Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

28.03.2017.

TUŽITELjSTVO U HAGU TRAŽI BIVŠIM ČLANOVIMA HERCEG-BOSNE 225 GODINA ZATVORA

ZADNJI DAN ŽALBENE RASPRAVE "PRLIĆU I OSTALIMA": Tužiteljstvo traži 225 godina zatvora, ljutitom Prliću oduzeta riječ!

Prlića, kojim je sam iznosio svoj prigovor na zahtjeve Tužiteljstva, predsjedavajući Vijeća je upitao da li je on pravnik, na šta je Prlić odgovorio da nije pravnik, ali da je predavao na Pravnom fakultetu


ZADNJI DAN ŽALBENE RASPRAVE 'PRLIĆU I OSTALIMA': Tužiteljstvo traži 225 godina zatvora, ljutitom Prliću oduzeta riječ!
http://kliker.info/v2/wp-content/uploads/2017/03/sestorka6.jpg

Posljednjeg dana rasprave pred Žalbenim vijeće Haškog suda  u predmetu "Jadranko Prlić i ostali" Tužiteljstvo je zatražilo veću pojedinačnu kaznu za svakog od šestorice Hrvata koji su presuđeni u prvostupanjskom postupku. Umjesto 111 godina, koliko im je izrečeno u prvostupanjskoj presudi, Tužiteljstvo traži da im ukupna kazna bude čak 225 godina.

Kako je kazala tužiteljica Laurel Baig, provostupanjska presuda nije obuhvatila odgovornost Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Brune Stojića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića za tzv.
"udruženi zločinački poduhvat 3", koji podrazumijeva da su okrivljenici morali pretpostaviti kakve će biti posljedice "udruženih podihvata 1 i 2 (koje su, prema optužnici, osmislili Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko) čiji je cilj bio pripajanje dijelova BiH Hrvatskoj.

Nakon obraćanja Tužiteljstva, Žalbenom vijeću su se trebali obratiti odvjetnici optuženih, međutim njihovo obraćanje je ostalo u sjenci svađe Jadranka Prlića sa članovima Žalbenog vijeća koji su mu na kraju
oduzeli riječ zbog, kako su kazali, nepoštivanja pravne procedure.

Prlića, kojim je sam iznosio svoj prigovor na zahtjeve Tužiteljstva, predsjedavajući Vijeća je upitao da li je on pravnik, na šta je Prlić odgovorio da nije pravnik, ali da je predavao na Pravnom fakultetu, političku ekonomiju.

Nakon što mu je nekoliko puta sugerirano da poštuje pravnu proceduru, Prlić je rekao: "Ja samo želim da pomognem Žalbenom vijeću". 

Na to mu je oštro odgovoreno u ime Žalbenog vijeća: "Nismo se razumjeli, Vi ste ovdje da pomažete sebi, a ne nama, gospodine Prliću!"

U raspravu se uključio i Theodor Meron, član Žalbenog Vijeća, koji je kazao da petočlano Vijeće određuje pravila u ovoj sudnici, sviđalo se to nekome, ili ne.

Nakon toga je oduzeta riječ Jadranku Prliću.

(S.B.)













28.03.2017.

DA JE JAVNOST SVJESNA KAO ŽELjEZNIČARI NE BI NAM KRAJ NI BIO

Da je javnost svjesna kao željezničari ne bi nam kraj ni bio

Ljupko Mišeljić

Autor
28.3.2017. 



Da je javnost svjesna kao željezničari ne bi nam kraj ni bio

foto: srna

/////////////////////////

Možda bi se u nekom stadiju promišljanja moglo konačno zaključiti da ta naša inertnost i sposobnost furioznog komentarisanja iz vlastite udobnosti najviše govori da smo svoju kritičku misao i svo promišljanje koje bi prije nje trebalo provesti, u magnovenju prodali upravo za vreću mekinja – kvazirevolucionarnih, ali ipak narativno jestivih.

Ako je vjerovati Miletu Kekinu kad pjeva “nije sve tako sivo dok imaš s nekim otić na pivo”, onda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku život nije uopšte siv. Svakog dana, bez obzira kog problema i u kom resoru da se dohvati on ima s kim da popije i s kim da se ispriča. Kritički duh bez promišljanja doveo je do toga da će stigmu nositi onaj ko se s Dodikom sastane, ili koga Dodik umiri, a ne Dodik – jer na Dodika smo ipak navikli, je li, pa mu se može, a od željezničara nismo očekivali da će tako olako dozvoliti obmanu. Ko je ovdje zapravo u obmani i kako?

Srećom ili nažalost, jasno je da se danas u cijelom simulakrumu značenja i označenog više ne može sa sigurnošću tvrditi je li u rečenici „Milorad Dodik, predsjednik RS“. Tako je Dodiku pošlo za rukom da u miru i mirnodopskim uslovima funkciji predsjednika eniteta pridoda skup ovlasti despota, o čemu najbolje svjedoče njegova česta gostovanja među sirotinjom rajom koja globa davati ne može a pritom ne prima nikakve materijalne naknade za svoj rad, u kojima Dodik despotski i po principu „riječ-djelo“ rješava sve probleme za koje on ispostavi da su bitni. Tako je bilo i u slučaju štrajka željezničara. Trenutno, mnogo nam je bitnije što Milorad Dodik, pored Vlade Republike Srpske i svih osamnaest ministara, uključujući i primadonu izvršne vlasti Cvijanović, odlučuje šta je bitno a šta nije, nego što nešto rješava. Jer, bez obzira na ovlasti predsjednika entiteta, on svakako treba nešto i da riješi, ali Ustava mi i Svetog trojstva nivoa vlasti, on nije taj koji može da odlučuje šta je najpreče. Pogotovo ne kada odluke o načinu raspodjele narodnog budžeta i sudbini narodnih željeznica donosi preplaćen narodnim novcem, od koga svake godine sebi uredno povećava budžet kabineta. Opšteprihvaćeno mišljenje ostalo je nekako ovako: na Dodika smo naviki, i znamo šta će kada uraditi, ali radnici na čiju smo intertnost takođe navikli i u ratu i u miru i u protestima i u štrajku krivi su što nisu ispunili naša očekivanja.

Štrajk željezničara i način na koji je završio, posmatrajući tradiciju entitetske revolucionarnosti i solidarnosti i tradicionalno shvatanje i gledanje politike kroz političare, pokazao je samo dvije stvari: kolika je realna moć predsjednika Dodika i koliko smo zaista šuplji. Semantički, moglo bi se reći da je izreka „kupio nas je za mekinje“ dobila vjerodostojan obris na pojavnoj ravni stvarnosti. No izostaje bitnost – da nas neko kupi, moramo se i prodati: strahu ili kritici bez nepromišljanja.

U kulturi političkog straha i mehanizama odbrambenog stava, najrealniji primjer autoriteta je koliko se nekoga plašimo i bojimo, ali ne koliko se boji opet taj obični građanin, nego onaj privilegovani. Recimo, ministar saobraćaja i veza Neđo Trninić, koji je po okončanju štrajka 21. marta prije nego je predsjednik Dodik garantovao da će se u Željeznicama postupati u korist radnika najavio sankcionisanje onih koji su štrajkovali, a poslije Dodikovog oglašavanja u Dnevniku Plus RTRS-a rekao da su radnici Željeznica štrajk obustavili zbog reputacije i poštovanja prema predsjedniku Dodiku, i zbog njegovog autoriteta.

Udobnost kritičkog nepromišljanja

Ta izjava nije ni ignorantna ni beznačajna, jer ako ministar koji ima potpuni legitimitet da upravlja resorom koji je povjeren osim ako se drugačije ne dogovori sa premijerkom mijenja svoje stavove i zaključke nakon oglašavanja predsjednika, zašto tek željezničari ne bi mogli svoje zahtjeve i štrajkovanje prilagoditi odlukama predsjednika? Stav je legitiman, ali legitimnost ima i druga strana priče, koje se nismo ni sjetili, a glasi ovako: gdje su oni koji sude onda kad je trebalo ustati? Gdje je kritika i pozivanje na odgovornost stvarno odgovornih na javnim funkcijama, i zašto se naš gnjev prema sistemu koji radnike izrabljuje pretočio u gnjev prema radnicima?

U cijeloj priči o rješavanju spora željezničari-sindikati-Željeznice-Ministarstvo-Vlada, Dodika nema ni u jednom čimbeniku niza, pa tako nećemo biti maliciozni i reći da jeste upravo u svakom, iz samo dva razloga: ko jeste u svakom nije ni u čemu kako valja; i drugo – ovakav zaključak uopšte nije maliciozan. Vratimo se predsjednikovim ustavnim ovlastima: predsjednik RS, prema prvoj svojoj nadležnosti, predstavlja Republiku. I to što se kao predsjednik na štrajku željezničara pojavio tek osamnaesti dan štrajka, ujedno i 11 dana nakon isteka roka za isplatu dugovanja, pet dana blokiranja pruge i 12 dana štrajkovanja glađu Čedomira Kneževića, o predstavljanju Republike Srpske mnogo govori. Ali još više govori o namjerama i načinu ophođenja vlasti RS prema radnicima, pokazujući izvjesnu percepciju njihove bitnosti establišmentu, a kada se priloži i Dodikov autoritet koji zrači i realnu i simboličku moć, onda vidimo sliku njegovog stava o građanima Republike Srpske uopšte.

Vaskolika javnost, pogotovo na društvenim mrežama, podigla se protiv odluke željezničara da okončaju štrajk nakon kafe, rakije i februarske plate od predsjednika – za koju su govorili da je uslov prestanka štrajka i danima prije –a da pritom niko od nas nije dane i noći provodio s njima, pritiskao vlast da riješi probleme, javno zagovarao novu sistematizaciju u Željeznicama ili „širio misao“ o broju radnika koji je tamo zaposlen kroz dosadašnje predizborne kampanje po odlukama SNSD-a i DNS-a.
Niti je iko javno zagovarao ostavku ministra Neđe Trninića, koji i sam strahuje od svake predsjednikove izjave i koji se u medijima pojavi samo kad zaposli nekog člana porodice u kakvom javnom preduzeću. Zatim ni ostavku kompletnog rukovodstva Željeznica koje imaju 250 miliona maraka dugovanja i nisu pozitivno poslovale od 2006. godine. Pa niko na koncu nije ni podsjetio da je u tom preduzeću zaposleno 3500 ljudi, od kojih je hiljadu došlo kroz raznorazne predizborne kampanje voljom DNS-a i SNSD-a, i da se uprkos tolikom ljudstvu putnički saobraćaj odvija od Novog Grada do Doboja, a da cijena povratne karte na relaciji Banjaluka – Sarajevo košta oko 52 KM. Kao ni da Banjaluka ima šest skretničara, od kojih samo dvojica dolaze na posao.

To što se nismo sjetili da i sami govorimo o Željeznicama, ili nismo bili dovoljno hrabri ili zainteresovani da rasvjetljavamo šta se dešava u tom javnom preduzeću, najviše govori o našoj spoznaji i nivou kriitke. Izgleda da je legitimno je kriviti radnike koji, istina, jesu za nekoliko toplih obroka, regresa i jedne plate ugrozili svoju budućnost, ali ta legitimnost izgleda ne podrazumijeva da se okrive oni koji u ime naroda raspolažu narodnim budžetom i narodnim Željeznicama. Ministru Neđi Trniniću opet ćemo u narednom periodu spočitavati to što je zaposlio suprugu u Geodetsku upravu u Srebrenici, a svu odgovornost za katastrofalno stanje Željeznica RS – za koje je najviše odgovorna uprava – zaboravićemo, do nekih sljedećih protesta ili štrajka.

Unatoč, uspjeli smo osuditi radnike koji nisu imali drugu opciju osim prekida štrajka jer je najveći dio njihovih uslova ispunjen – a i da nije, ipak nemaju drugu opciju zaposlenja, niti infrastrukturu i društvenu solidarnost na koju mogu računati za veće i dugotrajnije pobune, bez da smo prozvali najodgovornije i uticali da se oni aktiviraju. Možda bi se u nekom stadiju promišljanja moglo konačno zaključiti da ta naša inertnost i sposobnost furioznog komentarisanja iz vlastite udobnosti najviše govori da smo svoju kritičku misao i svo promišljanje koje bi prije nje trebalo provesti, u magnovenju prodali upravo za vreću mekinja – kvazirevolucionarnih, ali ipak narativno jestivih.

 zamisli.ba












28.03.2017.

VIJEĆE MINISTARA BiH PODRŽALO ZAKON O AKCIZAMA: MINISTRI IZ SAVEZA ZA PROMJENE GLASALI PROTIV

VIJEĆE MINISTARA BiH PODRŽALO ZAKON O AKCIZAMA: Ministri iz Saveza za promjene glasali protiv

Predloženim izmjenama zakona predviđa se povećanje akciza na gorivo za 15 feninga po litru, što je bio jedan od uvjeta za nastavak aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom.



VIJEĆE MINISTARA BiH PODRŽALO ZAKON O AKCIZAMA: Ministri iz Saveza za promjene glasali protiv

Članovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine podržali su na današnjoj sjednici  Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama, nezvanično se saznaje u Vijeću ministara.

 

Kao što je već poznato, predloženim izmjenama zakona predviđa se povećanje akciza na gorivo za 15 feninga po litru, što je bio jedan od uvjeta za nastavak aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom.

 

Nakon što je 24. marta istekao rok za ispunjavanje obaveza za nastavak aranžmana, MMF je taj rok produžio do 31. marta.

 

Iako za Nacrt zakona nisu glasali ministri iz Savez za promjene, predložene izmjene i dopune Zakona o akcizama usvojene su zahvaljujući glasovima bošnjačkih i hrvatskih ministara.

 

"Vijeće ministara BiH je usvajanjem ovog seta zakona uradilo svoj dio posla u ispunjavanju preduslova za nastavak aranžmana sa MMF-om. Ovi zakoni poslani su u parlamentarnu proceduru", kazao je predsjedavajući Denis Zvizdić.

 

On je dodao kako se nada da će oba doma Parlamenta BiH u skorije vrijeme zakazati sjednicu kako bi bili stvoreni realni uslovi za realizaciju i implementaciju aranžmana sa MMF-om.

 

"Ovaj zakonj je prošao većinom glasova, jasno je da smo Crnadak i ja glasali protiv. Podržavamo reformski put BiH, ali tražili smo da se kroz novi namet od 15 feninga proizvede i ostvari minimalni nivo zaštite za najugroženije, poljoprivrednike", kazao je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović.

 

Šarović je ponovio da su ministri iz Saveza za promjene tražili uvođenje kategorije plavog dizela, i da se od 15 feninga nameta, tri ili četiri feninga odvoje u budžete entiteta, te da se ovaj novac da poljoprivrednicima, kako bi se ublažile posljedice adaptacije.

 

Državni ministar financija Vjekoslav Bevanda je rekao da je Nacrt zakona dobar i da su ispunjeni uvjeti za drugu tranšu kredita MMF-a.

"Entiteti i Distrikt Brčko će dobiti drugu tranšu kredita, imamo ugovoreno i u fazi dogovoranja oko 800 milijuna za cestogradnju, prvenstveno za autoput. Budući da su napravljene analize i pokazano je da oni ne mogu izdržati kreditna zaduženje, to ne ide za krpljenje nikakvih rupa nego na račune cesta i autocesta i taj novac će biti korišten za vraćanje kredita i nove radove", smatra ministar Bevanda.

/////////////////////////

///////////////////////////

/////////////////////////

//////////////////////////

'PRVI PAPAK' NAPUŠTA BROD KOJI TONE: Vojin Mitrović istupio iz kluba SNSD, Adam Šukalo prelazi u PDP

'PRVI PAPAK' NAPUŠTA BROD KOJI TONE: Vojin Mitrović istupio iz ...

////////////////////

POTOMCI SLAVNIH BOSANACA I HERCEGOVACA: SDP BiH predstavio nove članove, Džemala Bijedića i Mehmeda Pozderca - 2

POTOMCI SLAVNIH BOSANACA I HERCEGOVACA: SDP BiH ...

 ///////////////////////////////////
  Selektor Baždarević o ključevima za Rusiju : Želim da uvijek našu majicu natopimo znojem i da svi za BiH igramo
28.03.2017.

SUMLjIV MIRIS NA GROBU

Govno na grobu


Viktor Ivančić

Autor
25.3.2017. 



Image result for viktor ivančić

//////////////////////

Da, ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu je govno na grobu. I svi koji se 22. travnja tamo zateknu, da prema strogim nalozima državnoga protokola uzmu učešće u ritualu lažnog oplakivanja, morat će dobro začepiti nos da ne osjete njegov smrad

Zamislimo da se kojim slučajem na vlasti zatekne radikalno orijentirana grupacija koja bi dio svoga prevratničkog programa realizirala i tako da na ulazu u Spomen područje Jasenovac istakne poveću tablu s natpisom: ‘Zabranjen ulaz psima i političarima!’ Taj bi potez, dakako, bio grozan, oživio bi duh u kojem je djelovao nekadašnji logor i pokazao do koje mjere može biti odvratna ljudska mržnja prema plemenitome četveronožnom biću kojemu se u boljim vremenima tepalo da je ‘najbolji čovjekov prijatelj’.

S političarima stvari stoje nešto drugačije. Otvoreno pismo što ga je članovima PEN-a i Hrvatskog društva pisaca uputio književnik i nakladnik Nenad Popović nije, razumljivo, izazvalo gotovo nikakve javne reakcije. Podsjećajući na činjenicu da koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj već drugu godinu zaredom ne želi sudjelovati u ‘službenoj’ – odnosno državnoj – komemoraciji 22. travnja u Jasenovcu, autor pisma poziva kolege da zauzmu stav prema kojemu židovske općine treba podržati ‘i, štoviše, apelirati na službena državna tijela i stranke da zbog toga odustanu od te komemoracije’.

Naglašavajući da solidarnost i sućut ne mogu podrazumijevati ‘političku ekonomiju emocijama’, da nečije tugovanje ne smije biti ‘predmet trgovine’ i ‘dogovaranja uvjeta’, da se ‘ne može na jedno oko tugovati, a na drugo namigivati’, Popović zaključuje kako je ‘pogreb na koji neće doći baš djeca i obitelj umrlih bespredmetan i nakaradan’, a isto vrijedi ‘i za mise zadušnice, kadiše i slična okupljanja iz žalosti’. Utoliko: ‘Dvogodišnji nedolazak Židova na tugovanja i to nad konkretnim žrtvama 22. travnja u Jasenovcu pretvorio je komemoraciju u apsurd.’

Kroz taj se apsurd ceri i paradoks demokracije kao takve, kada na vlast bivaju izabrane političke formacije koje simpatiziraju strahovladu NDH i relativiziraju njene zločine. ‘Ono što dosta nas građana smatra terorom većine, odnosno teroriziranjem, sijanjem straha’, piše Nenad Popović, ‘aktualno nudi samo jednu opciju: da se barem zaštiti prostor tuge Jasenovac. Da se zatraži, predloži, zamoli one koji ne osjećaju apsolutnu sućut za žrtve, one koji gaje simpatije ili imaju razumijevanja za ubojice, da tamo ne dolaze – barem ne kad se oplakuju žrtve.’

A samo malo dalje, savršeno svjestan činjenice da je njegov apel ples na oštrici iluzije, da je ‘prostor tuge Jasenovac’ odavno bez zaštite, da ni prijedlozi ni zamolbe ne mogu uroditi plodom, rezignirano završava: ‘Najmanje što možemo učiniti je da ostavimo političare da 22. travnja tamo odu sami. A mi, svaki za sebe ili već kako, možemo tamo otići bilo kad. Spomen područje otvoreno je 365 dana u godini.’

U normalnoj bi zemlji Popovićevo pismo – budući da postavlja moralno pitanje najvišega reda: Kakav je stvarni smisao državne komemoracije kojoj odbijaju prisustvovati potomci žrtava i predstavnici nacionalnih skupina koje su ustaškim pogromom najviše pogođene? – izazvalo duboku nelagodu i vjerojatno poslužilo kao povod za ozbiljnu javnu debatu u kojoj ne bi nedostajalo ni strasti ni katarzičnih momenata. Ali Hrvatska nije normalna zemlja, točnije – Hrvatska je zemlja normalizirane nenormalnosti.

Budući da je riječ o uhodanoj rutini, posve je izvjesno da ni ona granitna ploča s ustaškim pokličem na dječjem vrtiću u Jasenovcu do 22. travnja neće biti uklonjena, da toga dana osim predstavnika Židova u Spomen području neće biti ni predstavnika Srba i antifašističkih organizacija, a to znači da će u podnožju Bogdanovićeva spomenika biti upriličena (možda pod režijskom palicom Kreše Dolenčića?) nova seansa komemorativne opscenosti, nešto nalik pogrebnoj ceremoniji u kojoj ‘službeni’ svećenik, umjesto da pognute glave mrmlja molitvu i škropi prizorište svetom vodicom, ima zaduženje posrati se na grob.

Da, ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu je govno na grobu! I svi koji se tamo zateknu, da prema strogim nalozima državnoga protokola uzmu učešće u ritualu lažnog oplakivanja, morat će dobro začepiti nos da ne osjete njegov smrad. Nije, uostalom, nevažna zadaća na stvari: preko ‘službene’ komemoracije žrtvama ustaškoga logora smrti – bez prisustva Židova, Srba i antifašista, ali uz napadnu blizinu nacističke parole – obnovit će se cinički potencijal hrvatskoga društva, organizirat će se nova runda treninga za kolektiv koji se duhovno razvija i snaži, te sve jasnije shvaća da pravu prodornost tekućem fašizmu osigurava tek njegova antifašistička poza.

Većina nazočnih, istini za volju, neće imati ni dišnih ni njušnih problema. Lako je moguće da se na žalobnom teferiču ukaže premijer, kojemu ustaški pozdrav na mjestu ustaškoga stratišta ima ‘dvostruku konotaciju’ i predstavlja ‘delikatno pitanje’. Možda će tu biti i njegov džepni ideolog, koji u svome pamfletskom knjižuljku slini nad inspiratorom rasnih zakona u Trećem Reichu. Možda će se pojaviti ministar policije, koji postrojavanje crnokošuljaša u centru Zagreba smatra svetkovinom demokracije. Možda će na gvozdenim štiklama umarširati predsjednica Republike da provjeri da li publika skandiranjem i podizanjem desnica u zrak pridonosi ‘veličanstvenoj atmosferi’. Možda će iza nekog žbuna trijumfalno likovati sam donedavni ministar kulture, za kojeg su logorski čuvari bili ‘heroji, mučenici i šehidi’…

Svi će oni svečano odverglati propisane količine ispraznosti, naštimati tronute izraze na facama, lansirati svoje fraze po okolnim travnjacima, a ako raspoloženje bude na nivou, možda će u Spomen području ostati do večeri, dočekati zalazak sunca, da se osvjedoče kako pod rumenim nebom i škrtom iluminacijom jasenovački cvijet poprima konture smokvina lista.

Nema te savjesti, solidarnosti, ljudske suosjećajnosti ili očajničkog poziva Nenada Popovića koji će hordu političara spriječiti da halapljivo pohrli na teren gdje se, prostituiranjem ‘prostora tuge’, ostvaruje izgledan politički profit. Nema ni sumnje da će im se s druge strane granice, u Donjoj Gradini, pridružiti srpski partneri, s jednakom ambicijom i suprotstavljenom perspektivom, pa će već po tradiciji gubernator iz Banja Luke za šest do sedam puta uvećati broj onih nad čijim kostima nariče i začiniti to s nekoliko muklih zakletvi. Šugavi hrvatski revizionizam i srpska žrtvoslovna pornografija još jednom će se – pod nadzorom državnih protokola – uzajamno kapitalizirati i ovjeriti buduću plodnu suradnju.

Moglo bi se reći da balkanske političke bande i njihove intelektualne posluge, vodeći računa o oblikovanju tzv. kolektivnih memorija u što izdašnije resurse, nastoje utvrditi koncentraciona sjećanja, mentalne teritorije ograđene bodljikavom žicom unutar kojih će sve biti podređeno udarničkoj proizvodnji mita o veličini i bezgrešnosti nacije, gdje će se kreativno, bez ikakva obzira prema činjenicama, vlastiti zločini brisati a žrtve multiplicirati, dok o poštivanju kućnoga reda i sankcioniranju izroda koji krše imperative krvi i tla brine osoblje raspoređeno u mitraljeskim gnijezdima. Radi toga njihova hodočašća u ‘prostor tuge’ nisu motivirana pijetetom, već nagonima hijena.

Tako će hrvatska cinična zajednica, uz državne zastave, bogato aranžirane vijence, počasnu gardu, bolno zavijanje trube i govore ovlaštenih bezdušnika, ‘službeno’ obilježiti 22. travnja, s figom u džepu i govnom na grobu, a ovo će samo provizorno zaudarati u Jasenovcu, jer pravi izvor smrada leži u državnome vrhu i jedinstvenome rodoljubnom srcu nepregledne mase poklonika.

Onaj tko bi – bilo kojim raspoloživim sredstvima, uključujući ona fizička – balkanskoj političkoj bandi onemogućio pristup mjestima masovnih stradanja, zavrijedio bi moju doživotnu zahvalnost. Bio bih čak spreman u znak poštovanja prestati pisati novinske izlišnosti. Ovo je ionako samo sljedeći u nizu uzaludnih tekstova. Jedini njegov cilj je da pruži podršku građaninu Popoviću i, ukoliko je to uopće moguće, razblaži očaj njegove usamljenosti.

portalnovosti.com











27.03.2017.

KAKO SE STVARALA RS - STUDIJA SLUČAJA UBISTVA MIODRAGA ŠUŠNICA 1. DIO

Kako se stvarala RS – studija slučaja ubistva Miodraga Šušnice 1. dio

Slobodan Vasković

Autor
27.3.2017. 



Kako se stvarala RS – studija slučaja ubistva Miodraga Šušnice 1. dio


/////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor, ubijen je 10.04.1992. godine u kafiću “Kajak” u Banjaluci. Šušnica je, iako penzionisan, radio za DB Srbije. Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su dvije osobe, Vladimir Todić i Neven Laka, tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su to učinili.
.....................................
...............................................

Zločin sa kojim su kriminalizirali Muslimane i Hrvate, a zatim ih počeli proganjati

Ubistvo Miodraga Šušnice, policijskog inspektora – dokumenti

piše: Slobodan Vasković

glas srpske

Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor, ubijen je 10.04.1992. godine u kafiću “Kajak” u Banjaluci. Šušnica je, iako penzionisan, radio za DB Srbije.

Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su dvije osobe, Vladimir Todić i Neven Laka, tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su to učinili.

Nikada nisu rasvijetljeni ni motivi ubistva. Pripremajući ovaj tekst, u razgovorima, su se iskristalisala dva povoda ubistva Šušnice, kao i nesporna činjenica da je tog dana postojala svjesna i organizovana namjera likvidacije određenih lica. I da je ta namjera, u svoj svojoj monstruoznosti, sprovedena u djelo.

1) Šušnica je “ubijen greškom”, a ubice su imale namjeru da likvidiraju druga lica, Muslimane i Hrvate, za koje se tvrdilo da “nabavljaju oružje, dilaju drogu, rade za SDA i Aliju izetbegovića”.

2) Šušnica je bio otpočetka ciljana meta ubica, kako bi se Bošnjaci (Muslimani) i Hrvati u Banjaluci optužili da stoje iza njegove likvidacije i kako bi nakon toga uslijedila odmazda.

glas srpske demanti

Zagovornici ovog motiva navode da je zbog toga kao datum ubistva izabran 10. april, dan osnivanja NDH-a, kako bi se optužbe protiv banjalučkih Muslimana i Hrvata što jače naglasile.

Kao dokaz za svoje tvrdnje podastiru Ultimatum organizatorima ubistva, koji je objavila “Srpska protivteroristička grupa” u listu “Glas”, dan nakon ubistva, 11.10.1992. godine.

U tom saopštenju se tvrdi da je “zločin počinila muslimansko-hrvatska mafija iz Banjaluke”.

Nakon ultimatuma “Srpske protivterorističke grupe”, listu su se javili prozvani braća Beganović i braća Kindić i negirali bilo kakvo učešće u likvidaciji Šušnice.

Kako god, nema dileme da je riječ o ratnom zločinu, a ubistvo inspektora Šušnice poslužilo je da se otpočne/nastavi sa likvidacijom nesrba.

Ubistvo Šušnice se ne tretira kao ratni zločin i to je još jedan u nizu apsurda vezanih za ovaj teški i nekažnjeni zločin.

Činjenica je i da nadležne institucije RS nisu uradile ništa da bi zločin rasvijetlile; Štaviše, uradili su posve suprotno – učinili sve da zločin zataškaju.

Cilj mi je da se ovaj ratni zločin, kao i svi drugi ratni zločini i zločini, rasvijetli i da oni koji su učestvovali u njemu odgovaraju.

U dalje tekstu navodim detalje izjava onih koji su priznali da su ubili Šušnicu, ali nisu za to odgovarali, potom izjave svjedoka i drugih lica povezanih na bilo koji način sa ovim slučajem.

Objavljujem i najvažnije dokumente koji se tiču ubistva Miodraga Šušnice i detalja iz istrage.

Zapisnik o uviđaju – 10.04.1992. g. povodom ubistva Miodraga Šušnice, koje se desilo u 20 časova i 30 minuta istog dana, ispred kafića “Kajak” u Banjaluci, od strane nepoznatih lica.

zapisnik o uvidjaju strana1

Ubistvo je izvršeno u Banjaluci, u naselju Borik, u ulici Save Kovačevića, ispred kafića “Kajak”, vlasništvo “Kajakaškog kluba” Banjaluka, koji se nalazi sa desne strane gledano iz pomenute ulice, navodi se u Zapisniku.

Kafić je od ulice udaljen 12 metara, a ispred njega nalazi se pokrivena terasa na kojoj su pronađene čahure raspoređene sve do ulaznih vrata, u dužini od 8,60 i u širini od 3,20 metara.

Na istom mjestu pronađene su i košuljice zrna, čelična jezgra zrna, a  ispred samog ulaza u kafić veća lokva krvi od ubijenog, navodi se u Zapisniku.

Tragovi krvi pronađeni su i od ulaznih vrata prema trotoaru. Takođe su pronađene čahure i ispod nivoa terase u drugoj etaži.

U Zapisniku je navedeno da je od ukupnog broja pronađenih čahura, njih 15 bilo puščane, kalibra 7,62 mm, 6 čahura su kratka devetka i jedna čahura pištoljska 7,65 mm.

zapisnik o uvidjaju strana 2

Prilikom obdukcije ubijenog, u njegovoj odjeći pronađena su dva zrna i to jedno kalibra 7,65 mm (pištoljski) i jedno kalibra 7,62 (puščani).

Na samom ulazu u kafić od pucnjave je oštećen viseći sto, a ispod praga je pronađena košuljica od zrna metka, kao i ispred kafane. Tragovi oružja pronađeni su i na desnoj strani zida u kafiću.

Prilikom uviđaja radnici policije sa mjesta ubistva pokupili su čahure, ali nisu uzimali tragove krvi smatrajući da to nije bilo potrebno i da su ti tragovi sigurno bili od poginulog, navodi se u Zapisniku o uviđaju koji je potpisao istražni sudija Mirko Dabić, 10.04.1992. u 22 časa.

Zapisnik o sudsko-medicinskom pregledu/11.04.1992.

Prilikom obdukcije utvrđeno je da na području glave postoji ustrelna rana u području zatiljka. Na lijevoj strani leđa pronađene su tri rane, koje po svojim karakteristikama odgovaraju izlaznim strijelnim ranama i dvije koje odgovaraju ulaznim strijelnim ranama.

obdukcioni nalaz 1

Ulazna strijelna rana pronađena je i na prednjoj strani trbuha, iznad lijeve prepone. Prilikom obdukcije utvrđeno je da je Šušnica imao prostrijelnu ranu i u području desne nadlaktice, dvije prostrelne rane u području desne podlaktice, kao i da mu je pogođena desna šaka. Jedna ustrelna rana pronađena je i u području lijeve nadlaktice, kao i na području lijevog lakta, a pogođen je i u području debelog mesa.

Prilikom pregleda u odjeći ubijenog su pronađena dva projektila.

Ustanovljeno je da je Šušnica imao 17 strijelnih ozljeda u području glave, grudnog koša, trbuha i ekstremiteta.

Uzrok smrti teško oštećenje mozga i unutrašnjih organa zbog više strijelnih ozljeda na glavi i tijelu, navodi se u obukcionom nalazu koji je potpisao dr Sead Jusufbegović, specijalista sudske medicine.

Krivična prijava, 30.04.1992. godine

CSB Banjaluka, 30.04.1992., Višem javnom tužilaštvu Banjaluka podnio je krivičnu prijavu protiv nepoznatih izvršilaca ubistva Miodraga Šušnice.

krivicna prijava

“Dana 10.04.1992. oko 20 sati trojica nepoznatih muškaraca su došli u gostionu Kajak, popili piće i otišli. Nakon desetak minuta ponovo su ušli u gostionu i jedan od njih je u ruci držao automatsku pušku, a jedan je prišao Šušnici Miodragu i pozvao ga da izađe  s njim ispred gostione, što je Miodrag i učinio. Za to vrijeme, dvojica muškaraca su izašli na druga vrata iz gostione i odmah po izlasku uperili oružje u Miodraga, jedan automatsku pušku, a drugi pištolj, te ispalili više hitaca koji su Miodraga pogodili u predjelu glave i grudnog koša. Od zadobijenih povreda Šušnica Miodrag je na putu do bolnice umro, navodi se u krivičnoj prijavi koju je potpisao tadašnji načelnik CSB Stojan Župljanin.

Službena zabilješka povodom informativnog razgovora sa Darkom Janjićem, konobarom u kafiću “Kajak” – 14.04.1992. godine

U Zabilješci se navodi da je u kafiću Kajak u vrijeme kada je ubijen Šušnica bilo desetak gostiju, ali da je primijetio da za jednim stolom sjede trojica mladića. On je posvjedočio da je primijetio da sva trojica mladića “intenzivno” razgledaju sve goste u sali i za šankom. Još je rekao da u trenutku kada je iz kancelarije izašao Šušnica, prošao ispred šanka i ušao u salu gdje je stao u blizini bilijara, za viseći sto, trojica mladića su platili piće i napustili kafić. Janjić je rekao da nije vidio čime su i u kojem pravcu otišli.

sluzbena zabiljeska janjic darko

Nakon njihovog odlaska Šuletu (Šušnici, op.aut.) prilazi Medo, nešto mu šapuće na uho, a potom Šušnica i Medo izlaze iz kafića i odlaze u pravcu autopraonice. Nakon što su se vratili u Kajak, Šušnica je stao kod vrata kancelarije, a Medo ispred vrata WC-a i obojica su gledali vani kroz ulazna vrata.

“Nakon pet do deset minuta poslije izlaska vraćaju se dvojica mladića u salu i jedan drži u ruci automatsku pušku okrenutu prema podu”, naveo je Janjić. Rekao je da je tada naplaćivao piće i da su u tom trenutku mladići izašli u baštu kafića. Nije vidio trećeg mladića, ali je potvrdio da je čuo pucnjavu u trenutku kada je Šušnica izašao iz šank sale. Zbog pucnjave je legao na pod.

U toku večeri u kafiću je bio i Beganović Rešad, potvrdio je Janjić i naveo da je Beganović “pola sata prije pucnjave” napustio kafić.

On je još rekao da je vidio kako je Medo poslije pucnjave pobjegao kroz prozor WC-a, a jedan mladić preko balkona.

Izjavu od Janjića je uzeo Milorad Jelisavac, inspektor.

Službena zabilješka uzeta od Laka Nevena, zvanog Laki, 01.10.1993. godine 

Neven Laka bio je pripadnik nastavnog centra “Alfa” Vojske RSK.

sluzbena zabiljeska laka neven 1

Laka je tokom saslušanja ispričao da je krajem marta 1992. godine koordinirao vojnom obukom na Manjači i da je u to vrijeme kontaktirao sa Kriznim štabom Banjaluke, koji je, kako je istakao, “imao zamisao da se pohvata muslimanska mafija u Banjaluci”.

“Ja i moje kolege Todić i Pajdić, pošto smo bili nepoznati u gradu, bili smo angažovani na tim  poslovima. Zadatke smo primali od Kriznog štaba, odnosno od Pantelije Damjanovića, Neše Stevandića i Neše Kajkuta.

U konkretnom slučaju mi smo imali zadatak da po bilo koju cijenu razbijemo tu mafiju, bilo da ih pobijemo ili da ih pohvatamo, to jest lišimo slobode”, rekao je tokom saslušanja Laka i dodao da su od Kriznog štaba dobili podatke “da su oni glavni finansijeri Alije Izetbegovića, da imaju lanac poker aparata, da rasturaju drogu, da naoružavaju muslimane…”.

“Mi smo spisak tih lica dobili od Pante Damjanovića i taj spisak smo donijeli i sada, a sjećam se da na spisku imaju Izet i Reško Beganović, Medo i još nekoliko lica kojih se sad ne mogu sjetiti. Takođe smo za ta lica dobili fotografije iz SUP-a koje je donio jedna inspektor kojem ne znam ime, ali bih ga prepoznao kada bih ga vidio”, rekao je Laka.

sluzbena zabiljeska laka neven 2

On je dodao da su dobili i podatke gdje se te osobe nalaze, kuda se kreću, ističući da je Krizni štab imao grupu koja je pratila ta lica.

“Kada smo taj zadatak dobili bili smo u Hotelu Bosna i pored nas trojice, mene, Pajdića i Todića kao izvršilaca, bili su prisutni Panto, Nešo Stevandić i Nešo Kajkut i tada smo od Pante i Stevandića dobili zadatak da ih uhvatimo ili likvidiramo, a Stevandić je rekao da ne biramo sredstva, čak je rekao da pucamo zoljom u kafić gdje se oni nalaze, bez obzira na ostale prisutne, što mi, naravno, nismo prihvatili”, ispričao je Laka.

Prema njegovim riječima, te večeri, nešto prije mraka, jedan od mladića koji je bio u grupi koja je pratila ta lica, obavijestio ga je da se oni nalaze u kafiću Kajak, odnosno da se tamo nalaze “Reško i Medo i još neki njegovi ljudi”.

“Odmah nakon toga smo angažovali vozača i krenuli smo u pravcu Kajaka. Ne sjećam se imena tog vozača, ali to zna sigurno Nešo Stevandić. Nas trojica bili smo u civilu i bili smo naoružani, ja i Pajdić pištoljima, a Todić automatskom puškom”, rekao je Laka.

