlić i drugi jedan je od najvećih vođenih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Otvorio je mnogo pitanja, naročito u pogledu karaktera rata u BiH i ulozi Hrvatske u njemu. S obzirom da ste pratili žalbeni postupak, smatrate li da ima određenih razlika između dokaza i uloge osuđenih tokom ovog procesa?

Ellis: Uvijek sam mislio da je ovo općenito važan slučaj jer, kao prvo, fokusira se na članove Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i, naravno, njegove veze sa Hrvatskom i njenom vladom. Često kada gledamo na ratove u bivšoj Jugoslaviji, naročito u Bosni i Hercegovini, imamo intenciju da to posmatramo kroz prizmu zločina koje su počinili Srbi. Ali, jako je važno da se sjetimo da su zločini činjeni na svim stranama.

Ovo je slučaj koji se fokusira na neke značajne i užasne zločine koje je počinila hrvatska vojska, koja se borila uz "Herceg-Bosnu" i HVO i što se odnosi na neke užasne zločine poput rušenja Starog mosta u Mostaru.
Image result for covic i dodik karikature

Ovo je važan slučaj, jer potvrđuje stvarnost, da su se zločini događali na raznim stranama i da su dokazi veoma jaki. Zato ste vidjeli i značajne kazne. Žalbeni proces je prvenstveno pravo odbrane i to je proces koji se sada dešava.

Ellis: Slučaj Prlić i drugi je važan jer potvrđuje da su se zločini događali na raznim stranama (na fotografiji: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoje Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić u sudnici Haškog tribunala)

Ellis: Slučaj Prlić i drugi je važan jer potvrđuje da su se zločini događali na raznim stranama (na fotografiji: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoje Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić u sudnici Haškog tribunala)


RSE: Tužilaštvo očekuje da kazne budu gotovo uduplane, dok odbrana poziva na novo suđenje. Je li moguće da se to i desi?

Ellis: Mislim da nije vjerovatno da dođe do novog suđenja. U žalbenom postupku Vijeće traži pogrešnu primjenu zakona ili činjenica tokom ranijeg postupka, tako da mogu potvrditi presudu Pretresnog vijeća, obrnuti je i razmatrati, ali sve to će biti bazirano na ocjeni ima li pogrešnog tumačenja zakona i činjenica.

Odbrana će to pokušati i pokazati. To je uvijek teško u žalbenom procesu jer Žalbeno vijeće radi dobar posao i osigurava da se zakon tumači dobro, kao i činjenice. Ovo nije situacija u kojoj će biti novih pitanja, već razmatranje ima li grešaka.

Što se tiče Tužilaštva, ono smatra da kazna nije dovoljno velika i oni su bili uspješniji u tome. Mislim da je Vijeće moglo da razmotri taj segment, te da bi u tom dijelu moglo biti preispitivanja presude.

RSE: Znači, Vi ne očekujete neka iznenađenja, neku bitno drugačiju odluku od one Pretresnog vijeća?

Ellis: Nikada ne znate. Uvijek može biti iznenađenja, ali za mene je najvažnije da se MKSJ, kao i svi međunarodni sudovi, drži toga da procese obavi kako treba, s mogućnošću žalbe, te da osuđeni imaju svoja prava – da se razmotre odluke i ako se nađe greška biće ispravljena. No, mnogo češće su presude Pretresnog vijeća podržane nego što nisu.

Jaki dokazi u slučaju Mladić

RSE: MKSJ odbrojava svoje posljednje dane kada je riječ o suđenjima. Čeka se još jedna važna presuda, ona u slučaju Ratka Mladića. Žrtve imaju velika očekivanja od te presude. Na osnovu iskustva, smatrate li da će u ovom slučaju biti podržane optužbe za genocid i u drugim opštinama, osim Srebrenice?

Ellis: Nadam se da hoće, jer imam osjećaj da dokazi pokazuju da se upravo to i desilo. Tribunal, sudsko vijeće treba da razmotre ovo pitanje – da dokažu da je postojala namjera za počinjenje genocida. To može biti veoma visoka prepreka, i treba biti, jer jer ako optužiš nekoga za genocid – to je najozbiljnija optužnica koja se može napraviti.

Za mene dokazi su tu i optimističan sam da će takva odluka biti donesena. Mnogo važnije je u Mladićevom predmetu, jeste da žrtve ostvare pravdu i da presuda mora to da uzme u obzir. Mislim da su dokazi veoma jaki u Mladićevom slučaju, te očekujem da dobije odgovarajuću, značajnu kaznu za zločine koje je počinio.

Ellis: Važnije je u predmetu Ratka Mladića da žrtve ostvare pravdu (na fotografiji: Ratko Mladić)

Ellis: Važnije je u predmetu Ratka Mladića da žrtve ostvare pravdu (na fotografiji: Ratko Mladić)


RSE: Da li je MKSJ ispunio svoju svrhu u pogledu obezbjeđivanja pravde i pomirenja u regiji? Pravo je jedno, a pravda drugo, bar iz ugla žrtava.

Ellis: Mislim da će istorija će dati svoj sud o tome. Ponekad međunarodna zajednica previše ističe ulogu sudova koji bi donijeli pomirenje i punu odgovornost. To sudovi nikad ne mogu uraditi, ali igraju veoma važnu ulogu. Ako pogledate rad Haškog tribunala, mislim da će biti smatran uspješnim.

Opštužena je 161 osoba za najozbiljnije kršenja humanitarnog prava, većina procesa je okončana, vidjeli smo i procese u kojima je bilo, mislim, 19 ili 20 oslobađajućih presuda.

Mislim da će istorija ocjeniti MKSJ uspješnim, a da li će biti uspješan u očima žrtva – vrijeme će pokazati i to je veoma važno. Međunarodna zajednica može biti zadovoljna u podržavanju ovog sudskog procesa. Za mene je važnije na kraju da pravda bude ostvarena i da žrtve osjete da je ona zadovoljena kako za njih, tako i za članove njihovih porodica koji su ubijeni. Nadam se da će ga vidjeti u pozitivnom smislu – da je Sud ostvario svoju ulogu.


/////////////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 30. mart/ožujak 2017.

Učitajte više sadržaja...













30.03.2017.

NIKOLAS RIMAC : NAS DJECU NE MJEŠAJTE U VAŠE GREŠKE I KRVAVE PRIČE

Nikolas Rimac: Nas djecu ne miješajte u vaše greške i krvave priče

Nikolas Rimac

Autor
30.3.2017. 



Nikolas Rimac: Nas djecu ne miješajte u vaše greške i krvave priče

Foto: jajceonlinie

///////////////////////////////

Imate snage kukati i mrziti, a nemate snage nešto učiniti i voljeti? Zašto?

piše: Nikolas Rimac

Pitanja za “roditelje” koji su “ZA” podjele:

Tko je roditelje tjerao da ubijaju druge?

Tko vas tjera da mrzite jedne druge?

Da li stvarno mislite da ste ista drugačiji od vaših “neprijatelja” ako mislite tako?

Otkud vam više snaga za takve gluposti?

Imate snage kukati i mrziti, a nemate snage nešto učiniti i voljeti?

Zašto?

Mislite da onaj trio na jednoj stolici što “vodi” ovu zemlju je pravi razlog zašto je stanje grozno?

O ne!

Krivica ide onima ŠTO NIŠTA ne poduzimaju,

Vama!!!

Vi koji mislite da ste ŠEFOVI svemu.

Vi koji ne dozvoljavate svojoj djeci da se OTVORE i da BUDU ONO ŠTO ŽELE.

Vi koji mislite da ste DIKTATORI u svojoj kući.

Vi niste svojoj djeci heroji!

Dokle god ih tjerate da budu ono što nisu i što ne žele. Vi niste heroji, već očajni zlikovci!

“Rat” koji ste vodili ide na vaš račun…

Nas DJECU ne miješajte u vaše GREŠKE i KRVAVE priče.

Mi učenici…, djeca, studenti, HUMANI LJUDI svjesni smo da je svaki rat izgubljen!!!

Mislite i Vi malo i shvatit ćete kao i sav normalan svijet.

Njemačka na primjer u kojoj 80 i više naroda živi …

U harmoniji i taktu…

A mi ???

Tri naroda koja i dan danas “PLJUJU” jedni po drugima!

Krivi oni!!!

Krivi oni!!!

Krivi oni, a mi smo dobri!

Kao djeca ste!!!

I mala djeca do sada bi shvatila svoje greške i oprostili bi jedni drugima!

A vidite vas!

Od djeteta rođenog pravite “KANISTER” nepotrebne mržnje i bijesa.

Bravo svaka čast!!!

I vrag Vam zavidi.

Ako već želite biti dobri, da stvorite lijepu i ponosnu sliku… Oprostite jedni drugima.

OPROST I RAZUMIJEVANJE čini heroje.

Učinite to, GARANTUJEM Vam da će i Vaša djeca biti ponosna na Vas…

I Vaš Bog ako već želite i taj kontekst!!!

 

 

Jajce Online








30.03.2017.

KRIŽARI NAŠEG DOBA

Križari našeg doba

Ivo Anić

Autor
30.3.2017. 



Križari našeg doba


///////////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Hrvatski narod, poručuje nam svijetli kardinal, izabrani je narod koji je svjestan cijene koju j pretrpio u križarskim ratovima, kao što je svjestan cijene koju mora platiti i u novom, kojega planira poduzeti uzoriti kardinal, a u cilju osvajanja Svete zemlje, ovaj put prostora hrvatskog medijskog entiteta kojeg su zauzeli, uzurpirali i oteli pripadnici nevjerničkih plemena, a u svrhu širenja netrpeljivosti i mržnje prema hrvatskom narodu. Upravo taj narod poziva svijetli kardinal, braću i sestre, vjernike, kojima nije svejedno ako netko gazi po njihovoj žrtvi, jer ono što je hrvatski narod propatio potrebno je vratiti, milom ili silom.
.................................
...........................................

Potpuno je jasno, kako će hrabri hrvatski muževi ustati na poziv svog crkvenog velikodostojnika i kako će svim silama krenuti u još jedan križarski pohod na Svetu zemlju hrvatskog novinarstva koje će vatrom i ognjem očistiti od nevjernika, primajući za svoj trud plodove svog angažmana, a oni su, ako je vjerovati vjerodostojnosti hrvatske povijesti, pljačka, otimačina i nasilno istjerivanje iz područja koje se strateški označilo od nevjernika.

Križarske ratove, ako me pamćenje ne vara, a bubali smo ih u školi sve u šesnaest, vodili su tamo negdje od 1095. do 1230. godine, u slavu Krista, kršćanski vitezovi, a kako bi se od 11. pa do konca 13. stoljeća povratilo pravo i posjed Rimokatoličke crkve na određene teritorije i zemlju koju su im oteli muslimani. Ti iznimno brutalni pohodi na današnji Izrael, Jordan i Siriju opravdavali su se koječim, no temeljna poruka i vrijednost koja se koristila u propagandne svrhe, bila je „oprost grijeha“, ako se Svetu zemlju osvoji brutalnim ratom i razaranjem.

Tadašnjim crkvenim velmožama, vladarima i poglavarima, nije bio osobit problem „huškati“ hrabre vitezove za viši cilj, a hrabri kršćanski vitezovi jedva bi dočekali novu križarsku vojnu u kojoj su nesmetano mogli pljačkati, ubijati i to sve uz oprost grijeha. Sam period prvih poznatih ratova, koje je povijest nazvala križarskim ratovima, dogodio se, gle divnog čuda, usponom papinske vlasti u kršćanskom svijetu. Katolička crkva shvatila je moć koju je nastojala dodatno osnažiti podizanjem vjerničke svijesti, moć koju ima nad vladarima, plemstvom i rat protiv nevjernika za oslobađanje Jeruzalema mogao je otpočeti.

Oprost od svakog grijeha koji se počini u takvoj vojni bio je dodatni motiv i svećenstvo ga je shvaćalo iznimno ozbiljno. Iza svake lekcije povijesti o križarskim ratovima, iako im više ne pamtim niti godine, niti koji bi ih europski vladar pokrenuo, uglavnom je stajao određeni papa, ili nekakav visoki crkveni velikodostojnik. Tako i ovaj naš današnji, uzoriti, nije iznimka. Uistinu, zanimljiva je ta opsjednutost svećenstva zemljom, vladanjem, svetim ratovima, a najviše me fascinira kolika je njihova opsjednutost svjetovnim, umjesto transcedentalnim, u našem slučaju i konkretno, svojim okolišem, međama zemlje koja nije veća od predgrađa Milana, ali je naša i trebamo je križarski čuvati.

Tako se prošle subote oglasio i naš, domaći križar u zagrebačkoj katedrali, u homiliji povodom petnaeste obljetnice smrti Franje Kuharića, te se uvaženi kardinal Josip Bozanić, aludirajući na odluku zagrebačkog Županijskog državnog odvjetništva o odbijanju kaznene prijave protiv tjednika Novosti, osvrnuo na taj nemili događaj otprilike ovim riječima:

‘Braćo i sestre, mi vjernici, koji želimo živjeti u svjetlu Preobraženja, gledamo na Domovinu kao na dar. U brizi za nju kao dar trebamo pridonositi uređenju hrvatske države, svjesni svih žrtava i trpljenja koja su podnesena. I nije nam svejedno ako netko gazi po toj žrtvi, jer ono što je hrvatski narod propatio ne smije biti ismijavano i obescijenjeno. Ponižavajući odnos prema toj cijeni ne može biti opravdavan nekom književnom vrstom satire, metafore ili ironije.’

Da bi bolje razumjeli povod i potrebu nove križarske vojne, ovaj put u današnjici protiv vjekovnih neprijatelja mile nam Domovine, njenih pojedinih novinara, moramo se zapitati kome se uvaženi kardinal obraća i na kakvu brigu poziva svoju pastvu? Na što točno misli svijetli kardinal kada svojim ovcama tumači „što se ne smije“ i „što bi trebalo poduzeti“, a u svrhu Preobraženja, tj. gledanja na Domovinu kao na dar, dar koji trebamo brižno čuvati, njegovati i zalijevati, bespogovorno joj se klanjati, duboko svjesni svih žrtava koje su podnesene u križarskim ratovima da bi ona danas izgledala ovakvom.

Hrvatski narod, poručuje nam svijetli kardinal, izabrani je narod koji je svjestan cijene koju j pretrpio u križarskim ratovima, kao što je svjestan cijene koju mora platiti i u novom, kojega planira poduzeti uzoriti kardinal, a u cilju osvajanja Svete zemlje, ovaj put prostora hrvatskog medijskog entiteta kojeg su zauzeli, uzurpirali i oteli pripadnici nevjerničkih plemena, a u svrhu širenja netrpeljivosti i mržnje prema hrvatskom narodu. Upravo taj narod poziva svijetli kardinal, braću i sestre, vjernike, kojima nije svejedno ako netko gazi po njihovoj žrtvi, jer ono što je hrvatski narod propatio potrebno je vratiti, milom ili silom.

Ono što je hrvatskom, križarskom narodu potrebno činiti ozbiljno shvaćaju u uredništvu Slobodne Dalmacije, pa se Davoru Krili, dugogodišnjem novinaru i kolumnistu Slobodne, otkazuje tjedna kolumna, kao što se onomad otkazala kolumna Borisu Dežuloviću, kojeg se, uz Viktora Ivančića okarakteriziralo kao glavne neprijatelje, one koji šire mržnju i netrpeljivost prema hrvatskom narodu. Sveti cilj, pijedestal zvan Domovina, oprost grijeha svima koji krenu u još jednu pravedničku vojnu na slobodni teritorij i slobodu medija, koje su uzurpirali „nevjernici“, nije ništa drugo, doli puko ponavljanje starih matrica, pod novim strateškim okolnostima.

Naime, kada se Sveta zemlja očisti od nevjernika, njom će vladati idilični suvereni red, red kojeg neće narušavati kojekakvi novinari koji ismijavaju i obescjenjuju strateški postavljene žrtve, strateški pozvane muževe koji se neće libiti križarske vojne i strateške pozicije same matere crkve, koja se tim činom i pozivom, postavlja kao generalnim pokroviteljem Domovine, iako po Ustavu iste te Domovine, ona to nije, već je jasno određen sekularizam kao čuvar njena digniteta, žrtve i budućnosti. Sekularizam koji bi trebao upravo spriječavati nove križarske vojne, oprost grijeha i struktura, kao i zaštitu suvereniteta slobodnog teritorija koje se u uljuđenom i civilizacijskom svijetu naziva – slobodom medija. Red koji bi se trebao uspostaviti nakon te bojne, u medijima već postoji, no nikada nije jasno označen, a iza ove, konačne vojne valjda bi ga trebalo i označiti. Svi novinari koji ostanu vjerojatno bi trebali imati crvene križeve na prsima i krunice u rukama.

Potpuno je naime jasno, kako će hrabri hrvatski muževi ustati na poziv svog crkvenog velikodostojnika i kako će svim silama krenuti u još jedan križarski pohod na Svetu zemlju hrvatskog novinarstva koje će vatrom i ognjem očistiti od nevjernika, primajući za svoj trud plodove svog angažmana, a oni su, ako je vjerovati vjerodostojnosti hrvatske povijesti, pljačka, otimačina i nasilno istjerivanje iz područja koje se strateški označilo od nevjernika.

Treba li napomenuti da će za taj hrabri čin, svi oni dobiti beneficije, nagradu i oprost grijeha?



















////////////////////////

Predstavljanje Deklaracije o zajedničkom jeziku

Predstavljanje Deklaracije o zajedničkom jeziku

  30.Mar 2017

Foto: nv U Sarajevu je predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku, koju je u posljednjih dvadesetak sati, koliko ima od kako je data javnosti na uvid, potpisalo više od 2.000 osoba.

///////////////////////

Heil-neken

Heil-neken | Tacno.net

30.03.2017.

NjEMAČKI MEDIJI: "EVROPA PREPUŠTA BALKAN NjEGOVOM ISTORIJSKOM ZLU"

Njemački mediji se raspisali o Balkanu : “Evropa prepušta Balkan njegovom istorijskom zlu”

Mart 30. 2017.


Evropa je prije dve decenije krenula da evropeizuje Balkan. Desilo se ono obrnuto: Evropa je na putu da se balkanizuje.Perspektiva pristupa Evropskoj uniji izgubila je svoju snagu, pišu njemački mediji, a prenosi DW.

“Politička stabilnost je u principu dobra stvar“, piše  dnevnik Noje cirher cajtung u tekstu pod naslovom “Jeziva stabilnost Srbije“. Autor Tomas Fuster napominje da su “u Srbiji odnosi malo previše stabilni. Tako premijer Aleksandar Vučić svoju vladu i stranku čvrsto drži pod kontrolom. Tu će se malo šta promijeniti i poslije predsjedničkih izbora (…) na kojima Vučić nastupa kao veliki favorit. Aktuelna funkcija predsjednika vlade mu, doduše, pruža mnogo veće nadležnosti od funkcije predsjednika države, koja je više reprezentativnog karaktera. Ali, niko u Srbiji ne sumnja da će Vučić i poslije promjene funkcije ostati jak čovjek u državi.“

“Na ekonomskom planu, ovaj 47-godišnjak ima čime da se podiči: privredni rast u Srbiji je 2016. sa 2,8 odsto bio najviši u posljednjih osam godina, pri čemu ga, za razliku od ranijih vremena, nije pokretala samo potražnja na tržištu, već i neto-izvoz. Situacija se poboljšala i na planu finansijske politike. Tako je deficit sa 1,4 procenta bruto društvenog proizvoda na najnižem nivou od 2005, što se objašnjava i ’kurom mršavljenja’ kada je riječ o upravi i restrukturisanjem državnih pogona koji su bili u lošem stanju. U padu je i stopa nezaposlenosti koja iznosi 13 odsto i spada u najniže na Balkanu.“

“Iz ekonomske perspektive ima, dakle, dobrih razloga da se glasa za Vučića. Zabrinutost, međutim, izaziva autoritaran stil šefa vlade koji drži medije na kratkoj uzici i svoje ministre ’postrojava’ pred TV-kamerama. To u Zapadnoj Evropi ne izaziva veliku pažnju iz dva razloga: prvo, u Jugoistočnoj Evropi opada uticaj EU koja je, kako izgleda, prije svega zauzeta sama sobom. Drugo, Vučiću se gleda kroz prste dokle god se on zalaže za sređivanje odnosa sa Kosovom. Rezultat je koncentracija vlasti, koja i u ekonomskom smislu predstavlja rizik“, piše Noje cirher cajtung.

Dnevnik Velt objavio je članak pod naslovom: “Putin poklanja Srbiji desetine tenkova i borbenih aviona“. “Kao što je rekao ministar odbrane Srbije Zoran Đorđević, Srbija za 29 aviona MiG-29, 30 borbenih tenkova T-72 i 30 oklopnih vozila tipa BRDM-2 ne mora ništa da plati. “Predsjednik Ruske federacija je rekao da će potpisati ukaz (o isporuci oružja) i kada se to desi, mi ćemo delati“; “Čekamo da se završi proces u Rusiji i onda ćemo vidjeti kako će oprema biti dopremljena u Srbiju“, riječi su kojima Velt dalje citira Đorđevića.

A list Handelsblat ovako sažima informacije: “Srbija bi rado u EU. Ta zemlja još njeguje svoj tradicionalan odnos sa Rusijom. Njen predsjednik Putin želi da spriječi priključivanje balkanskih zemalja NATO – i sada je našao sredstvo da ih veže za sebe“.

“Vojnici nisu dovoljni“, naslov je kolumne autora Tea Zomera objavljene u dnevniku Cajt onlajn. Kratak uvod glasi: “Kriza u Makedoniji, nacionalizam na Kosovu, 180 ministara u Bosni i Hercegovini: Balkan se ljulja. Evropa gleda u stranu i prepušta region ruskoj velikoj sili.“ Autor piše da je bio član dvije međunarodne komisije za Balkan. “Prva je istraživala uzroke i posljedice ratova za vrijeme raspada Jugoslavije (1992 – 1995), a druga – pozadinu i tok rata na Kosovu (1998 – 1999). U našim izvještajima smo upozoravali da Balkan ne smije biti prepušten samom sebi“.

“Dugo vremena se Evropa prepuštala nadi da će izgledi za članstvo u EU podstaći regionalne aktere na razboritost i zbližavanje. Samo, perspektiva pristupa Evropskoj uniji je u međuvremenu izgubila svoju snagu. Tako danas moramo reći: Evropa je prije dvije decenije krenula da evropeizuje Balkan. Desilo se ono obrnuto: Evropa je na putu da se balkanizuje. I ponovo gleda u stranu i prepušta Balkan njegovom istorijskom zlu: otrovnom nacionalizmu, riskantnim teritorijalnom ambicijama i etničkom ludilu“, piše, između ostalog, Cajt onlajn.

(Kliker.info-DW)

//////////////////////
////////////////////

Srebreničanin koji je preživio strijeljanje u genocidu: Počasni doktorat Nedžadu Avdiću

Mart 30. 2017.


Univerzitet Bedfordshire Luton će na specijalnoj prezentaciji 24. aprila 2017. godine, dodijeliti počasni doktorat iz oblasti filozofije Nedžadu Avdiću iz Srebrenice za njegov doprinos u oblasti ljudskih prava.

Tom prilikom Avdić će studentima ovog univerziteta održati prigodno predavanje o ljudskim pravima i genocidu u Srebrenici. Inače, Nedžad Avdić je kao 20-godišnjak preživio streljački vod u Srebrenici, nažalost, to nije uspjelo njegovom ocu, amidži i mnogim rođacima i prijateljima.

Svoju stravičnu životnu priču “Kako sam preživio strijeljanje u Petkovcima” Nedžad je podijelio sa cijelim svijetom, s nadom da se nigdje i nikada ne ponovi srebrenički genocid. Poslije strašnog životnog iskustva Nedžad se vratio u Srebrenicu 1997. godine, završio fakultet, osnovao porodicu i zaposlio se.

U svakoj prilici hrabro je dijelio svoju priču sa željom da se što dalje čuje istina o genocidu te da nove generacije nastoje odrasti u harmonijii bez mržnje.

Povodom dodjele počasnog doktorata Nedžadu Avdiću, Bill Rammell, potpredsjednik Univerziteta istakao je da počasni doktorat ide u prave ruke jer i pored svega što je preživio Nedžad Avdić je smogao snage da se vrati na mjesto zločina i djeluje pozitivno.

(Kliker.info-BH Infodesk)

30.03.2017.

MESUD HERO : IDEOLOGIJA HERCEG - BOSNE JE FAŠISTIČKA, PO UZORU NA HITLERA

Mesud Hero : Ideologija Herceg – Bosne bila je fašistička, po uzoru na Hitlera

Mart 30. 2017.


Bilo je i očekivano da će Prlić, Praljak i ostali u žalbenom postupku pred Haškim tribunalom negirati sve tačke optužnice, jer se oni mogu braniti samo lažima, istakao je na početku intervjua u Dnevniku TV1 Mesud Hero historičar i koautor knjige „Hrvatska republika Herceg – Bosna, agresija i zločin“. Komentirajući postupak protiv čelnika paradržavne tvorevine Herceg – Bosne, Hero je dodao da prvostepeno osuđenoj šestorci ne odgovara niti jedna utvrđena činjenica.

„Iskoristili su sud kao prostor na kome će nastaviti promicati svoje političke ciljeve koje su imali u ratu. Problem je što je to muka trpjeti svima koji su žrtve Herceg – Bosne. Teško je shvatiti da neko, ko je rušio ovu državu i društvo, služi se takvim podvalama“, kaže Hero.

Komentirao je i navode šestorke da nema dokaza za udruženi zločinački poduhvat, te da Hrvatska nije radila na podjeli BiH.

„Ima dokaza na pretek, objavljeni su dokumenti koji su proistekli iz rada institucija Hrvatske. Sreća je da je tada Hrvatska, odnosno režim Franje Tuđmana ostavio dosta dokumenata koji sada o tome svjedoče. Ne treba nam tumačenje ničije. U knjizi kojoj sam koautor, objavljeno je privatno pismo Mate Bobana Gojku Šušku sedam dana poslije formiranja Herceg – Bosne, u kome on jasno kaže da će dijelove BiH odvojiti Hrvatskoj ‘civiliziranim metodama’. Šta meni sada ima ko pričati. Nije valjda da optuženi kažu da je pisao ono što nije mislio“, istakao je Hero.

Na stotine je dokumenata da je Herceg – Bosnu formirala vlast Republike Hrvatske, da je slala izaslanike, smatra historičar Hero.

„Formirali su HVO kao pobunjeničku skupinu, suprotno ondašnjim zakonima. Tužilaštvo raspolaže dokazima o kojima govorim i oni su prezentirani. Pitanje je adekvatne kazne za ono što su počinili. Premala je i kazna koju Tužilaštvo traži“, kategoričan je Hero.

Izdvojio je, kao podatak koji je ostavio najdublju trag na njemu, da je 25 hiljada ljudi zatvoreno u logore Herceg – Bosne, ali smatra i da ih je bilo puno više.

„Da je najveći koncentracioni logor u proteklom ratu Heliodrom kod Mostara. Ima puno stvari o kojima se ne govori. Imate 101 ubijenu osobu u snajperskoj vatri HVO-a u Konjicu. O tome niko ne priča. Imate ubistva koja je HVO počinio u terorističkim napadima prije ulaska u rat s BiH. Pa recimo ubistva u Jablanici, Gornjem Vakufu, Žepču, napadi na spomeniku kulture u dolini Neretve. Čudi me kako niko ne govori o rušenju Saborne crkve u Mostaru, o rušenju manastrira Žitomislić, o rušenju crkve u Prebilovcima, o kopanju kosturnice i bacanju kostiju u polje… To su zapanjujući podaci“, ističe Hero.

Jedinice HVO-a su nazvane po ratnim zločincima, recimo brigada Jure Francetić, a napravljeno je i bezbroj slika s kukastim križem, navodi Hero.

„Pričamo o neofašizmu, a ideologija je fašistička, kao što je i Hitler radio“, kategoričan je.

Ideja Herceg – Bosne je dio „Istočnog pitanja“.

„To je zaostatak pitanja kome pripadaju krajevi poslije propasti Otomanskog cartva na Balkanu. Radi se o razgraničenju srpskog i hrvatskog naroda, te rušenju poretka stvorenog AVNOJ-skom Jugoslavijom. Podsjećam da je stvorena od šest socijalističkih država s pravom na samoopredjeljenje do prava na otcjepljenje“, objašnjava Hero.
Politika hrvatskog establišmenta ne vodi ka pomirenju, poručio je Hero u Dnevniku TV1.

„Ako se poriču zločini, kako ćete se pomiriti s nekim ko kaže da je branio BiH a srušio sav Mostar, ubio toliko ljudi u Ahmićima, pa se onda ti zločinci dočekuju kao Heroji. Onda petljanje u unutrašnje stvari BiH. Kolinda Grabar – Kitarović kaže da raste broj ekstremističkih grupa u BiH, a vidimo neofašiste koji prave paradu u Zagrebu. Je li je neko vidio u BiH? Kriza se generira kako bi se postigli neki politički ciljevi“, siguran je Hero.

Kada je žalbeni postupak za Prlića i ostale u pitanju, nada se da će žrtve dobiti satisfakciju u konačnoj presudi.

„Želim da žalba Tužilaštva bude uvažena. Samo je pitanje koliko su blage kazne. Jadranko Prlić je rekao da se distancira od te politike. Šestorka se međusobno posvađala oko toga kako se braniti i ko je šta uradio. Ako bude pravde, presuda će, u najmanju ruku, biti potvrđena“, zaključio je Hero.

(Kliker.info-Vijesti)


////////////////////////////////////////////

Search Results

Image result for celnici herceg-bosne fotos
Image result for celnici herceg-bosne fotos
Image result for celnici herceg-bosne fotos
Image result for celnici herceg-bosne fotos
Image result for celnici herceg-bosne fotos

More images for celnici herceg-bosne fotosReport images

///////////////////


Image result for celnici herceg-bosne fotos

///////////////////////////////////////////////
Image result for celnici herceg-bosne fotos

///////////////////////////////////////////////
//////////////////

ISPOVIJESTI MAJKI SRSPKIH MAFIJAŠA: Šta su govorile najvažnije žene u životima Ljube Zemunca i Đure Mutavog - 2

ISPOVIJESTI MAJKI SRSPKIH MAFIJAŠA: Šta su govorile najvažnije ...

///////////////////////////


/////////////////////////////////////



Srebreničanin koji je preživio strijeljanje u genocidu: Počasni doktorat Nedžadu Avdiću

Univerzitet Bedfordshire Luton će na specijalnoj prezentaciji 24. aprila 2017. godine, dodijeliti počasni doktorat iz oblasti filozofije Nedžadu Avdiću iz Srebrenice za njegov doprinos u oblasti ljudskih prava. Tom prilikom

30.03.2017.

SRĐAN PUHALO : BUNDžIJAMA IZ JAJCA

Srđan Puhalo : Bundžijama iz Jajca

Mart 29. 2017.



Omladino, čujem da tražite podršku za svoju borbu jer želite da pohađate jednu školu pod jednim krovom?

Piše :  Srđan Puhalo  (Frontal)

Odmah da raščistimo ja sam na vašoj strani i imate moju punu podršku. Iza te podrške ne stoji novac, partija, mediji, tajkuni, međunarodna zajednici, iza toga stoji moje obrazovanje, moje znanje i moje uvjerenje da ste vi vijesnici jedne pristojne, normalne i moralne Bosne i Hercegovine.

Pristojni ste jer ne pristajete da živite u nepristojnom društvu.
Normalni ste jer se bunite, a u vašim godinama nema ništa normalnije od pobune, pogotovo kada živiš u ovakvom društvu.
Moralni ste jer su vam univerzalne vrijednosti ispred etničke pripadnosti, jer vam je važnije jel neko čovjek, a ne Srbin, Hrvat ili Bošnjak.

Zato vas se i plaše.

  1. Plaše vas se jer ste drugačiji od ostalih.
  2. Plaše vas se jer dovodite u pitanje smislenost etničkih podjela.
  3. Plaše vas se jer ste alternativa nacionalizmima.
  4. Plaše vas se jer im pokazujete da se u isto vrijeme može biti i čovjek i Srbin, Hrvat ili Bošnjak.
  5. Plaše vas se jer razumijete i hrvatski i bosanski jezik.
  6. Plaše vas se jer se niste podijelili.
  7. Plaše vas se jer ste se pobunili i ne odustajete.
  8. Plaše vas se jer imate ideale za koje se borite.
  9. Plaše vas se jer svojim stavovima, hrabrošću i upornošću rušite sistem koji oni tako brižno njeguju već 25. godina i prikazuju kao jedini moguć.
  10. Plaše vas se jer rušite sistem, od kojeg oni tako dobro žive.
  11. Plaše vas se jer se vi njih ne plašite.

Vjerovatno niste ni svjesni koliki je njihov strah i nada da ćete odustati od svoje borbe, kao što niste ni svjesni koliko ljudi u Bosni i Hercegovini podržava vašu borbu. Upravo je ta vaša naivnost vaša snaga.

Od vas očekujem da nam kažete kako možemo konkretno da vam pomognemo jer pomažući vama, pomažemo i sebi.

Svako dobro

//////////////////////
//////////////////////

Intervjui

Viktor Ivančić : Regionalne poretke ne vrijedi “šminkati”, treba ih potpuno dovesti u pitanje



//////////////////////////////////////

Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a: Milioni iz Bobar banke izneseni kao u

///////////////////////////////////////////////

Prof.dr. Šaćir Filandra : Osnovni principi bošnjačke politike su jasni , Bošnjaci dijele savremene


///////////////////////////////////////////
//////////////////////////////////////////

//////////////////////////////////

Boris Dežulović : Nova Jugoslavija i stare Novosti

////////////////////////////////////////////

Prof.dr. Slavo Kukić : Zaslužuje li narod vlast kakvu bira?

///////////////////////////////////////////

Emir Suljagić : Gert Wilders i Marine Le Pen govore istim jezikom kojim je u Srebrenici ‘95.

////////////////////////////////////////////////

///////////////////////////////////////////////////

Enes Ratkušić : Diskrminaciji u Stocu nisu izloženi samo živi , nego čak i mrtvi

30.03.2017.

ZLOMOVINSKI JADI REPUBLIKE HRVATSKE

Zlomovinski jadi Republike Hrvatske

Viktor Ivančić

Autor
28.3.2017. 


Image result for viktor ivančić

foto: šg

............................

Kako se kome u ovoj zemlji napne, posegne za Republikom Hrvatskom da mu bude izlika za njegove nečasne namjere. Kakva god opačina kome padne na pamet, maši se Republike Hrvatske da bi ta svinjarija bila počinjena u njeno ime

Nakon što su predstavnici Koordinacije udruga veterana borbenih postrojbi i Koordinacije braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije (KUVBP i KBSUDRGS i SDŽ) podnijeli Državnome odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH) kaznenu prijavu protiv novinara Novosti Borisa Dežulovića, Milorada Krstulovića i moje sićušnosti, te nakon što je Ivan Turudić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), obrazložio da je kaznena prijava, kojom se traži podizanje optužnice i osuda na zatvorsku kaznu, između ostaloga podnesena i ‘zbog uvreda nanesenih hrvatskoj državi’, ostao sam zatečen činjenicom da se ‘hrvatska država’, odnosno Republika Hrvatska, kako joj glasi službeno ime, smatra živim bićem.

Dotad, ja sam bio uvjernja da je riječ o nekoj vrsti anorganske tvorevine – administrativne, političke, geopolitičke, servisne, birokratske, kakve god – ili da se čak može raditi o mitu, parareligijskom kultu ili kakvom drugom produktu iz oblasti spiritualne fikcije, očigledno sasvim pogrešno, jer ni administrativna tvorevina, ni servisna služba, ni mit, ni fikcija, ne mogu se osjećati uvrijeđenima zbog nečijega pisanja.

Samo živo biće, k tome opremljeno ljudskim osobinama, može oćutiti duševnu bol zbog uvredljivih članaka u novinama, pogotovo ako je ova takvog intenziteta da počinitelj zavrjeđuje zatvorsku kaznu. Pripisivati nečemu neživom, nekom neorganskom objektu ili strukturi, sposobnost da se osjeća uvrijeđenim – kao da, primjerice, zid biva potresen kada staneš pred njega i svojski ga ispsuješ, ili tek konstatiraš da je prokleto nakrivljen – može samo netko tko je dobar komad budale, reklo bi se, a nije uputno svu tu gospodu iz veteranskih udruga, koordinacija i društava smatrati takvima. Mora biti da su oni u pravu: ako i nije humana, Republika Hrvatska zacijelo jest humanoidna.

A kada me je poslije svega telefonom nazvala ženska osoba pomalo piskutava glasa, predstavivši se kao Republika Hrvatska, te predložila da se nađemo na kavi (ugostiteljski objekt Žbirac, Bačvice, deset sati, prepoznat ću je po bluzi u boji ciklame), s idejom da ‘razriješimo nastali nesporazum’, došlo mi je da zbog svog neznanja i predrasuda propadnem u zemlju od srama.

Osjećaj stida još se i pojačao kada sam se na dogovorenoj lokaciji suočio s više no prijatnom vanjštinom Republike Hrvatske: plava kosa skupljena u rep, krupne crne oči, doduše naglašene podočnjacima, svileni šal s istočnjačkim motivima oko vrata, grudni koš idealnih proporcija ukroćen bluzom u boji ciklame, mračnomodra pripijena suknja sa širokim kožnim pojasom, naušnice od svijetlog metala u obliku rombova…

‘Sličim li ja vama na kurvu?’ odmah je prešla na stvar Republika Hrvatska.

‘Ne, zaboga…’ ustuknuo sam.

‘E, pa i nisam! Ja sam jedno čedno kršćansko čeljade!’ rekla je Republika Hrvatska i pogledala me krupnim očima, odjednom ispunjenim oceanom tuge. ‘A zašto me onda tretiraju kao kurvu?’

‘Oprostite, Republiko Hrvatska, ja vas tako ne tretiram’, branio sam se. ‘Znao sam pisati razne gadarije, ali takvo što…’

‘Ne govorim ja, Ivančiću, o vašem pisanju, već o onima koji bi, tobože čuvajući moju čast, vama pisanje zabranili!’

Iste sekunde sam se ozario. Preplavila me neočekivana nježnost prema nazočnoj Republici Hrvatskoj.

‘Koji klinac hoće ti branitelji?! Otkud im pravo da me na takav način prostituiraju?!’ uzrujano je nastavila. ‘Sudski progoniti novinare, pokušavati zabraniti slobodu govora i kritičkih opservacija u moje ime, u ime Republike Hrvatske, pa to je čisti skandal!’

‘Slažem se, dovode vas u vrlo neugodan položaj’, saučesnički sam klimnuo glavom. ‘Ako mislite da ja mogu kako pomoći, da nešto napišem…’

‘Nema tu više pomoći’, rezignirano je odmahnula rukom Republika Hrvatska. ‘To je progrediralo do sramotnih razmjera. Kako se kome u ovoj zemlji napne, posegne za Republikom Hrvatskom da mu bude izlika za njegove nečasne namjere! Kakva god opačina kome padne na pamet, maši se Republike Hrvatske da bi ta svinjarija bila počinjena u njeno, to jest u moje ime! Kurve bi barem za to morali platiti! A meni ni to! Ja sam im besplatna kurva!’

‘Nemojte tako, Republiko Hrvatska’, pokušavao sam je umiriti. ‘Ima nas dosta koji gajimo iznimno visoko mišljenje o vašoj čednosti.’

‘Sjetite se onih davnih ideala, Ivančiću, onih visokoparnih zakletvi’, sada je već od uzbuđenja gotovo ridala. ‘Sloboda, demokracija, svjetlost na kraju tunela, raskid s totalitarnim mrakom… Sve je to sada bačeno pod noge! Sve je to pljunuto! Zašto su ti nabrijani veterani uopće ratovali? Za ovakvu laž?!’

Gestikulirala je sve intenzivnije, a ja sam je promatrao potpuno opčinjen, ne znajući jesam li to veličanstveno biće ipak izmislio ili zaista sreo u kafiću na Bačvicama; napokon – svejedno, sve metode su dopuštene ako vode tome da čovjek zavoli Republiku Hrvatsku.

‘Čuvati ugled Republike Hrvatske pomoću čizmi, opasača i verbalnog delikta! Ozakoniti inkviziciju! Molim vas lijepo! Što će civilizirani svijet misliti o meni?!’ žustro je mahala rukama. ‘Je li tim tipovima s maskirnim mozgom uopće poznat smisao riječi sloboda? Ako su zbog ovoga u ratu prolili toliko krvi – što tuđe, što svoje – ne mogu drugo nego reći: džaba su krečili! Sve je točno što ste napisali, prijatelju, potpisujem od riječi do riječi.’

‘Što sam napisao?’

‘Da je Domovinu u čije se ime poduzimaju zlodjela pošteno nazivati Zlomovinom. Zbog toga vas i tuže.’

‘Dobro, tu sam se malo pjesnički zanio…’

‘Napisali ste suštu istinu, Ivančiću!’ odagnala je nelagodu Republika Hrvatska. ‘Neizdrživa je količina gadosti koje se čine u moje ime. Ja više ne mogu podnijeti to da me zlonamjerne i često retardirane kreature, tobože se zaklinjući u mene, prostituiraju na najbestidniji način! Do toga da bi ukinuli nezavisnu štampu! I pravo da vam kažem – uopće ne znam što da učinim!’

‘Pa sad’, lukavo sam se osmijehnuo, ‘možda biste mogli svjedočiti pred sudom u moju korist?’

‘Kako to mislite?’

‘Priznajte da bi to bio krasan obrat. Da Republika Hrvatska osobno pred sudskom porotom pobije lažne optužbe kako je uvrijeđena mojim benignim piskaranjem. Tu bih se založio i za kolege Dežulovića i Krstulovića, oni su samo prividno opasni, zbog neugledne vanjštine, ali su zapravo dobronamjerni i fino odgojeni momci, čak bogobojazni…’

‘Ne dolazi u obzir da se pojavljujem pred tim odvratnim institucijama!’ presjekla je Republika Hrvatska. ‘To je sve korumpirana banda!’

‘Možda onda da napišete pismo Državnome odvjetništvu?’ pokušao sam iskamčiti barem nešto.

‘Zaboravljate da je Državno odvjetništvo organ Republike Hrvatske’, rekla je Republika Hrvatska. ‘Kako ću na taj način komunicirati sa svojim organom? To je kao da pišem pismo vlastitome slijepom crijevu!’

‘Pa jest, malo je glupo…’

‘Nema tu pomoći, moj Ivančiću’, uzdahnula je Republika Hrvatska dok su joj se krupne crne oči staklile od suza. ‘Nastave li stvari teći ovako, neće biti druge nego da dignem ruke od svega.’

‘Oprostite, Republiko Hrvatska, ali što to uopće znači?’

‘Znači da ću dati petama vjetra, eto što znači! Napustit ću ovo mrzovoljno pučanstvo! Spakirat ću kofere i vratiti se u Jugoslaviju!’

‘Zaista?!?’

Zgranuo sam se, dakako. Čak sam na tren bio doslovno oduzet od siline doživljaja, a nakon početnoga šoka iznova me preplavila nježnost i začudna toplina, pa sam oprezno dodao:

‘Onda bismo opet mogli biti skupa?’

‘Vi ćete također natrag u Jugoslaviju?’ pitala je.

‘Ja iz nje, Republiko Hrvatska, nikada nisam ni izašao.’

Tekst prenosimo s Peščanika

////////////////////////////

Image result for novinar ivo anić fotos

“Udaj se i budi podložna” | Tacno.net


////////////////////////

Image result for dragan markovina

Novosti :: Dragan Markovina: Zauzet ćemo prostor na ljevici

29.03.2017.

SNjEŽANA BANOVIĆ: HRVATSKO JE DRUŠTVO KRONIČNO MALOGRAĐANSKO I PROVINCIJALNO

Snježana Banović: Hrvatsko je društvo kronično malograđansko i provincijalno


Bojan Munjin

Autor
29.3.2017. 



Snježana Banović: Hrvatsko je društvo kronično malograđansko i provincijalno

Za mnoge sam Hrvatica s falingom, zato i imam tu neku vrstu paralelnog identiteta. Od 1990-ih su mi svako malo prigovarali da je gotovo sve što radim i govorim naopako jer sam zapravo – Srpkinja. Dodatno ih razbjesnim kada kažem da sam, dakle, dokaz da je to dvoje isto. Tom naslijeđu neprijateljstva prema Srbima, koje se vuče do danas od pradavnih vremena, rat i poraće su dodali novi zamah. Slika Hrvatske u kojoj se proganjaju oni kojih nakon 1995. jedva da ima, i gdje se izvlače takve anegdote kao ona o ‘četnicima koji trče za djecom po Cvjetnom trgu’, a s druge strane se manjine svako malo tretiraju kao roba u prljavoj političkoj trgovini – to je slika neke opsesivne i žilave patologije. Danilo Kiš je tu opsesiju sažeo najkraće: nacionalizam je otporan poput plastične boce, bez obzira na prilike preživljava stotinama godina.

Profesionalno i javno djelovanje Snježane Banović daleko nadilazi njenu profesiju kazališne redateljice i položaj redovne profesorice na odjelu Produkcije Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. Široj javnosti postala je poznata prije petnaestak godina kada je kao direktorica Drame zagrebačkog HNK htjela taj ansambl odvesti na gostovanje u Beograd i Podgoricu, zbog čega je nakon nevjerojatnog pritiska morala odstupiti s tog mjesta. U kazališnim krugovima mnogi je gledaju iskosa, jer često govori neugodne istine i razotkriva patološke pojave i nekompetentne postupke.

Šifra u kazalištu je jednostavna: sprega s političarima, pa pogodovanje sitnog veza uzduž i poprijeko, zatim posluh do neba i strah za egzistenciju, a rezultat je estetska prosječnost i ispodprosječnost

Rekli ste prije godinu dana da se u Hrvatskoj nalazimo pred građanskim ratom. Kako situaciju ocjenjujete danas?

Tada su mi mnogi rekli da pretjerujem, ali sam zaista u nekim trenucima pomislila da je u tijeku smrt nade u bolje društvo. U tom smislu sam i spomenula taj termin. Tada nije bilo dileme da su Tomislav Karamarko i bratija – ti stilom nemušti političari – zaista planirali ostvariti ono što su govorili. Da, osjećala se opasnost, na primjer onoga dana kada se masa na čelu sa saborskim zastupnikom valjala Savskom cestom noseći jednoj hrabroj ženi četničku kapu na dar. Onda su se nakon novih izbora svi prirepci takve politike povukli u marginalnije dijelove društva i sada kroz desničarske portale, zajapurene društvene mreže, marševe u crnom na Jelačić placu i emisije tipa ‘Bujica’ jezikom mržnje podgrijavaju istu tu viziju društva. Za razliku od njih, u tzv. središtu je gotovo tišina, sve je zapakirano i zamrznuto, čeka se nova prilika. S tim u vezi, poslužit ću se snažnom slikom koju je, govoreći o tadašnjem stanju u Americi, odaslao Obama sa svoje inauguracije 2009. godine: ‘I sljedeća će generacija, ukoliko ne prionemo, morati spustiti pogled.’

Služenje gospodaru

Čini se da nedostaje pravog odgovora među ljudima koji vode važne institucije i trebali bi predstavljati intelektualni i moralni autoritet društva?

Sustav se toliko urušio da u njemu opstaje još jedino ideologija propasti na vlastitu korist, pri čemu je dominantna malograđanska sfera, nikako ideološka. Tako se naše velike kulturne institucije i njihovi čelnici pokreću tek toliko koliko im mrvica dobace gospodari i ta se praksa više čak ne odvija zakulisno, sve je na izvol’te. Zagreb, na primjer, kao središte takozvane javne kulture, od 2005., otkad je uzjahao još uvijek aktualni gradonačelnik, nema nijednog javnog natječaja koji je uistinu javni. To nije od jučer, naslijedili smo to preko poznatog kulturtregera koji već decenijama služi baš svakom političkom gospodaru, okamenili smo ga i sad ga prenosimo kao totem s generacije na generaciju, od Brijuna do Kerempuha i natrag. O tome je fenomenu pisao još davnih 1950-ih Branko Gavella: nazovimo njegove ‘uzurpirane glasnosti pojedinačnih manjih i većih samovolja’ jednostavnije – interesnim grupama. Premrežile su hrvatsko društvo tako gusto da je sustav potpuno paraliziran. Meni najdraži Bertolt Brecht opisuje to stanje vrlo precizno: ‘Nešto je trulo tamo gdje se prizivaju velike vrline.’

Naslijeđu neprijateljstva prema Srbima rat i poraće su dodali novi zamah. Slika Hrvatske u kojoj se proganjaju oni kojih nakon 1995. jedva da ima slika je neke opsesivne i žilave patologije

Kako to da neka trajna i ozbiljnija inicijativa za promjenu u ovom društvu nije moguća?

Promjena počinje kada netko vidi sljedeći korak, a taj koji vidi sljedeći korak u našem slučaju nije dio sistema. Dakle, ništa od toga. Promjena je usto nemoguća sve dok ne prihvatimo probleme koji su prirodan nastavak svake promjene. Osim toga, hrvatsko je društvo kronično malograđansko i provincijalno, neprestano se baca u prošlost kao u duboko plavo more, a omiljeni mu je losion raspojasana globalizacija. Ili, kako to duhovito kaže moj kolega Darko Lukić, živimo u ‘duhovnom’ okviru omeđenom ‘ustašama, partizanima, četnicima, sisama i guzicama’. Pogledajte samo naš prosječni kazališni repertoar – ako nije kopiran s YouTubea, toliko je uniformiran snažnim nametanjem kvazihitova i kojekakvih ‘bestselera’ da ga Lukićeve atribucije precizno opisuju.

Funkcioniranje kazališta kao da postaje paradigma čitave stvarnosti?

Šifra je jednostavna: sprega s političarima, tim moćnim gradskim i stranačkim šerifima, kao osnova, potom dolazi pogodovanje sitnog veza uzduž i poprijeko, zatim se generira posluh do neba, strah za egzistenciju, a rezultat svega je jasno, estetska prosječnost i ispodprosječnost. Ponajbolji analitičar kazališne stvarnosti post-tranzicije, nažalost pokojni Dragan Klajić, sve je to temeljito analizirao preko analize slučaja europskih repertoarnih kazališta u svojoj briljantnoj knjizi ‘Resetting the Stage’. On kaže da su pravi vladari kazališta tako duboko ušančeni u svojim specifičnim interesima iz samo jednog razloga: da sve zauvijek ostane nepromijenjeno, a najviše njihove privilegije.

Veličine su degradirane

Takmičili ste se za mjesto ravnatelja Gavelle i Zagrebačkog kazališta mladih?

Nikada nije stigao nijedan odgovor ni na jednu rečenicu obimnih programa koje sam ponudila jer ih nitko nije ni čitao. Željela sam time dokazati da se svi natječaji kreiraju ciljano za poslušnike s lista i šank linije, da se unaprijed zna tko će biti ravnatelji, a da se njihovi ‘pobjednički’ programi ionako ne moraju ispuniti. Jer sustav je složan u jednome: o kritičarima sustava se ne raspravlja – to su neprijatelji pa se ta praksa primijenila i na meni. U novoj knjizi koju upravo pišem, ‘Kazalište za narod’, bavim se ulogom zagrebačkog HNK-a u vrijeme čvrsto postavljenog sustava socijalističke kulture, od 1945. do 1955. godine. Tada je naime postojala eksplicitna kulturna vizija o kazalištu koja se kreirala na jednom mjestu, u partiji, no u tom je sustavu bilo moguće da na primjer hrabri Marijan Matković, koji je redovito kritizirao i partiju i HNK, postane intendant tog istog HNK-a. Mi danas tavorimo u sistemu u kojem ne lupaju šakom o stol agitpropovski moćnici s kakvim-takvim umjetničkim opusom, poput Franičevića, Dončevića i sličnih, već tipovi s diplomom ONO i DSZ, šumarstva i prometa, čije su specijalizacije ispisane u mnogobrojnim optužnicama DORH-a. Onda i dobijemo tužne studije slučaja poput umirućih Teatra &TD, Male scene i Zagrebačkog plesnog centra, da spomenem samo najrecentnije žrtve tog sistemski štetnog ‘delanja’.

Spomenuli ste globalizam. Čini se kao da u njemu više ništa nije važno i kao da sve vrijedi jednako?