Laka je ispričao da su po dogovoru prvo ušli u kafić “kako bi snimili situaciju”, posle čega su izašli napolje i dogovorili se kako da izvedu likvidaciju.

Prema njegovim riječima, njih trojica su upali u kafić i zaprijetili da niko ne mrda, nakon čega je nastalo komešanje. Laka tvrdi da je primijetio kako Šušnica gura Reška na neka sporedna vrata, nakon čega je krenuo prema njima, zbog čega, kako je naveo, oni nisu bili u prilici da krenu za Reškom.

Laka tvrdi da je zaustavio Šušnicu i pitao ga zašto je Reška izbacio na sporedni ulaz, a da je Šušnica tražio da se predstave. Naveo je da je Šušnici pokazao službenu legitimaciju koju mu je on potrgao iz ruke, a potom izvukao pištolj, repetirao ga i uperio mu u čelo.

Šušnica je, kako je ispričao Laka, tražio da odu do telefona, kako bi provjerio njihov identitet.

“Ja sam mu na to rekao da neću do telefona i da baci pištolj. Ponovio sam tri četiri puta da baci pištolj. To isto mu je rekao i Todić i rekao je da broji do tri i da će nakon toga pucati. Todić je počeo brojati i čim je on počeo brojati, ja sam napravio iskorak u desno nakon čega se čuo rafal, pošto je Todić odmah otvorio vatru”, rekao je Laka i ustvrdio da u to vrijeme nije znao o kome se radi i da nije smio rizikovati da pođe do telefona na čemu je Šušnica insistirao kako bi provjerio njihov identitet.

“Šušnica je posle pucnja pao i ja sam se sageo i uzeo mu iz ruke svoju službenu legitimaciju i njegov pištolj i odmah smo krenuli prema autu”, rekao je Laka.

Nakon ubistva Šušnice, Laka, Todić i Pajdić odlaze u restoran “Zelengora” na Laušu “da popiju piće”, a odatle u hotel “Bosna” gdje se sastaju sa Pantelijom Damjanovićem, Nenadom Stevandićem i Nešom Kajkutom.

“Prvo nam je Kajkut rekao da smo ubili pogrešnog čovjeka, to jest da smo ubili Srbina koji je bio policajac u penziji. Mi smo tražili da se to odmah riješi, ali je Stevandić rekao da se to ne može iz određenih razloga i da će to sve leći. Ja sam se s njim sporječkao, ali me je on odveo samog u jednu sobu i rekao mi je da je najbolje da nestanemo iz Banjaluke i odemo u Knin. Ja sam mu tada dao pištolj od Šušnice, a on je rekao da će ga baciti u dvorište džamije Ferhat pašine i sve namjestiti da izgleda kao obračun bandi. Rekao nam je tada da je on (Šušnica, op.aut.) sarađivao sa muslimanima”, ispričao je Laka.

sluzbena zabiljeska todic vladimir 1

Sutradan su otišli u Knin, a uskoro su obaviješteni da ne bi bilo dobro da više dolaze u BiH.

“Nakon toga ja sam uglavnom bio na ratištu i nekoliko puta sam navraćao u Banjaluku, a kako sam saznao kolike je dimenzije poprimio taj slučaj, ja i Todić smo sami došli u Banjaluku da to riješimo, jer smo mi u stvari insistirali da se to odmah riješi”, navodi se u Službenoj zabilješci razgovora sa Lakom koju je potpisao Dragomir Jovičić, ovlašteno službeno lice.

Službena zabilješka uzeta od Vladimira Todića, 30.09.1993. g. 

Todić je u svom iskazu rekao da je u prvoj polovini aprila 1992. došao u Banjaluku gdje je sreo momke iz Crvenih beretki, koje je poznavao odranije, a među kojima je bio Nenad Stevandić, Sejmanović zvani Šubara, Danko Kajkut i drugi…

Prema njegovim riječima, oni su ga pozvali da s njima ode u hotel “Bosnu”, gdje upoznao Panteliju Damjanovića.

sluzbena zabiljeska todic vladimir 2

“Crvene beretke su odrađivale neke poslove, pa sam i ja išao po njihovom pozivu i radi radoznalosti da vidim kako to oni rade. Radilo se o pretresima određenih prostorija, gdje su postojala saznanja za rasturanje i podjelu oružja muslimanima”, ispričao je Todić.

On je još rekao da je jednog dana Pantelija Damjanović njemu i Laki “predložio jedan posao”.

“Posao se odnosio na hvatanje lica koja rasturaju oružje muslimanima i sakupljaju novac za muslimane. Sjećam se da je Panta nabrojao pet ljudi, a kada sam mu rekao da iste ne znam on je obećao da će do naveče nabaviti njihove fotografije”, ispričao je Todić.

Todić je rekao da su mu dostavljene fotografije Izeta Beganovića, Reška Beganovića, Ranka Stanivukovića zvanog Medo, Nermina Mešinovića i Adnana Pehlivanovića.

Njegov iskaz o događajima u Kajaku identičan je Lakinom.

“Vidio sam da je pištolj malo odvojen od sljepoočnice, te da su tijela razmaknuta oko 50 cm, te da taj momak u jednoj ruci drži službenu legitimaciju od Lake i gleda, a drugom i dalje drži uperen pištolj Laki u glavu. Tada sam upozorio tog momka da ću brojati do tri, te da do tada spusti pištolj i krenuo u odbrojavanje. Kada sam izbrojao do tri, taj momak je i dalje držao pištolj kolegi Laka Nevenu uperen u sljepoočnicu i ja sam sa kuka iz automatske puške otvorio vatru po tom momku. Dok je padao prema zemlji, ja sam još pucao. Mislim otprilike da sam tad ispucao oko 17 metaka. To znam po dužini rafala koji sam ispalio”, opisao je Todić kako je ubio Miodraga Šušnicu.

sluzbena zabiljeska todic vladimir 3

On je, kao i Laka, identično opisao događaje posle ubistva, navodeći da su se tokom večeri u hotelu “Bosna” našli sa Nenadom Stevandićem, koji im je, kako je istakao, rekao da su ubili pogrešnog čovjeka.

Naglasio je i da je Stevandić rekao da će iskonstruisati priču o “obračunu bandi”, a da će Šušnicin pištolj baciti u dvorište Fehadije.

“Laka mu je dao pištolj i rekao da obriše tragove s pištolja. Prethodno, prije davanja pištolja, mi smo insistirali, a naročito Laka da se prijavimo nadležnim organima, to jest da se to riješi, ali je Stevandić rekao da za to nema potrebe, te da će oni sve to srediti i da je pokojnik svakako sarađivao sa Beganovićima. Objasnio nam je da ih prati godinu dana, ali bez rezultata, što ukazuje da su ga kupili”, rekao je Todić.

On je naveo da je po povratku u Knin o svemu obavijestio svog šefa Karana i dao mu sve kopije kartona.

“Jedno izvjesno vrijeme ja o tom nisam ni razmišljao, jer su mi stvorili predstavu o tom inspektoru kao saradniku muslimana, ali kad sam čuo da je bio pravi čovjek i Srbin, ja sam ga počeo sanjati i to me stalno proganja”, rekao je Todić u svom iskazu.

Dodao je da je, u međuvremenu, od Lake dobio informaciju da im iz Banjaluke prijete likvidacijom.

“Želim da se ovo riješi i da sa sebe skinem opterećenje koje me prati”, rekao je Todić.

Izjavu je uzeo inspektor Drago Jević.

Službena zabilješka povodom informativnog razgovora sa Nenadom Stevandićem, 06.10.1993. godine

Nenad Stevandić u svom iskazu navodi da je u aprilu 1992. u Banjaluci sreo Nevena Laku i Vladimira Todića, koje je poznavao od ranije.

sluzbena zabiljeska stevandic nenad 1

Ispričao je i da su u tom periodu “Crvene beretke” bile locirane u hotelu “Bosna”, ali da Todić i Laka nisu bili u toj formaciji niti su bili pripadnici “SOS”-a, koji su, kako je rekao, obilazili punktove i kontrolisali blokadu grada.

“Lično sam bio angažovan na prevenciji mogućih sukoba u gradu i neutralisanju eventualnih neprijateljskih grupa među Hrvatima i Muslimanima. Tu su često spominjani braća Beganović, za koje sam lično znao da naoružavaju Muslimane”, rekao je Stevandić.

Prema njegovim riječima, u noći kada je ubijen Šušnica, on je bio angažovan na lokalitetu Tranzit-Pobrđe, gdje je “postojala sumnja da će stići i biti podijeljeno oružje Muslimanima”.

“Po našem povlačenju iz akcije u noćnim časovima saznao sam da se dogodilo ubistvo u kafe baru Kajak. Nisam siguran da li sam te noći ili sutradan saznao ko je navodno izvršio to ubistvo. Znam da sam u toku noći saznao da je ubijen Šušnica, kojeg sam lično poznavao i sa njim sarađivao. U kontaktu sa Todićem i Lakom sam ih obavijestio da je Šušnica policajac koji je sto posto radio za Srbe”, naveo je Stevandić, dodajući da se ne sjeća kada su i gdje Todić i Laka otišli poslije ubistva.

sluzbena zabiljeska nenad stevandic 2

U svom iskazu Stevandić navodi da se uopšte ne sjeća da su mu Todić i Laka dali Šušnicin pištolj.

“Sjećam se da je Laka imao pištolj Zastava 7,62 mm i nisam siguran da li je imao i CZ 99, kao i drugo naoružanje, to jest automatske puške”, naveo je Stevandić.

Još je kazao da je posle tog događaja vidio Nevena Laku u Banjaluci, ali da nisu pričali o Šušnicinom ubistvu.

“Bio sam upoznat da su matične jedinice Lake i Todića obaviještene o tom događaju. Lično nisam nikad bio siguran šta se stvarno dogodilo”, rekao je Stevandić.

Izjavu je uzeo inspektor Drago Jević.

Službena zabilješka o saslušanju Pantelije Damjanovića, sastavljena 01.10.1993. godine

“Što se tiče konkretnog slučaja, ja ne znam baš mnogo, ali mogu da kažem da je ono što ja znam to da sam kao domaćin u hotelu Bosna tamo bio stalno prisutan i tako sam bio upoznat i sa formiranjem formacije Crvene beretke”, rekao je Damjanović u svom iskazu.
sluzbena zabiljeska pantelija damjanovic

On je naveo da su “Crvene beretke” imale zadatak “da se čiste pojedini muslimani koji su se bavili naoružavanjem i sličnim radnjama te su smatrani neprijateljem”.

Naveo je da mu je poručnik Ratić dao slike nekih lica koja su bila interesantna s tog aspekta, a da je on te slike predao “ovim momcima koji su prihvatili da izvrše čak i likvidaciju pojedinih lica”.

“Dakle, ja sam im samo dao slike, ali nikakve zadatke nisam izdavao nikome niti sam zato bio kompetentan, ali sam sigurno bio prisutan kada su oni dobijali zadatke. To veče kad se desilo ubistvo, koliko se sjećam, jedan od tih momaka je navratio u hotel, ali ja se ne sjećam da sam sa njim išta razgovarao”, rekao je Damjanović.

On tvrdi da je tek nakon sedam dana saznao da su oni ubili Šušnicu.

“Ne sjećam se od koga sam to saznao, ali znam da je neko od momaka u hotelu rekao – eto ubiše pogrešnog čovjeka, te sam ja tako i saznao”, naveo je Damjanović, dodajući da više nije vidio Laku i Todića.

izvjestaj javnom tuzilastvu 1

Službenu zabilješku napravio je inspektor Dragomir Jovičić.

Krivična prijava za ubistvo

CSB Banjaluka 30.09.1993. godine odredio je pritvor Vladimiru Todiću i Nevenu Laki zbog postojanja osnova sumnje da su 10.04.1992. godine ispred kafe bara “Kajak” ubili, pucnjem iz automatske i pištolja, Miodraga Šušnicu.

Dva dana poslije, 02.10.1993. CSB Banjaluka podnio je Izvještaj o otkrivanju izvršioca krivičnog djela ubistva Miodraga Šušnice. Izvještaj je podnesen protiv Vladimira Todića, Nevena Lake i Mirka Pajdića.

izjestaj javnom tuzilastvu 2

“Iz prikupljenih podataka i obavještenja postoje osnovi sumnje da su prijavljeni dana 10.04.1992. godine, oko 20 sati u Banjaluci, ispred kafe bara Kajak, pucnjem iz automatske puške i pištolja, lišili života Šušnicu Miodraga, čime su počinili krivično djelo ubistva.

Izvještaj je potpisao načelnik CSB Stojan Župljanin

Obustavljanje istrage

Jagoda Šušnica, supruga Miodraga Šušnice, 18.01.1996. godine dobila je dopis od istražnog sudije Slobodana Milašinovića da je obustavljena istraga protiv Vladimira Todića, Nevena Lake i Mirka Pajdića, koji su bili osumnjičeni za ubistvo njenog supruga.

U dopisu se navodi da je istraga obustavljena 01.12.1995. godine, jer je Javni tužilac odustao od krivičnog gonjenja.

Dalji događaji

Istraga o ubistvu Miodraga Šušnice pokrenuta je ponovo 2004. godine, kada je saslušana njegova supruga Jagoda.

Nju je saslušao Vlado Jovanić, inspektor, ali sve je ostalo na tom.

dopis o obustavljanju istrage

Jagoda Šušnica je tada izjavila da joj je Nebojša Pantić, koji je bio Javni tužilac, u neformalnom razgovoru rekao “da su bile privedene ubice mog supruga i da je bio pokrenut istražni postupak i da je istražni sudija Maca Kapisoda vodila istražni postupak. Zatim je rekao da on kao Javni tužilac smatra da nema dovoljnio dokaza za pokretanje krivičnog postupka”.

“Nije mi poznato zašto je uopšte pominjao sve te stvari, jer ga ja o tome nisam ništa pitala. Mnogo poslije razgovora sa Pantićem od strane Tužilaštva na našu adresu stigla je koverta sa jednim papirom na kojem je pisalo da je postupak protiv tih lica obustavljen zbog nedostatka dokaza”, navela je Šušnica u iskazu datom 2004. godine.

Advokat Živko Bojić, zastupnik porodice Šušnica, podnio je u aprilu 2013. godine Republičkom tužilaštvu RS pritužbu na rad Okružnog tužilaštva Banjaluka kako bi se postupak nastavio i ubice konačno bile privedene pravdi.

prituzba porodice na rad tuzilastva

“Od početka je postupak opstruisan, u čemu su učestvovali mnogi od dijela rukovodilaca u CJB Banjaluka do jednog broja uticajnih ljudi u Banjaluci, da bi se završilo sa opstrukcijom nekih zaposlenika u Tužilaštvu. Naknadnim saznanjima došli smo do informacija da u pomenutom KU 87/92 imaju otisci prsta koji su izvršioci ostavili na licu mjesta, a koji su uviđajem pronađeni, kao i svjedočenja očevidaca, a čak i priznanje izvršilaca koji su upućivali na motiv i organizatore”, naveo je Bojić.

Mahmut Švraka, Glavni republički tužilac, obavijestio je porodicu Šušnica da je povodom njihovih pritužbi na zakonitost rada Okružnog tužilaštva Banjaluka u krivičnom predmetu ubistva Miodraga Šušnice “preduzeo mjere i radnje radi obezbjeđenja efikasnosti i zakonitosti postupka u označenom predmetu u okviru svojih ovlašćenja, slijedom čega će Okružno tužilaštvo u Banjaluci o ishodu postupka obavijestiti podnosioca”.

Potpisnik ovih redova je 22.09.2015. godine uputio dopis Okružnom tužilaštvu u Banjaluci sa sledećim pitanjem:

Molim da mi odgovorite da li Okružno tužilaštvo Banja Luka vodi istragu o ubistvu Miodraga Šušnice. Šušnica, koji je bio inspektor MUP RS, ubijen je 10. aprila 1992. godine, pred kafe barom „Kajak“ u Banjaluci. Odgovorite mi u kojoj je fazi ta istraga i da li očekujete skoro hapšenje ubica i naručilaca tog ubistva?

odgovor republickog glavnog tuzioca

“U vezi sa pitanjem obavještavamo Vas, da je Osnovno javno tužilaštvo Banja Luka dana 06.10.1993.godine, stavilo zahtjev za sprovođenju istrage  istražnom sudiji Osnovnog suda u Banja Luci, protiv tri lica sa inicijalima T.V.,L.N. i P.M., zbog krivičnog djela ubistvo iz člana 36 stav 1 KZRS–Poseban dio, počinjeno na štetu Miodraga Šušnice.

Istraga je vođena do 1995. godine, kada je Osnovni javni tužilac u Banja Luci  odustao od krivičnog gonjenja.

Istražni sudija Osnovnog suda u Banja Luci dana 01.12.1995.godine,  donio  je rješenje o obustavi istrage protiv tri lica.

Obavjest o obustavi istrage dostavljena je supruzi oštećenog Miodraga Šušnice, Jagodi Šušnica koja je obavijest primila dana 26.01.1996. godine. Supruga oštećenog imala je zakonsku mogućnost da u roku od 8 (osam) dana preuzme, nastavi krivično gonjenje ali ona to nije učinila”, odgovorio mi je Želimir Lepir, glavni okružni tužilac.

Ostale izjave svjedoka

sluzbena zabiljeska  tamburic milenko 1

sluzbena zabiljeska tamburic milenko 2

sluzbena zabiljeska sejmanovic radomir

sluzbena zabiljeska smajic samir

sluzbena zabiljeska veric drazen

Porodica odbila da se ime Miodraga Šušnice upiše na spomen ploču poginulim pripadnicima CJB Banjaluka

dopis porodice MUP 1

dopis porodice MUP 2











27.03.2017.

PROLjEĆE U HRVATSKOJ

Proljeće u Hrvatskoj


Marin Jurjević

Autor
27.3.2017. 



Proljeće u Hrvatskoj
Foto: Flickr

,,,,,,,,,,,,,,,,,,

I  zaista, nema nikakve sumnje, proljeće je stiglo u Hrvatsku. Kad će više to ljeto?!

“Proljetna saborska škola”

Proljeće je stiglo i u Hrvatski Sabor.  Navijestio ga je notorni Stevo, alias Stiv, Culej, jedinstveni  primjerak neumornog “croatobrana”. On je na treći dan novopridošlog  godišnjeg doba usred Sabora  spomenuo jednu ljetnu školu: “Korčulansku ljetnu školu” (kako je on rekao: “seminar”) gdje su se, valjda, “sumnjiva domaća lica” već tada (šezdesetih godina prošlog stoljeća) nalazila s predstavnicima SANU (Srpska Akademija Nauka i Umetnosti) i “nešto kuvali” protiv  interesa Lijepe Naše. I tako se ovaj unikatni “Hrvatice i Hrvati” narodni zastupnik direktno svojom glavom zaletio u samo središte suvremene filozofske  misli.

stevo-culej

Foto: Goran Ferbežar/PIXSELL

Da podsjetimo: “Korčulansku ljetnu školu” (uobičajeno zvanu “filozofskom”) osnivaju Rudi Supek i Milan Kangrga (izvorno Supekova ideja rođena početkom šeztedesetih godina u Lumbardi na Korčuli ). Već na “generalnu probu”  ove škole, koja se održala 1963. godine  u Dubrovniku dolaze Erich  Fromm, Henri Lefebre i Lucien Goldmann. Ona službeno djeluje od 1964-1974. godine kada je zabranjena.  Predstavljala je možda najzanimljivije mjesto okupljanja slobodne, kreativne filozofske, socološke, društvene misli dvadesetog stoljeća na svijetu. Osim najrelevantnijih filozofa, sociologa i predstavnika  tadašnje humanističke misli sa prostora bivše Jugoslavije tamo se okuplja i svjetska elita te misli. Da se podsjetimo Stevu Culeja  tko je sve dolazio i sudjelovao u radu “Ljetne korčulanske škole” – ali iz Svijeta:

ARGENTINA: Jose Sazbon, AUSTRIJA: Eric Heintel, Hans Kochler, Franz Merek, Gunther Nenning, Kurt Rotschild, ČEHOSLOVAČKA: Juraj Bober, Vindrich Fibich, Karel Kosik, Julius Strinka, ČILE: Raul Carlo, BELGIJA: George Goriely, Pierre Joye, Ernest Mendel, FRANCUSKA: Kostas Axelos, Pierre Broue, Daniel Guerin, Lucien Goldmann, Serge Jonas, Henri Lefebre, Annie Kriegel, Serge Mallet, Francis Pithon, Pierre Neville, Jean M. Palmier, Jean Pronteau, Maximen Rubel, ISLAND: Johan P. Arnason, IZRAEL: Shlomo Avineri, ITALIJA: Ernesto Baroni, Lelio Basso, Umberto Cerroni, Lucio Lombardo Radice, Enzo Paci, Dario Rei, Ricardo Quarello, Giuseppe Semerari, Mario Spinella, JAPAN: Shingo Shibata, KEKSIKO: Erich Fromm, NIZOZEMSKA: W. Van Doren, MAĐARSKA: Zador Tordai,  Agnes Heller, Gyergy Markus, Vilmos Sos, Ivan Varga,  NORVEŠKA: Tore Nordestam, Gunnar Skirbeck, H. Skjorvheim, POLJSKA: Leszek Kolakowski, Jan Szewczyk, Stefan Moravski, RUMUNJSKA: Nicolae Bellu, Pavel Apostol. Octavian Chetan, Dragan Stojanovici,  ŠVEDSKA: Pierre Schori, ŠVICARSKA: Arnold Kunzli, SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE: Normman Birnbaum , Wiliam McBride, Domald Borchert, Paul Brocketman, Pete Clecak Robert S. Cohen, Harold Cruse, Fritjof Bergman, Bogdan Denić, Valentin Dusek, A, Moriss Eames, Abraham Edel, George Ficher, Victor Gourevitch, Samuel Gluck, Arnold Kaufman, John Lach, A.W.Levi, Heinz Lubasz, Michael Maccoby, Herbert Marcuse, Norman Meier, Steven Marcus, William Nietmann, Howar L. Parsons, Paul Piccone, Joachim Schumacher, John Sommerville, Robert Tucker, Max Waroffsky, Philip Wiener, Kurt Wolff, VATIKAN: pater Gustav Wetter, VELIKA BRITANIJA: Vic. G. Allen, Sheila Allen, John Berke, Thomas Bottomore, John Lewis, Alfred Sohn-Rettel, VENEZUELA: T.R.Nunez Tenorio, ZAPADNA NJEMAČKA: Hans.Dieter Bahr, Rudolf Berlinguer, Walter Biemel, Ernst Bloch, Heinz Brandt, Iring Fetscher, Helmut Flechtheim, Horst Gizycki, Ernesto Grassu, Jurgen Habermas, Hans Heinz Holz, Werner Hoffmann, Dieter Jahnig, Gers Kalow, Gerd Klaus Kaltenbrunner, Michael Landman n, Wolfgang Leonhard, Hermann Lubbe, Werner Marx, Kurt Roloff , Karl-Heinz Volkmann-Schluck, Hermann Weber, Gerd Eolandt, ISTOČNA  NJEMAČKA (DDR): Erich Hann, Wilhelm Eichhorm.

Sva ova imena saborniku Culeju malo ili ništa ne znače. Uostalom, čovjek je možda mislio da je to bila samo neka domaća  “jugokužina”. Vjerojatno nikada niti za jednoga od njih nije niti čuo. Ali koga briga za to? Pa taj umnik ne zna niti što piše u Ustavu Republike Hrvatske i javno se, usred Sabora, buni što tu neki sumnjivi zastupnici  palamude da Hrvatska vuče svoju državnost još   tamo od one “bivše Hrvatske”. Kakav ZAVNOH, kakav antifašizam, kakve trice i kučine? Hrvatsku je on stvorio….ima nešto više od dvadesetak godina, i kraj priče! A ovi što su se prije toliko godina motali po Korčuli, sve su to……”zavnohaši” pa ma odakle bili.  A proljeće stiglo!

“Antikomunistički barbarus”

I predsjednik HHO (Hrvatski Helsinški Odbor) Ivan Zvonimir Čičak  u “Novom Listu”, jedan dan prije početka proljeća, sumnja da antifašizam uopće postoji. To je, bit će, Staljinova i ničija duga, izmišljotina.  A prava opasnost su “neokomunisti”…ni to nije upitno! Podučava nas kako je “Obersnel frontman neokomunista” u Hrvata danas.  Kaže zapanjeno: “Samo mu je falila toljaga kad smo se sreli…”E ti neokomunistički “toljagaši”, poput riječkog gradonačelnika, prava su opasnost po sve nas. Na predsavljanju knjige svog bivšeg profesora Zvonimira Makocija Čičak je izjavio kako su “idioti poput Picassa i Nerude  glorificirali komunizam”. U “Novom Listu” pojašnjava  da je u istom kontekstu spomenuo i Thomasa Manna 8”da se ne zaboravi” pa dodaje da je i Krleža “na neki način” bio idiot. Stiglo proljeće u Hrvatsku! Culeja bi prošli žmarci od gušta da čuje ove Čičkove riječi..”To Ivane! To! Svaka ti piva!”

Pa čemu se onda čuditi “culejovštini”. I sam biskup Košić uostalom konstatira kako je “Čičak sve bolji” i javno kuka zašto njega i profesora Jurkovića  premijer Plenković nije stavio u onaj svoj Odbor, Komisiju…što li, za “zvizdu petokraku” i “ustaško U”. Tamo bi oni vrijedili  ko suho zlato!

PXL_081215_12366530-656x467

Foto: MARKO LUKUNIC/PIXSELL/

Ajde, ne budimo lijeni, pa nabrojimo još neke “idiote” (“komunjare”)  iz svijeta umjetnosti:

Diego Rivera, Frida Khalo, Alfaro Siqueiros, Clemente Orozco, Vladimir Tatlin, Vladimir Majakovski, Sergei Eisenstein, Vsevold Pudovkin, Makism Gorki, Ilja Erenburg, El Lisitzky, Sergej Prokofjev, George Grosz, Bertold Brecht, Joris Ivens, Paul Eluard, Louis Aragon, Jean-Paul Sartre, Simone de Beauvoir, Marguerita Duras, Doris Lessing, Italo Calvino, Ceasere Pavese, Dario Fo, Bernardo Bertoluchi, Pier Paolo Pasollini, Marco Bellocchio, John Reed, Dalton Trumbo, Woody Guthrie, Pete Seeger, Luis Bunuel, Juan Antonio Barden, Rafael Alberti, Miguel Hernandez, Gabriel Celay, Blas de Otero, Jose Gergamin, Manuel Vasquez Montalban, Luis Bagaria, Joseph Renau, Antonio gades, Francisco Rabal, Juan Diego, Jose Saramango, Vincente Huidobro, Nicanor Parra, Violeta Parra, Victor Jarra, Niclas Guillen, Silvio Rodriguez, Alicia Alonso, Omara Portuondo, Chucho Valdes, Osvaldo Pugliese, Ernesto Sabato, Mercedes Sosa, Atahualpa Yupanqui, Oscar Neimeyer, Alberto Cavalcanti, Cesar Vallejo, Vincente Huidobro, Pablo de Rocka, Francisco Coloane, Jose Baimes, Charles Chaplin, Arthur Miller,  Srieg Larsson, Ray Bradbury, Helen Keller, Orson Welles, Dolores del Rio, Edward Dmytrik, John Huston, William Wyler, Humphrey Bogartt, Lauren Bacall, Gregory Peck, Katharine Hepburn,  Gene Kelly  i “pitaj dragog Boga” tko sve još tu ne bi bio, kada bi mogli pitati  pokojnog Josepha McCarthy-ja  za mišljenje,  koji je čak “na crnu antikomunističku  listu” stavio i jedan kompletan “komunistički crtić”  (The Smurfs – Pierrea Culliforda).

Evo, ovo je samo dio liste  “hrpe idiota”  i to samo iz svijeta umjetnosti. Domaće nismo ni spominjali. Njih svi znaju! Možda bi tu trebalo stavit čak i Ludwiga Van Bethovena jer je i on, komponirao  1083. godine  svoju slavnu 3. Smfoniju  kou je bio posvetio Francuskoj revoluciji odnosno Napoleonu u vremenu dok je on bio samo Prvi Konzul. Nazvao je “Bonaparte”, ali kada se on proglasio Carem bijesno je potrgao njenu prvu stranicu smatrajući da  je s tim potezom pokazao kako “misli da je iznad svih ljudi” i de je “postao tiraninom”.  Kasnije  je ona nazvana Eroica i pod tim je imenom i dan danas poznata. Hm…znači Bethoven je bio nekakav anticarista, bio je revolucionar a sve to jako zaudara na “komunistički idiotizam”, pa je u najmanju ruku i on sumnjiv.  Nema veze,  sto posto sam siguran da je u Hrvatsku stiglo proljeće!

Medicna “ancilla theologiae”

Milan Kujundžić, hrvatski minister zdravstva je par dana nakon početka proljeća na tribini u jednom dominikanskom samostanu u Zagrebu izjavio “kako jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika”.

milan_kujundzic

Foto: www.hrvati.ch

Sada na dugo i široko objašnjava “što je mislio kada je rekao” ali je rekao što je rekao…U to nema nikave  sumnje.  I preživio je. Ni u to nema nikakve sumnje. Ostala su samo neka pitanja poput onog najzagonetnijeg: Kako proljeće utjeće na Hrvate? Evo sad mene punica pita: “A kako ću se ja sad ličit, zete moj, kad nikad nisan bila  virnica? Di ću ja sad pod stare dane u Crikvu?” Pa opet: “A di se bidni likari sad ličidu? Je li i oni gredu u Crikvu na operacjune?” I tako sve do u beskraj. Uzalud joj ja pokušavam objasniti  ministrove mudre riječi – ali sve uzalud jer je on nju skroz naskroz smanta svojim riječima. I ne samo nju. Dvije trećine Hrvatske se hvata za glavu pa i sami popi. Navalili ljudi u crkve po recepte, na preglede! A možda i naš minister, kao  ono Antun Tun, povjeruje na kraju u svoje riječi pa, recimo,  kad ga zaboli zub ode u popa a ne u stomatologa. Tko zna? “A di ćedu sada žene poć rađat?”, pita opet moja neumorna punica a ja joj samo kažem: “Ma oli je to uopće važno, proliće je…Važno je da se dica rađaju a ne di se rađaju! Jel tako?”. “A je, je…stiglo je proliće”, odgovara moja jadna punica a u sebi sigurno  misli: “Jo, kojega san tukca ja dobila za zeta!”

“Nima Splita do Splita”

U Splitu smo dobili sto kandidata za gradonačelnika. Biti će to “proljetni gradonačelnk” jer se bira u petom mjesecu. Među njima je i “Mostov” kandidat Robert Pauletić. On je tri dana nakon početka proljeća objasnio što je njegova “misija”. Čovjek je lijepo rekao: “Moja je misija da svaki Splićanin ima osigurano parkirno mjesto.” Uf, odmah mi je pao kamen sa srca. Sav sam se bio naježio od straha kod pomisli što bi sve mogla biti “misija” ovog kandidata, inače, poznatog  “kvizomana”. Sjetio sam se kako je baš on početkom devedesetih godina “djelovao” u najopskurnijoj tiskovini koja se ikad pojavila u Hrvatskoj. To je bio splistki “ST” (“Splitski Tjednik”) Marinka Božića, nekadašnjeg “partizanskog kroničara” i “antifašističkog autora” koji je, za vrijeme “Juge”,  neumorno  lizao pragove ondašnjeg splitskog SUBNOR-a. To je bio “tjednik potjernica” koji je, između ostalog,  objavljivao izmišljene događaje, intervjue, ali i prave  adrese, telefonske brojeve i “sve što đaku treba” o “udbašima”, “komunjarama”, “jugosalvenčinama”, “domaćim četnicima”, “snajperistima”  itd. Rezultat su bili  eksplozivne naprave bačene na stanove, samoubojstva nevinih, proganjanih  ljudi itd. Naš kandidat za splitskog gradonačelnika surađivao je u tom opskurnom  glasilu kada je za to “trebalo imat želudac”.  “Most” ga je negdje iskopao i postavio čak za zamjenika ministra turizma u svojoj vladi  u veljači 2016. godine  iako je 2008. godine  pisao kako je  napustio jedan hotel na Pagu “već sutra ujutro umisto u sridu kako sam planirao “ jer su u hotelu boravili i gosti iz Srbije. Kasnije je objašnjavao da je to bila “satira”, Jedan moj prijatelj je tada komentirao: “Bit će prije to bila satara a ne satira!”

robertpauletic-1000x600

Foto: via robertpauletic.com

Još ranije, 2005., godine, na svom facebooku je napisao kako je ugledao Japance “danas…ispod Svetog Duje”. Užasnuto je  konstatirao  kako  “u Splitu sve vrvi od Japanaca”. Zamislite samo,  jedna Japanka koju je Pauletić vido nosila je masku na licu pa je naš kandidat za gradonačelnika prestravljen napisao: “…valjda misli da smo mi svi bolesni od gube…Ajde jebi mater japansku! Kako je pisalo na onom grafitu: Japanci, mrš nazad u Kinu”.  To je kasnije proglasio “vicem”. Navikao se čovjek šalit još od vremena “ST”-a. E nije tu kraj našem kandidatu. Kada je SDP pobjedio u Splitu na izborima 2013. godine  naš je “čovik od svita” ili  “svjetski putnik”, kako on rado voli tepat samom sebi, izjavio da je zbog toga “prestao biti građanin Splita, a postao Šibenčanin”. Ali izgleda da ga pametni  Šibenčani nisu htjeli primit u svoj grad pa je još uvijek tu među nama u Splitu i što više, smatra kako je jako  ozbiljan kandidat da postane njegov  “proljetni gradonačelnik”. Eto je i u Split stiglo proljeće.

“Živčani zid”

To da je Ivan Pernar dobrodošla pojava  u političkom životu Hrvatske nema uopće nikakve sumnje, pa ma što tko mislio o njemu. On je svojim nekonvencionalnim ponašanjem i izjavama svih vrsta i o ama baš svemu  barem uzburkao, uznemirio  ustaljenu  hrvatsku političku močvaru i vidi se kako čovjek jednostavno uživa u ekscesu kao političkoj metodi.

61274152-ivan-pernar

Foto: Borna Filic/PIXSELL

Ali varaju se oni koji misle da to ima ikakve veze s anarhizmom. Takvim etiketiranjem Pernara and co. oni koji tako govore samo pokazuju da ni sami ne znaju što je to anarhizam – pošto  je anarhizam  ozbilja politička teorija i praksa duge tradicije i značaja  koja na nikakav način nije istoznačna s onim što rade Pernar i “Živi zid”.  Ali, nema nikakve sumnje da je proljeće stiglo i u njihove redove. Tako je Pernar svojom “proljetnom izjavom”, na jednoj tribini u Rijeci, kako bi u Hrvatskoj trebalo ukinuti izborno pravo svim osobama starijim od 65. godina, jer oni, što bi se narodski reklo, u tim godinama više ne znaju “kuda udaraju” nadmašilo sve, pa i one  najhalucinogenije prostore hrvatske političke zbilje. I  zaista, nema nikakve sumnje, proljeće je stiglo u Hrvatsku.

Kad će više to ljeto?!








27.03.2017.

ARAPSKI INVESTITORI NE ODUSTAJU OD PROJEKATA U BiH

Arapski investitori ne odustaju od projekata u BiH



Samid Sinanović: Predrasude o investitorima iz zaljevskih zemalja u većini slučajeva bazirane su na neistinama

Samid Sinanović: Predrasude o investitorima iz zaljevskih zemalja u većini slučajeva bazirane su na neistinama

//////////////////////

Iako su pojedini mediji pisali da velike grupacije investitora iz zemalja Zaljeva odustaju od milionskih projekata u BiH, čelni ljudi navode kako se radi o nagađanjima koja nemaju utemeljenja. Iz Burjoj Ozone grupacije koja planira investirati 2,2 milijarde eura u projekat gradnje naselja podno olimpijske planine Igman, u sarajevskoj općini Trnovo, ovim povodom oglasiće se uskoro, potvrđeno je za RSE.

S druge strane, projekat luksuznog naselja Poljine Hills u Sarajevu uveliko nastavlja s gradnjom vila čija će ukupna vrijednost iznositi 70 miliona eura, kaže za RSE Samid Sinanović, direktor SHAD Investa, člana Al -Shidi grupacije. ​

RSE: Da li se odustalo od gradnje projekta Poljine Hills?

Sinanović: Od projekta Poljine Hills se, itekako, ne odustaje. Projekt ide svojim tokom. Laička posjeta gradilištu pokazuje jedan živ tempo realizacije projekta, a treba imati u vidu da mi tek sada ulazimo u građevinsku sezonu. Pogotovo će u narednom periodu sama dešavanja na gradilištu mnogo više govoriti od bilo kojeg intervjua. Dakle, podcrtavamo: projekt ide svojim tokom, ne odustaje se od njega, niti se radi neka redefinicija projekta u bilo kojem smislu.

Gradnja naselja Poljine Hills

Gradnja naselja Poljine Hills

RSE: Koliko je zapravo vrijedan taj projekat i kada se očekuje njegov završetak?

Sinanović: Projekt je podijeljen u više faza. Jedna faza, koju mi interno nazivamo prvom fazom, sastoji se od 211 urbanih vila sa pratećim sadržajima, kao što su bazeni, velnesi, fitnesi, restorani i čitav niz servisnih sadržaja koji treba da omoguće lagodan, normalan i život po nekakvim mjerilima savremenog trenda življenja stanovnicima projekta. Vrijednost tog dijela je oko 70 miliona eura. Drugi dio projekta, druga faza, sastoji se od deset stambenih zgrada, dakle kolektivno stanovanje, sa 256 stambenih jedinica, od dvosobnih stanova do penthausa sa privatnim bazenima. Vrijednost tog dijela projekta je oko 60 miliona eura, a također je opremljen pratećim servisnim sadržajima.

Ovakva podjela projekta povlači za sobom i podjelu u rokovima, tako da bi prvi dio, faza A, projekt individualnog stanovanja, trebao biti pušten u funkciju krajnjem korisniku krajem ove godine, dok je useljavanje budućih vlasnika u stanove kolektivnog stanovanja u zgradama, planirano krajem 2018. godine. Tako je najavljeno i držimo se tih rokova.

Što se tiče projekta Poljine Hills, dodatno treba naglasiti da, za razliku od nekih projekata s kojima se često stavljamo u komparaciju, projekt Poljine Hills je prvenstveno namijenjen tržištu – mislimo i na domaće kupce i na povratnike u Bosnu i Hercegovinu, naše uspješne poslovne ljude koji imaju namjeru da se vrate i daju doprinos našoj ekonomiji pokretanjem i posla i mijenjanjem adrese stanovanja, a naravno i stranim kupcima koji imaju namjeru kupovati nekretnine u Bosni i Hercegovini. Dakle, nismo jedan od onih projekata koji je isključivo namijenjen ovom ili onom tržištu. S te strane ubijeđeni smo da projekt Poljine Hils nema konkurenciju na našem tržištu, kao projekt koji je koncipiran po principu compounda, ograničenog pristupa, vrlo visokog nivoa sigurnosti i privatnosti.

Budući izgled naselja Poljine Hills

Budući izgled naselja Poljine Hills

RSE: Kada je riječ o investiranju imate li namjeru nastaviti i kakva su vaša saznanja o odustajanju stranih investitora od velikih projekata u BiH?

Sinanović: Ja mogu govoriti o grupaciji Al-Shidi. Predstavljam kompaniju Shad invest koja je dio te grupacije, tako da se o drugim projektima i investicijama ne bih usudio govoriti da ne bih bio pogrešno shvaćen. Što se naše grupacije tiče, poznato je da se ovih dana približava šesti rođendan funkcionisanja u punom kapacitetu hotela Bristol, koji je jedna od akvizicija naše grupacije i prvi brendirani posljeratni hotel na našem tržištu, zatim Sarajevo City Centar (SCC), koji je prethodnog vikenda proslavio treći rođendan. U završnim fazama smo kada je u pitanju poslovna kula SCC-a, a uskoro će javnost bit informisana i o novom brendu hotelskih lanaca kojeg ćemo uvesti u projekt hotela SCC. Tu je i projekat Poljine Hills, a naša grupacija ima i mnogo interesantnijih projekata koji će našem tržištu biti jako zanimljivi.

RSE: Koliko je teško investirati u BiH, pogotovo ljudima iz zemalja Zaljeva, s obzirom na predrasude koje ih prate?

Sinanović: Jako je teško i prepuno izazova općenito u bilo kom smislu invetsiranja bilo da se radi o kapitalu koji nema porijeklo u BiH ili je domaći kapital. Opet važi činjenica da je zakonska regulativa i procesi vezani za prostorno plansku dokumentaciju, izdavanje dozvola, otvaranje firmi i sve što čini proces investiranja jako izazovan i nalazi se na niskom stepenu razvoja, čak i u usporedbi sa susjednim zemljama. Kada dodamo i predrasude o investitorima iz zaljevskih zemalja, predrasude koje su u većini slučajeva bazirane na neistinama i površnom tumačenju stvari, naravno da je teško i izazovi su veći i teže ih je prevazići.











27.03.2017.

VIKTOR IVANČIĆ: REGIONALNE PORETKE NE VRIJEDI "ŠMINKATI" , TREBA IH POTPUNO DOVESTI U PITANjE

Viktor Ivančić : Regionalne poretke ne vrijedi “šminkati”, treba ih potpuno dovesti u pitanje

Mart 27. 2017.

Da li je ispravna teza da je prosječan čovjek s ovih prostora desnih političkih shvatanja, ako gledamo rat, ovo što je došlo poslije, a i današnju kompoziciju vlasti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, ili ga jednostavno pokušavaju usmjeriti desno?

Ja nisam neko ko bi previše isključio narode iz cijelih priča, međutim, ne treba bježati od odgovornosti tzv. ljevice. Ako govorimo o tim lijevim političkim elitama, na gotovo svim nivoima oni su sabotirali nekadašnje lijeve ideale. Prihvatili su neoliberalni koncept kao ekonomsku priču, prihvatili su nacionalizam kao društvenu priču, s tim da je službena ljevica imala iluziju, bar u Hrvatskoj, a tako je slično vjerujem i u drugim zemljama, da može ljudima ponuditi neku soft građansku verziju nacionalizma. Nikad nije išla na to da destruira sam temelj nacionalizma, da se tako konfrontira s njim te patriotsku matricu izbaci iz igre. Za to prije svega mislim da je odgovornost tzv. ljevice ogromna, jer je ona cijelu priču odvela udesno. Mi danas, bar u Hrvatskoj, nemamo lijevu alternativu, ne mogu SDP u Hrvatskoj smatrati ljevicom.

Izvlačiti kasnije tezu da su ljudi na ovim prostorima predestinirani desno, mislim da bi bilo malo nategnuto, jer se još sjećam kad je umro Tito da su sa zagrebačkog željezničkog kolodvora odlazile stotine hiljada ljudi da ga isprate. Danas bi vjerovatno ti isti stajali na nekom desničarskom mitingu. Rekao bih da je društveni konformizam temeljna linija svjetine, ali su neke političke opcije naprosto izbačene iz igre. S jedne strane su ozloglašene, a s druge strane su oni koji su trebali da brane te ideale počinili neku vrstu izdaje.

Lijeva alternativa kao institucionalna snaga u hrvatskom parlamentu uopće ne postoji, postoje samo enklave otpora na civilnoj sceni, koje su marginalizirane i ozloglašene. Danas je atmosfera takva da ako dođete u crnoj uniformi s ustaškom zastavom i urlate fašističke parole na sred Trga Bana Jelačića u Zagrebu, neće vam se vjerovatno desiti ništa, osim što će se okupiti grupa istomišljenika oko vas da vam aplaudira. Međutim, ako dođete s petokrakom i vičete u slavu socijalizma ili druga Tita, neko će vas pretući. Tako je taj element straha u političkom životu veoma prisutan.

Često govorite o odnosu Hrvatske prema antifašizmu, ovdje u Mostaru imate vrijedan spomenik Partizansko groblje koje se svako malo iznova narušava. Jedni kažu da je to kako bi se podgrijavla klima latentnog sukoba, drugi kažu da je to ideološka matrica odnosa prema onom što je bilo nekad. Koji je vaš komentar?

Iz iskustva Hrvatske, koju bolje poznam, mogu reći da mi se ozloglašavanje Jugoslavije i jugoslavenstva ili komunizma u posljednje vrijeme čini utoliko snažnije što ovog manje ima. Iznova je u Hrvatskoj aktuelna borba protiv komunista, a prema posljednjem popisu stanovništva Jugoslavena je bilo deklarirano nešto više od 300. To je borba protiv utvara koja je zapravo fašizacija društva. Ima mjesto kod Rastka Močnika kad kaže da je retroaktivna mistifikacija komunizma utiranje puta fašizmu. Kod nas se obavlja trenutno dosta agresivna fašizacija hrvatskog društva u svim elementima.

Kad je tako onda morate imati nekog ideološkog neprijatelja, ideološko strašilo koje će makar biti fantom. Zbog toga je povodom ploče “Za dom spremni” u Jasenovcu aktuelna vlast, umjesto da skine pomenutu ploču, formirala komisiju koja će donijeti konačan pravorijek o prošlosti dva totalitarna režima. Time ne samo da izjednačavaju jedne i druge, već preferiraju crne u odnosu na crvene. Epilog treba biti ne samo da ta ploča ostane, već da se tim povodom donese neka zabrana upotrebe petokrake ili nekih drugih socijalističkih simbola.

Zašto elitama u BiH trebaju veze s NDH pa nam svako malo izroni neki pisac ili diplomata iz tog perioda, ili što su i kod nas škole i slične institucije izgubile imena koja su imala u periodu prije posljednjeg rata?

Radi se o nacionalizmu. Vladajući sistemi danas u ovim zemljama temelje se na nacionalizmu, on je na vlasti već 25 godina, on je postao neka vrsta načina života. Naravno da se onda neka jugoslavenska ideja, ako hoćete reći i ta prokazana ideja “Bratstva i jedinstva” mora zatrijeti, izbrisati sve šta je protivno ovom današnjem. Razumijem ja napore te današnje desnice, Jugoslavija je uz sav svoj demokratski deficit bila skoro u svakom pogledu superiorna zemljama koje su nastale njenim raspadom.

Naprosto se iz perspektive desničara prema njoj mora uspostaviti crno-bijeli film, a ona mora biti totalno crna. Čemu inače ta priča o suverenitetu, identitetu i slično, realno rečeno Hrvatska ja danas u formalnom pogledu manje suverena, nego je bila kao dio SFRJ. Ispada da je cijela ta priča u ime koje je proliveno ko zna koliko hektolitara krvi bila bitka ni za šta, bitka za poraz.

Države su prezadužene, ideološki idu prema desno, stalno se potenciraju nacionalna suprotstavljanja, da bi se nakon nekoliko mjeseci nekim samitom lidera sve to prividno smirilo pa onda sve u krug. Kako vidite razvoj situacije u regiji?

Njihova temeljna intencija je da reproduciraju ratno stanje u mirnodopskim uslovima. Vodeći političari ovih zemalja uglavnom se ponašaju kao neka vrsta kastriranih ratnika, njima treba jedan trajno žareći rat kao područje političkog djelovanja. Oni su kastrirane vojskovođe jer jedino na taj način mogu mobilizirati masu i zadržati vlast. S druge strane se ne pojavljuje alternativa koja neće nuditi prihvatljiviju varijantu toga istog, neko ko neće biti bolje odjeveni Vučić ili nekakav retorički ufinjeniji Karamarko, neko ko će potpuno razoriti tu matricu. Dok se neko takav ne pojavi, ovo će nažalost sve ostati kao što je danas.

Nažalost ili se ne pojavljuju takvi pokreti ili su potpuno marginalni, pokreti koji bi potpuno raskrstili s nacionalizmom ili bar s patriotizmom. Polazi se od toga da je ta državna emocija nešto pozitivno, napravimo nešto za svoju zemlju. Zašto se ne kaže da je ta državna emocija jedna ideološka splačina koja ne vodi ničemu dobrom!? Zbog čega bismo voljeli svoje zemlje, pogotovo kad se one uživaju na nekoj pseudo-religijskoj matrici?! U Hrvatskoj postoji cijeli niz kultova koje ne možete dovoditi u pitanje, ne možete dovoditi u pitanje državu koja više nema nikakav racionalni okvir.
Država je servis građana ili neka geopolitička činjenica, ali ne, ona je pseudo-religijski kult i uživa se na fundamentalističkoj matrici. Opet, ne kako se fundamentalizam izvorno manifestira, doslovno čitanjem svetih spisa, što bi u ovom slučaju bio ustav, pa bi bilo čak pozitivno. Ovdje je to doslovno prihvatanje mitova o hrvatskoj državi, vjekovnoj borbi za nju, pa do fonda neprijatelja koje ta država mora imati da bi opstala. Politički život se tako kreće unutar mitskih kategorija.

Kako se mediji nose sa ovim kretanjima, je li u vrijeme Ferala i onih ratnih devedesetih bilo više slobodnog novinarstva nego ga ima danas?

To je duboki problem, ne samo medija, već i novinarstva na ovim prostorima, ne samo ovdje naravno, jer je novinarstvo više-manje postalo servisna djelatnost. U dobroj mjeri je i samo krivo za tu svoju poziciju. Ako govorimo o mainstream novinarstvu, zapravo mainstream medijima, to je možda jedina profesionalna djelatnost koja je prestala živjeti od svog proizvoda. Živi se od xafsinga, a ne od novinskog teksta.

Postolar napravi cipelu pa je mora prodati da bi preživio. Novine proizvedu tekst, a žive od reklame. U tome ima nešto dugoročno suicidalno jer vas dovodi u široku mrežu lojalnosti iz koje se ne možete iskobeljati. Novinarstvo je na neki način prodana djelatnost i postalo je jeftino. Funkcija masovnih medija je da jednu publiku preda drugoj korporaciji, da opslužuje ekonomsku i političku moć koja stoji iza tog medija.
Pri tome su medijska, ekonomska i politička moć na ovim prostorima uvezani na principima mafije, dakle nerazdvojive su. Utoliko novinarstvo u tom središnjem medijskom prostoru, više nije ni na tragu istine i pravde, već je u službi ekonomske i političke moći. Mislim da je stanje takvo da nije popravljivo, da se ne isplati meni kao ostarjelom novinaru popravljati mainstream medije.
Njih treba potkopavati i to s alternativnih pozicija. Na alternativnim pozicijama ima više moći nego što se čini. Publika ima taj ironijski otklon, puno ljudi kupi novine i kažu hajde da vidimo kakve gluposti danas pišu. Nije ta moć nedodirljiva i ja još uvijek imam vjeru u nešto što se zove pošteno, profesionalno novinarstvo, ali ono na ovim prostorima ne može opstajati na tržištu i zbog toga će trebati nalaziti alternativne načine svog opstanka.

Kolika je realna vrijednost lijeve i građanske intelektualne scene koja još uvijek ima određeno uvažavanje i publiku te šta bi njoj trebalo da dođe do masa? Kako intelektualnu energiju, za koju znamo da negdje postoji, pretvoriti u pokretačko gorivo nečega što bi ovim prostorima moglo donijeti drugačije vidike?

Ja nisam stručnjak za politički xafsing, neko ko bi znao kako pokretati mase, ali znam, kao promatrač sa strane, da se ponekad dese situacije da više od stotina uzvičnika koji će biti objavljeni na naslovnicama tabloida može uraditi što jedan kamen bačen na prozor, da on može imati veću pokretačku moć. Ono što je meni žao, opet kažem, je da se ne pojavljuju politički pokreti koji bi kapitalizirali to nezadovoljstvo, tu srdžbu na lijevoj strani scene.

U Srbiji su vječno neki izbori, u Hrvatskoj je SDP otišao više desno od HDZ-a, kod nas su desni manje-više stalno na vlasti. Da li alternativa negdje čeka ili je jednostavno nestala u vremenu?

Ne znam, ali mislim da su dugoročne stvari kod nas “zapržene”, zapečaćene u toj desnoj političkoj retorici, nacionalnoj retorici ili nacionalizmu kao načinu života koji se ovdje ostvaruje. S time ja nisam neko ko misli da treba rezignirati, pustiti stvari. Treba raditi, ali ne na popravljaju postojećeg stanja, već na dovođenju ovog stanja u pitanje. Intelektualci na lijevoj sceni griješe svojim nekakvim konstruktivizmom prema postojećim porecima jer ih žele popravljati i ponuditi bolju verziju istog, umjesto da ih potpuno dovedu u pitanje. Mislim da bi to radikalnije postavljanje stvari imalo više pristaša, nego ovo šminkanje.

Je li nada da je Plenković nešto bolje za Hrvatsku od Karamarka bila uzaludna?

Ja nikad nisam imao tu nadu i mislim da se to apsolutno potvrđuje. Plenković je puno gora varijanta za Hrvatsku od Karamarka, jer ima jedan licemjerni gard. Ta politička garnitura radi potpuno isto što i Karamarko, ali ima prikriveniju političku retoriku, utoliko je uspjela razbiti i taj intelektualni otpor neke građanske klase. On je naprosto potkupio sve tom pseudo-retorikom, a zbiva se isto što i ranije.

Pod Plenkovićem imamo “Za dom spremni” u Jasenovcu, nezavisni mediji koje je obustavio Karamarkov ministar kulture Hasanbegović, u novoj vladi su također bez finansiranja i slično, a pri tome prave gard kao neke finije garniture, a uopće to nisu. Ko je god pročitao knjigu Davora Ive Stiera, koji je neki Plenkovićev džepni ideolog, vidjet će da je to politička pozicija dubokog konzervativnog mraka i to je sva istina o vladi koja ni po čemu nije manje desna od Karamarka.
Rijad Durkić (Klix)

/////////////////

HAŠKO TUŽILAŠTVO TVRDI: 'Pušić je aktivno učestvovao u iseljavanju muslimanskog stanovništva, preko institucija Hrvatske'

HAŠKO TUŽILAŠTVO TVRDI: 'Pušić je aktivno učestvovao u ...

//////////////////////////

///////////////////////

////////////////////

TUZLANSKI AERODROM GRABI NAPRIJED: Pet novih linija prema, plan 700 hiljada putnika! - 1

TUZLANSKI AERODROM GRABI NAPRIJED: Pet novih linija, plan ...

////////////////////

'FRLJOKA'; ŽIRI ZA ŠESTOAPRILSKU NAGRADU OTKLONIO DILEME: Merlin je nagradu dobio za ulogu u reklami 'Perfetta' - 3

'FRLJOKA'; ŽIRI ZA ŠESTOAPRILSKU NAGRADU OTKLONIO ...

///////////////////////

SEKS SKANDAL O KOME SU RASPRAVLJALI I MASONI: Ivo Andrić uhvaćen s kumom u krevetu, koja je bila žena poznatog pisca! - 2

SEKS SKANDAL O KOME SU RASPRAVLJALI I MASONI: Ivo Andrić ...

///////////////////////////////////////

 27. mart/ožujak 2017.

////////////////////

 27. mart/ožujak 2017.


/////////////////////

Ja se rata ne bojim i ne mislim da će biti ratova na Balkanu: Svetlana Broz

Svetlana Broz: Ne želim da živim sa ljudima kojima je Milošević heroj

////////////////////////

Jednoglasna odluka Upravnog odbora KS BiH : Duško Vujošević novi selektor košarkaške reprezentacije BiH

Crnogorski stručnjak Duško Vujošević novi je selektor košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine, potvrđeno je za N1 iz Košarkaškog saveza BiH.Legendarni trener Partizana je nakon nekoliko dana nagađanja konačno dogovorio uvjete

/////////////////////////////////
27.03.2017.

GERT WILDERS I MARINE LE PEN GOVORE ISTIM JEZIKOM KOJIM JE U SREBRENICI '95. GODINE GOVORIO RATKO MLADIĆ

Emir Suljagić : Gert Wilders i Marine Le Pen govore istim jezikom kojim je u Srebrenici ‘95. govorio Ratko Mladić! Zar treba da šutimo?!

Mart 26. 2017.


Od trenutka kada su poslijepodne 11. jula 1995. godine ušli u Srebrenicu, nisam imao nikakvih dilema da će pripadnici Vojske Republike Srpske pobiti sve muškarce koje sustignu, zatvore ili zarobe. Sve sam to već gledao u proljeće i ljeto 1992. godine.


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Image result for ratko mladic u srebrenici fotos
Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Related image


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Piše : Emir Suljagić (Depo)

Sve vrijeme koje sam proveo u Potočarima nisam uspijevao ubjediti nikoga od holandskih ili drugih UN-ovih službenika i zvaničnika. Svi su to smatrali nemogućim i svi poricali stvarnost, negirali suštinu odvajanja dječaka i muškaraca od porodice, spaljivanje dokumenata, više nego sporadična smaknuća u okolini fabrika u Potočarima. Sve je bilo tu. Pred očima. I svi su se pretvarali da ne vide ništa. To je činjenica. Nije bilo moguće ne vidjeti šta se događa.

Poslije rata, naša realnost je ostao zbjeg. Istresli su nas u tuđe avlije, kuće, nagurali u tuđa naselja. Godinama sam gledao i slušao kako se ženski ostaci porodica na dnevnoj osnovi sakupljaju i ogledaju i gataju i nagađaju sudbinu svojih najbližih. Ni tada mi niko nije vjerovao da su svi pobijeni.

Holandsko ponašanje u Srebrenici poriče mogućnost definisanja. Najbliži opis bi vjerovatno bio pragmatično saučesništvo. Kada su prvi kamioni počeli da stižu u Potočare, stajao sam na jednom bočnom ulazu u glavnu zgradu fabrike akumulatora: gledao sam okamenjen. Okrenuo sam se holandskom vojniku koji je stajao pored mene i pitao da li on zna šta se događa. Odgovorio mi je: „Dolazi Ratko Mladić da vas evakuiše.“

Svega sam se još nagledao u narednih desetak dana koliko sam ostao u Potočarima. Ali, na jednom nivou to je trenutak u kojem sam shvatio da je sve završeno. Kad je i počelo.

Gledao sam kasnije kako zamjenik komandanta bataljona Robert Franken obećava da će primjerak spiska muškaraca i dječaka koji su bili u fabrici poslati u Zagreb i Genevu, a original ponijeti sa sobom. Spisak je pronađen tek mjesecima kasnije, negdje u nekoj ladici u sjedištu UN-a u Zagrebu. Niko od ljudi sa spiska nije živ.

Svi oni pobijeni su isključivo zato što su bili muslimani. Mogao si biti bilo šta drugo. Mogao si biti sve drugo što postoji. Ali samo ako si bio musliman, ništa od toga nije vrijedilo. Samo ta jedna stvar, jedina na koju nisi mogao uticati, koju nikako nisi mogao promijeniti.

Nikad o tome nisam donio svjesnu odluku, ali sam uvijek najviše u svom identitetu branio ono što su mi najviše napadali. Kada je došao red da nas napadaju zato što smo muslimani, niko moj nije napustio Bosnu i Hercegovinu. Dok moj najbliži rođak zbog neimaštine i nemogućnosti da radi, da doprinese i prosperira, nije napustio zemlju 2000. godine, nisam imao rodbine u iseljeništvu.

Danas se u Evropi ponovo čuje eho onoga što se u Bosni i Hercegovini događalo tokom devedesetih godina dvadesetog vijeka. Kako je napisao veliki bosanskohercegovački pisac Branko Ćopić, „umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri“ i spremaju se da projašu kontinentom.

Jezik kojim danas govore Gert Wilders and Marine Le Pen je jezik koji je u Srebrenici u julu 1995. godine govorio Ratko Mladić. I šta treba, da ostanemo suzdržani na Wildersa? Da prešutimo Le Pen? Koja je tačno razlika u bodljikavoj žici oko logora u Prijedoru kojom su muslimani ograđivani od one kojom Viktor Orban ograđuje Evropu od muslimana danas?

Vlada Republike Hrvatske već nekoliko godina vodi politiku reqonquiste u Bosni i Hercegovini. Mjere i koraci koje Hrvatska preduzima protiv Bosne i Hercegovine, na njenoj teritoriji, u regionu, u međunarodnoj areni, ne ostavljaju nikakve sumje da je riječ o hibridnom ratu čiji je cilj da muslimane ogradi u nove bodljikave žice.

Da stvar bude gore, državno rukovodstvo Republike Hrvatske to otvoreno objašnjava time: viškom muslimana u Bosni i Hercegovini. Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović otvoreno i opetovano laže da je BiH utočište hiljada ISIL-ovaca.

U Bosni i Hercegovini se jednoj grupi poriče mogućnost građanstva, sposobnost da organizuju zajednicu u kojoj je nosilac suvereniteta građanin, samo zato što većinu u toj grupi čine muslimani. Zato što muslimani mogu imati samo kolektivna prava, ne i invidualna, građanska. Zato što muslimani mogu biti samo muslimani.

Holandski vojnik koji mi je sarkastično saopštio da „Ratko Mladić dolazi da nas evakuiše“, nakezio mi se u lice dok je to govorio. Tokom deset dana od 11. do 21. jula 1995. godine, koliko sam ostao u UN-ovoj, holandskoj bazi u Potočarima nakon pada enklave, nisam posvjedočio nijednom činu integriteta. U Potočarima sam naučio ponešto o holandskom karakteru, ali sam naučio sve o holandskoj političkoj klasi.

Bio sam u Den Haagu kada je objavljen dugo najavljivani izvještaj holandskog Instituta za rat, holokaust i genocid. Nije ni izbliza odgovorio na pitanje holandske suodgovornosti, ali je interpretiran kao ultimativni dokaz holandskog suočavanja sa odgovornošću za političke odluke koje je donosila Vlada Kraljevine Holandije.

 

Samo sam se jednom pobio u životu. Na kraju osnovne škole dječak iz razreda me nazvao Turčinom. Uvrijedilo me ne samo to što me nazvao nečim što nisam, nego što je to izrekao kao optužbu, izrekao kao uvredu, kao da sam zbog toga manje vrijedan.

Na kraju se ispostavilo da će skoro sve ružno što mi se dogodilo poslije toga – i ne samo meni, nego cijeloj jednoj grupi – biti zbog te turske kože u koju nas guraju i iz koje nam ne daju izaći.


/////////////////////////

Begić i Šušnica u Mostu RSE : Koliko je politički vrh BiH ogrezao u kriminalu?

U najnovijem Mostu RSE razgovaralo se o povezanosti politike i kriminala u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Zlatan Begić, docent Pravnog fakulteta u Tuzli, i Srđan Šušnica, politički analitičar

//////////////////

IVANIĆ U SLOVENIJI TRAŽIO DA SE BiH PODRŽI: 'U slučaju da bude izolovana, BiH će biti suočena s unutrašnjim sukobima' - 1

IVANIĆ U SLOVENIJI TRAŽIO DA SE BiH PODRŽI: 'U slučaju da bude ...

////////////////////

ŠOKANTNA ISPOVIJEST ŠEFA BIROA: Tako je na suđenju govorio Aleksandar Vučić

ŠOKANTNA ISPOVIJEST ŠEFA BIROA: Tako je na suđenju govorio ...

///////////////

BRUTALNI ODGOVOR PORODICI NOVAKOVIĆ IZ BEOGRADA, KOJA JE PREŠLA NA ISLAM: 'Prodali ste veru za večeru'!

BRUTALNI ODGOVOR PORODICI NOVAKOVIĆ IZ BEOGRADA, KOJA ...

/////////////////////////////////////
26.03.2017.

GS: BORJANA KRIŠTO JE DOKAZ DA JE HDZ KRIMINALNA I PARAZITSKA ORGANIZACIJA

GS: Borjana Krišto je dokaz da je HDZ kriminalna i parazitska organizacija

tačno.net

Autor
26.3.2017. 



GS: Borjana Krišto je dokaz da je HDZ kriminalna i parazitska organizacija

//////////////////////////

Izdvajamo

  • HDZ možda ima sagovornike za porobljavanje građanske većine u BiH u svojim koalicionim partnerima, ali mi u GS-u nemamo nikakvih dilema da se sa neoustaškom politikom te stranke ne može pregovarati i da svaki ustupak HDZ-u znači manje Bosne i Hercegovine.
..................................
................................

Image result for karikature covic  i dodik

Image result for karikature covic  i dodik
Image result for karikature covic  i dodik


Image result for karikature covic  i dodik


Image result for dragan covic i bojana kriso fotos


Image result for karikature covic  i dodik


Image result for borjana kristo i dragan covic karikature

“Građanski savez (GS) smatra skandaloznom odluku Vijeća ministara da dodijeli sto hiljada maraka fantomskom udruženju čiji je jedini osnov da konkuriše za državni novac bio taj što se na čelu udruženja nalazi izvjesna Tihana Krželj, inače snaha Borjane Krišto.

Stoga ovim putem zahtijevamo od predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića da objavi izvještaj o trošenju novca ovog fantomskog udruženja, koje harči stotine hiljada narodnih para dok građani Sarajeva, Zenice ili Bihaća novac za liječenje djece sakupljanju telefonskim i SMS akcijama.

Da stvar bude gora, Borjana Krišto je i 2008. godine, u svojstvu predsjednice Federacije BiH svoju snahu „počastila“ sa 15.000 maraka narodnih para.

GS smatra da je ovo još jedan u nizu dokaza naših tvrdnji da HDZ nije ništa drugo nego kriminalna organizacija, koja dok zagovara neoustaške vrijednosti, ima za cilj samo jedno da Dragan Čović i njegova klijentela parazitira sa leđa matematičke većine građana BiH.

Ovo, u najmanju ruku kriminalno ponašanje nije ništa u odnosu na ono što bi uslijedilo u slučaju da Čović i HDZ dobiju treću izbornu jedinicu. Nažalost, njegovi koalicioni partneri iz SDA nisu nikad jasno i eksplicitno iznijeli stav o otvorenim zahtjevima HDZ-a da podjarmi građansku većinu u našoj zemlji.

GS će na temelju Zakona o slobodi pristupa javnim informacijama od kabineta Predsjednika Federacije BiH i kabineta Predsjedavajućeg Vijeća ministara tražiti uvid u izvještaje o trošenju para fantomskog udruženja u vlasništvu snahe Borjane Krišto, te podnijeti krivičnu prijavu protiv nje i Tihane Krželj.

HDZ možda ima sagovornike za porobljavanje građanske većine u BiH u svojim koalicionim partnerima, ali mi u GS-u nemamo nikakvih dilema da se sa neoustaškom politikom te stranke ne može pregovarati i da svaki ustupak HDZ-u znači manje Bosne i Hercegovine”, stoji u saopštenju GS BiH.

////////////////////
////////////////////

Ljevica i kultura zaborava (video)

Ljevica i kultura zaborava (video) | Tacno.net


/////////////////////////////////

Ljevica u Mostaru: Zajedno sa građanima rušiti nacionalizam

Ljevica u Mostaru: Zajedno sa građanima rušiti nacionalizam

26.Mar 2017

U organizaciji Centra za kritičko mišljenje u Mostaru su nastavljeni razgovori lidera lijevih i građanskih stranaka o zajedničkom nastupu na Izborima 2018 godine. Okupljeni oko ideje da se suprotstave nacionalističkim

/////////////////////////////

//////////////////////////////////////////

Kultura

„Lično“ kroz fotoobjektiv Velije Hasanbegović

„Lično“ kroz fotoobjektiv Velije Hasanbegović

  25.Mar 2017

Foto: Fena Alma Numić  (1981). iz općine Doboj-Jug, malog mjesta pored Doboja je jedna od osoba  čiji je portret predstavljen na izložbi  fotografija „Lično“ Velije Hasanbegovića koja je otvorena u

26.03.2017.

SALIH MUSIĆ: DIJASPORA JE SPREMNA DA INVESTIRA U BiH

Salih Musić: Dijaspora je spremna da investira u BiH


Salih Musić: 26 posto iseljenika iz BiH spremno je pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini

Salih Musić: 26 posto iseljenika iz BiH spremno je pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini

////////////////////////

Privlačenje stranih investicija kako bi se ojačala bh. ekonomija trebalo bi biti prioritet domaćim vlastima. Oni se za to deklarativno zalažu, pri čemu zaboravljaju na potencijal bh. dijaspore.

Direktor Restart-a, poslovne ambasade za bh. dijasporu, Salih Musić, kaže da je 26 posto iseljenika iz BiH spremno pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini.

Brojna bh. dijaspora, koja je među najvećom u Evropi, ima značajan potencijal kada su u pitanju i prenos znanja i kapitala. Milion Bosanaca i Hercegovaca živi u jedanaest razvijenih zemalja svijeta, a njih 26 posto iskazalo je interes za investiranje, uglavnom u svoj rodni grad u BiH, kaže Musić.

„Ako 26 posto je onih koji žele investirati i ako uzmemo minimalnu cifru od milion potencijalnih investitora, onda ih je to 260.000, pa ako prvih par godina targetiramo njih deset posto, to je 26.000 investitora. Neka svako od njih uloži deset hiljada eura, to je 26 miliona investicija“.

Prema zvaničnim podacima bh. dijaspora svake godine 'upumpa' u BiH oko tri milijarde KM za pomoć svojim porodicama.

„Zamislite da se taj novac, te tri milijarde, oplodi u investicije. Nije u pitanju da nemamo novca. Novca u dijaspori ima, ali se taj novac uglavnom potroši na osnovne potrebe, faktički na preživljavanje njihovih familija. Trinaest posto živi upravo od novčane doznake iz dijaspore. To je ogroman novac“.

Do sada je novac, prema podacima Restart-a, u Bosnu i Hercegovinu uložilo šest posto iseljenika, i to uglavnom u mala i srednja preduzeća koja se bave veleprodajom, nekretninama, proizvodnjom, poljoprivredom i turizmom. Prepreke postoje za veće investicije, no pozitivnih primjera ima, navodi Musić.

„Mi imamo neke od najvećih bh. profesionalaca na svijetu, koji rade za najveće svjetske kompanije, koji su na visokim menadžment pozicijama i koji ovoj zemlji mogu pomoći ne samo što će investirati. Dovoljno je da uzmu dobavljače iz BiH za različite stvari koje im trebaju ili usluge koje se mogu raditi. Dosta IT firmi je to prepoznalo, neki su iskoristili svoje prilike zahvaljujući upravo dijaspori i ostvarili svoj izlazak na strano tržište.

Brojke ne lažu, ako kažete da je neko došao u BiH, uložio dvanaest hiljada dolara, napravio firmu, u početku imao dva uposlena, danas ima četrdeset uposlenih, u početku je imao minimalni prihod, jedva da preživi u određenom periodu, a danas ima prihod koji svake godine raste za sto posto, sve to zahvaljujući izvozu, i to rade naši ljudi, friško završeni sa fakulteta, i mogu da rade te poslove i pariraju bilo kojim profesionalcima vani.

To je naš najveći motiv - da im pokažemo: Evo, znamo da je teško, znamo da ima gomila problema, ali hajde, osim ove humane misije da zaposlimo naše ljude, osiguramo radna mjesta – evo vam vaša korist, prihod, novac, moguće je, ako imate kontakte vani, pogotovo sa našim ljudima, moguće je uspjeti diljem svijeta"
, rekao je Musić.

Političari u BiH zaboravljaju na potencijal dijaspore. Nema lobiranja za takvu vrstu investitora, a malo ko od njih razmišlja da poboljša poslovni ambijent. Ipak, najteže je vratiti izgubljeno povjerenje.

„Problem je prije svega nepovjerenje, to je ogroman problem. Problem je što su neki od pripadnika dijaspore čak i investirali u BiH u nekom periodu koje nije bilo najbolje vrijeme, došli u kontakt sa pogrešnim ljudima koji su ih, blago rečeno, izvarali, i ti su ljudi jednostavno izgubili povjerenje, zatvorili firme i ne žele raditi ništa u Bosni i Hercegovini. Među nekim od izjava čuo sam: 'Sine, to je rupa bez dna, tamo ništa ne vrijedi ulagati'.

Ogroman problem je percepcija da u BiH nema kvalitetnog kadra. Drugi problem je što ljudi u prosjeku moraju dolaziti ovdje dva mjeseca da bi registrirali svoju firmu. U slučaju kada im mi pomažemo to se može smanjiti na nekih dvadeset do trideset dana. I nije to najveći problem. Najveći problem je što nema nikakve komunikacije prema dijaspori. Vi imate uspješne priče iz dijaspore, koji su došli tu, investirali i imaju uspješan biznis, izvoze svoje proizvode ili usluge na tržište EU, Amerike, Kanade ili nekih drugih zemalja“
, kaže Musić.

Salih Musić iz poslovne ambasade za dijasporu upozorava da bi se prije svega trebala kreirati politika koja će dijaspori omogućiti da ulaže i pomaže svojoj domovini. A evo i kako:

„Morate već sada razmišljati ako želite ovdje imati investicije koje dolaze iz IT sektora. Već u srednjoj školi morate promovirati ljudima da je IT sektor nešto što je top zanimanje, da će tu imati nevjerovatne uslove. Već u srednjoj školi ljudi se počnu zanimati za taj dio. IT sektor kod nas je procvjetao, nema dovoljno programera u BiH koliko ima posla. Nema ni kadra koji izlazi s fakulteta koji mogu biti juniori, a o seniorima da i ne govorim. Kompanije jedne drugim samo uzimaju developere, tamo se rade transferi. Mi nemamo politike da neko već gradi od juniora seniore. To rade samo privatni poduzetnici. Niko drugi“, zaključuje Salih Musić.

/////////////////////
//////////////////////////////////////
26.03.2017.

SUZANA MIJATOVIĆ: DOGODINE JOŠ GORE - ČEKAJU NAS IZBORI

Mijatović: Dogodine još gore – čekaju nas izbori





Suzana Mijatović je dugogodišnja novinarka sedmičnika Slobodna Bosna iz Sarajeva, koji je počeo izlaziti u ljeto 1995. godine a ugašen je posljednjeg dana 2015. Dvadeset godina se bavila istraživačkim novinarstvom, pisala o ratnim zločinima, kriminalu i korupciji. Nakon što je Slobodna Bosna prestala izlaziti u printanom izdanju, nastavila je rad na portalu, mada novine još nije prežalila.

Subota, 18. mart

Prošlo je dvadesetak dana otkako je Međunarodnom sudu pravde u Haagu upućen zahtjev za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije, a ta je tema još uvijek dominantna u većini bosanskohercegovačkih medija.

Nakon što je i zvanično potvrđeno da je Sud odbio zahtjev, uz obrazloženje da odluku o reviziji nisu donijele nadležne državne institucije BiH, uslijedile su burne reakcije iz političkih i pravosudnih krugova, gotovo svakodnevno se otkrivaju novi detalji, koji su u proteklih godinu dana od javnosti brižljivo skrivani.

U razgovoru za portal Slobodne Bosne Dževad Mahmutović, savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, otkriva da je bh. pravnom timu nekadašnji haški tužitelj Geoffrey Nice nudio svoje pravne usluge, ali i da je tražio milijun eura za honorar.

Istu večer mu odgovara Nevenka Trump, bivša suradnica tužitelja Nicea u haškom procesu protiv Slobodana Miloševića, i optužuje Izetbegovićeve savjetnike kako su radili sve da revizije nikada ne bude. U međuvremenu, odnosno istog dana, mediji otkrivaju da je Vlada Federacije BiH na sjednici održanoj samo dan nakon što je Sud odbio zahtjev BiH za reviziju presude, izdvojila skoro 400.000 maraka (blizu 200.000 eura) koje će biti uplaćene nevladinim organizacijama za provedbu odluke istog suda?!

Revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije još uvijek dominantna tema u većini bosanskohercegovačkih medija

Revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije još uvijek dominantna tema u većini bosanskohercegovačkih medija

Preživjele žrtve genocida, ljude koji su imali snage da se unatoč strahovitim ratnim nedaćama vrate u svoje prijeratne domove, više nitko i ne spominje. Pravo na pravdu ponovno je ostalo u sjeni prizemnih političkih obračuna koji će jednima donijeti naklonost birača, drugima financijsku korist, a nama svima još jednu krizu vlasti, kojoj se, na žalost, ne nazire kraj.

Nedjelja, 19. mart

Drugi je dan vikenda, nekada su dežurni novinari i urednici nedjeljom muku mučili kako da vijestima popune informativni program i dnevne novine. Dežuram na portalu, informacija ne manjka, ali nam nedostaju pozitivne vijesti. Noć ranije mediji su objavili da je mladić iz Hrvatske u sarajevskom Velikom parku srušio skulpturu oca iz Srebrenice koji doziva sina Nermina.

Vijest je izazvala lavinu komentara, forumi su ponovno pretvoreni u bojna polja, uistinu je zabrinjavajući govor mržnje koji se širi portalima. Poslijepodne se oglašava policija, saopćavaju da je mladić pušten na slobodu nakon što su svjedoci potvrdili da je spomenik oštetio slučajno, dok se pokušao fotografirati.