Da, netko ga zove ‘kasino kapitalizam’, u kojem mogu sudjelovati samo oni koji imaju žetone i koji pristanu na unifikaciju u repertoaru i stilu. Idealno oružje globalizacije je usto i diskontinuitet, zaborav i rušenje svih mogućih kriterija. Pamćenje nam ne doseže dalje od posljednja dva tjedna, a sve prije toga tretiramo kao noćne more koje treba dokinuti. Stvarne veličine su degradirane, a mržnju izaziva sve što je nekada vrijedilo kao uzor ili kriterij. U posljednjih desetak godina često napravim test kod kandidata na prijemnom ispitu, pitajući ih znaju li tko je bio Fabijan Šovagović. Gotovo stopostotni odgovor je da ne znaju, nisu krivi. Ili recimo primjer Slobodana Šnajdera kojem Zagreb nije izveo dramu punih 15 godina. Još jedan slikovitiji primjer: tekst o jednom od naših najvećih redatelja, Kosti Spaiću, koji sam pisala prije par mjeseci za jedan tjednik povodom obljetnice njegove kultne predstave ‘Kiklop’, izaći će u mojoj novoj knjizi ‘Službeni izlaz’, ali neće biti tiskan u tom tjedniku, jer je uredništvo u međuvremenu shvatilo da im tekst o Spaiću nije potreban.

Kako komunicirate s vašim studentima u ovome vremenu zaborava?

Kako se radi o odjelu Produkcije, pretpostavlja se da su oni uronjeni u kontekst koji nije osobito perspektivan. Osjećaju i sami da se sve okamenilo u letargiji i da će njihovo profesionalno mjesto pod hrvatskim suncem biti teška borba. Indikativno je mišljenje koje je nekidan izrekao jedan od njih: ‘Ma, profesorice, jedino što je danas važno imati je – putovnica’. Pokušavam s tim u vezi kod njih probuditi neku nadu, ali za to imam sve manje argumenata i jedino što mi preostaje jest da im pomognem da se oboružaju znanjem, hrabrošću i strpljenjem. Jer, najopasnije bi bilo nametati im svoje obrasce i metode djelovanja, to ne želim.

Zašto ste pristali ući u SDP-ov savjet za kulturu?

Uvijek me privuče poziv na promjenu, SDP se očito našao na velikoj raskrsnici pa razmišlja da u mnogo toga treba krenuti ispočetka. Još me više privukla ideja da u izradi budućeg programa žele stvoriti mrežu nestranačkih savjeta. A pristala sam voditi Savjet za kulturu zato što je SDP jedina stranka u Hrvatskoj koja je u proteklih 25 godina osmislila neki strateški dokument za kulturu. SDP mora moći podići svoje kapacitete i krenuti u ozbiljnu borbu za vlast jer samo dobra socijaldemokratska politika može ostvariti temeljitu kulturnu reformu kakva je Hrvatskoj nužna, to znamo iz mnogih europskih iskustava. Ukoliko se pak ne ujedini iznutra, SDP-u neće pomoći ni brigade savjetnika.

Još se želim boriti

Sudjelujete i u projektu Topusko. Što je to?

Projekt je nastao na ideji okupljanja kulturnih radnika po uzoru na Topusko 1944., a razvija se po uzoru na Konferenciju o strategiji kulturnog razvitka održanu u Trakošćanu 2001., koja je nakon Topuskog bila drugo najveće okupljanje umjetnika i kulturnih radnika u hrvatskoj povijesti. Ideja je pokrenuta prošle godine unutar Hrvatskog društva pisaca, P.E.N. Centra i ITI-ja, inicijator je bio povjesničar umjetnosti Krešo Galović i sve je počelo kao direktna reakcija na razorno djelovanje tadašnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i na njegove krilatice. Do danas smo ponešto preformulirali platformu, no projekt Topusko planira se i dalje kao pluralistička kulturna fronta. Izgledno je da bude uskoro i izvedena, i to u Rijeci, u sklopu priprema za projekt Europske prijestolnice kulture.

Kakav dijalog je moguć u društvu koje je toliko razjedinjeno? Može li vaša inicijativa, na primjer, voditi dijalog s religioznim ljudima?

Dapače, ali ne s fanaticima, tu je granica kristalno jasna. Kao što je jasno da bi trebalo moći neetiketirati neistomišljenike kao neprijatelje, tu ima pravo Slobodan Šnajder. S druge strane, ovo je tvrdo vrijeme i Šnajder je nakon uspjeha svoje knjige ‘Doba mjedi’ čak i dobronamjerno polemizirao s Hasanbegovićem, što mi je bilo stvarno zanimljivo, ali sama za to ne bih znala iznaći sredstva. Postoje u nas nažalost brojni pojedinci i skupine s kojima je dijalog posve nemoguć i bivši je ministar kulture među njima. Zašto? Pa zato jer je sve što kažu i rade za njih definitivno i ne podliježe znaku pitanja. Takvih se ljudi i stavova naprosto treba čuvati.

Posljednji izvještaj Srpskog narodnog vijeća govori o tome da je mržnja prema ljudima srpske nacionalnosti u zabrinjavajućem porastu. Što o tome mislite kao osoba koja dolazi iz intelektualnog miljea i, ako hoćete, kao Hrvatica?

Za mnoge sam Hrvatica s falingom, zato i imam tu neku vrstu paralelnog identiteta. Od 1990-ih su mi svako malo prigovarali da je gotovo sve što radim i govorim naopako jer sam zapravo – Srpkinja. Dodatno ih razbjesnim kada kažem da sam, dakle, dokaz da je to dvoje isto. Tom naslijeđu neprijateljstva prema Srbima, koje se vuče do danas od pradavnih vremena, rat i poraće su dodali novi zamah. Slika Hrvatske u kojoj se proganjaju oni kojih nakon 1995. jedva da ima, i gdje se izvlače takve anegdote kao ona o ‘četnicima koji trče za djecom po Cvjetnom trgu’, a s druge strane se manjine svako malo tretiraju kao roba u prljavoj političkoj trgovini – to je slika neke opsesivne i žilave patologije. Danilo Kiš je tu opsesiju sažeo najkraće: nacionalizam je otporan poput plastične boce, bez obzira na prilike preživljava stotinama godina.

Koliko je još optimizma ostalo u Hrvatskoj za javno djelovanje?

Još uvijek ima ciljeva za koje se treba boriti. Nisam sasvim rezignirala, osim što mi je sve napornije pratiti naš slobodni pad u ništa. Prestati se boriti znači odmah izgubiti i izdati ono za što smo se prethodno borili. Uzeti pasoš, dići sidro i otići što dalje odavde još uvijek nije jedina opcija. Za odustajanje i ukrcavanje na lađu viteza Urbana iz Krležine ‘Lede’ ima još vremena – i dalje isplovljavaju redovito.


/////////////////////////////////
///////////////////

Lingvistica Snježana Kordić u Pressingu : Jezik je izgovor preko kojeg se usađuje nacionalizam

Gošća Pressinga na N1 televiziji bila je lingvistica Snježana Kordić koja je govorila o Deklaraciji o zajedničkom jeziku u regiji. “Laž koja se ponavlja već 25 godina jeste da svaki

//////////////////////////

////////////////////////////
/////////////////

DJEVOJKA O KOJOJ BRUJI CIJELA AUSTRALIJA:  Nadi Hasandedić, koja se udaje za  multimilionera, porijeklom je iz Mostara

DJEVOJKA O KOJOJ BRUJI CIJELA AUSTRALIJA: Nadi Hasandedić ...

29.03.2017.

STARI ISKAZ JADRANKA PRLIĆA : HDZ I HVO SU KLEROFAŠISTI! KAZNITE IH! (VIDEO)

Stari iskaz Jadranka Prlića : HDZ i HVO su klerofašisti! Kaznite ih! (VIDEO)

Mart 29. 2017.



Na internetu je osvanuo video iskaza bivšeg predsjednika vlade tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne Jadranka Prlića, kojemu se sudi u Haagu za ratne zločine, danog haškim istražiteljima krajem 2001. godine, a u kojem se čuje kako direktno optužuje HDZ Bosne i Hercegovine za klerofašizam.
 Haškim istražiteljima u prisustvu svog prvog advokata Ćamila Salahovića, je ispričao zašto je ušao u HDZ i zašto je napustio tu stranku, za koju kaže da je i u ratno i poratno doba imala ‘snažnu primjesu klerofašističkih elemenata’.
‘Bilo je to onda kada se Hrvatska demokratska zajednica javno obvezala, i međunarodno i Republika Hrvatska, da će se graditi etnički snošljiva Bosna i Hercegovina. Zato sam pristupio toj stranci’, kazao je Prlić, kojemu je upravo u toku žalbeni postupak u Haagu, istražiteljima.

Potom objašnjava zašto je napustio HDZ.

‘U isto to vrijeme izjavio sam prvi put na taj način sljedeće: da su te snage u toku rata i nakon rata imale vrlo snažne primjese klerofašističkih elemenata. Svjestan sam činjenice da sam odmah protiv sebe dobio i Crkvu i ostale, ali to me ne interesira. Želim u toj borbi ne pobijediti, nego želim izvesti i moj narod i Bosnu i Hercegovinu na put koji je moguć. Te fašiste trebate kazniti i ja ću reći koje su to snage’, navodi Prlić.

U nastavku iskaza Prlić govori kako je izgledala spirala zločina u BiH, pokušavajući sebe izuzeti od krivnje: ‘Nisam bio politički vođa, nisam pripadao vojnoj vlasti, nisam imao nikakvu ulogu u civilnoj izvršnoj vlasti’, objašnjavao je istražiteljima Prlić.

Kad se govori o vojnoj vlasti, mislim da je sve vrlo jasno napisano i ne treba dodatno objašnjenje, dodao je.

Prlić je tokom, ali i poslije rata obnašao niz odgovornih funkcija u hrvatskim i zajedničkim strukturama vlasti u BiH.

Između ostalog, bio je predsjednik HVO-a – vrhovnog izvršnog, upravnog i obrambenog organa Herceg-Bosne, a bio je i predsjednik vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Bio je također potpredsjednik vlade i ministar obrane Bosne i Hercegovine, a u toj vladi bio je zamjenik predsjednika i ministar obrane od 1994. do 1996., a ministar vanjskih poslova BiH od januara 1996. do februara 2001. Potom je nakon neuspjeha na izborima u HDZ-u osnovao Proeuropsku stranku i doživio potop na izborima.

Prlić je s petoricom bivših čelnika Herceg-Bosne – Brunom Stojićem, Milivojem Petkovićem, Slobodanom Praljkom, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem – u haškom pritvoru od 5. aprila 2004. godine.

Prvostepenom nepravomoćnom presudom Prliću je izrečena kazna od 25 godina zatvora, Stojiću, Praljku i Petkoviću 20, Ćoriću 16 i Pušiću od 10 godina zatvora.

(Kliker.info-Tportal)

Prlić je tokom, ali i poslije rata obnašao niz odgovornih funkcija u hrvatskim i zajedničkim strukturama vlasti u BiH.

Između ostalog, bio je predsjednik HVO-a – vrhovnog izvršnog, upravnog i obrambenog organa Herceg-Bosne, a bio je i predsjednik vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Bio je također potpredsjednik vlade i ministar obrane Bosne i Hercegovine, a u toj vladi bio je zamjenik predsjednika i ministar obrane od 1994. do 1996., a ministar vanjskih poslova BiH od januara 1996. do februara 2001. Potom je nakon neuspjeha na izborima u HDZ-u osnovao Proeuropsku stranku i doživio potop na izborima.

Prlić je s petoricom bivših čelnika Herceg-Bosne – Brunom Stojićem, Milivojem Petkovićem, Slobodanom Praljkom, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem – u haškom pritvoru od 5. aprila 2004. godine.

Prvostepenom nepravomoćnom presudom Prliću je izrečena kazna od 25 godina zatvora, Stojiću, Praljku i Petkoviću 20, Ćoriću 16 i Pušiću od 10 godina zatvora.


ŠOKANTAN VIDEO Prlić u Haagu: HDZ i HVO su klerofašisti! - Maxportal

///////////////////////

Jadranko Prlić: HDZ i HVO su klerofašisti! Kaznite ih! - YouTube

///////////////////

ŠOKANTAN VIDEO Prlić u Haagu: HDZ i HVO su klerofašisti! Vi ih ...


/////////////////////
////////////////////////

SVE OBJAŠNJENO: Kultna snimka stara više od 25 godina otkriva da ipak ne govorimo istim jezikom!

SVE OBJAŠNJENO: Kultna snimka stara više od 25 godina otkriva da ...

///////////////////////////

///////////////////////
////////////////////


Amerikanci brži od Putina: Američki Senat ratifikovao Protokol o punopravnom ulasku Crne Gore u NATO ?

U američkom Senatu ratificiran je Protokol o prijemu Crne Gore u NATO.Devedeset sedam senatora je glasovalo za, a dva protiv. Za ratifikaciju Protokola bila je potrebna dvotrećinska većina. Ratifikaciju je podržalo 97 [...]

///////////////////////

Stratfor prognoza za Balkan : Rusija drma osinje gnijezdo, sprema se ...

29.03.2017.

AMERIČKI SENAT RATIFIKOVAO PROTOKOL O PUNOPRAVNOM ULASKU CRNE GORE U NATO ?

Amerikanci brži od Putina: Američki Senat ratifikovao Protokol o punopravnom ulasku Crne Gore u NATO ?

Mart 29. 2017.


U američkom Senatu ratificiran je Protokol o prijemu Crne Gore u NATO.Devedeset sedam senatora je glasovalo za, a dva protiv. Za ratifikaciju Protokola bila je potrebna dvotrećinska većina. Ratifikaciju je podržalo 97 senatora dok su republikanci Rand Paul i Michael Lee protiv.

Procedura predviđa da sada svoj potpis na odobrenje Sjedinjenih Američkih Država da Crna Gora postane dio Alijanse treba da stavi američki predsjednik Donald Trump., javlja RTCG.

Mala, ali geopolitički važna

Protokol je do sada ratifikovan u 27 parlamenata zemalja članica NATO-a, dok se ubrzo okončanje ratifikacije očekuje i u Španiji.Republikanski senator Michael Lee, na početku današnje rasprave, kazao je da se protivi širenju NATO-a.

“Ne vidim kako će prijem Crne Gore, koja ima malu vojsku, manje vojnika nego pojedini naši distrikti policajaca, doprinijeti jačanju kolektivne bezbjednosti”, rekao je Lee.

On je dodao da nije dovoljno jak argument pojedinih senatora, da bi SAD trebalo da podrže članstvo Crne Gore, samo jer se tome protivi Rusija.

“Crna Gora će biti članica NATO-a, ali nadam se da će nova administracija razmotriti reformu Alijanse”, poručio je Lee.

Demokratska senatorka Jeanne Shaheen kazala je da SAD moraju podržati članstvo Crne Gore zbog veće bezbjednosti u Evropi i smanjenju ruskih aspiracija.

“Priznajem da je Crna Gora mala zemlja, ali geopolitički izuzetno važna. Njenim članstvom skoro sve države koje imaju izlazak na Jadransko more biće članice Alijanse čime se jačaju južne granice tog saveza”, rekla je Shaheen, ocjenjujući da će prijem Crne Gore ojačati stabilnost na Balkanu.

Ona je navela da je Rusija pokušala da izvede državni udar u Crnoj Gori i da smijeni legitimno izabranu Vladu.Shaheen je dodala da žali što Protokol nije usvojen ranije u Senatu.

Ostalo još posla, napredak dovoljan

Demokratski Senator Chris Murphy kazao je da je ubijeđen da će NATO biti snažniji ukoliko mu se pridruži Crna Gora.

“Iako je mala zemlja pozicija Crne Gore vrlo je značajna. Crna Gora je napravila veliki napredak u bezbjednosnom sektoru i oblasti vladavine prava. Ministarstvo odbrane je modernizovalo Vojsku. Ostalo je još posla koji će biti urađen kada se Crna Gora priključi Alijansi”, dodao je Murphy.

On je dodao da mu je drago što će Senat podržati proširenje NATO-a ogromnom podrškom.

“Ulazak Crne Gore važan je i zbog daljeg jačanja stabilnosti Balkana, pogotovo ako se ima u vidu da Rusija želi da destabiluzije taj region, kako bi stvorila krizu u Evropi i za NATO”, naveo je Murphy, dodajući da su ruski državljani pokušali državni prevrat na dan parlamentarnih izbora.

SAD, kako je dodao, moraju pojačati prisustvo na Balkanu, jer je, tvrdi on, Trumpova administracija ostavila taj region u vakuumu.

“Bez novih projekata za jačanje stabilnosti i demokratije na Balkanu, taj prostor na neki način bi bio prepušten Rusiji”, smatra Murphy.

Republikanski senator iz Ohia Rob Portman kazao je da crnogorske institucije nijesu idealne, ali da je napravljen dovoljan napredak za članstvo u Alijansi.Senator Ron Johnson ocijenio je da je Crna Gora pokazala posvećenost NATO-u, poručujući da će učlanjenje doprinijeti daljem razvoju stabilnosti Evrope.

“Crna Gora je pokazala i posvećenost razvoju međunarodne bezbjednosti jer je učesnik mirovne misije u Avganistanu. Nije bilo tako davno kada je Balkan bio nestabilan, ali sada kada su Hrvatska, Slovenija, Albanija a ubrzo i Crna Gora dio Alijanse, stvari se mijenjaju”, kazao je Johnson i poručio da SAD moraju poslati poruku kako Rusija ne može uticati na proširenje Alijanse.

(Kliker.info)

///////////////////////////

///////////////////////////

DOKUMENT KOJI JE PODIGAO PRAŠINU I PRIJE OBJAVLJIVANJA: Pročitajte Deklaraciju o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca

DOKUMENT KOJI JE PODIGAO PRAŠINU I PRIJE OBJAVLJIVANJA ...

//////////////

BURNA RASPRAVA U NARODNOJ SKUPŠTINI: Poslanici PDP-a iz arhive izvukli zaboravljenu deklaraciju SNSD-a (pročitajte kako se Dodik 2003. zalagao za evropski put BiH)

BURNA RASPRAVA U NARODNOJ SKUPŠTINI: Poslanici PDP-a iz ...

28.03.2017.

TUŽITELjSTVO U HAGU TRAŽI BIVŠIM ČLANOVIMA HERCEG-BOSNE 225 GODINA ZATVORA

ZADNJI DAN ŽALBENE RASPRAVE "PRLIĆU I OSTALIMA": Tužiteljstvo traži 225 godina zatvora, ljutitom Prliću oduzeta riječ!

Prlića, kojim je sam iznosio svoj prigovor na zahtjeve Tužiteljstva, predsjedavajući Vijeća je upitao da li je on pravnik, na šta je Prlić odgovorio da nije pravnik, ali da je predavao na Pravnom fakultetu


ZADNJI DAN ŽALBENE RASPRAVE 'PRLIĆU I OSTALIMA': Tužiteljstvo traži 225 godina zatvora, ljutitom Prliću oduzeta riječ!
http://kliker.info/v2/wp-content/uploads/2017/03/sestorka6.jpg

Posljednjeg dana rasprave pred Žalbenim vijeće Haškog suda  u predmetu "Jadranko Prlić i ostali" Tužiteljstvo je zatražilo veću pojedinačnu kaznu za svakog od šestorice Hrvata koji su presuđeni u prvostupanjskom postupku. Umjesto 111 godina, koliko im je izrečeno u prvostupanjskoj presudi, Tužiteljstvo traži da im ukupna kazna bude čak 225 godina.

Kako je kazala tužiteljica Laurel Baig, provostupanjska presuda nije obuhvatila odgovornost Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Brune Stojića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića za tzv.
"udruženi zločinački poduhvat 3", koji podrazumijeva da su okrivljenici morali pretpostaviti kakve će biti posljedice "udruženih podihvata 1 i 2 (koje su, prema optužnici, osmislili Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko) čiji je cilj bio pripajanje dijelova BiH Hrvatskoj.

Nakon obraćanja Tužiteljstva, Žalbenom vijeću su se trebali obratiti odvjetnici optuženih, međutim njihovo obraćanje je ostalo u sjenci svađe Jadranka Prlića sa članovima Žalbenog vijeća koji su mu na kraju
oduzeli riječ zbog, kako su kazali, nepoštivanja pravne procedure.

Prlića, kojim je sam iznosio svoj prigovor na zahtjeve Tužiteljstva, predsjedavajući Vijeća je upitao da li je on pravnik, na šta je Prlić odgovorio da nije pravnik, ali da je predavao na Pravnom fakultetu, političku ekonomiju.

Nakon što mu je nekoliko puta sugerirano da poštuje pravnu proceduru, Prlić je rekao: "Ja samo želim da pomognem Žalbenom vijeću". 

Na to mu je oštro odgovoreno u ime Žalbenog vijeća: "Nismo se razumjeli, Vi ste ovdje da pomažete sebi, a ne nama, gospodine Prliću!"

U raspravu se uključio i Theodor Meron, član Žalbenog Vijeća, koji je kazao da petočlano Vijeće određuje pravila u ovoj sudnici, sviđalo se to nekome, ili ne.

Nakon toga je oduzeta riječ Jadranku Prliću.

(S.B.)













28.03.2017.

DA JE JAVNOST SVJESNA KAO ŽELjEZNIČARI NE BI NAM KRAJ NI BIO

Da je javnost svjesna kao željezničari ne bi nam kraj ni bio

Ljupko Mišeljić

Autor
28.3.2017. 



Da je javnost svjesna kao željezničari ne bi nam kraj ni bio

foto: srna

/////////////////////////

Možda bi se u nekom stadiju promišljanja moglo konačno zaključiti da ta naša inertnost i sposobnost furioznog komentarisanja iz vlastite udobnosti najviše govori da smo svoju kritičku misao i svo promišljanje koje bi prije nje trebalo provesti, u magnovenju prodali upravo za vreću mekinja – kvazirevolucionarnih, ali ipak narativno jestivih.

Ako je vjerovati Miletu Kekinu kad pjeva “nije sve tako sivo dok imaš s nekim otić na pivo”, onda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku život nije uopšte siv. Svakog dana, bez obzira kog problema i u kom resoru da se dohvati on ima s kim da popije i s kim da se ispriča. Kritički duh bez promišljanja doveo je do toga da će stigmu nositi onaj ko se s Dodikom sastane, ili koga Dodik umiri, a ne Dodik – jer na Dodika smo ipak navikli, je li, pa mu se može, a od željezničara nismo očekivali da će tako olako dozvoliti obmanu. Ko je ovdje zapravo u obmani i kako?

Srećom ili nažalost, jasno je da se danas u cijelom simulakrumu značenja i označenog više ne može sa sigurnošću tvrditi je li u rečenici „Milorad Dodik, predsjednik RS“. Tako je Dodiku pošlo za rukom da u miru i mirnodopskim uslovima funkciji predsjednika eniteta pridoda skup ovlasti despota, o čemu najbolje svjedoče njegova česta gostovanja među sirotinjom rajom koja globa davati ne može a pritom ne prima nikakve materijalne naknade za svoj rad, u kojima Dodik despotski i po principu „riječ-djelo“ rješava sve probleme za koje on ispostavi da su bitni. Tako je bilo i u slučaju štrajka željezničara. Trenutno, mnogo nam je bitnije što Milorad Dodik, pored Vlade Republike Srpske i svih osamnaest ministara, uključujući i primadonu izvršne vlasti Cvijanović, odlučuje šta je bitno a šta nije, nego što nešto rješava. Jer, bez obzira na ovlasti predsjednika entiteta, on svakako treba nešto i da riješi, ali Ustava mi i Svetog trojstva nivoa vlasti, on nije taj koji može da odlučuje šta je najpreče. Pogotovo ne kada odluke o načinu raspodjele narodnog budžeta i sudbini narodnih željeznica donosi preplaćen narodnim novcem, od koga svake godine sebi uredno povećava budžet kabineta. Opšteprihvaćeno mišljenje ostalo je nekako ovako: na Dodika smo naviki, i znamo šta će kada uraditi, ali radnici na čiju smo intertnost takođe navikli i u ratu i u miru i u protestima i u štrajku krivi su što nisu ispunili naša očekivanja.

Štrajk željezničara i način na koji je završio, posmatrajući tradiciju entitetske revolucionarnosti i solidarnosti i tradicionalno shvatanje i gledanje politike kroz političare, pokazao je samo dvije stvari: kolika je realna moć predsjednika Dodika i koliko smo zaista šuplji. Semantički, moglo bi se reći da je izreka „kupio nas je za mekinje“ dobila vjerodostojan obris na pojavnoj ravni stvarnosti. No izostaje bitnost – da nas neko kupi, moramo se i prodati: strahu ili kritici bez nepromišljanja.

U kulturi političkog straha i mehanizama odbrambenog stava, najrealniji primjer autoriteta je koliko se nekoga plašimo i bojimo, ali ne koliko se boji opet taj obični građanin, nego onaj privilegovani. Recimo, ministar saobraćaja i veza Neđo Trninić, koji je po okončanju štrajka 21. marta prije nego je predsjednik Dodik garantovao da će se u Željeznicama postupati u korist radnika najavio sankcionisanje onih koji su štrajkovali, a poslije Dodikovog oglašavanja u Dnevniku Plus RTRS-a rekao da su radnici Željeznica štrajk obustavili zbog reputacije i poštovanja prema predsjedniku Dodiku, i zbog njegovog autoriteta.

Udobnost kritičkog nepromišljanja

Ta izjava nije ni ignorantna ni beznačajna, jer ako ministar koji ima potpuni legitimitet da upravlja resorom koji je povjeren osim ako se drugačije ne dogovori sa premijerkom mijenja svoje stavove i zaključke nakon oglašavanja predsjednika, zašto tek željezničari ne bi mogli svoje zahtjeve i štrajkovanje prilagoditi odlukama predsjednika? Stav je legitiman, ali legitimnost ima i druga strana priče, koje se nismo ni sjetili, a glasi ovako: gdje su oni koji sude onda kad je trebalo ustati? Gdje je kritika i pozivanje na odgovornost stvarno odgovornih na javnim funkcijama, i zašto se naš gnjev prema sistemu koji radnike izrabljuje pretočio u gnjev prema radnicima?

U cijeloj priči o rješavanju spora željezničari-sindikati-Željeznice-Ministarstvo-Vlada, Dodika nema ni u jednom čimbeniku niza, pa tako nećemo biti maliciozni i reći da jeste upravo u svakom, iz samo dva razloga: ko jeste u svakom nije ni u čemu kako valja; i drugo – ovakav zaključak uopšte nije maliciozan. Vratimo se predsjednikovim ustavnim ovlastima: predsjednik RS, prema prvoj svojoj nadležnosti, predstavlja Republiku. I to što se kao predsjednik na štrajku željezničara pojavio tek osamnaesti dan štrajka, ujedno i 11 dana nakon isteka roka za isplatu dugovanja, pet dana blokiranja pruge i 12 dana štrajkovanja glađu Čedomira Kneževića, o predstavljanju Republike Srpske mnogo govori. Ali još više govori o namjerama i načinu ophođenja vlasti RS prema radnicima, pokazujući izvjesnu percepciju njihove bitnosti establišmentu, a kada se priloži i Dodikov autoritet koji zrači i realnu i simboličku moć, onda vidimo sliku njegovog stava o građanima Republike Srpske uopšte.

Vaskolika javnost, pogotovo na društvenim mrežama, podigla se protiv odluke željezničara da okončaju štrajk nakon kafe, rakije i februarske plate od predsjednika – za koju su govorili da je uslov prestanka štrajka i danima prije –a da pritom niko od nas nije dane i noći provodio s njima, pritiskao vlast da riješi probleme, javno zagovarao novu sistematizaciju u Željeznicama ili „širio misao“ o broju radnika koji je tamo zaposlen kroz dosadašnje predizborne kampanje po odlukama SNSD-a i DNS-a.
Niti je iko javno zagovarao ostavku ministra Neđe Trninića, koji i sam strahuje od svake predsjednikove izjave i koji se u medijima pojavi samo kad zaposli nekog člana porodice u kakvom javnom preduzeću. Zatim ni ostavku kompletnog rukovodstva Željeznica koje imaju 250 miliona maraka dugovanja i nisu pozitivno poslovale od 2006. godine. Pa niko na koncu nije ni podsjetio da je u tom preduzeću zaposleno 3500 ljudi, od kojih je hiljadu došlo kroz raznorazne predizborne kampanje voljom DNS-a i SNSD-a, i da se uprkos tolikom ljudstvu putnički saobraćaj odvija od Novog Grada do Doboja, a da cijena povratne karte na relaciji Banjaluka – Sarajevo košta oko 52 KM. Kao ni da Banjaluka ima šest skretničara, od kojih samo dvojica dolaze na posao.

To što se nismo sjetili da i sami govorimo o Željeznicama, ili nismo bili dovoljno hrabri ili zainteresovani da rasvjetljavamo šta se dešava u tom javnom preduzeću, najviše govori o našoj spoznaji i nivou kriitke. Izgleda da je legitimno je kriviti radnike koji, istina, jesu za nekoliko toplih obroka, regresa i jedne plate ugrozili svoju budućnost, ali ta legitimnost izgleda ne podrazumijeva da se okrive oni koji u ime naroda raspolažu narodnim budžetom i narodnim Željeznicama. Ministru Neđi Trniniću opet ćemo u narednom periodu spočitavati to što je zaposlio suprugu u Geodetsku upravu u Srebrenici, a svu odgovornost za katastrofalno stanje Željeznica RS – za koje je najviše odgovorna uprava – zaboravićemo, do nekih sljedećih protesta ili štrajka.

Unatoč, uspjeli smo osuditi radnike koji nisu imali drugu opciju osim prekida štrajka jer je najveći dio njihovih uslova ispunjen – a i da nije, ipak nemaju drugu opciju zaposlenja, niti infrastrukturu i društvenu solidarnost na koju mogu računati za veće i dugotrajnije pobune, bez da smo prozvali najodgovornije i uticali da se oni aktiviraju. Možda bi se u nekom stadiju promišljanja moglo konačno zaključiti da ta naša inertnost i sposobnost furioznog komentarisanja iz vlastite udobnosti najviše govori da smo svoju kritičku misao i svo promišljanje koje bi prije nje trebalo provesti, u magnovenju prodali upravo za vreću mekinja – kvazirevolucionarnih, ali ipak narativno jestivih.

 zamisli.ba












28.03.2017.

VIJEĆE MINISTARA BiH PODRŽALO ZAKON O AKCIZAMA: MINISTRI IZ SAVEZA ZA PROMJENE GLASALI PROTIV

VIJEĆE MINISTARA BiH PODRŽALO ZAKON O AKCIZAMA: Ministri iz Saveza za promjene glasali protiv

Predloženim izmjenama zakona predviđa se povećanje akciza na gorivo za 15 feninga po litru, što je bio jedan od uvjeta za nastavak aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom.



VIJEĆE MINISTARA BiH PODRŽALO ZAKON O AKCIZAMA: Ministri iz Saveza za promjene glasali protiv

Članovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine podržali su na današnjoj sjednici  Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama, nezvanično se saznaje u Vijeću ministara.

 

Kao što je već poznato, predloženim izmjenama zakona predviđa se povećanje akciza na gorivo za 15 feninga po litru, što je bio jedan od uvjeta za nastavak aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom.

 

Nakon što je 24. marta istekao rok za ispunjavanje obaveza za nastavak aranžmana, MMF je taj rok produžio do 31. marta.

 

Iako za Nacrt zakona nisu glasali ministri iz Savez za promjene, predložene izmjene i dopune Zakona o akcizama usvojene su zahvaljujući glasovima bošnjačkih i hrvatskih ministara.

 

"Vijeće ministara BiH je usvajanjem ovog seta zakona uradilo svoj dio posla u ispunjavanju preduslova za nastavak aranžmana sa MMF-om. Ovi zakoni poslani su u parlamentarnu proceduru", kazao je predsjedavajući Denis Zvizdić.

 

On je dodao kako se nada da će oba doma Parlamenta BiH u skorije vrijeme zakazati sjednicu kako bi bili stvoreni realni uslovi za realizaciju i implementaciju aranžmana sa MMF-om.

 

"Ovaj zakonj je prošao većinom glasova, jasno je da smo Crnadak i ja glasali protiv. Podržavamo reformski put BiH, ali tražili smo da se kroz novi namet od 15 feninga proizvede i ostvari minimalni nivo zaštite za najugroženije, poljoprivrednike", kazao je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović.

 

Šarović je ponovio da su ministri iz Saveza za promjene tražili uvođenje kategorije plavog dizela, i da se od 15 feninga nameta, tri ili četiri feninga odvoje u budžete entiteta, te da se ovaj novac da poljoprivrednicima, kako bi se ublažile posljedice adaptacije.

 

Državni ministar financija Vjekoslav Bevanda je rekao da je Nacrt zakona dobar i da su ispunjeni uvjeti za drugu tranšu kredita MMF-a.

"Entiteti i Distrikt Brčko će dobiti drugu tranšu kredita, imamo ugovoreno i u fazi dogovoranja oko 800 milijuna za cestogradnju, prvenstveno za autoput. Budući da su napravljene analize i pokazano je da oni ne mogu izdržati kreditna zaduženje, to ne ide za krpljenje nikakvih rupa nego na račune cesta i autocesta i taj novac će biti korišten za vraćanje kredita i nove radove", smatra ministar Bevanda.

/////////////////////////

///////////////////////////

/////////////////////////

//////////////////////////

'PRVI PAPAK' NAPUŠTA BROD KOJI TONE: Vojin Mitrović istupio iz kluba SNSD, Adam Šukalo prelazi u PDP

'PRVI PAPAK' NAPUŠTA BROD KOJI TONE: Vojin Mitrović istupio iz ...

////////////////////

POTOMCI SLAVNIH BOSANACA I HERCEGOVACA: SDP BiH predstavio nove članove, Džemala Bijedića i Mehmeda Pozderca - 2

POTOMCI SLAVNIH BOSANACA I HERCEGOVACA: SDP BiH ...

 ///////////////////////////////////
  Selektor Baždarević o ključevima za Rusiju : Želim da uvijek našu majicu natopimo znojem i da svi za BiH igramo
28.03.2017.

SUMLjIV MIRIS NA GROBU

Govno na grobu


Viktor Ivančić

Autor
25.3.2017. 



Image result for viktor ivančić

//////////////////////

Da, ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu je govno na grobu. I svi koji se 22. travnja tamo zateknu, da prema strogim nalozima državnoga protokola uzmu učešće u ritualu lažnog oplakivanja, morat će dobro začepiti nos da ne osjete njegov smrad

Zamislimo da se kojim slučajem na vlasti zatekne radikalno orijentirana grupacija koja bi dio svoga prevratničkog programa realizirala i tako da na ulazu u Spomen područje Jasenovac istakne poveću tablu s natpisom: ‘Zabranjen ulaz psima i političarima!’ Taj bi potez, dakako, bio grozan, oživio bi duh u kojem je djelovao nekadašnji logor i pokazao do koje mjere može biti odvratna ljudska mržnja prema plemenitome četveronožnom biću kojemu se u boljim vremenima tepalo da je ‘najbolji čovjekov prijatelj’.

S političarima stvari stoje nešto drugačije. Otvoreno pismo što ga je članovima PEN-a i Hrvatskog društva pisaca uputio književnik i nakladnik Nenad Popović nije, razumljivo, izazvalo gotovo nikakve javne reakcije. Podsjećajući na činjenicu da koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj već drugu godinu zaredom ne želi sudjelovati u ‘službenoj’ – odnosno državnoj – komemoraciji 22. travnja u Jasenovcu, autor pisma poziva kolege da zauzmu stav prema kojemu židovske općine treba podržati ‘i, štoviše, apelirati na službena državna tijela i stranke da zbog toga odustanu od te komemoracije’.

Naglašavajući da solidarnost i sućut ne mogu podrazumijevati ‘političku ekonomiju emocijama’, da nečije tugovanje ne smije biti ‘predmet trgovine’ i ‘dogovaranja uvjeta’, da se ‘ne može na jedno oko tugovati, a na drugo namigivati’, Popović zaključuje kako je ‘pogreb na koji neće doći baš djeca i obitelj umrlih bespredmetan i nakaradan’, a isto vrijedi ‘i za mise zadušnice, kadiše i slična okupljanja iz žalosti’. Utoliko: ‘Dvogodišnji nedolazak Židova na tugovanja i to nad konkretnim žrtvama 22. travnja u Jasenovcu pretvorio je komemoraciju u apsurd.’

Kroz taj se apsurd ceri i paradoks demokracije kao takve, kada na vlast bivaju izabrane političke formacije koje simpatiziraju strahovladu NDH i relativiziraju njene zločine. ‘Ono što dosta nas građana smatra terorom većine, odnosno teroriziranjem, sijanjem straha’, piše Nenad Popović, ‘aktualno nudi samo jednu opciju: da se barem zaštiti prostor tuge Jasenovac. Da se zatraži, predloži, zamoli one koji ne osjećaju apsolutnu sućut za žrtve, one koji gaje simpatije ili imaju razumijevanja za ubojice, da tamo ne dolaze – barem ne kad se oplakuju žrtve.’

A samo malo dalje, savršeno svjestan činjenice da je njegov apel ples na oštrici iluzije, da je ‘prostor tuge Jasenovac’ odavno bez zaštite, da ni prijedlozi ni zamolbe ne mogu uroditi plodom, rezignirano završava: ‘Najmanje što možemo učiniti je da ostavimo političare da 22. travnja tamo odu sami. A mi, svaki za sebe ili već kako, možemo tamo otići bilo kad. Spomen područje otvoreno je 365 dana u godini.’

U normalnoj bi zemlji Popovićevo pismo – budući da postavlja moralno pitanje najvišega reda: Kakav je stvarni smisao državne komemoracije kojoj odbijaju prisustvovati potomci žrtava i predstavnici nacionalnih skupina koje su ustaškim pogromom najviše pogođene? – izazvalo duboku nelagodu i vjerojatno poslužilo kao povod za ozbiljnu javnu debatu u kojoj ne bi nedostajalo ni strasti ni katarzičnih momenata. Ali Hrvatska nije normalna zemlja, točnije – Hrvatska je zemlja normalizirane nenormalnosti.

Budući da je riječ o uhodanoj rutini, posve je izvjesno da ni ona granitna ploča s ustaškim pokličem na dječjem vrtiću u Jasenovcu do 22. travnja neće biti uklonjena, da toga dana osim predstavnika Židova u Spomen području neće biti ni predstavnika Srba i antifašističkih organizacija, a to znači da će u podnožju Bogdanovićeva spomenika biti upriličena (možda pod režijskom palicom Kreše Dolenčića?) nova seansa komemorativne opscenosti, nešto nalik pogrebnoj ceremoniji u kojoj ‘službeni’ svećenik, umjesto da pognute glave mrmlja molitvu i škropi prizorište svetom vodicom, ima zaduženje posrati se na grob.

Da, ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu je govno na grobu! I svi koji se tamo zateknu, da prema strogim nalozima državnoga protokola uzmu učešće u ritualu lažnog oplakivanja, morat će dobro začepiti nos da ne osjete njegov smrad. Nije, uostalom, nevažna zadaća na stvari: preko ‘službene’ komemoracije žrtvama ustaškoga logora smrti – bez prisustva Židova, Srba i antifašista, ali uz napadnu blizinu nacističke parole – obnovit će se cinički potencijal hrvatskoga društva, organizirat će se nova runda treninga za kolektiv koji se duhovno razvija i snaži, te sve jasnije shvaća da pravu prodornost tekućem fašizmu osigurava tek njegova antifašistička poza.

Većina nazočnih, istini za volju, neće imati ni dišnih ni njušnih problema. Lako je moguće da se na žalobnom teferiču ukaže premijer, kojemu ustaški pozdrav na mjestu ustaškoga stratišta ima ‘dvostruku konotaciju’ i predstavlja ‘delikatno pitanje’. Možda će tu biti i njegov džepni ideolog, koji u svome pamfletskom knjižuljku slini nad inspiratorom rasnih zakona u Trećem Reichu. Možda će se pojaviti ministar policije, koji postrojavanje crnokošuljaša u centru Zagreba smatra svetkovinom demokracije. Možda će na gvozdenim štiklama umarširati predsjednica Republike da provjeri da li publika skandiranjem i podizanjem desnica u zrak pridonosi ‘veličanstvenoj atmosferi’. Možda će iza nekog žbuna trijumfalno likovati sam donedavni ministar kulture, za kojeg su logorski čuvari bili ‘heroji, mučenici i šehidi’…

Svi će oni svečano odverglati propisane količine ispraznosti, naštimati tronute izraze na facama, lansirati svoje fraze po okolnim travnjacima, a ako raspoloženje bude na nivou, možda će u Spomen području ostati do večeri, dočekati zalazak sunca, da se osvjedoče kako pod rumenim nebom i škrtom iluminacijom jasenovački cvijet poprima konture smokvina lista.

Nema te savjesti, solidarnosti, ljudske suosjećajnosti ili očajničkog poziva Nenada Popovića koji će hordu političara spriječiti da halapljivo pohrli na teren gdje se, prostituiranjem ‘prostora tuge’, ostvaruje izgledan politički profit. Nema ni sumnje da će im se s druge strane granice, u Donjoj Gradini, pridružiti srpski partneri, s jednakom ambicijom i suprotstavljenom perspektivom, pa će već po tradiciji gubernator iz Banja Luke za šest do sedam puta uvećati broj onih nad čijim kostima nariče i začiniti to s nekoliko muklih zakletvi. Šugavi hrvatski revizionizam i srpska žrtvoslovna pornografija još jednom će se – pod nadzorom državnih protokola – uzajamno kapitalizirati i ovjeriti buduću plodnu suradnju.

Moglo bi se reći da balkanske političke bande i njihove intelektualne posluge, vodeći računa o oblikovanju tzv. kolektivnih memorija u što izdašnije resurse, nastoje utvrditi koncentraciona sjećanja, mentalne teritorije ograđene bodljikavom žicom unutar kojih će sve biti podređeno udarničkoj proizvodnji mita o veličini i bezgrešnosti nacije, gdje će se kreativno, bez ikakva obzira prema činjenicama, vlastiti zločini brisati a žrtve multiplicirati, dok o poštivanju kućnoga reda i sankcioniranju izroda koji krše imperative krvi i tla brine osoblje raspoređeno u mitraljeskim gnijezdima. Radi toga njihova hodočašća u ‘prostor tuge’ nisu motivirana pijetetom, već nagonima hijena.

Tako će hrvatska cinična zajednica, uz državne zastave, bogato aranžirane vijence, počasnu gardu, bolno zavijanje trube i govore ovlaštenih bezdušnika, ‘službeno’ obilježiti 22. travnja, s figom u džepu i govnom na grobu, a ovo će samo provizorno zaudarati u Jasenovcu, jer pravi izvor smrada leži u državnome vrhu i jedinstvenome rodoljubnom srcu nepregledne mase poklonika.

Onaj tko bi – bilo kojim raspoloživim sredstvima, uključujući ona fizička – balkanskoj političkoj bandi onemogućio pristup mjestima masovnih stradanja, zavrijedio bi moju doživotnu zahvalnost. Bio bih čak spreman u znak poštovanja prestati pisati novinske izlišnosti. Ovo je ionako samo sljedeći u nizu uzaludnih tekstova. Jedini njegov cilj je da pruži podršku građaninu Popoviću i, ukoliko je to uopće moguće, razblaži očaj njegove usamljenosti.

portalnovosti.com











27.03.2017.

KAKO SE STVARALA RS - STUDIJA SLUČAJA UBISTVA MIODRAGA ŠUŠNICA 1. DIO

Kako se stvarala RS – studija slučaja ubistva Miodraga Šušnice 1. dio

Slobodan Vasković

Autor
27.3.2017. 



Kako se stvarala RS – studija slučaja ubistva Miodraga Šušnice 1. dio


/////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor, ubijen je 10.04.1992. godine u kafiću “Kajak” u Banjaluci. Šušnica je, iako penzionisan, radio za DB Srbije. Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su dvije osobe, Vladimir Todić i Neven Laka, tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su to učinili.
.....................................
...............................................

Zločin sa kojim su kriminalizirali Muslimane i Hrvate, a zatim ih počeli proganjati

Ubistvo Miodraga Šušnice, policijskog inspektora – dokumenti

piše: Slobodan Vasković

glas srpske

Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor, ubijen je 10.04.1992. godine u kafiću “Kajak” u Banjaluci. Šušnica je, iako penzionisan, radio za DB Srbije.

Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su dvije osobe, Vladimir Todić i Neven Laka, tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su to učinili.

Nikada nisu rasvijetljeni ni motivi ubistva. Pripremajući ovaj tekst, u razgovorima, su se iskristalisala dva povoda ubistva Šušnice, kao i nesporna činjenica da je tog dana postojala svjesna i organizovana namjera likvidacije određenih lica. I da je ta namjera, u svoj svojoj monstruoznosti, sprovedena u djelo.

1) Šušnica je “ubijen greškom”, a ubice su imale namjeru da likvidiraju druga lica, Muslimane i Hrvate, za koje se tvrdilo da “nabavljaju oružje, dilaju drogu, rade za SDA i Aliju izetbegovića”.

2) Šušnica je bio otpočetka ciljana meta ubica, kako bi se Bošnjaci (Muslimani) i Hrvati u Banjaluci optužili da stoje iza njegove likvidacije i kako bi nakon toga uslijedila odmazda.

glas srpske demanti

Zagovornici ovog motiva navode da je zbog toga kao datum ubistva izabran 10. april, dan osnivanja NDH-a, kako bi se optužbe protiv banjalučkih Muslimana i Hrvata što jače naglasile.

Kao dokaz za svoje tvrdnje podastiru Ultimatum organizatorima ubistva, koji je objavila “Srpska protivteroristička grupa” u listu “Glas”, dan nakon ubistva, 11.10.1992. godine.

U tom saopštenju se tvrdi da je “zločin počinila muslimansko-hrvatska mafija iz Banjaluke”.

Nakon ultimatuma “Srpske protivterorističke grupe”, listu su se javili prozvani braća Beganović i braća Kindić i negirali bilo kakvo učešće u likvidaciji Šušnice.

Kako god, nema dileme da je riječ o ratnom zločinu, a ubistvo inspektora Šušnice poslužilo je da se otpočne/nastavi sa likvidacijom nesrba.

Ubistvo Šušnice se ne tretira kao ratni zločin i to je još jedan u nizu apsurda vezanih za ovaj teški i nekažnjeni zločin.

Činjenica je i da nadležne institucije RS nisu uradile ništa da bi zločin rasvijetlile; Štaviše, uradili su posve suprotno – učinili sve da zločin zataškaju.

Cilj mi je da se ovaj ratni zločin, kao i svi drugi ratni zločini i zločini, rasvijetli i da oni koji su učestvovali u njemu odgovaraju.

U dalje tekstu navodim detalje izjava onih koji su priznali da su ubili Šušnicu, ali nisu za to odgovarali, potom izjave svjedoka i drugih lica povezanih na bilo koji način sa ovim slučajem.

Objavljujem i najvažnije dokumente koji se tiču ubistva Miodraga Šušnice i detalja iz istrage.

Zapisnik o uviđaju – 10.04.1992. g. povodom ubistva Miodraga Šušnice, koje se desilo u 20 časova i 30 minuta istog dana, ispred kafića “Kajak” u Banjaluci, od strane nepoznatih lica.

zapisnik o uvidjaju strana1

Ubistvo je izvršeno u Banjaluci, u naselju Borik, u ulici Save Kovačevića, ispred kafića “Kajak”, vlasništvo “Kajakaškog kluba” Banjaluka, koji se nalazi sa desne strane gledano iz pomenute ulice, navodi se u Zapisniku.

Kafić je od ulice udaljen 12 metara, a ispred njega nalazi se pokrivena terasa na kojoj su pronađene čahure raspoređene sve do ulaznih vrata, u dužini od 8,60 i u širini od 3,20 metara.

Na istom mjestu pronađene su i košuljice zrna, čelična jezgra zrna, a  ispred samog ulaza u kafić veća lokva krvi od ubijenog, navodi se u Zapisniku.

Tragovi krvi pronađeni su i od ulaznih vrata prema trotoaru. Takođe su pronađene čahure i ispod nivoa terase u drugoj etaži.

U Zapisniku je navedeno da je od ukupnog broja pronađenih čahura, njih 15 bilo puščane, kalibra 7,62 mm, 6 čahura su kratka devetka i jedna čahura pištoljska 7,65 mm.

zapisnik o uvidjaju strana 2

Prilikom obdukcije ubijenog, u njegovoj odjeći pronađena su dva zrna i to jedno kalibra 7,65 mm (pištoljski) i jedno kalibra 7,62 (puščani).

Na samom ulazu u kafić od pucnjave je oštećen viseći sto, a ispod praga je pronađena košuljica od zrna metka, kao i ispred kafane. Tragovi oružja pronađeni su i na desnoj strani zida u kafiću.

Prilikom uviđaja radnici policije sa mjesta ubistva pokupili su čahure, ali nisu uzimali tragove krvi smatrajući da to nije bilo potrebno i da su ti tragovi sigurno bili od poginulog, navodi se u Zapisniku o uviđaju koji je potpisao istražni sudija Mirko Dabić, 10.04.1992. u 22 časa.

Zapisnik o sudsko-medicinskom pregledu/11.04.1992.

Prilikom obdukcije utvrđeno je da na području glave postoji ustrelna rana u području zatiljka. Na lijevoj strani leđa pronađene su tri rane, koje po svojim karakteristikama odgovaraju izlaznim strijelnim ranama i dvije koje odgovaraju ulaznim strijelnim ranama.

obdukcioni nalaz 1

Ulazna strijelna rana pronađena je i na prednjoj strani trbuha, iznad lijeve prepone. Prilikom obdukcije utvrđeno je da je Šušnica imao prostrijelnu ranu i u području desne nadlaktice, dvije prostrelne rane u području desne podlaktice, kao i da mu je pogođena desna šaka. Jedna ustrelna rana pronađena je i u području lijeve nadlaktice, kao i na području lijevog lakta, a pogođen je i u području debelog mesa.

Prilikom pregleda u odjeći ubijenog su pronađena dva projektila.

Ustanovljeno je da je Šušnica imao 17 strijelnih ozljeda u području glave, grudnog koša, trbuha i ekstremiteta.

Uzrok smrti teško oštećenje mozga i unutrašnjih organa zbog više strijelnih ozljeda na glavi i tijelu, navodi se u obukcionom nalazu koji je potpisao dr Sead Jusufbegović, specijalista sudske medicine.

Krivična prijava, 30.04.1992. godine

CSB Banjaluka, 30.04.1992., Višem javnom tužilaštvu Banjaluka podnio je krivičnu prijavu protiv nepoznatih izvršilaca ubistva Miodraga Šušnice.

krivicna prijava

“Dana 10.04.1992. oko 20 sati trojica nepoznatih muškaraca su došli u gostionu Kajak, popili piće i otišli. Nakon desetak minuta ponovo su ušli u gostionu i jedan od njih je u ruci držao automatsku pušku, a jedan je prišao Šušnici Miodragu i pozvao ga da izađe  s njim ispred gostione, što je Miodrag i učinio. Za to vrijeme, dvojica muškaraca su izašli na druga vrata iz gostione i odmah po izlasku uperili oružje u Miodraga, jedan automatsku pušku, a drugi pištolj, te ispalili više hitaca koji su Miodraga pogodili u predjelu glave i grudnog koša. Od zadobijenih povreda Šušnica Miodrag je na putu do bolnice umro, navodi se u krivičnoj prijavi koju je potpisao tadašnji načelnik CSB Stojan Župljanin.

Službena zabilješka povodom informativnog razgovora sa Darkom Janjićem, konobarom u kafiću “Kajak” – 14.04.1992. godine

U Zabilješci se navodi da je u kafiću Kajak u vrijeme kada je ubijen Šušnica bilo desetak gostiju, ali da je primijetio da za jednim stolom sjede trojica mladića. On je posvjedočio da je primijetio da sva trojica mladića “intenzivno” razgledaju sve goste u sali i za šankom. Još je rekao da u trenutku kada je iz kancelarije izašao Šušnica, prošao ispred šanka i ušao u salu gdje je stao u blizini bilijara, za viseći sto, trojica mladića su platili piće i napustili kafić. Janjić je rekao da nije vidio čime su i u kojem pravcu otišli.

sluzbena zabiljeska janjic darko

Nakon njihovog odlaska Šuletu (Šušnici, op.aut.) prilazi Medo, nešto mu šapuće na uho, a potom Šušnica i Medo izlaze iz kafića i odlaze u pravcu autopraonice. Nakon što su se vratili u Kajak, Šušnica je stao kod vrata kancelarije, a Medo ispred vrata WC-a i obojica su gledali vani kroz ulazna vrata.

“Nakon pet do deset minuta poslije izlaska vraćaju se dvojica mladića u salu i jedan drži u ruci automatsku pušku okrenutu prema podu”, naveo je Janjić. Rekao je da je tada naplaćivao piće i da su u tom trenutku mladići izašli u baštu kafića. Nije vidio trećeg mladića, ali je potvrdio da je čuo pucnjavu u trenutku kada je Šušnica izašao iz šank sale. Zbog pucnjave je legao na pod.