Sarajevski umjetnik Mensud Kečo u izjavi novinarima kaže da mu je žao što se sve ispolitiziralo, da je mladić malo popio i da će njegova obitelj nadoknaditi štetu koja se može popraviti za nekoliko dana. Razmišljam kako bi bilo da se tako jednostavno može popraviti i "šteta" u glavama, najčešće mladih ljudi, koji će u svemu naći povod da se, sjedeći za računarom, brutalno obračunavaju sa "drugim i drugačijima".

Ponedjeljak, 20. mart

Odlazim na Konferenciju u hotel Evropa, razgovara se o institucionalnoj korupciji u BiH, odnosno, ima li snage koja joj se može suprotstaviti. Na žalost, već nakon desetak minuta shvatam da onih kojima je posao da se korupciji suprotstave; policijskih istražitelja, tužitelja i sudaca, u sali nema.

Raspitujem se poslije kod organizatora, kažu mi da su uredno pozvani, ali su izostanak pravdali drugim obvezama. Iako su p(r)ozvani, na konferenciju nisu došli ni čelnici vladajućih stranaka, bez sumnje najveći krivci što je BiH u samom vrhu crne liste država u kojima je korupcija široko rasprostranjena.

Utorak, 21. mart

Jučer su tri delegata iz vladajuće koalicije u Republici Srpskoj (koja je na državnoj razini u oporbi), bojkotirali sjednicu Doma naroda Parlamenta BiH, koja je na koncu odgođena zbog nedostatka kvoruma. Danas su, opet, zastupnici HDZ-a i HDZ 1990, demonstrativno napustili sjednicu Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, usred žučne rasprave koju je izazvao prijedlog zastupnika Socijaldemokratske partije da se usvoji Rezolucija o osudi inicijative za federalizaciju države i entiteta.

U prvih devet mjeseci prošle godine federalni zastupnici su održali samo jednu redovnu i šest vanrednih sjednica, zamjenica predsjedavajućeg Zastupničkog doma osuđena je za prevaru, protiv četiri parlamentarca se vode sudski procesi. No, svi oni, radili ili ne radili, bili na slobodi ili u pritvoru, uredno primaju plaću. Samo njihova naknada za odvojeni život iznosi koliko i prosječna mjesečna plaća u BiH.

Srijeda, 22. mart

Danas je u Parlamentu Federacije BiH, na inicijativu oporbene Naše stranke, održana prva tematska sjednica o iseljavanju stanovništva. Federalni premijer Fadil Novalić se poziva na, inače posve nepouzdane podatke Agencije za statistiku, kaže da se iz Federacije BiH prošle godine iselilo tek nešto više od 6.000 ljudi, i da stanje nije tako dramatično kako se u javnosti predstavlja.

Ljudi danas odlaze da se u BiH više ne vrate

Ljudi danas odlaze da se u BiH više ne vrate

Katolička crkva, opet, ima podatke koje su svećenici prikupili izravno sa terena, da je BiH prošle godine napustilo 15.000 Hrvata katolika, dok se o stvarnom broju građana ostalih nacionalnosti i vjeroispovjesti može samo nagađati. Posljednjih mjeseci sve češće čujem da su moji poznanici, kolege, susjedi otišli iz Sarajeva, sve je više prijatelja koji ozbiljno razmišljaju da zauvijek napuste BiH, iako su neki od njih, mjereno barem prema bosanskim standardima, pristojno situirani.

Prisjećam se prvih poratnih godina, kolona ljudi koji ispred ambasada zapadnoeuropskih država u Sarajevu strpljivo čekaju da predaju zahtjeve za vizu. Bosanci i Hercegovci su tada u svijet odlazili kako bi obišli rođake i prijatelje od kojih ih je razdvojio rat. Danas ih napuštaju i odlaze da se u BiH više ne vrate.

Četvrtak, 23. mart

Jutros uz prvu kafu čitam poruku drage kolegice, upozorava me da na svoj zid na Facebooku stavim podsjetnik da je ovo tjedan prevencije raka dojke. Nisam baš aktivna na društvenim mrežama, ali sam objavu podijelila. Razmišljam kako su našu pažnju odvukli opskurni politički likovi, da novinari premalo pažnje posvećuju najvažnijim životnim pitanjima, a to je, dakako, briga za zdravlje svih nas.

U bh. medijima se rijetko može pročitati kvalitetna analiza stanja u kojem se zdravstvo nalazi, o brojnim problemima sa kojima se bolesnici suočavaju doznajemo tek iz pojedinačnih slučajeva, svi pričaju o kriminalu i korupciji u zavodima zdravstvenog osiguranja i kliničkim centrima, ali još nitko nije osuđen.

Petak, 24. mart

Spremam se žurno u redakciju, kasnije dogovaram susret i kafu sa prijateljicama, poslijepodne je rezervirano za dijete, da ugrabimo još malo sunca i topline, prije zahlađenja koje najavljuju metereolozi.

Još jednom čitam sedmodnevni Dnevnik, čini mi se kako sam isto mogla napisati i lani, a bojim se da bh. svakodnevnica neće biti bolja ni za godinu dana. Bit će, zapravo, još i gora jer nas naredne godine čekaju izbori.

//////////////////
//////////////////////////


////////////////////////
  Upoznajte najneobičnijeg političara u Americi : Senatora Randa Paula danas svi mrze – i Trump i demokrati, a možda


////////////////////

Al Arabiya TV: Haris Silajdžić kandidat za novog specijalnog izaslanika UN-a i Arapske lige za Siriju

Mart 26. 2017.



Arapski satelitski kanal Al Arabiya TV objavio je u subotu navečer, pozivajući se na neimenovanog visokog dužnosnika UN-a u New Yorku, da će visoki izaslanik UN-a i Arapske lige za Siriju Staffan de Mistura, sljedećeg mjeseca podnijeti ostavku na tu poziciju.

Pozivajući se na neimenovani izvor, Al Arabiya tvrdi da su mogući kandidati holandska diplomatkinja Sigrid Kaag, predsjednica Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW) koja je bila koordinator združenog tima UN-a i OPCW-a za uništenje sirijskog hemijskog oružja u periodu 2013-2014,  i naš Haris Silajdžić. Oboje govore perfektno arapski jezik, navodi Al Arabiya.
(Kliker.info-Saff)
///////////////////////

U POTRAZI ZA GENERALOVOM IMOVINOM: Praljak svu imovinu prepisao na posinka Nikolu, sina njegovog bivšeg prijatelja Gorana Babića, kome je 'preoteo' ženu! - 3

Praljak svu imovinu prepisao na posinka Nikolu, sina njegovog bivšeg ..

////////////////////////////

/////////////////

BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽJE: Drugi čovjek HDZ-a Hrvatske, Hercegovac Milijan Brkić, komentirao rusko naoružavanje Srbije

BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽJE: Drugi čovjek HDZ-a Hrvatske ...

25.03.2017.

ZMAJEVI POBJEDILI GIBRALTAR REZULTATOM 5:0

Rutinska pobjeda i novay tri boda : „Zmajevi“ petardom ispratili amatere sa Gibraltara (Video)

Mart 25. 2017.


Fudbalska reprezentacija BiH ostvarila je treću pobjedu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine nakon što je večeras u okviru 5. kola grupe H savladala Gibraltar sa 5:0. „Zmajevi“ su bez nekoliko standardnih fudbalera opravdali ulogu favorita, te sa četiri lopte ispratili jednu od najslabijih selekcija u Evropi.

Počelo je sjajno za izabranike Mehmeda Baždarevića. Miralem Pjanić je u 4.minuti proigrao Vedada Ibiševića koji iskosa sa desne strane pogađa za 1:0. Domaći su dominirali u prvom dijelu. Nakon što je 11. minuti u prilici bio Armin Hodžić, u 16. gosti ne koriste grešku Asmira Begovića, a samo tri minute kasnije Ervin Zukanović je spasio gol BiH nakon što je zaustavio opasan napad amatera sa Gibraltara.

Olakšanje je stiglo u 44. minuti kada Ibišević po drugi put pogađa mrežu gostiju, ovaj put na asistenciju Višće. Iz prvog dijela treba izdvojiti žuti karton Seada Kolašinca zbog kojeg će propustiti najvažniji duel u narednom kolu protiv Grčke. Njega je u drugom dijelu zamijenio debitant Daniel Pavalović.

BiH silovito krenula i u nastavku. Pavlović je nakon svega sedam minuta igre upisao asistenciju za Avdiju Vršajevića koji je zakucao loptu za 3:0. Samo četiri minuta kasnije Vršajević je sada u ulozi asistenta, a Višća pogađa za 4:0.

Do kraja su domaći imali inicijativu, a tačku na i je stavio Ermin Bičakčić za konačnih 5:0. Nakon nepotpunog petog kola bh. fudbaleri su se probili na željeno drugo, a da li će tu ostati znaće se nakon večerašnjeg derbija između Belgije i Grčke.

U narednom kolu BiH će ponovo u Zenici u vjerovatno ključnoj utakmici ugostiti selekciju Grčke.

Grupa H

Rezultati 5. Kola: BiH – Gibraltar 5:0, Kipar – Estonija 0:0, Belgija – Grčka (20.45).

1. Belgija 4      4      0      0      21:1 12

2. Bosna i Hercegovina   5      3      1      1      13:5 10

3. Grčka  4      3      1      0      9:2   10

4. Kipar   5      1      1      3      3:8   4

5. Estonija       5      1      1      3      5:15 4

6. Gibraltar      5      0      0      5      2:22 0

(Kliker.info-NN)

////////////////////

KVALIFIKACIJE ZA SP: BiH protiv Gibraltara s pola snage 5:0 (VIDEO)

KVALIFIKACIJE ZA SP: BiH protiv Gibraltara s pola snage 5:0 (VIDEO

25.03.2017.

REVIZIJA PROCESA PROTIV SRBIJE : REFIK HODžIĆ POSLAO OTVORENO PISMO DAVIDU SHEFFERU

Revizija procesa protiv Srbije : Refik Hodžić poslao otvoreno pismo Davidu Shefferu

Mart 25. 2017.


Refik Hodžić, novinar i aktivista iz Prijedora, uputio je otvoreno pismo Davidu Shefferu, šef bh. ekspertnog tima koji je radio na prikupljanju dokaza za reviziju presude po tužbi BiH kojom je Srbija osuđena za nesprječavanje genocida.

Hodžić je u svom pismu naglasio da je on ”Shefferov klijent” premda to šef bh. ekspertnog tima ”vjerovatno ne zna”. Pismo Refika Hodžića prenosimo u cijelosti.

”Profesore Scheffer,

Ja sam Vaš klijent, Refik Hodžić. Možda će Vas iznenaditi da to saznate na ovaj način, s obzirom da se nikada nismo sreli “uživo” i da vjerovatno prvi put čujete moje ime, ali dozvolićete mi da Vam pojasnim osnov našeg odnosa koji proizilazi iz Vaše uloge u propalom pokušaju podnošenja zahtjeva za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine u predmetu tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid.

Ja sam iz Prijedora, gradića na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, iz Mrakovačke ulice, sokaka na sjevernoj periferiji grada. Edin Mušić Muha i Damir Arslanagić Danicin, moji prijatelji iz djetinjstva, su takođe rođeni i odrasli u Mrakovačkoj. Nedžad Delkić, još jedan moj drugar, živio je u susjednoj ulici. Nećko me uveo u svijet stripa, što je mentorstvo od ogromne važnosti za jednog bosanskog tinejdžera, jer bez toga vam se lako može desiti da zalutate u svijet Marvela i DC Comics i potpuno promašite belgijsku i italijansku školu stripa. Nećko je pazio da mi ruku padne samo najbolji materijal. Elem, sva trojica, Edin, Damir i Nedžad su ubijeni 1992. godine. Kao što su ubijeni i Sabahudin Kuburaš Kuba i Zedin Delkić Zedo, takođe moji drugovi iz djetinjstva.

Kuba je bio iznimno talentovan fudbaler i čekala ga je sjajna budućnost. Ubijen je na Korićanskim stijenama, siguran sam da vam je poznato ime te lokacije. Kao što ste vjerovatno čuli i za logor Omarska. A možda se čak i sjetite opisa jednog od najokrutnijih ubistava u Omarskoj, ovako opisanog u presudi Dušku Tadiću: “Sva trojica su zatim morala da izađu iz kanala, a svjedoku H je zaprijećeno da će mu nožem iskopati oba oka ukoliko ne bude držao Harambašićeva usta zatvorena kako ovaj ne bi vrištao. G je zatim natjeran da legne između Harambašićevih golih nogu i da ga, dok se ovaj otimao, udara po genitalijama i odgrize ih. G je zatim odgrizao jedan od Harambašićevih testisa i ispljunuo ga, te mu je rečeno da može da ode. Svjedoku H je naređeno da odvuče Fikreta Harambašića do obližnjeg stola, gdje je zatim stajao pored njega, a onda mu je naređeno da se vrati u svoju sobu, što je i učinio. To je bilo posljednji puta da je Fikret Harambašić viđen živ.”

Fikret Harambašić je bio moj blizak rođak. Bio je policijski inspector, detektiv, iznimno poštovan među kolegama u Prijedoru. Sjećam se kako je mene i svog mlađeg brata Mufida jedno popodne učio kako se najbolje roštilja riba.

Moj stric Hasan i njegov sin Amir su takođe živjeli u Mrakovačkoj. Kao i Fikret, bili su zatočeni i mučeni u Omarskoj. Ali su preživjeli, skupa sa mojim drugim stricem Husom i tečićima Nedžadom i Huseinom, koji su prošli pakao Keraterma. Preživjeli su logor, ali stric Hasan je umro nedugo potom. Nikada se nije oporavio od mučenja i poniženja pretrpljenog u logoru koji su vodili oficiri sa platnog spiska Slobodana Miloševića. Istog platnog spiska na kojem su bili i oni što su komandovali ubistvima Edina, Damira, Nedžada, Kube, Zede i još više od 3000 mojih sugrađana iz Prijedora. Mogao bih ovako nabrajati unedogled, ali mislim da Vam je jasno šta hoću da kažem: moj ulog u predmetu u kojem ste Vi navodno zastupali interese porodica žrtava u predmetu revizije presude MSP-a po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije je ozbiljne, substantivne i nimalo apstraktne prirode.

Drugi osnov moga prava na istinu koju ovim putem od Vas zahtijevam proizilazi iz činjenice da sam državljanin Bosne i Hercegovine koji uredno plaća porez državi po raznim osnovama. Moj interes kao državljanina Bosne i Hercegovine u ovom kontekstu je dvostruk: da se ne narušava ugled moje zemlje na međunarodnoj sceni i da se novac poreskih obveznika (uključujući i moj) ne troši netransparentno i neopravdano. Znam da ćete se složiti sa mnom da je u zemlji poput Bosne i Hercegovine, kojom vladaju uglavnom izrazito nekompetentni i korumpirani ljudi, možda i smiješno insistirati na ovim stvarima, ali to ne znači da građani treba da odustanu od nečega što je uobičajeno u zemljama iz kojih dolaze naši prijatelji iz međunarodne zajednice koji su od rata naovamo tako zorno demonstrirali svoje dobre namjere i spremnost da nam pomognu.

Dakle, na osnovu dva gore pomenuta elementa smatram da imam pravo na odgovore o Vašem nedavnom (i, moguće je, trenutnom) angažmanu na zahtjevu za reviziju presude MSP-a po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije u predmetu odgovornosti Srbije za kršenje Konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida, a koji je prije par sedmica sud odbio na način koji me je kao državljanina Bosne i Hercegovine duboko posramio i ponizio. Inače bih ovakvu prepisku tretirao privatnom, ali me je na njeno objavljivanje primorao Vaš istup na televiziji N1 15. marta pošto ste odlučili da se obratite javnosti Bosne i Hercegovine, koja uključuje stotine hiljada Vaših klijenata poput mene, na najjavniji mogući način, nudeći istinski neprobavljiva objašnjenja. Na kraju krajeva, složićemo se da nakon svih godina mistifikacije i manipulacije ovim predmetom, i nakon što je avanturom sa Vašim zahtjevom za reviziju sahranjena i zadnja nada da ćemo putem MSP-a doći do makar dodatnog zrna istine o odgovornosti Srbije za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, smatram da ste nam dužni potpunu transparentnost i iskrenost.

Očekujem odgovore u formi kakvu preferirate na sljedeća pitanja:

  1. Za koga Vi ustvari radite?

U Vašem nedavnom istupu na televiziji N1 rekli ste da odluka suda „nije kraj priče“, da „Vas očekuje nastavak“ i da „imate neke opcije“ da nastavite sa ovim predmetom čak i nakon odluke suda da odbaci Vaš zahtjev za reviziju na iznimno ponižavajući način, pošto to nije bio ispravan zahtjev podnesen u ime neke države, što je minimum uslova da bi se nešto moglo razmatrati pred Međunarodnim sudom pravde. U svom istupu ste takođe rekli da „niste ovlašteni“ da detaljno govorite o tim „drugim opcijama“.

Profesore Scheffer, u čije ime nastavljate da radite na pripremi tih „drugih opcija“ ili tačnije – za koga radite? To zasigurno nije država Bosna i Hercegovina, jer obojica znamo da nadležni organi države nisu donosili nikakve odluke o pokretanju zahtjeva za reviziju (što je i bio razlog da MSP bez razmatranja odbaci Vaš pokušaj aplikacije), a kamoli o „drugim opcijama“ koje pominjete. To ne može biti ni bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović jer je on sam nekoliko puta, uključujući i intervju BHRT-u 7. marta, ustvrdio da „on nije pokrenuo zahtjev“ nego ga samo podržao, šta god to značilo. A zbog Vašeg ugleda se iskreno nadam da to nije g. Sakib Softić, jer bi bilo nepojmljivo za jednog advokata Vašeg renomea da se upušta u ovakvu avanturu na osnovu poziva čovjeka koji je sam sebe nazvao „bivšim agentom“ još 2013. godine i koji je prošle godine od MSP-a dobio jasne instrukcije da nema legitimitet da predstavlja Bosnu i Hercegovinu u postupku revizije bez nove odluke nadležnih organa. Zato Vas molim, profesore Scheffer, da mi razjasnite koga mislite da predstavljate u ovom poduhvatu, na osnovu čega, da li postoji ugovor koji mi možete dostaviti na uvid i, meni najvažnije, ko Vas to nije ovlastio da ljudima u čije ime navodno radite saopštite o kakvim „drugim opcijama“ govorite?

2. Kako objašnjavate svoj kontinuiran angažman u timu koji predvodi g. Sakib Softić u svjetlu jasne komunikacije iz MSP-a u kojoj se još 2015. objašnjava da Softiću treba nova odluka nadležnih organa države da bi kao agent mogao podnijeti zahtjev za reviziju presude iz 2007. godine?

Da li ste zaista pristali da se upustite u „kockanje“ sa nečim od takve historijske važnosti i sa tektonskim posljedicama, kako ste ustvrdili u Vašem intervjuu za N1? Kockanje da će sud ignorisati sopstvenu preciznu instrukciju koju je prethodno uputio o tome šta je potrebno da bi zahtjev bio legitimno podnijet u ime države Bosne i Hercegovine? Kockanje u situaciji gdje – čak i da takva precizna instrukcija g. Softiću nije postojala – je postojalo dovoljno razloga da se vjeruje da Softić nije ovlašten kao agent za postupak revizije, kako su to objasnili pravni stručnjaci Dapo Akande i Marko Milanović, koji su u svojim analizama demontirali labavu teoriju da je sud nekim čudom trebao uzeti kao legitimnu odluku staru 15 godina, donesenu prije nego je predmet okončan presudom iz 2007. godine i smatrati je dokazom Softićevog legitimiteta u postupku revizije uprkos svojoj jasnoj instrukciji iz maja 2015. koja govori suprotno. Uvjeren sam da se advokat Vašeg kalibra, niti bilo ko ko ima iskustva u vođenju sličnih predmeta pred MSP-om, nikada ne bi upustio u takvo kockanje, pa stoga s nestrpljenjem očekujem Vaše stvarno objašnjenje.

refik hodžić pismoIzvor: N1
  1. Kako Vi, kao jedan od ključnih članova tima, opravdavate takav nivo netransparentnosti i neiskrenosti u vezi sa predmetom koji je trebalo da dovede do transparentnosti najvišeg nivoa – istini o učešću jedne države u genocidu počinjenom u drugoj državi?

Profesore Scheffer, nemam snage da navodim sve odvratne detalje najnedopustivijih mahinacija koje su se odvijale daleko od očiju javnosti tokom proteklih par godina u vezi sa ovim predmetom. Neke od njih su izašle na vidjelo u međusobnim optužbama nekih od aktera za koje sada znamo da su bili uključeni u tajnovite razgovore o pitanju od ogromne važnosti za širu javnost Bosne i Hercegovine. Siguran sam da će još toga isplivati u dogledno vrijeme (naprimjer, ja lično poznajem neke eksperte kojima su sumnjivi emisari iz Sarajeva nudili ogromne pare da preuzmu vođenje ovog poduhvata, a koji su takvu ponudu odbili), a sada postoji i krivična prijava o čitavom slučaju u državnom tužilaštvu. Pored svog tog blata, javnost ništa ne zna o osnovnim stvarima kao što su: kako su donošene odluke, kada i ko ih je donosio i, najvažnije, šta zapravo stoji u zahtjevu koji je podnesen.

Neprobavljiva objašnjenja kako je „tajnost bila potrebna da bi se izbjeglo da Srbija utiče na pripremu zahtjeva“ ljudi koji tvrde da su bili članovi tima jednostavno ostavljaju bez riječi u svjetlu činjenice da je zahtjev za reviziju moguće podnijeti samo ukoliko je „zasnovan na objelodanjivanju neke činjenice takve prirode da predstavlja odlučujući faktor, a koja činjenica nije bila poznata niti Sudu, niti strani koja podnosi zahtjev za reviziju u trenutku donošenja presude“. Govorimo dakle o ČINJENICI tako odlučujuće težine da može promijeniti presudu iz 2007. o ulozi Srbije u genocidu počinjenom u Bosni i Hercegovini. Tvrditi da Srbija nije već svjesna postojanja takve činjenice je naprosto smiješno. Ustvari, tvrditi da postojanje takve činjenice nije poznato nikome izvan Vašeg tima i misterioznim likovima oko njega je naprosto smiješno. I na kraju krajeva, čak i da su se tako redikulozna objašnjenja mogla uzimati zaozbiljno prije nego što je zahtjev odbijen, šta, za Boga miloga, opravdava držanje javnosti i žrtava u mraku o sadržaju zahtjeva sada kada je sud rekao svoje, a rok za reviziju istekao?

  1. Na koje ste nove dokaze računali da zadovoljite odredbe Člana 61 Statuta MSP-a?

Zar ne mislite da, kao Vaši klijenti, ja i mnogi poput mene na zaslužujemo da znamo sa kakvim dokazima ste išli u postupak od ovako ogromne važnosti? Sve što smo mi van kruga privilegovanih koji su bili prisutni u Vijećnici 17. februara do sada mogli čuti su budaleštine o „mozaiku dokaza“ sklopljenom iz različitih izvora, perioda i suđenja, koji se „akumulirao“ tokom zadnjih 10 godina; da su odlučujući dokazi došli iz suđenja Ratku Mladiću; te da je iskopavanje masovne grobnice u Tomašici ilustracija takvih novih ključnih dokaza. Ja se iskreno, očajnički nadam da je sve ovo upravo tako kako i zvuči – budalasanje neupućenih koji nemaju pojma ni o sadržaju presude iz 2007, ni o odredbama Člana 61 Statuta, ni o suđenju Ratku Mladiću, a ni o predmetima o Prijedoru u kojima se sudilo i za genocid, te da ću od Vas dobiti odgovor dostojan advokata Vašeg renomea.

Siguran sam da se slažete da pomenuti koncept „mozaika dokaza“ zaista nije dostojan ozbiljnog razgovora, jer to nije ništa do akademski žargon iskorišten u političke svrhe, koji nema šta tražiti u pojmovniku postupka pred sudom poput MSP-a, niti i na koji način ima veze sa stavkama presude iz 2007. koje bi trebale biti predmetom revizije. Ali ću pomenuti da sam se konsultovao sa jednim od pravnika koji su vodili postupak protiv Ratka Mladića i dobio jasno objašnjenje da „suđenje Mladiću ne može da se smatra kao postupak koji na bilo kakav način predstavlja značajne nove dokaze o umiješanosti Srbije, pošto to jednostavno nije bio fokus predmeta“. A umiješanost Srbije čini osnovu za bilo kakav navod o odgovornosti zasnovanoj na Članu 9 Konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida, što je jedini osnov za nadležnost MSP-a u ovom slučaju, zar ne? Što se Tomašice tiče, za nekoga iz Prijedora je posebno teško progutati priču da će otkriće ove masovne grobnice nekako pomoći da sud promijeni svoje nalaze o optužbama za genocid u Prijedoru (i, pretpostavljam, u drugim mjestima u BiH). Siguran sam da neko ko vlada činjenicama poput Vas zna da je genocid bio tačka optužnice u 14 dosadašnjih suđenja koja su se odnosila na zločine u Prijedoru, ali da nikada nije presuđen. Nažalost, iako je to meni neprihvatljivo, ali nije. Veličina masovne grobnice u Tomašici to neće promijeniti, jer veličine masovnih grobnica sudijama nisu dokazi genocidne namjere. Da jesu, mi u Prijedoru bismo već imali nekoliko takvih presuda, a i nalazi presude MSP-a bi bili drugačiji, jer, recimo, masovna grobnica u Starim Kevljanima, otkrivena 2004. godine, krila je ostatke 456 tijela, 19 više nego što je do sada ekshumirano iz Tomašice.

  1. Kako ste namjeravali zaobići odredbu Člana 61 koja jasno zahtijeva da se nova činjenica odlučujuće prirode mora dostaviti sudu u roku od 6 mjeseci od trenutka kada ugleda svjetlo dana?

Obojica vrlo dobro znamo da je Vaš zahtjev prošao pisarnicu, da je Vaš tim imao validnu odluku države da može podnijeti aplikaciju, i da je došlo do rasprave o prihvatljivosti zahtjeva, da bi Srbija napala zahtjev upravo na ovoj tački kao najslabijoj karici aplikacije. Takođe znamo da su dejtinjasta objašnjenja Izetbegovićevih spin doktora kako bi se takav napad odbio oslanjanjem na završne riječi u predmetu protiv Mladića upravo to – djetinjaste. Jer završne riječi ne sadrže dokaze takve prirode koje zahtijeva Član 61 Statuta, iada je izlaganje dokaza Tužilaštva u ovom predmetu – čak i da su takvi dokazi podneseni, nasuprot tvrdnjama ljudi koji su dokazivali optužnicu – završeno u februaru 2014. Kako je iko ozbiljan mogao očekivati da sudije MSP-a prihvate da je nova činjenica potrebna za reviziju presude iz 2007. predstavljena u predmetu protiv Mladića otkrivena tek dvije godine kasnije?!? Toliko o dokazima iz predmeta Mladić i famoznom „mozaiku dokaza“ koji, prema nekim Izetbegovićevim tumačima uključuje i dokaze „otkrivene“ na sličan način u suđenjima Perišiću i drugima, koja su okončana još godinama prije. Osim ako za oktrivanje nove činjenice, kako je to definisano Članom 61, u ovom slučaju ne smatramo neko zajedničko otkrovenje koje se Vašem timu ukazalo iz „mozaika dokaza“. Siguran sam da bi Vama bilo zanimljivo, izazovno i možda čak i zabavno da zastupate nemoguće teze pred sudijama, ali se nadam da shvatate da je meni takav pravni avanturizam u predmetu od ovakve važnosti ne samo neodgovoran, nego i protivan etici.

  1. Niste li bili zabrinuti da bi sudije MSP-a mogle smatrati zahtjev podnesen doslovce dva dana prije isteka roka od 10 godina, u bizarnim okolnostima u kojima g. Softić istovara kutije materijala iz gepeka automobila, kao nešto što nije podneseno u dobroj vjeri?

Neću elaborirati, samo ću Vas pozvati da se uvjerite u ton jezika koji su sudije koristile da odbace zahtjev za reviziju El Salvadora u predmetu protiv Hondurasa podnesen na sličan način, dva dana prije isteka roka od 10 godina. Mislim da ću teško preći preko stida koji sam doživio kao građanin Bosne i Hercegovine kad sam vidio na kakav nadrealan način se „podnosi“ zathjev koji kao zastupa sve nas.

  1. Jeste li u bilo kojem trenutku razmišljali ili ljudima koji su vas angažovali na bilo koji način komunicirali o mogućim posljedicama koje će uslijediti ako zahtjev bude odbijen prije nego dođe u fazu razmatranja merituma?

Siguran sam da ste sada svjesni ovih posljedica, jer ste mogli svjedočiti poniženju i retraumatizaciji koje su žrtve doživjele po primitku vijesti o odbijanju MSP-a da razmatra Vaš zahtjev, ili krizi koja urušava ionako krhke institucije države Bosne i Hercegovine, ili jačanju politike poricanja zločina Milorada Dodika i njegovih saveznika u RS-u i Srbiji koji se nisu ni u snu mogli nadati takvom poklonu u svojim naporima da minimiziraju odgovornost srpskih snaga za počinjene zločine, ili gubitak podrške u međunarodnoj zajednici za bilo kakav pritisak na Srbiju da prihvati odgovornost za zločine u Bosni i Hercegovini, itd, itd. Danas je to sve kristalno jasno, ali moje pitanje je da li ste mogućnost ovakvih posljedica imali na umu u bilo kojem trenutku prije nego sto ste ušli u „kocku“, kako ste rekli u intervjuu N1? Jeste li bili svjesni s čim se kockate? Šta će građani Bosne i Hercegovine izgubiti ako kocka ne padne onako kako ste zamislili? Šta je bio ulog za Vas lično u ovom kockanju u poređenju sa nadama i očekivanjima desetina hiljada žrtava koje su uložile sve svoje nade, ma kako to bilo naivno, u ovu avanturu?

  1. Možete li objaviti finansijske aranžmane vezane za Vaš angažman? Postoji li ugovor za Vaše usluge? S kim ste ga sklopili? Koliko su Vaše usluge koštale i ako su pokrivene od neke treće strane, ko je ta treća strana? Koliko su koštale usluge ostalih međunarodnih članova Vašeg tima – Allaina Peleta, Paola Plachettija, Phona van den Biesena? Ko je platio njihove troškove?
  1. Na kraju, da li mislite da ste učinili uslugu građanima u Bosni i Hercegovini i Srbiji kada ste nakon odluke najviše sudske instance u svijetu, kao ugledan advokat, ustvrdili da je u predmetu u kojem ste učestvovali (ili pokušali da učestvujete, da budem precizan) odluku donio sud koji nije „ispoštovao vlastita pravila ni Statut“, bez ikakvog dokaza da podržite tako zapaljivu tvrdnju?

Siguran sam da ste svjesni posvemašnje kulture poricanja zločina koja vlada u Srbiji i u Bosni i Hercegovini (posebno u RS-u), gdje i pored ogromne količine dokaza i mnogih presuda Tribunala koje su utvrdile činjenice o zločinima van svake razumne sumnje, vodeći političari u Srbiji i RS-u još uvijek negiraju genocid u Srebrenici i sistematsku kampanju istrebljenja nesrpskog stanovništva u Prijedoru i 36 drugih opština u RS-u. Mislite li da ovakve Vaše izjave pomažu da se porazi takva kultura poricanja ili je ustvari podstrekavaju tako otvorenim odbacivanjem sudskih odluka?

Profesore Scheffer, sa nestrpljenjem očekujem Vaše odgovore. Da smo se ikada sreli, mogao bih da Vam pričam i o nekim drugim očekivanjima. Kao što su očekivanja da će suđenja na Tribunalu rezultirati presudom za genocid za ono što se desilo mojima u Prijedoru. Mogao bih Vam pričati o satima koje sam proveo u sudnicama Tribunala misleći da nema načina da se sudije neće složiti da je ono što se u Prijedoru dogodilo uistinu bio genocid. Ali nisu. Nijednom. Kao što nisu ni sudije MSP-a 2007. Trebale su mi godine da razumijem njihovo rezonovanje i prevaziđem bijes i beskrajno razočarenje koje sam pretrpio zbog njihovih odluka.

Ali uzmimo da su ta moja očekivanja irelevantna za pitanja koja Vam postavljam u ovom pismu. U svakom slučaju, ona se ni ne mogu porediti sa očekivanjima majki kojima su pobili djecu, bivših logoraša, onih koji su preživjeli silovanja i mučenja, očekivanja žrtava žednih pravde koja su eksplodirala kada su ih Bakir Izetbegović i ljudi oko njega uvjeravali da Vaš zahtjev ima odlične šanse za uspjeh i da će borba „trajati godinama.“ Žrtve nisu znale da Vaša avantura sa zahtjevom nije imala nikakve šanse.

Siguran sam da ste svjesni devastacije koju je kod te najranjivije populacije među nama izazvao krajnji ishod. I tu ne govorim o šačici privilegovanih sa kojima ste vjerovatno bili u kontaktu, koji djeluju u simbiozi sa političarima poput Izetbegovića, koji su bili direktno uključeni i koji su dobro profitirali od raznih budžetskih linija iz kojih su isplaćeni milioni za aktivnosti na „provođenju presude“ ili drugih isplata iz budžeta koji kontrolišu njihovi saveznici. Ne, ja govorim o ljudima poput Mine Delkić, majke moga druga Zedina.

Očekivanja ovakvih ljudi su bila takva da su bilo kakva upozorenja da nije sve onako kako se predstavlja smatrana ličnom uvredom i izdajom. Ako Vam je stalo, pročitajte njenu priču u tekstukoji prilažem ovom pismu. Jedino što je bilo veće od očekivanja izazvanih projektom u kojem ste bili jedan od ključnih protagonista, bili su njihovo razočarenje i poniženje. Pišem Vam zbog ljudi poput nje, jer ona je kao i ja – još jedan klijent koji zaslužuje istinu. U očekivanju promptnog odgovora”, navodi se u pismu upućenom na adresu Davida Sheffera.

(Kliker.info-N1)























25.03.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ: LICEMJERSTVO; ARENA PET GODINA POSLIJE; FILDžAN "MAFIOZO"

Slobodan Vasković : Licemjerstvo; Arena pet godina poslije; Fildžan”mafiozo”

Mart 25. 2017.



1.
Pored Aleksandra Vučića, na obilježavanju godišnjice udara “Milosrdnog Anđela” stajao je lično Milosrdni Anđeo, jedan od njih, Milorad Dodik, koji je te 1999. godine bio glavni srpski logističar “Milosrdnog Anđela”.
Ove godine u Grdeličkoj klisuri, lani u Varvarinu.
2.
Sve što je Dodik izgovorio je cinizam, drskost i bestidnost, jer ga nikada nismo čuli kako javno izražava žaljenje zbog svoje uloge u tragediji žrtava “Milosrdnog Anđela”. 
 
“Zaboravi ako možeš”, zaista jeste prava poruka za Dodika.
3.
Lani smo čuli Džoa Bajdena, tadašnjeg potpredsjednika SAD-a, koji je pozvao Vučića i izrazio žaljenje zbog civilnih žrtava tokom bombardovanja NATO, ali i tokom ratova devedesetih. Neuobičajen potez za supersilu, istorijski rijetko za supersilu, što opet govori o značaju Srbije u očima/planovima supersile. 
4.
U političkom smislu, Bajdenov potez bio je izuzetno značajan i krajnje pozitivan i za Srbe i Srbiju, ma šta ko mislio i o supersili i o Bajdenu.  
Bajdenov potez bio je dokaz puta Srbije ka Zapadu; Godinu kasnije taj put je još vidljiviji.
5.
Ove godine Specijalni izaslanik Stejt departmenta za pitanja Holokausta Tomas Jazdgerdi, zajedno sa predstavnicima američkih ambasada u BiH i Hrvatskoj, posjetio je Donju Gradinu i Jasenovac i odao počast žrtvama.
Održao je i lekciju hrvatskoj vlasti zbog tolerisanja ustaških simbola u Jasenovcu, navodeći da je “mučno gledati ustašku ploču”.
Posjeta Jazdgerdija nastavak je Bajdenovog lanjskog poziva.
6.
U periodu od Varvarina do Grdelice mogo toga se promijenilo, iako je i u Varvarinu i u Grdelici, Vučić bio tokom kampanje; U prvom slučaju parlamentarne, u drugom predsjedničke. 
Vučić je lani otvoreno podržavao Dodika, ove godine ta podrška ne postoji.
Dok je lani Dodik bio sastavni dio kampanje SNS-a, ove godine ga u Vučićevoj predsjedničkoj trci nema.
7.
Na Konvenciji SNS-a, u beogradskoj “Areni”, Dodika nije bilo; Nije ni pomenut.
Bilo je to nepodnošljivo za Vučića, jer je u prošloj predsjedničkoj trci u Srbiji, održanoj 2012. godine, u istoj toj “Areni”, Dodik podržao Borisa Tadića, tadašnjeg srpskog predsjednika, a njegovog protivkandidata Tomu Nikolića i najznačajnijeg čovjeka SNS-a Aleksandra Vučića nazvao “politički pobačaj”.
8. 
Pobačen je Dodik pet godina nakon tog 17. maja 2012. Istina ne do kraja, jer ima pobačaja koji baš teško idu. Ali idu.
9.
Dodik je bio i ostao politički licemjer najtežeg kalibra – neće ga pokolebati trenutno stanje “pobačaja u toku”; Nastaviće da se bori ne bi li politički preživio, iako mu malo šta ide na ruku.
Ne mogu ni željezničari baš svaki dan eksirati. Što krušku što…
10. 
Zasjedao je i vrh Gradskog odbora SDS-a Istočno Sarajevo, a u javnosti ih je prezentovao Darko Babalj Gumeni. 
Toliko je jadan njegov istup bio da je nevrijedan i prezira.
11.
Nakon 11 godina “sistematskog uništavanja Istočnog Sarajeva od vlasti SNSD-a”, odlučili su u SDS-u “da reaguju”. Veći dio tog vremena, Babalj je trgovao sa onim koji su uništavali. I postao milioner.
12.
Sada bi taj fildžan”mafiozo” da se “bori”; On koji je pomogao pobjedu SNSD-a na lokalnim izborima u jednom dijelu istočnosarajevskih opština, On koji je, korupcijom, došao u posjed elitnog hotela “Andrea”, milionske vrijednosti; On koji je učestvovao u prodaji zemljišta osobama iz arapskih zemalja (o tome ću uskoro opširnije); On koji je otvorio privatnu “Berzu rada” unutar SDS-a…
Mogao bih nabrajati unedogled, ali Babaljeva iznenadna “borbenost” više je posledica krivičnog stradanija Boje G., što fildžan”mafiozo” doživljava kao lični udarac, nego želje da se SDS zaista suprotstavi SNSD-u. 
Tamo gdje je Babalj, u prečniku njegovog uticaja, SDS i ne postoji; Postoji samo koruptivna mreža koju samoproklamovani “kum” kontroliše. 
13. 
Kolika je Babaljeva stvarna politička snaga nedavno je demonstrirao Miroslav Brčkalo, potpredsjednik PDP-a.
Brčkalo je Babaljem obrisao pod u pregovorima oko strukture vlasti u Gradu Istočno Novo Sarajevo, gdje SDS i PDP imaju većinu.
PDP ima tri odbornika u Skupštini Grada, a SDS 13; Međutim, Brčkalo je uzeo i gradonačelnika i zamjenika predsjednika gradske skupštine i pola načelničkih mjesta.
PDP je izračunao da jedan njihov odbornik vrijedi 4,3 SDS-ova, ili da Brčkalo vrijedi 4,3 Babalja.
14.
Babalj je ništa; On nije nikakva opozicija, već dio okoštale oligarhije koja je satrala ovaj entitet.  
Babalj je dio Sekte, samo u SDS-ovom dresu. 
15.
Kod Babalja na “borbenoj obuci” bio je i Cicko Bjelica. Lako ga je prepoznati: za reverom ima značku sa likom Steve Mirjanića Metuzalema.
16.
Ostanite sa mnom.
Slobodan Vasković (Blog)


















25.03.2017.