U toku večeri u kafiću je bio i Beganović Rešad, potvrdio je Janjić i naveo da je Beganović “pola sata prije pucnjave” napustio kafić.

On je još rekao da je vidio kako je Medo poslije pucnjave pobjegao kroz prozor WC-a, a jedan mladić preko balkona.

Izjavu od Janjića je uzeo Milorad Jelisavac, inspektor.

Službena zabilješka uzeta od Laka Nevena, zvanog Laki, 01.10.1993. godine 

Neven Laka bio je pripadnik nastavnog centra “Alfa” Vojske RSK.

sluzbena zabiljeska laka neven 1

Laka je tokom saslušanja ispričao da je krajem marta 1992. godine koordinirao vojnom obukom na Manjači i da je u to vrijeme kontaktirao sa Kriznim štabom Banjaluke, koji je, kako je istakao, “imao zamisao da se pohvata muslimanska mafija u Banjaluci”.

“Ja i moje kolege Todić i Pajdić, pošto smo bili nepoznati u gradu, bili smo angažovani na tim  poslovima. Zadatke smo primali od Kriznog štaba, odnosno od Pantelije Damjanovića, Neše Stevandića i Neše Kajkuta.

U konkretnom slučaju mi smo imali zadatak da po bilo koju cijenu razbijemo tu mafiju, bilo da ih pobijemo ili da ih pohvatamo, to jest lišimo slobode”, rekao je tokom saslušanja Laka i dodao da su od Kriznog štaba dobili podatke “da su oni glavni finansijeri Alije Izetbegovića, da imaju lanac poker aparata, da rasturaju drogu, da naoružavaju muslimane…”.

“Mi smo spisak tih lica dobili od Pante Damjanovića i taj spisak smo donijeli i sada, a sjećam se da na spisku imaju Izet i Reško Beganović, Medo i još nekoliko lica kojih se sad ne mogu sjetiti. Takođe smo za ta lica dobili fotografije iz SUP-a koje je donio jedna inspektor kojem ne znam ime, ali bih ga prepoznao kada bih ga vidio”, rekao je Laka.

sluzbena zabiljeska laka neven 2

On je dodao da su dobili i podatke gdje se te osobe nalaze, kuda se kreću, ističući da je Krizni štab imao grupu koja je pratila ta lica.

“Kada smo taj zadatak dobili bili smo u Hotelu Bosna i pored nas trojice, mene, Pajdića i Todića kao izvršilaca, bili su prisutni Panto, Nešo Stevandić i Nešo Kajkut i tada smo od Pante i Stevandića dobili zadatak da ih uhvatimo ili likvidiramo, a Stevandić je rekao da ne biramo sredstva, čak je rekao da pucamo zoljom u kafić gdje se oni nalaze, bez obzira na ostale prisutne, što mi, naravno, nismo prihvatili”, ispričao je Laka.

Prema njegovim riječima, te večeri, nešto prije mraka, jedan od mladića koji je bio u grupi koja je pratila ta lica, obavijestio ga je da se oni nalaze u kafiću Kajak, odnosno da se tamo nalaze “Reško i Medo i još neki njegovi ljudi”.

“Odmah nakon toga smo angažovali vozača i krenuli smo u pravcu Kajaka. Ne sjećam se imena tog vozača, ali to zna sigurno Nešo Stevandić. Nas trojica bili smo u civilu i bili smo naoružani, ja i Pajdić pištoljima, a Todić automatskom puškom”, rekao je Laka.

Laka je ispričao da su po dogovoru prvo ušli u kafić “kako bi snimili situaciju”, posle čega su izašli napolje i dogovorili se kako da izvedu likvidaciju.

Prema njegovim riječima, njih trojica su upali u kafić i zaprijetili da niko ne mrda, nakon čega je nastalo komešanje. Laka tvrdi da je primijetio kako Šušnica gura Reška na neka sporedna vrata, nakon čega je krenuo prema njima, zbog čega, kako je naveo, oni nisu bili u prilici da krenu za Reškom.

Laka tvrdi da je zaustavio Šušnicu i pitao ga zašto je Reška izbacio na sporedni ulaz, a da je Šušnica tražio da se predstave. Naveo je da je Šušnici pokazao službenu legitimaciju koju mu je on potrgao iz ruke, a potom izvukao pištolj, repetirao ga i uperio mu u čelo.

Šušnica je, kako je ispričao Laka, tražio da odu do telefona, kako bi provjerio njihov identitet.

“Ja sam mu na to rekao da neću do telefona i da baci pištolj. Ponovio sam tri četiri puta da baci pištolj. To isto mu je rekao i Todić i rekao je da broji do tri i da će nakon toga pucati. Todić je počeo brojati i čim je on počeo brojati, ja sam napravio iskorak u desno nakon čega se čuo rafal, pošto je Todić odmah otvorio vatru”, rekao je Laka i ustvrdio da u to vrijeme nije znao o kome se radi i da nije smio rizikovati da pođe do telefona na čemu je Šušnica insistirao kako bi provjerio njihov identitet.

“Šušnica je posle pucnja pao i ja sam se sageo i uzeo mu iz ruke svoju službenu legitimaciju i njegov pištolj i odmah smo krenuli prema autu”, rekao je Laka.

Nakon ubistva Šušnice, Laka, Todić i Pajdić odlaze u restoran “Zelengora” na Laušu “da popiju piće”, a odatle u hotel “Bosna” gdje se sastaju sa Pantelijom Damjanovićem, Nenadom Stevandićem i Nešom Kajkutom.

“Prvo nam je Kajkut rekao da smo ubili pogrešnog čovjeka, to jest da smo ubili Srbina koji je bio policajac u penziji. Mi smo tražili da se to odmah riješi, ali je Stevandić rekao da se to ne može iz određenih razloga i da će to sve leći. Ja sam se s njim sporječkao, ali me je on odveo samog u jednu sobu i rekao mi je da je najbolje da nestanemo iz Banjaluke i odemo u Knin. Ja sam mu tada dao pištolj od Šušnice, a on je rekao da će ga baciti u dvorište džamije Ferhat pašine i sve namjestiti da izgleda kao obračun bandi. Rekao nam je tada da je on (Šušnica, op.aut.) sarađivao sa muslimanima”, ispričao je Laka.

sluzbena zabiljeska todic vladimir 1

Sutradan su otišli u Knin, a uskoro su obaviješteni da ne bi bilo dobro da više dolaze u BiH.

“Nakon toga ja sam uglavnom bio na ratištu i nekoliko puta sam navraćao u Banjaluku, a kako sam saznao kolike je dimenzije poprimio taj slučaj, ja i Todić smo sami došli u Banjaluku da to riješimo, jer smo mi u stvari insistirali da se to odmah riješi”, navodi se u Službenoj zabilješci razgovora sa Lakom koju je potpisao Dragomir Jovičić, ovlašteno službeno lice.

Službena zabilješka uzeta od Vladimira Todića, 30.09.1993. g. 

Todić je u svom iskazu rekao da je u prvoj polovini aprila 1992. došao u Banjaluku gdje je sreo momke iz Crvenih beretki, koje je poznavao odranije, a među kojima je bio Nenad Stevandić, Sejmanović zvani Šubara, Danko Kajkut i drugi…

Prema njegovim riječima, oni su ga pozvali da s njima ode u hotel “Bosnu”, gdje upoznao Panteliju Damjanovića.

sluzbena zabiljeska todic vladimir 2

“Crvene beretke su odrađivale neke poslove, pa sam i ja išao po njihovom pozivu i radi radoznalosti da vidim kako to oni rade. Radilo se o pretresima određenih prostorija, gdje su postojala saznanja za rasturanje i podjelu oružja muslimanima”, ispričao je Todić.

On je još rekao da je jednog dana Pantelija Damjanović njemu i Laki “predložio jedan posao”.

“Posao se odnosio na hvatanje lica koja rasturaju oružje muslimanima i sakupljaju novac za muslimane. Sjećam se da je Panta nabrojao pet ljudi, a kada sam mu rekao da iste ne znam on je obećao da će do naveče nabaviti njihove fotografije”, ispričao je Todić.

Todić je rekao da su mu dostavljene fotografije Izeta Beganovića, Reška Beganovića, Ranka Stanivukovića zvanog Medo, Nermina Mešinovića i Adnana Pehlivanovića.

Njegov iskaz o događajima u Kajaku identičan je Lakinom.

“Vidio sam da je pištolj malo odvojen od sljepoočnice, te da su tijela razmaknuta oko 50 cm, te da taj momak u jednoj ruci drži službenu legitimaciju od Lake i gleda, a drugom i dalje drži uperen pištolj Laki u glavu. Tada sam upozorio tog momka da ću brojati do tri, te da do tada spusti pištolj i krenuo u odbrojavanje. Kada sam izbrojao do tri, taj momak je i dalje držao pištolj kolegi Laka Nevenu uperen u sljepoočnicu i ja sam sa kuka iz automatske puške otvorio vatru po tom momku. Dok je padao prema zemlji, ja sam još pucao. Mislim otprilike da sam tad ispucao oko 17 metaka. To znam po dužini rafala koji sam ispalio”, opisao je Todić kako je ubio Miodraga Šušnicu.

sluzbena zabiljeska todic vladimir 3

On je, kao i Laka, identično opisao događaje posle ubistva, navodeći da su se tokom večeri u hotelu “Bosna” našli sa Nenadom Stevandićem, koji im je, kako je istakao, rekao da su ubili pogrešnog čovjeka.

Naglasio je i da je Stevandić rekao da će iskonstruisati priču o “obračunu bandi”, a da će Šušnicin pištolj baciti u dvorište Fehadije.

“Laka mu je dao pištolj i rekao da obriše tragove s pištolja. Prethodno, prije davanja pištolja, mi smo insistirali, a naročito Laka da se prijavimo nadležnim organima, to jest da se to riješi, ali je Stevandić rekao da za to nema potrebe, te da će oni sve to srediti i da je pokojnik svakako sarađivao sa Beganovićima. Objasnio nam je da ih prati godinu dana, ali bez rezultata, što ukazuje da su ga kupili”, rekao je Todić.

On je naveo da je po povratku u Knin o svemu obavijestio svog šefa Karana i dao mu sve kopije kartona.

“Jedno izvjesno vrijeme ja o tom nisam ni razmišljao, jer su mi stvorili predstavu o tom inspektoru kao saradniku muslimana, ali kad sam čuo da je bio pravi čovjek i Srbin, ja sam ga počeo sanjati i to me stalno proganja”, rekao je Todić u svom iskazu.

Dodao je da je, u međuvremenu, od Lake dobio informaciju da im iz Banjaluke prijete likvidacijom.

“Želim da se ovo riješi i da sa sebe skinem opterećenje koje me prati”, rekao je Todić.

Izjavu je uzeo inspektor Drago Jević.

Službena zabilješka povodom informativnog razgovora sa Nenadom Stevandićem, 06.10.1993. godine

Nenad Stevandić u svom iskazu navodi da je u aprilu 1992. u Banjaluci sreo Nevena Laku i Vladimira Todića, koje je poznavao od ranije.

sluzbena zabiljeska stevandic nenad 1

Ispričao je i da su u tom periodu “Crvene beretke” bile locirane u hotelu “Bosna”, ali da Todić i Laka nisu bili u toj formaciji niti su bili pripadnici “SOS”-a, koji su, kako je rekao, obilazili punktove i kontrolisali blokadu grada.

“Lično sam bio angažovan na prevenciji mogućih sukoba u gradu i neutralisanju eventualnih neprijateljskih grupa među Hrvatima i Muslimanima. Tu su često spominjani braća Beganović, za koje sam lično znao da naoružavaju Muslimane”, rekao je Stevandić.

Prema njegovim riječima, u noći kada je ubijen Šušnica, on je bio angažovan na lokalitetu Tranzit-Pobrđe, gdje je “postojala sumnja da će stići i biti podijeljeno oružje Muslimanima”.

“Po našem povlačenju iz akcije u noćnim časovima saznao sam da se dogodilo ubistvo u kafe baru Kajak. Nisam siguran da li sam te noći ili sutradan saznao ko je navodno izvršio to ubistvo. Znam da sam u toku noći saznao da je ubijen Šušnica, kojeg sam lično poznavao i sa njim sarađivao. U kontaktu sa Todićem i Lakom sam ih obavijestio da je Šušnica policajac koji je sto posto radio za Srbe”, naveo je Stevandić, dodajući da se ne sjeća kada su i gdje Todić i Laka otišli poslije ubistva.

sluzbena zabiljeska nenad stevandic 2

U svom iskazu Stevandić navodi da se uopšte ne sjeća da su mu Todić i Laka dali Šušnicin pištolj.

“Sjećam se da je Laka imao pištolj Zastava 7,62 mm i nisam siguran da li je imao i CZ 99, kao i drugo naoružanje, to jest automatske puške”, naveo je Stevandić.

Još je kazao da je posle tog događaja vidio Nevena Laku u Banjaluci, ali da nisu pričali o Šušnicinom ubistvu.

“Bio sam upoznat da su matične jedinice Lake i Todića obaviještene o tom događaju. Lično nisam nikad bio siguran šta se stvarno dogodilo”, rekao je Stevandić.

Izjavu je uzeo inspektor Drago Jević.

Službena zabilješka o saslušanju Pantelije Damjanovića, sastavljena 01.10.1993. godine

“Što se tiče konkretnog slučaja, ja ne znam baš mnogo, ali mogu da kažem da je ono što ja znam to da sam kao domaćin u hotelu Bosna tamo bio stalno prisutan i tako sam bio upoznat i sa formiranjem formacije Crvene beretke”, rekao je Damjanović u svom iskazu.
sluzbena zabiljeska pantelija damjanovic

On je naveo da su “Crvene beretke” imale zadatak “da se čiste pojedini muslimani koji su se bavili naoružavanjem i sličnim radnjama te su smatrani neprijateljem”.

Naveo je da mu je poručnik Ratić dao slike nekih lica koja su bila interesantna s tog aspekta, a da je on te slike predao “ovim momcima koji su prihvatili da izvrše čak i likvidaciju pojedinih lica”.

“Dakle, ja sam im samo dao slike, ali nikakve zadatke nisam izdavao nikome niti sam zato bio kompetentan, ali sam sigurno bio prisutan kada su oni dobijali zadatke. To veče kad se desilo ubistvo, koliko se sjećam, jedan od tih momaka je navratio u hotel, ali ja se ne sjećam da sam sa njim išta razgovarao”, rekao je Damjanović.

On tvrdi da je tek nakon sedam dana saznao da su oni ubili Šušnicu.

“Ne sjećam se od koga sam to saznao, ali znam da je neko od momaka u hotelu rekao – eto ubiše pogrešnog čovjeka, te sam ja tako i saznao”, naveo je Damjanović, dodajući da više nije vidio Laku i Todića.

izvjestaj javnom tuzilastvu 1

Službenu zabilješku napravio je inspektor Dragomir Jovičić.

Krivična prijava za ubistvo

CSB Banjaluka 30.09.1993. godine odredio je pritvor Vladimiru Todiću i Nevenu Laki zbog postojanja osnova sumnje da su 10.04.1992. godine ispred kafe bara “Kajak” ubili, pucnjem iz automatske i pištolja, Miodraga Šušnicu.

Dva dana poslije, 02.10.1993. CSB Banjaluka podnio je Izvještaj o otkrivanju izvršioca krivičnog djela ubistva Miodraga Šušnice. Izvještaj je podnesen protiv Vladimira Todića, Nevena Lake i Mirka Pajdića.

izjestaj javnom tuzilastvu 2

“Iz prikupljenih podataka i obavještenja postoje osnovi sumnje da su prijavljeni dana 10.04.1992. godine, oko 20 sati u Banjaluci, ispred kafe bara Kajak, pucnjem iz automatske puške i pištolja, lišili života Šušnicu Miodraga, čime su počinili krivično djelo ubistva.

Izvještaj je potpisao načelnik CSB Stojan Župljanin

Obustavljanje istrage

Jagoda Šušnica, supruga Miodraga Šušnice, 18.01.1996. godine dobila je dopis od istražnog sudije Slobodana Milašinovića da je obustavljena istraga protiv Vladimira Todića, Nevena Lake i Mirka Pajdića, koji su bili osumnjičeni za ubistvo njenog supruga.

U dopisu se navodi da je istraga obustavljena 01.12.1995. godine, jer je Javni tužilac odustao od krivičnog gonjenja.

Dalji događaji

Istraga o ubistvu Miodraga Šušnice pokrenuta je ponovo 2004. godine, kada je saslušana njegova supruga Jagoda.

Nju je saslušao Vlado Jovanić, inspektor, ali sve je ostalo na tom.

dopis o obustavljanju istrage

Jagoda Šušnica je tada izjavila da joj je Nebojša Pantić, koji je bio Javni tužilac, u neformalnom razgovoru rekao “da su bile privedene ubice mog supruga i da je bio pokrenut istražni postupak i da je istražni sudija Maca Kapisoda vodila istražni postupak. Zatim je rekao da on kao Javni tužilac smatra da nema dovoljnio dokaza za pokretanje krivičnog postupka”.

“Nije mi poznato zašto je uopšte pominjao sve te stvari, jer ga ja o tome nisam ništa pitala. Mnogo poslije razgovora sa Pantićem od strane Tužilaštva na našu adresu stigla je koverta sa jednim papirom na kojem je pisalo da je postupak protiv tih lica obustavljen zbog nedostatka dokaza”, navela je Šušnica u iskazu datom 2004. godine.

Advokat Živko Bojić, zastupnik porodice Šušnica, podnio je u aprilu 2013. godine Republičkom tužilaštvu RS pritužbu na rad Okružnog tužilaštva Banjaluka kako bi se postupak nastavio i ubice konačno bile privedene pravdi.

prituzba porodice na rad tuzilastva

“Od početka je postupak opstruisan, u čemu su učestvovali mnogi od dijela rukovodilaca u CJB Banjaluka do jednog broja uticajnih ljudi u Banjaluci, da bi se završilo sa opstrukcijom nekih zaposlenika u Tužilaštvu. Naknadnim saznanjima došli smo do informacija da u pomenutom KU 87/92 imaju otisci prsta koji su izvršioci ostavili na licu mjesta, a koji su uviđajem pronađeni, kao i svjedočenja očevidaca, a čak i priznanje izvršilaca koji su upućivali na motiv i organizatore”, naveo je Bojić.

Mahmut Švraka, Glavni republički tužilac, obavijestio je porodicu Šušnica da je povodom njihovih pritužbi na zakonitost rada Okružnog tužilaštva Banjaluka u krivičnom predmetu ubistva Miodraga Šušnice “preduzeo mjere i radnje radi obezbjeđenja efikasnosti i zakonitosti postupka u označenom predmetu u okviru svojih ovlašćenja, slijedom čega će Okružno tužilaštvo u Banjaluci o ishodu postupka obavijestiti podnosioca”.

Potpisnik ovih redova je 22.09.2015. godine uputio dopis Okružnom tužilaštvu u Banjaluci sa sledećim pitanjem:

Molim da mi odgovorite da li Okružno tužilaštvo Banja Luka vodi istragu o ubistvu Miodraga Šušnice. Šušnica, koji je bio inspektor MUP RS, ubijen je 10. aprila 1992. godine, pred kafe barom „Kajak“ u Banjaluci. Odgovorite mi u kojoj je fazi ta istraga i da li očekujete skoro hapšenje ubica i naručilaca tog ubistva?

odgovor republickog glavnog tuzioca

“U vezi sa pitanjem obavještavamo Vas, da je Osnovno javno tužilaštvo Banja Luka dana 06.10.1993.godine, stavilo zahtjev za sprovođenju istrage  istražnom sudiji Osnovnog suda u Banja Luci, protiv tri lica sa inicijalima T.V.,L.N. i P.M., zbog krivičnog djela ubistvo iz člana 36 stav 1 KZRS–Poseban dio, počinjeno na štetu Miodraga Šušnice.

Istraga je vođena do 1995. godine, kada je Osnovni javni tužilac u Banja Luci  odustao od krivičnog gonjenja.

Istražni sudija Osnovnog suda u Banja Luci dana 01.12.1995.godine,  donio  je rješenje o obustavi istrage protiv tri lica.

Obavjest o obustavi istrage dostavljena je supruzi oštećenog Miodraga Šušnice, Jagodi Šušnica koja je obavijest primila dana 26.01.1996. godine. Supruga oštećenog imala je zakonsku mogućnost da u roku od 8 (osam) dana preuzme, nastavi krivično gonjenje ali ona to nije učinila”, odgovorio mi je Želimir Lepir, glavni okružni tužilac.

Ostale izjave svjedoka

sluzbena zabiljeska  tamburic milenko 1

sluzbena zabiljeska tamburic milenko 2

sluzbena zabiljeska sejmanovic radomir

sluzbena zabiljeska smajic samir

sluzbena zabiljeska veric drazen

Porodica odbila da se ime Miodraga Šušnice upiše na spomen ploču poginulim pripadnicima CJB Banjaluka

dopis porodice MUP 1

dopis porodice MUP 2











27.03.2017.

PROLjEĆE U HRVATSKOJ

Proljeće u Hrvatskoj


Marin Jurjević

Autor
27.3.2017. 



Proljeće u Hrvatskoj
Foto: Flickr

,,,,,,,,,,,,,,,,,,

I  zaista, nema nikakve sumnje, proljeće je stiglo u Hrvatsku. Kad će više to ljeto?!

“Proljetna saborska škola”

Proljeće je stiglo i u Hrvatski Sabor.  Navijestio ga je notorni Stevo, alias Stiv, Culej, jedinstveni  primjerak neumornog “croatobrana”. On je na treći dan novopridošlog  godišnjeg doba usred Sabora  spomenuo jednu ljetnu školu: “Korčulansku ljetnu školu” (kako je on rekao: “seminar”) gdje su se, valjda, “sumnjiva domaća lica” već tada (šezdesetih godina prošlog stoljeća) nalazila s predstavnicima SANU (Srpska Akademija Nauka i Umetnosti) i “nešto kuvali” protiv  interesa Lijepe Naše. I tako se ovaj unikatni “Hrvatice i Hrvati” narodni zastupnik direktno svojom glavom zaletio u samo središte suvremene filozofske  misli.

stevo-culej

Foto: Goran Ferbežar/PIXSELL

Da podsjetimo: “Korčulansku ljetnu školu” (uobičajeno zvanu “filozofskom”) osnivaju Rudi Supek i Milan Kangrga (izvorno Supekova ideja rođena početkom šeztedesetih godina u Lumbardi na Korčuli ). Već na “generalnu probu”  ove škole, koja se održala 1963. godine  u Dubrovniku dolaze Erich  Fromm, Henri Lefebre i Lucien Goldmann. Ona službeno djeluje od 1964-1974. godine kada je zabranjena.  Predstavljala je možda najzanimljivije mjesto okupljanja slobodne, kreativne filozofske, socološke, društvene misli dvadesetog stoljeća na svijetu. Osim najrelevantnijih filozofa, sociologa i predstavnika  tadašnje humanističke misli sa prostora bivše Jugoslavije tamo se okuplja i svjetska elita te misli. Da se podsjetimo Stevu Culeja  tko je sve dolazio i sudjelovao u radu “Ljetne korčulanske škole” – ali iz Svijeta:

ARGENTINA: Jose Sazbon, AUSTRIJA: Eric Heintel, Hans Kochler, Franz Merek, Gunther Nenning, Kurt Rotschild, ČEHOSLOVAČKA: Juraj Bober, Vindrich Fibich, Karel Kosik, Julius Strinka, ČILE: Raul Carlo, BELGIJA: George Goriely, Pierre Joye, Ernest Mendel, FRANCUSKA: Kostas Axelos, Pierre Broue, Daniel Guerin, Lucien Goldmann, Serge Jonas, Henri Lefebre, Annie Kriegel, Serge Mallet, Francis Pithon, Pierre Neville, Jean M. Palmier, Jean Pronteau, Maximen Rubel, ISLAND: Johan P. Arnason, IZRAEL: Shlomo Avineri, ITALIJA: Ernesto Baroni, Lelio Basso, Umberto Cerroni, Lucio Lombardo Radice, Enzo Paci, Dario Rei, Ricardo Quarello, Giuseppe Semerari, Mario Spinella, JAPAN: Shingo Shibata, KEKSIKO: Erich Fromm, NIZOZEMSKA: W. Van Doren, MAĐARSKA: Zador Tordai,  Agnes Heller, Gyergy Markus, Vilmos Sos, Ivan Varga,  NORVEŠKA: Tore Nordestam, Gunnar Skirbeck, H. Skjorvheim, POLJSKA: Leszek Kolakowski, Jan Szewczyk, Stefan Moravski, RUMUNJSKA: Nicolae Bellu, Pavel Apostol. Octavian Chetan, Dragan Stojanovici,  ŠVEDSKA: Pierre Schori, ŠVICARSKA: Arnold Kunzli, SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE: Normman Birnbaum , Wiliam McBride, Domald Borchert, Paul Brocketman, Pete Clecak Robert S. Cohen, Harold Cruse, Fritjof Bergman, Bogdan Denić, Valentin Dusek, A, Moriss Eames, Abraham Edel, George Ficher, Victor Gourevitch, Samuel Gluck, Arnold Kaufman, John Lach, A.W.Levi, Heinz Lubasz, Michael Maccoby, Herbert Marcuse, Norman Meier, Steven Marcus, William Nietmann, Howar L. Parsons, Paul Piccone, Joachim Schumacher, John Sommerville, Robert Tucker, Max Waroffsky, Philip Wiener, Kurt Wolff, VATIKAN: pater Gustav Wetter, VELIKA BRITANIJA: Vic. G. Allen, Sheila Allen, John Berke, Thomas Bottomore, John Lewis, Alfred Sohn-Rettel, VENEZUELA: T.R.Nunez Tenorio, ZAPADNA NJEMAČKA: Hans.Dieter Bahr, Rudolf Berlinguer, Walter Biemel, Ernst Bloch, Heinz Brandt, Iring Fetscher, Helmut Flechtheim, Horst Gizycki, Ernesto Grassu, Jurgen Habermas, Hans Heinz Holz, Werner Hoffmann, Dieter Jahnig, Gers Kalow, Gerd Klaus Kaltenbrunner, Michael Landman n, Wolfgang Leonhard, Hermann Lubbe, Werner Marx, Kurt Roloff , Karl-Heinz Volkmann-Schluck, Hermann Weber, Gerd Eolandt, ISTOČNA  NJEMAČKA (DDR): Erich Hann, Wilhelm Eichhorm.

Sva ova imena saborniku Culeju malo ili ništa ne znače. Uostalom, čovjek je možda mislio da je to bila samo neka domaća  “jugokužina”. Vjerojatno nikada niti za jednoga od njih nije niti čuo. Ali koga briga za to? Pa taj umnik ne zna niti što piše u Ustavu Republike Hrvatske i javno se, usred Sabora, buni što tu neki sumnjivi zastupnici  palamude da Hrvatska vuče svoju državnost još   tamo od one “bivše Hrvatske”. Kakav ZAVNOH, kakav antifašizam, kakve trice i kučine? Hrvatsku je on stvorio….ima nešto više od dvadesetak godina, i kraj priče! A ovi što su se prije toliko godina motali po Korčuli, sve su to……”zavnohaši” pa ma odakle bili.  A proljeće stiglo!

“Antikomunistički barbarus”

I predsjednik HHO (Hrvatski Helsinški Odbor) Ivan Zvonimir Čičak  u “Novom Listu”, jedan dan prije početka proljeća, sumnja da antifašizam uopće postoji. To je, bit će, Staljinova i ničija duga, izmišljotina.  A prava opasnost su “neokomunisti”…ni to nije upitno! Podučava nas kako je “Obersnel frontman neokomunista” u Hrvata danas.  Kaže zapanjeno: “Samo mu je falila toljaga kad smo se sreli…”E ti neokomunistički “toljagaši”, poput riječkog gradonačelnika, prava su opasnost po sve nas. Na predsavljanju knjige svog bivšeg profesora Zvonimira Makocija Čičak je izjavio kako su “idioti poput Picassa i Nerude  glorificirali komunizam”. U “Novom Listu” pojašnjava  da je u istom kontekstu spomenuo i Thomasa Manna 8”da se ne zaboravi” pa dodaje da je i Krleža “na neki način” bio idiot. Stiglo proljeće u Hrvatsku! Culeja bi prošli žmarci od gušta da čuje ove Čičkove riječi..”To Ivane! To! Svaka ti piva!”

Pa čemu se onda čuditi “culejovštini”. I sam biskup Košić uostalom konstatira kako je “Čičak sve bolji” i javno kuka zašto njega i profesora Jurkovića  premijer Plenković nije stavio u onaj svoj Odbor, Komisiju…što li, za “zvizdu petokraku” i “ustaško U”. Tamo bi oni vrijedili  ko suho zlato!

PXL_081215_12366530-656x467

Foto: MARKO LUKUNIC/PIXSELL/

Ajde, ne budimo lijeni, pa nabrojimo još neke “idiote” (“komunjare”)  iz svijeta umjetnosti:

Diego Rivera, Frida Khalo, Alfaro Siqueiros, Clemente Orozco, Vladimir Tatlin, Vladimir Majakovski, Sergei Eisenstein, Vsevold Pudovkin, Makism Gorki, Ilja Erenburg, El Lisitzky, Sergej Prokofjev, George Grosz, Bertold Brecht, Joris Ivens, Paul Eluard, Louis Aragon, Jean-Paul Sartre, Simone de Beauvoir, Marguerita Duras, Doris Lessing, Italo Calvino, Ceasere Pavese, Dario Fo, Bernardo Bertoluchi, Pier Paolo Pasollini, Marco Bellocchio, John Reed, Dalton Trumbo, Woody Guthrie, Pete Seeger, Luis Bunuel, Juan Antonio Barden, Rafael Alberti, Miguel Hernandez, Gabriel Celay, Blas de Otero, Jose Gergamin, Manuel Vasquez Montalban, Luis Bagaria, Joseph Renau, Antonio gades, Francisco Rabal, Juan Diego, Jose Saramango, Vincente Huidobro, Nicanor Parra, Violeta Parra, Victor Jarra, Niclas Guillen, Silvio Rodriguez, Alicia Alonso, Omara Portuondo, Chucho Valdes, Osvaldo Pugliese, Ernesto Sabato, Mercedes Sosa, Atahualpa Yupanqui, Oscar Neimeyer, Alberto Cavalcanti, Cesar Vallejo, Vincente Huidobro, Pablo de Rocka, Francisco Coloane, Jose Baimes, Charles Chaplin, Arthur Miller,  Srieg Larsson, Ray Bradbury, Helen Keller, Orson Welles, Dolores del Rio, Edward Dmytrik, John Huston, William Wyler, Humphrey Bogartt, Lauren Bacall, Gregory Peck, Katharine Hepburn,  Gene Kelly  i “pitaj dragog Boga” tko sve još tu ne bi bio, kada bi mogli pitati  pokojnog Josepha McCarthy-ja  za mišljenje,  koji je čak “na crnu antikomunističku  listu” stavio i jedan kompletan “komunistički crtić”  (The Smurfs – Pierrea Culliforda).

Evo, ovo je samo dio liste  “hrpe idiota”  i to samo iz svijeta umjetnosti. Domaće nismo ni spominjali. Njih svi znaju! Možda bi tu trebalo stavit čak i Ludwiga Van Bethovena jer je i on, komponirao  1083. godine  svoju slavnu 3. Smfoniju  kou je bio posvetio Francuskoj revoluciji odnosno Napoleonu u vremenu dok je on bio samo Prvi Konzul. Nazvao je “Bonaparte”, ali kada se on proglasio Carem bijesno je potrgao njenu prvu stranicu smatrajući da  je s tim potezom pokazao kako “misli da je iznad svih ljudi” i de je “postao tiraninom”.  Kasnije  je ona nazvana Eroica i pod tim je imenom i dan danas poznata. Hm…znači Bethoven je bio nekakav anticarista, bio je revolucionar a sve to jako zaudara na “komunistički idiotizam”, pa je u najmanju ruku i on sumnjiv.  Nema veze,  sto posto sam siguran da je u Hrvatsku stiglo proljeće!

Medicna “ancilla theologiae”

Milan Kujundžić, hrvatski minister zdravstva je par dana nakon početka proljeća na tribini u jednom dominikanskom samostanu u Zagrebu izjavio “kako jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika”.

milan_kujundzic

Foto: www.hrvati.ch

Sada na dugo i široko objašnjava “što je mislio kada je rekao” ali je rekao što je rekao…U to nema nikave  sumnje.  I preživio je. Ni u to nema nikakve sumnje. Ostala su samo neka pitanja poput onog najzagonetnijeg: Kako proljeće utjeće na Hrvate? Evo sad mene punica pita: “A kako ću se ja sad ličit, zete moj, kad nikad nisan bila  virnica? Di ću ja sad pod stare dane u Crikvu?” Pa opet: “A di se bidni likari sad ličidu? Je li i oni gredu u Crikvu na operacjune?” I tako sve do u beskraj. Uzalud joj ja pokušavam objasniti  ministrove mudre riječi – ali sve uzalud jer je on nju skroz naskroz smanta svojim riječima. I ne samo nju. Dvije trećine Hrvatske se hvata za glavu pa i sami popi. Navalili ljudi u crkve po recepte, na preglede! A možda i naš minister, kao  ono Antun Tun, povjeruje na kraju u svoje riječi pa, recimo,  kad ga zaboli zub ode u popa a ne u stomatologa. Tko zna? “A di ćedu sada žene poć rađat?”, pita opet moja neumorna punica a ja joj samo kažem: “Ma oli je to uopće važno, proliće je…Važno je da se dica rađaju a ne di se rađaju! Jel tako?”. “A je, je…stiglo je proliće”, odgovara moja jadna punica a u sebi sigurno  misli: “Jo, kojega san tukca ja dobila za zeta!”

“Nima Splita do Splita”

U Splitu smo dobili sto kandidata za gradonačelnika. Biti će to “proljetni gradonačelnk” jer se bira u petom mjesecu. Među njima je i “Mostov” kandidat Robert Pauletić. On je tri dana nakon početka proljeća objasnio što je njegova “misija”. Čovjek je lijepo rekao: “Moja je misija da svaki Splićanin ima osigurano parkirno mjesto.” Uf, odmah mi je pao kamen sa srca. Sav sam se bio naježio od straha kod pomisli što bi sve mogla biti “misija” ovog kandidata, inače, poznatog  “kvizomana”. Sjetio sam se kako je baš on početkom devedesetih godina “djelovao” u najopskurnijoj tiskovini koja se ikad pojavila u Hrvatskoj. To je bio splistki “ST” (“Splitski Tjednik”) Marinka Božića, nekadašnjeg “partizanskog kroničara” i “antifašističkog autora” koji je, za vrijeme “Juge”,  neumorno  lizao pragove ondašnjeg splitskog SUBNOR-a. To je bio “tjednik potjernica” koji je, između ostalog,  objavljivao izmišljene događaje, intervjue, ali i prave  adrese, telefonske brojeve i “sve što đaku treba” o “udbašima”, “komunjarama”, “jugosalvenčinama”, “domaćim četnicima”, “snajperistima”  itd. Rezultat su bili  eksplozivne naprave bačene na stanove, samoubojstva nevinih, proganjanih  ljudi itd. Naš kandidat za splitskog gradonačelnika surađivao je u tom opskurnom  glasilu kada je za to “trebalo imat želudac”.  “Most” ga je negdje iskopao i postavio čak za zamjenika ministra turizma u svojoj vladi  u veljači 2016. godine  iako je 2008. godine  pisao kako je  napustio jedan hotel na Pagu “već sutra ujutro umisto u sridu kako sam planirao “ jer su u hotelu boravili i gosti iz Srbije. Kasnije je objašnjavao da je to bila “satira”, Jedan moj prijatelj je tada komentirao: “Bit će prije to bila satara a ne satira!”

robertpauletic-1000x600

Foto: via robertpauletic.com

Još ranije, 2005., godine, na svom facebooku je napisao kako je ugledao Japance “danas…ispod Svetog Duje”. Užasnuto je  konstatirao  kako  “u Splitu sve vrvi od Japanaca”. Zamislite samo,  jedna Japanka koju je Pauletić vido nosila je masku na licu pa je naš kandidat za gradonačelnika prestravljen napisao: “…valjda misli da smo mi svi bolesni od gube…Ajde jebi mater japansku! Kako je pisalo na onom grafitu: Japanci, mrš nazad u Kinu”.  To je kasnije proglasio “vicem”. Navikao se čovjek šalit još od vremena “ST”-a. E nije tu kraj našem kandidatu. Kada je SDP pobjedio u Splitu na izborima 2013. godine  naš je “čovik od svita” ili  “svjetski putnik”, kako on rado voli tepat samom sebi, izjavio da je zbog toga “prestao biti građanin Splita, a postao Šibenčanin”. Ali izgleda da ga pametni  Šibenčani nisu htjeli primit u svoj grad pa je još uvijek tu među nama u Splitu i što više, smatra kako je jako  ozbiljan kandidat da postane njegov  “proljetni gradonačelnik”. Eto je i u Split stiglo proljeće.

“Živčani zid”

To da je Ivan Pernar dobrodošla pojava  u političkom životu Hrvatske nema uopće nikakve sumnje, pa ma što tko mislio o njemu. On je svojim nekonvencionalnim ponašanjem i izjavama svih vrsta i o ama baš svemu  barem uzburkao, uznemirio  ustaljenu  hrvatsku političku močvaru i vidi se kako čovjek jednostavno uživa u ekscesu kao političkoj metodi.

61274152-ivan-pernar

Foto: Borna Filic/PIXSELL

Ali varaju se oni koji misle da to ima ikakve veze s anarhizmom. Takvim etiketiranjem Pernara and co. oni koji tako govore samo pokazuju da ni sami ne znaju što je to anarhizam – pošto  je anarhizam  ozbilja politička teorija i praksa duge tradicije i značaja  koja na nikakav način nije istoznačna s onim što rade Pernar i “Živi zid”.  Ali, nema nikakve sumnje da je proljeće stiglo i u njihove redove. Tako je Pernar svojom “proljetnom izjavom”, na jednoj tribini u Rijeci, kako bi u Hrvatskoj trebalo ukinuti izborno pravo svim osobama starijim od 65. godina, jer oni, što bi se narodski reklo, u tim godinama više ne znaju “kuda udaraju” nadmašilo sve, pa i one  najhalucinogenije prostore hrvatske političke zbilje. I  zaista, nema nikakve sumnje, proljeće je stiglo u Hrvatsku.

Kad će više to ljeto?!








27.03.2017.

ARAPSKI INVESTITORI NE ODUSTAJU OD PROJEKATA U BiH

Arapski investitori ne odustaju od projekata u BiH



Samid Sinanović: Predrasude o investitorima iz zaljevskih zemalja u većini slučajeva bazirane su na neistinama

Samid Sinanović: Predrasude o investitorima iz zaljevskih zemalja u većini slučajeva bazirane su na neistinama

//////////////////////

Iako su pojedini mediji pisali da velike grupacije investitora iz zemalja Zaljeva odustaju od milionskih projekata u BiH, čelni ljudi navode kako se radi o nagađanjima koja nemaju utemeljenja. Iz Burjoj Ozone grupacije koja planira investirati 2,2 milijarde eura u projekat gradnje naselja podno olimpijske planine Igman, u sarajevskoj općini Trnovo, ovim povodom oglasiće se uskoro, potvrđeno je za RSE.

S druge strane, projekat luksuznog naselja Poljine Hills u Sarajevu uveliko nastavlja s gradnjom vila čija će ukupna vrijednost iznositi 70 miliona eura, kaže za RSE Samid Sinanović, direktor SHAD Investa, člana Al -Shidi grupacije. ​

RSE: Da li se odustalo od gradnje projekta Poljine Hills?

Sinanović: Od projekta Poljine Hills se, itekako, ne odustaje. Projekt ide svojim tokom. Laička posjeta gradilištu pokazuje jedan živ tempo realizacije projekta, a treba imati u vidu da mi tek sada ulazimo u građevinsku sezonu. Pogotovo će u narednom periodu sama dešavanja na gradilištu mnogo više govoriti od bilo kojeg intervjua. Dakle, podcrtavamo: projekt ide svojim tokom, ne odustaje se od njega, niti se radi neka redefinicija projekta u bilo kojem smislu.

Gradnja naselja Poljine Hills

Gradnja naselja Poljine Hills

RSE: Koliko je zapravo vrijedan taj projekat i kada se očekuje njegov završetak?

Sinanović: Projekt je podijeljen u više faza. Jedna faza, koju mi interno nazivamo prvom fazom, sastoji se od 211 urbanih vila sa pratećim sadržajima, kao što su bazeni, velnesi, fitnesi, restorani i čitav niz servisnih sadržaja koji treba da omoguće lagodan, normalan i život po nekakvim mjerilima savremenog trenda življenja stanovnicima projekta. Vrijednost tog dijela je oko 70 miliona eura. Drugi dio projekta, druga faza, sastoji se od deset stambenih zgrada, dakle kolektivno stanovanje, sa 256 stambenih jedinica, od dvosobnih stanova do penthausa sa privatnim bazenima. Vrijednost tog dijela projekta je oko 60 miliona eura, a također je opremljen pratećim servisnim sadržajima.

Ovakva podjela projekta povlači za sobom i podjelu u rokovima, tako da bi prvi dio, faza A, projekt individualnog stanovanja, trebao biti pušten u funkciju krajnjem korisniku krajem ove godine, dok je useljavanje budućih vlasnika u stanove kolektivnog stanovanja u zgradama, planirano krajem 2018. godine. Tako je najavljeno i držimo se tih rokova.

Što se tiče projekta Poljine Hills, dodatno treba naglasiti da, za razliku od nekih projekata s kojima se često stavljamo u komparaciju, projekt Poljine Hills je prvenstveno namijenjen tržištu – mislimo i na domaće kupce i na povratnike u Bosnu i Hercegovinu, naše uspješne poslovne ljude koji imaju namjeru da se vrate i daju doprinos našoj ekonomiji pokretanjem i posla i mijenjanjem adrese stanovanja, a naravno i stranim kupcima koji imaju namjeru kupovati nekretnine u Bosni i Hercegovini. Dakle, nismo jedan od onih projekata koji je isključivo namijenjen ovom ili onom tržištu. S te strane ubijeđeni smo da projekt Poljine Hils nema konkurenciju na našem tržištu, kao projekt koji je koncipiran po principu compounda, ograničenog pristupa, vrlo visokog nivoa sigurnosti i privatnosti.

Budući izgled naselja Poljine Hills

Budući izgled naselja Poljine Hills

RSE: Kada je riječ o investiranju imate li namjeru nastaviti i kakva su vaša saznanja o odustajanju stranih investitora od velikih projekata u BiH?

Sinanović: Ja mogu govoriti o grupaciji Al-Shidi. Predstavljam kompaniju Shad invest koja je dio te grupacije, tako da se o drugim projektima i investicijama ne bih usudio govoriti da ne bih bio pogrešno shvaćen. Što se naše grupacije tiče, poznato je da se ovih dana približava šesti rođendan funkcionisanja u punom kapacitetu hotela Bristol, koji je jedna od akvizicija naše grupacije i prvi brendirani posljeratni hotel na našem tržištu, zatim Sarajevo City Centar (SCC), koji je prethodnog vikenda proslavio treći rođendan. U završnim fazama smo kada je u pitanju poslovna kula SCC-a, a uskoro će javnost bit informisana i o novom brendu hotelskih lanaca kojeg ćemo uvesti u projekt hotela SCC. Tu je i projekat Poljine Hills, a naša grupacija ima i mnogo interesantnijih projekata koji će našem tržištu biti jako zanimljivi.

RSE: Koliko je teško investirati u BiH, pogotovo ljudima iz zemalja Zaljeva, s obzirom na predrasude koje ih prate?

Sinanović: Jako je teško i prepuno izazova općenito u bilo kom smislu invetsiranja bilo da se radi o kapitalu koji nema porijeklo u BiH ili je domaći kapital. Opet važi činjenica da je zakonska regulativa i procesi vezani za prostorno plansku dokumentaciju, izdavanje dozvola, otvaranje firmi i sve što čini proces investiranja jako izazovan i nalazi se na niskom stepenu razvoja, čak i u usporedbi sa susjednim zemljama. Kada dodamo i predrasude o investitorima iz zaljevskih zemalja, predrasude koje su u većini slučajeva bazirane na neistinama i površnom tumačenju stvari, naravno da je teško i izazovi su veći i teže ih je prevazići.











27.03.2017.

VIKTOR IVANČIĆ: REGIONALNE PORETKE NE VRIJEDI "ŠMINKATI" , TREBA IH POTPUNO DOVESTI U PITANjE

Viktor Ivančić : Regionalne poretke ne vrijedi “šminkati”, treba ih potpuno dovesti u pitanje

Mart 27. 2017.

Da li je ispravna teza da je prosječan čovjek s ovih prostora desnih političkih shvatanja, ako gledamo rat, ovo što je došlo poslije, a i današnju kompoziciju vlasti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, ili ga jednostavno pokušavaju usmjeriti desno?

Ja nisam neko ko bi previše isključio narode iz cijelih priča, međutim, ne treba bježati od odgovornosti tzv. ljevice. Ako govorimo o tim lijevim političkim elitama, na gotovo svim nivoima oni su sabotirali nekadašnje lijeve ideale. Prihvatili su neoliberalni koncept kao ekonomsku priču, prihvatili su nacionalizam kao društvenu priču, s tim da je službena ljevica imala iluziju, bar u Hrvatskoj, a tako je slično vjerujem i u drugim zemljama, da može ljudima ponuditi neku soft građansku verziju nacionalizma. Nikad nije išla na to da destruira sam temelj nacionalizma, da se tako konfrontira s njim te patriotsku matricu izbaci iz igre. Za to prije svega mislim da je odgovornost tzv. ljevice ogromna, jer je ona cijelu priču odvela udesno. Mi danas, bar u Hrvatskoj, nemamo lijevu alternativu, ne mogu SDP u Hrvatskoj smatrati ljevicom.

Izvlačiti kasnije tezu da su ljudi na ovim prostorima predestinirani desno, mislim da bi bilo malo nategnuto, jer se još sjećam kad je umro Tito da su sa zagrebačkog željezničkog kolodvora odlazile stotine hiljada ljudi da ga isprate. Danas bi vjerovatno ti isti stajali na nekom desničarskom mitingu. Rekao bih da je društveni konformizam temeljna linija svjetine, ali su neke političke opcije naprosto izbačene iz igre. S jedne strane su ozloglašene, a s druge strane su oni koji su trebali da brane te ideale počinili neku vrstu izdaje.

Lijeva alternativa kao institucionalna snaga u hrvatskom parlamentu uopće ne postoji, postoje samo enklave otpora na civilnoj sceni, koje su marginalizirane i ozloglašene. Danas je atmosfera takva da ako dođete u crnoj uniformi s ustaškom zastavom i urlate fašističke parole na sred Trga Bana Jelačića u Zagrebu, neće vam se vjerovatno desiti ništa, osim što će se okupiti grupa istomišljenika oko vas da vam aplaudira. Međutim, ako dođete s petokrakom i vičete u slavu socijalizma ili druga Tita, neko će vas pretući. Tako je taj element straha u političkom životu veoma prisutan.

Često govorite o odnosu Hrvatske prema antifašizmu, ovdje u Mostaru imate vrijedan spomenik Partizansko groblje koje se svako malo iznova narušava. Jedni kažu da je to kako bi se podgrijavla klima latentnog sukoba, drugi kažu da je to ideološka matrica odnosa prema onom što je bilo nekad. Koji je vaš komentar?

Iz iskustva Hrvatske, koju bolje poznam, mogu reći da mi se ozloglašavanje Jugoslavije i jugoslavenstva ili komunizma u posljednje vrijeme čini utoliko snažnije što ovog manje ima. Iznova je u Hrvatskoj aktuelna borba protiv komunista, a prema posljednjem popisu stanovništva Jugoslavena je bilo deklarirano nešto više od 300. To je borba protiv utvara koja je zapravo fašizacija društva. Ima mjesto kod Rastka Močnika kad kaže da je retroaktivna mistifikacija komunizma utiranje puta fašizmu. Kod nas se obavlja trenutno dosta agresivna fašizacija hrvatskog društva u svim elementima.

Kad je tako onda morate imati nekog ideološkog neprijatelja, ideološko strašilo koje će makar biti fantom. Zbog toga je povodom ploče “Za dom spremni” u Jasenovcu aktuelna vlast, umjesto da skine pomenutu ploču, formirala komisiju koja će donijeti konačan pravorijek o prošlosti dva totalitarna režima. Time ne samo da izjednačavaju jedne i druge, već preferiraju crne u odnosu na crvene. Epilog treba biti ne samo da ta ploča ostane, već da se tim povodom donese neka zabrana upotrebe petokrake ili nekih drugih socijalističkih simbola.

Zašto elitama u BiH trebaju veze s NDH pa nam svako malo izroni neki pisac ili diplomata iz tog perioda, ili što su i kod nas škole i slične institucije izgubile imena koja su imala u periodu prije posljednjeg rata?

Radi se o nacionalizmu. Vladajući sistemi danas u ovim zemljama temelje se na nacionalizmu, on je na vlasti već 25 godina, on je postao neka vrsta načina života. Naravno da se onda neka jugoslavenska ideja, ako hoćete reći i ta prokazana ideja “Bratstva i jedinstva” mora zatrijeti, izbrisati sve šta je protivno ovom današnjem. Razumijem ja napore te današnje desnice, Jugoslavija je uz sav svoj demokratski deficit bila skoro u svakom pogledu superiorna zemljama koje su nastale njenim raspadom.

Naprosto se iz perspektive desničara prema njoj mora uspostaviti crno-bijeli film, a ona mora biti totalno crna. Čemu inače ta priča o suverenitetu, identitetu i slično, realno rečeno Hrvatska ja danas u formalnom pogledu manje suverena, nego je bila kao dio SFRJ. Ispada da je cijela ta priča u ime koje je proliveno ko zna koliko hektolitara krvi bila bitka ni za šta, bitka za poraz.

Države su prezadužene, ideološki idu prema desno, stalno se potenciraju nacionalna suprotstavljanja, da bi se nakon nekoliko mjeseci nekim samitom lidera sve to prividno smirilo pa onda sve u krug. Kako vidite razvoj situacije u regiji?

Njihova temeljna intencija je da reproduciraju ratno stanje u mirnodopskim uslovima. Vodeći političari ovih zemalja uglavnom se ponašaju kao neka vrsta kastriranih ratnika, njima treba jedan trajno žareći rat kao područje političkog djelovanja. Oni su kastrirane vojskovođe jer jedino na taj način mogu mobilizirati masu i zadržati vlast. S druge strane se ne pojavljuje alternativa koja neće nuditi prihvatljiviju varijantu toga istog, neko ko neće biti bolje odjeveni Vučić ili nekakav retorički ufinjeniji Karamarko, neko ko će potpuno razoriti tu matricu. Dok se neko takav ne pojavi, ovo će nažalost sve ostati kao što je danas.

Nažalost ili se ne pojavljuju takvi pokreti ili su potpuno marginalni, pokreti koji bi potpuno raskrstili s nacionalizmom ili bar s patriotizmom. Polazi se od toga da je ta državna emocija nešto pozitivno, napravimo nešto za svoju zemlju. Zašto se ne kaže da je ta državna emocija jedna ideološka splačina koja ne vodi ničemu dobrom!? Zbog čega bismo voljeli svoje zemlje, pogotovo kad se one uživaju na nekoj pseudo-religijskoj matrici?! U Hrvatskoj postoji cijeli niz kultova koje ne možete dovoditi u pitanje, ne možete dovoditi u pitanje državu koja više nema nikakav racionalni okvir.
Država je servis građana ili neka geopolitička činjenica, ali ne, ona je pseudo-religijski kult i uživa se na fundamentalističkoj matrici. Opet, ne kako se fundamentalizam izvorno manifestira, doslovno čitanjem svetih spisa, što bi u ovom slučaju bio ustav, pa bi bilo čak pozitivno. Ovdje je to doslovno prihvatanje mitova o hrvatskoj državi, vjekovnoj borbi za nju, pa do fonda neprijatelja koje ta država mora imati da bi opstala. Politički život se tako kreće unutar mitskih kategorija.

Kako se mediji nose sa ovim kretanjima, je li u vrijeme Ferala i onih ratnih devedesetih bilo više slobodnog novinarstva nego ga ima danas?

To je duboki problem, ne samo medija, već i novinarstva na ovim prostorima, ne samo ovdje naravno, jer je novinarstvo više-manje postalo servisna djelatnost. U dobroj mjeri je i samo krivo za tu svoju poziciju. Ako govorimo o mainstream novinarstvu, zapravo mainstream medijima, to je možda jedina profesionalna djelatnost koja je prestala živjeti od svog proizvoda. Živi se od xafsinga, a ne od novinskog teksta.