U RIMU POTPISAN DOKUMENT KOJI ODREĐUJE BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE

U RIMU POTPISAN DOKUMENT KOJI ODREĐUJE BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE: Pročitajte šta piše u Rimskoj deklaraciji

Čelnici 27 zemalja članica okupili su se u subotu u Rimu kako bi obilježili 60. rođendan Evropske unije i potpisali Rimsku deklaraciju u kojoj ističu jedinstvo i nedjeljivost nakon izlaska Velike Britanije.



U RIMU POTPISAN DOKUMENT KOJI ODREĐUJE BUDUĆNOST EVROPSKE UNIJE: Pročitajte šta piše u Rimskoj deklaraciji - 2

Sastanak na vrhu započeo je Odom radosti, himnom Evropske unije. Predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker izrazio je optimizam u pogledu budućnosti EU. "Imat ćemo i 100. rođendan EU", rekao je Juncker po dolasku na summit.

 

U deklaraciji su pobrojana dosadašnja postignuća, naglašava se važnost očuvanja jedinstva, zajedničkih interesa i vrijednosti, te daju obrisi smjera u kojem bi EU trebala ići u sljedećih deset godina.

"Evropska unija krenula je kao san nekolicine, a postala je nada mnogih. Ujedinjeni smo i jači: stotine miliona ljudi diljem Europe imaju koristi od proširene Unije koja je prevladala stare podjele", kaže se u izjavi koju bi čelnici 27 zemalja članica, među njima i hrvatski premijer Andrej Plenković, trebali potpisati.

U deklaraciji se također kaže da se Unija suočava s dosad nezabilježenim izazovima - regionalnim sukobima, terorizmom, migracijskim pritiskom, protekcionizmom i gospodarskim nejednakostima.

 

Proteklih dana diplomati zemalja članica intenzivno su radili na tekstu deklaracije. Jedno od najosjetljivijih pitanja bilo je vuropa više brzina. Taj koncept ima potporu zapadnih članica, ali mu se opiru zemlje u srednjoj i istočnoj Evropi, bojeći se da ne završe u skupini manje važnih članica.

 

Taj dio je razvodnjen kako bi se zadovoljilo sve strane, pa je tako izbačena riječ brzina (na engleskom speed) i umjesto toga sada stoji "pace", što se može prevesti kao ritam.

 

"Djelovat ćemo zajedno, različitim ritmom i intenzitetom kada je to potrebno, krećući se u istom smjeru kao što smo činili u prošlosti, u skladu s Ugovorima i ostavljajući vrata otvorenima za one koji se žele pridružiti kasnije", glasi zadnja verzija toga paragrafa u nacrtu deklaracije.

 

Prije 60 godina, šest zemalja utemeljiteljica - Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg potpisali su Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici i Ugovor o Evropskoj zajednici za atomsku energiju (Euroatom), koji predstavljaju temelj današnje Evropske unije.

 

U proteklih 60 godina ta zajednica je narasla na 28 zemalja članica, a uskoro će ih biti 27 nakon što je Velika Britanija napusti.

 

Svečani summit održava se na rimskom Kapitolu, u istoj prostoriji, dvorani Kapitolskog muzeja, u kojoj su prije 60 godina potpisani rimski ugovori.

 

Rimska deklaracija

 

Donosimo integralni tekst Rimske deklaracije (neslužbeni prijevod s engleskog):

 

"Mi, čelnici 27 država članica i institucija EU-a, ponosni smo na postignuća Evropske unije: izgradnja Evropske unije je hrabar i dalekovidan pothvat. Prije 60 godina, oporavljajući se od tragedije dva svjetska rata, odlučili smo se udružiti i ponovno izgraditi naš kontinent iz pepela. Izgradili smo jedinstvenu Uniju sa zajedničkim institucijama i snažnim vrijednostima, zajednicu mira, slobode, demokracije, ljudskih prava i vladavine zakona, veliku gospopodarsku silu s neusporedivim razinama socijalne zaštite i blagostanja.

Evropska unija počela je kao san nekolicine, postala je nada mnogih. Evropa je ponovno postala jedinstvena. Danas smo ujedinjeni i jači: stotine milijuna ljudi diljem Evrope uživa u životu u proširenoj Uniji koja je prevladala stare podjele.

 

Evropska unija je suočena s dosad nezabilježenim izazovima, globalnim i domaćim; regionalnim sukobima, terorizmom, rastućim migracijskim pritiscima, protekcionizmom, socijalnim i gospodarskim nejednakostima. Zajedno, mi smo odlučni suočiti se s izazovima svijeta koji se brzo mijenja i ponuditi našim građanima sigurnost i nove prilike.

 

Učinit ćemo Evropsku uniju jačom i otpornijom, još većim jedinstvom i solidarnošću među nama i poštovanjem zajedničkih pravila. Jedinstvo je i potreba i naš slobodni izbor. Uzeti zasebno, globalna dinamika bi nas ostavila po strani. Ostajanje zajedno naša je najbolja šansa da utječemo na nju te za obranu naših zajedničkih interesa i vrijednosti. Djelovat ćemo zajedno, različitim ritmom i intenzitetom kada je potrebno, krećući se u istom smjeru, kao što smo to činili u prošlosti, u skladu s Ugovorima i ostavljajući vrata otvorenim za one koji se žele pridružiti kasnije. Naša Unija je nepodijeljena i nepodjeljiva.

 

U sljedećih 10 godina želimo Uniju koja je sigurna, prosperitetna, konkurentna, održiva i socijalno odgovorna i s voljom i sposobnostima za igranje ključne uloge u svijetu i u oblikovanju globalizacije. Želimo Uniju gdje građani imaju nove mogućnosti za kulturni i socijalni razvoj i gospodarski rast. Želimo Uniju koja ostaje otvorena onim europskim zemljama koje poštuju naše vrijednosti i odlučne su ih promicati.

U ovim vremenima promjena, svjesni zabrinutosti naših građana, donosimo Rimski program i obećavamo da ćemo raditi u pravcu:

 

1. Sigurnije Evrope: Unije u kojoj će se svi građani osjećati sigurno i slobodno se kretati, gdje su naše vanjske granice zaštićene, s učinkovitom, odgovornom i održivom migracijskom politikom, poštujući međunarodne norme; Evrope odlučne boriti se protiv terorizma i organiziranog kriminala.

 

2. Prosperitetne i održive Evrope; Unije koja stvara rast i radna mjesta; Unije gdje snažno, povezanije jedinstveno tržište koje se razvija, prihvaćajući tehnološku transformaciju, te stabilna i ojačana jedinstvena valuta otvara putove za rast, koheziju, konkurentnost, inovacije i razmjenu, posebice za mala i srednja poduzeća; Unije koja promiče održivi rast, investicijama, strukturalnim reformama i zajedničkim radom na dovršetku Ekonomske i monetarne unije; Unije u kojoj ekonomije konvergiraju; Unije u kojoj je energija sigurna i dostupna, a okoliš čist i siguran.

 

3. Socijalne Evrope; Unije, koja na temelju održivog rasta, koja promiče gospodarski i socijalni napredak kao i koheziju i konvergenciju, istodobno čuvajući integritet unutarnjeg tržišta; Unije koja uzima u obzir različitost nacionalnih sustava i ključnu ulogu socijalnih partnera; Unije koja promiče jednakost između muškaraca i žena kao i prava i jednake mogućnosti za sve; Unije koja se bori protiv nezaposlenosti, diskriminacije, socijalne isključenosti i siromaštva; Unije u kojoj mladi ljudi stječu najbolje obrazovanje i obuku, u kojoj će moći studirati, naći posao diljem kontinenta; Unije koja čuva našu kulturnu baštinu i promiče kulturnu raznolikost.

 

4. Jače Evrope na globalnoj sceni; Unije koja dalje razvija postojeća parnterstva, gradi nova i promiče stabilnost i prosperitet u svom neposrednom susjedstvu na istoku i jugu, ali i na Bliskom istoku, diljem Afrike i globalno, Unije koja je spremna preuzeti više odgovornosti i koja je spremna pomoći u stvaranju konkurentnije i integrirane obrambene industrije; Unije privržene jačanju naše zajedničke sigurnosti i obrane, također u suradnji i komplementarno sa Sjevernoatlantskim savezom, uzimajući u obzir nacionalne okolnosti i pravne obveze; Unije angažirane u Ujedinjenim narodima, koja poštuje multilateralni sustav temeljen na pravilima, ponosne na svoje vrijednosti i koja štiti svoje građane, koja promiče poštenu i slobodnu trgovinu i pozitivnu globalnu klimatsku politiku.

 

Nastavit ćemo slijediti naše ciljeve, čvrsti u uvjerenju da budućnost Evrope leži u našim rukama i da je Evropska unija najbolji instrument za postizanje tih ciljeva. Obećavamo da ćemo slušati i odgovarati na zabrinutosti koje izražavaju naših građani i angažirati se s nacionalnim parlamentima. Radit ćemo zajedno na razini koja doista čini razliku, bilo to na razini EU-a, nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj i u duhu povjerenja i lojalne suradnje među zemljama članicama i međusobno i među institucijama EU-a u skladu s načelima supsidijarnosti. Omogućit ćemo potrebni prostor za djelovanje na različitim razinama kako bismo ojačali inovativnost, potencijal rasta Evrope. Želimo da Unija bude velika u velikim stvarima i mala u malim stvarima. Promicat ćemo demokratski, učinkovit i transparentan proces donošenja odluka i bolje rezultate.

 

Mi kao čelnici, radeći zajedno unutar Evropskog vijeća i unutar naših institucija, osigurat ćemo da današnji program bude proveden kako bi sutra postao stvarnost. Ujedinili smo se radi boljitka. Evropa je naša zajednička budućnost".

/////////////////////////
///////////////

10 FINANSIJSKIH ZAPOVIJESTI: Čovjek koji je predvidio Veliku ekonomsku krizu pomaže da napravite ogroman novac!

Čovjek koji je predvidio Veliku ekonomsku krizu pomaže da napravite ...

//////////////////////////


SAMI SEBE SAPLIĆEMO: U žestokom okršaju SDS-a i SNSD-a stradat će cestogradnja

SAMI SEBE SAPLIĆEMO: U žestokom okršaju SDS-a i SNSD-a ...

//////////////////////

WIGEMARK: Budućnost BiH je nesumnjivo u EU!

WIGEMARK: Budućnost BiH je nesumnjivo u EU!

//////////////////////
///////////////////////////////


///////////////////////////////////


/////////////////////////////////////////////

Trump nakon povlačenja zakona o zdravstvenoj reformi : “Razočaran sam…pomalo sam iznenađen, da budem iskren”

Američki predsjednik Donald Trump rekao je u petak, nakon što je povučen njegov nacrt zakona o zdravstvenoj reformi, da je razočaran i pomalo iznenađen, te naglasio kako je trebalo vrlo malo

////////////////////////////
/////////////////////

‘Pojavio se novi svijet’ : Vladimir Putin podržava Marine Le Pen

Ruski predsjednik Vladimir Putin primio je u petak čelnicu francuske krajnje desnice Marine Le Pen, potvrđujući na taj način da je ona važan faktor na međunarodnoj sceni, ocjenjuje agencija Reuters. Ispitivanja javnog [...
24.03.2017.

ESAD BAJTAL: GOVORITI O NEBITNOM ZNAČI ŠUTITI

Esad Bajtal: Govoriti o nebitnom znači šutiti


Esad Bajtal

Autor
24.3.2017. 



Esad Bajtal: Govoriti o nebitnom znači šutiti

////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • stvarna opasnost danas, nije neznanje, kako smo to čitali kod Buddhe, Platona i Sokrata, nego – znanje. Znanje u službi neznanja.

.........................

Prenosimo stari tekst prof. dr. Esad Bajtala sa promocije knjige Nerzuka Ćurka “Filozofija Zagrljaja“, 2010. godine jer nam se čini vrlo aktuelnim u ovom trenutku, trentku u kome se govori o svemu samo ne o onome što istinski muči građane ove zemlje, koji jedva sastavljaju kraj s krajem i pravo s pravdom …

Ljudi pljuju sitne lopove, a velike zlikovce poštuju; čak i slave. Uprkos tome, dobar dio onoga što Ćurak naziva “javni um” filozofski mudro šuti. Šuti na razne načine. A najgori oblik šutnje skriva se pod posebnom vrstom javnog govora. Govora o nebitnom. Smisao javnog govorenja o nebitnom jeste u prikrivanju vlastite šutnje, odnosno, prozirnom prikrivanju odsustva govora o bitnom. Šutiti, u gladnoj i (o)pljačkanoj zemlji, znači voditi maratonske javne polemike oko nečega što se nas i naših života ni na koji način ne tiče

Ima jedna misao koja kaže ovako:

Dobro hoće da bude bolje, bolje bi da postane najbolje, a samo tupo i glupo misli da je dovoljno samo sebi, i da je dobro takvo kakvo je.” (Meštrović).

Ovu knjigu čitao sam upravo sa gornjih pozicija: kao komunikaciju sa onima koji bi da ovo malo dobra (u jednom lošem svijetu, u kakvom živimo), učine nekako boljim. A o kakvom svijetu je riječ, najbolje da se uvjerite na sljedeći način: Nemojte platiti struju, vodu, telefon ili tramvajsku kartu. Kazna (sankcija) će vas stići za koji dan, a možda čak i istog momenta.
Ali, ako u tom istom tramvaju ubijete Denisa Mrnjavca proces će se povlačiti godinama. A na kraju će presuda biti i poništena, a sam postupak vraćen na neko daljnje razmatranje kao što se upravo ovih dana i dogodilo u Sarajevu.
Presuda poništena, i nikom ništa.

GOVOR O NEBITNOM

Uzeo sam samo jedan primjer. Ima ih, i znamo ih, na stotine. Ljudi pljuju sitne lopove, a velike zlikovce poštuju; čak i slave. Uprkos tome, dobar dio onoga što Ćurak naziva “javni um” filozofski mudro šuti. Šuti na razne načine. A najgori oblik šutnje skriva se pod posebnom vrstom javnog govora. Govora o nebitnom. Smisao javnog govorenja o nebitnom jeste u prikrivanju vlastite šutnje, odnosno, prozirnom prikrivanju odsustva govora o bitnom. Šutiti, u gladnoj i (o)pljačkanoj zemlji, znači voditi maratonske javne polemike oko nečega što se nas i naših života ni na koji način ne tiče. Zato govor o nebitnom nije komunikacija na koju se ova knjiga poziva i za koju iskreno pledira, pozivajući se na “bezgraničnu volju (autorovog) uma za komunikacijom”.

ŠTA JE KOMUNIKACIJA?

Latinski i talijanski riječnici kazuju da commūnîco, comunicato, znači saopštiti; učiniti poznatim; izvijestiti nekoga nešto o nečemu. Dakle, komunikacija kao opštenje s nekim, podrazumijeva Drugog i Druge kao sagovornike okupljene oko nečeg bitnog, najčešće životno važnog. Njoj nasuprot, šutnja, i(li) govor o nebitnom, jeste govor sa samim sobom.

Govor o nebitnom je laganje samog sebe. U pitanju je toaletni monolog još nerasanjenog egosa pred jutarnjim ogledalom. Na djelu je maskirani socio-autizam narcističke samodovoljnosti, koji Ćurak (ako ga dobro razumijem), eufemistički, i ne baš najadekvatije onom što sam ima na umu, naziva “ohološću samoće”. Samoća je, kako je ja iskustveno vidim, nešto drugo. Daleko od bilo kakve oholosti, samoća je stanje rezigniranog i pobunjenog uma. Samoća je uzvišeni gest pobune i nepristajanja. U govoru o nebitnom ne radi se, dakle, o oholosti samoće, nego o oholosti distance. Govor o nebitnom je jedan “baš me briga” stav. Tom stavu prethodi dobra egzistencijalna i društvena situiranost. Radi se o sasvim svrhovitom (“meni je dobro, baš me briga …”), i licemjerno pragmatičnom zatvaranju očiju pred onim što jest.
A šta jest?
Jest bijeda i jest nevolja;
Jest nepravda i kriminal;
Jest nepotizam i jest primitivizam.
I, povrh svega toga, jest otvoreni ili prikriveni cinizam kao temeljni način drčno-hazjajinskog vladanja zemljom i ljudima. O tome se, danas i ovdje, intelektualno stidljivo govori, tj. šuti. I ne samo ovdje, nego i u velikom bijelom svijetu kako je jasno vidljivo iz racionalne politološke analitike, četvrtog poglavlja Ćurkove knjige.

Upravo zato, postmoderna demistifikacija politikantskih mitova svijeta modernih laži, traži trezven dijalog i i civliziranu komunikaciju, a ne advokate status quo-a. A pogotovo ne režimske kolumniste koji, kritikuju kritičare lošeg i neljudskog, čime (da se vlasi ne dosjete), zapravo, servilno i udvorički prilježno, služe osiljenim oholim i uzmožnim vlastodršcima. Riječ je onima, koji su “vjerujući sve (svoje) sumnje odagnali” (str. 61). Pri tom, ovdje ne mislim samo na sluganski dio klera, niti na nečasna a dobro plaćena novinska piskarala. Mislim na dio akademske inteligencije, nama (ovdje, za ovim stolom) formalno ravne. Formalno ravne, ali, ne i moralno jednake.

Kao formalno ravni, oni (vjerovatno!!!) znaju sve ono što i mi znamo. I vide ono što i mi vidimo. Međutim, umjesto da ga iskazuju oni “svoje mišljenje skrivaju”. Čine to upravo govorom šutnje. Odnosno, govorom o nebitnom. Na taj način, ma šta inače mislili sami o sebi i svom intelektualnom habitusu, oni, svjesno ili nesvjesno, okreću leđa nauci, moralu, čovjeku i društvu. Radi se, kako rekoh, o licemjerju ohole distance koja utemeljuje “Bosnu kao uniju straha, umjesto unije vrijednosti” (str. 68). Jer, ovdje se vlada strahom i bahatom prizemno-ruralnom retorikom po kojoj smo svi mi (oponenti, kritičari, politički protivnici, građani … ), samo najobičnije šuše, budaletine, pederi, izdajnici, itd., kako već godinama slušamo ili čitamo sa ekrana i stranica režimskih medija. I svako onaj, ko snažno i otvoreno upre prstom na taj i takav način vladanja, pa kriminalca nazove kriminalcem; lopova lopovom; a razbojnika razbojnikom; biva od dežurnih i dobro plaćenih režimskih kolumnista i kolumnistica, optužen za “širenje jezika mržnje”, direktno pušući u jedra upravo onom etno-lideru koji je taj prizemni jezik javne psovke i vrijeđanja uveo na javnu i političku bh scenu.

ŠTA NAM TO GOVORI?

To nam govori da stvarna opasnost danas, nije neznanje, kako smo to čitali kod Buddhe, Platona i Sokrata, nego – znanje. Znanje u službi neznanja.
Ali, šta da se radi?
Takvi smo kakvi smo.
Odnosno, pučkom, pravopisno išćašenom, leksikom govoreći: tak’i smo kak’i smo. Zapravo, u nešto drugačijoj i dužoj akcentuaciji te riječi, – kâki smo. To, u krajnjoj liniji, nije uopšte netačno! Problem je samo, što u svojoj moralnoj prehlađenosti, i intelektualnoj pothlađenosti, ne osjećamo smrad sopstvene kāke. Pa, u narcisoidnom zanosu sebeljublja, govorimo samo, i isključivo: o smradu Drugog i Drugih.
“Svakome je njegovo dupe dunja”, kaže narodna mudrost.
Nažalost, u svojoj klero-etničkoj i etno-politikantskoj zavedenosti narod se oglušuje i o vlastitu mudrost. Zahvaljujući toj zavodljivoj dupe-dunja logici, i ugodnoj samoobmani njene olfaktivne iluzije, svako je sam sebi najbolji. I niko nikome ne valja.
Eto, zašto nam je, ovako kako nam je.

I zato smo svi zajedno, umjesto franjevačkoj filozofiji zagrljaja, izručeni zagrljaju filozofije. Filozofije mržnje, filozofije besmisla, cinizma, i nadmenosti. Zato ja, za razliku od dobrohotnog Nerzuka Ćurka, mislim da bi Zagrljaj filozofije cinizma i nadmenosti, bio pravi naslov ove knjige.
Ali, ko sam ja, ko je Nerzuk Ćurak, i ko smo svi mi?
I ko to mene; ko to Nerzuka Ćurka; i ko to, sve nas zajedno, bilo kad, i bilo šta, u ovom životu pita.
NIKO NIŠTA!

Na djelu je, čitam između redova Ćurkove knjige, pedagoški uzoran slučaj specijalne demokratije: demokratije bez naroda.
I (trebao bih ovdje da dodam), naroda bez pameti.
Ali neću to da kažem
Hoću i ja malo da šutim!

19.01.2010, Žurnal











24.03.2017.

DAVID SCHEFFER : BiH JE IMALA I IMA JAKE ARGUMENTE ZA REVIZIJU POSTUPKA PROTIV SRBIJE

David Scheffer ne odustaje : BiH je imala i ima jake argumente za reviziju postupka protiv Srbije

Mart 24. 2017.


Autor dokumenta revizije u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije, američki profesor David Scheffer (Dejvid Šefer) ocijenio je danas da je Sarajevo “imalo i ima” jake argumente za reviziju postupka  protiv Srbije po tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, prenosi Beta.

Šefer je za sarajevski portal Avangarda.ba kazao da je utvrđivanje istine o onome što se događalo 1992. godine u BiH i ko je za to odgovoran, “cilj vrijedan truda, za koji se vrijedi boriti pred sudovima”.

“Mi smo čvrsto vjerovali da smo imali, i da još uvijek imamo, jake argumente za reviziju na osnovu ukupnosti dokaza o genocidu u 1992. godini, što je utvrđeno u predmetu Mladić pred Haškim tribunalom do decembra 2016. godine. Bilo bi neodgovorno ignorisati taj razvoj događaja i dopustiti da presuda Međunarodnog suda pravde u ovom predmetu iz 2007. godine ostane neosporena”, rekao je Šefer.

On je naveo i da pravni tim BiH ne vjeruje da je Registrar Međunarodnog suda pravde pružio odgovarajuće objašnjenje svoje pozicije, kada je odbio dokument revizije.

Upitan na koje je opcije mislio kada je nagovijestio da i nakon odbijanja revizije postoji mogućnost nastavka procesa pred Međunarodnim sudom pravde, Šefer je rekao da nije u poziciji da javno raspravlja o tim opcijama.

Prema njegovim riječima, ukoliko bi se u sudskoj proceduri u BiH utvrdilo da su srpski i hrvatski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i Dragan Čović u svojim pismima na odgovor Registrara dezavuisali i doveli u zabludu Međunarodni sud pravde, odnosno da su lažno prikazali status i sakrili informacije o legitimitetu agenta BiH, to bi moglo da znači da bi takav nalaz sudova u BiH mogao dovesti do razmatranja u Međunarodnom sudu pravde.

On je ocijenio da je Srbija odlagala hapšenje i predaju Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kako bi se izbjeglo da Međunarodni sud pravde uzme u obzir i konačne presude Haškog tribunala u tim slučajevima po pitanju genocida, u okviru desetogodišnjeg roka za podnošenje zahtjeva za reviziju.

Šefer je dodao da zahtjev Bosne i Hercegovine za reviziju “pruža argumente u pogledu ukupnosti dokaza”.

“To su dokazi koji su već otkriveni u sudnicama Haškog tribunala i koji su, u svojoj ukupnosti, onako kako su dosegnuti u decembru 2016. godine, trebali, prema našem mišljenju, dovesti do toga da Međunarodni sud pravde ponovo otvori svoju analizu genocida u BiH tokom 1992. godine”, rekao je Šefer, koji je bio prvi američki ambasador za ratne zločine.


/////////////////////////////////
  Prof.dr. Šaćir Filandra : Osnovni principi bošnjačke politike su jasni , Bošnjaci dijele savremene civilizacijske vrijednosti živeći u


//////////////////////

Srećko Latal upozorava i predlaže : Na Bošnjacima je da konačno izađu iz priče žrtve i da osmisle BiH koja bi bila prihvatljiva svima !

Politički analitičar Srećko Latal upozorio je u razgovoru za Vijesti.ba da se BiH nalazi u najozbiljnijoj krizi od kraja rata, u krizi u kojoj je na političkoj sceni došlo do [...]

////////////////////////////

Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a: Milioni iz Bobar banke izneseni kao u filmu

Stekao sam utisak da je državno Tužilaštvo mnoge stvari pokrenulo sa mrtve tačke i nadam se da se u toj procjeni ne varam, kaže predsjednik SDS-a Vukota Govedarica. Nakon jednog

24.03.2017.

DRAGAN ČOVIĆ SVE VIŠE OTKRIVA SVOJE PRAVO LICE PREMA BiH

PROF. IVO BANAC U "JUTARNJEM LISTU": Dok Vučić iz Novog Pazara nudi ruku suradnje Bošnjacima, Čović je 'europskim vrijednostima' zapalio pola Bosne"


Banac piše da je "jedino hrvatska politika u BiH nepoduzetna, premda ne i statična. Ona je još pod hegemonijom HDZ BiH koji sa Dodikom igra staru sporazumsku politiku, a pokušava je nametnuti i Zagrebu"



Image result for ivo banac fotos

Profesor Ivo Banac u kolumni u "Jutarnjem listu" bavi se prošlonedjeljnim naučnim skupom u Neumu u organizaciji Hrvatske demokratske zajednice BiH i analizira aktuelnu hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini.

"Danas je više nego jasno kako daytonska Bosna i Hercegovina nije idealna država, ni po učinkovitosti, ni po postignućima. Nije dobro da se prstom upire uvijek u druge, a sebe posve abolira od svake krivnje... Dayton je bio moguć jer su svi bili umorni od rata, a Clintonova administracija odlučna u nametanju mirovnog rješenja, koje je svima bilo neprihvatljivo na različite načine, ali i u nedostatku realne alternative-neizbježno. Danas, Karadžićeva-Dodikova Herrenvolk Republika, koliko god gospodarski neuspješna i teret svojim sponzorima, predstavlja točku ruske na Balkanu i jedini zalog propale srpske imperijalne politike od 1903. naovamo.Tu nema promjena u mirnodopskim uvjetima"...

Banac dalje piše da je "jedino hrvatska politika u BiH nepoduzetna, premda ne i statična. Ona je još pod hegemonijom HDZ BiH koji sa Dodikom igra staru sporazumsku politiku, a pokušava je nametnuti i Zagrebu. Karamarko je vodio pozadinsku politiku protiv ove tendencije, što je također pridonijelo njegovom padu. Danas se već može reći kako Dragan Čović diktira hrvatsku državnu politiku prema BiH, što je jasno iz niza Plenkovićevih kadrovskih poteza. Premda ova poltika nema izgleda, ona pretendira na propagandne uspjehe, o čemu se skrbi Ivan Tolj pri vrhu Styriua medijske grupe..."

"Dok traje zamor od Balkana (i američka odsutnost od Europe) Čoviću je dovoljna izborna reforma koja će ga učiniti hrvatskim članom Predsjedništva BiH bez ograničenja mandata", piše dr. Banac.

"... Ne samo da hrvatska Vlada u ovom trenutku nema snage za ozbiljan iskorak u BiH, ona nema ni vizije ni namjere da nešto ozbiljno poduzme. Zato se sudjelovanje u paradama poput one prošlotjedne u hotelu "Grand" u Neumu, ne samo neumjesna, nego i znak stvarne nemoći. Zar netko doista ozbiljno uzima naklapanja Ivice Lučića, koji je u Neumu (po prijateljskom izvoru) ustvrdio kako je moguće da za BiH
"nema rješenja, jer su sva rješenja moguća, pa i ono iz Sirije".

"... I dok Aleksandar Vučić otvara stadione u Novom Pazaru i Bošnjacima povjerava kako "razmišlja i o autoputu koji bi spojio Srbiju i BiH, da bi se tako spojili Bošnjaci iz Sandžaka i BiH...Dragan Čović, nakon što je zapalio pola Bosne svojim europskim vrijednostima može samo povući rogove i potvrditi kako "je etnička federalizacija ni u jednoj varijanti nije rješenje za BiH". Zar je europska politika moguća samo na karminama", pita Ivo Banac u kolumni u "Jutarnjem listu".


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik



Image result for karikature dragan covic i milorad dodik

Image result for karikature covic dodik kaubojiImage result for karikature covic dodik kauboji
Image result for karikature dragan covic i milorad dodik

Image result for karikature covic dodik kauboji
Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik

Image result for karikature dragan covic i milorad dodik


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik kauboji


Image result for karikature dragan covic i milorad dodik kauboji



Image result for karikature dragan covic i milorad dodik kauboji



///////////////////////////////////
24.03.2017.

SAMIR BEHARIĆ: DVIJE FOTELjE POD JEDNIM KROVOM

Samir Beharić: Dvije fotelje pod jednim krovom

Samir Beharić

Autor
23.3.2017. 


Samir Beharić: Dvije fotelje pod jednim krovom


////////////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Mladi iz Jajca rapidno odlaze. Nove generacije mladih Jajčana su site šuplje nacionalističke priče. Mlade generacije koje dolaze neće trpiti stare ratne pukovnike koji svojim stranačkim šefovanjem uništavaju društvo i tjeraju mlade iz zemlje. Političari trebaju znati da se, za razliku od njih, svijet promijenio. Mladi danas govore dva ili tri strana jezika, uče kompjutersko kodiranje, volontiraju i apliciraju za međunarodne stipendije. Europska unija se o njima brine više nego njihova država, njihova druga majka. Ili maćeha? Mladi više nisu prisiljeni da budu zakovani za jedan grad ili jednu državu. Svijet je svakim danom manji i manji, a prilike mnogobrojnije i zanimljivije. Pitanje je kako ih zadržati. Nacionalizmom i segregacijom sigurno ne.

...............................

Ne smijemo odustati od mladih Bosanaca i Hercegovaca. Ne smijemo ignorisati borbu  jajačkih srednjoškolaca i kalkulisati u osudi nove segregacije. Svaki glas, svaki šapat je bitan jer bitka još nije izgubljena. Dante Aligijeri u svojoj „Božanstvenoj komediji“ opominje da su najmračniji krugovi pakla rezervisani za one koji šute u vremenima moralne krize. Danas su političari udarili na jedinstvo mladih u Jajcu. Sutra će udariti na vas, a vi se sjetite stihova njemačkog svećenika Martina Niemöllera prije nego bude kasno. Jajački srednjoškolci svojim protestima najavljuju vruće jajačko proljeće. Najavljuju desant na združeni nacionalistički poduhvat i traže vašu podršku. Poručuju da smo zajedno jači. Pridružimo im se!

Kao neko ko je u Jajcu imao nesreću proći kroz nacionalistički poligon „dvije škole pod jednim krovom“, ne mogu ostati ravnodušan na lavovsku borbu jajačkih srednjoškolaca i njihov epski otpor starim političkim voždovima koji, jednom nogom u grobu, mlade Jajčane guraju u one sjene prošlosti iz kojih su oni došli. Ono što mladi žele je zajedništvo i kvalitetan nastavni plan i program koji neće vrijeđati ničiji nacionalni sentiment.

Obnavljanje inicijative o novoj školi govori da nacionalističke stranke nakon prošlogodišnjeg neuspjeha nisu odustale od svog plana. Da bismo razumjeli zbog čega jajački političari, uz aminovanje njihovih kolega i kolegica iz Skupštine Srednjobosanskog kantona (SBK), silno žele osnovati novu srednju školu po cijenu produbljenja već postojećih podijela među mladima, bitno je razumjeti širi kontekst.

Segregacijom u odbranu ljudskih prava

Jajce nije podijeljen grad. Jajčani zajedno peru tepihe u istim kvartovima, umorni se vraćaju s posla iz istih firmi, piju kafu u istim kafićima, a njihova djeca zajedno treniraju košarku u KK „Vodopad“. Ipak, od kraja rata osnovne škole rade po sistemu „dvije škole pod jednim krovom“, gdje učenici pohađaju nastavu u različitim učionicama. U tim školama redari kvase spužvu u odvojenim toaletima, a nastavnici hrvatske i bosanske matematike se za čas pripremaju u odvojenim zbornicama.

Dvije srednje škole, Srednja strukovna škola „Jajce“ i Srednja škola „Nikola Šop“, rade po hrvatskom nastavnom planu i programu. Bošnjaci i Hrvati u tim školama nastavu pohađaju u istim učionicama, osim za vrijeme časova bosanskog, odnosno hrvatskog jezika, te vjeronauke. Iako nastavu pohađaju i malobrojni učenici srpske nacionalnosti, srpski jezik nije u ponudi, ali ne želite da vas uvođenjem treće varijable još više zbunim.

Kantonalno ministarstvo obrazovanja je već godinama pod čeličnom šapom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), čija je bivša ministrica Greta Kuna prije nekoliko godina izlanula kako se „kruške i jabuke ne mogu miješati“, aludirajući na tu radikalnu ideju  zajedništva osnovaca i predloženu integraciju osnovnih škola, što ponajbolje oslikava stanje uma onih koji kroje nastavni plan i program. Ni trenutna HDZ-ova ministrica obrazovanja Katica Čerkez nije ništa oštroumnija u svojim medijskim istupima, pa je u ponedjeljak za FTV hladnokrvno izjavila kako se učenici „ne moraju ni upisati u novu srednju školu, ako ne žele“. Čemu onda nova škola, neko će se zapitati.

HDZ-ovi ministri obrazovanja su se godinama oglušivali na zahtjeve pojedinih roditelja i učenika Bošnjaka za kompromisom u izučavanju predmeta, prije svega historije, geografije i muzičke kulture u srednjim školama, čiji sadržaj odgovara isključivo hrvatskom nacionalnom narativu. Zbog toga jajački srednjoškolci iscrpno uče o odlikama primorske klime susjedne Hrvatske, dok gorske masive također susjedne Srbije zanemaruju. Više znaju o hrvatskom kralju Tomislavu, nego o bosanskoj kraljevskoj lozi Kotromanića, čiju srednjovjekovnu  tvrđavu gimnazijalci vide iz svojih učionica. Ulje na vatru dolijeva i grb Herceg-Bosne, odnosno hrvatskog naroda u BiH na školskim diplomama, koje na kraju školske godine kući nosi podjednak broj učenika hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.

Šansu za jeftinim političkim poenima u cijeloj zbrci su dobili lokalni političari iz Stranke demokratske akcije (SDA), koji bi se novom segregacijom borili za ljudska prava Bošnjaka. Nova srednja škola je kao pravni subjek osnovana još pred kraj prošle školske godine, a  inicijativa za osnivanjem škole je pokrenuta na osnovu fantomske peticije koju je navodno potpisalo 500 roditelja Bošnjaka. Ni dan-danas nije poznato ko je pokrenuo peticiju, ko su potpisnici i ko ju je poslao u Ministarstvo obrazovanja SBK. Činjenica da zvanično Vijeće roditelja također nema nikakve informacije o peticiji, baca sumnju na validnost i transparentnost već prvog koraka cijelog procesa.

Složno za podjele

Inicijativom za osnivanje srednje škole koja će raditi po federalnom planu i programu, jajački SDA-ovci su HDZ-u džentlmenski prepustili pola obrazovnog sistema u Jajcu i time olahko odustali od traženja rješenja unutar postojeće škole, jačeg zalaganja za nacionalnom grupom predmeta, pa i za zajedničkim nastavnim planom i programom. Istina je da je za SDA podjela škole lakše „rješenje“ od pregovaranja za kvalitetan zajednički nastavni plan i program, ali posljedice ovog izbora bi mogle imati šire društvene posljedice koje neće zaobići ni SDA.

Iako  načelničku poziciju u Jajcu već 12 godina drže kandidati SDA, kao i mjesto premijera SBK, politički predstavnici ove stranke se i dalje usuđuju kazati kako nisu imali dovoljnu političku moć za zauzimanjem povoljnije pregovaračke pozicije naspram HDZ-a i borbom za kompromis u školskim klupama. Ipak, čini se da ono što je nedostajalo nije moć, već politička volja.

Njihovim kolegama u HDZ-u ovakav razvoj situacije itekako odgovara, jer im se osnivanjem nove srednje škole bošnjački političari prestaju „miješati u posao“, kao što je već slučaj sa podijeljenim osnovim školama, od čije su integracije svi davno digli ruke. Zbog toga ne čudi da su u ponedjeljak u Skupštini SBK poslanici iz SDA i HDZ-a zajedničkim glasovima podržali Prijedlog odluke o izmjenama i dopuni Odluke o osnivanju Mješovite srednje škole „Jajce“ i time ujedinjenim snagama zakovali još jedan ekser u mrtvački kovčeg zajedničkom nastavnom planu i programu.

Oni koji malo duže prate političku situaciju u SBK i Općini Jajce svjedočili su i ranijim ortačkim odnosima između SDA i HDZ-a, strankama koje su tokom skoro cijelog prethodnog mandata u Općini Jajce bile i u koaliciji. Za razliku od ovog mandata, prije četiri godine im je bilo lakše dogovoriti raspodjelu direktorskih pozicija u javnim institucijama.

Općina Jajce je, pored Mostara, jedina u BiH koja od izbora nije konstituisala vlast jer se nacionalisti sa repovima iz rata ne mogu dogovoriti koja će stranka upravljati kojom javnom institucijom. Koalicija „Za bolje sutra Jajcu“ sa strankama okupljenim oko HDZ-a je na lokalnim izborima osvojila 11 od 25 mjesta u Općinskom vijeću, te traži raspodjelu fotelja javnih preduzeća prema omjeru osvojenih mjesta u Općinskom vijeću. Koalicija time uslovljava konstituisanje Općinskog vijeća, dok vijećnici iz SDA, SBB-a i SBiH, koji su zajedno dobili 12 mandata, ne pristaju na takav prijedlog, smatrajući ga ucjenom i nerelevantnim za konstituisanje vlasti. Općina je tako u blokadi već pet mjeseci, ali su isti ti političari saglasni u jednom, a to je da mlade u srednjim školama treba podijeliti. U podjeljene osnovne škole više niko i ne dira jer su one kao mjesto etnonacionalne indoktrinacije i produkcije nacionalističkih glasača interes i jednih i drugih.

Pravo na fotelju

Nacionalističke stranke priču o ugroženosti spretno prodaju upakovanu u celofan očuvanja nacionalnog identiteta, ali cijelu predstavu „borbe za prava učenika“ treba posmatrati iz perspektive upravljanja (novim) radnim mjestima, baš onako kako na nju gledaju stranački stratezi. Integracija osnovnih škola bi ukinula određena radna mjesta na koja političke stranke postavljaju svoje kadrove, pa jedinstvene škole zbog toga ne odgovarju ni SDA-u, ni HDZ-u.

Zapošljavanje direktora, novog profesora ili čistačice je po nepisanom pravilu postao skoro čisto politički montiran proces koji, smatraju u ovim strankama, takav treba i da ostane. Nova srednja škola, čiju ideju ponajviše gura SDA, znači novo mjesto direktora, sekretara, pedagoga i profesora, spremnih na poslušnost. To je pakt koji su pred zaposlenje potpisali i profesori postojećih srednjih škola, koji bi, ukoliko sad javno podrže svoje učenike, mogli ostati bez posla. Nova srednja škola, isto tako, znači gubitak posla za profesore koji trenutno predaju bosanski jezik u dvije postojeće srednje škole. Dakako, tim profesorima niko ne garantuje da će posao dobiti u novoosnovanoj školi, osim ako su dovoljno odani predsjedniku stranke koga gura osnivanje škole, što je u ovom slučaju SDA. Nova srednja škola u očima stranaka nije ništa drugo do firma, fabrika u koju će stranke zapošljavati svoje članove koji slučajno imaju diplomu s kojom mogu raditi u prosvjeti i podučavati naše najmlađe.

Nova škola za stranačke pulene nije mjesto prosvjetljenja, kritičkog mišljenja i preispitivanja autorireta. To je poligon etnonacionalne indoktrinacije, hram odgoja nacionalističkih glasača i trening-centar budućih stranačkih poslušnika. Škola, kao i bolnica, dom kulture ili vrtić su davno postali megdan stranačkih autoriteta i starih, propalih i neškolovanih političara narušenog ega, koji na nefer način traže svoje mjesto u društvu. Borba za prava učenika time postaje borba za pravo na fotelju.

Jajačko proljeće

O kvaliteti obrazovanja niko i ne govori. Osim srednjoškolaca. Njihov prijedlog za iznalaženjem zajedničkog, ali prije svega kvalitetnog plana i programa bez nacionalističkih obilježja i uvođenje grba na diplomi koji ne vrijeđa ničiji nacionalni sentiment je mnogo racionalniji, jeftiji i za društvo zdraviji od bilo kojeg stranačkog egzibicionizma. Jajačke političke kamikaze su spremne žrtvovati ogromna budžetska sredstva za novu školu dok Srednja škola „Nikola Šop“ godinama čeka na gradnju sportske dvorane.

Mladi iz Jajca rapidno odlaze. Nove generacije mladih Jajčana su site šuplje nacionalističke  priče. Mlade generacije koje dolaze neće trpiti stare ratne pukovnike koji svojim stranačkim šefovanjem uništavaju društvo i tjeraju mlade iz zemlje. Političari trebaju znati da se, za razliku od njih, svijet promijenio. Mladi danas govore dva ili tri strana jezika, uče kompjutersko kodiranje, volontiraju i apliciraju za međunarodne stipendije. Europska unija se o njima brine više nego njihova država, njihova druga majka. Ili maćeha? Mladi više nisu prisiljeni da budu zakovani za jedan grad ili jednu državu. Svijet je svakim danom manji i manji, a prilike mnogobrojnije i zanimljivije. Pitanje je kako ih zadržati. Nacionalizmom i segregacijom sigurno ne.

Da sam na mjestu jajačkih političara koji ovim aparthejdom planiraju društvenu eutanaziju, ne bih toliko brinuo ko će biti direktor nove škole. Brinuo bih o tome da li će ta nova škola za tri-četiri godine imati dovoljno učenika da radi.

Ne smijemo odustati od mladih Bosanaca i Hercegovaca. Ne smijemo ignorisati borbu  jajačkih srednjoškolaca i kalkulisati u osudi nove segregacije. Svaki glas, svaki šapat je bitan jer bitka još nije izgubljena. Dante Aligijeri u svojoj „Božanstvenoj komediji“ opominje da su najmračniji krugovi pakla rezervisani za one koji šute u vremenima moralne krize. Danas su političari udarili na jedinstvo mladih u Jajcu. Sutra će udariti na vas, a vi se sjetite stihova njemačkog svećenika Martina Niemöllera prije nego bude kasno. Jajački srednjoškolci svojim protestima najavljuju vruće jajačko proljeće. Najavljuju desant na združeni nacionalistički poduhvat i traže vašu podršku. Poručuju da smo zajedno jači. Pridružimo im se!

*Autor teksta je pohađao „dvije škole pod jednim krovom“ u Jajcu, kao i gimnaziju u Srednjoj školi „Nikola Šop“ u Jajcu. Student je Fakulteta političkih nauka UNSA i trenutni stipendista Erasmus+ programa na Sapienza univerzitetu u Rimu.

/////////////////////
////////////////////////////////
23.03.2017.

PRALjKOVA SKRIVENA IMOVINA OZBILjAN ISPIT ZA PLENKOVIĆA

Praljkova skrivena imovina ozbiljan ispit za Plenkovića


Domagoj Margetić

Autor
23.3.2017. 



Praljkova skrivena imovina ozbiljan ispit za Plenkovića

Najnovija haška subpoena, kojom Međunarodni kazneni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji od Vlade Andreja Plenkovića traži da identificira i istraži imovinu Slobodana Praljka, prvostupanjski osuđenog zbog ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, za HDZ bi mogla biti ozbiljan izazov.

Radi se o politički vrlo osjetljivoj stvari, a istraga o Praljkovoj imovini mogla bi postati i predložak za optužnicu za ratno profiterstvo ne samo protiv Praljka, nego i samog HDZ-a. Zato je za očekivati da će Plenković, Vlada i HDZ na sve moguće načine sabotirati najnoviju haašku subpoenu, koja je nekako ipak prošla poprilično ispod radara medijskog interesa.

Naime, Praljak je nominalno bez imovine. Kao i mnogi drugi tranzicijski moćnici, koji su u ratnim godinama stekli multimilijunska bogatstva, i Praljak je svoju imovinu sakrio, prepisao, zakamuflirao, preparkirao, jednom rječju – utajio. Hrvatske institucije nisu nikad istraživale bogaćenje ratnih generala, ali Praljak je čini se “pao” na vrlo banalnoj stvari. Pokušao je Haagu prikazati kako nema sredstava za obranu pred ICTY-em, pa je zatražio da mu obranu financira sam Tribunal.

No, ICTY sad traži da se utvrdi Praljkovo stvarno bogatstvo, jer smatraju kako posjeduje imovinu i novac kojim je mogao platiti troškove svoje haaške obrane. Dakle, Praljak je na neki način sam isprovocirao ono što bi se sad moglo pretvoriti u ispitivanje i istragu stvarne imovine koju posredno ili neposredno posjeduje, ali i načina na koji je do te imovine došao. E, tu već dolazimo do problema. Jer bi nalaz takve istrage mogao biti prava mala kronologija ratnog profiterstva i politički pogodovanog bogaćenja uz pomoć najviših državnih struktura devedesetih i samog političkog vrha HDZ-a.

Drugim riječima, Praljkovo bogatstvo je krimen HDZ-a, i Plenković je itekako svjestan te činjenice.

Istraga Praljkove imovine mogla bi razotkriti vrlo nezgodne veze HDZ-ove ratne infrastrukture s kriminalnim podzemljem u tzv. Herceg Bosni devedesetih, ilegalnim tvornicama duhana, ilegalnom proizvodnjom i švercom cigareta, krijumčarenjem nafte, te drugim ratnoprofiterskim poslovima. Dakle, HDZ je trenutno u situaciji da će naprosto morati Haagu krivotvoriti izvještaje Vlade, kako bi sakrio vlastitu ratnoprofitersku hijerarhiju moći u Hrvatskoj i BiH.

Jer pitanje Praljkove imovine, više nije samo pitanje bogaćenja nekog perifernog ratnog profitera, nego čovjeka koji je bio bliski suradnik Franje Tuđmana, te jedan od čelnih ljudi ratne vojne hijerarhije pod izravnom kontrolom HDZ-a. Istraga imovine Slobodana Praljka, zato, ne inkriminira samo Praljka, nego prije svega HDZ, a nalazi takve istrage mogli bi biti doista dokazi o HDZ-ovom ratnom profiterstvu u BiH tih ratnih devedesetih godina.

Naivno je očekivati da bi stvarnom istragom Praljkove imovine, Plenković i HDZ sami sebi ispisali ratnoprofitersku optužnicu. Realnije je da će jednostavno kao što su prikrivali ratne zločine, HDZ sad prikrivati ratno profiterstvo. Ne zbog Praljka, nego zbog HDZ-ove tranzicijske hijerarhije moći izgrađene na ratnom profiterstvu. HDZ bi, dakle, mogao pasti na Slučaju Praljak, baš kao Al Capone svojevremeno na porezu. A to Plenković vjerojatno neće dozvoliti.

Kao što je odlučio zataškati Aferu Hercegovačka banka i zaštititi Antu Jelavića od kaznenog progona, zbog umiješanosti HDZ-a u tu aferu, prikrivat će i stvarnu imovinu Slobe Praljka, kako bi zaštitio HDZ-ovo ratno profiterstvo.

SEEbiz.eu












23.03.2017.

UDRUŽENjA ŽRTAVA RATA : TUŽIT ĆEMO SRBIJU I REPUBLIKU SRPSKU

Udruženja žrtvava rata : Tužit ćemo Srbiju i Republiku Srpsku

Mart 23. 2017.


Udruženja žrtava rata iz cijele BiH danas su u Sarajevu najavili prvi korak koji će uraditi vezano za implementaciju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007.godine po tužbi BiH protiv Srbije kada je odlučeno da Srbija nije odgovorna za genocid u Srebrenici, ali je odgovorna zbog njegovog nesprečavanja i nekažnjavanja osoba optuženih da su počinile taj genocid.

“Mi ćemo u Parlamentu BiH podnijeti inicijativu za izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH u onom njegovom dijelu, koji se odnosi na adekvatnu kaznu za negiranje genocida”, objasno je juče Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, a Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa je najavila tužbe protiv Republike Srbije i Republike Srpske, ali i pokretanje krivičnih postupaka protiv Mladena Ivanića, Dragana Čovića i Igora Crnadka zbog nepoštivanja činjenica koje se odnose na sve ono što je Haškom presudom iz 2007. godine utvrđeno.

“Gospodin Ivanić je oslobodio Srbiju direktne odgovornosti Srbiju za počinjeni genocid, a sav teret je prebacio na Republiku Srpsku”, rekao je Tahirović, koji smatra da ima dovoljno elemenata, kada je u pitanju presuda iz 2007. godine, da se krene u njenu realizaciju.

Inače ,i Tahirović i ostali predstavnici udruženja žrtava su na današnjem obraćanju medijima odali priznanje bh. timu na čelu sa Sakibom Softićem, Davidom Seferom i drugima, uključujući i člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića, “jer su učinili maksimum napora u okolnostima u kojima su mogli djelovati”.

Najveća krivnja za to što je propao postupak revizije, po njima, je na Ivaniću i Čoviću, “jer smatramo da su oni pogrešno informisali Međunarodni sud pravde, svjesno prešutjeli odluku iz 2002. godine, (o postavljanju Softića za agenta BiH), i mi pozivamo sve koji su u mogućnosti da se krene u realizaciju presude iz 2007. godine godine”, istakli su juče predstavnici udruženja žrtava.

Mi, žrtve smo tražili da se podnese zahtjev za reviziju, i sada mi imamo jedan veliki tim ljudi koji će nam pomoći da tužimo Republiku Srbiju i Republiku Srpsku, na to imamo pravo.Presudom iz 2007. godine Srbija je odgovorna zato što nije spriječila genocid, RS je odgovorna zbog vojske i policije, i mi ćemo tražiti svoja prava, i pravdu.Hvala Bogu, pa postoje dobri ljudi iz svijeta, koji su nas već zvali više puta poslije svega, i rekli su da će oni besplatno voditi naš spor.Nikad nije kasno,zločin ne zastarjeva”, istakla je Munira Subašić.

Edina Kamenica (Oslobođenje

/////////////////////////////

Image result for celnici herceg-bosne

PRESUDE HAŠKOG SUDA

Bivši čelnici Herceg- Bosne osuđeni na 111 godina zatvora!

///////////////////

////////////////////////////////////

Dnevni list tvrdi : Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv Dragana Čovića zbog iskorištavanja ratnih zarobljenika? Kako Dnevni list doznaje iz pouzdanih izvora, Tužilaštvo BiH, a pod ingerencijom

Kako Dnevni list doznaje iz pouzdanih izvora, Tužilaštvo BiH, a pod ingerencijom tužiteljice Remzije Smailagić, privodi kraju istragu protiv 11 osoba, a među kojima je i član Predsjedništva BiH

////////////////////////////

SDA ODGOVORILA SNSD-u: "Za tužbu i reviziju su najodgovorniji oni koji su namjeravali zbrisati Bošnjake s lice zemlje"!

Iz Stranke demokratske akcije (SDA) danas je saopćeno da smatraju krajnje drskom zamjenu teza koja se protura putem jučerašnjeg saopćenja delegata SNSD-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH koji svoj nedolazak predstavljaju kao odgovor na "vaninstitucionalni i jednostran" postupak Bakira Izetbegovića.

SDA ODGOVORILA SNSD-u: 'Za tužbu i reviziju su najodgovorniji oni koji su namjeravali zbrisati Bošnjake s lice zemlje'!

Tvrde da nalaženje povoda u pokretanju revizije za burne reakcije i stvaranje vještačke krize u BiH od strane političara iz entiteta RS predstavlja vrhunski cinizam, jer ni revizija ni tužba nisu stranački projekt SDA, već institucionalni zahtjev za pravdu.

 
Iz SDA navode da su za tužbu i reviziju najodgovorniji oni koji su napali i komadali Bosnu i Hercegovinu, u namjeri da bošnjački narod zbrišu s lica zemlje, te da SDA nikad neće trgovati s istinom o genocidu i pravdom za žrtve, niti pod tepih sakrivati stradanja Bošnjaka i svih drugih građana koji stradali u agresiji.
 
Ističu da je član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović u procesu podnošenja zahtjeva za reviziju presude postupao u potpunosti u okviru Ustava, zakonskih ovlasti i moralne obaveze prema narodu, građanima i glasačima, pružajući neophodnu podršku agentu Softiću i ekspertnom timu u pripremi aplikacije za reviziju presude Međunarodnog suda pravde, kao i da SDA u potpunosti podržava taj pokušaj da kroz nadležne institucije bude zatražena pravda za žrtve.
 
- Oni koji donose jednostrane odluke, vaninstitucionalno djeluju i krše Ustav su upravo oni koji pompezno slave diskriminatorski praznik 9. januar, oni koji na proslavi entitetskih institucija odlikuju presuđene ratne zločince, oni koji raspisuju neustavne antidejtonske referendume, oni koji su u svoj stranački program ugradili referendum o cijepanju BiH najavljen za 2018. - dakle SNSD. I upravo oni moraju biti svjesni posljedica svog djelovanja koje će nanijeti štetu svakom građaninu BiH - navedeno je u saopćenju SDA.

/////////////////////////

/////////////////////////////////////

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic

Image result for karikature covic dodik

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

LJUBIĆ PISAO FEDERALNOM PARLAMENTU: 'Rezolucija koju ste usvojili bez Hrvata je antidaytonska, antiustavna, antieuropska, nedemokratska, unitaristička i hegemonistička'! - 2

LJUBIĆ PISAO FEDERALNOM PARLAMENTU: 'Rezolucija koju ste ...

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

Image result for dodik covic karikature

 

Image result for dodik covic karikature

 

 

 

 

 

//////////////////////

///////////////////////////

////////////////////////

DŽUMHUR SE SVAĐAO SA SUCEM, PA SLAVIO NAKON DRAME: Pogledajte kako se najbolji bh. tenisač plasirao u drugo kolo Miamija (VIDEO)

OTKRIVEN IDENTITET NAPADAČA: Policija imenovala napadača u ...

23.03.2017.

,,DOMOLjUBNO'' KADROVIRANjE USTAŠKIM PJESMAMA, SVETIM SLIKAMA I PLINSKIM BOCAMA

„Domoljubno“ kadroviranje ustaškim pjesmama, svetim slikama i plinskim bocama


Marijan Vogrinec

Autor
20.3.2017. 


„Domoljubno“ kadroviranje ustaškim pjesmama, svetim slikama i plinskim bocama

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

//////////////////////////////

Izdvajamo

  • Zrće, na kojem će jedan zaslužni subnorovac, par birtaša i veletrgovci pićem idućih dvadeset godina crpiti oblutke, more i žalo. Trošit će ih i raubat, prodavat ih svjetskoj mulariji, kojoj će usput prodavati i Red Bull, votku i džin. A domoroci dva kilometra zapadno u tom scenariju nisu predviđeni čak ni kao konobari. Eto vam hrvatskog ekonomskog modela u 21. stoljeću.“ I onda trećepozivni veteranski ministar Tomo Medved larpurlartizira o nekakvoj volji populacije hrvatskih branitelja!? Ma dajte. Što ta populacija ima ili će imati od toga da će šatoraški vođa Josip Klemm zgrtati milijune na gospićkom „pomorskom dobru“? A taj je Gospić već 27 godina HDZ-ova neupitna politička utvrda i kad se pritom zna tko su sve bili „dežurni prosvjednici“u 555 dana savske šatre - pametnom dosta. „Imamo Hrvatsku!“ - reče onomad model za šatorsku bistu. Umro je 10. prosinca 1999., pa ga više nitko ne može pitati gdje je to što imamo, odnosno tko to ima Hrvatsku. I zašto baš ti i takvi imaju Hrvatsku?

.................................

Otkud ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu toliko „demokratske“ osviještenosti i pravničkog znanja da se njima usudi javno izvrgnuti ruglu? Da je čitao Ustav RH, kao što nije, već bi u Temeljnim odredbama najvažnijeg zakona u državi – čl. 1., st. 2. – pronašao snažan razlog za to da nije smio čak ni pomisliti, kamoli reći to što je rekao. „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana“, piše u Ustavu, te se pojašnjava u čl. 1.,st. 3.: „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“. Branitelji, dakle, nemaju nikakve ovlasti, pravo niti su pozvani samostalno ili posredstvom svojih vođa suditi i presuđivati bilo kome u zemlji, ucjenjivati legitimnu vlast RH, prijetiti i nametati svoju političko-ideološku volju kao opću normu u državi, što su činili iritantnih 555 dana

Marijan Vogrinec

Zaslužan 555-dnevni šatoraš sa Savske 66 u Zagrebu Tomo Medved, ministarski trećepozivac za branitelje u nakaradnoj HDZ&“domoljubi“&Mostovoj vladi kojega je premijer Andrej Plenković ostavio na istom ministarskom fotelju, opet je nabijanjem braniteljskog kompleksa građanima zgrozio javnost. Prešlo mu to u naviku? Nije se posramio kad je frku Đakić-Kovačić zbog premještaja državnih službenica Vesne Nađ i Višnje Tafre iz braniteljskog u Ministarstvo uprave pokušao anulirati mudroslovljem na kakvo se u znatno kritičnijim slučajevima ne vadi čak ni redikulozni Kim Jong-un. Medved je kazao sedmoj sili da „branitelji sude o svim državnim službenicima“ te da se sva javnost mogla uvjeriti u to „što su o njoj imali reći tijekom 555 dana šatora“.

247502

Foto: Goran Stanzl/Pixsell

Otkud Medvedu toliko „demokratske“ osviještenosti i pravničkog znanja da se njima usudi javno izvrgnuti ruglu? Da je čitao Ustav RH, kao što nije, već bi u Temeljnim odredbama najvažnijeg zakona u državi – čl. 1., st. 2. – pronašao snažan razlog za to da nije smio čak ni pomisliti, kamoli reći to što je rekao. „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana“, piše u Ustavu, te se pojašnjava u čl. 1.,st. 3.: „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“. Branitelji, dakle, nemaju nikakve ovlasti, pravo niti su pozvani samostalno ili posredstvom svojih vođa suditi i presuđivati bilo kome u zemlji, ucjenjivati legitimnu vlast RH, prijetiti i nametati svoju političko-ideološku volju kao opću normu u državi, što su činili iritantnih 555 dana.

„Imali ste priliku 555 dana vidjeti na koji način je populacija hrvatskih branitelja ocijenila rad gospođe Vesne Nađ“, kazao je ministar Medved novinarima. „Tijekom navedenog prosvjeda preminula je i jedna braniteljica, ratni vojni invalid, gospođa Nevenka Topalušić. O osobnosti i karakteru gospođe Nađ govori to da ni tada nije izašla iz Ministarstva branitelja, pružila potporu, odnosno ponudila svoju ostavku.“ Medved zaobilazi istinu: nije se radilo o prosvjedu ni o populaciji hrvatskih branitelja, nego o „domoljubnom“ kršenju javnog reda i mira usred Zagreba, politikantskom desničarskom provociranju sukoba s legitimnom SDP-ovom koalicijskom vlašću, u izvedbi čelnika svega šest od oko 1300 veteranskih udruga.

Kanonizacija „braniteljskih zasluga“ 

Kakve veze ima Vesna Nađ, tadašnja pomoćnica ministra branitelja Predraga Matića-Freda (SDP) ili bilo tko u tom ministarstvu sa smrću Nevenke Topalušić, koju su veteranski militanti teško bolesnu gurali pod šatorske parole „1991. oba su pala, 2015. oba će pasti“, „1991. protiv Jugoslavije, 2015. protiv Jugoslavena“, „100% za Hrvatsku“… Družina što se 555 dana okupljala u savskoj šatri – pod vodstvom Đure Glogoškog i Josipa Klemma, uz neskrivenu logistiku HDZ-a i Katoličke crkve – kanila je silom, uličnim neredima i uznemiravanjem cjelokupne hrvatske javnosti srušiti SDP-ovu koalicijsku vlast. Cilj je bio dovesti Kolindu Grabar-Kitarović (HDZ) na   Pantovčak, HDZ na vlast, a Tomislava Karamarka za premijera. Plan se izjalovio u dijelu da se HDZ-ova vlast totalno osramotila 2016. godine, a Karamarko je bio prisiljen oprostiti se od svojih karijernih ambicija kao najnepopularniji političar u RH.

vesnanadj-520x330

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Budući da je bio akter tog cirkusa, gdje se pod šatrom krkalo janjetinu, odojke, birane morske delicije, ispijalo alkohol pod svetim slikama, pjevale ustaške pjesme pored Tuđmanove biste i mahalo šahovnicama s bijelim početnim poljem, ali i „domoljubno“ postavljalo plinske boce zagrebačkim obiteljima pod prozore, Tomo će Medved bolje od ikog znati zašto u tom društvu nije bilo mjesta Vesni Nađ. Šatoraši su ultimativno, a da nisu mogli suvislo objasniti zašto, zahtijevali smjenu/ostavke ministra Matića-Freda i njegovih pomoćnika Vesne Nađ i Bojana Glavaševića. Prostački su ih vrijeđali i čak fizički napadali pri dolasku i odlasku s posla, jer su šatru zločesto postavili na sami ulaz u Ministarstvo.

Sin radijskog novinara ubijenog na Ovčari, Glavašević, bio je šatorašima dvostruki trn u oku: em je bio član „komunjarskog“ SDP-a pa je bilo nezgodno žrtvu njegova oca zlorabiti u svoje prevratničke svrhe, em se usudio retorički upitati kako to da među hrvatskim braniteljima ima više od 35.000 oboljelih od PTSP-a, a kod agresora, koliko je poznato – ni jedan. Oko njih nisu eksplodirale mine i granate, fijukali meci, nisu bili u strahu kad su vidjeli ubijene prijatelje, izmasakrirane leševe, nisu prošli torture u zarobljeništvu…? „Braniteljski“ kriterij za kadroviranje u državnoj službi jednostavno ne drži vodu, jer RH nije privatno veteransko vlasništvo niti ta populacija smije imati veća prava od svih ostalih građana. Pa ni pravo na posao. Kamoli pravo nekoga izbaciti ili premjestiti samo zato što „nije iz našeg jata“.

Bit će da je tragedija ove zemlje ne samo to što se političko licemjerje programirano trsi kanonizirati braniteljske „zasluge za našu slobodu, uspostavu države i sve što danas imamo“ nego i dopušta nekolicini najglasnijih veteranskih vođa, mahom s HDZ-ovim ili iskaznicama bliskih opcija, kadrovirati po cijeloj državnoj piramidi. U ime svih oko 1300 (sic) veteranskih udruga. Kad bi saborski zastupnik i šef Hvidre Josip Đakić (HDZ) i imao legitimitet u ime svih članova te najveće veteranske udruge čitati bukvicu vladinom  potpredsjedniku i ministru uprave Ivanu Kovačiću (Most) zato što je zaposlio Vesnu Nađ i Višnju Tafru u svom resoru, a nema jer ga nisu ovlastili niti ih je pitao, taj bi mu legitimitet porekli i Ustav i Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika. Na razini osnovne ljudskosti, treba li šikanirati premještanjem na manje važna/plaćena mjesta ili čak izbaciti s posla i ostaviti bez kruha zaposlenike državnih i javnih služba koji su radili za prethodnu vladajuću opciju?

Po Josipu Đakiću, da. Po ministru Medvedu, također da, ako to zahtijeva populacija hrvatskih branitelja i formalno se može ugurati pod smokvin list iz njegova priopćenja o radno-pravnom statusu Vesne Nađ: „…te su sva tijela uključena u rješavanje konkretnog slučaja postupila u okviru svojih zakonskih ovlaštenja i mogućnosti“. Tih 19 godina stručnog/poštenog rada Vesne Nađ na braniteljskoj problematici, većinom za HDZ-ovih vlada, mačku o rep. Jer šatoraši o njoj ne misle lijepo, a Tomo Medved je tu gdje jest da provede njihovu volju? I točka. Kada dođe nova politička ekipa na vlast, a doći će, samo je pitanje vremena i biračkog strpljenja, cijela će se kadrovska priča ponoviti. Suludo. Otići će i Medved i svi od njegova povjerenja, ma kako dobri i uspješni bili, a neki će novi Christopher Columbo zaploviti put Amerike.

Tragikomična je koincidencija da se populacija hrvatskih branitelja u liku i djelu baš  Josipa Đakića uoči svibanjskih lokalnih izbora obrušava na potpredsjednika vlade i ministra uprave Ivana Kovačića (Most), s čijom će strankom HDZ voditi glavnu bitku na nižim razinama, a Josip Đakić i veterani nijemi i gluhi kad brat glavnog državnog kadrovika, ministra Gorana Marića (HDZ) ravno s burze rada upada u menadžersku elitu Hrvatskih željeznica. Pa se pod pritiskom javnosti povlači, da bi ga odgovarajuće zbrinuo „gradonačelnik Hrvatske“ Milan Bandić. Nismo svi svoji i svi isti, a „braniteljski argument“ prava na državu („koju smo mi stvorili“) ili politička pripadnost „našem jatu“ kriterij je po kojem za jedne ima posla i kruha u ovoj zemlji, a za druge nema.

Licemjerno je kad se baš Đakić našao zamjeriti Kovačiću što nije ostavio bez kruha Vesnu Nađ i Višnju Tafru, i ne samo njih nego i niz drugih SDP/HNS-ovih službenika na državnim poslovima pod Mostovim dijelom vlasti. Đakić slovi u virovitičkom kraju kao jedan od trojice regionalnih HDZ-ovih moćnika – uz sada ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića te gradonačenika Virovitice i bivšeg ministra policije Ivicu Kirina – kao osoba bez čijeg se miga nitko ne može zaposliti ni kao čistač ulice. Kamoli nešto više. Javna je tajna kako su u virovitičkom Medicinskom centru na mjestima vozača Hitne pomoći zaposleni njegov sin i nećak, sin njegova brata iz Pitomače.

Prethodno je bio poništen natječaj, jer je od Đakićevog sina s dozvolom samo za B kategoriju vozila bio znatno bolji na testu i kvalificiraniji kandidat (vršnjak mu), s dozvolom za sve kategorije motornih vozila, višom prometnom školom, iskustvom i specijalizacijom za poslove u stanicama za tehnički pregled vozila. Za razliku od Đakićevog sina, „nesretnik“ nije član HDZ-ove mladeži i ne zivka Virovitičane iz stranačkog stožera radi uputstava za koga trebaju glasati na izborima. „Ja sam vam dao posao, ja ću vas i smijeniti ako želim“, navodno zna priprijetiti moćni otac, poznat među sugrađanima i po nasilničkom ponašanju. „Da vidim, tko će riskirati glavu i otpustiti mi sina s posla“, navodno je kazao u omiljenom kafiću kad je obiteljskoj uzdanici istjecao ugovor na određeno vrijeme.

A tko je Vesna Nađ prema sinu hrvatskog branitelja Josipa Đakića, HDZ-ovog saborskog zastupnika s 28.200 kuna mjesečne apanaže u sedmom sazivu „Visokog doma“? Nitko i ništa, obična „komunjara“ kojoj ne treba dati kruha u HDZ-Mostovoj vlasti, jer – što reče Medved – „ako je netko 19 godina radio neki posao, ne mora cijeli radni vijek provesti na istom radnom mjestu“. Vesni Nađ, indikativno, nije presudila populacija hrvatskih branitelja, kako resorni ministar pokušava mazati oči javnosti, nego ustaške pjesme, svete slike i plinske boce. A to nije zakon niti su branitelji.

Priča o Klemmu i Zrću

Da se gramzljivo materijalno licemjerje ne skriva iza „domoljublja“, šatorska se skandalozna epizoda iskazala ovih dana skandaloznim nastavkom u Gospiću, gdje je jednom od vođa savskog performansa Josipu Klemmu i petorici partnera u konzorciju Cocomo dodijeljena koncesija na 20 godina na globalnom svjetskom bludilištu na plaži Zrće u Novalji na otoku Pagu. Dok HDZ-ovi đakići i ini materijalno enormno potkoženi jastrebovi žele ostaviti bez kruha Vesnu Nađ, Višnju Tafru, virovitičkog momka čak prekvalificiranog za vozača Hitne pomoći i tisuće onih što su dnevno prisiljeni iseliti se iz Bijedne Naše trbuhom za kruhom, „domoljubna“ nomenklatura honorira „revolucionarno“ djelovanje Josipa Klemma tuđim dobrom. Plažom Zrće na kojoj se valjaju partijanerski milijuni od kojih, na nesreću Mostovog načelnika Grada Novalje Ante Dabe, domicilno stanovništvo neće imati više od neophodnih mrvica.

61076967-josip-klemm-foto-petar-glebovpixsell

Foto: Petar Glebov/PIXSELL

„Priča o Klemmu i Zrću“, zapisat će kolumnist Slobodne Dalmacije Jurica Pavičić pod stalnom egidom „Vijesti iz Liliputa“, „nije samo priča o profiterima šatoraške revolucije. Ta priča je istodobno priča o tome zašto ovakve županije (Zrće u Novalji je u Ličko-senjskoj županiji koja, eto, ima „pomorsko dobro“, sic – op. M.V.) kakve danas imamo neće nikad biti ukinute. (…) Zato, jer su one za svaku klijentelističku političku elitu otjelovljenje čitog sna. (…) Istodobno, u tim su županijama podesno koncentrirani svi koruptivno i klijentelistički najperspektivniji atributi vlasti, od zapošljavanja medicinskih sestara, preko urbanističkih planova, pa do – eto, recimo – koncesija na pomorskom dobru. U tim i takvim županijama, decenijski kneževi mogu vladati svojim malim ‘primorjima’ eksploatirati po svojoj volji svoje male ‘kolonije’, a da pritom ni pred kim ne snose nikakvu odgovornost. Dodajte tom ćumezu kao bonus još monopol jedne stranke i faktor ideološkog reketa – i dobili ste Zrće.

Zrće, na kojem će jedan zaslužni subnorovac, par birtaša i veletrgovci pićem idućih dvadeset godina crpiti oblutke, more i žalo. Trošit će ih i raubat, prodavat ih svjetskoj mulariji, kojoj će usput prodavati i Red Bull, votku i džin. A domoroci dva kilometra zapadno u tom scenariju nisu predviđeni čak ni kao konobari. Eto vam hrvatskog ekonomskog modela u 21. stoljeću.“

I onda trećepozivni veteranski ministar Tomo Medved larpurlartizira o nekakvoj volji populacije hrvatskih branitelja!? Ma dajte. Što ta populacija ima ili će imati od toga da će šatoraški vođa Josip Klemm zgrtati milijune na gospićkom „pomorskom dobru“? A taj je Gospić već 27 godina HDZ-ova neupitna politička utvrda i kad se pritom zna  tko su sve bili „dežurni prosvjednici“u 555 dana savske šatre – pametnom dosta. „Imamo Hrvatsku!“ – reče onomad model za šatorsku bistu. Umro je 10. prosinca 1999., pa ga više nitko ne može pitati gdje je to što imamo, odnosno tko to ima Hrvatsku. I zašto baš ti i takvi imaju Hrvatsku?











23.03.2017.

ANDREJ NIKOLAIDIS: MI KAO VRSTA NISMO SPOSOBNI UČITI IZ VLASTITOG ISKUSTVA

Andrej Nikolaidis : Mi kao vrsta nismo sposobni učiti iz vlastitog iskustva i mislim da smo prilično limitirani kada je riječ o sposobnosti učenja

Mart 23. 2017.

“Mađarska rečenica” je priča o izbjeglištvu. Koliko su priče iz ove knjige slične današnjim, koje su to dodirne tačke izbjeglica iz “Mađarske rečenice” sa današnjim izbjeglicama?

Sudbina naratora, koji je izbjeglica iz BiH, prepletena je sa sudbinom izbjeglica iz Sirije koji pokušavaju doći u EU. Naš junak je veoma nespecifična izbjeglica, to nije junak koji iziskuje sućut, nije žrtva, nego neko prilično ponosan i neko inteligentniji i sposobniji nego većina domaćeg stanovništva. Time sam želio reći da izbjeglice nisu ljudi koji će vam prodavati kebab ili raditi na pijaci, nego su možda inžinjeri ili neki genijalni ljudi. Kao što je naprimjer bio Walter Benjamin, čuveni njemačko-jevrejski filozof koji igra važnu ulogu u knjizi, a koji je život skončao pokušavajući pobjeći od nacista u tadašnjoj Evropi.

Dakle, to je priča o Evropi iz koje se bježalo i o Evropi u koju se sada pokušava pobjeći. To jeste priča o izbjeglištvu i mislim da su izbjeglice uvijek iste jer postoje jezive stvari koje zauvijek gubite. Bez obzira na nostalgiju, mogućnost prisjećanja koja uvijek znači izvjesno poliranje prošlosti i bez obzira na nadu koja uvijek postoji i strah, svaka od tih priča je ista. Mogu se mijenjati prijevozna sredstva kojima ljudi pokušavaju pobjeći ili vojske od kojih oni bježe, ali uvijek bježe ka nadi, bježe od straha i neke vrste zla.

Hoćete reći da iako je historija učiteljica života, mi ne učimo iz nje?

Ne, mi kao vrsta nismo sposobni učiti iz vlastitog iskustva i mislim da smo prilično limitirani kada je riječ o sposobnosti učenja, osobito danas kada ljudi ne žele učiti, već žele saopćavati mišljenja i više nego ikad imaju potrebu da sve odmah komentiraju i bez zazora glasno govore o stvarima o kojima ne znaju ništa. To je posljedica neznanja i prepotencije, jer bez određene historijske distance čak i najmudriji čovjek ne može pravilno protumačiti zbivanja.

U ovoj knjizi ste kroz prizmu sebe izvrgnuli ruglu jednu banalnu poziciju današnjeg intelektualca, njihovu zarobljenost i ograničenost i pristajanje na kompromise koji su izdaja vlastitih principa.

Intelektualci to uvijek rade, a mislim da za intelektualca nije bitno da bude moralni uzor jer nije važno ko vam govori, nego šta govori. Čak i moralno odvratan čovjek može reći nešto što je mudro, pametno i tačno. O Hegelu ili Platonu loš čovjek može znati više nego dobar i to je ono što je bitno u tom slučaju. Intelektualci često igraju na moralnu vrlinu koja može pokriti izvjesnu intelektualnu hendikepiranost, a s druge strane neki izuzetni umjetnici time opravdavaju vlastitu moralnu nakaznost. Kao i u svemu drugom i tu postoje najmanje dvije istine, jer kako kaže jedan od junaka moje priče, sve dobre priče su u najmanju ruku dvosmislene. Mnogo je načina da se nešto protumači, neko to doživljava kao razlog za strah, a ja mislim da je u tome ljepota svijeta.