Postolar napravi cipelu pa je mora prodati da bi preživio. Novine proizvedu tekst, a žive od reklame. U tome ima nešto dugoročno suicidalno jer vas dovodi u široku mrežu lojalnosti iz koje se ne možete iskobeljati. Novinarstvo je na neki način prodana djelatnost i postalo je jeftino. Funkcija masovnih medija je da jednu publiku preda drugoj korporaciji, da opslužuje ekonomsku i političku moć koja stoji iza tog medija.
Pri tome su medijska, ekonomska i politička moć na ovim prostorima uvezani na principima mafije, dakle nerazdvojive su. Utoliko novinarstvo u tom središnjem medijskom prostoru, više nije ni na tragu istine i pravde, već je u službi ekonomske i političke moći. Mislim da je stanje takvo da nije popravljivo, da se ne isplati meni kao ostarjelom novinaru popravljati mainstream medije.
Njih treba potkopavati i to s alternativnih pozicija. Na alternativnim pozicijama ima više moći nego što se čini. Publika ima taj ironijski otklon, puno ljudi kupi novine i kažu hajde da vidimo kakve gluposti danas pišu. Nije ta moć nedodirljiva i ja još uvijek imam vjeru u nešto što se zove pošteno, profesionalno novinarstvo, ali ono na ovim prostorima ne može opstajati na tržištu i zbog toga će trebati nalaziti alternativne načine svog opstanka.

Kolika je realna vrijednost lijeve i građanske intelektualne scene koja još uvijek ima određeno uvažavanje i publiku te šta bi njoj trebalo da dođe do masa? Kako intelektualnu energiju, za koju znamo da negdje postoji, pretvoriti u pokretačko gorivo nečega što bi ovim prostorima moglo donijeti drugačije vidike?

Ja nisam stručnjak za politički xafsing, neko ko bi znao kako pokretati mase, ali znam, kao promatrač sa strane, da se ponekad dese situacije da više od stotina uzvičnika koji će biti objavljeni na naslovnicama tabloida može uraditi što jedan kamen bačen na prozor, da on može imati veću pokretačku moć. Ono što je meni žao, opet kažem, je da se ne pojavljuju politički pokreti koji bi kapitalizirali to nezadovoljstvo, tu srdžbu na lijevoj strani scene.

U Srbiji su vječno neki izbori, u Hrvatskoj je SDP otišao više desno od HDZ-a, kod nas su desni manje-više stalno na vlasti. Da li alternativa negdje čeka ili je jednostavno nestala u vremenu?

Ne znam, ali mislim da su dugoročne stvari kod nas “zapržene”, zapečaćene u toj desnoj političkoj retorici, nacionalnoj retorici ili nacionalizmu kao načinu života koji se ovdje ostvaruje. S time ja nisam neko ko misli da treba rezignirati, pustiti stvari. Treba raditi, ali ne na popravljaju postojećeg stanja, već na dovođenju ovog stanja u pitanje. Intelektualci na lijevoj sceni griješe svojim nekakvim konstruktivizmom prema postojećim porecima jer ih žele popravljati i ponuditi bolju verziju istog, umjesto da ih potpuno dovedu u pitanje. Mislim da bi to radikalnije postavljanje stvari imalo više pristaša, nego ovo šminkanje.

Je li nada da je Plenković nešto bolje za Hrvatsku od Karamarka bila uzaludna?

Ja nikad nisam imao tu nadu i mislim da se to apsolutno potvrđuje. Plenković je puno gora varijanta za Hrvatsku od Karamarka, jer ima jedan licemjerni gard. Ta politička garnitura radi potpuno isto što i Karamarko, ali ima prikriveniju političku retoriku, utoliko je uspjela razbiti i taj intelektualni otpor neke građanske klase. On je naprosto potkupio sve tom pseudo-retorikom, a zbiva se isto što i ranije.

Pod Plenkovićem imamo “Za dom spremni” u Jasenovcu, nezavisni mediji koje je obustavio Karamarkov ministar kulture Hasanbegović, u novoj vladi su također bez finansiranja i slično, a pri tome prave gard kao neke finije garniture, a uopće to nisu. Ko je god pročitao knjigu Davora Ive Stiera, koji je neki Plenkovićev džepni ideolog, vidjet će da je to politička pozicija dubokog konzervativnog mraka i to je sva istina o vladi koja ni po čemu nije manje desna od Karamarka.
Rijad Durkić (Klix)

/////////////////

HAŠKO TUŽILAŠTVO TVRDI: 'Pušić je aktivno učestvovao u iseljavanju muslimanskog stanovništva, preko institucija Hrvatske'

HAŠKO TUŽILAŠTVO TVRDI: 'Pušić je aktivno učestvovao u ...

//////////////////////////

///////////////////////

////////////////////

TUZLANSKI AERODROM GRABI NAPRIJED: Pet novih linija prema, plan 700 hiljada putnika! - 1

TUZLANSKI AERODROM GRABI NAPRIJED: Pet novih linija, plan ...

////////////////////

'FRLJOKA'; ŽIRI ZA ŠESTOAPRILSKU NAGRADU OTKLONIO DILEME: Merlin je nagradu dobio za ulogu u reklami 'Perfetta' - 3

'FRLJOKA'; ŽIRI ZA ŠESTOAPRILSKU NAGRADU OTKLONIO ...

///////////////////////

SEKS SKANDAL O KOME SU RASPRAVLJALI I MASONI: Ivo Andrić uhvaćen s kumom u krevetu, koja je bila žena poznatog pisca! - 2

SEKS SKANDAL O KOME SU RASPRAVLJALI I MASONI: Ivo Andrić ...

///////////////////////////////////////

 27. mart/ožujak 2017.

////////////////////

 27. mart/ožujak 2017.


/////////////////////

Ja se rata ne bojim i ne mislim da će biti ratova na Balkanu: Svetlana Broz

Svetlana Broz: Ne želim da živim sa ljudima kojima je Milošević heroj

////////////////////////

Jednoglasna odluka Upravnog odbora KS BiH : Duško Vujošević novi selektor košarkaške reprezentacije BiH

Crnogorski stručnjak Duško Vujošević novi je selektor košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine, potvrđeno je za N1 iz Košarkaškog saveza BiH.Legendarni trener Partizana je nakon nekoliko dana nagađanja konačno dogovorio uvjete

/////////////////////////////////
27.03.2017.

GERT WILDERS I MARINE LE PEN GOVORE ISTIM JEZIKOM KOJIM JE U SREBRENICI '95. GODINE GOVORIO RATKO MLADIĆ

Emir Suljagić : Gert Wilders i Marine Le Pen govore istim jezikom kojim je u Srebrenici ‘95. govorio Ratko Mladić! Zar treba da šutimo?!

Mart 26. 2017.


Od trenutka kada su poslijepodne 11. jula 1995. godine ušli u Srebrenicu, nisam imao nikakvih dilema da će pripadnici Vojske Republike Srpske pobiti sve muškarce koje sustignu, zatvore ili zarobe. Sve sam to već gledao u proljeće i ljeto 1992. godine.


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Related image


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Piše : Emir Suljagić (Depo)

Sve vrijeme koje sam proveo u Potočarima nisam uspijevao ubjediti nikoga od holandskih ili drugih UN-ovih službenika i zvaničnika. Svi su to smatrali nemogućim i svi poricali stvarnost, negirali suštinu odvajanja dječaka i muškaraca od porodice, spaljivanje dokumenata, više nego sporadična smaknuća u okolini fabrika u Potočarima. Sve je bilo tu. Pred očima. I svi su se pretvarali da ne vide ništa. To je činjenica. Nije bilo moguće ne vidjeti šta se događa.

Poslije rata, naša realnost je ostao zbjeg. Istresli su nas u tuđe avlije, kuće, nagurali u tuđa naselja. Godinama sam gledao i slušao kako se ženski ostaci porodica na dnevnoj osnovi sakupljaju i ogledaju i gataju i nagađaju sudbinu svojih najbližih. Ni tada mi niko nije vjerovao da su svi pobijeni.

Holandsko ponašanje u Srebrenici poriče mogućnost definisanja. Najbliži opis bi vjerovatno bio pragmatično saučesništvo. Kada su prvi kamioni počeli da stižu u Potočare, stajao sam na jednom bočnom ulazu u glavnu zgradu fabrike akumulatora: gledao sam okamenjen. Okrenuo sam se holandskom vojniku koji je stajao pored mene i pitao da li on zna šta se događa. Odgovorio mi je: „Dolazi Ratko Mladić da vas evakuiše.“

Svega sam se još nagledao u narednih desetak dana koliko sam ostao u Potočarima. Ali, na jednom nivou to je trenutak u kojem sam shvatio da je sve završeno. Kad je i počelo.

Gledao sam kasnije kako zamjenik komandanta bataljona Robert Franken obećava da će primjerak spiska muškaraca i dječaka koji su bili u fabrici poslati u Zagreb i Genevu, a original ponijeti sa sobom. Spisak je pronađen tek mjesecima kasnije, negdje u nekoj ladici u sjedištu UN-a u Zagrebu. Niko od ljudi sa spiska nije živ.

Svi oni pobijeni su isključivo zato što su bili muslimani. Mogao si biti bilo šta drugo. Mogao si biti sve drugo što postoji. Ali samo ako si bio musliman, ništa od toga nije vrijedilo. Samo ta jedna stvar, jedina na koju nisi mogao uticati, koju nikako nisi mogao promijeniti.

Nikad o tome nisam donio svjesnu odluku, ali sam uvijek najviše u svom identitetu branio ono što su mi najviše napadali. Kada je došao red da nas napadaju zato što smo muslimani, niko moj nije napustio Bosnu i Hercegovinu. Dok moj najbliži rođak zbog neimaštine i nemogućnosti da radi, da doprinese i prosperira, nije napustio zemlju 2000. godine, nisam imao rodbine u iseljeništvu.

Danas se u Evropi ponovo čuje eho onoga što se u Bosni i Hercegovini događalo tokom devedesetih godina dvadesetog vijeka. Kako je napisao veliki bosanskohercegovački pisac Branko Ćopić, „umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri“ i spremaju se da projašu kontinentom.

Jezik kojim danas govore Gert Wilders and Marine Le Pen je jezik koji je u Srebrenici u julu 1995. godine govorio Ratko Mladić. I šta treba, da ostanemo suzdržani na Wildersa? Da prešutimo Le Pen? Koja je tačno razlika u bodljikavoj žici oko logora u Prijedoru kojom su muslimani ograđivani od one kojom Viktor Orban ograđuje Evropu od muslimana danas?

Vlada Republike Hrvatske već nekoliko godina vodi politiku reqonquiste u Bosni i Hercegovini. Mjere i koraci koje Hrvatska preduzima protiv Bosne i Hercegovine, na njenoj teritoriji, u regionu, u međunarodnoj areni, ne ostavljaju nikakve sumje da je riječ o hibridnom ratu čiji je cilj da muslimane ogradi u nove bodljikave žice.

Da stvar bude gore, državno rukovodstvo Republike Hrvatske to otvoreno objašnjava time: viškom muslimana u Bosni i Hercegovini. Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović otvoreno i opetovano laže da je BiH utočište hiljada ISIL-ovaca.

U Bosni i Hercegovini se jednoj grupi poriče mogućnost građanstva, sposobnost da organizuju zajednicu u kojoj je nosilac suvereniteta građanin, samo zato što većinu u toj grupi čine muslimani. Zato što muslimani mogu imati samo kolektivna prava, ne i invidualna, građanska. Zato što muslimani mogu biti samo muslimani.

Holandski vojnik koji mi je sarkastično saopštio da „Ratko Mladić dolazi da nas evakuiše“, nakezio mi se u lice dok je to govorio. Tokom deset dana od 11. do 21. jula 1995. godine, koliko sam ostao u UN-ovoj, holandskoj bazi u Potočarima nakon pada enklave, nisam posvjedočio nijednom činu integriteta. U Potočarima sam naučio ponešto o holandskom karakteru, ali sam naučio sve o holandskoj političkoj klasi.

Bio sam u Den Haagu kada je objavljen dugo najavljivani izvještaj holandskog Instituta za rat, holokaust i genocid. Nije ni izbliza odgovorio na pitanje holandske suodgovornosti, ali je interpretiran kao ultimativni dokaz holandskog suočavanja sa odgovornošću za političke odluke koje je donosila Vlada Kraljevine Holandije.

 

Samo sam se jednom pobio u životu. Na kraju osnovne škole dječak iz razreda me nazvao Turčinom. Uvrijedilo me ne samo to što me nazvao nečim što nisam, nego što je to izrekao kao optužbu, izrekao kao uvredu, kao da sam zbog toga manje vrijedan.

Na kraju se ispostavilo da će skoro sve ružno što mi se dogodilo poslije toga – i ne samo meni, nego cijeloj jednoj grupi – biti zbog te turske kože u koju nas guraju i iz koje nam ne daju izaći.


/////////////////////////

Begić i Šušnica u Mostu RSE : Koliko je politički vrh BiH ogrezao u kriminalu?

U najnovijem Mostu RSE razgovaralo se o povezanosti politike i kriminala u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Zlatan Begić, docent Pravnog fakulteta u Tuzli, i Srđan Šušnica, politički analitičar

//////////////////

IVANIĆ U SLOVENIJI TRAŽIO DA SE BiH PODRŽI: 'U slučaju da bude izolovana, BiH će biti suočena s unutrašnjim sukobima' - 1

IVANIĆ U SLOVENIJI TRAŽIO DA SE BiH PODRŽI: 'U slučaju da bude ...

////////////////////

ŠOKANTNA ISPOVIJEST ŠEFA BIROA: Tako je na suđenju govorio Aleksandar Vučić

ŠOKANTNA ISPOVIJEST ŠEFA BIROA: Tako je na suđenju govorio ...

///////////////

BRUTALNI ODGOVOR PORODICI NOVAKOVIĆ IZ BEOGRADA, KOJA JE PREŠLA NA ISLAM: 'Prodali ste veru za večeru'!

BRUTALNI ODGOVOR PORODICI NOVAKOVIĆ IZ BEOGRADA, KOJA ...

/////////////////////////////////////
26.03.2017.

GS: BORJANA KRIŠTO JE DOKAZ DA JE HDZ KRIMINALNA I PARAZITSKA ORGANIZACIJA

GS: Borjana Krišto je dokaz da je HDZ kriminalna i parazitska organizacija

tačno.net

Autor
26.3.2017. 



GS: Borjana Krišto je dokaz da je HDZ kriminalna i parazitska organizacija

//////////////////////////

Izdvajamo

  • HDZ možda ima sagovornike za porobljavanje građanske većine u BiH u svojim koalicionim partnerima, ali mi u GS-u nemamo nikakvih dilema da se sa neoustaškom politikom te stranke ne može pregovarati i da svaki ustupak HDZ-u znači manje Bosne i Hercegovine.
..................................
................................

Image result for karikature covic  i dodik

Image result for karikature covic  i dodik
Image result for karikature covic  i dodik


Image result for karikature covic  i dodik


Image result for dragan covic i bojana kriso fotos


Image result for karikature covic  i dodik


Image result for borjana kristo i dragan covic karikature

“Građanski savez (GS) smatra skandaloznom odluku Vijeća ministara da dodijeli sto hiljada maraka fantomskom udruženju čiji je jedini osnov da konkuriše za državni novac bio taj što se na čelu udruženja nalazi izvjesna Tihana Krželj, inače snaha Borjane Krišto.

Stoga ovim putem zahtijevamo od predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića da objavi izvještaj o trošenju novca ovog fantomskog udruženja, koje harči stotine hiljada narodnih para dok građani Sarajeva, Zenice ili Bihaća novac za liječenje djece sakupljanju telefonskim i SMS akcijama.

Da stvar bude gora, Borjana Krišto je i 2008. godine, u svojstvu predsjednice Federacije BiH svoju snahu „počastila“ sa 15.000 maraka narodnih para.

GS smatra da je ovo još jedan u nizu dokaza naših tvrdnji da HDZ nije ništa drugo nego kriminalna organizacija, koja dok zagovara neoustaške vrijednosti, ima za cilj samo jedno da Dragan Čović i njegova klijentela parazitira sa leđa matematičke većine građana BiH.

Ovo, u najmanju ruku kriminalno ponašanje nije ništa u odnosu na ono što bi uslijedilo u slučaju da Čović i HDZ dobiju treću izbornu jedinicu. Nažalost, njegovi koalicioni partneri iz SDA nisu nikad jasno i eksplicitno iznijeli stav o otvorenim zahtjevima HDZ-a da podjarmi građansku većinu u našoj zemlji.

GS će na temelju Zakona o slobodi pristupa javnim informacijama od kabineta Predsjednika Federacije BiH i kabineta Predsjedavajućeg Vijeća ministara tražiti uvid u izvještaje o trošenju para fantomskog udruženja u vlasništvu snahe Borjane Krišto, te podnijeti krivičnu prijavu protiv nje i Tihane Krželj.

HDZ možda ima sagovornike za porobljavanje građanske većine u BiH u svojim koalicionim partnerima, ali mi u GS-u nemamo nikakvih dilema da se sa neoustaškom politikom te stranke ne može pregovarati i da svaki ustupak HDZ-u znači manje Bosne i Hercegovine”, stoji u saopštenju GS BiH.

////////////////////
////////////////////

Ljevica i kultura zaborava (video)

Ljevica i kultura zaborava (video) | Tacno.net


/////////////////////////////////

Ljevica u Mostaru: Zajedno sa građanima rušiti nacionalizam

Ljevica u Mostaru: Zajedno sa građanima rušiti nacionalizam

26.Mar 2017

U organizaciji Centra za kritičko mišljenje u Mostaru su nastavljeni razgovori lidera lijevih i građanskih stranaka o zajedničkom nastupu na Izborima 2018 godine. Okupljeni oko ideje da se suprotstave nacionalističkim

/////////////////////////////

//////////////////////////////////////////

Kultura

„Lično“ kroz fotoobjektiv Velije Hasanbegović

„Lično“ kroz fotoobjektiv Velije Hasanbegović

  25.Mar 2017

Foto: Fena Alma Numić  (1981). iz općine Doboj-Jug, malog mjesta pored Doboja je jedna od osoba  čiji je portret predstavljen na izložbi  fotografija „Lično“ Velije Hasanbegovića koja je otvorena u

26.03.2017.

SALIH MUSIĆ: DIJASPORA JE SPREMNA DA INVESTIRA U BiH

Salih Musić: Dijaspora je spremna da investira u BiH


Salih Musić: 26 posto iseljenika iz BiH spremno je pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini

Salih Musić: 26 posto iseljenika iz BiH spremno je pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini

////////////////////////

Privlačenje stranih investicija kako bi se ojačala bh. ekonomija trebalo bi biti prioritet domaćim vlastima. Oni se za to deklarativno zalažu, pri čemu zaboravljaju na potencijal bh. dijaspore.

Direktor Restart-a, poslovne ambasade za bh. dijasporu, Salih Musić, kaže da je 26 posto iseljenika iz BiH spremno pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini.

Brojna bh. dijaspora, koja je među najvećom u Evropi, ima značajan potencijal kada su u pitanju i prenos znanja i kapitala. Milion Bosanaca i Hercegovaca živi u jedanaest razvijenih zemalja svijeta, a njih 26 posto iskazalo je interes za investiranje, uglavnom u svoj rodni grad u BiH, kaže Musić.

„Ako 26 posto je onih koji žele investirati i ako uzmemo minimalnu cifru od milion potencijalnih investitora, onda ih je to 260.000, pa ako prvih par godina targetiramo njih deset posto, to je 26.000 investitora. Neka svako od njih uloži deset hiljada eura, to je 26 miliona investicija“.

Prema zvaničnim podacima bh. dijaspora svake godine 'upumpa' u BiH oko tri milijarde KM za pomoć svojim porodicama.

„Zamislite da se taj novac, te tri milijarde, oplodi u investicije. Nije u pitanju da nemamo novca. Novca u dijaspori ima, ali se taj novac uglavnom potroši na osnovne potrebe, faktički na preživljavanje njihovih familija. Trinaest posto živi upravo od novčane doznake iz dijaspore. To je ogroman novac“.

Do sada je novac, prema podacima Restart-a, u Bosnu i Hercegovinu uložilo šest posto iseljenika, i to uglavnom u mala i srednja preduzeća koja se bave veleprodajom, nekretninama, proizvodnjom, poljoprivredom i turizmom. Prepreke postoje za veće investicije, no pozitivnih primjera ima, navodi Musić.

„Mi imamo neke od najvećih bh. profesionalaca na svijetu, koji rade za najveće svjetske kompanije, koji su na visokim menadžment pozicijama i koji ovoj zemlji mogu pomoći ne samo što će investirati. Dovoljno je da uzmu dobavljače iz BiH za različite stvari koje im trebaju ili usluge koje se mogu raditi. Dosta IT firmi je to prepoznalo, neki su iskoristili svoje prilike zahvaljujući upravo dijaspori i ostvarili svoj izlazak na strano tržište.

Brojke ne lažu, ako kažete da je neko došao u BiH, uložio dvanaest hiljada dolara, napravio firmu, u početku imao dva uposlena, danas ima četrdeset uposlenih, u početku je imao minimalni prihod, jedva da preživi u određenom periodu, a danas ima prihod koji svake godine raste za sto posto, sve to zahvaljujući izvozu, i to rade naši ljudi, friško završeni sa fakulteta, i mogu da rade te poslove i pariraju bilo kojim profesionalcima vani.

To je naš najveći motiv - da im pokažemo: Evo, znamo da je teško, znamo da ima gomila problema, ali hajde, osim ove humane misije da zaposlimo naše ljude, osiguramo radna mjesta – evo vam vaša korist, prihod, novac, moguće je, ako imate kontakte vani, pogotovo sa našim ljudima, moguće je uspjeti diljem svijeta"
, rekao je Musić.

Političari u BiH zaboravljaju na potencijal dijaspore. Nema lobiranja za takvu vrstu investitora, a malo ko od njih razmišlja da poboljša poslovni ambijent. Ipak, najteže je vratiti izgubljeno povjerenje.

„Problem je prije svega nepovjerenje, to je ogroman problem. Problem je što su neki od pripadnika dijaspore čak i investirali u BiH u nekom periodu koje nije bilo najbolje vrijeme, došli u kontakt sa pogrešnim ljudima koji su ih, blago rečeno, izvarali, i ti su ljudi jednostavno izgubili povjerenje, zatvorili firme i ne žele raditi ništa u Bosni i Hercegovini. Među nekim od izjava čuo sam: 'Sine, to je rupa bez dna, tamo ništa ne vrijedi ulagati'.

Ogroman problem je percepcija da u BiH nema kvalitetnog kadra. Drugi problem je što ljudi u prosjeku moraju dolaziti ovdje dva mjeseca da bi registrirali svoju firmu. U slučaju kada im mi pomažemo to se može smanjiti na nekih dvadeset do trideset dana. I nije to najveći problem. Najveći problem je što nema nikakve komunikacije prema dijaspori. Vi imate uspješne priče iz dijaspore, koji su došli tu, investirali i imaju uspješan biznis, izvoze svoje proizvode ili usluge na tržište EU, Amerike, Kanade ili nekih drugih zemalja“
, kaže Musić.

Salih Musić iz poslovne ambasade za dijasporu upozorava da bi se prije svega trebala kreirati politika koja će dijaspori omogućiti da ulaže i pomaže svojoj domovini. A evo i kako:

„Morate već sada razmišljati ako želite ovdje imati investicije koje dolaze iz IT sektora. Već u srednjoj školi morate promovirati ljudima da je IT sektor nešto što je top zanimanje, da će tu imati nevjerovatne uslove. Već u srednjoj školi ljudi se počnu zanimati za taj dio. IT sektor kod nas je procvjetao, nema dovoljno programera u BiH koliko ima posla. Nema ni kadra koji izlazi s fakulteta koji mogu biti juniori, a o seniorima da i ne govorim. Kompanije jedne drugim samo uzimaju developere, tamo se rade transferi. Mi nemamo politike da neko već gradi od juniora seniore. To rade samo privatni poduzetnici. Niko drugi“, zaključuje Salih Musić.

/////////////////////
//////////////////////////////////////
26.03.2017.

SUZANA MIJATOVIĆ: DOGODINE JOŠ GORE - ČEKAJU NAS IZBORI

Mijatović: Dogodine još gore – čekaju nas izbori





Suzana Mijatović je dugogodišnja novinarka sedmičnika Slobodna Bosna iz Sarajeva, koji je počeo izlaziti u ljeto 1995. godine a ugašen je posljednjeg dana 2015. Dvadeset godina se bavila istraživačkim novinarstvom, pisala o ratnim zločinima, kriminalu i korupciji. Nakon što je Slobodna Bosna prestala izlaziti u printanom izdanju, nastavila je rad na portalu, mada novine još nije prežalila.

Subota, 18. mart

Prošlo je dvadesetak dana otkako je Međunarodnom sudu pravde u Haagu upućen zahtjev za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije, a ta je tema još uvijek dominantna u većini bosanskohercegovačkih medija.

Nakon što je i zvanično potvrđeno da je Sud odbio zahtjev, uz obrazloženje da odluku o reviziji nisu donijele nadležne državne institucije BiH, uslijedile su burne reakcije iz političkih i pravosudnih krugova, gotovo svakodnevno se otkrivaju novi detalji, koji su u proteklih godinu dana od javnosti brižljivo skrivani.

U razgovoru za portal Slobodne Bosne Dževad Mahmutović, savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, otkriva da je bh. pravnom timu nekadašnji haški tužitelj Geoffrey Nice nudio svoje pravne usluge, ali i da je tražio milijun eura za honorar.

Istu večer mu odgovara Nevenka Trump, bivša suradnica tužitelja Nicea u haškom procesu protiv Slobodana Miloševića, i optužuje Izetbegovićeve savjetnike kako su radili sve da revizije nikada ne bude. U međuvremenu, odnosno istog dana, mediji otkrivaju da je Vlada Federacije BiH na sjednici održanoj samo dan nakon što je Sud odbio zahtjev BiH za reviziju presude, izdvojila skoro 400.000 maraka (blizu 200.000 eura) koje će biti uplaćene nevladinim organizacijama za provedbu odluke istog suda?!

Revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije još uvijek dominantna tema u većini bosanskohercegovačkih medija

Revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije još uvijek dominantna tema u većini bosanskohercegovačkih medija

Preživjele žrtve genocida, ljude koji su imali snage da se unatoč strahovitim ratnim nedaćama vrate u svoje prijeratne domove, više nitko i ne spominje. Pravo na pravdu ponovno je ostalo u sjeni prizemnih političkih obračuna koji će jednima donijeti naklonost birača, drugima financijsku korist, a nama svima još jednu krizu vlasti, kojoj se, na žalost, ne nazire kraj.

Nedjelja, 19. mart

Drugi je dan vikenda, nekada su dežurni novinari i urednici nedjeljom muku mučili kako da vijestima popune informativni program i dnevne novine. Dežuram na portalu, informacija ne manjka, ali nam nedostaju pozitivne vijesti. Noć ranije mediji su objavili da je mladić iz Hrvatske u sarajevskom Velikom parku srušio skulpturu oca iz Srebrenice koji doziva sina Nermina.

Vijest je izazvala lavinu komentara, forumi su ponovno pretvoreni u bojna polja, uistinu je zabrinjavajući govor mržnje koji se širi portalima. Poslijepodne se oglašava policija, saopćavaju da je mladić pušten na slobodu nakon što su svjedoci potvrdili da je spomenik oštetio slučajno, dok se pokušao fotografirati.

Sarajevski umjetnik Mensud Kečo u izjavi novinarima kaže da mu je žao što se sve ispolitiziralo, da je mladić malo popio i da će njegova obitelj nadoknaditi štetu koja se može popraviti za nekoliko dana. Razmišljam kako bi bilo da se tako jednostavno može popraviti i "šteta" u glavama, najčešće mladih ljudi, koji će u svemu naći povod da se, sjedeći za računarom, brutalno obračunavaju sa "drugim i drugačijima".

Ponedjeljak, 20. mart

Odlazim na Konferenciju u hotel Evropa, razgovara se o institucionalnoj korupciji u BiH, odnosno, ima li snage koja joj se može suprotstaviti. Na žalost, već nakon desetak minuta shvatam da onih kojima je posao da se korupciji suprotstave; policijskih istražitelja, tužitelja i sudaca, u sali nema.

Raspitujem se poslije kod organizatora, kažu mi da su uredno pozvani, ali su izostanak pravdali drugim obvezama. Iako su p(r)ozvani, na konferenciju nisu došli ni čelnici vladajućih stranaka, bez sumnje najveći krivci što je BiH u samom vrhu crne liste država u kojima je korupcija široko rasprostranjena.

Utorak, 21. mart

Jučer su tri delegata iz vladajuće koalicije u Republici Srpskoj (koja je na državnoj razini u oporbi), bojkotirali sjednicu Doma naroda Parlamenta BiH, koja je na koncu odgođena zbog nedostatka kvoruma. Danas su, opet, zastupnici HDZ-a i HDZ 1990, demonstrativno napustili sjednicu Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, usred žučne rasprave koju je izazvao prijedlog zastupnika Socijaldemokratske partije da se usvoji Rezolucija o osudi inicijative za federalizaciju države i entiteta.

U prvih devet mjeseci prošle godine federalni zastupnici su održali samo jednu redovnu i šest vanrednih sjednica, zamjenica predsjedavajućeg Zastupničkog doma osuđena je za prevaru, protiv četiri parlamentarca se vode sudski procesi. No, svi oni, radili ili ne radili, bili na slobodi ili u pritvoru, uredno primaju plaću. Samo njihova naknada za odvojeni život iznosi koliko i prosječna mjesečna plaća u BiH.

Srijeda, 22. mart

Danas je u Parlamentu Federacije BiH, na inicijativu oporbene Naše stranke, održana prva tematska sjednica o iseljavanju stanovništva. Federalni premijer Fadil Novalić se poziva na, inače posve nepouzdane podatke Agencije za statistiku, kaže da se iz Federacije BiH prošle godine iselilo tek nešto više od 6.000 ljudi, i da stanje nije tako dramatično kako se u javnosti predstavlja.

Ljudi danas odlaze da se u BiH više ne vrate

Ljudi danas odlaze da se u BiH više ne vrate

Katolička crkva, opet, ima podatke koje su svećenici prikupili izravno sa terena, da je BiH prošle godine napustilo 15.000 Hrvata katolika, dok se o stvarnom broju građana ostalih nacionalnosti i vjeroispovjesti može samo nagađati. Posljednjih mjeseci sve češće čujem da su moji poznanici, kolege, susjedi otišli iz Sarajeva, sve je više prijatelja koji ozbiljno razmišljaju da zauvijek napuste BiH, iako su neki od njih, mjereno barem prema bosanskim standardima, pristojno situirani.

Prisjećam se prvih poratnih godina, kolona ljudi koji ispred ambasada zapadnoeuropskih država u Sarajevu strpljivo čekaju da predaju zahtjeve za vizu. Bosanci i Hercegovci su tada u svijet odlazili kako bi obišli rođake i prijatelje od kojih ih je razdvojio rat. Danas ih napuštaju i odlaze da se u BiH više ne vrate.

Četvrtak, 23. mart

Jutros uz prvu kafu čitam poruku drage kolegice, upozorava me da na svoj zid na Facebooku stavim podsjetnik da je ovo tjedan prevencije raka dojke. Nisam baš aktivna na društvenim mrežama, ali sam objavu podijelila. Razmišljam kako su našu pažnju odvukli opskurni politički likovi, da novinari premalo pažnje posvećuju najvažnijim životnim pitanjima, a to je, dakako, briga za zdravlje svih nas.

U bh. medijima se rijetko može pročitati kvalitetna analiza stanja u kojem se zdravstvo nalazi, o brojnim problemima sa kojima se bolesnici suočavaju doznajemo tek iz pojedinačnih slučajeva, svi pričaju o kriminalu i korupciji u zavodima zdravstvenog osiguranja i kliničkim centrima, ali još nitko nije osuđen.

Petak, 24. mart

Spremam se žurno u redakciju, kasnije dogovaram susret i kafu sa prijateljicama, poslijepodne je rezervirano za dijete, da ugrabimo još malo sunca i topline, prije zahlađenja koje najavljuju metereolozi.

Još jednom čitam sedmodnevni Dnevnik, čini mi se kako sam isto mogla napisati i lani, a bojim se da bh. svakodnevnica neće biti bolja ni za godinu dana. Bit će, zapravo, još i gora jer nas naredne godine čekaju izbori.

//////////////////
//////////////////////////


////////////////////////
  Upoznajte najneobičnijeg političara u Americi : Senatora Randa Paula danas svi mrze – i Trump i demokrati, a možda


////////////////////

Al Arabiya TV: Haris Silajdžić kandidat za novog specijalnog izaslanika UN-a i Arapske lige za Siriju

Mart 26. 2017.



Arapski satelitski kanal Al Arabiya TV objavio je u subotu navečer, pozivajući se na neimenovanog visokog dužnosnika UN-a u New Yorku, da će visoki izaslanik UN-a i Arapske lige za Siriju Staffan de Mistura, sljedećeg mjeseca podnijeti ostavku na tu poziciju.

Pozivajući se na neimenovani izvor, Al Arabiya tvrdi da su mogući kandidati holandska diplomatkinja Sigrid Kaag, predsjednica Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW) koja je bila koordinator združenog tima UN-a i OPCW-a za uništenje sirijskog hemijskog oružja u periodu 2013-2014,  i naš Haris Silajdžić. Oboje govore perfektno arapski jezik, navodi Al Arabiya.
(Kliker.info-Saff)
///////////////////////

U POTRAZI ZA GENERALOVOM IMOVINOM: Praljak svu imovinu prepisao na posinka Nikolu, sina njegovog bivšeg prijatelja Gorana Babića, kome je 'preoteo' ženu! - 3

Praljak svu imovinu prepisao na posinka Nikolu, sina njegovog bivšeg ..

////////////////////////////

/////////////////

BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽJE: Drugi čovjek HDZ-a Hrvatske, Hercegovac Milijan Brkić, komentirao rusko naoružavanje Srbije

BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽJE: Drugi čovjek HDZ-a Hrvatske ...

25.03.2017.

ZMAJEVI POBJEDILI GIBRALTAR REZULTATOM 5:0

Rutinska pobjeda i novay tri boda : „Zmajevi“ petardom ispratili amatere sa Gibraltara (Video)

Mart 25. 2017.


Fudbalska reprezentacija BiH ostvarila je treću pobjedu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine nakon što je večeras u okviru 5. kola grupe H savladala Gibraltar sa 5:0. „Zmajevi“ su bez nekoliko standardnih fudbalera opravdali ulogu favorita, te sa četiri lopte ispratili jednu od najslabijih selekcija u Evropi.

Počelo je sjajno za izabranike Mehmeda Baždarevića. Miralem Pjanić je u 4.minuti proigrao Vedada Ibiševića koji iskosa sa desne strane pogađa za 1:0. Domaći su dominirali u prvom dijelu. Nakon što je 11. minuti u prilici bio Armin Hodžić, u 16. gosti ne koriste grešku Asmira Begovića, a samo tri minute kasnije Ervin Zukanović je spasio gol BiH nakon što je zaustavio opasan napad amatera sa Gibraltara.

Olakšanje je stiglo u 44. minuti kada Ibišević po drugi put pogađa mrežu gostiju, ovaj put na asistenciju Višće. Iz prvog dijela treba izdvojiti žuti karton Seada Kolašinca zbog kojeg će propustiti najvažniji duel u narednom kolu protiv Grčke. Njega je u drugom dijelu zamijenio debitant Daniel Pavalović.

BiH silovito krenula i u nastavku. Pavlović je nakon svega sedam minuta igre upisao asistenciju za Avdiju Vršajevića koji je zakucao loptu za 3:0. Samo četiri minuta kasnije Vršajević je sada u ulozi asistenta, a Višća pogađa za 4:0.

Do kraja su domaći imali inicijativu, a tačku na i je stavio Ermin Bičakčić za konačnih 5:0. Nakon nepotpunog petog kola bh. fudbaleri su se probili na željeno drugo, a da li će tu ostati znaće se nakon večerašnjeg derbija između Belgije i Grčke.

U narednom kolu BiH će ponovo u Zenici u vjerovatno ključnoj utakmici ugostiti selekciju Grčke.

Grupa H

Rezultati 5. Kola: BiH – Gibraltar 5:0, Kipar – Estonija 0:0, Belgija – Grčka (20.45).

1. Belgija 4      4      0      0      21:1 12

2. Bosna i Hercegovina   5      3      1      1      13:5 10

3. Grčka  4      3      1      0      9:2   10

4. Kipar   5      1      1      3      3:8   4

5. Estonija       5      1      1      3      5:15 4

6. Gibraltar      5      0      0      5      2:22 0

(Kliker.info-NN)

////////////////////

KVALIFIKACIJE ZA SP: BiH protiv Gibraltara s pola snage 5:0 (VIDEO)

KVALIFIKACIJE ZA SP: BiH protiv Gibraltara s pola snage 5:0 (VIDEO

25.03.2017.

REVIZIJA PROCESA PROTIV SRBIJE : REFIK HODžIĆ POSLAO OTVORENO PISMO DAVIDU SHEFFERU

Revizija procesa protiv Srbije : Refik Hodžić poslao otvoreno pismo Davidu Shefferu

Mart 25. 2017.


Refik Hodžić, novinar i aktivista iz Prijedora, uputio je otvoreno pismo Davidu Shefferu, šef bh. ekspertnog tima koji je radio na prikupljanju dokaza za reviziju presude po tužbi BiH kojom je Srbija osuđena za nesprječavanje genocida.

Hodžić je u svom pismu naglasio da je on ”Shefferov klijent” premda to šef bh. ekspertnog tima ”vjerovatno ne zna”. Pismo Refika Hodžića prenosimo u cijelosti.

”Profesore Scheffer,

Ja sam Vaš klijent, Refik Hodžić. Možda će Vas iznenaditi da to saznate na ovaj način, s obzirom da se nikada nismo sreli “uživo” i da vjerovatno prvi put čujete moje ime, ali dozvolićete mi da Vam pojasnim osnov našeg odnosa koji proizilazi iz Vaše uloge u propalom pokušaju podnošenja zahtjeva za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine u predmetu tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid.

Ja sam iz Prijedora, gradića na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, iz Mrakovačke ulice, sokaka na sjevernoj periferiji grada. Edin Mušić Muha i Damir Arslanagić Danicin, moji prijatelji iz djetinjstva, su takođe rođeni i odrasli u Mrakovačkoj. Nedžad Delkić, još jedan moj drugar, živio je u susjednoj ulici. Nećko me uveo u svijet stripa, što je mentorstvo od ogromne važnosti za jednog bosanskog tinejdžera, jer bez toga vam se lako može desiti da zalutate u svijet Marvela i DC Comics i potpuno promašite belgijsku i italijansku školu stripa. Nećko je pazio da mi ruku padne samo najbolji materijal. Elem, sva trojica, Edin, Damir i Nedžad su ubijeni 1992. godine. Kao što su ubijeni i Sabahudin Kuburaš Kuba i Zedin Delkić Zedo, takođe moji drugovi iz djetinjstva.

Kuba je bio iznimno talentovan fudbaler i čekala ga je sjajna budućnost. Ubijen je na Korićanskim stijenama, siguran sam da vam je poznato ime te lokacije. Kao što ste vjerovatno čuli i za logor Omarska. A možda se čak i sjetite opisa jednog od najokrutnijih ubistava u Omarskoj, ovako opisanog u presudi Dušku Tadiću: “Sva trojica su zatim morala da izađu iz kanala, a svjedoku H je zaprijećeno da će mu nožem iskopati oba oka ukoliko ne bude držao Harambašićeva usta zatvorena kako ovaj ne bi vrištao. G je zatim natjeran da legne između Harambašićevih golih nogu i da ga, dok se ovaj otimao, udara po genitalijama i odgrize ih. G je zatim odgrizao jedan od Harambašićevih testisa i ispljunuo ga, te mu je rečeno da može da ode. Svjedoku H je naređeno da odvuče Fikreta Harambašića do obližnjeg stola, gdje je zatim stajao pored njega, a onda mu je naređeno da se vrati u svoju sobu, što je i učinio. To je bilo posljednji puta da je Fikret Harambašić viđen živ.”

Fikret Harambašić je bio moj blizak rođak. Bio je policijski inspector, detektiv, iznimno poštovan među kolegama u Prijedoru. Sjećam se kako je mene i svog mlađeg brata Mufida jedno popodne učio kako se najbolje roštilja riba.

Moj stric Hasan i njegov sin Amir su takođe živjeli u Mrakovačkoj. Kao i Fikret, bili su zatočeni i mučeni u Omarskoj. Ali su preživjeli, skupa sa mojim drugim stricem Husom i tečićima Nedžadom i Huseinom, koji su prošli pakao Keraterma. Preživjeli su logor, ali stric Hasan je umro nedugo potom. Nikada se nije oporavio od mučenja i poniženja pretrpljenog u logoru koji su vodili oficiri sa platnog spiska Slobodana Miloševića. Istog platnog spiska na kojem su bili i oni što su komandovali ubistvima Edina, Damira, Nedžada, Kube, Zede i još više od 3000 mojih sugrađana iz Prijedora. Mogao bih ovako nabrajati unedogled, ali mislim da Vam je jasno šta hoću da kažem: moj ulog u predmetu u kojem ste Vi navodno zastupali interese porodica žrtava u predmetu revizije presude MSP-a po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije je ozbiljne, substantivne i nimalo apstraktne prirode.

Drugi osnov moga prava na istinu koju ovim putem od Vas zahtijevam proizilazi iz činjenice da sam državljanin Bosne i Hercegovine koji uredno plaća porez državi po raznim osnovama. Moj interes kao državljanina Bosne i Hercegovine u ovom kontekstu je dvostruk: da se ne narušava ugled moje zemlje na međunarodnoj sceni i da se novac poreskih obveznika (uključujući i moj) ne troši netransparentno i neopravdano. Znam da ćete se složiti sa mnom da je u zemlji poput Bosne i Hercegovine, kojom vladaju uglavnom izrazito nekompetentni i korumpirani ljudi, možda i smiješno insistirati na ovim stvarima, ali to ne znači da građani treba da odustanu od nečega što je uobičajeno u zemljama iz kojih dolaze naši prijatelji iz međunarodne zajednice koji su od rata naovamo tako zorno demonstrirali svoje dobre namjere i spremnost da nam pomognu.

Dakle, na osnovu dva gore pomenuta elementa smatram da imam pravo na odgovore o Vašem nedavnom (i, moguće je, trenutnom) angažmanu na zahtjevu za reviziju presude MSP-a po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije u predmetu odgovornosti Srbije za kršenje Konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida, a koji je prije par sedmica sud odbio na način koji me je kao državljanina Bosne i Hercegovine duboko posramio i ponizio. Inače bih ovakvu prepisku tretirao privatnom, ali me je na njeno objavljivanje primorao Vaš istup na televiziji N1 15. marta pošto ste odlučili da se obratite javnosti Bosne i Hercegovine, koja uključuje stotine hiljada Vaših klijenata poput mene, na najjavniji mogući način, nudeći istinski neprobavljiva objašnjenja. Na kraju krajeva, složićemo se da nakon svih godina mistifikacije i manipulacije ovim predmetom, i nakon što je avanturom sa Vašim zahtjevom za reviziju sahranjena i zadnja nada da ćemo putem MSP-a doći do makar dodatnog zrna istine o odgovornosti Srbije za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, smatram da ste nam dužni potpunu transparentnost i iskrenost.

Očekujem odgovore u formi kakvu preferirate na sljedeća pitanja:

  1. Za koga Vi ustvari radite?

U Vašem nedavnom istupu na televiziji N1 rekli ste da odluka suda „nije kraj priče“, da „Vas očekuje nastavak“ i da „imate neke opcije“ da nastavite sa ovim predmetom čak i nakon odluke suda da odbaci Vaš zahtjev za reviziju na iznimno ponižavajući način, pošto to nije bio ispravan zahtjev podnesen u ime neke države, što je minimum uslova da bi se nešto moglo razmatrati pred Međunarodnim sudom pravde. U svom istupu ste takođe rekli da „niste ovlašteni“ da detaljno govorite o tim „drugim opcijama“.

Profesore Scheffer, u čije ime nastavljate da radite na pripremi tih „drugih opcija“ ili tačnije – za koga radite? To zasigurno nije država Bosna i Hercegovina, jer obojica znamo da nadležni organi države nisu donosili nikakve odluke o pokretanju zahtjeva za reviziju (što je i bio razlog da MSP bez razmatranja odbaci Vaš pokušaj aplikacije), a kamoli o „drugim opcijama“ koje pominjete. To ne može biti ni bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović jer je on sam nekoliko puta, uključujući i intervju BHRT-u 7. marta, ustvrdio da „on nije pokrenuo zahtjev“ nego ga samo podržao, šta god to značilo. A zbog Vašeg ugleda se iskreno nadam da to nije g. Sakib Softić, jer bi bilo nepojmljivo za jednog advokata Vašeg renomea da se upušta u ovakvu avanturu na osnovu poziva čovjeka koji je sam sebe nazvao „bivšim agentom“ još 2013. godine i koji je prošle godine od MSP-a dobio jasne instrukcije da nema legitimitet da predstavlja Bosnu i Hercegovinu u postupku revizije bez nove odluke nadležnih organa. Zato Vas molim, profesore Scheffer, da mi razjasnite koga mislite da predstavljate u ovom poduhvatu, na osnovu čega, da li postoji ugovor koji mi možete dostaviti na uvid i, meni najvažnije, ko Vas to nije ovlastio da ljudima u čije ime navodno radite saopštite o kakvim „drugim opcijama“ govorite?

2. Kako objašnjavate svoj kontinuiran angažman u timu koji predvodi g. Sakib Softić u svjetlu jasne komunikacije iz MSP-a u kojoj se još 2015. objašnjava da Softiću treba nova odluka nadležnih organa države da bi kao agent mogao podnijeti zahtjev za reviziju presude iz 2007. godine?

Da li ste zaista pristali da se upustite u „kockanje“ sa nečim od takve historijske važnosti i sa tektonskim posljedicama, kako ste ustvrdili u Vašem intervjuu za N1? Kockanje da će sud ignorisati sopstvenu preciznu instrukciju koju je prethodno uputio o tome šta je potrebno da bi zahtjev bio legitimno podnijet u ime države Bosne i Hercegovine? Kockanje u situaciji gdje – čak i da takva precizna instrukcija g. Softiću nije postojala – je postojalo dovoljno razloga da se vjeruje da Softić nije ovlašten kao agent za postupak revizije, kako su to objasnili pravni stručnjaci Dapo Akande i Marko Milanović, koji su u svojim analizama demontirali labavu teoriju da je sud nekim čudom trebao uzeti kao legitimnu odluku staru 15 godina, donesenu prije nego je predmet okončan presudom iz 2007. godine i smatrati je dokazom Softićevog legitimiteta u postupku revizije uprkos svojoj jasnoj instrukciji iz maja 2015. koja govori suprotno. Uvjeren sam da se advokat Vašeg kalibra, niti bilo ko ko ima iskustva u vođenju sličnih predmeta pred MSP-om, nikada ne bi upustio u takvo kockanje, pa stoga s nestrpljenjem očekujem Vaše stvarno objašnjenje.

refik hodžić pismoIzvor: N1
  1. Kako Vi, kao jedan od ključnih članova tima, opravdavate takav nivo netransparentnosti i neiskrenosti u vezi sa predmetom koji je trebalo da dovede do transparentnosti najvišeg nivoa – istini o učešću jedne države u genocidu počinjenom u drugoj državi?

Profesore Scheffer, nemam snage da navodim sve odvratne detalje najnedopustivijih mahinacija koje su se odvijale daleko od očiju javnosti tokom proteklih par godina u vezi sa ovim predmetom. Neke od njih su izašle na vidjelo u međusobnim optužbama nekih od aktera za koje sada znamo da su bili uključeni u tajnovite razgovore o pitanju od ogromne važnosti za širu javnost Bosne i Hercegovine. Siguran sam da će još toga isplivati u dogledno vrijeme (naprimjer, ja lično poznajem neke eksperte kojima su sumnjivi emisari iz Sarajeva nudili ogromne pare da preuzmu vođenje ovog poduhvata, a koji su takvu ponudu odbili), a sada postoji i krivična prijava o čitavom slučaju u državnom tužilaštvu. Pored svog tog blata, javnost ništa ne zna o osnovnim stvarima kao što su: kako su donošene odluke, kada i ko ih je donosio i, najvažnije, šta zapravo stoji u zahtjevu koji je podnesen.

Neprobavljiva objašnjenja kako je „tajnost bila potrebna da bi se izbjeglo da Srbija utiče na pripremu zahtjeva“ ljudi koji tvrde da su bili članovi tima jednostavno ostavljaju bez riječi u svjetlu činjenice da je zahtjev za reviziju moguće podnijeti samo ukoliko je „zasnovan na objelodanjivanju neke činjenice takve prirode da predstavlja odlučujući faktor, a koja činjenica nije bila poznata niti Sudu, niti strani koja podnosi zahtjev za reviziju u trenutku donošenja presude“. Govorimo dakle o ČINJENICI tako odlučujuće težine da može promijeniti presudu iz 2007. o ulozi Srbije u genocidu počinjenom u Bosni i Hercegovini. Tvrditi da Srbija nije već svjesna postojanja takve činjenice je naprosto smiješno. Ustvari, tvrditi da postojanje takve činjenice nije poznato nikome izvan Vašeg tima i misterioznim likovima oko njega je naprosto smiješno. I na kraju krajeva, čak i da su se tako redikulozna objašnjenja mogla uzimati zaozbiljno prije nego što je zahtjev odbijen, šta, za Boga miloga, opravdava držanje javnosti i žrtava u mraku o sadržaju zahtjeva sada kada je sud rekao svoje, a rok za reviziju istekao?

  1. Na koje ste nove dokaze računali da zadovoljite odredbe Člana 61 Statuta MSP-a?

Zar ne mislite da, kao Vaši klijenti, ja i mnogi poput mene na zaslužujemo da znamo sa kakvim dokazima ste išli u postupak od ovako ogromne važnosti? Sve što smo mi van kruga privilegovanih koji su bili prisutni u Vijećnici 17. februara do sada mogli čuti su budaleštine o „mozaiku dokaza“ sklopljenom iz različitih izvora, perioda i suđenja, koji se „akumulirao“ tokom zadnjih 10 godina; da su odlučujući dokazi došli iz suđenja Ratku Mladiću; te da je iskopavanje masovne grobnice u Tomašici ilustracija takvih novih ključnih dokaza. Ja se iskreno, očajnički nadam da je sve ovo upravo tako kako i zvuči – budalasanje neupućenih koji nemaju pojma ni o sadržaju presude iz 2007, ni o odredbama Člana 61 Statuta, ni o suđenju Ratku Mladiću, a ni o predmetima o Prijedoru u kojima se sudilo i za genocid, te da ću od Vas dobiti odgovor dostojan advokata Vašeg renomea.

Siguran sam da se slažete da pomenuti koncept „mozaika dokaza“ zaista nije dostojan ozbiljnog razgovora, jer to nije ništa do akademski žargon iskorišten u političke svrhe, koji nema šta tražiti u pojmovniku postupka pred sudom poput MSP-a, niti i na koji način ima veze sa stavkama presude iz 2007. koje bi trebale biti predmetom revizije. Ali ću pomenuti da sam se konsultovao sa jednim od pravnika koji su vodili postupak protiv Ratka Mladića i dobio jasno objašnjenje da „suđenje Mladiću ne može da se smatra kao postupak koji na bilo kakav način predstavlja značajne nove dokaze o umiješanosti Srbije, pošto to jednostavno nije bio fokus predmeta“. A umiješanost Srbije čini osnovu za bilo kakav navod o odgovornosti zasnovanoj na Članu 9 Konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida, što je jedini osnov za nadležnost MSP-a u ovom slučaju, zar ne? Što se Tomašice tiče, za nekoga iz Prijedora je posebno teško progutati priču da će otkriće ove masovne grobnice nekako pomoći da sud promijeni svoje nalaze o optužbama za genocid u Prijedoru (i, pretpostavljam, u drugim mjestima u BiH). Siguran sam da neko ko vlada činjenicama poput Vas zna da je genocid bio tačka optužnice u 14 dosadašnjih suđenja koja su se odnosila na zločine u Prijedoru, ali da nikada nije presuđen. Nažalost, iako je to meni neprihvatljivo, ali nije. Veličina masovne grobnice u Tomašici to neće promijeniti, jer veličine masovnih grobnica sudijama nisu dokazi genocidne namjere. Da jesu, mi u Prijedoru bismo već imali nekoliko takvih presuda, a i nalazi presude MSP-a bi bili drugačiji, jer, recimo, masovna grobnica u Starim Kevljanima, otkrivena 2004. godine, krila je ostatke 456 tijela, 19 više nego što je do sada ekshumirano iz Tomašice.