Poseban kvalitet “Mađarske rečenice” je prisutnost autoironije. Šta nam ta autoironija govori i koliko je ona karakteristična za područje Balkana?

Autoironija je specifična za Bosnu, za Crnu Goru nije. U Crnoj Gori ljudi sebe doživljavaju smrtno ozbiljno, a ja mislim da je ne uzimati sebe zaozbiljno osnovni preduslov da budeš uzet zaozbiljno. S ljudima koji hodaju kao biste i kao helijem napuhani baloni ja ne znam o čemu bih razgovarao, a takvih je u Crnoj Gori mnogo. Prema njihovom mišljenju, to su sve hodajući budući klasici. Ni u Srbiji nema mnogo autoironije. Za Matiju Bećkovića ili Dobricu Ćosića ne možete reći da su autoironični. Svetislav Basara dakako zna biti, ali on nije klasik te vrste. Tako da mislim da je autoironija naročito izražena u BiH gdje vam sredina prosto ne dopušta da pravite svoju bistu i polirate je po čitav dan, jer je posve izvjesno da ćete postati ne predmet divljenja, nego predmet sprdnje. To što vam sredina ne da da se razmećete vlastitom veličinom je veoma dobro i to je nešto što veoma volim u Bosni.

Je li “Mađarska rečenica” metafora za život?

Ona dakako može biti i tako shvaćena jer život teče, Dunav teče, rečenica teče… Svi tečemo ka kraju. Prema tome, jeste i metafora za život. Kada pišem tekst volim ga otvoriti za različita tumačenja i dodati mu, ako je potrebno, višak značenja. Mislim da je to mnogo bolje, nego da bude forma koja ne znači nego prazno zveči.

Osim pozitivnih kritika zbog svojih tekstova ste dobijali i tužbe, prijetnje, čak diplomatske protestne note. Kako danas gledate na to sve?

Nekidan bih vam rekao možda da mi je žao zbog toga, jer mi nekad jeste žao iz razloga što je to bio gubitak vremena. Ali danas je naprimjer takav dan da ću vam reći da mi nije žao. Istina je i jedno i drugo, jer čovjek varira u tim dvojnostima pa čak ni jednostavne stvari kao što su vlastito iskustvo i prošlost ne može tako lako sklopiti u koherentnu priču iza koje će sam stoprocentno stati. Bilo bi razumno da se nisam izlagao tolikim sukobima, jer bih imao više vremena za pisanje književnosti, ali s druge strane je moja najdublja ljudska potreba bila da ponekad tekstom, na jedini način na koji ja mogu, uzvratim na uvrede i ono što doživljavam kao nepravdu i moralne nakaznosti. Lična mi je satisfakcija da onima koji su osioni, kvarni i moćni ponekad priredim to da, kada pročitaju moj tekst, osjete neprijatnost, ljutnju, bijes. To nije puno, ali meni je posve dovoljno.

Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba

U svojim radovima često se dotičete nacionalnih politika…

Zato što mi izludjesmo od svih naših nacionalnih politika. Dakako, to je najvidljivije u BiH, ali je manje-više isto svuda u regionu. Sve su to političke elite koje vladaju na politici straha. To je politika koja dovodi do toga da kada dođe izborni dan vi za njih ne glasate zato što oni imaju bilo kakvu vrlinu ili mislite da su dobri, već zato što su drugi možda još gori i strah vas je šta će se desiti ako dođu ti drugi. Opozicija politici straha bila bi politika nade, uvjerenje da kao građanin tim činom izlaska na izbore ili bilo kojim drugim političkim činom možete nešto promijeniti. Želim vjerovati da je ta politika moguća ovdje. Ali činjenica je da je ta politika i opasna, vidjeli smo to na primjeru Baracka Obame koji je najsvježiji predsjednik koji je došao talasom probuđene nade. A to je završilo dolaskom Trumpa i neke vrste konzervativne revolucije koja se sprovodi po SAD-u. Kada probudite nadu opasno je da je iznevjerite, ali je još gore kada ste prisiljeni da živite i politički djelujete lišeni bilo kakve nade, a vođeni golim strahom. Kada upumpate toliku količinu straha u društvo, kao što to čine naše političke elite, kada se svi mi iz raznih razloga bojimo jedan drugog, a jedini sadržaj javnog prostora postane strah, tu ne možete očekivati ništa dobro.

Posljedica politike straha je to što biramo konstantno iste političare?

Da, jer se bojimo da bi drugi mogli biti još gori. Niko u Crnoj Gori ne glasa za Demokratsku partiju socijalista 25 godina jer su oni brilijantni, sjajni i perfektni. I u BiH svi znaju da vladajuće nacionalne partije ne valjaju. Jedino obrazloženje činjenice što ipak glasaju je jer se boje da bi nakon njih moglo biti gore. Ali u jednom trenutku će postati toliko loše da će se urušiti samo od sebe, a kad se to dogodi važno je imati oformljenu konstruktivnu politiku koja može djelovati, inače ulazite u prostor rizika da se zaista uspostavi vlast koja će biti još gora.

Postoji li neka “ohrabrujuća” politika koja je ispravna u zemljama bivše Jugoslavije?

Mislim da je danas pitanje da li bilo gdje postoji neka snažna ohrabrujuća politika. Vidite da sve ide krivo, ono što se zvalo zadana demokratija polako postaje oligarhija, to se vidi i po šemi svjetskog bogatstva koja izgleda kao piramida – mali broj osoba posjeduje više nego svi ispod zajedno. To se formalno još uvijek zove zapadna demokratija, ali to je negdje ogoljen totalitarni sistem kao naprimjer u Rusiji, a negdje to ima demokratsku formu kao naprimjer u SAD-u. Ali poenta je da mali broj ima sve više, a veliki sve manje. U takvoj situaciji jedina suvisla emancipacijska politika je politika koja će promijeniti raspored bogatstva.

Čini mi se da je kod nas demokratija odavno takva kao danas na zapadu.

Očito su ovi naši političari bili avangardni umjetnici, išli su korak ispred vremena i odmah uspostavili demokratiju kakva je danas u zapadnim zemljama. Na tome im treba čestitati, ipak su oni vizionari koji su naivno vjerovali u demokratiju i znali su da je to samo način da se dobro zaradi. Sve ovo govorim sarkastično, ali je to evidentno, jednim dijelom i tačno. Objektivno ćemo imati problem uvjeriti ljude da je demokratija nešto vrijedno, jer je postala izopačena. To znači da ćemo morati smisliti mehanizme kojima ćemo vratiti povjerenje ljudi u to da svojim djelovanjem i glasanjem mogu nešto promijeniti.

Kako gledate na političku poziciju ljevice u zemljama regiona. Ima li perspektivu, treba li joj “refresh” i šta može biti alternativa etnonacionalnim opcijama?

U ovom trenutku je evidentno da ljevica nije dovoljno jaka, ali ona je historijski, a i u budućnosti jedina alternativa ovome što imamo. Drugo je pitanje šta je danas ljevica i kako bi ona trebalo da izgleda s obzirom na to da je sve promijenjeno – pojam klase onako kako ga je Marks definisao više ne funkcioniše, figura neprijatelja je uveliko promijenjena, mnogi krediti su potrošeni kroz neuspjele revolucije dvadesetog vijeka. Jasno je da vlada prilična konfuzija, ljevica je usitnjena, razjedinjena i nemoćna kao nikad, a sve se to dešava u situaciji kada je potrebnija više nego ikad nakon 1992. godine.

Jeste li optimistični? Mislite li da je moguća neka katarza i promjena nabolje?

Uvijek sam optimista u smislu da mislim da je katastrofa i konačni slom šansa za nešto drugo, takvog se sloma i ne bojim zbog toga. Ako se nešto mora srušiti bolje je da se sruši što prije, jer životi prolaze u odbrani nečega što ne može biti odbranjeno i u strahu od budućnosti koja će svakako stići. Šta god treba da se desi neka se desi odmah jer svakako tome pobjeći ne mogu, to je moj stav.

Elma Berberović (Klix)

///////////////////
///////////////////////////

Image result for dodik ivanic

Mladen Ivanić : Bojim se da RS slijedi vatreno proljeće

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić rekao je da očekuje od bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića da napravi prvi korak kako bi se riješila politička kriza u BiH.Kada je riječ o


/////////////////////////////////////
22.03.2017.

DVIJE UDBE

Dvije Udbe


Viktor Ivančić

Autor
22.3.2017. 



Dvije Udbe

/////////////////////////////

Izdvajamo

  • Zašto je Franjo Tuđman akademika Brozovića postavio za potpredsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Umjesno pitanje glasi: Tko je Franju Tuđmana postavio za predsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Pitanje namijenjeno čistoj relaksaciji – Je li dakle akademik Brozović bio bliski suradnik Franje Tuđmana ili bliski suradnik Udbe? – ima predvidiv odgovor: svejedno, odnosno jedno te isto.

...............................

U svome suvremenom izdanju jugoslavenska tajna policija opstaje kao hrvatska državotvorna fikcija, drugim riječima: ‘Udba’ je ideološko strašilo smišljeno od strane udbaša koji su stvarali hrvatsku državu

Iako postoji pregršt javno dostupnih dokaza o njegovoj suradnji s nekadašnjom jugoslavenskom tajnom policijom, pokojni akademik Dalibor Brozović u percepciji vatrenih hrvatskih rodoljuba ne slovi kao ‘udbaš’.

Za razliku od cijeloga niza živih javnih ličnosti koje s bivšom Udbom, osim možda u svojstvu njezinih žrtava, nisu imale nikakve veze, pa svejedno u suvremenoj hrvatskoj medijskoj prozi figuriraju kao okorjeli ‘udbaši’, ‘kosovci’, ‘komunjare’ ili barem ‘ostaci propalog totalitarnog režima’ – poput recimo Zorana Pusića, ili Vesne Teršelič, ili Milorada Pupovca, ili nekog od kolumnista Novosti, ili čak mlađahnoga Dragana Markovine za kojim se širi glas da je još u vrtiću gušio hrvatsku nacionalnu samosvijest otkucavajući svoje vršnjake nadležnim organima nadzora – za razliku dakle od tih potvrđenih nitkova i socijalnih štetočina, pokojni akademik Brozović, premda se u eri komunističkoga mraka isticao redovitim, iscrpnim i rafiniranim doušničkim pregalaštvom, nikako da bude svrstan u istu omraženu kategoriju.

Stječe se, štoviše, dojam da je hrvatska domoljubna perspektiva godinama izoštrila kriterije i uspostavila neku vrstu nepisanog kanona: jedva da je zamisliv strašniji protuhrvatski čin od etiketiranja akademika Brozovića ‘udbašem’ samo zbog toga jer je djelovao kao konfident Udbe.

Jutarnji list je kroz zadnjih mjesec dana u više navrata i preko bezbroj novinskih stranica, uz agresivnu reklamu, objavljivao ‘povijesni ekskluziv’: feljton u neredovitim nastavcima koji ‘nakon pola stoljeća’ otkriva ‘cijelu istinu’ o tome ‘kako se pripremao nastanak hrvatske države’. Štivo će zacijelo poslužiti kao solidan dodatak državotvornoj mitologiji, jer pršti od obavještajne mistike i posthumnog dramatiziranja komunizma, uvodi nas u romantični svijet partijske i vanpartijske disidencije iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga vijeka, defiliraju tihi i odlučni urotnici obuzeti idejom nacionalnog oslobođenja, pod neformalnim vodstvom penzioniranoga generala Franje Tuđmana, dakako, kuju se zavjere, organiziraju konspirativni sastanci, pišu proglasi, vrbuju suradnici, sastavljaju deklaracije, izbjegavaju policijske klopke, gule zatvorske kazne… a u temeljnoj građi teksta počasno mjesto zauzimaju upravo doušnički izvještaji Udbina agenta ‘Foruma’, što je bio akademikov kodni nadimak.

Autor feljtona, povjesničar Wollfy Krašić – čije ime neodoljivo podsjeća na prezime ‘komunističkoga Bonda’, Markusa Wolfa, osnivača i dugogodišnjeg šefa istočnonjemačkoga Stasija, što historičarskom djelu može unaprijed jamčiti aromu sladunjava špijunskog trilera – naišao je dakle uz nečiju pomoć na bogato nalazište dokumenata jugoslavenske tajne policije i obavještajnih službi, te iz pisanoga blaga same represivne mašinerije pokušao rekonstruirati ‘pripremanje nastanka hrvatske države’, s dužnim sentimentalnim respektom prema pionirima državnosti i toliko širokim zamahom da je čak i Miroslav Krleža bezobzirno svrstan u hrvatsku domoljubnu inteligenciju.

Središnju liniju naracije, međutim, nosi komunikacija agenta ‘Foruma’ sa Službom, gdje on marljivo cinkari kolege, dojavljuje sadržaje tajnih sijela, dostavlja najintimnije podatke o bliskim suradnicima, pa tako ispada da je minuli rad akademika Brozovića, ‘nakon pola stoljeća’, doveo do ‘pune istine’ o tome ‘kako se pripremao nastanak hrvatske države’. Kakva država – takva i njena službena bajka, reklo bi se, i ponajmanje treba čuditi što mrtav špiclov nastupa u roli retroaktivnog historičara.

Ipak – kao i devedesetih, kada je djelatništvo ‘Foruma’ prvi put postalo javno poznata činjenica – nikome od predanih hrvatskih patriota, tradicionalno alergičnih na svaki kotačić iz stroja komunističke diktature, pogotovo ako je isti izmišljen, ne pada na pamet pokojnome akademiku Brozoviću utisnuti žig ‘udbaša’. Jutarnji list i Wollfy se ubiše da uvaženog jezikoslovca dolično autaju, da nam žandarski segment njegove ličnosti približe na što tabloidniji način, a vedete državotvorne desnice i ekstremisti iz političkoga centra se složno prave gluhi i nijemi. Narod.hr, Direktno.hr, Dnevno.hr i Imbecilno.hr šute. Josip Jović šuti. Milan Ivkošić šuti. Tihomir Dujmović šuti. Ivica Šola šuti. Slobodan Prosperov Novak bleji. Nitko od njih nikada, pa ni sad, nije slavnog akademika nazvao ‘udbašem’. A zatim će, po komandi, zajednički pristupiti novoj rundi masakra prononsiranih ‘udbaša’ poput Pupovca ili Pusića, utoliko zloglasnijih što s Udbom nisu imali veze.

Zbog čega je takvo što moguće? Kako to pokojnom akademiku polazi za rukom, ili onim što je od nje ostalo? Može li možda onaj kanon preko kojega hrvatska domoljubna perspektiva čuva ugled Dalibora Brozovića prerasti u aksiom općeg dometa, barem kao iskustvo naknadne pameti: da je jedini pouzdani osigurač koji će te zaštititi od optužbi za suradnju s Udbom taj da si zaista surađivao s Udbom?

U slučaju ‘Foruma’ i njegova baršunasta tranzita iz komunističkoga mraka u nacional-demokratsko svjetlo, važnim se čini nekoliko stvari. Prvo, akademik Brozović bio je suosnivač HDZ-a i prvi potpredsjednik stranke, uz rame predsjedniku Tuđmanu. Drugo, bio je potpredsjednik friško konstituirane hrvatske države, uz rame predsjedniku Tuđmanu. Treće, bio je dugogodišnji saborski zastupnik vladajuće partije. Četvrto, bio je – sada, molim, preventivno začepiti nos – predsjednik Vijeća za zaštitu sloboda javnog informiranja. Peto, bio je ravnatelj Hrvatskog leksikografskog zavoda, kulturne utvrde nazvane po piscu kojega će smjerni historičari, skoro četiri desetljeća nakon karmina, silom regrutirati u hrvatsku rodoljubnu inteligenciju.

Doda li se tome ekskluzivan doprinos akademika Brozovića policijskome filtriranju nacionalne kulture, naime čišćenju hrvatskoga jezika od nedopustivih ‘tuđica’, a zatim i čišćenju hrvatskih knjižnica od ‘tuđinske’ literature, jer je osobno dao uništiti četrdeset tisuća primjeraka ‘Enciklopedije Jugoslavije’ – pa je taj kontingent lako progutalo rezalište, kao što programirani zaborav proguta doušničku prošlost velikana – ostaju samo uzgredna pitanja.

Neumjesno pitanje glasi: Zašto je Franjo Tuđman akademika Brozovića postavio za potpredsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Umjesno pitanje glasi: Tko je Franju Tuđmana postavio za predsjednika države i stranke, znajući da je on suradnik Udbe? Pitanje namijenjeno čistoj relaksaciji – Je li dakle akademik Brozović bio bliski suradnik Franje Tuđmana ili bliski suradnik Udbe? – ima predvidiv odgovor: svejedno, odnosno jedno te isto.

Eto zbog čega pokojni jezikoslovac u percepciji hrvatskih patriota ostaje otporan na mučne faktografske detalje. Njegovom demonizacijom, otvorenim zgražanjem nad činjenicom da je bio agent Udbe, državotvorna garda bi pilila granu na kojoj sjedi. Unerediti biografiju akademika Brozovića isto je što i unerediti biografiju hrvatske države, pa ima dosta smisla što ‘cijela istina’ o predporođajnim radnjama izlazi iz policijskih arhiva, tim više što onaj tko Službu izvještava o ‘pripremi za nastanak hrvatske države’ u tom ‘nastanku’ igra jednu od glavnih uloga.

Bogati konfidentski staž – o kojemu je Tuđman sve znao, kako svjedoči Josip Manolić u svojim memoarima – nije diskvalificirao, već preporučio akademika Brozovića za najviše funkcije u postkomunističkom simuliranju demokracije. Ta propozicija imala je znatno širi značaj od jedne karijere. (Revolucionarni raskid s totalitarnom prošlošću osigurao je kontinuitet prezira prema demokratskim slobodama, a nad tom tekovinom brinula je agencija kodne skraćenice SZUP – Služba za zaštitu udbaškog poretka.) Pametniji od nas, uostalom, već su ukazali na lažno razgraničenje između takozvane volje nacije i volje policije, uz napomenu da ‘ekspanzija hrvatstva nije ništa drugo nego kolektivno usvajanje policijskog mentaliteta kojemu je dodan egzaktan nacionalni predznak’.

No od ponavljanja notorne spoznaje o Republici Hrvatskoj kao udbaško-ustaškoj tvorevini važnije je primijetiti da su u javnome optjecaju dvije posve različite Udbe, jedna kao historijski realitet i druga kao aktualni konstrukt, Udba i ‘Udba’. Potonja bez sumnje dominira, pomoću nje se obavlja odstrel ‘udbaša’ i ‘kosovaca’ koji nisu njegovali Brozovićev tip društvenoga angažmana, ona nastupa kao korisna sablast iz naknadno dorađenoga socijalističkog horora. U svome suvremenom izdanju jugoslavenska tajna policija opstaje kao hrvatska državotvorna fikcija, drugim riječima: ‘Udba’ je ideološko strašilo smišljeno od strane udbaša koji su stvarali hrvatsku državu.

Novosti











22.03.2017.

OD EROZIJA AKADEMSKOG MORALA KA UNIŠTENjU BiH

Od erozija akademskog morala ka uništenju BiH


Nedžad Bašić
Autor 22.3.2017. 



Od erozija akademskog morala ka uništenju BiH

Foto: wallpaperpulse

///////////////////////

Davljenje akademske zajednice danas u BiH obavlja se u jezivoj tišini gušenja i umiranja svake nove ideje i svakog novog akademskog entuzijazma, u sjenci protjerivanja i kriminaliziranja onih koji bi da promjene ovakvu sumornu akademsku klimu prožetu nepotizmom, korupcijom i kriminalom

Protjeran sa univerziteta u Bihaću sjedim ovog  tmurnog, vlažnog i pretoplog jutra u kafeteriji Univerziteta u Jugoistočnoj Aziji i čitam kako Dr. Feliks Ungar  sa hirurškom preciznošću otkriva našoj akademskoj i političkoj javnosti odakle dolazi opasnost za našu zemlju i za budućnost njenog naroda. Na kreativnom i uvijek kritički raspoloženom portalu TACNO NET  nalazim inspirativnu priču o bosansko-hercegovačkoj intelektualnoj dekadencije koju je ispričao Drago Bojić na njemu svojstven i uvijek inspirativan način. Čitam kako prof. Slavo Kukić analizira gubljenje autonomije sveučilišta, i šta bi to sve moglo značiti za naše visoko školstvo i za budućnost BiH.

Nigdje u historiji visokog školstva na svijetu nije zabilježeno da lokalna zakonodavna i izvršna vlast imenuje ili razriješava rektora univerziteta, donosi odluke o nastavnim planovima, da donosi odluke u protjerivanju profesora koji su se pobunili protiv kriminala u akademskoj zajednici, da donosi odluke o tome ko nemože aplicirati na poziciju rektora ili dekana. Nema ni jednog  univerziteta u svijetu u iole normalnoj zemlji da bi rektor mogao direktno da izabere svoga sina u akademsko zvanje a da ostane na mjestu rektora i to uz puno podršku lokalnih zakonodavnih i izvršnih tijela. Nema ni jednog univerziteta u svijetu koji bi dozvolio angažman profesora u nastavnom procesu protiv kojih se vode postupci za teška krivična dijela, ili profesora koji učestvuju u fizičkim razračunavanjima zbog svojih privatnih dugova, navlačeći na taj način sijenku primitivnosti na akademsku zajednicu. Ima mnogo toga što je apsolutno neprihvatljivo za svaku normalu akademsku zajednicu a što je kod nas u BiH sasvim normalna i uobičajena pojava.

Zašto je to tako nije teško otkriti ako se samo malo bolje pogleda nepotistički listing koji pokazuje fantastičnu impregnaciju zakonodavne, sudske i izvršne strukture lokalne vlasti i akademske zajednice. Tamo gdje je jedan kum Dekan a drugi kum Predsjednik lokalne izvršne vlasti, a treći kum Rektor, a četvrti kum predsjednik Sindikata univerzitetskih nastavnika, sve je moguće i sve je dozvoljeno. To što bi trebalo biti neprihvatljivo a kod nas je sasvim normalno moguće. Ako je jedan bračni partner predsjednik Upravnog odbora Univerziteta a drugi bračni partner sudac u lokalnom sudu, jedan brat profesor na Univerzitetu a drugi brat tužilac,  koji odlučuju da li će voditi sudski postupak protiv nezakonitosti u ovoj instituciji, ishod je sasvim jasan, i po pravilu odluka je ista: nema odgovornosti. Pa ako je tako kako je, pa ko se onda i ne bi ponašao kao što se ponašaju u našoj akademskoj zajednici, imajući u vidu da je atmosfera nepotizma i korupcije prodrla u svaku poru naseg društva.

Za one koji ne bi tako radili i za one koji bi da vide Univerzitet kao mjesto gdje se stvaraju nove generacije sposobnih, motiviranih i kreativnih mladih ljudi, ostaje jedini izbor: bijeg iz ovog ambijenta. Bijeg iz BiH. Oni koji odluče da ostanu i da se bore biće kriminalizirani i nasilno protjerani. Rezultat je uvijek isti a to je za ovaj narod i za ovu državu najgori mogući izbor, našto ukazuje i dr. Ungar iz nešto drugačijeg ugla. Svejedno, posljedice su iste.

Međutim, iz ovakve stvorene klime rađa se nova nevolja i nove prijetnje koje sve više i više zatamnjuju nebo nad budućnošću BiH i onih koji žive ovdje. Akademska zajednica postaje glavni epicentar stvaranja društva anomije, neznanja, infantilnosti, frustriranosti, surevnjivosti i netolerancije.  Na tenutak mi se pogled zadržava na prvoj stranici lokalnog lista MUMBAI-MIRROR na izvještaju o rezultatima naučno „The  Brain Initiative”, za koji su USA izdvojile 100 miliona dolara samo u prošloj godini i naučnog “Brain Mapping Project” za koji je EU izdvojila fantastičnih 1.29 milijardi eura. I tako dok se danas u svijetu traga za novim znanjima, novim tehnologijama i inovacijama, dok svijet traga za novim biotehnologijama, nanotehnologijama i bionanotehnologijama, novim materijalima i novim informatičkim sistemima, sa kojima će istorija čovječanstva i sudbina čovjeka biti stubokom promjenjena, u bosanskohercegovačkoj  akademskoj zajednici s nesmanjenom žestinom se vodi nadmetanje u akademskom nepotizmu, plagiranju i međusobnom denunciranju i podmetanju.

To me vraća za trenutak u ne tako davnu prošlost kada smo entuzijastički pokušavali da na Univerzitetu u Bihaću organiziramo međunarodni univerzitetski konzorcij, kad smo pokušavali uvesti praksu pisanja mastera i doktorata kao aplikativnih znanstvenih projekata u kooperaciji sa prominentnim stranim univerzitetima, kada smo entuzijastički pokušavali formirati časopis sa međunarodnom redakcijom u kojem bi se objavljivali rezultati naših istraživanja sa visokim frekvencijama međunarodne kooperacije, kad smo imali inventivnu ideju uvođenja novih nastavnih predmeta sa novom metodologijom predavanja u kojoj bi studenti imali širi prostor za njihova kreativna razmišljanja i djelovanja…a sve to da bi se bar donekle razbila zagušujuća i maglovita atmosfera na Univerzitetu u Bihaću, baš kao što je ova jutarnja puna smoga i magle. A završilo se tako da smo svi protjerani sa Univerziteta od strane bivših problematičnih predsjednika vlada Unsko-sanskog kantona sadašnjih rektora i dekana: Fadila Islamovića, Mirsada Veladzića, Atifa Hodzića i drugih, koji su, da bi zaposliti svoju djecu i svoje supruge, protjerali sve profesore koji su se suprotstavljali njihovom uništavanju akademskih vrijednosti na ovoj visokoškolskoj ustanovi, i to bez ijednog glasa protesta profesora ili studenata.

I tako se davljenje akademske zajednice danas u BiH obavlja u jezivoj tišini gušenja i umiranja svake nove ideje i svakog novog akademskog entuzijazma, u sjenci protjerivanja i kriminaliziranja onih koji bi da promjene ovakvu sumornu akademsku klimu prožetu nepotizmom, korupcijom i kriminalom. Nažalost, sve se završava uz poneki mali marginalni protest, kao što je protest Profesora Kukića i Drage Bojića, na koje više niko ne obraća pažnju.

/////////////////////////////////////////////////














22.03.2017.

GENERAL JOVAN DIVJAK: NAJVEĆI MORALNI ČIN U ŽIVOTU JE OSTANAK U BiH U RATU

General Divjak u Pressingu : Najveći moralni čin u životu je ostanak u BiH u ratu

Mart 22. 2017.


Penzionisani general Armije RBiH, sarajevska legenda i dokaz multietničkog Sarajeva, Jovan Divjak je gostujući u večerašnjem Pressingu kazao da je ostanak u BiH za vrijeme rata najveći moralni čin koji je napravio u životu.

Divjak je kazao da je u ratnim sukobima puno više žrtava bilo u sukobu između HVO-a i Armije RBiH nego između HVO-a i Vojske Republike Srpske.

Kako se može desiti da neko ko se deklariše kao antifašista za Jasenovac kaže da je mislio da je radni logor? To vam govori o intelektu rukovodstva Hrvatske. Hrvati su razoružali Bošnjake u Hercegovini. Ko je počeo etničko čišćenje? Počeli su Hrvati. Nisu Bošnjaci napali Ramu gdje je većinsko hrvatsko stanovništvo, nego je bilo obrnuto“, kazao je Divjak i dodao:

“Puno više žrtava je bilo u sukobu između HVO-a i Armije RBiH nego između HVO-a i VRS”.

Na pitanje da li se kaje što je ostao u BiH za vrijeme rata, Divjak je kazao:

Najveći moralni čin koji sam uradio je ostanak u BiH za vrijeme rata. Moj doprinos je u tome što sam išao od vojnika do vojnika i učio ga da nikada prvi ne puca, sve dok nije prvi napadnut. Živim u Logavinoj 59 godina“.

General Divjak je  kazao da se deset godina zakasnilo sa revizijom slučajeva koji su danas pred Haagom, a da je Haag igrao prema onima koji su jači.

Glede svih trenutnih slučajeva koji se vode u Haagu, a u vezi sa ratom u BiH, Divjak je kazao da je problem u činjenici da se deset godina nije reagovalo putem Haaga prema Beogradu.

Problem je u činjenici da deset godina naši nisu reagovali putem Haga prema Beogradu. Beograd je bio dužan da kazni i hvata odgovorne za genocid u Srebrenici. 2007. im je Softić na Krugu 99 dao izjavu koju niko nije prihvatio, osim mene. Ispada da ljudi koji nisu meritorni ni adekvatni, vode tu stvar“, kazao je Divjak.

Danas bi taj potez djelovao kao revanš, s obzirom da se radi o istoj stvari ali deset godina kasnije, kazao je Divjak.

Mislim da bi sad taj potez djelovao kao revanš. Hag je rekao svoje i toga se treba držati. Mislim da naši nisu dobro procijenili situaciju. Da su osuđeni Perišić i Gotovina, prošao bi naš zahtjev za obnovu postupka iz razloga što su njih dvojica bili direktno povezani sa komandom iz Srbije i Hrvatske“, kazao je Divjak i dodao:

Mislim da je Haag igrao prema onima koji su jači. Sve ove kazne koje su se dešavale nemaju namjeru da dovedu do pomirenja. Ako je Krajišnik dočekan kao heroj, ako je Kordić dočekan kao zvijezda i proglašen svecem onda nema izgleda da dođe do bilo kakvog odnosa između trenutnih vlasti“.

Penzionisani general Armije RBiH  je  govorio i o svojim iskustvima u borbi za sve građane BiH, te kako smatra da je greška što BiH nije pokrenula tužbu protiv Hrvatske.

Nikada ne govorim da zastupam samo jedan narod, nego građane Sarajeva i BiH. Uvijek je bio naglasak na teroru građana, nisu samo Srbi stradali, nego i drugi građani”, kazao je Divjak.

Na pitanje kako je doživio svoje hapšenje u martu 2011. godine, Divjak je kazao:

“Poslije hapšenja sam kontaktirao nadležne organe u Hrvatskoj i Sloveniji da provjerim da li mogu putovati i rekli su da nema problema. Nedavno sam zadržan na aerodromu u Briselu dva sata, i u tom slučaju odlučuje dežurni tužilac. Išao sam prema Hong Kongu, i nije problem zbog mene nego zbog porodice koje dožive traumu”.

Divjak je kazao da se ne plaši putovanja jer niko nema dokaza protiv njega za bilo šta.

“Jučer je aerodrom dobio naziv Franje Tuđmana. Ne plašim se putovanja niti ičega jer nemaju dokaza za bilo šta. Nismo se plašili onda ni Ganić ni ja, jer je odluka na Tužilaštvu gdje će nas u tom trenutku vratiti“.

Dodao je da Tužilaštvo BiH i država trebaju štititi građane.

Tužilaštvo i država BiH treba nas da štiti. U prvoj presudi iz Haaga se kaže da je izvršena agresija iz Hrvatske i sad vidim da je bila greška što nije podignuta optužnica protiv Hrvatske iz prostog razloga jer je njihova vojska bila na teritoriji BiH. Samo bi se potvrdilo ono što je potvrdio Hag. Nažalost i danas postoje nazivi “Vode HB”, “Šume HB” što znači da nema razlike u strukturi i organizovanju sadašnjeg dijela Hercegovine“.

Penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak je u večerašnjem Pressingu ispričao kako je izgledao njegov posljednji susret sa Alijom Izetbegovićem.

Na pitanje zašto nikada nije nagrađen od Armije RBiH, Divjak je kazao da ne želi ulaziti u te razloge, ali da ima jednu satisfakciju.

Imam jednu satisfakciju. U vrijeme kada je Alija Izetbegović bio u bolnici pred preseljenje, pitao sam svoje Udruženje da li da odem. Rekli su da ne idem jer je on mene ignorisao. Pustili su me nakon priče sa Gavrankapetanovićem. Proveo sam pola sata s njim. Odnio sam mu saksiju cvijeća, iako to nije muški. Kazao mi je: ‘Uradio si mi čast što si došao’. Stvar je da je on shvatio u nekom trenutku da je pogriješio. Pitao sam ga zašto mi nije došao kada sam bio zatvoren u Parsovićima u decembru, a on mi je rekao da je i on bio u zatvoru“, ispričao je Jovan Divjak.

(Kliker.info-N1)

/////////////////
////////////////////

Carl Bildt upozorava : “Na Balkanu bolje, ali sjetimo se šta je Princip pokrenuo”

Mart 22. 2017.


Nekadašnji visoki predstavnik EU u BiH u autorskom tekstu za internet izdanje Project Syndicate, prelaže da se ubrza proces proširenja i prijema novih članica, te da se program “istočnog parterstva” EU, zamijeni s “balkanskim partnerstvom” koje će u konačnici dovesti do pristupanja ovih država Uniji.

Autor navodi da je svjestan da za to treba vremena, ali ističe da se mora početi raditi odmah.

Za početak, kako kaže, EU može početi posredovati u rješavanju preostalih manjih pitanja međudržavnih granica.

“Istovremeno s ubrzanjem procesa evropskih integracija, kako bi se riješio sve opasniji rizik konflikta na Balkanu, EU treba da demonstrira da posjeduje i volju i metode tako što će u region poslati svoje borbene grupe da izvode vojne vježbe. To bi poslalo moćnu poruku da njene vojne snage nisu tigar od papira, te da, osim riječi, ima još potencijala koje može da upotrijebi”, naveo je Bildt, prenosi sarajevski Dnevni avaz.

Bildt kaže da je njegova zabrinutost za Balkan počela kada je tokom prošlogodišnjeg privatnog boravka u BiH mnogo puta pitan da li će ponovo biti rata.

Ističe, da se ratovi, poput onih prije 27 godina na Balkanu neće ponoviti.

“Situacija danas bitno je drugačija nego što je bila tada. Ali, već smo puno puta u historiji imali priliku da vidimo kako pojedinac može zametnuti požar koji će biti teško obuzdati. Nekada davno u Sarajevu je Gavrilo Princip pokrenuo svjetski rat kada je ubio nadvojvodu Franca Ferdinanda. Polako ali sigurno danas region postaje zapaljiv, a ovog puta iskra bi mogla planuti u Skoplju”, upozorio je Bilt.

On navodi i da su se lideri Evropske unije iznenada probudili s novim realnostima na Balkanu. Na samitu održanom početkom ovog mjeseca oni su, navodi dalje, istakli potrebu pojačanog angažmana Unije na Balkanu, ali i potisnuti Rusiju iz tog regiona.

Bildt dodaje i da je od propasti Otomanskog carstva, Balkan izvor nestabilnosti:

“Mješovit u vjerskom, nacionalnom, kulturološkom smislu, koncept stvaranja nacionalnih država doveo je do stalnih nestabilnosti u kojima ratovi i teški zločini, nisu rijetkost”.

“Nastanak sedam novih, često međusobno antagonizovanih država, jasno je stavio do znanja da će stabilnost regiona zavisiti od novog okvira. Ovog puta on se zove EU. Zahvaljujući vlastitim iskustvima na smirivanju i rješavanju dugogodišnjih nacionalnih sukoba u drugim dijelovima Evrope, Unija je dobila zadatak da poveže Balkan i suzbije nacionalna sukobljavanja”, naveo je Bildt.

Podsjeća da je samitu u Solunu 2003. dato je obećanje o pristupanju svih balkanskih država EU i kako je bilo važno da se takvo obećanje da, tako je sada teško da se ono održi.

“Čim su se balkanski problemi umirili, lideri Unije pretpostavili su da osigurali mir. Njihovo rutinsko pristupanje Balkanu u suštini je dovelo samo do očuvanja statusa quo”.

Nakon što je Jean-Claude Juncker 2014. godine izabran za predsjednika Evropske komisije, dao je i izjavu da za vrijeme njegovog mandata neće biti novih proširenja.

“Status quo je potvrđen. Njegova izjava je tehnički bila sasvim ispravna. Ali je politički bila katastrofalna. Kako je svjetlo koje je motivisalo i donosilo reforme, ugašeno, nacionalizam je, kako se i očekivalo, počeo da raste. EU je, u međuvremenu, postala fiksirana svojim problemima, poput finansijske i dužničke krize država članica Unije”, piše dalje Bildt.

Navodeći svoja iskustva kroz funkcije koje je imao u vezi s balkanskim državama, autor ističe da je “jedini put naprijed u tome da Evropa pokaže svoju moć”.

(Kliker.info-B92)

/////////////////////

POTPUNA KONFUZIJA NA POLITIČKOJ SCENI RS-a: Ivanić pokušava biti malo trudan, Čubrilović kontra Dodika...

Ivanić pokušava biti malo trudan, Čubrilović kontra Dodika...

////////////////////

NOVI DETALJI TERORISTIČKOG NAPADA U LONDONU: Četiri osobe preminule, 20 ozlijeđenih, napadač likvidiran (FOTO, VIDEO)

NOVI DETALJI TERORISTIČKOG NAPADA U LONDONU: Četiri osobe ...

/////////////////////////

//////////////////////////

22.03.2017.

UDRUŽENjE "ŽENA-ŽRTAVA RATA": DA LI JE IKADA TRIBUNAL PITAO ŽRTVE KAKO SE OSJEĆAJU, A ZLOČINCE PUŠTA NA LIJEČENjE

Udruženje „Žena-žrtva rata“ : Da li je ikada Tribunal pitao žrtve kako se osjećaju, a zločince pušta na liječenje

Mart 22. 2017.


Related image
Image result for ratko mladic



Image result for ratko mladic


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

/////////////////////////////

Related images:
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image
Related image


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos



Related images:


Image result for ratko mladic u srebrenici fotos

Udruženje „Žena-žrtva rata“ uputilo je preko Kancelarije u Sarajevu dopis Haškom tribunalu, a povodom zahtjeva odbrane Ratka Mladića da mu se odobri puštanje na privremenu slobodu radi liječenja u Rusiji. Dopis  prenosimo u cjelosti.

-Udruženje „Žena-žrtva rata“ okuplja silovane i seksualno zlostavljane žene, koje su istovremeno i članovi porodica čiji su najrođeniji ubijani pred našim očima. Udruženje je imalo zadovoljavajuću saradnju sa Haškim tribunalom u procesuiranju ratnih zločinaca. Putem medija saznali smo da je odbrana ratnog zločinca Ratka Mladića Haškom tribunalu uputila zahtjev da se njenom klijentu odobri puštanje na privremenu slobodu kako bi bio prebačen u Rusiju na liječenje i da je Rusija dala garanciju Haškom tribunal da će nakon liječenja Ratka Mladića vratiti u Hag.