  1. Kako ste namjeravali zaobići odredbu Člana 61 koja jasno zahtijeva da se nova činjenica odlučujuće prirode mora dostaviti sudu u roku od 6 mjeseci od trenutka kada ugleda svjetlo dana?

Obojica vrlo dobro znamo da je Vaš zahtjev prošao pisarnicu, da je Vaš tim imao validnu odluku države da može podnijeti aplikaciju, i da je došlo do rasprave o prihvatljivosti zahtjeva, da bi Srbija napala zahtjev upravo na ovoj tački kao najslabijoj karici aplikacije. Takođe znamo da su dejtinjasta objašnjenja Izetbegovićevih spin doktora kako bi se takav napad odbio oslanjanjem na završne riječi u predmetu protiv Mladića upravo to – djetinjaste. Jer završne riječi ne sadrže dokaze takve prirode koje zahtijeva Član 61 Statuta, iada je izlaganje dokaza Tužilaštva u ovom predmetu – čak i da su takvi dokazi podneseni, nasuprot tvrdnjama ljudi koji su dokazivali optužnicu – završeno u februaru 2014. Kako je iko ozbiljan mogao očekivati da sudije MSP-a prihvate da je nova činjenica potrebna za reviziju presude iz 2007. predstavljena u predmetu protiv Mladića otkrivena tek dvije godine kasnije?!? Toliko o dokazima iz predmeta Mladić i famoznom „mozaiku dokaza“ koji, prema nekim Izetbegovićevim tumačima uključuje i dokaze „otkrivene“ na sličan način u suđenjima Perišiću i drugima, koja su okončana još godinama prije. Osim ako za oktrivanje nove činjenice, kako je to definisano Članom 61, u ovom slučaju ne smatramo neko zajedničko otkrovenje koje se Vašem timu ukazalo iz „mozaika dokaza“. Siguran sam da bi Vama bilo zanimljivo, izazovno i možda čak i zabavno da zastupate nemoguće teze pred sudijama, ali se nadam da shvatate da je meni takav pravni avanturizam u predmetu od ovakve važnosti ne samo neodgovoran, nego i protivan etici.

  1. Niste li bili zabrinuti da bi sudije MSP-a mogle smatrati zahtjev podnesen doslovce dva dana prije isteka roka od 10 godina, u bizarnim okolnostima u kojima g. Softić istovara kutije materijala iz gepeka automobila, kao nešto što nije podneseno u dobroj vjeri?

Neću elaborirati, samo ću Vas pozvati da se uvjerite u ton jezika koji su sudije koristile da odbace zahtjev za reviziju El Salvadora u predmetu protiv Hondurasa podnesen na sličan način, dva dana prije isteka roka od 10 godina. Mislim da ću teško preći preko stida koji sam doživio kao građanin Bosne i Hercegovine kad sam vidio na kakav nadrealan način se „podnosi“ zathjev koji kao zastupa sve nas.

  1. Jeste li u bilo kojem trenutku razmišljali ili ljudima koji su vas angažovali na bilo koji način komunicirali o mogućim posljedicama koje će uslijediti ako zahtjev bude odbijen prije nego dođe u fazu razmatranja merituma?

Siguran sam da ste sada svjesni ovih posljedica, jer ste mogli svjedočiti poniženju i retraumatizaciji koje su žrtve doživjele po primitku vijesti o odbijanju MSP-a da razmatra Vaš zahtjev, ili krizi koja urušava ionako krhke institucije države Bosne i Hercegovine, ili jačanju politike poricanja zločina Milorada Dodika i njegovih saveznika u RS-u i Srbiji koji se nisu ni u snu mogli nadati takvom poklonu u svojim naporima da minimiziraju odgovornost srpskih snaga za počinjene zločine, ili gubitak podrške u međunarodnoj zajednici za bilo kakav pritisak na Srbiju da prihvati odgovornost za zločine u Bosni i Hercegovini, itd, itd. Danas je to sve kristalno jasno, ali moje pitanje je da li ste mogućnost ovakvih posljedica imali na umu u bilo kojem trenutku prije nego sto ste ušli u „kocku“, kako ste rekli u intervjuu N1? Jeste li bili svjesni s čim se kockate? Šta će građani Bosne i Hercegovine izgubiti ako kocka ne padne onako kako ste zamislili? Šta je bio ulog za Vas lično u ovom kockanju u poređenju sa nadama i očekivanjima desetina hiljada žrtava koje su uložile sve svoje nade, ma kako to bilo naivno, u ovu avanturu?

  1. Možete li objaviti finansijske aranžmane vezane za Vaš angažman? Postoji li ugovor za Vaše usluge? S kim ste ga sklopili? Koliko su Vaše usluge koštale i ako su pokrivene od neke treće strane, ko je ta treća strana? Koliko su koštale usluge ostalih međunarodnih članova Vašeg tima – Allaina Peleta, Paola Plachettija, Phona van den Biesena? Ko je platio njihove troškove?
  1. Na kraju, da li mislite da ste učinili uslugu građanima u Bosni i Hercegovini i Srbiji kada ste nakon odluke najviše sudske instance u svijetu, kao ugledan advokat, ustvrdili da je u predmetu u kojem ste učestvovali (ili pokušali da učestvujete, da budem precizan) odluku donio sud koji nije „ispoštovao vlastita pravila ni Statut“, bez ikakvog dokaza da podržite tako zapaljivu tvrdnju?

Siguran sam da ste svjesni posvemašnje kulture poricanja zločina koja vlada u Srbiji i u Bosni i Hercegovini (posebno u RS-u), gdje i pored ogromne količine dokaza i mnogih presuda Tribunala koje su utvrdile činjenice o zločinima van svake razumne sumnje, vodeći političari u Srbiji i RS-u još uvijek negiraju genocid u Srebrenici i sistematsku kampanju istrebljenja nesrpskog stanovništva u Prijedoru i 36 drugih opština u RS-u. Mislite li da ovakve Vaše izjave pomažu da se porazi takva kultura poricanja ili je ustvari podstrekavaju tako otvorenim odbacivanjem sudskih odluka?

Profesore Scheffer, sa nestrpljenjem očekujem Vaše odgovore. Da smo se ikada sreli, mogao bih da Vam pričam i o nekim drugim očekivanjima. Kao što su očekivanja da će suđenja na Tribunalu rezultirati presudom za genocid za ono što se desilo mojima u Prijedoru. Mogao bih Vam pričati o satima koje sam proveo u sudnicama Tribunala misleći da nema načina da se sudije neće složiti da je ono što se u Prijedoru dogodilo uistinu bio genocid. Ali nisu. Nijednom. Kao što nisu ni sudije MSP-a 2007. Trebale su mi godine da razumijem njihovo rezonovanje i prevaziđem bijes i beskrajno razočarenje koje sam pretrpio zbog njihovih odluka.

Ali uzmimo da su ta moja očekivanja irelevantna za pitanja koja Vam postavljam u ovom pismu. U svakom slučaju, ona se ni ne mogu porediti sa očekivanjima majki kojima su pobili djecu, bivših logoraša, onih koji su preživjeli silovanja i mučenja, očekivanja žrtava žednih pravde koja su eksplodirala kada su ih Bakir Izetbegović i ljudi oko njega uvjeravali da Vaš zahtjev ima odlične šanse za uspjeh i da će borba „trajati godinama.“ Žrtve nisu znale da Vaša avantura sa zahtjevom nije imala nikakve šanse.

Siguran sam da ste svjesni devastacije koju je kod te najranjivije populacije među nama izazvao krajnji ishod. I tu ne govorim o šačici privilegovanih sa kojima ste vjerovatno bili u kontaktu, koji djeluju u simbiozi sa političarima poput Izetbegovića, koji su bili direktno uključeni i koji su dobro profitirali od raznih budžetskih linija iz kojih su isplaćeni milioni za aktivnosti na „provođenju presude“ ili drugih isplata iz budžeta koji kontrolišu njihovi saveznici. Ne, ja govorim o ljudima poput Mine Delkić, majke moga druga Zedina.

Očekivanja ovakvih ljudi su bila takva da su bilo kakva upozorenja da nije sve onako kako se predstavlja smatrana ličnom uvredom i izdajom. Ako Vam je stalo, pročitajte njenu priču u tekstukoji prilažem ovom pismu. Jedino što je bilo veće od očekivanja izazvanih projektom u kojem ste bili jedan od ključnih protagonista, bili su njihovo razočarenje i poniženje. Pišem Vam zbog ljudi poput nje, jer ona je kao i ja – još jedan klijent koji zaslužuje istinu. U očekivanju promptnog odgovora”, navodi se u pismu upućenom na adresu Davida Sheffera.

(Kliker.info-N1)























25.03.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ: LICEMJERSTVO; ARENA PET GODINA POSLIJE; FILDžAN "MAFIOZO"

Slobodan Vasković : Licemjerstvo; Arena pet godina poslije; Fildžan”mafiozo”

Mart 25. 2017.



1.
Pored Aleksandra Vučića, na obilježavanju godišnjice udara “Milosrdnog Anđela” stajao je lično Milosrdni Anđeo, jedan od njih, Milorad Dodik, koji je te 1999. godine bio glavni srpski logističar “Milosrdnog Anđela”.
Ove godine u Grdeličkoj klisuri, lani u Varvarinu.
2.
Sve što je Dodik izgovorio je cinizam, drskost i bestidnost, jer ga nikada nismo čuli kako javno izražava žaljenje zbog svoje uloge u tragediji žrtava “Milosrdnog Anđela”. 
 
“Zaboravi ako možeš”, zaista jeste prava poruka za Dodika.
3.
Lani smo čuli Džoa Bajdena, tadašnjeg potpredsjednika SAD-a, koji je pozvao Vučića i izrazio žaljenje zbog civilnih žrtava tokom bombardovanja NATO, ali i tokom ratova devedesetih. Neuobičajen potez za supersilu, istorijski rijetko za supersilu, što opet govori o značaju Srbije u očima/planovima supersile. 
4.
U političkom smislu, Bajdenov potez bio je izuzetno značajan i krajnje pozitivan i za Srbe i Srbiju, ma šta ko mislio i o supersili i o Bajdenu.  
Bajdenov potez bio je dokaz puta Srbije ka Zapadu; Godinu kasnije taj put je još vidljiviji.
5.
Ove godine Specijalni izaslanik Stejt departmenta za pitanja Holokausta Tomas Jazdgerdi, zajedno sa predstavnicima američkih ambasada u BiH i Hrvatskoj, posjetio je Donju Gradinu i Jasenovac i odao počast žrtvama.
Održao je i lekciju hrvatskoj vlasti zbog tolerisanja ustaških simbola u Jasenovcu, navodeći da je “mučno gledati ustašku ploču”.
Posjeta Jazdgerdija nastavak je Bajdenovog lanjskog poziva.
6.
U periodu od Varvarina do Grdelice mogo toga se promijenilo, iako je i u Varvarinu i u Grdelici, Vučić bio tokom kampanje; U prvom slučaju parlamentarne, u drugom predsjedničke. 
Vučić je lani otvoreno podržavao Dodika, ove godine ta podrška ne postoji.
Dok je lani Dodik bio sastavni dio kampanje SNS-a, ove godine ga u Vučićevoj predsjedničkoj trci nema.
7.
Na Konvenciji SNS-a, u beogradskoj “Areni”, Dodika nije bilo; Nije ni pomenut.
Bilo je to nepodnošljivo za Vučića, jer je u prošloj predsjedničkoj trci u Srbiji, održanoj 2012. godine, u istoj toj “Areni”, Dodik podržao Borisa Tadića, tadašnjeg srpskog predsjednika, a njegovog protivkandidata Tomu Nikolića i najznačajnijeg čovjeka SNS-a Aleksandra Vučića nazvao “politički pobačaj”.
8. 
Pobačen je Dodik pet godina nakon tog 17. maja 2012. Istina ne do kraja, jer ima pobačaja koji baš teško idu. Ali idu.
9.
Dodik je bio i ostao politički licemjer najtežeg kalibra – neće ga pokolebati trenutno stanje “pobačaja u toku”; Nastaviće da se bori ne bi li politički preživio, iako mu malo šta ide na ruku.
Ne mogu ni željezničari baš svaki dan eksirati. Što krušku što…
10. 
Zasjedao je i vrh Gradskog odbora SDS-a Istočno Sarajevo, a u javnosti ih je prezentovao Darko Babalj Gumeni. 
Toliko je jadan njegov istup bio da je nevrijedan i prezira.
11.
Nakon 11 godina “sistematskog uništavanja Istočnog Sarajeva od vlasti SNSD-a”, odlučili su u SDS-u “da reaguju”. Veći dio tog vremena, Babalj je trgovao sa onim koji su uništavali. I postao milioner.
12.
Sada bi taj fildžan”mafiozo” da se “bori”; On koji je pomogao pobjedu SNSD-a na lokalnim izborima u jednom dijelu istočnosarajevskih opština, On koji je, korupcijom, došao u posjed elitnog hotela “Andrea”, milionske vrijednosti; On koji je učestvovao u prodaji zemljišta osobama iz arapskih zemalja (o tome ću uskoro opširnije); On koji je otvorio privatnu “Berzu rada” unutar SDS-a…
Mogao bih nabrajati unedogled, ali Babaljeva iznenadna “borbenost” više je posledica krivičnog stradanija Boje G., što fildžan”mafiozo” doživljava kao lični udarac, nego želje da se SDS zaista suprotstavi SNSD-u. 
Tamo gdje je Babalj, u prečniku njegovog uticaja, SDS i ne postoji; Postoji samo koruptivna mreža koju samoproklamovani “kum” kontroliše. 
13. 
Kolika je Babaljeva stvarna politička snaga nedavno je demonstrirao Miroslav Brčkalo, potpredsjednik PDP-a.
Brčkalo je Babaljem obrisao pod u pregovorima oko strukture vlasti u Gradu Istočno Novo Sarajevo, gdje SDS i PDP imaju većinu.
PDP ima tri odbornika u Skupštini Grada, a SDS 13; Međutim, Brčkalo je uzeo i gradonačelnika i zamjenika predsjednika gradske skupštine i pola načelničkih mjesta.
PDP je izračunao da jedan njihov odbornik vrijedi 4,3 SDS-ova, ili da Brčkalo vrijedi 4,3 Babalja.
14.
Babalj je ništa; On nije nikakva opozicija, već dio okoštale oligarhije koja je satrala ovaj entitet.  
Babalj je dio Sekte, samo u SDS-ovom dresu. 
15.
Kod Babalja na “borbenoj obuci” bio je i Cicko Bjelica. Lako ga je prepoznati: za reverom ima značku sa likom Steve Mirjanića Metuzalema.
16.
Ostanite sa mnom.
Slobodan Vasković (Blog)


















25.03.2017.

U RIMU POTPISAN DOKUMENT KOJI ODREĐUJE BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE

U RIMU POTPISAN DOKUMENT KOJI ODREĐUJE BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE: Pročitajte šta piše u Rimskoj deklaraciji

Čelnici 27 zemalja članica okupili su se u subotu u Rimu kako bi obilježili 60. rođendan Evropske unije i potpisali Rimsku deklaraciju u kojoj ističu jedinstvo i nedjeljivost nakon izlaska Velike Britanije.



U RIMU POTPISAN DOKUMENT KOJI ODREĐUJE BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE: Pročitajte šta piše u Rimskoj deklaraciji - 2

Sastanak na vrhu započeo je Odom radosti, himnom Evropske unije. Predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker izrazio je optimizam u pogledu budućnosti EU. "Imat ćemo i 100. rođendan EU", rekao je Juncker po dolasku na summit.

 

U deklaraciji su pobrojana dosadašnja postignuća, naglašava se važnost očuvanja jedinstva, zajedničkih interesa i vrijednosti, te daju obrisi smjera u kojem bi EU trebala ići u sljedećih deset godina.

"Evropska unija krenula je kao san nekolicine, a postala je nada mnogih. Ujedinjeni smo i jači: stotine miliona ljudi diljem Europe imaju koristi od proširene Unije koja je prevladala stare podjele", kaže se u izjavi koju bi čelnici 27 zemalja članica, među njima i hrvatski premijer Andrej Plenković, trebali potpisati.

U deklaraciji se također kaže da se Unija suočava s dosad nezabilježenim izazovima - regionalnim sukobima, terorizmom, migracijskim pritiskom, protekcionizmom i gospodarskim nejednakostima.

 

Proteklih dana diplomati zemalja članica intenzivno su radili na tekstu deklaracije. Jedno od najosjetljivijih pitanja bilo je vuropa više brzina. Taj koncept ima potporu zapadnih članica, ali mu se opiru zemlje u srednjoj i istočnoj Evropi, bojeći se da ne završe u skupini manje važnih članica.

 

Taj dio je razvodnjen kako bi se zadovoljilo sve strane, pa je tako izbačena riječ brzina (na engleskom speed) i umjesto toga sada stoji "pace", što se može prevesti kao ritam.

 

"Djelovat ćemo zajedno, različitim ritmom i intenzitetom kada je to potrebno, krećući se u istom smjeru kao što smo činili u prošlosti, u skladu s Ugovorima i ostavljajući vrata otvorenima za one koji se žele pridružiti kasnije", glasi zadnja verzija toga paragrafa u nacrtu deklaracije.

 

Prije 60 godina, šest zemalja utemeljiteljica - Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg potpisali su Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici i Ugovor o Evropskoj zajednici za atomsku energiju (Euroatom), koji predstavljaju temelj današnje Evropske unije.

 

U proteklih 60 godina ta zajednica je narasla na 28 zemalja članica, a uskoro će ih biti 27 nakon što je Velika Britanija napusti.

 

Svečani summit održava se na rimskom Kapitolu, u istoj prostoriji, dvorani Kapitolskog muzeja, u kojoj su prije 60 godina potpisani rimski ugovori.

 

Rimska deklaracija

 

Donosimo integralni tekst Rimske deklaracije (neslužbeni prijevod s engleskog):

 

"Mi, čelnici 27 država članica i institucija EU-a, ponosni smo na postignuća Evropske unije: izgradnja Evropske unije je hrabar i dalekovidan pothvat. Prije 60 godina, oporavljajući se od tragedije dva svjetska rata, odlučili smo se udružiti i ponovno izgraditi naš kontinent iz pepela. Izgradili smo jedinstvenu Uniju sa zajedničkim institucijama i snažnim vrijednostima, zajednicu mira, slobode, demokracije, ljudskih prava i vladavine zakona, veliku gospopodarsku silu s neusporedivim razinama socijalne zaštite i blagostanja.

Evropska unija počela je kao san nekolicine, postala je nada mnogih. Evropa je ponovno postala jedinstvena. Danas smo ujedinjeni i jači: stotine milijuna ljudi diljem Evrope uživa u životu u proširenoj Uniji koja je prevladala stare podjele.

 

Evropska unija je suočena s dosad nezabilježenim izazovima, globalnim i domaćim; regionalnim sukobima, terorizmom, rastućim migracijskim pritiscima, protekcionizmom, socijalnim i gospodarskim nejednakostima. Zajedno, mi smo odlučni suočiti se s izazovima svijeta koji se brzo mijenja i ponuditi našim građanima sigurnost i nove prilike.

 

Učinit ćemo Evropsku uniju jačom i otpornijom, još većim jedinstvom i solidarnošću među nama i poštovanjem zajedničkih pravila. Jedinstvo je i potreba i naš slobodni izbor. Uzeti zasebno, globalna dinamika bi nas ostavila po strani. Ostajanje zajedno naša je najbolja šansa da utječemo na nju te za obranu naših zajedničkih interesa i vrijednosti. Djelovat ćemo zajedno, različitim ritmom i intenzitetom kada je potrebno, krećući se u istom smjeru, kao što smo to činili u prošlosti, u skladu s Ugovorima i ostavljajući vrata otvorenim za one koji se žele pridružiti kasnije. Naša Unija je nepodijeljena i nepodjeljiva.

 

U sljedećih 10 godina želimo Uniju koja je sigurna, prosperitetna, konkurentna, održiva i socijalno odgovorna i s voljom i sposobnostima za igranje ključne uloge u svijetu i u oblikovanju globalizacije. Želimo Uniju gdje građani imaju nove mogućnosti za kulturni i socijalni razvoj i gospodarski rast. Želimo Uniju koja ostaje otvorena onim europskim zemljama koje poštuju naše vrijednosti i odlučne su ih promicati.

U ovim vremenima promjena, svjesni zabrinutosti naših građana, donosimo Rimski program i obećavamo da ćemo raditi u pravcu:

 

1. Sigurnije Evrope: Unije u kojoj će se svi građani osjećati sigurno i slobodno se kretati, gdje su naše vanjske granice zaštićene, s učinkovitom, odgovornom i održivom migracijskom politikom, poštujući međunarodne norme; Evrope odlučne boriti se protiv terorizma i organiziranog kriminala.

 

2. Prosperitetne i održive Evrope; Unije koja stvara rast i radna mjesta; Unije gdje snažno, povezanije jedinstveno tržište koje se razvija, prihvaćajući tehnološku transformaciju, te stabilna i ojačana jedinstvena valuta otvara putove za rast, koheziju, konkurentnost, inovacije i razmjenu, posebice za mala i srednja poduzeća; Unije koja promiče održivi rast, investicijama, strukturalnim reformama i zajedničkim radom na dovršetku Ekonomske i monetarne unije; Unije u kojoj ekonomije konvergiraju; Unije u kojoj je energija sigurna i dostupna, a okoliš čist i siguran.

 

3. Socijalne Evrope; Unije, koja na temelju održivog rasta, koja promiče gospodarski i socijalni napredak kao i koheziju i konvergenciju, istodobno čuvajući integritet unutarnjeg tržišta; Unije koja uzima u obzir različitost nacionalnih sustava i ključnu ulogu socijalnih partnera; Unije koja promiče jednakost između muškaraca i žena kao i prava i jednake mogućnosti za sve; Unije koja se bori protiv nezaposlenosti, diskriminacije, socijalne isključenosti i siromaštva; Unije u kojoj mladi ljudi stječu najbolje obrazovanje i obuku, u kojoj će moći studirati, naći posao diljem kontinenta; Unije koja čuva našu kulturnu baštinu i promiče kulturnu raznolikost.

 

4. Jače Evrope na globalnoj sceni; Unije koja dalje razvija postojeća parnterstva, gradi nova i promiče stabilnost i prosperitet u svom neposrednom susjedstvu na istoku i jugu, ali i na Bliskom istoku, diljem Afrike i globalno, Unije koja je spremna preuzeti više odgovornosti i koja je spremna pomoći u stvaranju konkurentnije i integrirane obrambene industrije; Unije privržene jačanju naše zajedničke sigurnosti i obrane, također u suradnji i komplementarno sa Sjevernoatlantskim savezom, uzimajući u obzir nacionalne okolnosti i pravne obveze; Unije angažirane u Ujedinjenim narodima, koja poštuje multilateralni sustav temeljen na pravilima, ponosne na svoje vrijednosti i koja štiti svoje građane, koja promiče poštenu i slobodnu trgovinu i pozitivnu globalnu klimatsku politiku.

 

Nastavit ćemo slijediti naše ciljeve, čvrsti u uvjerenju da budućnost Evrope leži u našim rukama i da je Evropska unija najbolji instrument za postizanje tih ciljeva. Obećavamo da ćemo slušati i odgovarati na zabrinutosti koje izražavaju naših građani i angažirati se s nacionalnim parlamentima. Radit ćemo zajedno na razini koja doista čini razliku, bilo to na razini EU-a, nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj i u duhu povjerenja i lojalne suradnje među zemljama članicama i međusobno i među institucijama EU-a u skladu s načelima supsidijarnosti. Omogućit ćemo potrebni prostor za djelovanje na različitim razinama kako bismo ojačali inovativnost, potencijal rasta Evrope. Želimo da Unija bude velika u velikim stvarima i mala u malim stvarima. Promicat ćemo demokratski, učinkovit i transparentan proces donošenja odluka i bolje rezultate.

 

Mi kao čelnici, radeći zajedno unutar Evropskog vijeća i unutar naših institucija, osigurat ćemo da današnji program bude proveden kako bi sutra postao stvarnost. Ujedinili smo se radi boljitka. Evropa je naša zajednička budućnost".

/////////////////////////
///////////////

10 FINANSIJSKIH ZAPOVIJESTI: Čovjek koji je predvidio Veliku ekonomsku krizu pomaže da napravite ogroman novac!

Čovjek koji je predvidio Veliku ekonomsku krizu pomaže da napravite ...

//////////////////////////


SAMI SEBE SAPLIĆEMO: U žestokom okršaju SDS-a i SNSD-a stradat će cestogradnja

SAMI SEBE SAPLIĆEMO: U žestokom okršaju SDS-a i SNSD-a ...

//////////////////////

WIGEMARK: Budućnost BiH je nesumnjivo u EU!

WIGEMARK: Budućnost BiH je nesumnjivo u EU!

//////////////////////
///////////////////////////////


///////////////////////////////////


/////////////////////////////////////////////

Trump nakon povlačenja zakona o zdravstvenoj reformi : “Razočaran sam…pomalo sam iznenađen, da budem iskren”

Američki predsjednik Donald Trump rekao je u petak, nakon što je povučen njegov nacrt zakona o zdravstvenoj reformi, da je razočaran i pomalo iznenađen, te naglasio kako je trebalo vrlo malo

////////////////////////////
/////////////////////

‘Pojavio se novi svijet’ : Vladimir Putin podržava Marine Le Pen

Ruski predsjednik Vladimir Putin primio je u petak čelnicu francuske krajnje desnice Marine Le Pen, potvrđujući na taj način da je ona važan faktor na međunarodnoj sceni, ocjenjuje agencija Reuters. Ispitivanja javnog [...
24.03.2017.

ESAD BAJTAL: GOVORITI O NEBITNOM ZNAČI ŠUTITI

Esad Bajtal: Govoriti o nebitnom znači šutiti


Esad Bajtal

Autor
24.3.2017. 



Esad Bajtal: Govoriti o nebitnom znači šutiti

////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • stvarna opasnost danas, nije neznanje, kako smo to čitali kod Buddhe, Platona i Sokrata, nego – znanje. Znanje u službi neznanja.

.........................

Prenosimo stari tekst prof. dr. Esad Bajtala sa promocije knjige Nerzuka Ćurka “Filozofija Zagrljaja“, 2010. godine jer nam se čini vrlo aktuelnim u ovom trenutku, trentku u kome se govori o svemu samo ne o onome što istinski muči građane ove zemlje, koji jedva sastavljaju kraj s krajem i pravo s pravdom …

Ljudi pljuju sitne lopove, a velike zlikovce poštuju; čak i slave. Uprkos tome, dobar dio onoga što Ćurak naziva “javni um” filozofski mudro šuti. Šuti na razne načine. A najgori oblik šutnje skriva se pod posebnom vrstom javnog govora. Govora o nebitnom. Smisao javnog govorenja o nebitnom jeste u prikrivanju vlastite šutnje, odnosno, prozirnom prikrivanju odsustva govora o bitnom. Šutiti, u gladnoj i (o)pljačkanoj zemlji, znači voditi maratonske javne polemike oko nečega što se nas i naših života ni na koji način ne tiče

Ima jedna misao koja kaže ovako:

Dobro hoće da bude bolje, bolje bi da postane najbolje, a samo tupo i glupo misli da je dovoljno samo sebi, i da je dobro takvo kakvo je.” (Meštrović).

Ovu knjigu čitao sam upravo sa gornjih pozicija: kao komunikaciju sa onima koji bi da ovo malo dobra (u jednom lošem svijetu, u kakvom živimo), učine nekako boljim. A o kakvom svijetu je riječ, najbolje da se uvjerite na sljedeći način: Nemojte platiti struju, vodu, telefon ili tramvajsku kartu. Kazna (sankcija) će vas stići za koji dan, a možda čak i istog momenta.
Ali, ako u tom istom tramvaju ubijete Denisa Mrnjavca proces će se povlačiti godinama. A na kraju će presuda biti i poništena, a sam postupak vraćen na neko daljnje razmatranje kao što se upravo ovih dana i dogodilo u Sarajevu.
Presuda poništena, i nikom ništa.

GOVOR O NEBITNOM

Uzeo sam samo jedan primjer. Ima ih, i znamo ih, na stotine. Ljudi pljuju sitne lopove, a velike zlikovce poštuju; čak i slave. Uprkos tome, dobar dio onoga što Ćurak naziva “javni um” filozofski mudro šuti. Šuti na razne načine. A najgori oblik šutnje skriva se pod posebnom vrstom javnog govora. Govora o nebitnom. Smisao javnog govorenja o nebitnom jeste u prikrivanju vlastite šutnje, odnosno, prozirnom prikrivanju odsustva govora o bitnom. Šutiti, u gladnoj i (o)pljačkanoj zemlji, znači voditi maratonske javne polemike oko nečega što se nas i naših života ni na koji način ne tiče. Zato govor o nebitnom nije komunikacija na koju se ova knjiga poziva i za koju iskreno pledira, pozivajući se na “bezgraničnu volju (autorovog) uma za komunikacijom”.

ŠTA JE KOMUNIKACIJA?

Latinski i talijanski riječnici kazuju da commūnîco, comunicato, znači saopštiti; učiniti poznatim; izvijestiti nekoga nešto o nečemu. Dakle, komunikacija kao opštenje s nekim, podrazumijeva Drugog i Druge kao sagovornike okupljene oko nečeg bitnog, najčešće životno važnog. Njoj nasuprot, šutnja, i(li) govor o nebitnom, jeste govor sa samim sobom.

Govor o nebitnom je laganje samog sebe. U pitanju je toaletni monolog još nerasanjenog egosa pred jutarnjim ogledalom. Na djelu je maskirani socio-autizam narcističke samodovoljnosti, koji Ćurak (ako ga dobro razumijem), eufemistički, i ne baš najadekvatije onom što sam ima na umu, naziva “ohološću samoće”. Samoća je, kako je ja iskustveno vidim, nešto drugo. Daleko od bilo kakve oholosti, samoća je stanje rezigniranog i pobunjenog uma. Samoća je uzvišeni gest pobune i nepristajanja. U govoru o nebitnom ne radi se, dakle, o oholosti samoće, nego o oholosti distance. Govor o nebitnom je jedan “baš me briga” stav. Tom stavu prethodi dobra egzistencijalna i društvena situiranost. Radi se o sasvim svrhovitom (“meni je dobro, baš me briga …”), i licemjerno pragmatičnom zatvaranju očiju pred onim što jest.
A šta jest?
Jest bijeda i jest nevolja;
Jest nepravda i kriminal;
Jest nepotizam i jest primitivizam.
I, povrh svega toga, jest otvoreni ili prikriveni cinizam kao temeljni način drčno-hazjajinskog vladanja zemljom i ljudima. O tome se, danas i ovdje, intelektualno stidljivo govori, tj. šuti. I ne samo ovdje, nego i u velikom bijelom svijetu kako je jasno vidljivo iz racionalne politološke analitike, četvrtog poglavlja Ćurkove knjige.

Upravo zato, postmoderna demistifikacija politikantskih mitova svijeta modernih laži, traži trezven dijalog i i civliziranu komunikaciju, a ne advokate status quo-a. A pogotovo ne režimske kolumniste koji, kritikuju kritičare lošeg i neljudskog, čime (da se vlasi ne dosjete), zapravo, servilno i udvorički prilježno, služe osiljenim oholim i uzmožnim vlastodršcima. Riječ je onima, koji su “vjerujući sve (svoje) sumnje odagnali” (str. 61). Pri tom, ovdje ne mislim samo na sluganski dio klera, niti na nečasna a dobro plaćena novinska piskarala. Mislim na dio akademske inteligencije, nama (ovdje, za ovim stolom) formalno ravne. Formalno ravne, ali, ne i moralno jednake.

Kao formalno ravni, oni (vjerovatno!!!) znaju sve ono što i mi znamo. I vide ono što i mi vidimo. Međutim, umjesto da ga iskazuju oni “svoje mišljenje skrivaju”. Čine to upravo govorom šutnje. Odnosno, govorom o nebitnom. Na taj način, ma šta inače mislili sami o sebi i svom intelektualnom habitusu, oni, svjesno ili nesvjesno, okreću leđa nauci, moralu, čovjeku i društvu. Radi se, kako rekoh, o licemjerju ohole distance koja utemeljuje “Bosnu kao uniju straha, umjesto unije vrijednosti” (str. 68). Jer, ovdje se vlada strahom i bahatom prizemno-ruralnom retorikom po kojoj smo svi mi (oponenti, kritičari, politički protivnici, građani … ), samo najobičnije šuše, budaletine, pederi, izdajnici, itd., kako već godinama slušamo ili čitamo sa ekrana i stranica režimskih medija. I svako onaj, ko snažno i otvoreno upre prstom na taj i takav način vladanja, pa kriminalca nazove kriminalcem; lopova lopovom; a razbojnika razbojnikom; biva od dežurnih i dobro plaćenih režimskih kolumnista i kolumnistica, optužen za “širenje jezika mržnje”, direktno pušući u jedra upravo onom etno-lideru koji je taj prizemni jezik javne psovke i vrijeđanja uveo na javnu i političku bh scenu.

ŠTA NAM TO GOVORI?

To nam govori da stvarna opasnost danas, nije neznanje, kako smo to čitali kod Buddhe, Platona i Sokrata, nego – znanje. Znanje u službi neznanja.
Ali, šta da se radi?
Takvi smo kakvi smo.
Odnosno, pučkom, pravopisno išćašenom, leksikom govoreći: tak’i smo kak’i smo. Zapravo, u nešto drugačijoj i dužoj akcentuaciji te riječi, – kâki smo. To, u krajnjoj liniji, nije uopšte netačno! Problem je samo, što u svojoj moralnoj prehlađenosti, i intelektualnoj pothlađenosti, ne osjećamo smrad sopstvene kāke. Pa, u narcisoidnom zanosu sebeljublja, govorimo samo, i isključivo: o smradu Drugog i Drugih.
“Svakome je njegovo dupe dunja”, kaže narodna mudrost.
Nažalost, u svojoj klero-etničkoj i etno-politikantskoj zavedenosti narod se oglušuje i o vlastitu mudrost. Zahvaljujući toj zavodljivoj dupe-dunja logici, i ugodnoj samoobmani njene olfaktivne iluzije, svako je sam sebi najbolji. I niko nikome ne valja.
Eto, zašto nam je, ovako kako nam je.

I zato smo svi zajedno, umjesto franjevačkoj filozofiji zagrljaja, izručeni zagrljaju filozofije. Filozofije mržnje, filozofije besmisla, cinizma, i nadmenosti. Zato ja, za razliku od dobrohotnog Nerzuka Ćurka, mislim da bi Zagrljaj filozofije cinizma i nadmenosti, bio pravi naslov ove knjige.
Ali, ko sam ja, ko je Nerzuk Ćurak, i ko smo svi mi?
I ko to mene; ko to Nerzuka Ćurka; i ko to, sve nas zajedno, bilo kad, i bilo šta, u ovom životu pita.
NIKO NIŠTA!

Na djelu je, čitam između redova Ćurkove knjige, pedagoški uzoran slučaj specijalne demokratije: demokratije bez naroda.
I (trebao bih ovdje da dodam), naroda bez pameti.
Ali neću to da kažem
Hoću i ja malo da šutim!

19.01.2010, Žurnal











24.03.2017.

DAVID SCHEFFER : BiH JE IMALA I IMA JAKE ARGUMENTE ZA REVIZIJU POSTUPKA PROTIV SRBIJE

David Scheffer ne odustaje : BiH je imala i ima jake argumente za reviziju postupka protiv Srbije

Mart 24. 2017.


Autor dokumenta revizije u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije, američki profesor David Scheffer (Dejvid Šefer) ocijenio je danas da je Sarajevo “imalo i ima” jake argumente za reviziju postupka  protiv Srbije po tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, prenosi Beta.

Šefer je za sarajevski portal Avangarda.ba kazao da je utvrđivanje istine o onome što se događalo 1992. godine u BiH i ko je za to odgovoran, “cilj vrijedan truda, za koji se vrijedi boriti pred sudovima”.

“Mi smo čvrsto vjerovali da smo imali, i da još uvijek imamo, jake argumente za reviziju na osnovu ukupnosti dokaza o genocidu u 1992. godini, što je utvrđeno u predmetu Mladić pred Haškim tribunalom do decembra 2016. godine. Bilo bi neodgovorno ignorisati taj razvoj događaja i dopustiti da presuda Međunarodnog suda pravde u ovom predmetu iz 2007. godine ostane neosporena”, rekao je Šefer.

On je naveo i da pravni tim BiH ne vjeruje da je Registrar Međunarodnog suda pravde pružio odgovarajuće objašnjenje svoje pozicije, kada je odbio dokument revizije.

Upitan na koje je opcije mislio kada je nagovijestio da i nakon odbijanja revizije postoji mogućnost nastavka procesa pred Međunarodnim sudom pravde, Šefer je rekao da nije u poziciji da javno raspravlja o tim opcijama.

Prema njegovim riječima, ukoliko bi se u sudskoj proceduri u BiH utvrdilo da su srpski i hrvatski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i Dragan Čović u svojim pismima na odgovor Registrara dezavuisali i doveli u zabludu Međunarodni sud pravde, odnosno da su lažno prikazali status i sakrili informacije o legitimitetu agenta BiH, to bi moglo da znači da bi takav nalaz sudova u BiH mogao dovesti do razmatranja u Međunarodnom sudu pravde.

On je ocijenio da je Srbija odlagala hapšenje i predaju Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kako bi se izbjeglo da Međunarodni sud pravde uzme u obzir i konačne presude Haškog tribunala u tim slučajevima po pitanju genocida, u okviru desetogodišnjeg roka za podnošenje zahtjeva za reviziju.

Šefer je dodao da zahtjev Bosne i Hercegovine za reviziju “pruža argumente u pogledu ukupnosti dokaza”.

“To su dokazi koji su već otkriveni u sudnicama Haškog tribunala i koji su, u svojoj ukupnosti, onako kako su dosegnuti u decembru 2016. godine, trebali, prema našem mišljenju, dovesti do toga da Međunarodni sud pravde ponovo otvori svoju analizu genocida u BiH tokom 1992. godine”, rekao je Šefer, koji je bio prvi američki ambasador za ratne zločine.


/////////////////////////////////
  Prof.dr. Šaćir Filandra : Osnovni principi bošnjačke politike su jasni , Bošnjaci dijele savremene civilizacijske vrijednosti živeći u


//////////////////////

Srećko Latal upozorava i predlaže : Na Bošnjacima je da konačno izađu iz priče žrtve i da osmisle BiH koja bi bila prihvatljiva svima !

Politički analitičar Srećko Latal upozorio je u razgovoru za Vijesti.ba da se BiH nalazi u najozbiljnijoj krizi od kraja rata, u krizi u kojoj je na političkoj sceni došlo do [...]

////////////////////////////

Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a: Milioni iz Bobar banke izneseni kao u filmu

Stekao sam utisak da je državno Tužilaštvo mnoge stvari pokrenulo sa mrtve tačke i nadam se da se u toj procjeni ne varam, kaže predsjednik SDS-a Vukota Govedarica. Nakon jednog

24.03.2017.

DRAGAN ČOVIĆ SVE VIŠE OTKRIVA SVOJE PRAVO LICE PREMA BiH

PROF. IVO BANAC U "JUTARNJEM LISTU": Dok Vučić iz Novog Pazara nudi ruku suradnje Bošnjacima, Čović je 'europskim vrijednostima' zapalio pola Bosne"


Banac piše da je "jedino hrvatska politika u BiH nepoduzetna, premda ne i statična. Ona je još pod hegemonijom HDZ BiH koji sa Dodikom igra staru sporazumsku politiku, a pokušava je nametnuti i Zagrebu"



Image result for ivo banac fotos

Profesor Ivo Banac u kolumni u "Jutarnjem listu" bavi se prošlonedjeljnim naučnim skupom u Neumu u organizaciji Hrvatske demokratske zajednice BiH i analizira aktuelnu hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini.

"Danas je više nego jasno kako daytonska Bosna i Hercegovina nije idealna država, ni po učinkovitosti, ni po postignućima. Nije dobro da se prstom upire uvijek u druge, a sebe posve abolira od svake krivnje... Dayton je bio moguć jer su svi bili umorni od rata, a Clintonova administracija odlučna u nametanju mirovnog rješenja, koje je svima bilo neprihvatljivo na različite načine, ali i u nedostatku realne alternative-neizbježno. Danas, Karadžićeva-Dodikova Herrenvolk Republika, koliko god gospodarski neuspješna i teret svojim sponzorima, predstavlja točku ruske na Balkanu i jedini zalog propale srpske imperijalne politike od 1903. naovamo.Tu nema promjena u mirnodopskim uvjetima"...

Banac dalje piše da je "jedino hrvatska politika u BiH nepoduzetna, premda ne i statična. Ona je još pod hegemonijom HDZ BiH koji sa Dodikom igra staru sporazumsku politiku, a pokušava je nametnuti i Zagrebu. Karamarko je vodio pozadinsku politiku protiv ove tendencije, što je također pridonijelo njegovom padu. Danas se već može reći kako Dragan Čović diktira hrvatsku državnu politiku prema BiH, što je jasno iz niza Plenkovićevih kadrovskih poteza. Premda ova poltika nema izgleda, ona pretendira na propagandne uspjehe, o čemu se skrbi Ivan Tolj pri vrhu Styriua medijske grupe..."

"Dok traje zamor od Balkana (i američka odsutnost od Europe) Čoviću je dovoljna izborna reforma koja će ga učiniti hrvatskim članom Predsjedništva BiH bez ograničenja mandata", piše dr. Banac.

"... Ne samo da hrvatska Vlada u ovom trenutku nema snage za ozbiljan iskorak u BiH, ona nema ni vizije ni namjere da nešto ozbiljno poduzme. Zato se sudjelovanje u paradama poput one prošlotjedne u hotelu "Grand" u Neumu, ne samo neumjesna, nego i znak stvarne nemoći. Zar netko doista ozbiljno uzima naklapanja Ivice Lučića, koji je u Neumu (po prijateljskom izvoru) ustvrdio kako je moguće da za BiH
"nema rješenja, jer su sva rješenja moguća, pa i ono iz Sirije".

"... I dok Aleksandar Vučić otvara stadione u Novom Pazaru i Bošnjacima povjerava kako "razmišlja i o autoputu koji bi spojio Srbiju i BiH, da bi se tako spojili Bošnjaci iz Sandžaka i BiH...Dragan Čović, nakon što je zapalio pola Bosne svojim europskim vrijednostima može samo povući rogove i potvrditi kako "je etnička federalizacija ni u jednoj varijanti nije rješenje za BiH". Zar je europska politika moguća samo na karminama", pita Ivo Banac u kolumni u "Jutarnjem listu".


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik



Image result for karikature dragan covic i milorad dodik

Image result for karikature covic dodik kaubojiImage result for karikature covic dodik kauboji
Image result for karikature dragan covic i milorad dodik

Image result for karikature covic dodik kauboji
Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik

Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik kauboji


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik kauboji



Image result for karikature dragan covic i milorad dodik kauboji



///////////////////////////////////
24.03.2017.

SAMIR BEHARIĆ: DVIJE FOTELjE POD JEDNIM KROVOM

Samir Beharić: Dvije fotelje pod jednim krovom

Samir Beharić

Autor
23.3.2017. 


Samir Beharić: Dvije fotelje pod jednim krovom


////////////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Mladi iz Jajca rapidno odlaze. Nove generacije mladih Jajčana su site šuplje nacionalističke priče. Mlade generacije koje dolaze neće trpiti stare ratne pukovnike koji svojim stranačkim šefovanjem uništavaju društvo i tjeraju mlade iz zemlje. Političari trebaju znati da se, za razliku od njih, svijet promijenio. Mladi danas govore dva ili tri strana jezika, uče kompjutersko kodiranje, volontiraju i apliciraju za međunarodne stipendije. Europska unija se o njima brine više nego njihova država, njihova druga majka. Ili maćeha? Mladi više nisu prisiljeni da budu zakovani za jedan grad ili jednu državu. Svijet je svakim danom manji i manji, a prilike mnogobrojnije i zanimljivije. Pitanje je kako ih zadržati. Nacionalizmom i segregacijom sigurno ne.

...............................

Ne smijemo odustati od mladih Bosanaca i Hercegovaca. Ne smijemo ignorisati borbu  jajačkih srednjoškolaca i kalkulisati u osudi nove segregacije. Svaki glas, svaki šapat je bitan jer bitka još nije izgubljena. Dante Aligijeri u svojoj „Božanstvenoj komediji“ opominje da su najmračniji krugovi pakla rezervisani za one koji šute u vremenima moralne krize. Danas su političari udarili na jedinstvo mladih u Jajcu. Sutra će udariti na vas, a vi se sjetite stihova njemačkog svećenika Martina Niemöllera prije nego bude kasno. Jajački srednjoškolci svojim protestima najavljuju vruće jajačko proljeće. Najavljuju desant na združeni nacionalistički poduhvat i traže vašu podršku. Poručuju da smo zajedno jači. Pridružimo im se!

Kao neko ko je u Jajcu imao nesreću proći kroz nacionalistički poligon „dvije škole pod jednim krovom“, ne mogu ostati ravnodušan na lavovsku borbu jajačkih srednjoškolaca i njihov epski otpor starim političkim voždovima koji, jednom nogom u grobu, mlade Jajčane guraju u one sjene prošlosti iz kojih su oni došli. Ono što mladi žele je zajedništvo i kvalitetan nastavni plan i program koji neće vrijeđati ničiji nacionalni sentiment.

Obnavljanje inicijative o novoj školi govori da nacionalističke stranke nakon prošlogodišnjeg neuspjeha nisu odustale od svog plana. Da bismo razumjeli zbog čega jajački političari, uz aminovanje njihovih kolega i kolegica iz Skupštine Srednjobosanskog kantona (SBK), silno žele osnovati novu srednju školu po cijenu produbljenja već postojećih podijela među mladima, bitno je razumjeti širi kontekst.

Segregacijom u odbranu ljudskih prava

Jajce nije podijeljen grad. Jajčani zajedno peru tepihe u istim kvartovima, umorni se vraćaju s posla iz istih firmi, piju kafu u istim kafićima, a njihova djeca zajedno treniraju košarku u KK „Vodopad“. Ipak, od kraja rata osnovne škole rade po sistemu „dvije škole pod jednim krovom“, gdje učenici pohađaju nastavu u različitim učionicama. U tim školama redari kvase spužvu u odvojenim toaletima, a nastavnici hrvatske i bosanske matematike se za čas pripremaju u odvojenim zbornicama.

Dvije srednje škole, Srednja strukovna škola „Jajce“ i Srednja škola „Nikola Šop“, rade po hrvatskom nastavnom planu i programu. Bošnjaci i Hrvati u tim školama nastavu pohađaju u istim učionicama, osim za vrijeme časova bosanskog, odnosno hrvatskog jezika, te vjeronauke. Iako nastavu pohađaju i malobrojni učenici srpske nacionalnosti, srpski jezik nije u ponudi, ali ne želite da vas uvođenjem treće varijable još više zbunim.

Kantonalno ministarstvo obrazovanja je već godinama pod čeličnom šapom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), čija je bivša ministrica Greta Kuna prije nekoliko godina izlanula kako se „kruške i jabuke ne mogu miješati“, aludirajući na tu radikalnu ideju  zajedništva osnovaca i predloženu integraciju osnovnih škola, što ponajbolje oslikava stanje uma onih koji kroje nastavni plan i program. Ni trenutna HDZ-ova ministrica obrazovanja Katica Čerkez nije ništa oštroumnija u svojim medijskim istupima, pa je u ponedjeljak za FTV hladnokrvno izjavila kako se učenici „ne moraju ni upisati u novu srednju školu, ako ne žele“. Čemu onda nova škola, neko će se zapitati.

HDZ-ovi ministri obrazovanja su se godinama oglušivali na zahtjeve pojedinih roditelja i učenika Bošnjaka za kompromisom u izučavanju predmeta, prije svega historije, geografije i muzičke kulture u srednjim školama, čiji sadržaj odgovara isključivo hrvatskom nacionalnom narativu. Zbog toga jajački srednjoškolci iscrpno uče o odlikama primorske klime susjedne Hrvatske, dok gorske masive također susjedne Srbije zanemaruju. Više znaju o hrvatskom kralju Tomislavu, nego o bosanskoj kraljevskoj lozi Kotromanića, čiju srednjovjekovnu  tvrđavu gimnazijalci vide iz svojih učionica. Ulje na vatru dolijeva i grb Herceg-Bosne, odnosno hrvatskog naroda u BiH na školskim diplomama, koje na kraju školske godine kući nosi podjednak broj učenika hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.

Šansu za jeftinim političkim poenima u cijeloj zbrci su dobili lokalni političari iz Stranke demokratske akcije (SDA), koji bi se novom segregacijom borili za ljudska prava Bošnjaka. Nova srednja škola je kao pravni subjek osnovana još pred kraj prošle školske godine, a  inicijativa za osnivanjem škole je pokrenuta na osnovu fantomske peticije koju je navodno potpisalo 500 roditelja Bošnjaka. Ni dan-danas nije poznato ko je pokrenuo peticiju, ko su potpisnici i ko ju je poslao u Ministarstvo obrazovanja SBK. Činjenica da zvanično Vijeće roditelja također nema nikakve informacije o peticiji, baca sumnju na validnost i transparentnost već prvog koraka cijelog procesa.

Složno za podjele

Inicijativom za osnivanje srednje škole koja će raditi po federalnom planu i programu, jajački SDA-ovci su HDZ-u džentlmenski prepustili pola obrazovnog sistema u Jajcu i time olahko odustali od traženja rješenja unutar postojeće škole, jačeg zalaganja za nacionalnom grupom predmeta, pa i za zajedničkim nastavnim planom i programom. Istina je da je za SDA podjela škole lakše „rješenje“ od pregovaranja za kvalitetan zajednički nastavni plan i program, ali posljedice ovog izbora bi mogle imati šire društvene posljedice koje neće zaobići ni SDA.

Iako  načelničku poziciju u Jajcu već 12 godina drže kandidati SDA, kao i mjesto premijera SBK, politički predstavnici ove stranke se i dalje usuđuju kazati kako nisu imali dovoljnu političku moć za zauzimanjem povoljnije pregovaračke pozicije naspram HDZ-a i borbom za kompromis u školskim klupama. Ipak, čini se da ono što je nedostajalo nije moć, već politička volja.

Njihovim kolegama u HDZ-u ovakav razvoj situacije itekako odgovara, jer im se osnivanjem nove srednje škole bošnjački političari prestaju „miješati u posao“, kao što je već slučaj sa podijeljenim osnovim školama, od čije su integracije svi davno digli ruke. Zbog toga ne čudi da su u ponedjeljak u Skupštini SBK poslanici iz SDA i HDZ-a zajedničkim glasovima podržali Prijedlog odluke o izmjenama i dopuni Odluke o osnivanju Mješovite srednje škole „Jajce“ i time ujedinjenim snagama zakovali još jedan ekser u mrtvački kovčeg zajedničkom nastavnom planu i programu.

Oni koji malo duže prate političku situaciju u SBK i Općini Jajce svjedočili su i ranijim ortačkim odnosima između SDA i HDZ-a, strankama koje su tokom skoro cijelog prethodnog mandata u Općini Jajce bile i u koaliciji. Za razliku od ovog mandata, prije četiri godine im je bilo lakše dogovoriti raspodjelu direktorskih pozicija u javnim institucijama.

Općina Jajce je, pored Mostara, jedina u BiH koja od izbora nije konstituisala vlast jer se nacionalisti sa repovima iz rata ne mogu dogovoriti koja će stranka upravljati kojom javnom institucijom. Koalicija „Za bolje sutra Jajcu“ sa strankama okupljenim oko HDZ-a je na lokalnim izborima osvojila 11 od 25 mjesta u Općinskom vijeću, te traži raspodjelu fotelja javnih preduzeća prema omjeru osvojenih mjesta u Općinskom vijeću. Koalicija time uslovljava konstituisanje Općinskog vijeća, dok vijećnici iz SDA, SBB-a i SBiH, koji su zajedno dobili 12 mandata, ne pristaju na takav prijedlog, smatrajući ga ucjenom i nerelevantnim za konstituisanje vlasti. Općina je tako u blokadi već pet mjeseci, ali su isti ti političari saglasni u jednom, a to je da mlade u srednjim školama treba podijeliti. U podjeljene osnovne škole više niko i ne dira jer su one kao mjesto etnonacionalne indoktrinacije i produkcije nacionalističkih glasača interes i jednih i drugih.

Pravo na fotelju

Nacionalističke stranke priču o ugroženosti spretno prodaju upakovanu u celofan očuvanja nacionalnog identiteta, ali cijelu predstavu „borbe za prava učenika“ treba posmatrati iz perspektive upravljanja (novim) radnim mjestima, baš onako kako na nju gledaju stranački stratezi. Integracija osnovnih škola bi ukinula određena radna mjesta na koja političke stranke postavljaju svoje kadrove, pa jedinstvene škole zbog toga ne odgovarju ni SDA-u, ni HDZ-u.

Zapošljavanje direktora, novog profesora ili čistačice je po nepisanom pravilu postao skoro čisto politički montiran proces koji, smatraju u ovim strankama, takav treba i da ostane. Nova srednja škola, čiju ideju ponajviše gura SDA, znači novo mjesto direktora, sekretara, pedagoga i profesora, spremnih na poslušnost. To je pakt koji su pred zaposlenje potpisali i profesori postojećih srednjih škola, koji bi, ukoliko sad javno podrže svoje učenike, mogli ostati bez posla. Nova srednja škola, isto tako, znači gubitak posla za profesore koji trenutno predaju bosanski jezik u dvije postojeće srednje škole. Dakako, tim profesorima niko ne garantuje da će posao dobiti u novoosnovanoj školi, osim ako su dovoljno odani predsjedniku stranke koga gura osnivanje škole, što je u ovom slučaju SDA. Nova srednja škola u očima stranaka nije ništa drugo do firma, fabrika u koju će stranke zapošljavati svoje članove koji slučajno imaju diplomu s kojom mogu raditi u prosvjeti i podučavati naše najmlađe.

Nova škola za stranačke pulene nije mjesto prosvjetljenja, kritičkog mišljenja i preispitivanja autorireta. To je poligon etnonacionalne indoktrinacije, hram odgoja nacionalističkih glasača i trening-centar budućih stranačkih poslušnika. Škola, kao i bolnica, dom kulture ili vrtić su davno postali megdan stranačkih autoriteta i starih, propalih i neškolovanih političara narušenog ega, koji na nefer način traže svoje mjesto u društvu. Borba za prava učenika time postaje borba za pravo na fotelju.

Jajačko proljeće

O kvaliteti obrazovanja niko i ne govori. Osim srednjoškolaca. Njihov prijedlog za iznalaženjem zajedničkog, ali prije svega kvalitetnog plana i programa bez nacionalističkih obilježja i uvođenje grba na diplomi koji ne vrijeđa ničiji nacionalni sentiment je mnogo racionalniji, jeftiji i za društvo zdraviji od bilo kojeg stranačkog egzibicionizma. Jajačke političke kamikaze su spremne žrtvovati ogromna budžetska sredstva za novu školu dok Srednja škola „Nikola Šop“ godinama čeka na gradnju sportske dvorane.

Mladi iz Jajca rapidno odlaze. Nove generacije mladih Jajčana su site šuplje nacionalističke  priče. Mlade generacije koje dolaze neće trpiti stare ratne pukovnike koji svojim stranačkim šefovanjem uništavaju društvo i tjeraju mlade iz zemlje. Političari trebaju znati da se, za razliku od njih, svijet promijenio. Mladi danas govore dva ili tri strana jezika, uče kompjutersko kodiranje, volontiraju i apliciraju za međunarodne stipendije. Europska unija se o njima brine više nego njihova država, njihova druga majka. Ili maćeha? Mladi više nisu prisiljeni da budu zakovani za jedan grad ili jednu državu. Svijet je svakim danom manji i manji, a prilike mnogobrojnije i zanimljivije. Pitanje je kako ih zadržati. Nacionalizmom i segregacijom sigurno ne.

Da sam na mjestu jajačkih političara koji ovim aparthejdom planiraju društvenu eutanaziju, ne bih toliko brinuo ko će biti direktor nove škole. Brinuo bih o tome da li će ta nova škola za tri-četiri godine imati dovoljno učenika da radi.

Ne smijemo odustati od mladih Bosanaca i Hercegovaca. Ne smijemo ignorisati borbu  jajačkih srednjoškolaca i kalkulisati u osudi nove segregacije. Svaki glas, svaki šapat je bitan jer bitka još nije izgubljena. Dante Aligijeri u svojoj „Božanstvenoj komediji“ opominje da su najmračniji krugovi pakla rezervisani za one koji šute u vremenima moralne krize. Danas su političari udarili na jedinstvo mladih u Jajcu. Sutra će udariti na vas, a vi se sjetite stihova njemačkog svećenika Martina Niemöllera prije nego bude kasno. Jajački srednjoškolci svojim protestima najavljuju vruće jajačko proljeće. Najavljuju desant na združeni nacionalistički poduhvat i traže vašu podršku. Poručuju da smo zajedno jači. Pridružimo im se!

*Autor teksta je pohađao „dvije škole pod jednim krovom“ u Jajcu, kao i gimnaziju u Srednjoj školi „Nikola Šop“ u Jajcu. Student je Fakulteta političkih nauka UNSA i trenutni stipendista Erasmus+ programa na Sapienza univerzitetu u Rimu.

/////////////////////
////////////////////////////////
23.03.2017.

PRALjKOVA SKRIVENA IMOVINA OZBILjAN ISPIT ZA PLENKOVIĆA

Praljkova skrivena imovina ozbiljan ispit za Plenkovića


Domagoj Margetić

Autor
23.3.2017. 



Praljkova skrivena imovina ozbiljan ispit za Plenkovića

Najnovija haška subpoena, kojom Međunarodni kazneni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji od Vlade Andreja Plenkovića traži da identificira i istraži imovinu Slobodana Praljka, prvostupanjski osuđenog zbog ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, za HDZ bi mogla biti ozbiljan izazov.

Radi se o politički vrlo osjetljivoj stvari, a istraga o Praljkovoj imovini mogla bi postati i predložak za optužnicu za ratno profiterstvo ne samo protiv Praljka, nego i samog HDZ-a. Zato je za očekivati da će Plenković, Vlada i HDZ na sve moguće načine sabotirati najnoviju haašku subpoenu, koja je nekako ipak prošla poprilično ispod radara medijskog interesa.

Naime, Praljak je nominalno bez imovine. Kao i mnogi drugi tranzicijski moćnici, koji su u ratnim godinama stekli multimilijunska bogatstva, i Praljak je svoju imovinu sakrio, prepisao, zakamuflirao, preparkirao, jednom rječju – utajio. Hrvatske institucije nisu nikad istraživale bogaćenje ratnih generala, ali Praljak je čini se “pao” na vrlo banalnoj stvari. Pokušao je Haagu prikazati kako nema sredstava za obranu pred ICTY-em, pa je zatražio da mu obranu financira sam Tribunal.

No, ICTY sad traži da se utvrdi Praljkovo stvarno bogatstvo, jer smatraju kako posjeduje imovinu i novac kojim je mogao platiti troškove svoje haaške obrane. Dakle, Praljak je na neki način sam isprovocirao ono što bi se sad moglo pretvoriti u ispitivanje i istragu stvarne imovine koju posredno ili neposredno posjeduje, ali i načina na koji je do te imovine došao. E, tu već dolazimo do problema. Jer bi nalaz takve istrage mogao biti prava mala kronologija ratnog profiterstva i politički pogodovanog bogaćenja uz pomoć najviših državnih struktura devedesetih i samog političkog vrha HDZ-a.

Drugim riječima, Praljkovo bogatstvo je krimen HDZ-a, i Plenković je itekako svjestan te činjenice.

Istraga Praljkove imovine mogla bi razotkriti vrlo nezgodne veze HDZ-ove ratne infrastrukture s kriminalnim podzemljem u tzv. Herceg Bosni devedesetih, ilegalnim tvornicama duhana, ilegalnom proizvodnjom i švercom cigareta, krijumčarenjem nafte, te drugim ratnoprofiterskim poslovima. Dakle, HDZ je trenutno u situaciji da će naprosto morati Haagu krivotvoriti izvještaje Vlade, kako bi sakrio vlastitu ratnoprofitersku hijerarhiju moći u Hrvatskoj i BiH.

Jer pitanje Praljkove imovine, više nije samo pitanje bogaćenja nekog perifernog ratnog profitera, nego čovjeka koji je bio bliski suradnik Franje Tuđmana, te jedan od čelnih ljudi ratne vojne hijerarhije pod izravnom kontrolom HDZ-a. Istraga imovine Slobodana Praljka, zato, ne inkriminira samo Praljka, nego prije svega HDZ, a nalazi takve istrage mogli bi biti doista dokazi o HDZ-ovom ratnom profiterstvu u BiH tih ratnih devedesetih godina.

Naivno je očekivati da bi stvarnom istragom Praljkove imovine, Plenković i HDZ sami sebi ispisali ratnoprofitersku optužnicu. Realnije je da će jednostavno kao što su prikrivali ratne zločine, HDZ sad prikrivati ratno profiterstvo. Ne zbog Praljka, nego zbog HDZ-ove tranzicijske hijerarhije moći izgrađene na ratnom profiterstvu. HDZ bi, dakle, mogao pasti na Slučaju Praljak, baš kao Al Capone svojevremeno na porezu. A to Plenković vjerojatno neće dozvoliti.

Kao što je odlučio zataškati Aferu Hercegovačka banka i zaštititi Antu Jelavića od kaznenog progona, zbog umiješanosti HDZ-a u tu aferu, prikrivat će i stvarnu imovinu Slobe Praljka, kako bi zaštitio HDZ-ovo ratno profiterstvo.

SEEbiz.eu












23.03.2017.

UDRUŽENjA ŽRTAVA RATA : TUŽIT ĆEMO SRBIJU I REPUBLIKU SRPSKU

Udruženja žrtvava rata : Tužit ćemo Srbiju i Republiku Srpsku

Mart 23. 2017.


Udruženja žrtava rata iz cijele BiH danas su u Sarajevu najavili prvi korak koji će uraditi vezano za implementaciju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007.godine po tužbi BiH protiv Srbije kada je odlučeno da Srbija nije odgovorna za genocid u Srebrenici, ali je odgovorna zbog njegovog nesprečavanja i nekažnjavanja osoba optuženih da su počinile taj genocid.

“Mi ćemo u Parlamentu BiH podnijeti inicijativu za izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH u onom njegovom dijelu, koji se odnosi na adekvatnu kaznu za negiranje genocida”, objasno je juče Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, a Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa je najavila tužbe protiv Republike Srbije i Republike Srpske, ali i pokretanje krivičnih postupaka protiv Mladena Ivanića, Dragana Čovića i Igora Crnadka zbog nepoštivanja činjenica koje se odnose na sve ono što je Haškom presudom iz 2007. godine utvrđeno.

“Gospodin Ivanić je oslobodio Srbiju direktne odgovornosti Srbiju za počinjeni genocid, a sav teret je prebacio na Republiku Srpsku”, rekao je Tahirović, koji smatra da ima dovoljno elemenata, kada je u pitanju presuda iz 2007. godine, da se krene u njenu realizaciju.

Inače ,i Tahirović i ostali predstavnici udruženja žrtava su na današnjem obraćanju medijima odali priznanje bh. timu na čelu sa Sakibom Softićem, Davidom Seferom i drugima, uključujući i člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića, “jer su učinili maksimum napora u okolnostima u kojima su mogli djelovati”.

Najveća krivnja za to što je propao postupak revizije, po njima, je na Ivaniću i Čoviću, “jer smatramo da su oni pogrešno informisali Međunarodni sud pravde, svjesno prešutjeli odluku iz 2002. godine, (o postavljanju Softića za agenta BiH), i mi pozivamo sve koji su u mogućnosti da se krene u realizaciju presude iz 2007. godine godine”, istakli su juče predstavnici udruženja žrtava.

Mi, žrtve smo tražili da se podnese zahtjev za reviziju, i sada mi imamo jedan veliki tim ljudi koji će nam pomoći da tužimo Republiku Srbiju i Republiku Srpsku, na to imamo pravo.Presudom iz 2007. godine Srbija je odgovorna zato što nije spriječila genocid, RS je odgovorna zbog vojske i policije, i mi ćemo tražiti svoja prava, i pravdu.Hvala Bogu, pa postoje dobri ljudi iz svijeta, koji su nas već zvali više puta poslije svega, i rekli su da će oni besplatno voditi naš spor.Nikad nije kasno,zločin ne zastarjeva”, istakla je Munira Subašić.

Edina Kamenica (Oslobođenje

/////////////////////////////

Image result for celnici herceg-bosne

PRESUDE HAŠKOG SUDA

Bivši čelnici Herceg- Bosne osuđeni na 111 godina zatvora!

///////////////////

////////////////////////////////////

Dnevni list tvrdi : Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv Dragana Čovića zbog iskorištavanja ratnih zarobljenika? Kako Dnevni list doznaje iz pouzdanih izvora, Tužilaštvo BiH, a pod ingerencijom

Kako Dnevni list doznaje iz pouzdanih izvora, Tužilaštvo BiH, a pod ingerencijom tužiteljice Remzije Smailagić, privodi kraju istragu protiv 11 osoba, a među kojima je i član Predsjedništva BiH

////////////////////////////

SDA ODGOVORILA SNSD-u: "Za tužbu i reviziju su najodgovorniji oni koji su namjeravali zbrisati Bošnjake s lice zemlje"!

Iz Stranke demokratske akcije (SDA) danas je saopćeno da smatraju krajnje drskom zamjenu teza koja se protura putem jučerašnjeg saopćenja delegata SNSD-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH koji svoj nedolazak predstavljaju kao odgovor na "vaninstitucionalni i jednostran" postupak Bakira Izetbegovića.

SDA ODGOVORILA SNSD-u: 'Za tužbu i reviziju su najodgovorniji oni koji su namjeravali zbrisati Bošnjake s lice zemlje'!

Tvrde da nalaženje povoda u pokretanju revizije za burne reakcije i stvaranje vještačke krize u BiH od strane političara iz entiteta RS predstavlja vrhunski cinizam, jer ni revizija ni tužba nisu stranački projekt SDA, već institucionalni zahtjev za pravdu.

 
Iz SDA navode da su za tužbu i reviziju najodgovorniji oni koji su napali i komadali Bosnu i Hercegovinu, u namjeri da bošnjački narod zbrišu s lica zemlje, te da SDA nikad neće trgovati s istinom o genocidu i pravdom za žrtve, niti pod tepih sakrivati stradanja Bošnjaka i svih drugih građana koji stradali u agresiji.
 
Ističu da je član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović u procesu podnošenja zahtjeva za reviziju presude postupao u potpunosti u okviru Ustava, zakonskih ovlasti i moralne obaveze prema narodu, građanima i glasačima, pružajući neophodnu podršku agentu Softiću i ekspertnom timu u pripremi aplikacije za reviziju presude Međunarodnog suda pravde, kao i da SDA u potpunosti podržava taj pokušaj da kroz nadležne institucije bude zatražena pravda za žrtve.
 
- Oni koji donose jednostrane odluke, vaninstitucionalno djeluju i krše Ustav su upravo oni koji pompezno slave diskriminatorski praznik 9. januar, oni koji na proslavi entitetskih institucija odlikuju presuđene ratne zločince, oni koji raspisuju neustavne antidejtonske referendume, oni koji su u svoj stranački program ugradili referendum o cijepanju BiH najavljen za 2018. - dakle SNSD. I upravo oni moraju biti svjesni posljedica svog djelovanja koje će nanijeti štetu svakom građaninu BiH - navedeno je u saopćenju SDA.

/////////////////////////

/////////////////////////////////////

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic

Image result for karikature covic dodik

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

LJUBIĆ PISAO FEDERALNOM PARLAMENTU: 'Rezolucija koju ste usvojili bez Hrvata je antidaytonska, antiustavna, antieuropska, nedemokratska, unitaristička i hegemonistička'! - 2

LJUBIĆ PISAO FEDERALNOM PARLAMENTU: 'Rezolucija koju ste ...

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

 

Image result for dodik covic karikature

 

 

 

 

 

//////////////////////

///////////////////////////

////////////////////////

DŽUMHUR SE SVAĐAO SA SUCEM, PA SLAVIO NAKON DRAME: Pogledajte kako se najbolji bh. tenisač plasirao u drugo kolo Miamija (VIDEO)

OTKRIVEN IDENTITET NAPADAČA: Policija imenovala napadača u ...

23.03.2017.

,,DOMOLjUBNO'' KADROVIRANjE USTAŠKIM PJESMAMA, SVETIM SLIKAMA I PLINSKIM BOCAMA

„Domoljubno“ kadroviranje ustaškim pjesmama, svetim slikama i plinskim bocama


Marijan Vogrinec

Autor
20.3.2017. 


„Domoljubno“ kadroviranje ustaškim pjesmama, svetim slikama i plinskim bocama

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

//////////////////////////////

Izdvajamo

  • Zrće, na kojem će jedan zaslužni subnorovac, par birtaša i veletrgovci pićem idućih dvadeset godina crpiti oblutke, more i žalo. Trošit će ih i raubat, prodavat ih svjetskoj mulariji, kojoj će usput prodavati i Red Bull, votku i džin. A domoroci dva kilometra zapadno u tom scenariju nisu predviđeni čak ni kao konobari. Eto vam hrvatskog ekonomskog modela u 21. stoljeću.“ I onda trećepozivni veteranski ministar Tomo Medved larpurlartizira o nekakvoj volji populacije hrvatskih branitelja!? Ma dajte. Što ta populacija ima ili će imati od toga da će šatoraški vođa Josip Klemm zgrtati milijune na gospićkom „pomorskom dobru“? A taj je Gospić već 27 godina HDZ-ova neupitna politička utvrda i kad se pritom zna tko su sve bili „dežurni prosvjednici“u 555 dana savske šatre - pametnom dosta. „Imamo Hrvatsku!“ - reče onomad model za šatorsku bistu. Umro je 10. prosinca 1999., pa ga više nitko ne može pitati gdje je to što imamo, odnosno tko to ima Hrvatsku. I zašto baš ti i takvi imaju Hrvatsku?

.................................

Otkud ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu toliko „demokratske“ osviještenosti i pravničkog znanja da se njima usudi javno izvrgnuti ruglu? Da je čitao Ustav RH, kao što nije, već bi u Temeljnim odredbama najvažnijeg zakona u državi – čl. 1., st. 2. – pronašao snažan razlog za to da nije smio čak ni pomisliti, kamoli reći to što je rekao. „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana“, piše u Ustavu, te se pojašnjava u čl. 1.,st. 3.: „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“. Branitelji, dakle, nemaju nikakve ovlasti, pravo niti su pozvani samostalno ili posredstvom svojih vođa suditi i presuđivati bilo kome u zemlji, ucjenjivati legitimnu vlast RH, prijetiti i nametati svoju političko-ideološku volju kao opću normu u državi, što su činili iritantnih 555 dana

Marijan Vogrinec

Zaslužan 555-dnevni šatoraš sa Savske 66 u Zagrebu Tomo Medved, ministarski trećepozivac za branitelje u nakaradnoj HDZ&“domoljubi“&Mostovoj vladi kojega je premijer Andrej Plenković ostavio na istom ministarskom fotelju, opet je nabijanjem braniteljskog kompleksa građanima zgrozio javnost. Prešlo mu to u naviku? Nije se posramio kad je frku Đakić-Kovačić zbog premještaja državnih službenica Vesne Nađ i Višnje Tafre iz braniteljskog u Ministarstvo uprave pokušao anulirati mudroslovljem na kakvo se u znatno kritičnijim slučajevima ne vadi čak ni redikulozni Kim Jong-un. Medved je kazao sedmoj sili da „branitelji sude o svim državnim službenicima“ te da se sva javnost mogla uvjeriti u to „što su o njoj imali reći tijekom 555 dana šatora“.

247502

Foto: Goran Stanzl/Pixsell

Otkud Medvedu toliko „demokratske“ osviještenosti i pravničkog znanja da se njima usudi javno izvrgnuti ruglu? Da je čitao Ustav RH, kao što nije, već bi u Temeljnim odredbama najvažnijeg zakona u državi – čl. 1., st. 2. – pronašao snažan razlog za to da nije smio čak ni pomisliti, kamoli reći to što je rekao. „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana“, piše u Ustavu, te se pojašnjava u čl. 1.,st. 3.: „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“. Branitelji, dakle, nemaju nikakve ovlasti, pravo niti su pozvani samostalno ili posredstvom svojih vođa suditi i presuđivati bilo kome u zemlji, ucjenjivati legitimnu vlast RH, prijetiti i nametati svoju političko-ideološku volju kao opću normu u državi, što su činili iritantnih 555 dana.

„Imali ste priliku 555 dana vidjeti na koji način je populacija hrvatskih branitelja ocijenila rad gospođe Vesne Nađ“, kazao je ministar Medved novinarima. „Tijekom navedenog prosvjeda preminula je i jedna braniteljica, ratni vojni invalid, gospođa Nevenka Topalušić. O osobnosti i karakteru gospođe Nađ govori to da ni tada nije izašla iz Ministarstva branitelja, pružila potporu, odnosno ponudila svoju ostavku.“ Medved zaobilazi istinu: nije se radilo o prosvjedu ni o populaciji hrvatskih branitelja, nego o „domoljubnom“ kršenju javnog reda i mira usred Zagreba, politikantskom desničarskom provociranju sukoba s legitimnom SDP-ovom koalicijskom vlašću, u izvedbi čelnika svega šest od oko 1300 veteranskih udruga.

Kanonizacija „braniteljskih zasluga“ 

Kakve veze ima Vesna Nađ, tadašnja pomoćnica ministra branitelja Predraga Matića-Freda (SDP) ili bilo tko u tom ministarstvu sa smrću Nevenke Topalušić, koju su veteranski militanti teško bolesnu gurali pod šatorske parole „1991. oba su pala, 2015. oba će pasti“, „1991. protiv Jugoslavije, 2015. protiv Jugoslavena“, „100% za Hrvatsku“… Družina što se 555 dana okupljala u savskoj šatri – pod vodstvom Đure Glogoškog i Josipa Klemma, uz neskrivenu logistiku HDZ-a i Katoličke crkve – kanila je silom, uličnim neredima i uznemiravanjem cjelokupne hrvatske javnosti srušiti SDP-ovu koalicijsku vlast. Cilj je bio dovesti Kolindu Grabar-Kitarović (HDZ) na   Pantovčak, HDZ na vlast, a Tomislava Karamarka za premijera. Plan se izjalovio u dijelu da se HDZ-ova vlast totalno osramotila 2016. godine, a Karamarko je bio prisiljen oprostiti se od svojih karijernih ambicija kao najnepopularniji političar u RH.

vesnanadj-520x330

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Budući da je bio akter tog cirkusa, gdje se pod šatrom krkalo janjetinu, odojke, birane morske delicije, ispijalo alkohol pod svetim slikama, pjevale ustaške pjesme pored Tuđmanove biste i mahalo šahovnicama s bijelim početnim poljem, ali i „domoljubno“ postavljalo plinske boce zagrebačkim obiteljima pod prozore, Tomo će Medved bolje od ikog znati zašto u tom društvu nije bilo mjesta Vesni Nađ. Šatoraši su ultimativno, a da nisu mogli suvislo objasniti zašto, zahtijevali smjenu/ostavke ministra Matića-Freda i njegovih pomoćnika Vesne Nađ i Bojana Glavaševića. Prostački su ih vrijeđali i čak fizički napadali pri dolasku i odlasku s posla, jer su šatru zločesto postavili na sami ulaz u Ministarstvo.

Sin radijskog novinara ubijenog na Ovčari, Glavašević, bio je šatorašima dvostruki trn u oku: em je bio član „komunjarskog“ SDP-a pa je bilo nezgodno žrtvu njegova oca zlorabiti u svoje prevratničke svrhe, em se usudio retorički upitati kako to da među hrvatskim braniteljima ima više od 35.000 oboljelih od PTSP-a, a kod agresora, koliko je poznato – ni jedan. Oko njih nisu eksplodirale mine i granate, fijukali meci, nisu bili u strahu kad su vidjeli ubijene prijatelje, izmasakrirane leševe, nisu prošli torture u zarobljeništvu…? „Braniteljski“ kriterij za kadroviranje u državnoj službi jednostavno ne drži vodu, jer RH nije privatno veteransko vlasništvo niti ta populacija smije imati veća prava od svih ostalih građana. Pa ni pravo na posao. Kamoli pravo nekoga izbaciti ili premjestiti samo zato što „nije iz našeg jata“.

Bit će da je tragedija ove zemlje ne samo to što se političko licemjerje programirano trsi kanonizirati braniteljske „zasluge za našu slobodu, uspostavu države i sve što danas imamo“ nego i dopušta nekolicini najglasnijih veteranskih vođa, mahom s HDZ-ovim ili iskaznicama bliskih opcija, kadrovirati po cijeloj državnoj piramidi. U ime svih oko 1300 (sic) veteranskih udruga. Kad bi saborski zastupnik i šef Hvidre Josip Đakić (HDZ) i imao legitimitet u ime svih članova te najveće veteranske udruge čitati bukvicu vladinom  potpredsjedniku i ministru uprave Ivanu Kovačiću (Most) zato što je zaposlio Vesnu Nađ i Višnju Tafru u svom resoru, a nema jer ga nisu ovlastili niti ih je pitao, taj bi mu legitimitet porekli i Ustav i Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika. Na razini osnovne ljudskosti, treba li šikanirati premještanjem na manje važna/plaćena mjesta ili čak izbaciti s posla i ostaviti bez kruha zaposlenike državnih i javnih služba koji su radili za prethodnu vladajuću opciju?

Po Josipu Đakiću, da. Po ministru Medvedu, također da, ako to zahtijeva populacija hrvatskih branitelja i formalno se može ugurati pod smokvin list iz njegova priopćenja o radno-pravnom statusu Vesne Nađ: „…te su sva tijela uključena u rješavanje konkretnog slučaja postupila u okviru svojih zakonskih ovlaštenja i mogućnosti“. Tih 19 godina stručnog/poštenog rada Vesne Nađ na braniteljskoj problematici, većinom za HDZ-ovih vlada, mačku o rep. Jer šatoraši o njoj ne misle lijepo, a Tomo Medved je tu gdje jest da provede njihovu volju? I točka. Kada dođe nova politička ekipa na vlast, a doći će, samo je pitanje vremena i biračkog strpljenja, cijela će se kadrovska priča ponoviti. Suludo. Otići će i Medved i svi od njegova povjerenja, ma kako dobri i uspješni bili, a neki će novi Christopher Columbo zaploviti put Amerike.

Tragikomična je koincidencija da se populacija hrvatskih branitelja u liku i djelu baš  Josipa Đakića uoči svibanjskih lokalnih izbora obrušava na potpredsjednika vlade i ministra uprave Ivana Kovačića (Most), s čijom će strankom HDZ voditi glavnu bitku na nižim razinama, a Josip Đakić i veterani nijemi i gluhi kad brat glavnog državnog kadrovika, ministra Gorana Marića (HDZ) ravno s burze rada upada u menadžersku elitu Hrvatskih željeznica. Pa se pod pritiskom javnosti povlači, da bi ga odgovarajuće zbrinuo „gradonačelnik Hrvatske“ Milan Bandić. Nismo svi svoji i svi isti, a „braniteljski argument“ prava na državu („koju smo mi stvorili“) ili politička pripadnost „našem jatu“ kriterij je po kojem za jedne ima posla i kruha u ovoj zemlji, a za druge nema.

Licemjerno je kad se baš Đakić našao zamjeriti Kovačiću što nije ostavio bez kruha Vesnu Nađ i Višnju Tafru, i ne samo njih nego i niz drugih SDP/HNS-ovih službenika na državnim poslovima pod Mostovim dijelom vlasti. Đakić slovi u virovitičkom kraju kao jedan od trojice regionalnih HDZ-ovih moćnika – uz sada ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića te gradonačenika Virovitice i bivšeg ministra policije Ivicu Kirina – kao osoba bez čijeg se miga nitko ne može zaposliti ni kao čistač ulice. Kamoli nešto više. Javna je tajna kako su u virovitičkom Medicinskom centru na mjestima vozača Hitne pomoći zaposleni njegov sin i nećak, sin njegova brata iz Pitomače.

Prethodno je bio poništen natječaj, jer je od Đakićevog sina s dozvolom samo za B kategoriju vozila bio znatno bolji na testu i kvalificiraniji kandidat (vršnjak mu), s dozvolom za sve kategorije motornih vozila, višom prometnom školom, iskustvom i specijalizacijom za poslove u stanicama za tehnički pregled vozila. Za razliku od Đakićevog sina, „nesretnik“ nije član HDZ-ove mladeži i ne zivka Virovitičane iz stranačkog stožera radi uputstava za koga trebaju glasati na izborima. „Ja sam vam dao posao, ja ću vas i smijeniti ako želim“, navodno zna priprijetiti moćni otac, poznat među sugrađanima i po nasilničkom ponašanju. „Da vidim, tko će riskirati glavu i otpustiti mi sina s posla“, navodno je kazao u omiljenom kafiću kad je obiteljskoj uzdanici istjecao ugovor na određeno vrijeme.

A tko je Vesna Nađ prema sinu hrvatskog branitelja Josipa Đakića, HDZ-ovog saborskog zastupnika s 28.200 kuna mjesečne apanaže u sedmom sazivu „Visokog doma“? Nitko i ništa, obična „komunjara“ kojoj ne treba dati kruha u HDZ-Mostovoj vlasti, jer – što reče Medved – „ako je netko 19 godina radio neki posao, ne mora cijeli radni vijek provesti na istom radnom mjestu“. Vesni Nađ, indikativno, nije presudila populacija hrvatskih branitelja, kako resorni ministar pokušava mazati oči javnosti, nego ustaške pjesme, svete slike i plinske boce. A to nije zakon niti su branitelji.

Priča o Klemmu i Zrću

Da se gramzljivo materijalno licemjerje ne skriva iza „domoljublja“, šatorska se skandalozna epizoda iskazala ovih dana skandaloznim nastavkom u Gospiću, gdje je jednom od vođa savskog performansa Josipu Klemmu i petorici partnera u konzorciju Cocomo dodijeljena koncesija na 20 godina na globalnom svjetskom bludilištu na plaži Zrće u Novalji na otoku Pagu. Dok HDZ-ovi đakići i ini materijalno enormno potkoženi jastrebovi žele ostaviti bez kruha Vesnu Nađ, Višnju Tafru, virovitičkog momka čak prekvalificiranog za vozača Hitne pomoći i tisuće onih što su dnevno prisiljeni iseliti se iz Bijedne Naše trbuhom za kruhom, „domoljubna“ nomenklatura honorira „revolucionarno“ djelovanje Josipa Klemma tuđim dobrom. Plažom Zrće na kojoj se valjaju partijanerski milijuni od kojih, na nesreću Mostovog načelnika Grada Novalje Ante Dabe, domicilno stanovništvo neće imati više od neophodnih mrvica.

61076967-josip-klemm-foto-petar-glebovpixsell

Foto: Petar Glebov/PIXSELL

„Priča o Klemmu i Zrću“, zapisat će kolumnist Slobodne Dalmacije Jurica Pavičić pod stalnom egidom „Vijesti iz Liliputa“, „nije samo priča o profiterima šatoraške revolucije. Ta priča je istodobno priča o tome zašto ovakve županije (Zrće u Novalji je u Ličko-senjskoj županiji koja, eto, ima „pomorsko dobro“, sic – op. M.V.) kakve danas imamo neće nikad biti ukinute. (…) Zato, jer su one za svaku klijentelističku političku elitu otjelovljenje čitog sna. (…) Istodobno, u tim su županijama podesno koncentrirani svi koruptivno i klijentelistički najperspektivniji atributi vlasti, od zapošljavanja medicinskih sestara, preko urbanističkih planova, pa do – eto, recimo – koncesija na pomorskom dobru. U tim i takvim županijama, decenijski kneževi mogu vladati svojim malim ‘primorjima’ eksploatirati po svojoj volji svoje male ‘kolonije’, a da pritom ni pred kim ne snose nikakvu odgovornost. Dodajte tom ćumezu kao bonus još monopol jedne stranke i faktor ideološkog reketa – i dobili ste Zrće.

Zrće, na kojem će jedan zaslužni subnorovac, par birtaša i veletrgovci pićem idućih dvadeset godina crpiti oblutke, more i žalo. Trošit će ih i raubat, prodavat ih svjetskoj mulariji, kojoj će usput prodavati i Red Bull, votku i džin. A domoroci dva kilometra zapadno u tom scenariju nisu predviđeni čak ni kao konobari. Eto vam hrvatskog ekonomskog modela u 21. stoljeću.“

I onda trećepozivni veteranski ministar Tomo Medved larpurlartizira o nekakvoj volji populacije hrvatskih branitelja!? Ma dajte. Što ta populacija ima ili će imati od toga da će šatoraški vođa Josip Klemm zgrtati milijune na gospićkom „pomorskom dobru“? A taj je Gospić već 27 godina HDZ-ova neupitna politička utvrda i kad se pritom zna  tko su sve bili „dežurni prosvjednici“u 555 dana savske šatre – pametnom dosta. „Imamo Hrvatsku!“ – reče onomad model za šatorsku bistu. Umro je 10. prosinca 1999., pa ga više nitko ne može pitati gdje je to što imamo, odnosno tko to ima Hrvatsku. I zašto baš ti i takvi imaju Hrvatsku?











23.03.2017.

ANDREJ NIKOLAIDIS: MI KAO VRSTA NISMO SPOSOBNI UČITI IZ VLASTITOG ISKUSTVA

Andrej Nikolaidis : Mi kao vrsta nismo sposobni učiti iz vlastitog iskustva i mislim da smo prilično limitirani kada je riječ o sposobnosti učenja

Mart 23. 2017.

“Mađarska rečenica” je priča o izbjeglištvu. Koliko su priče iz ove knjige slične današnjim, koje su to dodirne tačke izbjeglica iz “Mađarske rečenice” sa današnjim izbjeglicama?

Sudbina naratora, koji je izbjeglica iz BiH, prepletena je sa sudbinom izbjeglica iz Sirije koji pokušavaju doći u EU. Naš junak je veoma nespecifična izbjeglica, to nije junak koji iziskuje sućut, nije žrtva, nego neko prilično ponosan i neko inteligentniji i sposobniji nego većina domaćeg stanovništva. Time sam želio reći da izbjeglice nisu ljudi koji će vam prodavati kebab ili raditi na pijaci, nego su možda inžinjeri ili neki genijalni ljudi. Kao što je naprimjer bio Walter Benjamin, čuveni njemačko-jevrejski filozof koji igra važnu ulogu u knjizi, a koji je život skončao pokušavajući pobjeći od nacista u tadašnjoj Evropi.

Dakle, to je priča o Evropi iz koje se bježalo i o Evropi u koju se sada pokušava pobjeći. To jeste priča o izbjeglištvu i mislim da su izbjeglice uvijek iste jer postoje jezive stvari koje zauvijek gubite. Bez obzira na nostalgiju, mogućnost prisjećanja koja uvijek znači izvjesno poliranje prošlosti i bez obzira na nadu koja uvijek postoji i strah, svaka od tih priča je ista. Mogu se mijenjati prijevozna sredstva kojima ljudi pokušavaju pobjeći ili vojske od kojih oni bježe, ali uvijek bježe ka nadi, bježe od straha i neke vrste zla.

Hoćete reći da iako je historija učiteljica života, mi ne učimo iz nje?

Ne, mi kao vrsta nismo sposobni učiti iz vlastitog iskustva i mislim da smo prilično limitirani kada je riječ o sposobnosti učenja, osobito danas kada ljudi ne žele učiti, već žele saopćavati mišljenja i više nego ikad imaju potrebu da sve odmah komentiraju i bez zazora glasno govore o stvarima o kojima ne znaju ništa. To je posljedica neznanja i prepotencije, jer bez određene historijske distance čak i najmudriji čovjek ne može pravilno protumačiti zbivanja.

U ovoj knjizi ste kroz prizmu sebe izvrgnuli ruglu jednu banalnu poziciju današnjeg intelektualca, njihovu zarobljenost i ograničenost i pristajanje na kompromise koji su izdaja vlastitih principa.

Intelektualci to uvijek rade, a mislim da za intelektualca nije bitno da bude moralni uzor jer nije važno ko vam govori, nego šta govori. Čak i moralno odvratan čovjek može reći nešto što je mudro, pametno i tačno. O Hegelu ili Platonu loš čovjek može znati više nego dobar i to je ono što je bitno u tom slučaju. Intelektualci često igraju na moralnu vrlinu koja može pokriti izvjesnu intelektualnu hendikepiranost, a s druge strane neki izuzetni umjetnici time opravdavaju vlastitu moralnu nakaznost. Kao i u svemu drugom i tu postoje najmanje dvije istine, jer kako kaže jedan od junaka moje priče, sve dobre priče su u najmanju ruku dvosmislene. Mnogo je načina da se nešto protumači, neko to doživljava kao razlog za strah, a ja mislim da je u tome ljepota svijeta.

Poseban kvalitet “Mađarske rečenice” je prisutnost autoironije. Šta nam ta autoironija govori i koliko je ona karakteristična za područje Balkana?

Autoironija je specifična za Bosnu, za Crnu Goru nije. U Crnoj Gori ljudi sebe doživljavaju smrtno ozbiljno, a ja mislim da je ne uzimati sebe zaozbiljno osnovni preduslov da budeš uzet zaozbiljno. S ljudima koji hodaju kao biste i kao helijem napuhani baloni ja ne znam o čemu bih razgovarao, a takvih je u Crnoj Gori mnogo. Prema njihovom mišljenju, to su sve hodajući budući klasici. Ni u Srbiji nema mnogo autoironije. Za Matiju Bećkovića ili Dobricu Ćosića ne možete reći da su autoironični. Svetislav Basara dakako zna biti, ali on nije klasik te vrste. Tako da mislim da je autoironija naročito izražena u BiH gdje vam sredina prosto ne dopušta da pravite svoju bistu i polirate je po čitav dan, jer je posve izvjesno da ćete postati ne predmet divljenja, nego predmet sprdnje. To što vam sredina ne da da se razmećete vlastitom veličinom je veoma dobro i to je nešto što veoma volim u Bosni.

Je li “Mađarska rečenica” metafora za život?

Ona dakako može biti i tako shvaćena jer život teče, Dunav teče, rečenica teče… Svi tečemo ka kraju. Prema tome, jeste i metafora za život. Kada pišem tekst volim ga otvoriti za različita tumačenja i dodati mu, ako je potrebno, višak značenja. Mislim da je to mnogo bolje, nego da bude forma koja ne znači nego prazno zveči.

Osim pozitivnih kritika zbog svojih tekstova ste dobijali i tužbe, prijetnje, čak diplomatske protestne note. Kako danas gledate na to sve?

Nekidan bih vam rekao možda da mi je žao zbog toga, jer mi nekad jeste žao iz razloga što je to bio gubitak vremena. Ali danas je naprimjer takav dan da ću vam reći da mi nije žao. Istina je i jedno i drugo, jer čovjek varira u tim dvojnostima pa čak ni jednostavne stvari kao što su vlastito iskustvo i prošlost ne može tako lako sklopiti u koherentnu priču iza koje će sam stoprocentno stati. Bilo bi razumno da se nisam izlagao tolikim sukobima, jer bih imao više vremena za pisanje književnosti, ali s druge strane je moja najdublja ljudska potreba bila da ponekad tekstom, na jedini način na koji ja mogu, uzvratim na uvrede i ono što doživljavam kao nepravdu i moralne nakaznosti. Lična mi je satisfakcija da onima koji su osioni, kvarni i moćni ponekad priredim to da, kada pročitaju moj tekst, osjete neprijatnost, ljutnju, bijes. To nije puno, ali meni je posve dovoljno.

Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba

U svojim radovima često se dotičete nacionalnih politika…

Zato što mi izludjesmo od svih naših nacionalnih politika. Dakako, to je najvidljivije u BiH, ali je manje-više isto svuda u regionu. Sve su to političke elite koje vladaju na politici straha. To je politika koja dovodi do toga da kada dođe izborni dan vi za njih ne glasate zato što oni imaju bilo kakvu vrlinu ili mislite da su dobri, već zato što su drugi možda još gori i strah vas je šta će se desiti ako dođu ti drugi. Opozicija politici straha bila bi politika nade, uvjerenje da kao građanin tim činom izlaska na izbore ili bilo kojim drugim političkim činom možete nešto promijeniti. Želim vjerovati da je ta politika moguća ovdje. Ali činjenica je da je ta politika i opasna, vidjeli smo to na primjeru Baracka Obame koji je najsvježiji predsjednik koji je došao talasom probuđene nade. A to je završilo dolaskom Trumpa i neke vrste konzervativne revolucije koja se sprovodi po SAD-u. Kada probudite nadu opasno je da je iznevjerite, ali je još gore kada ste prisiljeni da živite i politički djelujete lišeni bilo kakve nade, a vođeni golim strahom. Kada upumpate toliku količinu straha u društvo, kao što to čine naše političke elite, kada se svi mi iz raznih razloga bojimo jedan drugog, a jedini sadržaj javnog prostora postane strah, tu ne možete očekivati ništa dobro.

Posljedica politike straha je to što biramo konstantno iste političare?

Da, jer se bojimo da bi drugi mogli biti još gori. Niko u Crnoj Gori ne glasa za Demokratsku partiju socijalista 25 godina jer su oni brilijantni, sjajni i perfektni. I u BiH svi znaju da vladajuće nacionalne partije ne valjaju. Jedino obrazloženje činjenice što ipak glasaju je jer se boje da bi nakon njih moglo biti gore. Ali u jednom trenutku će postati toliko loše da će se urušiti samo od sebe, a kad se to dogodi važno je imati oformljenu konstruktivnu politiku koja može djelovati, inače ulazite u prostor rizika da se zaista uspostavi vlast koja će biti još gora.

Postoji li neka “ohrabrujuća” politika koja je ispravna u zemljama bivše Jugoslavije?

Mislim da je danas pitanje da li bilo gdje postoji neka snažna ohrabrujuća politika. Vidite da sve ide krivo, ono što se zvalo zadana demokratija polako postaje oligarhija, to se vidi i po šemi svjetskog bogatstva koja izgleda kao piramida – mali broj osoba posjeduje više nego svi ispod zajedno. To se formalno još uvijek zove zapadna demokratija, ali to je negdje ogoljen totalitarni sistem kao naprimjer u Rusiji, a negdje to ima demokratsku formu kao naprimjer u SAD-u. Ali poenta je da mali broj ima sve više, a veliki sve manje. U takvoj situaciji jedina suvisla emancipacijska politika je politika koja će promijeniti raspored bogatstva.

Čini mi se da je kod nas demokratija odavno takva kao danas na zapadu.

Očito su ovi naši političari bili avangardni umjetnici, išli su korak ispred vremena i odmah uspostavili demokratiju kakva je danas u zapadnim zemljama. Na tome im treba čestitati, ipak su oni vizionari koji su naivno vjerovali u demokratiju i znali su da je to samo način da se dobro zaradi. Sve ovo govorim sarkastično, ali je to evidentno, jednim dijelom i tačno. Objektivno ćemo imati problem uvjeriti ljude da je demokratija nešto vrijedno, jer je postala izopačena. To znači da ćemo morati smisliti mehanizme kojima ćemo vratiti povjerenje ljudi u to da svojim djelovanjem i glasanjem mogu nešto promijeniti.

Kako gledate na političku poziciju ljevice u zemljama regiona. Ima li perspektivu, treba li joj “refresh” i šta može biti alternativa etnonacionalnim opcijama?

U ovom trenutku je evidentno da ljevica nije dovoljno jaka, ali ona je historijski, a i u budućnosti jedina alternativa ovome što imamo. Drugo je pitanje šta je danas ljevica i kako bi ona trebalo da izgleda s obzirom na to da je sve promijenjeno – pojam klase onako kako ga je Marks definisao više ne funkcioniše, figura neprijatelja je uveliko promijenjena, mnogi krediti su potrošeni kroz neuspjele revolucije dvadesetog vijeka. Jasno je da vlada prilična konfuzija, ljevica je usitnjena, razjedinjena i nemoćna kao nikad, a sve se to dešava u situaciji kada je potrebnija više nego ikad nakon 1992. godine.

Jeste li optimistični? Mislite li da je moguća neka katarza i promjena nabolje?

Uvijek sam optimista u smislu da mislim da je katastrofa i konačni slom šansa za nešto drugo, takvog se sloma i ne bojim zbog toga. Ako se nešto mora srušiti bolje je da se sruši što prije, jer životi prolaze u odbrani nečega što ne može biti odbranjeno i u strahu od budućnosti koja će svakako stići. Šta god treba da se desi neka se desi odmah jer svakako tome pobjeći ne mogu, to je moj stav.

Elma Berberović (Klix)

///////////////////
///////////////////////////

Image result for dodik ivanic

Mladen Ivanić : Bojim se da RS slijedi vatreno proljeće

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić rekao je da očekuje od bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića da napravi prvi korak kako bi se riješila politička kriza u BiH.Kada je riječ o


/////////////////////////////////////
22.03.2017.

DVIJE UDBE

Dvije Udbe


Viktor Ivančić

Autor
22.3.2017. 



Dvije Udbe

/////////////////////////////

Izdvajamo

  • Zašto je Franjo Tuđman akademika Brozovića postavio za potpredsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Umjesno pitanje glasi: Tko je Franju Tuđmana postavio za predsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Pitanje namijenjeno čistoj relaksaciji – Je li dakle akademik Brozović bio bliski suradnik Franje Tuđmana ili bliski suradnik Udbe? – ima predvidiv odgovor: svejedno, odnosno jedno te isto.

...............................

U svome suvremenom izdanju jugoslavenska tajna policija opstaje kao hrvatska državotvorna fikcija, drugim riječima: ‘Udba’ je ideološko strašilo smišljeno od strane udbaša koji su stvarali hrvatsku državu

Iako postoji pregršt javno dostupnih dokaza o njegovoj suradnji s nekadašnjom jugoslavenskom tajnom policijom, pokojni akademik Dalibor Brozović u percepciji vatrenih hrvatskih rodoljuba ne slovi kao ‘udbaš’.

Za razliku od cijeloga niza živih javnih ličnosti koje s bivšom Udbom, osim možda u svojstvu njezinih žrtava, nisu imale nikakve veze, pa svejedno u suvremenoj hrvatskoj medijskoj prozi figuriraju kao okorjeli ‘udbaši’, ‘kosovci’, ‘komunjare’ ili barem ‘ostaci propalog totalitarnog režima’ – poput recimo Zorana Pusića, ili Vesne Teršelič, ili Milorada Pupovca, ili nekog od kolumnista Novosti, ili čak mlađahnoga Dragana Markovine za kojim se širi glas da je još u vrtiću gušio hrvatsku nacionalnu samosvijest otkucavajući svoje vršnjake nadležnim organima nadzora – za razliku dakle od tih potvrđenih nitkova i socijalnih štetočina, pokojni akademik Brozović, premda se u eri komunističkoga mraka isticao redovitim, iscrpnim i rafiniranim doušničkim pregalaštvom, nikako da bude svrstan u istu omraženu kategoriju.

Stječe se, štoviše, dojam da je hrvatska domoljubna perspektiva godinama izoštrila kriterije i uspostavila neku vrstu nepisanog kanona: jedva da je zamisliv strašniji protuhrvatski čin od etiketiranja akademika Brozovića ‘udbašem’ samo zbog toga jer je djelovao kao konfident Udbe.

Jutarnji list je kroz zadnjih mjesec dana u više navrata i preko bezbroj novinskih stranica, uz agresivnu reklamu, objavljivao ‘povijesni ekskluziv’: feljton u neredovitim nastavcima koji ‘nakon pola stoljeća’ otkriva ‘cijelu istinu’ o tome ‘kako se pripremao nastanak hrvatske države’. Štivo će zacijelo poslužiti kao solidan dodatak državotvornoj mitologiji, jer pršti od obavještajne mistike i posthumnog dramatiziranja komunizma, uvodi nas u romantični svijet partijske i vanpartijske disidencije iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga vijeka, defiliraju tihi i odlučni urotnici obuzeti idejom nacionalnog oslobođenja, pod neformalnim vodstvom penzioniranoga generala Franje Tuđmana, dakako, kuju se zavjere, organiziraju konspirativni sastanci, pišu proglasi, vrbuju suradnici, sastavljaju deklaracije, izbjegavaju policijske klopke, gule zatvorske kazne… a u temeljnoj građi teksta počasno mjesto zauzimaju upravo doušnički izvještaji Udbina agenta ‘Foruma’, što je bio akademikov kodni nadimak.

Autor feljtona, povjesničar Wollfy Krašić – čije ime neodoljivo podsjeća na prezime ‘komunističkoga Bonda’, Markusa Wolfa, osnivača i dugogodišnjeg šefa istočnonjemačkoga Stasija, što historičarskom djelu može unaprijed jamčiti aromu sladunjava špijunskog trilera – naišao je dakle uz nečiju pomoć na bogato nalazište dokumenata jugoslavenske tajne policije i obavještajnih službi, te iz pisanoga blaga same represivne mašinerije pokušao rekonstruirati ‘pripremanje nastanka hrvatske države’, s dužnim sentimentalnim respektom prema pionirima državnosti i toliko širokim zamahom da je čak i Miroslav Krleža bezobzirno svrstan u hrvatsku domoljubnu inteligenciju.

Središnju liniju naracije, međutim, nosi komunikacija agenta ‘Foruma’ sa Službom, gdje on marljivo cinkari kolege, dojavljuje sadržaje tajnih sijela, dostavlja najintimnije podatke o bliskim suradnicima, pa tako ispada da je minuli rad akademika Brozovića, ‘nakon pola stoljeća’, doveo do ‘pune istine’ o tome ‘kako se pripremao nastanak hrvatske države’. Kakva država – takva i njena službena bajka, reklo bi se, i ponajmanje treba čuditi što mrtav špiclov nastupa u roli retroaktivnog historičara.

Ipak – kao i devedesetih, kada je djelatništvo ‘Foruma’ prvi put postalo javno poznata činjenica – nikome od predanih hrvatskih patriota, tradicionalno alergičnih na svaki kotačić iz stroja komunističke diktature, pogotovo ako je isti izmišljen, ne pada na pamet pokojnome akademiku Brozoviću utisnuti žig ‘udbaša’. Jutarnji list i Wollfy se ubiše da uvaženog jezikoslovca dolično autaju, da nam žandarski segment njegove ličnosti približe na što tabloidniji način, a vedete državotvorne desnice i ekstremisti iz političkoga centra se složno prave gluhi i nijemi. Narod.hr, Direktno.hr, Dnevno.hr i Imbecilno.hr šute. Josip Jović šuti. Milan Ivkošić šuti. Tihomir Dujmović šuti. Ivica Šola šuti. Slobodan Prosperov Novak bleji. Nitko od njih nikada, pa ni sad, nije slavnog akademika nazvao ‘udbašem’. A zatim će, po komandi, zajednički pristupiti novoj rundi masakra prononsiranih ‘udbaša’ poput Pupovca ili Pusića, utoliko zloglasnijih što s Udbom nisu imali veze.

Zbog čega je takvo što moguće? Kako to pokojnom akademiku polazi za rukom, ili onim što je od nje ostalo? Može li možda onaj kanon preko kojega hrvatska domoljubna perspektiva čuva ugled Dalibora Brozovića prerasti u aksiom općeg dometa, barem kao iskustvo naknadne pameti: da je jedini pouzdani osigurač koji će te zaštititi od optužbi za suradnju s Udbom taj da si zaista surađivao s Udbom?

U slučaju ‘Foruma’ i njegova baršunasta tranzita iz komunističkoga mraka u nacional-demokratsko svjetlo, važnim se čini nekoliko stvari. Prvo, akademik Brozović bio je suosnivač HDZ-a i prvi potpredsjednik stranke, uz rame predsjedniku Tuđmanu. Drugo, bio je potpredsjednik friško konstituirane hrvatske države, uz rame predsjedniku Tuđmanu. Treće, bio je dugogodišnji saborski zastupnik vladajuće partije. Četvrto, bio je – sada, molim, preventivno začepiti nos – predsjednik Vijeća za zaštitu sloboda javnog informiranja. Peto, bio je ravnatelj Hrvatskog leksikografskog zavoda, kulturne utvrde nazvane po piscu kojega će smjerni historičari, skoro četiri desetljeća nakon karmina, silom regrutirati u hrvatsku rodoljubnu inteligenciju.

Doda li se tome ekskluzivan doprinos akademika Brozovića policijskome filtriranju nacionalne kulture, naime čišćenju hrvatskoga jezika od nedopustivih ‘tuđica’, a zatim i čišćenju hrvatskih knjižnica od ‘tuđinske’ literature, jer je osobno dao uništiti četrdeset tisuća primjeraka ‘Enciklopedije Jugoslavije’ – pa je taj kontingent lako progutalo rezalište, kao što programirani zaborav proguta doušničku prošlost velikana – ostaju samo uzgredna pitanja.

Neumjesno pitanje glasi: Zašto je Franjo Tuđman akademika Brozovića postavio za potpredsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Umjesno pitanje glasi: Tko je Franju Tuđmana postavio za predsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Pitanje namijenjeno čistoj relaksaciji – Je li dakle akademik Brozović bio bliski suradnik Franje Tuđmana ili bliski suradnik Udbe? – ima predvidiv odgovor: svejedno, odnosno jedno te isto.

Eto zbog čega pokojni jezikoslovac u percepciji hrvatskih patriota ostaje otporan na mučne faktografske detalje. Njegovom demonizacijom, otvorenim zgražanjem nad činjenicom da je bio agent Udbe, državotvorna garda bi pilila granu na kojoj sjedi. Unerediti biografiju akademika Brozovića isto je što i unerediti biografiju hrvatske države, pa ima dosta smisla što ‘cijela istina’ o predporođajnim radnjama izlazi iz policijskih arhiva, tim više što onaj tko Službu izvještava o ‘pripremi za nastanak hrvatske države’ u tom ‘nastanku’ igra jednu od glavnih uloga.

Bogati konfidentski staž – o kojemu je Tuđman sve znao, kako svjedoči Josip Manolić u svojim memoarima – nije diskvalificirao, već preporučio akademika Brozovića za najviše funkcije u postkomunističkom simuliranju demokracije. Ta propozicija imala je znatno širi značaj od jedne karijere. (Revolucionarni raskid s totalitarnom prošlošću osigurao je kontinuitet prezira prema demokratskim slobodama, a nad tom tekovinom brinula je agencija kodne skraćenice SZUP – Služba za zaštitu udbaškog poretka.) Pametniji od nas, uostalom, već su ukazali na lažno razgraničenje između takozvane volje nacije i volje policije, uz napomenu da ‘ekspanzija hrvatstva nije ništa drugo nego kolektivno usvajanje policijskog mentaliteta kojemu je dodan egzaktan nacionalni predznak’.

No od ponavljanja notorne spoznaje o Republici Hrvatskoj kao udbaško-ustaškoj tvorevini važnije je primijetiti da su u javnome optjecaju dvije posve različite Udbe, jedna kao historijski realitet i druga kao aktualni konstrukt, Udba i ‘Udba’. Potonja bez sumnje dominira, pomoću nje se obavlja odstrel ‘udbaša’ i ‘kosovaca’ koji nisu njegovali Brozovićev tip društvenoga angažmana, ona nastupa kao korisna sablast iz naknadno dorađenoga socijalističkog horora. U svome suvremenom izdanju jugoslavenska tajna policija opstaje kao hrvatska državotvorna fikcija, drugim riječima: ‘Udba’ je ideološko strašilo smišljeno od strane udbaša koji su stvarali hrvatsku državu.

Novosti











22.03.2017.

OD EROZIJA AKADEMSKOG MORALA KA UNIŠTENjU BiH

Od erozija akademskog morala ka uništenju BiH


Nedžad Bašić
Autor 22.3.2017. 



Od erozija akademskog morala ka uništenju BiH

Foto: wallpaperpulse

///////////////////////

Davljenje akademske zajednice danas u BiH obavlja se u jezivoj tišini gušenja i umiranja svake nove ideje i svakog novog akademskog entuzijazma, u sjenci protjerivanja i kriminaliziranja onih koji bi da promjene ovakvu sumornu akademsku klimu prožetu nepotizmom, korupcijom i kriminalom

Protjeran sa univerziteta u Bihaću sjedim ovog  tmurnog, vlažnog i pretoplog jutra u kafeteriji Univerziteta u Jugoistočnoj Aziji i čitam kako Dr. Feliks Ungar  sa hirurškom preciznošću otkriva našoj akademskoj i političkoj javnosti odakle dolazi opasnost za našu zemlju i za budućnost njenog naroda. Na kreativnom i uvijek kritički raspoloženom portalu TACNO NET  nalazim inspirativnu priču o bosansko-hercegovačkoj intelektualnoj dekadencije koju je ispričao Drago Bojić na njemu svojstven i uvijek inspirativan način. Čitam kako prof. Slavo Kukić analizira gubljenje autonomije sveučilišta, i šta bi to sve moglo značiti za naše visoko školstvo i za budućnost BiH.

Nigdje u historiji visokog školstva na svijetu nije zabilježeno da lokalna zakonodavna i izvršna vlast imenuje ili razriješava rektora univerziteta, donosi odluke o nastavnim planovima, da donosi odluke u protjerivanju profesora koji su se pobunili protiv kriminala u akademskoj zajednici, da donosi odluke o tome ko nemože aplicirati na poziciju rektora ili dekana. Nema ni jednog  univerziteta u svijetu u iole normalnoj zemlji da bi rektor mogao direktno da izabere svoga sina u akademsko zvanje a da ostane na mjestu rektora i to uz puno podršku lokalnih zakonodavnih i izvršnih tijela. Nema ni jednog univerziteta u svijetu koji bi dozvolio angažman profesora u nastavnom procesu protiv kojih se vode postupci za teška krivična dijela, ili profesora koji učestvuju u fizičkim razračunavanjima zbog svojih privatnih dugova, navlačeći na taj način sijenku primitivnosti na akademsku zajednicu. Ima mnogo toga što je apsolutno neprihvatljivo za svaku normalu akademsku zajednicu a što je kod nas u BiH sasvim normalna i uobičajena pojava.

Zašto je to tako nije teško otkriti ako se samo malo bolje pogleda nepotistički listing koji pokazuje fantastičnu impregnaciju zakonodavne, sudske i izvršne strukture lokalne vlasti i akademske zajednice. Tamo gdje je jedan kum Dekan a drugi kum Predsjednik lokalne izvršne vlasti, a treći kum Rektor, a četvrti kum predsjednik Sindikata univerzitetskih nastavnika, sve je moguće i sve je dozvoljeno. To što bi trebalo biti neprihvatljivo a kod nas je sasvim normalno moguće. Ako je jedan bračni partner predsjednik Upravnog odbora Univerziteta a drugi bračni partner sudac u lokalnom sudu, jedan brat profesor na Univerzitetu a drugi brat tužilac,  koji odlučuju da li će voditi sudski postupak protiv nezakonitosti u ovoj instituciji, ishod je sasvim jasan, i po pravilu odluka je ista: nema odgovornosti. Pa ako je tako kako je, pa ko se onda i ne bi ponašao kao što se ponašaju u našoj akademskoj zajednici, imajući u vidu da je atmosfera nepotizma i korupcije prodrla u svaku poru naseg društva.

Za one koji ne bi tako radili i za one koji bi da vide Univerzitet kao mjesto gdje se stvaraju nove generacije sposobnih, motiviranih i kreativnih mladih ljudi, ostaje jedini izbor: bijeg iz ovog ambijenta. Bijeg iz BiH. Oni koji odluče da ostanu i da se bore biće kriminalizirani i nasilno protjerani. Rezultat je uvijek isti a to je za ovaj narod i za ovu državu najgori mogući izbor, našto ukazuje i dr. Ungar iz nešto drugačijeg ugla. Svejedno, posljedice su iste.

Međutim, iz ovakve stvorene klime rađa se nova nevolja i nove prijetnje koje sve više i više zatamnjuju nebo nad budućnošću BiH i onih koji žive ovdje. Akademska zajednica postaje glavni epicentar stvaranja društva anomije, neznanja, infantilnosti, frustriranosti, surevnjivosti i netolerancije.  Na tenutak mi se pogled zadržava na prvoj stranici lokalnog lista MUMBAI-MIRROR na izvještaju o rezultatima naučno „The  Brain Initiative”, za koji su USA izdvojile 100 miliona dolara samo u prošloj godini i naučnog “Brain Mapping Project” za koji je EU izdvojila fantastičnih 1.29 milijardi eura. I tako dok se danas u svijetu traga za novim znanjima, novim tehnologijama i inovacijama, dok svijet traga za novim biotehnologijama, nanotehnologijama i bionanotehnologijama, novim materijalima i novim informatičkim sistemima, sa kojima će istorija čovječanstva i sudbina čovjeka biti stubokom promjenjena, u bosanskohercegovačkoj  akademskoj zajednici s nesmanjenom žestinom se vodi nadmetanje u akademskom nepotizmu, plagiranju i međusobnom denunciranju i podmetanju.

To me vraća za trenutak u ne tako davnu prošlost kada smo entuzijastički pokušavali da na Univerzitetu u Bihaću organiziramo međunarodni univerzitetski konzorcij, kad smo pokušavali uvesti praksu pisanja mastera i doktorata kao aplikativnih znanstvenih projekata u kooperaciji sa prominentnim stranim univerzitetima, kada smo entuzijastički pokušavali formirati časopis sa međunarodnom redakcijom u kojem bi se objavljivali rezultati naših istraživanja sa visokim frekvencijama međunarodne kooperacije, kad smo imali inventivnu ideju uvođenja novih nastavnih predmeta sa novom metodologijom predavanja u kojoj bi studenti imali širi prostor za njihova kreativna razmišljanja i djelovanja…a sve to da bi se bar donekle razbila zagušujuća i maglovita atmosfera na Univerzitetu u Bihaću, baš kao što je ova jutarnja puna smoga i magle. A završilo se tako da smo svi protjerani sa Univerziteta od strane bivših problematičnih predsjednika vlada Unsko-sanskog kantona sadašnjih rektora i dekana: Fadila Islamovića, Mirsada Veladzića, Atifa Hodzića i drugih, koji su, da bi zaposliti svoju djecu i svoje supruge, protjerali sve profesore koji su se suprotstavljali njihovom uništavanju akademskih vrijednosti na ovoj visokoškolskoj ustanovi, i to bez ijednog glasa protesta profesora ili studenata.

I tako se davljenje akademske zajednice danas u BiH obavlja u jezivoj tišini gušenja i umiranja svake nove ideje i svakog novog akademskog entuzijazma, u sjenci protjerivanja i kriminaliziranja onih koji bi da promjene ovakvu sumornu akademsku klimu prožetu nepotizmom, korupcijom i kriminalom. Nažalost, sve se završava uz poneki mali marginalni protest, kao što je protest Profesora Kukića i Drage Bojića, na koje više niko ne obraća pažnju.

/////////////////////////////////////////////////














22.03.2017.

GENERAL JOVAN DIVJAK: NAJVEĆI MORALNI ČIN U ŽIVOTU JE OSTANAK U BiH U RATU

General Divjak u Pressingu : Najveći moralni čin u životu je ostanak u BiH u ratu

Mart 22. 2017.


Penzionisani general Armije RBiH, sarajevska legenda i dokaz multietničkog Sarajeva, Jovan Divjak je gostujući u večerašnjem Pressingu kazao da je ostanak u BiH za vrijeme rata najveći moralni čin koji je napravio u životu.

Divjak je kazao da je u ratnim sukobima puno više žrtava bilo u sukobu između HVO-a i Armije RBiH nego između HVO-a i Vojske Republike Srpske.

Kako se može desiti da neko ko se deklariše kao antifašista za Jasenovac kaže da je mislio da je radni logor? To vam govori o intelektu rukovodstva Hrvatske. Hrvati su razoružali Bošnjake u Hercegovini. Ko je počeo etničko čišćenje? Počeli su Hrvati. Nisu Bošnjaci napali Ramu gdje je većinsko hrvatsko stanovništvo, nego je bilo obrnuto“, kazao je Divjak i dodao:

“Puno više žrtava je bilo u sukobu između HVO-a i Armije RBiH nego između HVO-a i VRS”.

Na pitanje da li se kaje što je ostao u BiH za vrijeme rata, Divjak je kazao:

Najveći moralni čin koji sam uradio je ostanak u BiH za vrijeme rata. Moj doprinos je u tome što sam išao od vojnika do vojnika i učio ga da nikada prvi ne puca, sve dok nije prvi napadnut. Živim u Logavinoj 59 godina“.

General Divjak je  kazao da se deset godina zakasnilo sa revizijom slučajeva koji su danas pred Haagom, a da je Haag igrao prema onima koji su jači.

Glede svih trenutnih slučajeva koji se vode u Haagu, a u vezi sa ratom u BiH, Divjak je kazao da je problem u činjenici da se deset godina nije reagovalo putem Haaga prema Beogradu.

Problem je u činjenici da deset godina naši nisu reagovali putem Haga prema Beogradu. Beograd je bio dužan da kazni i hvata odgovorne za genocid u Srebrenici. 2007. im je Softić na Krugu 99 dao izjavu koju niko nije prihvatio, osim mene. Ispada da ljudi koji nisu meritorni ni adekvatni, vode tu stvar“, kazao je Divjak.

Danas bi taj potez djelovao kao revanš, s obzirom da se radi o istoj stvari ali deset godina kasnije, kazao je Divjak.

Mislim da bi sad taj potez djelovao kao revanš. Hag je rekao svoje i toga se treba držati. Mislim da naši nisu dobro procijenili situaciju. Da su osuđeni Perišić i Gotovina, prošao bi naš zahtjev za obnovu postupka iz razloga što su njih dvojica bili direktno povezani sa komandom iz Srbije i Hrvatske“, kazao je Divjak i dodao:

Mislim da je Haag igrao prema onima koji su jači. Sve ove kazne koje su se dešavale nemaju namjeru da dovedu do pomirenja. Ako je Krajišnik dočekan kao heroj, ako je Kordić dočekan kao zvijezda i proglašen svecem onda nema izgleda da dođe do bilo kakvog odnosa između trenutnih vlasti“.

Penzionisani general Armije RBiH  je  govorio i o svojim iskustvima u borbi za sve građane BiH, te kako smatra da je greška što BiH nije pokrenula tužbu protiv Hrvatske.

Nikada ne govorim da zastupam samo jedan narod, nego građane Sarajeva i BiH. Uvijek je bio naglasak na teroru građana, nisu samo Srbi stradali, nego i drugi građani”, kazao je Divjak.

Na pitanje kako je doživio svoje hapšenje u martu 2011. godine, Divjak je kazao:

“Poslije hapšenja sam kontaktirao nadležne organe u Hrvatskoj i Sloveniji da provjerim da li mogu putovati i rekli su da nema problema. Nedavno sam zadržan na aerodromu u Briselu dva sata, i u tom slučaju odlučuje dežurni tužilac. Išao sam prema Hong Kongu, i nije problem zbog mene nego zbog porodice koje dožive traumu”.

Divjak je kazao da se ne plaši putovanja jer niko nema dokaza protiv njega za bilo šta.

“Jučer je aerodrom dobio naziv Franje Tuđmana. Ne plašim se putovanja niti ičega jer nemaju dokaza za bilo šta. Nismo se plašili onda ni Ganić ni ja, jer je odluka na Tužilaštvu gdje će nas u tom trenutku vratiti“.

Dodao je da Tužilaštvo BiH i država trebaju štititi građane.

Tužilaštvo i država BiH treba nas da štiti. U prvoj presudi iz Haaga se kaže da je izvršena agresija iz Hrvatske i sad vidim da je bila greška što nije podignuta optužnica protiv Hrvatske iz prostog razloga jer je njihova vojska bila na teritoriji BiH. Samo bi se potvrdilo ono što je potvrdio Hag. Nažalost i danas postoje nazivi “Vode HB”, “Šume HB” što znači da nema razlike u strukturi i organizovanju sadašnjeg dijela Hercegovine“.

Penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak je u večerašnjem Pressingu ispričao kako je izgledao njegov posljednji susret sa Alijom Izetbegovićem.

Na pitanje zašto nikada nije nagrađen od Armije RBiH, Divjak je kazao da ne želi ulaziti u te razloge, ali da ima jednu satisfakciju.

Imam jednu satisfakciju. U vrijeme kada je Alija Izetbegović bio u bolnici pred preseljenje, pitao sam svoje Udruženje da li da odem. Rekli su da ne idem jer je on mene ignorisao. Pustili su me nakon priče sa Gavrankapetanovićem. Proveo sam pola sata s njim. Odnio sam mu saksiju cvijeća, iako to nije muški. Kazao mi je: ‘Uradio si mi čast što si došao’. Stvar je da je on shvatio u nekom trenutku da je pogriješio. Pitao sam ga zašto mi nije došao kada sam bio zatvoren u Parsovićima u decembru, a on mi je rekao da je i on bio u zatvoru“, ispričao je Jovan Divjak.

(Kliker.info-N1)

/////////////////
////////////////////

Carl Bildt upozorava : “Na Balkanu bolje, ali sjetimo se šta je Princip pokrenuo”

Mart 22. 2017.


Nekadašnji visoki predstavnik EU u BiH u autorskom tekstu za internet izdanje Project Syndicate, prelaže da se ubrza proces proširenja i prijema novih članica, te da se program “istočnog parterstva” EU, zamijeni s “balkanskim partnerstvom” koje će u konačnici dovesti do pristupanja ovih država Uniji.

Autor navodi da je svjestan da za to treba vremena, ali ističe da se mora početi raditi odmah.

Za početak, kako kaže, EU može početi posredovati u rješavanju preostalih manjih pitanja međudržavnih granica.

“Istovremeno s ubrzanjem procesa evropskih integracija, kako bi se riješio sve opasniji rizik konflikta na Balkanu, EU treba da demonstrira da posjeduje i volju i metode tako što će u region poslati svoje borbene grupe da izvode vojne vježbe. To bi poslalo moćnu poruku da njene vojne snage nisu tigar od papira, te da, osim riječi, ima još potencijala koje može da upotrijebi”, naveo je Bildt, prenosi sarajevski Dnevni avaz.

Bildt kaže da je njegova zabrinutost za Balkan počela kada je tokom prošlogodišnjeg privatnog boravka u BiH mnogo puta pitan da li će ponovo biti rata.

Ističe, da se ratovi, poput onih prije 27 godina na Balkanu neće ponoviti.

“Situacija danas bitno je drugačija nego što je bila tada. Ali, već smo puno puta u historiji imali priliku da vidimo kako pojedinac može zametnuti požar koji će biti teško obuzdati. Nekada davno u Sarajevu je Gavrilo Princip pokrenuo svjetski rat kada je ubio nadvojvodu Franca Ferdinanda. Polako ali sigurno danas region postaje zapaljiv, a ovog puta iskra bi mogla planuti u Skoplju”, upozorio je Bilt.

On navodi i da su se lideri Evropske unije iznenada probudili s novim realnostima na Balkanu. Na samitu održanom početkom ovog mjeseca oni su, navodi dalje, istakli potrebu pojačanog angažmana Unije na Balkanu, ali i potisnuti Rusiju iz tog regiona.

Bildt dodaje i da je od propasti Otomanskog carstva, Balkan izvor nestabilnosti:

“Mješovit u vjerskom, nacionalnom, kulturološkom smislu, koncept stvaranja nacionalnih država doveo je do stalnih nestabilnosti u kojima ratovi i teški zločini, nisu rijetkost”.

“Nastanak sedam novih, često međusobno antagonizovanih država, jasno je stavio do znanja da će stabilnost regiona zavisiti od novog okvira. Ovog puta on se zove EU. Zahvaljujući vlastitim iskustvima na smirivanju i rješavanju dugogodišnjih nacionalnih sukoba u drugim dijelovima Evrope, Unija je dobila zadatak da poveže Balkan i suzbije nacionalna sukobljavanja”, naveo je Bildt.

Podsjeća da je samitu u Solunu 2003. dato je obećanje o pristupanju svih balkanskih država EU i kako je bilo važno da se takvo obećanje da, tako je sada teško da se ono održi.

“Čim su se balkanski problemi umirili, lideri Unije pretpostavili su da osigurali mir. Njihovo rutinsko pristupanje Balkanu u suštini je dovelo samo do očuvanja statusa quo”.

Nakon što je Jean-Claude Juncker 2014. godine izabran za predsjednika Evropske komisije, dao je i izjavu da za vrijeme njegovog mandata neće biti novih proširenja.

“Status quo je potvrđen. Njegova izjava je tehnički bila sasvim ispravna. Ali je politički bila katastrofalna. Kako je svjetlo koje je motivisalo i donosilo reforme, ugašeno, nacionalizam je, kako se i očekivalo, počeo da raste. EU je, u međuvremenu, postala fiksirana svojim problemima, poput finansijske i dužničke krize država članica Unije”, piše dalje Bildt.

Navodeći svoja iskustva kroz funkcije koje je imao u vezi s balkanskim državama, autor ističe da je “jedini put naprijed u tome da Evropa pokaže svoju moć”.

(Kliker.info-B92)

/////////////////////

POTPUNA KONFUZIJA NA POLITIČKOJ SCENI RS-a: Ivanić pokušava biti malo trudan, Čubrilović kontra Dodika...

Ivanić pokušava biti malo trudan, Čubrilović kontra Dodika...

////////////////////

NOVI DETALJI TERORISTIČKOG NAPADA U LONDONU: Četiri osobe preminule, 20 ozlijeđenih, napadač likvidiran (FOTO, VIDEO)

NOVI DETALJI TERORISTIČKOG NAPADA U LONDONU: Četiri osobe ...

/////////////////////////

//////////////////////////

22.03.2017.

UDRUŽENjE "ŽENA-ŽRTAVA RATA": DA LI JE IKADA TRIBUNAL PITAO ŽRTVE KAKO SE OSJEĆAJU, A ZLOČINCE PUŠTA NA LIJEČENjE

Udruženje „Žena-žrtva rata“ : Da li je ikada Tribunal pitao žrtve kako se osjećaju, a zločince pušta na liječenje

Mart 22. 2017.


Related image
Image result for ratko mladic



Image result for ratko mladic


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

/////////////////////////////

Related images:
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos



Related images:


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Udruženje „Žena-žrtva rata“ uputilo je preko Kancelarije u Sarajevu dopis Haškom tribunalu, a povodom zahtjeva odbrane Ratka Mladića da mu se odobri puštanje na privremenu slobodu radi liječenja u Rusiji. Dopis  prenosimo u cjelosti.

-Udruženje „Žena-žrtva rata“ okuplja silovane i seksualno zlostavljane žene, koje su istovremeno i članovi porodica čiji su najrođeniji ubijani pred našim očima. Udruženje je imalo zadovoljavajuću saradnju sa Haškim tribunalom u procesuiranju ratnih zločinaca. Putem medija saznali smo da je odbrana ratnog zločinca Ratka Mladića Haškom tribunalu uputila zahtjev da se njenom klijentu odobri puštanje na privremenu slobodu kako bi bio prebačen u Rusiju na liječenje i da je Rusija dala garanciju Haškom tribunal da će nakon liječenja Ratka Mladića vratiti u Hag.

Preživjele žrtve, posebno svjedoci u predmetima ratnih zločina kojima se sudilo i sudi u Haškom tribunal PROTIVE se puštanju Ratka Mladića iz pritvora u Sheveningenu do okončanja postupka. Sjećamo se slučaja kako se grčevito borila Rusija da iz pritvora u Sheveningenu bude pušten zločinac Slobodan Milošević.

Još uvijek u glavama preživjelih žrtava i članova porodica ubijenih je da Slobodan Milošević nije umro već da se nalazi negdje u Rusiji.

Preživjele žrtve, svjedoci pred Haškim tribunalom još uvijek vjeruju u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju da NEĆE dozvoliti da Ratko Mladić ode bilo gdje iz pritvora u Sheveningenu dok ne dočeka PRAVOSNAŽNU presudu. Igre u vezi s puštanjem Mladića na privremenu slobodu i njegovim slanjem u Rusiju traju već duže.

Znamo da su mnogi lobirali sa svih strana kako bi se krvnik, pod izgovorom liječenja, pustio i to nigdje drugo nego u Rusiju. Rusija je dala utočište mnogim ratnim zločincima iz Bosne i Hercegovine kako ne bi bili procesuirani a da ne govorimo o učešću Rusije i slanju svojih “dobrovoljaca” u BiH tokom 1992-1995.godine od kojih su mnogi poginuli u BiH a neki su i sahranjeni u BiH. Rusija i njeni “dobrovoljci” su direktno učestvovali u agresiji i genocidu u BiH.

Vjerujemo Haškom tribunalu da NEĆE DOZVOLITI da bilo čija POLITIKA vrši pritisak i da neće DOZVOLITI “puštanje na slobodu” najvećeg ratnog zločinca poslije Drugog svjetskog rata Ratka Mladića jer bi onda SMATRALI da je Haški tribunal saučesnik sa Rusijom s ciljem da Ratko Mladić ne dočeka presudu jer Ratko Mladić ima u Hagu stalnu pažnju tamošnjih vrhunskih ljekara. Glavni cilj Rusije i drugih lobiranja je da Ratko Mladić ne dočeka pravosnažnu presudu za GENOCID u Bosni i Hercegovini.

Na kraju pitamo Haški tribunal da li je ikada upitao svjedoke u predmetu drugih osuđenih ratnih zločinaca pred Haškim tribunalom i onima čiiji je postupak u toku da li njima treba neka ljekarska pomoć, kako oni žive, stoji u dopisu Udruženja.

(Kliker.info-NAP)


//////////////////////////
///////////////////

Zvizdić na Rose-Roth seminaru PS NATO: Aktivirajte MAP, jer o njemu postoji konsenzus u BiH

Mart 22. 2017.


Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, danas je tokom 94. Rose-Roth seminara Parlamentarne skupštine NATO-a koji se održava u Sarajevu, poslao jasnu poruku, koja glasi: “Aktivirajte MAP, jer o njemu postoji konsenzus unutar BiH“.

Zvizdić je imao izlaganje na sesiji posvećenoj trenutnoj političkoj situaciji u BiH pod nazivom “Perspektive iz BiH“, koja se održava u sklopu 94. Rose-Roth seminara Parlamentarne skupštine NATO i zasjedanja Posebne grupe Parlamentarne skupštine NATO-a za Mediteran i Bliski istok. On je prisutne upoznao sa provedbom reformske agende, te putu BiH na evropskim i euroatlantskim integracijama, te još jednom potvrdio da je to osnovni prioritet vanjske politike.

“Regije Zapadnog Balkana, a i BiH ponovo su u fokusu svih procesa evropskih i euroatlantskih integracija. Tokom nedavnog samita zemalja Zapadnog Balkana poslane su jasne poruke mira, saradnje i stabilnosti, kao ključnih prioriteta djelovanja vlada regiona. Postignut je i važan iskorak u pravcu jačanja ekonomske saradnje. Najvažniji zaključak samita je da zemlje Zapadnog Balkana suočene sa novim izazovima globalne politike, sve više kreiraju modele međusobne saradnje i u tome već ostvaruju dobre rezultate.

Za BiH posebno je bitno da su svi opredijeljeni za sigurnost, kreiranje regionalnih projekata u cilju jačanja i stvaranja zajedničkog tržišta. Mir i stabilnost su osnovni i najvažniji prioriteti za BiH, a NATO je sinonim za stabilnosti prosperitet. Naravno, integracije zavise od nas samih, od uspješne provedbe započetih reformi i od ukupne modernizacije države. Zbog toga želim naglasiti našu punu posvećenost aktuelnim reformskim procesima, koji će u konačnici značiti prihvatanje pravne stečevine i savremenih evropskih standarda“, kazao je Zvizdić, te dodao:

“S druge strane, očekujemo ispravno razumijevanje situacije u BiH i na Balkanu i značajno ubrzanje procesa vezanih za evropske integracije, a posebno za aktivaciju MAP-a, kao jedan od najvažnijih pozitivnih signala koji bi u ovom trenutku mogao biti upućen BiH.“

Zvizdić je potom iznio niz pozitivnih primjera koji pokazuju da se u BiH polako provode reforme, naglasivši pri tome da je Vijeće ministara od 2015. godine kada je usvojena reformska agenda realizovalo 60 posto od 34 mjere iz svog akcionog plana.

“Ostvareni rezultati su doveli do rasta osnovnih ekonomskih parametara. Sačuvali smo svoj kreditni rejting i očuvali stabilnost finansijskog sistema, konkuretnost bh. kompanija je povećana, nastavljen je trend povećanja izvoza. Ova pozitivna slika, koju posmatrači izvan BiH mnogo jasnije sagledavaju nego mi, doprinijela je rastu drugih sektora, kao što su poljoprivreda i turizam. Kada govorimo o evropskim integracijama BiH 2016. je najuspješnija godina“, istakao je Zvizdić.

Naglasio je da je BiH napravila značajne korake u borbi protiv terorizma, te se osvrnuo na nedavno navođenje proizvoljnih i neutemeljenih brojki od pojedinih zvaničnika iz regiona u vezi sa ekstremističkim lokacijama u BiH i ratnicima na stranim ratištima.

“Prema zvaničnim podacima, razmijenjenim sa svim obavještajnim, sigurnosnim i policijskim agencijama s kojima sarađuje BiH, trenutno na sirijsko-iračkom ratištu trenutno boravi ne više od 120 punoljetnih lica naših državljana, od čega je 69 muškaraca i 59 žena, a ne nekoliko hiljada kako ste imali priliku čuti od nekih dužnosnika iz regiona. Od ovog broja 29 su lica koja su prije odlaska u Siriju živjela u dijaspori, a ne u BiH. Do sada se vratilo 46 lica, a prema važećim zakonima, procesuirano je i presuđeno 20 lica. To su pravi i istinski podaci za sve one koji trebaju da znaju u BiH, regionu i Evropskoj uniji“, rekao je Zvizdić.

Potom je kazao da su strateški politički ciljevi BiH do kraja 2018. godine da stekne status zemlje kandidata za prijem u EU i da se aktivira MAP-a za članstvo u NATO-u.

“Preko 78 posto građana BiH podržava ulazak u EU, dok broj onih koji podržavaju ulazak u NATO polako prelazi 50 posto. Učinili smo niz koraka u pravom pravcu, pogotovo u sektoru odbrane. Saradnja NATO-a i BiH se odvija na visokom nivou. Komisija Vijeća ministara BiH zadužena za NATO integracioni proces ulaže maksimum napora. Svjesni smo da nismo ispunili uslove iz Talina, ali mislimo da je postignut veliki napredak kako bi Savez što prije mogao donijeti odluku o aktiviranu MAP-a, jer je od ukupno 57 perspektivnih vojnih lokacija do sada registrirano njih 24, a 18 je u procesu.

Lično smatram da BiH treba postati članica NATO-a, ne samo zbog garancije unutrašnje sigurnosti, nego da bi ispunjavanjem standarda NATO-a postala sigurna i prosperitetna država u kojoj će demokratija, vladavina prava i poštivanje ljudskih prava postati trajne kategorije. Zbog toga bi aktivacija MAP-a bila odluka koja bi značajno ubrzala procese jačanja mira i stabilnosti, te podigla investicioni rejting BiH. Naša poruka iz BiH je vrlo jednostavna, aktivirajte MAP, jer o njemu postoji konsenzus unutar BiH i aktivirajte ga u momentu kada broj registriranih lokacija pređe 50 posto plus odluke Suda koje moraju biti provedene. To smatramo kredibilnom realizacijom talinskih uslova“, zaključio je Zvizdić.

Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, tokom svog izlaganja istakao je da Parlamentarna skupština NATO-a u Sarajevu dolazi u prelomnom periodu za NATO, Evropsku uniju, a naročito za region Zapadnog Balkana.

“Narodna skupština Republike Srpske aktivno učestvuje u odlučivanju o svim važnim pitanjima bezbjednosti u BiH, uključujući i evroatlantske integracije. Odbor za bezbjednost NS RS jedno je od najaktivnijih tijela, koje se bavi ulogom parlamenta u kreiranju i vođenju bezbjednosne politike. Republika Srpska u svom kapacitetu podržava učešće BiH u partnerstvu za mir. Pitanja bezbjednosti u BiH i regionu nama su od posebnog značaja. Eventualno ubrzanje na intenziviranju koncepta pristupanja BiH NATO-u trpilo bi snažne prigovore u RS“, kazao je Čuvrilović.

Dodao je da se u ranom stadiju procesa integrisanja BiH u NATO pokazalo da je on instrumentalizovan nastojanjem da se realizuje putem nepotrebnog prenosa nadležnosti i slabljenjem entiteta.

“Jedno od takvih postupanja jeste nametanje naloga za knjiženje nepokrente vojne imovine, koja je vlasništvo RS. Iako NATO nema nikakav poseban razlog da se bavi tim pitanjem, insistiranje na tom uslovljavanju daljnjeg napretka knjiženjem entitetske imovine na način koji je neprihvatljiv za RS produbljuje nepovjerenje, stvara otpor i ne doprinosi na putu evroatlantskih integracija. Narušavanje ustavnih nadležnosti i Dejtonskog sporazuma ključni su razlozi veoma slabe podrške u RS približavanju NATO-u. Osim toga, postoji negativno iskustvo iz nedavne istorije, odnosno odnosa NATO-a prema RS i Srbiji, koji ne doprinose entuzijazmu javnosti“, kazao je Čubrilović.

Bariša Čolak, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, rekao je da sa dvadesetogodišnjim iskustvom u javnom djelovanju može ustvrditi da se BiH nalazi pred povijesnim izazovom.

“BiH je pred snažnijim iskorakom prema euroatlantskim integracijama, što podrazumijeva više demokracije, bolju zaštitu ljudskih prava i izgradnju političke stabilnosti i pravne sigurnosti ili nastavak stagnacije i autistične politike sukoba i razmirica sa unaprijed nesagledivim posljedicama, ne samo za našu državu nego i šire“, smatra Čolak.

Po njegovom sudu, potrebno je dinamizirati aktivnosti oko funkcioniranja mehanizma koordinacije i uloge svih razina vlasti da se što hitnije dođe do odgovora na upitnik Evropske unije. Naglasio je da je u ovoj godini neophodno da se u Parlamentu dođe do novog izbornog zakona, jer u suprotnom BiH će imati turbulentu izbornu 2018. godinu. Otvoreno je poručio da smatra kako hrvatski narod institucionalno nije ravnopravan sa druga dva naroda.

“Mogao sam svoje izlaganje na sasvim drugačiji način interpretirati, ali duboko vjerujem da ste vi naši prijatelji i da morate čuti različita razmišljanja, kako biste i sami imali što realističniju sliku o stanju u BiH. Moramo spustiti tenzije i preuzeti odgovornost za izgradnju svoje BiH, prema mjeri svih naroda i građana koji u njoj žive. Iskušenja koja imamo unutar BiH naglašena su zbog sveukupnih odnosa u regiji. Nigdje se ljepše ne živi nego u svojoj domovini, a ovo je naša domovina. Jesmo za modernu evropsku BiH u kojoj će Hrvati, zajedno sa Bošnjacima i Srbima i sa drugima koji ovdje žive, biti ravnopravni, a ne građani drugog reda. Politička situacija u Evropskoj uniji, ali i na globalnom planu se mijenja. Ona se ne smije potcijeniti ni sa sigurnosnog, ni ekonomskog, demografskog i socijalnog aspekta. Zato je već u ovoj godini važno dati odgovore na izazov kako bi se u miru i rasterećeni mogli okrenuti svim reformama“, završio je Čolak svoje izlaganje.

Na 94. Rose-Roth seminaru Parlamentarne skupštine NATO u Sarajevu učestvuju parlamentarci 19 zemalja članica NATO-a, 11 zemalja pridruženih članica i predstavnici iz 11 zemalja regiona Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, te brojni gosti iz međunarodnih institucija i nevladinog sektora.

(Kliker.info-AA)

22.03.2017.

FRANC LOTAR ALTMAN: ZA EVROPSKU UNIJU VAŽNIJA GEOPOLITIČKA STABILNOST BALKANA NEGO DEMOKRATIJA

Altman: Za EU važnija geopolitička stabilnost Balkana nego demokratija


Premijeri Zapadnog Balkana na samitu u Sarajevu: Aleksandar Vučić (Srbija), Duško Marković (Crna Gora), Edi Rama (Albanija), Denis Zvizdić (BiH), Johannes Hahn (EU), Emil Dimitriev (Makedonija), Isa Mustafa (Kosovo) i Angelino Alfano (Italija), 16. mart 2017.

Premijeri Zapadnog Balkana na samitu u Sarajevu: Aleksandar Vučić (Srbija), Duško Marković (Crna Gora), Edi Rama (Albanija), Denis Zvizdić (BiH), Johannes Hahn (EU), Emil Dimitriev (Makedonija), Isa Mustafa (Kosovo) i Angelino Alfano (Italija), 16. mart 2017.

/////////////////////////////

Nemačka doživljava Vučića kao garanta proevropskog puta Srbije i ne vidi razlog da se od njega previše distancira – kaže za RSE nekadašnji direktor balkanskog ogranka Instituta za međunarodna i bezbednosna pitanja iz Berlina Franc Lotar Altman (Franz Lothar Altmann) povodom nedavnog susreta kancelarke Angele Merkel sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem a što je kritikovala opozicija u Beogradu s obzirom na skorašnje predsedničke izbore.

"Naravno, mnogi u Nemačkoj nisu previše zadovoljni Vučićevom politikom koji autokratski vodi partiju i državu. Međutim, zvanični Berlin doživljava njegovu politiku kao racionalnu iako se ne može verovati svemu što kaže", navodi on.

Prema njegovim rečima, opravdane su kritike da su evropski lideri više zainteresovani za etničku i geopolitičku ravnotežu na Balkanu nego za demokratski razvoj.

"Čini se da je EU važnija geopolitička stabilnost nego demokratski razvoj. Zato smatram da je Merkelova (tokom susreta sa Vučićem) trebalo više da naglasi značaj otvorenog društva i demokratizacije", ističe Altman.

Albanci znaju da bi "Velika Albanija" bila pogubna po njih

RSE: Politički ćorsokak u Makedoniji može lako da izmakne kontroli i uzdrma ceo region.

Altman: Jasno je da Nikola Gruevski želi da ostane na vlasti jer se pribojava sudskih procesa po optužbi za korupciju. Zbog toga je uticao na predsednika Đorđa Ivanova (Gjorgje) da ne poveri mandat Zoranu Zaevu i albanskim partijama za formiranje vlade iako imaju većinu u parlamentu.

RSE: Kako komentarišete tvrdnju Ivanova da ne želi da poveri mandat "snagama koje žele da unište zemlju" što, prema njegovom mišljenju, pokazuje i činjenica da je platforma albanskih stranaka usvojena u Tirani.

Altman: To je besmislica. Nema nikakvog osnova da se Makedonija raspadne. Tačno je da su neki zahtevi albanskih partija preterani, ali zašto da se ne prihvati upotreba njihovog jezika u celoj zemlji.

Uostalom, u onim mestima gde ne žive Albanci niko neće ni tražiti da se koristi njihov jezik. Takođe, prethodnu Vladu je formirala koalicija Gruevskog i DUI, kao najveće albanske partije, i tada se niko nije pribojavao raspada Makedonije. Dakle, to je neutemeljen argument.

Altman: Nema osnova da se Makedonija raspadne

Altman: Nema osnova da se Makedonija raspadne


RSE: Kako komentarišete izjavu Ivanova, saopštenje Kremlja, kao i tvrdnje u pojedinim krugovima u Srbiji da sama činjenica da je platforma dogovorena u Tirani – da je to još jedan od pokazatelja nastojanja da se stvori "Velika Albanija"?

Altman: Znam za taj argument. Međutim, prava je istina je da čelnici albanskih partija Besa i DUI nisu hteli da razgovaraju u Skoplju o zajedničkom nastupu. Tada je reagovao Edi Rama i pozvao predstavnike svih albanskih partija da se sastanu. Tako je došlo do susreta lidera DUI i Besa-e.

Ako razgovarate sa Albancima, videćete da su itekako svesni činjenica da je za njih same kontraproduktivna bilo kakva priča o Velikoj Albaniji. Mogli bi da zaborave na ulazak u EU ukoliko bi maštali o stvaranju "Velike Albanije". Takođe, Albanci u Makedoniji i na Kosovu nisu previše oduševljeni idejom da budu pod patronatom Tirane.

Nije mi jasan potez Izetbegovića

RSE: I u Bosni i Hercegovini je prilično haotična situacija. Dodatne tenzije je izazvao pokušaj pokretanja revizije tužbe protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde.

Altman: Moram da kažem da nisam baš shvatio zašto je Bakir Izetbegović pokrenuo ovu inicijativu. Haški tribunal je prethodno presudio da je u Srebrenici počinjen genocid. Međutim, ponovo pokretanje slučaja protiv Srbije samo izaziva nepotrebne tenzije između Beograda i Sarajeva.

Istovremeno, jasno je da Milorad Dodik želi da odvoji Republiku Srpsku (RS) od BiH i priključi je Srbiji. To je njegov krajnji cilj koji bi doveo do kraja Bosne i Hercegovine jer ni nakon takvog poteza i Hrvati želeli da se otcepe. Na taj način bi ostali samo Bošnjaci kao "džep", enklava u sredini, čime bi se krahirali napori da BiH profunkcioniše kao multietnička država.

Altman: Nisam shvatio zašto je Izetbegović pokrenuo inicijativu o reviziji presude (na fotografiji: Bakir Izetbegović)

Altman: Nisam shvatio zašto je Izetbegović pokrenuo inicijativu o reviziji presude (na fotografiji: Bakir Izetbegović)


RSE: Kako sačuvati BiH i pronaći izlaz iz začaranog kruga etničkih blokada i podvojenosti? Mnogi smatraju da stanje nikada nije bilo gore od rata i da umnogome podseća na vreme uoči početka sukoba

Altman: Ne bi trebalo očekivati rat u bliskoj budućnosti, ali su mogući lokalni sukobi, naročito ako se pojačaju tendencije ka separatizmu. Zasada ne vidim izlaz kada je reč o ponašanju domaćih aktera. Jedino bi mogao da pomogne snažan pritisak međunarodne zajednice ne samo na Dodika, već i na vlasti u Srbiji da definitivno shvate da nije moguće odvajanje Republike Srpske.

Beograd i Priština bez želje za kompromisom

RSE: Jačaju i tenzije između Srbije i Kosova. Prekinuti su razgovori u Briselu. Osim formiranja Asocijacije srpskih opština, strasti je razbuktala i namera kosovskih vlasti da formiraju armiju.

Altman: Nijedna strana ne pokazuje želju da doprinese sprovođenju sporazuma (sporazum iz Brisela), razumevanje da je neophodna normalizacija odnosa jer žive jedni pored drugih. Umesto toga potenciraju razlike.

RSE: Na Balkanu je mnogo problema, uključujući i zategnute odnose između Srbije i Hrvatske a odugovlači se i prijem Crne Gore u NATO. Zbog toga je slovački ministar inostranih poslova Miroslav Lajčak izjavio da su zbog pasivnosti EU dve balkanske zemlje pred raspadom a tri u veoma teškoj situaciji. U kojoj meri je Brisel odgovoran za ovakvu situaciju s obzirom da je veoma nejasna perspektiva članstva balkasnkih zemalja u evropskom klubu?

Altman: EU je u ovom trenutku sama po sebi veoma slaba. Ona se suočava sa problemom Bregzita, teškom situacijom u Mađarskoj, Poljskoj, zatim predstoje izbori u Francuskoj i Nemačkoj. Zbog toga se Unija više fokusira na unutrašnja pitanja nego na zbivanja u svom okruženju. To svakako dodatno opterećuje stanje na Balkanu.

Iluzorna očekivanja o reviziji rešenja iz 1990-ih zbog Trampa

RSE: Na Balkanu jačaju antievropske i nacionalističke snage, jer sve više ljudi uviđa da njihove zemlje neće ući u EU u narednih 10-15 pa možda i više godina. To otvara prostor za mešanje Rusije. Istovremeno, pojedine snage, pre svega u Srbiji, računaju da bi sa dolaskom Donalda Trampa (Trump) na vlast mogli da se revidiraju neki politički aranžmani nakon ratova 1990-ih.

Altman: Kada je reč o Trampu, za sada nije jasno kakvu će politiku njegova administracija voditi prema Balkanu. Pojedine zemlje regije se pribojavaju da bi SAD mogla dodatno da se pasiviziraju. U tom slučaju proširio bi se prostor za Rusiju koja nastoji da preko Srbije, a sada i Makedonije, ojača svoj uticaj na Balkanu. Jedna od poluga za to je snabdevanje energijom, zatim izvoz oružja u Srbiju po veoma povoljnim cenama.

Altman: Još nije jasno kakvu će politiku Trump da vodi prema Balkanu (na fotografiji: plakat sa slikom Donalda Trampa i Vladimira Putina u Danilovgradu, Crna Gora)

Altman: Još nije jasno kakvu će politiku Trump da vodi prema Balkanu (na fotografiji: plakat sa slikom Donalda Trampa i Vladimira Putina u Danilovgradu, Crna Gora)


RSE: Pomenuli ste strahovanja u pojedinim balkanskim zemljama od povlačenja SAD-a. Reč je pre svega o BiH i Kosovu. Istovremeno, pojedini krugovi u Srbiji kalkulišu da je sada prilika da se promene pojedina politička rešenja, pre svega kada je reč o Republici Srpskoj i Kosovu.

Altman: To su iluzorna očekivanja. Najpre, Tramp veoma malo zna o Balkanu. Brine to što je okružen saradnicima koji takođe nisu mnogo upućeni u zbivanja u ovoj regiji što politiku nove američke administracije čini prilično nepredvidivom.

U EU ne veruju Srbiji zbog ruskih veza

RSE: Da se vratimo na ulogu Brisela. Paradoksalno je da iako se većina balkanskih zemalja kreće ka EU, njen uticaj u regiji zapravo slabi zbog odlaganja njihovog prijema.

Altman: To je tačno. Međutim, kada govorimo o EU trebalo bi razlikovati pristup Evropske komisije, koja je i dalje veoma privržena proširenju. Istovremeno, pojedine članice nisu previše voljne da to podrže jer su zaokupljene unutrašnjim problemima. Samo nekoliko zemalja, kao što su Nemačka i Austrija, i dalje je zainteresovano za prilike na Balkanu.

Dakle, jača zamor od proširenja na Starom kontinentu zbog populizma, političke situacije u Mađarskoj i Poljskoj, kao i u Turskoj. Naročito je problem stanje u Turskoj, jer mnogi u Evropi to navode kao razlog da zemlje na jugoistoku Starog kontinenta nisu pouzdani partneri. Iako je Srbija uz Crnu Goru otišla najdalje u pregovorima o članstvu, ni na nju se ne gleda sasvim pozitivno, naročito kada Tomislav Nikolić ode u Moskvu i izjavi da je Rusija njen najbolji prijatelj, te da treba zaboraviti na EU. Takvi postupci iritiraju mnoge u evropskim prestonicama.

Geopolitička stabilnost Balkana važnija od demokratije

RSE: Pominjete aktivnu ulogu Nemačke. Nedavno se kancelarka Angela Merkel srela u Berlinu sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem. S obzirom da se za desetak dana održavaju predsednički izbori u Srbiji, ovdašnja opozicija je kritikovala njen potez kao podršku Vučiću i mešanje u demokratski proces.

Altman: Merkel je veoma oprezna političarka i bila je više neutralna nego što je podržala Vučića. Nemačka je veoma zainteresovana za stanje na Balkanu. Stoga, ako bi situacija u Srbiji postala neizvesnija, što bi se desilo u slučaju pobede, recimo Vojislava Šešelja ili Vuka Jeremića, onda ni zvanični Berlin ne bi podržao njeno članstvo u EU.

Zbog toga Nemačka doživljava Vučića kao garanta proevropskog puta Srbije i ne vidi razlog da se od njega previše distancira.

Naravno, mnogi u Nemačkoj nisu previše zadovoljni Vučićevom politikom koji autokratski vodi partiju i državu. Međutim, zvanični Berlin doživljava njegovu politiku kao racionalnu, iako se ne može verovati svemu što kaže.

RSE: Da li to znači da su Merkelova i ostali evropski lideri više zainteresovani za etničku i geopolitičku ravnotežu na Balkanu nego za demokratski razvoj? To je kratkovidni pristup jer bez istinske demokratizacije bilo koji geopolitički sporazum i ravnoteža ne mogu dugo trajati.

Altman: To je tačno i jedna od glavnih kritika politike EU jer se čini da joj je važnija stabilnost nego demokratski razvoj. Zato smatram da je Merkelova trebalo više da naglasi značaj otvorenog društva i demokratizacije.

Altman: Zvanični Berlin doživljava Vučićevu politiku kao racionalnu (na fotografiji: Aleksandar Vučić i Angela Merkel, Nemačka)

Altman: Zvanični Berlin doživljava Vučićevu politiku kao racionalnu (na fotografiji: Aleksandar Vučić i Angela Merkel, Nemačka)


RSE: Da li je njen susret sa Vučićem bio regularni ili je upriličen da podrži njegovu kandidaturu?

Altman: Taj susret je svakako bio u Vučićevom interesu kako bi pokazao da može da se sretne sa Merkelovom i znao je da ona neće biti previše kritična prema njemu, već prijateljski nastrojena.

RSE: Jasno je da je susret bio u Vučićevom interesu. Međutim, šta je bio motiv nemačke kancelarke da se sretne sa njim uoči izbora?

Altman: Da li je ona mogla da odbije njegov zahtev da se sretnu? Verovatno ne. Ne verujem da je sastanak upriličen da bi Merkelova podržala Vučićevu kandidaturu za predsednika Srbije. Ona je veoma realistična političarka.

Crna Gora će biti primljena u NATO

RSE: Kada je reč o balkanskim problemima, prijem Crne Gore u NATO se odlaže zbog rasprave u američkom Senatu. Neki smatraju da je to posledica drugačijeg stava Trampove administracije prema Severnoatlantskoj alijansi, kao i delovanja Rusije koja se protivi ulasku Crne Gore.

Altman: Prijem Crne Gore je važno za Alijansu i to će se na kraju i desiti, odnosno Trampova administracija će to prihvatiti. Trampov tim je pod velikim pritiskom američke javnosti zbog optužbi da uplitanje Rusije u izbore tako da se neće previše obazirati na argumente Kremlja da Crnu Goru ne treba primiti u NATO.

EU u više brzina – najbolje rešenje

RSE: Kao što sam pomenuo, stanje na Balkanu nije nikada bilo gore od rata. Sva pitanja su otvorena. Koliko je tome doprinela i sve komplikovanija međunarodna situacija?

Altman: Mnogo toga je u igri. Pre svega slab ekonomski rast, sve teža socijalna situacija na celom Balkanu. Ljudi su očekivali bolji život sa približavanjem njihovih zemalja EU. Međutim, Brisel se nije pokazao previše odlučnim da ponudi jasniju perspektivu ovoj regiji. EU je načelno za proširenje ali ne pokazuje preveliki entuzijazam da to i na delu ostvari. To svakako daje povoda nacionalistima koji igraju na antievropsku kartu.

RSE: Ima li izlaza iz ovog ćorsokaka, naročito ako se nakon samita u Rimu sledeće sedmice EU transformiše u blok sa više brzina, što se pominje kao jedna od opcija?

Altman: Ja sam se zalagao još pre 15-ak godina za reformu EU sa različitim brzinama. Time bi se olakšao prijem novih članica ali i poziicja onih država koje nisu u stanju da prate ubrzani ritam ostalih. Dakle, smatram da je najbolje rešenje EU u nekoliko koncentričnih krugova i sa različitim brzinama.

RSE: Šta bi takav model značio za balkanske zemlje?

Altman: Ne punopravno članstvo, odnosno redukovane obaveze ali i prava. To bi značilo da, na primer, gospodin Milo Đukanović, koji doduše sada nije na vlasti, ne bi sedeo za istim stolom sa Merkelovom i Fransoa Olandom (Francois Hollande), odnosno ne bi imao isti uticaj na evropsku politiku.

Dakle, u tom slučaju ove zemlje mogle bi da računaju na benefite od pripadnosti evropskom bloku, imaju osećaj da su njegov deo a ne da su ostavljene izvan.

RSE: Takav pristup bi obeshrabrio istinske evropske snage na Balkanu ako bi njihove zemlje postale drugorazredne članice EU.

Altman: Zapravo, bile bi ohrabrene jer bi se time pokazalo da je EU stalo da pronađe izlaz iz ovog ćorsok

/////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Srijeda/sreda, 22. mart/ožujak 2017.

///////////////////////

/////////////


MINISTAR ŠAROVIĆ PROZVAO PREMIJERKU CVIJANOVIĆ: 'Još nismo dobili stav Vlade RS o povećanju akciza na naftu'

MINISTAR ŠAROVIĆ PROZVAO PREMIJERKU CVIJANOVIĆ: 'Još ...

/////////////////////////

POLITIČKI ZAOKRET: Nedeljko Čubrilović izjavio da se interesi Republike Srpske brane u institucijama BiH

POLITIČKI ZAOKRET: Nedeljko Čubrilović izjavio da se interesi ...

///////////////////////

///////////////////////

21.03.2017.

DAMIR MAŠIĆ : PRIPREMAMO USTAV GRAĐANSKE BOSNE I HERCEGOVINE; REZOLUCIJA JE KORAK KA TOME

Damir Mašić : Pripremamo Ustav građanske BiH; Rezolucija je korak ka tome


Mart 21. 2017.





Image result for dragan covic i milorad dodik
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Taj stav već se kristališe. Kada budemo definisali zajedničke izborne platforme to će vrlo jasno i nedvosmileno doći do izražaja. Imamo radnu grupu koja radi na pripremi novog Ustava Bosne i Hercegovine. Krajnje vrijeme da se svi počnemo suprostavljati etnonacionalnim politikama jer su nas one i dovele u ovu situaciju i krajnje je vrijeme da se institucionalno odupremo takvim intencijama.
Ova Rezolucija je bila samo jedan korak ka tome cilju, a cilj je multietnička, građanska Bosna i Hercegovina, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH Damir Mašić.

Više od dvije trećine Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine podržalo je Rezoluciju o osudi incijativa za federalizaciju Bosne i Hercegovine i entiteta koju je predložio Damir Mašić zastupnik SDP-a u Parlamentu Federacije.

Klubovi poslnika iz HDZ-a i HDZ 1990 napustili su današnju sjednicu. Sjednicu su prvi napustili zastupnici HDZ-a a nakon pauze i zastupnici HDZ-a 1990.

“Nažalost HDZ 1990 danas je evidentno bio prisiljen da prati retrogradnu politiku HDZ-a, iz razloga koji su samo njima poznati, a inače oni tako ne djeluju ni u parlamentu ni generalno”, kazao je za Vijesti.ba predlagač Rezolucije, Damir Mašić.

On ističe da se kroz diskusiju, pogotovo kroz diskusiju Šefa kluba HDZ-a gospodina Bagarića bilo i više nego jasno šta je problem HDZ-u i zbog čega im je bila sporna rezolucija u kojoj se ne može naći nijedno sporno slovo.

“Drago mi je što je gospodin Bagarić do kraja ogolio politiku HDZ-a koju smo svi unutar Parlamenta mogli čuti. HDZ-u je dakle sporna multietnička država, sporno im je to da treba osuditi sve inicijative za federalizaciju koje vode etnonacionalnim podjelama. Ali dobro je što sve sve istjeralo na čistac i da se konačno javno obijelodanilo šta su intencije HDZ-a i politike koju oni sprovode preko svoje nevladine organizacije koja se zove HNS”,rekao je Mašić za Vijesti.ba.

Zastupnici iz HDZ-a ističu da brane princip konstitutivnosti naroda. Komentarišući takav stav HDZ-a Mašić u razgovoru za Vijesti.ba, ističe da se SDP zalaže za građanski koncept države.

“Što se mene i SDP-a tiče, mi bez ikakvog skrivanja se zalažemo za građanski princip i koncept. Problem nije toliko u formulacijama konstitutivnosti, pa čak ni ustavnim koje ne isključuju građansko nego je problem u implementaciji Ustava i zakona koji forisiraju etničko i konstitutivno na uštrb građanskog, što je potpuno pogrešno. Zato je krajnje vrijeme da se svi počnemo suprostavljati takvim politikama jer su nas one i dovele u ovu situaciju i krajnje je vrijeme da se institucionalno odupremo takvim intencijama. Ova Rezolucija je bila samo jedan korak ka tome cilju, a cilj je multietnička, građanska Bosna i Hercegovina u kojoj će svaki pojedinac bez obzira kako se zove ostvarivati ista prava koja će važiti na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine”, kazao je Mašić.

On je kazao da je po pitanju građanske države potreban decidan i jasan stav svih stranaka ljevice.

” Taj stav već se kristališe. Kada budemo definisali zajedničke izborne platforme to će vrlo jasno i nedvosmileno doći do izražaja. Imamo radnu grupu koja radi na pripremi  novog Ustava Bosne i Hercegovine. Zapravo intencija je da se ukinu kantoni koji su postali potpuni višak i teret razvoja”, kaže Mašić.

On je istakao da to neće biti samo odgovor etničkom principu koji se zastupa od strane HNS.

“To može biti drugi koncept i alternativa ovome u šta nas vodi parlamentarna većina a posebno HDZ, pogotovo što Dragan Čović nije ni sanjao da može dobiti ovo što mu je sada isporučeno”, zaključio je Mašić.

(Kliker.info-Vijesti)


!!!!!!!!!!!!!!!!!!?????????

Zastupnici HDZ i HDZ 1990 napustili sjednicu : Parlament FBiH usvojio SDP-ovu Rezoluciju koja osuđuje etničke podjele u BiH

Mart 21. 2017.

Image result for dragan covic i milorad dodik


Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je Rezoluciju o osudi federalizacije Bosne i Hercegovine, na vanrednoj sjednici ovog doma, piše Patria.Rezolucija je usvojena sa 70 glasova. Zastupnici iz hrvatskih stranaka nisu prisustvovali glasanju.

//////////////////////////

 

Image result for dragan covic i milorad dodik

 

 

 

Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik


Zastupnici Socijaldemokratske partije (SDP BiH) u Parlamentu Federacije BiH uputili su prijedlog za usvajanje „Rezolucije o osudi inicijative za federalizacijom države i entiteta s ciljem etno-nacionalnih podjela i snaženja separatističkih tendencija“.

Iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) zagovaraju novo administrativno preuređenje Bosne i Hercegovine, prije svega bh. entiteta Federacija BiH, a to novo preuređenje zasnivalo bi se na principima etničke federalizacije. Iz HDZ-a BiH podjelu BiH po etničkim principima traže i kroz izmene Izbornog zakona BiH. Prema prijedlogu ove stranke traži se da izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda mogu izabrati samo hrvatski glasači, i to ne Hrvati sa prostora cijele BiH, već isključivo Hrvati koji žive u općinama gdje živi dominantno hrvatsko stanovništvo.

U ovom kontekstu glas Hrvata iz Zenice, Sarajeva, Konjica ili drugih gradova gdje Hrvati nisu većinsko stanovništvo ne bi mogli utjecati na izbor hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH.

Takva ideja nije dobila podršku probosanskih stranaka, koje zagovaraju građansku Bosnu i Hercegovinu, a ne nove etničke podjele u zemlji.

Inicijativu SDP-a o osudi novih etno-nacionalnih podjela u BiH kroz Rezoluciju u Parlamentu FBiH podržale su sve opozicione partije, te SDA i SBB, piše Patria.

(Kliker.info-NAP)


//////////////////////////////////////
////////////////////////////////////////////

ZAŠTO JE BLOKIRAN RAD PREDSJEDNIŠTVA BIH: Ivanić se ne usuđuje zamjeriti Miloradu Dodiku!

Ivanić se ne usuđuje sazvati sjednicu Predsjedništva BiH jer se plaši političko-medijske odmazde predsjednika RS-a Milorada Dodika koji od srpskih dužnosnika traži potpuno blokadu rada državnih institucija.


Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik
Image result for dragan covic i milorad dodik
ZAŠTO JE BLOKIRAN RAD PREDSJEDNIŠTVA BIH: Ivanić se ne usuđuje zamjeriti Miloradu Dodiku! - 2


Image result for dragan covic i milorad dodik

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić izjavio je danas da nema namjeru u skoroj budućnosti sazvati sjednicu kolektivnog šefa države te da od bošnjačkog kolege, Bakira Izetbegovića, očekuje da ponudi izlaz iz krize jer ju je on i izazvao zahtjevom za reviziju presude pred Međunarodnim sudom pravde.

 

Ivanić je rekao da nije on blokirao rad Predsjedništva BiH i da pitanje funkcioniranja vlasti ne treba biti upućeno njemu, mada prema odredbama važećeg  Poslovnika o radu sjednice Predsjedništva saziva predsjedavajući, a to je trenutno Mladen Ivanić. Izetbegović i Čović kao članovi Predsjedništva mogu predlagati tačke dnevnog reda, ali sjednicu Predsjedništva BiH može sazvati samo predsjedavajući, pa je Ivanićevo objašnjenje zašto se sjednice ne održavaju potpuno besmisleno.

 

Istina je zapravo da se Ivanić ne usuđuje sazvati sjednicu Predsjedništva BiH jer se plaši političko-medijske odmazde predsjednika RS-a Milorada Dodika. Kao što je poznato, Dodik je je još puno ranije tražio od dužnosnika Saveza za promjene da se povuku iz državnih institucija i da tako blokiraju njihov rad „do daljnjeg“, kako bi prisilili bošnjačku stranu na dodatne ustupke. Jedan od takvih ustupaka nesumnjivo je novi zakon o Ustavnom sudu BiH kojim bi se trojica stranih sudija zamijenili domaćim kako bi se i u ovu instituciju uveo model entitetskog glasanja.

 

Dodik je ostvario polovičan uspjeh. Poslušali su ga samo poslanici SNSD-a koji su otkazali dolazak na posljednju sjednicu Doma naroda, te Mladen Ivanić, koji odbija zakazati sjednicu Predsjedništva BiH, pravdajući vlastiti kukavičluk besmislenim razlozima kako bi krizu trebao „otkočiti“ Bakir Izetbegović.

21.03.2017.

ŠEF MISIJE OSCE-a JONATHAN MOORE RAZMIŠLjA SRPSKIM MOZGOM

OPRAVDAO PRIZNANJE REPUBLIKE SRPSKE: Šef misije OSCE-a Jonathan Moore razmišlja srpskim mozgom

Šef misije OSCE-a u BiH Jonathan Moore otvoreno se svrstao na stranu protivnika revizije presude protiv Srbije, čime, htio-ne-htio, daje opravdanje srpskim političarima za nelegitimnu krizu koja je nastala zbog legitimnog zahtjeva da se utvrdi puna istina i odgovornost pred Haškim tribunalom.



Image result for jonathan moore

Image result for jonathan moore i dodik


Image result for jonathan moore i dodik

Šef misije OSCE-a u BiH Jonathan Moore još jednom je pokazao da je sasvim zasluženo dobio nagradu Narodne skupštine Republike Srpske u „paketu“  sa Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić.

 

Doduše, Moore je pod pritiskom javnosti odbio primiti nagradu. Međutim, on je tu nagradu potpuno zaslužio, a sinoć gostujući na TV Alfa i dodatno opravdao.

 

Njegova argumentacija protiv revizije pred Međunarodnim sudom pravde identična je argumentaciji Milorada Dodika. I pred pokretanje revizije presude u predmetu BiH protiv Srbije za genocid, Moore se jasno izjasnio protiv, a njegova argumentacija zasnivala se na dva stuba: prvi je da agent Sakib Softić nema pravnu legitimaciju da zastupa BiH i, drugi, da ne postoji saglasnost sva tri člana Predsjedništva za pokretanje revizije. Da se Moore pitao, ne bi bilo ni prve tužbe koju je BiH pokrenula protiv Srbije 2002. godine.

 

Naime, i tada je srpska strana bila izričito protiv tužbe, a i mandat Sakiba Softića izdejstvovan preglasavanjem protivno volji srpskog člana Predsjedništva BiH. U tom pogledu ništa se suštinski nije promijenilo, osim donekle hrvatske pozicije koja je u prijašnjem sporu bila manje-više neutralna, dok je u aktuelnom kamuflirano stala na srpsku stranu.

 

No, u sinoćnjem nastupu Moore je proširio argumentaciju protiv revizije i uveo u igru još jedan faktor – političku procjenu. Rekao je da reviziju nije ni trebalo pokretati ako nije postojala garancija da će biti uspješno okončana. Moore na ovaj način ponovo podgrijava vještačku i neetičnu dilemu da li je potrebna tužba protiv Srbije za genocid, a sama ta dilema ili kolebanje predstavlja kolosalnu pravničku, političku i etičku grešku dostojnu najstrožije osude, pogotovo što Moore ispred etičkog principa stavlja pragmu i što sugerira da se revizija trebala pokrenuti samo u slučaju da postoji jasna garancija za uspjeh.

 

Čak i u slučaju da je bošnjačka strana imala procjenu da će revizija 99% biti odbačena, a 1% prihvaćena, i u tom slučaju je morala pokrenuti reviziju i iskušati taj 1% šanse da se dođe do pravde i istine. Revizija je opravdana i legitimna bez obzira na njen ishod, bio pozitivan ili negativan, ali politička kriza nastala pokretanjem revizije, a koju Moore svjesno ili nesvjesno svojim stavovima rasplamsava, nije ni opravdana ni legitimna.

 

Takve tvrdnje, osim što su u potpunosti nemoralne, također predstavljaju direktno stajanje na stranu onih koji su uradili sve kako bi spriječili da se istina o zločinima u BiH uopšte i sazna do kraja.

 

Što se tiče „argumenta“ o tome da li postoje nove činjenice da bi se aktivirala revizija, ni taj „argument“ Jonathana Moora apsolutno ne stoji i on služi kao alibi da se po svaku cijenu odustane od revizije.

 

Dokle god postoji bilo kakva mogućnost, čak i najmanja, za utvrđivanje istine o zločinu, nužno je iskoristiti svaku moguću priliku. Tim prije što je poznato da su u nekim ranijim suđenjima, prije svega Mladiću, Karadžiću i Beari, isplivali na površinu važni dokazi koji opravdavaju postupak pokretanja revizije.

 

Nema sumnje da Jonathan Moore razmišlja srpskim mozgom. On se pita kakve političke posljedice može imati revizija, ne pitajući se kakve posljedice može imati odustajanje od revizije, za bošnjački narod, kao žrtvu genocida, i za budućnost ovih prostora. Kao šef misije OSCE-a Jonathan Moore u prvom planu mora imati mir, a njega je apsolutno nemoguće izgraditi na lažnim temeljima. Jer nijedna politika bez morala nema budućnosti. Pokretanje revizije predstavlja moralni imperativ, dok kriza nastala podnošenjem apelacije predstavlja politički hir, i to se nikako ne može izjadnačiti i dovesti u istu ravan kako to pokušava učiniti Jonathan Moore.

 

Pravednost nije samo stvar pravosuđa, odnosno institucionalne strukture kojom se pravednost može ”osigurati”. Pravda ovisi i tome imamo li ili ne  – kao pojedinci, ali i kao društvo – razvijen osjećaj za pravdu. A taj osjećaj za pravdu, svojim stavom Jonathan Moore sasijeca u korijenu.

///////////////////
////////////////////////

MLADIĆ TRAŽI HITNO PUŠTANJE NA SLOBODU: Ovo su razlozi koje je naveo u zahtjevu Haškom tribunalu

MLADIĆ TRAŽI HITNO PUŠTANJE NA SLOBODU: Ovo su razlozi koje ...

////////////////////////

///////////////////////////

21.03.2017.

DRAGAN ČOVIĆ IDE KORACIMA MILORADA DODIKA NA RAZBIJANjU BiH: ZASTUPNICI HDZ-a NAPUSTILI SJEDNICU U FEDERALNOM PARLAMENTU

BURNA RASPRAVA U FEDERALNOM PARLAMENTU: Zastupnici HDZ-a napustili sjednicu

Nakon što je Jozo Bagarić (HDZ) rekao između ostalog da je Mašićeva rezolucija napad na Hrvate iako se oni zalažu za cjelovitu BiH i promicanje evropskih vrijednosti, Salmir Kaplan iz SDA je replicirao da Bošnjaci u njegovom rodnom Stocu trpe veliku diskriminaciju od HDZ-a

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature
///////////////////////////////

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature
BURNA RASPRAVA U FEDERALNOM PARLAMENTU: Zastupnici HDZ-a napustili sjednicu

Poslanici Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH napustili su današnju vanrednu sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH čija je jedina točka dnevnog reda rezolucija poslanika Damira Mašića (Socijaldemokratska partija BiH) o osudi inicijativa za faderalizacijom države i entiteta koje bi vodile etnonacionalnim podjelama i separatističkim tendencijama.

 

Članovi Hrvatske demokratske zajednice 1990 nisu napustili sjednicu već su odmah po napuštanju kolega iz HDZ-a BiH, zatražili polusatnu pauzu koja je u toku.

 

Parlamentarci iz HDZ-a nisu željeli davati izjave novinarima.

 

Prethodno su, tokom rasprave o predloženoj rezoluciji, razmijenjene na momente oštre riječi između pojedinaca iz HDZ-a i pojedinaca iz Stranke demokratske akcije, kao i nekih opozicionih stranaka.

 

Nakon što je Jozo Bagarić (HDZ) rekao između ostalog da je Mašićeva rezolucija napad na Hrvate iako se oni zalažu za cjelovitu BiH i promicanje evropskih vrijednosti, Salmir Kaplan iz Stranke demokratske akcije replicirao je da Bošnjaci u njegovom rodnom Stocu, trpe veliku diskriminaciju od HDZ-a.

 

Predlagač Damir Mašić je naglasio da njegov tekst, suprotno od tvrdnji iz HDZ-a, ne vrijeđa nikoga u BiH već poziva na jedinstvo u BiH i poštivanje prava svih.

 

Iz Kluba SDA su kazali da se slažu s osnovnim porukama iz Mašićeve rezolucije, a podršku su najavili iz Saveza za bolju budućnost BiH i Demokratske fronte.

 

Predsjednik FBiH i zamjenik predsjednika HDZ-a BiH Marinko Čavara je novinarima kazao da je predlaganje ovakve rezolucije potpuno nepotrebno i da parlamentarci treba da se bave donošenjem reformskih propisa koji će biti na tragu ekonomskog prosperiteta i boljeg života građana, prenosi Fena.

///////////////////
//////////////////////////////////////////

Image result for dodik i covic karikature

REAKCIJE NA BLOKADU DOMA NARODA: SDA zahtijeva ...

////////////////////////////////////

NEPRIKOSNOVENI VLADARI MRAČNE STRANE ZVUKA: Novi album Depeche Modea 'Spirit' vrijedi slušati iznova i iznova... (VIDEO) - 2

Novi album Depeche Modea 'Spirit' vrijedi slušati iznova i iznova...

/////////////////////////

////////////////////////

20.03.2017.

PAVLOVIĆ BANKA PONOVO NA IVICI AMBISA

NEDOSTAJE 12 MILIONA KM: "Pavlović banka" ponovo na ivici ambisa


Ukoliko se Banka u veoma kratkom periodu ne dokapitalizuje sa 12 miliona KM, Agencija za bankarstvo RS biće prinuđena da u njoj uvede prinudnu upravu.



NEDOSTAJE 12 MILIONA KM: 'Pavlović banka' ponovo na ivici ambisa - 2


NEDOSTAJE 12 MILIONA KM: 'Pavlović banka' ponovo na ivici ambisa - 2

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Piše: Slobodan Vasković

 "Pavlović banka" nalazi se u ogromnim problemima, jer joj je potrebno još 12 miliona KM kapitala da bi mogla normalno da funkcioniše.

Ukoliko se Banka u veoma kratkom periodu ne dokapitalizuje sa 12 miliona KM, Agencija za bankarstvo RS biće prinuđena da u njoj uvede prinudnu upravu.

Interesantno je da je Agencija za bankarstvo RS prije par mjeseci naložila "Pavlović banci" dokapitalizaciju od deset miliona KM, a Slobodan Pavlović, vlasnik Banke, uspio je naći taj novac i dokapitalizovati ovu finansijsku instituciju.

Međutim, ponovna kontrola poslovanja Banke pokazala je da joj nedostaje još 12 miliona KM za dokapitalizaciju, što je za njenog vlansika već "horor verzija".

Ukupni potencijal Banke, na kraju 2016., je 184 miliona, dok je na kraju 2015. godine aktiva iznosila 232 miliona KM, što je evidentan pad.

Banka je u 2016. godini zabilježila gubitak od 17.209.000.

Problem sa "Pavlović bankom" je u lošim plasmanima.

Vršilac dužnosti direktora Agencije za bankarstvo Srđan Kondić, koji je nedavno izabran na tu funkciju, odmah po stupanju na dužnost suočio se sa velikim problemom u "Pavlović banci.

Nije isključeno da Kondić bude "stečajni upravnik" domaćih banaka, koje bi, vrlo lako, mogle popadati "kao zrele kruške", jer se nalaze u velikim finansijskim problemima; Kada je "Pavlović banka" u pitanju čini se gotovo nerješivim.

Tužilaštvo BiH tereti Pavlovića i Milorada Dodika za pranje novca, u visini od 1,5 miliona KM, a taj slučaj još uvijek je u fazi istrage.

/////////////////////////////
/////////////////////////////////////////

DRAMATIČNO NA BANJALUČKOJ ŽELJEZNIČKOJ STANICI: Radnici blokirali prugu!

Radnici Željeznica RS koji štrajkuju glađu i veći broj njihovih kolega koji im daju podršku, blokirali su danas prugu u Banjoj Luci

DRAMATIČNO NA BANJALUČKOJ ŽELJEZNIČKOJ STANICI: Radnici blokirali prugu!

 

Na Željezničkoj stanici u Banjaluci, gdje 12 radnika Željeznica RS štrajkuju glađu, okupilo se oko 200 radnika i građana, a željezničari su odlučili da tijelima blokiraju prolazak vozova, javlja Anadolu Agency.

 

Ispred i na stanici okupljen je veći broj policajaca, a prema nezvaničnim informacijama jedan od direktora Željeznica RS je otišao u Vladu RS po direktive za izlaz iz ove situacije.

 

Prethodno je Anton Kasipović, potpredsjednik Vlade RS, danas izjavio da će Vlada u toku dana razmatrati na koji način će dalje rješavati pitanje restrukturisanja Željeznica RS.

 

“Ono što smatram naročito dramatičnim jeste da bilo ko ugrožava i svoje zdravlje štrajkujući glađu. Vlada je posvećena tome, trebamo sjesti i razgovarati, u ovoj sedmici ćemo uvjeren sam isplatiti i određene troškove naknada za topli obrok i prevoz, ali još jednom poziv, apel, molba da ljudi zbog sebe, svog zdravlja i svojih porodica razgovaraju preko svojih ovlaštenih predstavnika sa Vladom i da zajedno tražimo rješenje”, rekao je Kasipović i dodao da je rješenje na tragu onog što preporučuje Svjetska banka.

////////////////////

///////////////////////////

/////////////////

OTKRIVENI SVI RAZBOJNICI SABRIJE AVDAGIĆA: Grupa koja je harala Sarajevom opljačkala oko pola miliona maraka - 1

OTKRIVENI SVI RAZBOJNICI SABRIJE AVDAGIĆA: Grupa koja je ...

////////////////////////////

20.03.2017.

GLAVA JEDNE OD NAJUTICAJNIJIH AMERIČKIH PORODICA : U 102 GODINI UMRO AMERIČKI MILIJARDER DAVID ROCKFELLER

Glava jedne od najuticajnijih američkih porodica : U 102 godini umro američki milijarder David Rockfeller

Mart 20. 2017.


Milijarder i predsjednički savjetnik David Rockefeller umro je u ponedjeljak od zatajenja srca u 102. godini života, objavio je glasnogovornik obitelji Rockefeller.Rockefeller je umro mirno u snu u svojem domu u Pocantico Hillsu, zaseoku u državi New York, rekao je glasnogovornik Fraser Seitel.

U junu bi napunio 102 godine.

David Rockefeller bio je bivši predsjednik i glavni direktor banke Chase Manhattan i glava jedne od najpoznatijih i najutjecajnijih američkih porodica . Bio je sin Johna D. Rockefellera Jr.-a, koji je sagradio newyorški Rockefellerov centar i bio zadnji unuk naftnog magnata Johna D. Rockefellera, osnivača Standard Oila i obiteljske dinastije.

Ime obitelji Rockefeller postalo je simbolom nepopularnih američkih bankarskih politika u dužničkim zemljama. Na ljevici je bio prezren zbog suradnje s Augustom Pinochetom i iranskim šahom, dok mu desnica nije odobravala zagovaranje otvaranja trgovine s Kinom i Sovjetskim Savezom tijekom Hladnog rata. Trilateralna komisija, koju je osnovao 1973. radi snaženja odnosa između Sjeverne Amerike, Japana i zapadne Europe, postala je česta meta kritika krajnje desnih aktivista i teoretičara zavjere koji je optužuju da želi uspostaviti svjetsku vladu.

Časopis Forbes procijenio je njegovo bogatstvo na 3,3 milijarde dolara. Seitel je rekao da je za života donirao gotovo dvije milijarde dolara, uključujući Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku i Sveučilištu Rockefeller.

Banka Chase Manhattan povećala je svoju vrijednost s 4,8 milijarda dolara koliko je vrijedila kada joj se pridružio 1946. na 76,2 milijarda dolara kada se povukao u aprilu 1981.

Danas je dio banke JP Morgan Chase &Co. David Rockefeller cijeloga je života bio umjereni republikanac.

Diplomirao je na Harvardu 1936. Studirao je englesku povijest i književnost. Poslijediplomski iz ekonomije pohađao je na Harvardu i Londonskoj školi ekonomije, a doktorat iz ekonomije stekao je na Sveučilištu u Chicagu 1940.

Sa suprugom Margaret McGrath imao je šestero djece i desetero unučadi.

(Kliker.info-Hina)















20.03.2017.

SMRTNI UDARCI SVEUČILIŠNOJ AUTONOMIJI

Smrtni udarci sveučilišnoj autonomiji

Slavo Kukić

Autor
20.3.2017. 



Image result for slavo kukić

/////////////////////////////

Izdvajamo

  • Na koncu, da u Neumu nije održan znanstveni nego politički skup, i da je znanstvena zajednica zloupotrijebljena u najbezobzirnijoj formi, svjedoči i način kako je isti završio. A završio je, pročitah, usvajanjem zaključaka – koji s masom referata, najavljenih u Čovićevu dnevnom biltenu, nemaju ama baš nikakve veze. I ne samo to. Neumski je „znanstveni skup“ valjda jedini za koji znam – a sudjelovao sam na barem dvjestotinjak njih širom svijeta – koji završava zaključcima. Jer, radi onih kojima je to strano, zaključci nigdje u svijetu nisu dio sadržaja znanstvenoga skupa. I, gdje god postoje oni, znanstvenost je farsa – a u prvom planu je sve ostalo.

Image result for kolinda grabar-kitarović i dragan covic fotos

Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos

Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos

Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos

 

Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos


Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos
Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos

Zaključcima je u Neum privedenoj znanstvenoj zajednici dano do znanja da se time njezina instrumentalizacija ne okončana. Dapače, istom drilu će biti podvrgnuta i slijedće godine – u vrijeme predizborne kampanje – kada će se, kako se navodi, svi ponovo okupit „u cilju praćenja i provedbi danas usvojenih zaključaka i definiranja pomaka u svim sferama kulturnog, društvenog i političkoga života u BiH“. Hoće li znanstvena zajednica pristati na još jedno ponižavanje? Sačekajmo – no, ako je temeljem današnjega stanja stvari suditi, ni to ne treba isključiti.

prof.dr. Slavo Kukić

Da sveučilišna autonomija nije ljepši dio ružne nam ukupne stvarnosti, nego također demagoško prodavanje magle, desetljećima dugo nije nikakva tajna. Ali, da politički moćnici ne prežu ni od najotvorenijeg jurišanja na nju, e to je već iskustvo novijeg datuma.

O srednjovjekovlju najvećeg bosanskohercegovačkog sveučilišta, Univerziteta u Sarajevu, u vezi s iskazanom brigom o „religijskim pravima“ njegovih studenata i djelatnika, na tanane sam pisao i do sada. I stoga mi se ne čini potrebnim tome detaljnije vraćati. Ali ukratko, čisto podsjećanja radi, senatori sarajevskog sveučilišta odbiju a onda, k tome još i jednoglasno, usvoje inicijativu tamošnjega Studentskog parlamenta i članicama Univerziteta preporuče da u pripremi akademskog kalendara vode računa da u vrijeme džume oslobode od bilo kakvih obveza i studente i nastavnike – jer eto, ne žele ih dovoditi u poziciju da biraju „između obavljanja vjerske obveze i obrazovanja zbog kojega su i upisali fakultet“.

Nastranu što ta odluka udaljava sarajevsko sveučilište od evropske i svjetske akademske prakse – i što daje za pravo onima koji o islamizaciji glavnog grada svakodnevno zbore. No, zašto umni ljudi, a u senatu ove sveučilišne asocijacije ima ih i umnih i s evropskim mentalnim kodom, tako nisko padoše? Ne znam, ali ne treba isključiti i mogućnost da im, barem dobrom dijelu njih, odluka nije plod ni individualnih, ni kolektivnog uvjerenja – i da bi ona mogla biti također rezultat političkog pritiska kojem su bili izloženi. Jer, prisjetimo se, pohvale odluci Senata dođoše po principu brže-bolje – od muftije sarajevskog, a potom i kantonalnog ministra obrazovanja. Tko kaže da joj, po istom principu, i s istih adresa, nisu prethodili i pritisci, pa i prijetnje.

Ili, dobar dio prošle godine javnost je zabavljana događanjima i na Univerzitetu u Bihaću. Nauživala se otvorenih pisama, poziva u pomoć zbog spašavanja sveučilišne autonomije, upozorenja kako su tamo prisiljeni živjeti u uvjetima odbijanja svakog prava na slobodnu misao itd. No, prvi put je bila u prilici uvjeriti se na što su sve politički moćnici spremni kako bi visokom obrazovanju nametnuli svoja, kadrovska i ina rješenja. Na odluke senata i upravnog odbora, kojima se razrješava rektora, kantonalni ministar obrazovanja reagira na način da ih proglašava nevažećima, uvodi prinudnu upravu, ali i mijenja zakon o visokom obrazovanju tako da funkcije rektora i predsjednika senata spaja u jednu.

I ne samo to. Kako bi se u izboru novog rektora osigurao prolaz svojim ljudima, isto ministarstvo organima upravljanja šalje okružnicu s imenima profesora koji, jer se javno suprotstaviše ataku na sveučilišnu autonomiju, ne mogu biti birani nigdje – kako na mjesto rektora, prorektora, dekana i prodekana, tako ni na sve druge izborne pozicije ovog sveučilišta. I upozori ih, dogodi li se to, gospodin ministar će postupiti kao i u slučaju ranije smjene njegova rektora – takve odluke i izbore svojim aktom proglasiti ništavnima.

Slična priča se prethodnih dana i tjedana ponavlja i na Univerzitetu u Tuzli. Tamošnji kantonalni premijer, naime, nije mogao prihvatiti da, njegova partija i on posebice, ne ureduju u životu i sveučilišne zajednice. A budući im to, bar u mjeri na kojoj su istrajavali, nije omogućavano, zaludu što je vojnik iste te partije i siroti rektor, premijer se odlučuje na ono što isključuje svaku neizvjesnost – preuzimanje kontrole nad Univerzitetom u vlastite ruke. Skupština tuzlanskog kantona, i to na hitno sazvanom zasjedanju, mijenja Zakon o visokom obrazovanju – a po usvojenim izmjenama rektoru, prorektorima i upravnom odboru prestaje mandat, dok istodobno nadzor nad radom Univerziteta, koji uključuje i postavljanje vršitelja dužnosti rektora, preuzima kantonalna skupština.

Nije uopće sporno da je time sveučilišna autonomija pogažena na najuvjerljiviji mogući način. Pitanje je samo što bi se u budućnosti još moglo događati. A objektivno, može svašta. Isključiti ne treba ni najizravniji juriš na nepodobne. Uostalom, glave dvojice uglednih profesora, Begića i Delića, tražene su i prije odstrela donedavnog rektora – a budući on na to nije bio spreman, sada je, skidanjem njegova skalpa, teren i u vezi s tim očišćen.

Bio bi, na koncu, grijeh zaobići i silovanje kojemu je izloženo i sveučilište na kojem provedoh radni vijek. I da budem jasan, nije to nešto što se događa samo danas. Uostalom, politički juriš sam, prije pet godina, na vlastitim plećima i sam osjetio. Zbog nemogućnosti da se fakultetu, na kojemu obavljah dužnost prodekana, nametne politička volja, urađeno je nešto što neodoljivo podsjeća na ono u Tuzli i Bihaću – ili pak, iz čega su u Bihaću i Tuzli mogli i „učiti“. Upravno vijeće oduzima mandat svim dekanima i prodekanima, a potom ih ga i vraća, osim ljudima na Ekonomskom fakultetu. Jer, oni nisu bili spremni izvršiti ono što se od njih tražilo – i što je suprotno etici akademske zajednice. I morali su ići.

Ono, međutim, što je učinjeno ovih dana, još veći je udar na dostojanstvo – i Sveučilišta i njegovih djelatnika. U Neumu je, naime, održan skup  „Hrvati BiH – nositelji europskih vrijednosti“. Lider HDZ-a uvjerava javnost kako je to bio isključivo znanstveni skup. I da se njime, k’o biva, htjelo dobiti mišljenje znanstvene zajednice o položaju Hrvata, ali i pravcima razvoja BiH koji osiguravaju njihovu jednakopravnost. Nažalost, sve upućuje da neumska maskarada sa znanošću i nije imala neke veze. I da je znanstvena zajednica zloupotrijebljena na najružniji mogući način. Iako, ne treba zaboraviti i još nešto – da je nekolicina članova te iste zajednice i sama dio osmišljavanja i realizacije neumskog udara na akademsku čast i intelektualni integritet kolega sveučilištaraca.

No, zanemarimo to – i vratimo se sudu kako je neumsko sijelo klasično političko. Na to, uostalom, upućuje masa detalja. Iz medija, recimo, saznah da je istinski organizator skupa, zapravo, lider HDZ-a osobno – istina, u kapacitetu člana državnog predsjedništva. Iz njegova mostarskog ureda su, pročitah, slane pozivnice za dostavljanje referata za neumski skup – a već ta činjenica otvara prostor spekulacijama. Jer, kakve veze ima politički ured i znanost? Svugdje u svijetu – nikakve. No, tko zna, možda smo ovdje i po tome drugačiji od svijeta.

U Neumu se, potom, zahvaljujući medijima, moglo vidjeti i kome su pozivnice za referate poslane. Ukratko, tamo se redom, od prvog do zadnjeg, nađoše dužnosnici Čovićeve partije, od općinske do državne razine – koji sa znanošću, u pravilu, imaju veze koliko i Marko Kraljević, onaj iz narodnih pjesama, s internetom.

Ali, zato nije bilo onih koji bi tamo, da se radilo o znanstvenom skupu, trebali biti. O evropskim vrijednostima su, recimo, da im je to bio cilj, u Neumu mogli čuti od profesora, i to ne bilo čijeg nego profesora mostarskoga sveučilišta, više nego od svih dolje okupljenih skupa – a u prilog čemu govori i petnaestak njegovih knjiga, i to baš o Evropi i evropskim vrijednostima. A pročitah, nije ga bilo. Poziv za neumsko sijelo, potom, ne dobih ni sam – iako, 28 mojih knjiga, među kojima ih je barem polovica posvećena analizi BiH kao države i društva, sugeriraju da bih im, gledajući ih u oči, mogao naći stotinu razloga zašto ono što čine s evropskim vrijednostima baš i nema neke veze. Na koncu, pročitah, tamo nije bilo mjesta ni za najznačajnije hrvatske institucije i intelektualce Hrvate iz Bosne. Nigdje ni Napretka, ni Hrvatskog narodnog vijeća, ni predstavnika Crkve, ni mnogih uglednih intelektualaca.

I naravno da sve to tjera na pitanje – zašto? Zašto su, ako se radi o tako važnom „znanstvenom skupu“, zaobiđeni svi oni – i pojedinci i institucije? Nije vrag da o tome meritornije mogu zboriti oni koji završiše studije a da ne znaju nikoga iz svoje generacije – ili, pak, oni kojima čak ni to nije pošlo za rukom? Ili je, što je puno vjerojatnije, po srijedi nešto posve drugo – da je trebalo zaobići sve koji bi mogli narušiti dojam o svenacionalnom, u ovom slučaju „znanstvenom“ konsenzusu u vezi s onim što je dio Njegove volje.

Da neumsko „umovanje“ nema specijalne veze sa znanošću svjedoči i još jedan detalj – o njemu, niti jednom rječju, javnost nije izvijestio nitko iz znanstvene zajednice. Evo uostalom, tko je od uglednih znanstvenika bio dolje? I gdje ste to pročitali? Nigdje. Ali, zato ste za skup saznali iz javnih istupa političara – što s ovu, što s onu stranu državne međe. No, i to je činjeno na način koji Hrvatima ove zemlje može samo zadati nove muke. Jer, o tome kako BiH treba urediti lekciju drže, ne političari ove nego druge zemlje. U to se uvjeriti mogao svatko tko je iole pažljivije pratio medijske izvještaje. Ovdje dođu i lekciju drže predsjednica i ministar vanjskih poslova druge države. A to je moguće shvatiti samo na dva načina – ili da i sami vjeruju kako su Hrvati BiH nedozreli i kako im treba tutor, ili da su im se pojavili apetiti koje je u prvoj polovici devedesetih imao i njihov politički uzor.

Na koncu, da u Neumu nije održan znanstveni nego politički skup, i da je znanstvena zajednica zloupotrijebljena u najbezobzirnijoj formi, svjedoči i način kako je isti završio. A završio je, pročitah, usvajanjem zaključaka – koji s masom referata, najavljenih u Čovićevu dnevnom biltenu, nemaju ama baš nikakve veze. I ne samo to. Neumski je „znanstveni skup“ valjda jedini za koji znam – a sudjelovao sam na barem dvjestotinjak njih širom svijeta – koji završava zaključcima. Jer, radi onih kojima je to strano, zaključci nigdje u svijetu nisu dio sadržaja znanstvenoga skupa. I, gdje god postoje oni, znanstvenost je farsa – a u prvom planu je sve ostalo.

Na koncu, zaključcima je u Neum privedenoj znanstvenoj zajednici dano do znanja da se time njezina instrumentalizacija ne okončana. Dapače, istom drilu će biti podvrgnuta i slijedće godine – u vrijeme predizborne kampanje – kada će se, kako se navodi, svi ponovo okupit „u cilju praćenja i provedbi danas usvojenih zaključaka i definiranja pomaka u svim sferama kulturnog, društvenog i političkoga života u BiH“. Hoće li znanstvena zajednica pristati na još jedno ponižavanje? Sačekajmo – no, ako je temeljem današnjega stanja stvari suditi, ni to ne treba isključiti.

 






20.03.2017.

HAG: ŽALBENI POSTUPAK NA SUĐENjU ZVANIČNICIMA "HERCEG-BOSNE"

Hag: Žalbeni postupak na suđenju zvaničnicima 'Herceg-Bosne'


Image result for celnici herceg-bosne fotos

/////////////////////////////////

/////////////////////////

Pred Tribunalom u Hagu počeo je žalbeni postupak u predmetu protiv šestorice bh. Hrvata koji su prvostepenom presudom osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

Osuđeni su zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio stvaranje hrvatskog teritorija koji bi u konačnici bio pripojen Hrvatskoj. Ovo nastojanje je u prvostepenom postupku ocijenjeno kao međunarodni oružani sukob u kojem je učestvovao i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Žalbeni postupak trajaće do 28. marta.

Otpočevši žalbeni postupak u predmetu protiv šestorice bh. Hrvata koji su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog učešća u Udruženom zločinačkom poduhvatu, predsjedavajući sudija Carmel Agius, podsjetio je na osnovne elemente prvostepene presude:

“Raspravno vijeće utvrdilo je da je najkasnije siječnja 1993. počeo postojati udruženi zločinački poduhvat, čiji je cilj bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini, čime bi se omogućila reunifikacija hrvatskog naroda. Po riječima Raspravnog vijeća, taj udruženi zločinački poduhvat imao je za svoj zajednički zločinački cilj 'dominaciju Hrvata u Hrvatskoj Republici Herceg Bosne putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva'. Raspravno vijeće zaključilo je da su sva šestorica žalitelja bili sudionici u tom udruženom zločinačkom poduhvatu.”

Visoki zvaničnici nekadašnje Herceg Bosne i Hrvatskog vijeća odbrane Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoje Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić imaće šest dana za iznošenje žalbenih elemenata na presudu Pretresnog vijeća. Svaki dan obraća se po jedan osuđeni, dok će posljednjeg dana uslijediti žalba Tužilaštva.

Advokati odbrane traže da se zbog pogrešnih zaključaka u presudi o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata i o učešću osuđenih oni oslobode ili da se predmet vrati na ponovno suđenje. U krajnjoj varijanti traže smanjenje izrečenih kazni.

Proces je započeo Prlićevim obraćanjem i tvrdnjama da zločini koji su se dogodili nisu bili planski i sistematski

Proces je započeo Prlićevim obraćanjem i tvrdnjama da zločini koji su se dogodili nisu bili planski i sistematski

S druge strane, Tužilaštvo traži veće kazne od izrečenih, a koje se kreću u rasponu od 10 do 25 godina zatvora s obrazloženjem da prvostepeno vijeće nije na „odgovarajući način procijenilo težinu zločina za koje su optuženi osuđeni kao i njihovu ulogu u njima”. Također traže i da se proglase krivima i za one tačke optužnice za koje su oslobođeni prvostepenom presudom uključujući i komandnu odgovornost.

Ono što je jedna od osnovnih teza koje su okarakterisale ovaj proces jeste kvalifikacija da je u sukobu Armije BiH i HVO-a postojao međunarodni oružani sukob u koji je umiješana Hrvatska. Proces je započeo Prlićevim obraćanjem i tvrdnjama da zločini koji su se dogodili nisu bili planski i sistematski. No, okosnicu odbrane, kako smatra novinar Balkanske istraživačke mreže, Denis Džidić, činiće upravo kvalifikacije presude koje se tiču učešća Hrvatske:

„To će zaista biti jedan značajan segment ovih žalbi, zato što će odbrana iinsistirati na tome da taj dio skine, jer bi skidanjem udruženog zločinačkog poduhvata spao i veliki broj zločina i odgovornosti sa optuženika. Vidjeli smo i da je Hrvatska u proteklom periodu insistirala i da bude uključena u žalbeni postupak kao prijatelj suda, ali da je to odbijeno. Za očekivati je da neke od odbrana koje, da tako kažem, simpatišu te hrvatske stavove će svakakao insistirati na tome i dio argumantacije i dokaza koje je Hrvatska pripremala svakako iznijeti.“

Predmet po kojem je donesena prvostepena presuda je bio dobro pripremljen, smatra direktor Istraživačko dokumentacionog centra iz Sarajeva Mirsad Tokača.

„Ako bi se držali argumenata, činjenica, dokaza i svega onoga što je izneseno u prethodnom postupku, ne vidim nikakav razlog da se prvobitna presuda mijenja. Dakle, učešće Hrvatske u prvim godinama rata, krajem '92. i '93. godine je nedvosmisleno dokazano. Radi se o međunarodnom oružanom sukobu u kom je učestvovala i ta grupa kao agenti hrvatske vojske. Prema tome, nije trebalo ni velike pameti, zapravo je dovoljno bilo pogledati knjigu 'Sve moje bitke' generala Bobetka i vidjeti o čemu se tu radi.

Naravno, bilo je tu i obilje drugih dokaza koji su van svake razumne sumnje pokazali šta se desilo. Ali, iskustva koja imamo sa međunarodnom pravdom je za nas gotovo pogubno i nama ostaje samo da se nadamo da će se Sud držati nekih stvari, kriterija i činjenica koje su u prvom postupku dokazane i da će presuda za udruženi zločinački poduhvat i za učešće Hrvatske biti potvrđena“, kaže Tokača.

Ovo je jedan od najdužih predmeta vođenih pred Tribunalom, a Tužilaštvo je svoje navode dokazivalo i kroz izjave 249 svjedoka, a odbrana ih je izvela 77. Presuda pretresnog vijeća donesena je maja 2013. godine. Konačna presuda, kako je to najavio i predsjedavajući sudija Žalbenog vijeća, Carmel Agius, očekuje se krajem ove godine.












20.03.2017.

ANTO NOBILO : DOKAZ DA SE HVO BORIO ZA VELIKU HRVATSKU SU MIROVINE KOJE IM HRVATSKA DAJE

Anto Nobilo : Dokaz da se HVO borio za Hrvatsku i njene interese su mirovine koje im Hrvatske daje


Mart 20, 2017.


Planovi su ovisili od okolnosti ali da je Herceg Bosna obnašala određenu vlast na teritoriju za koji su smatrali da im pripada, te da su imali svoju vojsku i državni aparat, da je sve to bilo finansirano do Republike Hrvatske ali i upravljano sa njene strane to je nesporno. Sada naknadno stižu priznanja iz Hrvatske prema vojnicima HVO-a. Ja smatram da je to pošteno jer su se ti vojnici HVO-a borili za hrvatske državne interese, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba, advokat Anto Nobilo.

VIJESTI.BA: Počeo je žalbeni postupak u slučaju “Jadranko Prlić i ostali”. Haška šestorka postavila je kao glavni cilj obaranje teze o udruženom zločinakom poduhvatu. Šta se može očekivati krajem ove godine kada drugostepene presuda bude izrečena?

NOBILO: Treba prepustitit Sudu da oni donesu odluku, međutim vezano za to mogu reći da je to jedna situacija koja ima i određene politilčke reperkusije i na Republiku Hrvatsku i to ne samo udruženi zločinački poduhvat nego i međunarodni oružani sukob jer je kvalificirano da su ta kaznena djela počinjena u okviru međunarodnog oružanog sukoba gdje su HVO i HZ BH bili produžena ruka hrvatske politike i hrvatske države. I jedna i druga kvalifikacija su vrlo neugodne, pogotovo prva jer to bi značilo da je hrvatski državni vrh, dakle Franjo Tuđman, bio umiješan u izvršenje kaznenih djela. U jednom povijesnom i političkom smislu to je za Hrvatsku izuzetno važno i to je ono što bi moglo izazvati jači potres, dok individualna sudbina okrivljenika, niko to u Hrvatskoj precizno nije pratio i to jednostavno ne mogu komentirati a i nije primjereno neka Sud zauzme svoj stav.

VIJESTI.BA: Vi ste nedavno naveli da je ponašanje Dragana Čovića u slučaju revizije presude BiH protiv Srbije bilo shvatljivo upravo iz razloga što bi eventualnim donošenjem presude za udruženi zločinaki poduhvat, postojala mogućnost da BiH tuži Hrvatsku.

NOBILO: Da, to je ustvari ako bi precizirali, žrtve, građani Bosne i Hercegovine koji su ovim kaznenim djelima oštećeni imali bi mogućnost podizanja tužbe, ali ne samo ako postoji udruženi zločinački poduhvat. Ako se on ne utvrdi ali ostane da su se ti događaji dešavali u okviru oružanog međunarodnog sukoba a to znači da je HVO bio eksponent hrvatske države, opet bi građani BiH imali pravo naknade štete od hrvatske države.

Što se tiče Bosne i Hercegovine kao države, kad god vam neko nanese štetu, generalno imate pravo da tražiti odštetu. Mi znamo da se su de odštete plaćale nakon velikih ratova ali u pravilu kada bi došlo do okupacije jedne države. U sadašnjim okolnostima i političkim odnosima između Hrvatske i BiH, to je malo komplicirano. Dakle BiH bi mogla tužiti ali samo u Hrvatskoj pred hrvatskim sudom. Kakav bi bio izgled za uspjeh malo mi je teško reći, ja sumnjam. Sa druge strane treba uzeti ukupne odnose jer rat u BiH je imao različite faze. U nekim fazama Hrvatska vojska i ABiH su bili apsolutni saveznici, u nekim fazama nijedan metak nije prošao do ABiH da nije prošao, kopneni, morski ili zračni prostor Hrvatske. Ranjenici ABiH su ovdje liječeni, izbjeglice su zbrinute.

VIJESTI.BA: Postoji u toku rata poprilično ambivalentan odnos.

NOBILO: Nije crno- bijeli. Bile su različite faze u toku rata, ali da Bošnjaci i oni koji su oštećeni tim kaznenim djelima ako dođe do pravomoćne presude po meni bi svi oni imali pravo da naplate štetu od Hrvatske kao što hrvatski civili mogu da naplate štetu od Hrvatske a u pravli su o hrvatski Srbi i njihove obitelji, po istom principu bi i Bošnjaci mogli podizati tužbe.

VIJESTI.BA: Prlić je danas u svome izlaganju rekao nešto zanimljivo. Naime kazao je da je Herceg Bosna imala svoj privremeni karakter te da se i sama tada zvanično smatrala privremenom. Vi stojite na stanovištu da je to bila paradržava. U kakvoj je onda korelaciji su ovo: “paradržava” i “privremeni karakter”?

NOBILO: I Republika Srpska je nastala tako, samo ne privremeno nego je i ostala. HZ HB u svom prvom začetku je stvorena kao mreža hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koja je trebasla pomoći odbranu teritorija gdje žive Hrvati. U tome momentu njenog nastajanja nije imala karakter države. Međutim kada je donijeta odluka da će se u općinama u kojima misle da u u relativnoj ili apsolutnoj većini preuzeti vlast i uvesti vlast Herceg Bosne, tada je ta mreža hrvatskog naroda dobila svoj teritorij. Na tome teritoriju su obnašali vlast i to je element države, odnosno paradržave jer nije bila međunarodno priznata. Tuđman je uvijek govorio; “zadržat ćemo ono što hrvatski vojnik sa svojom čizmom zauzme”. Dakle pokušavao se stvoriti jedan teritorij, kompaktan, pod vladavinom Hrvata u BiH uz pomoć Hrvatske i u daljim okolnostima to se moglo otcijepiti, bila je i ta ideja,kako bi se obnovila Banovina Hrvatska, a ako to ne ide, onda barem da se unutar BiH, Hrvati jače pozicioniraju. Ti planovi ovisili su od okolnosti ali da je Herceg Bosna obnašala određenu vlast na teritoriju za koji su smatrali da im pripada, te da su imali svoju vojsku i državni aparat, da je sve to bilo finansirano do Republike Hrvatske ali i upravljano sa njene strane to je nesporno.

Sada naknadno stižu priznanja iz Hrvatske prema vojnicima HVO-a. Ja smatram da je to pošteno jer su se ti vojnici HVO-a borili za hrvatske državne interese.

VIJESTI.BA: Nije li kontradiktorno davati mirovine vojnicima HVO-a a negirati učešće u ratu?

NOBILO: Jeste, i po meni je to najveći dokaz da su se ti ljudi borili za Hrvatsku. I sada im se daju mirovine. Ako pogledate oficire, časnike HVO-a, svi su oni došli iz Hrvatske vojske, svi su zadržali plaće, tako da vidi da je HVO bio integralni dio Hrvatske vojske. Sam Mate Boban je puno puta rekao da on nema nikakve svoje politike nego provodi politiku Dr. Tuđmana. Ako ćemo pošteno, stvari su potpuno jasne.

VIJESTI.BA: Kako gledate na najave hapšenja generala ABIH koje dolatze iz Hrvatske? Danas je uhapšen jedna od generala JNA. Da li je to najava mogućeg hapašnje bh, generala?

NOBILO: General koji je danas uhapšen bio je pripadnik JNA i djelovao je prema Šibeniku, dakle to je čisti hrvatski rat sa JNA i nema veze sa BiH, a što se tiče bh.generala teško mi je to reći jer imate isto tako kontra najave hapšenja hrvatskih generala iz BiH ili hrvatskih generala iz Hrvatske od strane BiH. Dakle, može se primjetiti da se na neki način zloupotrebljavaju ti kazneni postupci u političke svrhe a po meni bi te postupke trebalo koliko je god moguće  odmaknuti od trenutne politike inače nećemo dobiti poštna suđenja.

Nihad Hebibovć (Vijesti)

//////////////////
////////////////////////

PRLIĆ: 'Nikad nismo bili za podjelu BiH, moji vojnici ginuli su oko Srebrenice' - 2

PRLIĆ: 'Nikad nismo bili za podjelu BiH, moji vojnici ginuli su oko ...

////////////////////////////

SKRIVENE TAJNE NICEOVOG ANGAŽMANA: Kome je u Sarajevu britanski pravnik obećao plaćati propagandne tekstove? - 3

Kome je u Sarajevu britanski pravnik obećao plaćati propagandne ...

////////////////////////

////////////////////////////

/////////////////////////////////
20.03.2017.

BOSNA I HERCEGOVINA: ODGOVARANjE NA UPITNIK EVROPSKE KOMISIJE KAO ČEKANjE GODOA

BiH: Odgovaranje na Upitnik EK kao čekanje Godoa


Veliki broj institucija na nivou BiH ali i entiteta nije dostavio svoje odgovore, a za to krive mehanizam koordinacije.

Veliki broj institucija na nivou BiH ali i entiteta nije dostavio svoje odgovore, a za to krive mehanizam koordinacije

.//////////////////////////

Bosna i Hercegovina ima manje od dva mjeseca da dostavi odgovore na pitanja iz Upitnika Evropske komisije, no, s obzirom na dosadašnju dinamiku, uveliko se kasni.

Veliki broj institucija na nivou BiH ali i entiteta nije dostavio svoje odgovore, a za to krive mehanizam koordinacije. Ipak, na posljednjoj sjednici Kolegijuma za evropske integracije BiH obećano je da će sav posao biti završen na vrijeme.

BiH je 9. decembra prošle godine uručen Upitnik Evropske komisije čime je zvanično započet proces pripreme mišljenja o Zahtjevu za članstvo Bosne i Herc