Preživjele žrtve, posebno svjedoci u predmetima ratnih zločina kojima se sudilo i sudi u Haškom tribunal PROTIVE se puštanju Ratka Mladića iz pritvora u Sheveningenu do okončanja postupka. Sjećamo se slučaja kako se grčevito borila Rusija da iz pritvora u Sheveningenu bude pušten zločinac Slobodan Milošević.

Još uvijek u glavama preživjelih žrtava i članova porodica ubijenih je da Slobodan Milošević nije umro već da se nalazi negdje u Rusiji.

Preživjele žrtve, svjedoci pred Haškim tribunalom još uvijek vjeruju u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju da NEĆE dozvoliti da Ratko Mladić ode bilo gdje iz pritvora u Sheveningenu dok ne dočeka PRAVOSNAŽNU presudu. Igre u vezi s puštanjem Mladića na privremenu slobodu i njegovim slanjem u Rusiju traju već duže.

Znamo da su mnogi lobirali sa svih strana kako bi se krvnik, pod izgovorom liječenja, pustio i to nigdje drugo nego u Rusiju. Rusija je dala utočište mnogim ratnim zločincima iz Bosne i Hercegovine kako ne bi bili procesuirani a da ne govorimo o učešću Rusije i slanju svojih “dobrovoljaca” u BiH tokom 1992-1995.godine od kojih su mnogi poginuli u BiH a neki su i sahranjeni u BiH. Rusija i njeni “dobrovoljci” su direktno učestvovali u agresiji i genocidu u BiH.

Vjerujemo Haškom tribunalu da NEĆE DOZVOLITI da bilo čija POLITIKA vrši pritisak i da neće DOZVOLITI “puštanje na slobodu” najvećeg ratnog zločinca poslije Drugog svjetskog rata Ratka Mladića jer bi onda SMATRALI da je Haški tribunal saučesnik sa Rusijom s ciljem da Ratko Mladić ne dočeka presudu jer Ratko Mladić ima u Hagu stalnu pažnju tamošnjih vrhunskih ljekara. Glavni cilj Rusije i drugih lobiranja je da Ratko Mladić ne dočeka pravosnažnu presudu za GENOCID u Bosni i Hercegovini.

Na kraju pitamo Haški tribunal da li je ikada upitao svjedoke u predmetu drugih osuđenih ratnih zločinaca pred Haškim tribunalom i onima čiiji je postupak u toku da li njima treba neka ljekarska pomoć, kako oni žive, stoji u dopisu Udruženja.

(Kliker.info-NAP)


//////////////////////////
///////////////////

Zvizdić na Rose-Roth seminaru PS NATO: Aktivirajte MAP, jer o njemu postoji konsenzus u BiH

Mart 22. 2017.


Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, danas je tokom 94. Rose-Roth seminara Parlamentarne skupštine NATO-a koji se održava u Sarajevu, poslao jasnu poruku, koja glasi: “Aktivirajte MAP, jer o njemu postoji konsenzus unutar BiH“.

Zvizdić je imao izlaganje na sesiji posvećenoj trenutnoj političkoj situaciji u BiH pod nazivom “Perspektive iz BiH“, koja se održava u sklopu 94. Rose-Roth seminara Parlamentarne skupštine NATO i zasjedanja Posebne grupe Parlamentarne skupštine NATO-a za Mediteran i Bliski istok. On je prisutne upoznao sa provedbom reformske agende, te putu BiH na evropskim i euroatlantskim integracijama, te još jednom potvrdio da je to osnovni prioritet vanjske politike.

“Regije Zapadnog Balkana, a i BiH ponovo su u fokusu svih procesa evropskih i euroatlantskih integracija. Tokom nedavnog samita zemalja Zapadnog Balkana poslane su jasne poruke mira, saradnje i stabilnosti, kao ključnih prioriteta djelovanja vlada regiona. Postignut je i važan iskorak u pravcu jačanja ekonomske saradnje. Najvažniji zaključak samita je da zemlje Zapadnog Balkana suočene sa novim izazovima globalne politike, sve više kreiraju modele međusobne saradnje i u tome već ostvaruju dobre rezultate.

Za BiH posebno je bitno da su svi opredijeljeni za sigurnost, kreiranje regionalnih projekata u cilju jačanja i stvaranja zajedničkog tržišta. Mir i stabilnost su osnovni i najvažniji prioriteti za BiH, a NATO je sinonim za stabilnosti prosperitet. Naravno, integracije zavise od nas samih, od uspješne provedbe započetih reformi i od ukupne modernizacije države. Zbog toga želim naglasiti našu punu posvećenost aktuelnim reformskim procesima, koji će u konačnici značiti prihvatanje pravne stečevine i savremenih evropskih standarda“, kazao je Zvizdić, te dodao:

“S druge strane, očekujemo ispravno razumijevanje situacije u BiH i na Balkanu i značajno ubrzanje procesa vezanih za evropske integracije, a posebno za aktivaciju MAP-a, kao jedan od najvažnijih pozitivnih signala koji bi u ovom trenutku mogao biti upućen BiH.“

Zvizdić je potom iznio niz pozitivnih primjera koji pokazuju da se u BiH polako provode reforme, naglasivši pri tome da je Vijeće ministara od 2015. godine kada je usvojena reformska agenda realizovalo 60 posto od 34 mjere iz svog akcionog plana.

“Ostvareni rezultati su doveli do rasta osnovnih ekonomskih parametara. Sačuvali smo svoj kreditni rejting i očuvali stabilnost finansijskog sistema, konkuretnost bh. kompanija je povećana, nastavljen je trend povećanja izvoza. Ova pozitivna slika, koju posmatrači izvan BiH mnogo jasnije sagledavaju nego mi, doprinijela je rastu drugih sektora, kao što su poljoprivreda i turizam. Kada govorimo o evropskim integracijama BiH 2016. je najuspješnija godina“, istakao je Zvizdić.

Naglasio je da je BiH napravila značajne korake u borbi protiv terorizma, te se osvrnuo na nedavno navođenje proizvoljnih i neutemeljenih brojki od pojedinih zvaničnika iz regiona u vezi sa ekstremističkim lokacijama u BiH i ratnicima na stranim ratištima.

“Prema zvaničnim podacima, razmijenjenim sa svim obavještajnim, sigurnosnim i policijskim agencijama s kojima sarađuje BiH, trenutno na sirijsko-iračkom ratištu trenutno boravi ne više od 120 punoljetnih lica naših državljana, od čega je 69 muškaraca i 59 žena, a ne nekoliko hiljada kako ste imali priliku čuti od nekih dužnosnika iz regiona. Od ovog broja 29 su lica koja su prije odlaska u Siriju živjela u dijaspori, a ne u BiH. Do sada se vratilo 46 lica, a prema važećim zakonima, procesuirano je i presuđeno 20 lica. To su pravi i istinski podaci za sve one koji trebaju da znaju u BiH, regionu i Evropskoj uniji“, rekao je Zvizdić.

Potom je kazao da su strateški politički ciljevi BiH do kraja 2018. godine da stekne status zemlje kandidata za prijem u EU i da se aktivira MAP-a za članstvo u NATO-u.

“Preko 78 posto građana BiH podržava ulazak u EU, dok broj onih koji podržavaju ulazak u NATO polako prelazi 50 posto. Učinili smo niz koraka u pravom pravcu, pogotovo u sektoru odbrane. Saradnja NATO-a i BiH se odvija na visokom nivou. Komisija Vijeća ministara BiH zadužena za NATO integracioni proces ulaže maksimum napora. Svjesni smo da nismo ispunili uslove iz Talina, ali mislimo da je postignut veliki napredak kako bi Savez što prije mogao donijeti odluku o aktiviranu MAP-a, jer je od ukupno 57 perspektivnih vojnih lokacija do sada registrirano njih 24, a 18 je u procesu.

Lično smatram da BiH treba postati članica NATO-a, ne samo zbog garancije unutrašnje sigurnosti, nego da bi ispunjavanjem standarda NATO-a postala sigurna i prosperitetna država u kojoj će demokratija, vladavina prava i poštivanje ljudskih prava postati trajne kategorije. Zbog toga bi aktivacija MAP-a bila odluka koja bi značajno ubrzala procese jačanja mira i stabilnosti, te podigla investicioni rejting BiH. Naša poruka iz BiH je vrlo jednostavna, aktivirajte MAP, jer o njemu postoji konsenzus unutar BiH i aktivirajte ga u momentu kada broj registriranih lokacija pređe 50 posto plus odluke Suda koje moraju biti provedene. To smatramo kredibilnom realizacijom talinskih uslova“, zaključio je Zvizdić.

Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, tokom svog izlaganja istakao je da Parlamentarna skupština NATO-a u Sarajevu dolazi u prelomnom periodu za NATO, Evropsku uniju, a naročito za region Zapadnog Balkana.

“Narodna skupština Republike Srpske aktivno učestvuje u odlučivanju o svim važnim pitanjima bezbjednosti u BiH, uključujući i evroatlantske integracije. Odbor za bezbjednost NS RS jedno je od najaktivnijih tijela, koje se bavi ulogom parlamenta u kreiranju i vođenju bezbjednosne politike. Republika Srpska u svom kapacitetu podržava učešće BiH u partnerstvu za mir. Pitanja bezbjednosti u BiH i regionu nama su od posebnog značaja. Eventualno ubrzanje na intenziviranju koncepta pristupanja BiH NATO-u trpilo bi snažne prigovore u RS“, kazao je Čuvrilović.

Dodao je da se u ranom stadiju procesa integrisanja BiH u NATO pokazalo da je on instrumentalizovan nastojanjem da se realizuje putem nepotrebnog prenosa nadležnosti i slabljenjem entiteta.

“Jedno od takvih postupanja jeste nametanje naloga za knjiženje nepokrente vojne imovine, koja je vlasništvo RS. Iako NATO nema nikakav poseban razlog da se bavi tim pitanjem, insistiranje na tom uslovljavanju daljnjeg napretka knjiženjem entitetske imovine na način koji je neprihvatljiv za RS produbljuje nepovjerenje, stvara otpor i ne doprinosi na putu evroatlantskih integracija. Narušavanje ustavnih nadležnosti i Dejtonskog sporazuma ključni su razlozi veoma slabe podrške u RS približavanju NATO-u. Osim toga, postoji negativno iskustvo iz nedavne istorije, odnosno odnosa NATO-a prema RS i Srbiji, koji ne doprinose entuzijazmu javnosti“, kazao je Čubrilović.

Bariša Čolak, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, rekao je da sa dvadesetogodišnjim iskustvom u javnom djelovanju može ustvrditi da se BiH nalazi pred povijesnim izazovom.

“BiH je pred snažnijim iskorakom prema euroatlantskim integracijama, što podrazumijeva više demokracije, bolju zaštitu ljudskih prava i izgradnju političke stabilnosti i pravne sigurnosti ili nastavak stagnacije i autistične politike sukoba i razmirica sa unaprijed nesagledivim posljedicama, ne samo za našu državu nego i šire“, smatra Čolak.

Po njegovom sudu, potrebno je dinamizirati aktivnosti oko funkcioniranja mehanizma koordinacije i uloge svih razina vlasti da se što hitnije dođe do odgovora na upitnik Evropske unije. Naglasio je da je u ovoj godini neophodno da se u Parlamentu dođe do novog izbornog zakona, jer u suprotnom BiH će imati turbulentu izbornu 2018. godinu. Otvoreno je poručio da smatra kako hrvatski narod institucionalno nije ravnopravan sa druga dva naroda.

“Mogao sam svoje izlaganje na sasvim drugačiji način interpretirati, ali duboko vjerujem da ste vi naši prijatelji i da morate čuti različita razmišljanja, kako biste i sami imali što realističniju sliku o stanju u BiH. Moramo spustiti tenzije i preuzeti odgovornost za izgradnju svoje BiH, prema mjeri svih naroda i građana koji u njoj žive. Iskušenja koja imamo unutar BiH naglašena su zbog sveukupnih odnosa u regiji. Nigdje se ljepše ne živi nego u svojoj domovini, a ovo je naša domovina. Jesmo za modernu evropsku BiH u kojoj će Hrvati, zajedno sa Bošnjacima i Srbima i sa drugima koji ovdje žive, biti ravnopravni, a ne građani drugog reda. Politička situacija u Evropskoj uniji, ali i na globalnom planu se mijenja. Ona se ne smije potcijeniti ni sa sigurnosnog, ni ekonomskog, demografskog i socijalnog aspekta. Zato je već u ovoj godini važno dati odgovore na izazov kako bi se u miru i rasterećeni mogli okrenuti svim reformama“, završio je Čolak svoje izlaganje.

Na 94. Rose-Roth seminaru Parlamentarne skupštine NATO u Sarajevu učestvuju parlamentarci 19 zemalja članica NATO-a, 11 zemalja pridruženih članica i predstavnici iz 11 zemalja regiona Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, te brojni gosti iz međunarodnih institucija i nevladinog sektora.

(Kliker.info-AA)

22.03.2017.

FRANC LOTAR ALTMAN: ZA EVROPSKU UNIJU VAŽNIJA GEOPOLITIČKA STABILNOST BALKANA NEGO DEMOKRATIJA

Altman: Za EU važnija geopolitička stabilnost Balkana nego demokratija


Premijeri Zapadnog Balkana na samitu u Sarajevu: Aleksandar Vučić (Srbija), Duško Marković (Crna Gora), Edi Rama (Albanija), Denis Zvizdić (BiH), Johannes Hahn (EU), Emil Dimitriev (Makedonija), Isa Mustafa (Kosovo) i Angelino Alfano (Italija), 16. mart 2017.

Premijeri Zapadnog Balkana na samitu u Sarajevu: Aleksandar Vučić (Srbija), Duško Marković (Crna Gora), Edi Rama (Albanija), Denis Zvizdić (BiH), Johannes Hahn (EU), Emil Dimitriev (Makedonija), Isa Mustafa (Kosovo) i Angelino Alfano (Italija), 16. mart 2017.

/////////////////////////////

Nemačka doživljava Vučića kao garanta proevropskog puta Srbije i ne vidi razlog da se od njega previše distancira – kaže za RSE nekadašnji direktor balkanskog ogranka Instituta za međunarodna i bezbednosna pitanja iz Berlina Franc Lotar Altman (Franz Lothar Altmann) povodom nedavnog susreta kancelarke Angele Merkel sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem a što je kritikovala opozicija u Beogradu s obzirom na skorašnje predsedničke izbore.

"Naravno, mnogi u Nemačkoj nisu previše zadovoljni Vučićevom politikom koji autokratski vodi partiju i državu. Međutim, zvanični Berlin doživljava njegovu politiku kao racionalnu iako se ne može verovati svemu što kaže", navodi on.

Prema njegovim rečima, opravdane su kritike da su evropski lideri više zainteresovani za etničku i geopolitičku ravnotežu na Balkanu nego za demokratski razvoj.

"Čini se da je EU važnija geopolitička stabilnost nego demokratski razvoj. Zato smatram da je Merkelova (tokom susreta sa Vučićem) trebalo više da naglasi značaj otvorenog društva i demokratizacije", ističe Altman.

Albanci znaju da bi "Velika Albanija" bila pogubna po njih

RSE: Politički ćorsokak u Makedoniji može lako da izmakne kontroli i uzdrma ceo region.

Altman: Jasno je da Nikola Gruevski želi da ostane na vlasti jer se pribojava sudskih procesa po optužbi za korupciju. Zbog toga je uticao na predsednika Đorđa Ivanova (Gjorgje) da ne poveri mandat Zoranu Zaevu i albanskim partijama za formiranje vlade iako imaju većinu u parlamentu.

RSE: Kako komentarišete tvrdnju Ivanova da ne želi da poveri mandat "snagama koje žele da unište zemlju" što, prema njegovom mišljenju, pokazuje i činjenica da je platforma albanskih stranaka usvojena u Tirani.

Altman: To je besmislica. Nema nikakvog osnova da se Makedonija raspadne. Tačno je da su neki zahtevi albanskih partija preterani, ali zašto da se ne prihvati upotreba njihovog jezika u celoj zemlji.

Uostalom, u onim mestima gde ne žive Albanci niko neće ni tražiti da se koristi njihov jezik. Takođe, prethodnu Vladu je formirala koalicija Gruevskog i DUI, kao najveće albanske partije, i tada se niko nije pribojavao raspada Makedonije. Dakle, to je neutemeljen argument.

Altman: Nema osnova da se Makedonija raspadne

Altman: Nema osnova da se Makedonija raspadne


RSE: Kako komentarišete izjavu Ivanova, saopštenje Kremlja, kao i tvrdnje u pojedinim krugovima u Srbiji da sama činjenica da je platforma dogovorena u Tirani – da je to još jedan od pokazatelja nastojanja da se stvori "Velika Albanija"?

Altman: Znam za taj argument. Međutim, prava je istina je da čelnici albanskih partija Besa i DUI nisu hteli da razgovaraju u Skoplju o zajedničkom nastupu. Tada je reagovao Edi Rama i pozvao predstavnike svih albanskih partija da se sastanu. Tako je došlo do susreta lidera DUI i Besa-e.

Ako razgovarate sa Albancima, videćete da su itekako svesni činjenica da je za njih same kontraproduktivna bilo kakva priča o Velikoj Albaniji. Mogli bi da zaborave na ulazak u EU ukoliko bi maštali o stvaranju "Velike Albanije". Takođe, Albanci u Makedoniji i na Kosovu nisu previše oduševljeni idejom da budu pod patronatom Tirane.

Nije mi jasan potez Izetbegovića

RSE: I u Bosni i Hercegovini je prilično haotična situacija. Dodatne tenzije je izazvao pokušaj pokretanja revizije tužbe protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde.

Altman: Moram da kažem da nisam baš shvatio zašto je Bakir Izetbegović pokrenuo ovu inicijativu. Haški tribunal je prethodno presudio da je u Srebrenici počinjen genocid. Međutim, ponovo pokretanje slučaja protiv Srbije samo izaziva nepotrebne tenzije između Beograda i Sarajeva.

Istovremeno, jasno je da Milorad Dodik želi da odvoji Republiku Srpsku (RS) od BiH i priključi je Srbiji. To je njegov krajnji cilj koji bi doveo do kraja Bosne i Hercegovine jer ni nakon takvog poteza i Hrvati želeli da se otcepe. Na taj način bi ostali samo Bošnjaci kao "džep", enklava u sredini, čime bi se krahirali napori da BiH profunkcioniše kao multietnička država.

Altman: Nisam shvatio zašto je Izetbegović pokrenuo inicijativu o reviziji presude (na fotografiji: Bakir Izetbegović)

Altman: Nisam shvatio zašto je Izetbegović pokrenuo inicijativu o reviziji presude (na fotografiji: Bakir Izetbegović)


RSE: Kako sačuvati BiH i pronaći izlaz iz začaranog kruga etničkih blokada i podvojenosti? Mnogi smatraju da stanje nikada nije bilo gore od rata i da umnogome podseća na vreme uoči početka sukoba

Altman: Ne bi trebalo očekivati rat u bliskoj budućnosti, ali su mogući lokalni sukobi, naročito ako se pojačaju tendencije ka separatizmu. Zasada ne vidim izlaz kada je reč o ponašanju domaćih aktera. Jedino bi mogao da pomogne snažan pritisak međunarodne zajednice ne samo na Dodika, već i na vlasti u Srbiji da definitivno shvate da nije moguće odvajanje Republike Srpske.

Beograd i Priština bez želje za kompromisom

RSE: Jačaju i tenzije između Srbije i Kosova. Prekinuti su razgovori u Briselu. Osim formiranja Asocijacije srpskih opština, strasti je razbuktala i namera kosovskih vlasti da formiraju armiju.

Altman: Nijedna strana ne pokazuje želju da doprinese sprovođenju sporazuma (sporazum iz Brisela), razumevanje da je neophodna normalizacija odnosa jer žive jedni pored drugih. Umesto toga potenciraju razlike.

RSE: Na Balkanu je mnogo problema, uključujući i zategnute odnose između Srbije i Hrvatske a odugovlači se i prijem Crne Gore u NATO. Zbog toga je slovački ministar inostranih poslova Miroslav Lajčak izjavio da su zbog pasivnosti EU dve balkanske zemlje pred raspadom a tri u veoma teškoj situaciji. U kojoj meri je Brisel odgovoran za ovakvu situaciju s obzirom da je veoma nejasna perspektiva članstva balkasnkih zemalja u evropskom klubu?

Altman: EU je u ovom trenutku sama po sebi veoma slaba. Ona se suočava sa problemom Bregzita, teškom situacijom u Mađarskoj, Poljskoj, zatim predstoje izbori u Francuskoj i Nemačkoj. Zbog toga se Unija više fokusira na unutrašnja pitanja nego na zbivanja u svom okruženju. To svakako dodatno opterećuje stanje na Balkanu.

Iluzorna očekivanja o reviziji rešenja iz 1990-ih zbog Trampa

RSE: Na Balkanu jačaju antievropske i nacionalističke snage, jer sve više ljudi uviđa da njihove zemlje neće ući u EU u narednih 10-15 pa možda i više godina. To otvara prostor za mešanje Rusije. Istovremeno, pojedine snage, pre svega u Srbiji, računaju da bi sa dolaskom Donalda Trampa (Trump) na vlast mogli da se revidiraju neki politički aranžmani nakon ratova 1990-ih.

Altman: Kada je reč o Trampu, za sada nije jasno kakvu će politiku njegova administracija voditi prema Balkanu. Pojedine zemlje regije se pribojavaju da bi SAD mogla dodatno da se pasiviziraju. U tom slučaju proširio bi se prostor za Rusiju koja nastoji da preko Srbije, a sada i Makedonije, ojača svoj uticaj na Balkanu. Jedna od poluga za to je snabdevanje energijom, zatim izvoz oružja u Srbiju po veoma povoljnim cenama.

Altman: Još nije jasno kakvu će politiku Trump da vodi prema Balkanu (na fotografiji: plakat sa slikom Donalda Trampa i Vladimira Putina u Danilovgradu, Crna Gora)

Altman: Još nije jasno kakvu će politiku Trump da vodi prema Balkanu (na fotografiji: plakat sa slikom Donalda Trampa i Vladimira Putina u Danilovgradu, Crna Gora)


RSE: Pomenuli ste strahovanja u pojedinim balkanskim zemljama od povlačenja SAD-a. Reč je pre svega o BiH i Kosovu. Istovremeno, pojedini krugovi u Srbiji kalkulišu da je sada prilika da se promene pojedina politička rešenja, pre svega kada je reč o Republici Srpskoj i Kosovu.

Altman: To su iluzorna očekivanja. Najpre, Tramp veoma malo zna o Balkanu. Brine to što je okružen saradnicima koji takođe nisu mnogo upućeni u zbivanja u ovoj regiji što politiku nove američke administracije čini prilično nepredvidivom.

U EU ne veruju Srbiji zbog ruskih veza

RSE: Da se vratimo na ulogu Brisela. Paradoksalno je da iako se većina balkanskih zemalja kreće ka EU, njen uticaj u regiji zapravo slabi zbog odlaganja njihovog prijema.

Altman: To je tačno. Međutim, kada govorimo o EU trebalo bi razlikovati pristup Evropske komisije, koja je i dalje veoma privržena proširenju. Istovremeno, pojedine članice nisu previše voljne da to podrže jer su zaokupljene unutrašnjim problemima. Samo nekoliko zemalja, kao što su Nemačka i Austrija, i dalje je zainteresovano za prilike na Balkanu.

Dakle, jača zamor od proširenja na Starom kontinentu zbog populizma, političke situacije u Mađarskoj i Poljskoj, kao i u Turskoj. Naročito je problem stanje u Turskoj, jer mnogi u Evropi to navode kao razlog da zemlje na jugoistoku Starog kontinenta nisu pouzdani partneri. Iako je Srbija uz Crnu Goru otišla najdalje u pregovorima o članstvu, ni na nju se ne gleda sasvim pozitivno, naročito kada Tomislav Nikolić ode u Moskvu i izjavi da je Rusija njen najbolji prijatelj, te da treba zaboraviti na EU. Takvi postupci iritiraju mnoge u evropskim prestonicama.

Geopolitička stabilnost Balkana važnija od demokratije

RSE: Pominjete aktivnu ulogu Nemačke. Nedavno se kancelarka Angela Merkel srela u Berlinu sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem. S obzirom da se za desetak dana održavaju predsednički izbori u Srbiji, ovdašnja opozicija je kritikovala njen potez kao podršku Vučiću i mešanje u demokratski proces.

Altman: Merkel je veoma oprezna političarka i bila je više neutralna nego što je podržala Vučića. Nemačka je veoma zainteresovana za stanje na Balkanu. Stoga, ako bi situacija u Srbiji postala neizvesnija, što bi se desilo u slučaju pobede, recimo Vojislava Šešelja ili Vuka Jeremića, onda ni zvanični Berlin ne bi podržao njeno članstvo u EU.

Zbog toga Nemačka doživljava Vučića kao garanta proevropskog puta Srbije i ne vidi razlog da se od njega previše distancira.

Naravno, mnogi u Nemačkoj nisu previše zadovoljni Vučićevom politikom koji autokratski vodi partiju i državu. Međutim, zvanični Berlin doživljava njegovu politiku kao racionalnu, iako se ne može verovati svemu što kaže.

RSE: Da li to znači da su Merkelova i ostali evropski lideri više zainteresovani za etničku i geopolitičku ravnotežu na Balkanu nego za demokratski razvoj? To je kratkovidni pristup jer bez istinske demokratizacije bilo koji geopolitički sporazum i ravnoteža ne mogu dugo trajati.

Altman: To je tačno i jedna od glavnih kritika politike EU jer se čini da joj je važnija stabilnost nego demokratski razvoj. Zato smatram da je Merkelova trebalo više da naglasi značaj otvorenog društva i demokratizacije.

Altman: Zvanični Berlin doživljava Vučićevu politiku kao racionalnu (na fotografiji: Aleksandar Vučić i Angela Merkel, Nemačka)

Altman: Zvanični Berlin doživljava Vučićevu politiku kao racionalnu (na fotografiji: Aleksandar Vučić i Angela Merkel, Nemačka)


RSE: Da li je njen susret sa Vučićem bio regularni ili je upriličen da podrži njegovu kandidaturu?

Altman: Taj susret je svakako bio u Vučićevom interesu kako bi pokazao da može da se sretne sa Merkelovom i znao je da ona neće biti previše kritična prema njemu, već prijateljski nastrojena.

RSE: Jasno je da je susret bio u Vučićevom interesu. Međutim, šta je bio motiv nemačke kancelarke da se sretne sa njim uoči izbora?

Altman: Da li je ona mogla da odbije njegov zahtev da se sretnu? Verovatno ne. Ne verujem da je sastanak upriličen da bi Merkelova podržala Vučićevu kandidaturu za predsednika Srbije. Ona je veoma realistična političarka.

Crna Gora će biti primljena u NATO

RSE: Kada je reč o balkanskim problemima, prijem Crne Gore u NATO se odlaže zbog rasprave u američkom Senatu. Neki smatraju da je to posledica drugačijeg stava Trampove administracije prema Severnoatlantskoj alijansi, kao i delovanja Rusije koja se protivi ulasku Crne Gore.

Altman: Prijem Crne Gore je važno za Alijansu i to će se na kraju i desiti, odnosno Trampova administracija će to prihvatiti. Trampov tim je pod velikim pritiskom američke javnosti zbog optužbi da uplitanje Rusije u izbore tako da se neće previše obazirati na argumente Kremlja da Crnu Goru ne treba primiti u NATO.

EU u više brzina – najbolje rešenje

RSE: Kao što sam pomenuo, stanje na Balkanu nije nikada bilo gore od rata. Sva pitanja su otvorena. Koliko je tome doprinela i sve komplikovanija međunarodna situacija?

Altman: Mnogo toga je u igri. Pre svega slab ekonomski rast, sve teža socijalna situacija na celom Balkanu. Ljudi su očekivali bolji život sa približavanjem njihovih zemalja EU. Međutim, Brisel se nije pokazao previše odlučnim da ponudi jasniju perspektivu ovoj regiji. EU je načelno za proširenje ali ne pokazuje preveliki entuzijazam da to i na delu ostvari. To svakako daje povoda nacionalistima koji igraju na antievropsku kartu.

RSE: Ima li izlaza iz ovog ćorsokaka, naročito ako se nakon samita u Rimu sledeće sedmice EU transformiše u blok sa više brzina, što se pominje kao jedna od opcija?

Altman: Ja sam se zalagao još pre 15-ak godina za reformu EU sa različitim brzinama. Time bi se olakšao prijem novih članica ali i poziicja onih država koje nisu u stanju da prate ubrzani ritam ostalih. Dakle, smatram da je najbolje rešenje EU u nekoliko koncentričnih krugova i sa različitim brzinama.

RSE: Šta bi takav model značio za balkanske zemlje?

Altman: Ne punopravno članstvo, odnosno redukovane obaveze ali i prava. To bi značilo da, na primer, gospodin Milo Đukanović, koji doduše sada nije na vlasti, ne bi sedeo za istim stolom sa Merkelovom i Fransoa Olandom (Francois Hollande), odnosno ne bi imao isti uticaj na evropsku politiku.

Dakle, u tom slučaju ove zemlje mogle bi da računaju na benefite od pripadnosti evropskom bloku, imaju osećaj da su njegov deo a ne da su ostavljene izvan.

RSE: Takav pristup bi obeshrabrio istinske evropske snage na Balkanu ako bi njihove zemlje postale drugorazredne članice EU.

Altman: Zapravo, bile bi ohrabrene jer bi se time pokazalo da je EU stalo da pronađe izlaz iz ovog ćorsok

/////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Srijeda/sreda, 22. mart/ožujak 2017.

///////////////////////

/////////////


MINISTAR ŠAROVIĆ PROZVAO PREMIJERKU CVIJANOVIĆ: 'Još nismo dobili stav Vlade RS o povećanju akciza na naftu'

MINISTAR ŠAROVIĆ PROZVAO PREMIJERKU CVIJANOVIĆ: 'Još ...

/////////////////////////

POLITIČKI ZAOKRET: Nedeljko Čubrilović izjavio da se interesi Republike Srpske brane u institucijama BiH

POLITIČKI ZAOKRET: Nedeljko Čubrilović izjavio da se interesi ...

///////////////////////

///////////////////////

21.03.2017.

DAMIR MAŠIĆ : PRIPREMAMO USTAV GRAĐANSKE BOSNE I HERCEGOVINE; REZOLUCIJA JE KORAK KA TOME

Damir Mašić : Pripremamo Ustav građanske BiH; Rezolucija je korak ka tome


Mart 21. 2017.





Image result for dragan covic i milorad dodik
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Taj stav već se kristališe. Kada budemo definisali zajedničke izborne platforme to će vrlo jasno i nedvosmileno doći do izražaja. Imamo radnu grupu koja radi na pripremi novog Ustava Bosne i Hercegovine. Krajnje vrijeme da se svi počnemo suprostavljati etnonacionalnim politikama jer su nas one i dovele u ovu situaciju i krajnje je vrijeme da se institucionalno odupremo takvim intencijama.
Ova Rezolucija je bila samo jedan korak ka tome cilju, a cilj je multietnička, građanska Bosna i Hercegovina, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH Damir Mašić.

Više od dvije trećine Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine podržalo je Rezoluciju o osudi incijativa za federalizaciju Bosne i Hercegovine i entiteta koju je predložio Damir Mašić zastupnik SDP-a u Parlamentu Federacije.

Klubovi poslnika iz HDZ-a i HDZ 1990 napustili su današnju sjednicu. Sjednicu su prvi napustili zastupnici HDZ-a a nakon pauze i zastupnici HDZ-a 1990.

“Nažalost HDZ 1990 danas je evidentno bio prisiljen da prati retrogradnu politiku HDZ-a, iz razloga koji su samo njima poznati, a inače oni tako ne djeluju ni u parlamentu ni generalno”, kazao je za Vijesti.ba predlagač Rezolucije, Damir Mašić.

On ističe da se kroz diskusiju, pogotovo kroz diskusiju Šefa kluba HDZ-a gospodina Bagarića bilo i više nego jasno šta je problem HDZ-u i zbog čega im je bila sporna rezolucija u kojoj se ne može naći nijedno sporno slovo.

“Drago mi je što je gospodin Bagarić do kraja ogolio politiku HDZ-a koju smo svi unutar Parlamenta mogli čuti. HDZ-u je dakle sporna multietnička država, sporno im je to da treba osuditi sve inicijative za federalizaciju koje vode etnonacionalnim podjelama. Ali dobro je što sve sve istjeralo na čistac i da se konačno javno obijelodanilo šta su intencije HDZ-a i politike koju oni sprovode preko svoje nevladine organizacije koja se zove HNS”,rekao je Mašić za Vijesti.ba.

Zastupnici iz HDZ-a ističu da brane princip konstitutivnosti naroda. Komentarišući takav stav HDZ-a Mašić u razgovoru za Vijesti.ba, ističe da se SDP zalaže za građanski koncept države.

“Što se mene i SDP-a tiče, mi bez ikakvog skrivanja se zalažemo za građanski princip i koncept. Problem nije toliko u formulacijama konstitutivnosti, pa čak ni ustavnim koje ne isključuju građansko nego je problem u implementaciji Ustava i zakona koji forisiraju etničko i konstitutivno na uštrb građanskog, što je potpuno pogrešno. Zato je krajnje vrijeme da se svi počnemo suprostavljati takvim politikama jer su nas one i dovele u ovu situaciju i krajnje je vrijeme da se institucionalno odupremo takvim intencijama. Ova Rezolucija je bila samo jedan korak ka tome cilju, a cilj je multietnička, građanska Bosna i Hercegovina u kojoj će svaki pojedinac bez obzira kako se zove ostvarivati ista prava koja će važiti na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine”, kazao je Mašić.

On je kazao da je po pitanju građanske države potreban decidan i jasan stav svih stranaka ljevice.

” Taj stav već se kristališe. Kada budemo definisali zajedničke izborne platforme to će vrlo jasno i nedvosmileno doći do izražaja. Imamo radnu grupu koja radi na pripremi  novog Ustava Bosne i Hercegovine. Zapravo intencija je da se ukinu kantoni koji su postali potpuni višak i teret razvoja”, kaže Mašić.

On je istakao da to neće biti samo odgovor etničkom principu koji se zastupa od strane HNS.

“To može biti drugi koncept i alternativa ovome u šta nas vodi parlamentarna većina a posebno HDZ, pogotovo što Dragan Čović nije ni sanjao da može dobiti ovo što mu je sada isporučeno”, zaključio je Mašić.

(Kliker.info-Vijesti)


!!!!!!!!!!!!!!!!!!?????????

Zastupnici HDZ i HDZ 1990 napustili sjednicu : Parlament FBiH usvojio SDP-ovu Rezoluciju koja osuđuje etničke podjele u BiH

Mart 21. 2017.

Image result for dragan covic i milorad dodik


Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je Rezoluciju o osudi federalizacije Bosne i Hercegovine, na vanrednoj sjednici ovog doma, piše Patria.Rezolucija je usvojena sa 70 glasova. Zastupnici iz hrvatskih stranaka nisu prisustvovali glasanju.

//////////////////////////

 

Image result for dragan covic i milorad dodik

 

 

 

Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik


Zastupnici Socijaldemokratske partije (SDP BiH) u Parlamentu Federacije BiH uputili su prijedlog za usvajanje „Rezolucije o osudi inicijative za federalizacijom države i entiteta s ciljem etno-nacionalnih podjela i snaženja separatističkih tendencija“.

Iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) zagovaraju novo administrativno preuređenje Bosne i Hercegovine, prije svega bh. entiteta Federacija BiH, a to novo preuređenje zasnivalo bi se na principima etničke federalizacije. Iz HDZ-a BiH podjelu BiH po etničkim principima traže i kroz izmene Izbornog zakona BiH. Prema prijedlogu ove stranke traži se da izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda mogu izabrati samo hrvatski glasači, i to ne Hrvati sa prostora cijele BiH, već isključivo Hrvati koji žive u općinama gdje živi dominantno hrvatsko stanovništvo.

U ovom kontekstu glas Hrvata iz Zenice, Sarajeva, Konjica ili drugih gradova gdje Hrvati nisu većinsko stanovništvo ne bi mogli utjecati na izbor hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH.

Takva ideja nije dobila podršku probosanskih stranaka, koje zagovaraju građansku Bosnu i Hercegovinu, a ne nove etničke podjele u zemlji.

Inicijativu SDP-a o osudi novih etno-nacionalnih podjela u BiH kroz Rezoluciju u Parlamentu FBiH podržale su sve opozicione partije, te SDA i SBB, piše Patria.

(Kliker.info-NAP)


//////////////////////////////////////
////////////////////////////////////////////

ZAŠTO JE BLOKIRAN RAD PREDSJEDNIŠTVA BIH: Ivanić se ne usuđuje zamjeriti Miloradu Dodiku!

Ivanić se ne usuđuje sazvati sjednicu Predsjedništva BiH jer se plaši političko-medijske odmazde predsjednika RS-a Milorada Dodika koji od srpskih dužnosnika traži potpuno blokadu rada državnih institucija.


Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik


Image result for dragan covic i milorad dodik

Image result for dragan covic i milorad dodik
Image result for dragan covic i milorad dodik
ZAŠTO JE BLOKIRAN RAD PREDSJEDNIŠTVA BIH: Ivanić se ne usuđuje zamjeriti Miloradu Dodiku! - 2


Image result for dragan covic i milorad dodik

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić izjavio je danas da nema namjeru u skoroj budućnosti sazvati sjednicu kolektivnog šefa države te da od bošnjačkog kolege, Bakira Izetbegovića, očekuje da ponudi izlaz iz krize jer ju je on i izazvao zahtjevom za reviziju presude pred Međunarodnim sudom pravde.

 

Ivanić je rekao da nije on blokirao rad Predsjedništva BiH i da pitanje funkcioniranja vlasti ne treba biti upućeno njemu, mada prema odredbama važećeg  Poslovnika o radu sjednice Predsjedništva saziva predsjedavajući, a to je trenutno Mladen Ivanić. Izetbegović i Čović kao članovi Predsjedništva mogu predlagati tačke dnevnog reda, ali sjednicu Predsjedništva BiH može sazvati samo predsjedavajući, pa je Ivanićevo objašnjenje zašto se sjednice ne održavaju potpuno besmisleno.

 

Istina je zapravo da se Ivanić ne usuđuje sazvati sjednicu Predsjedništva BiH jer se plaši političko-medijske odmazde predsjednika RS-a Milorada Dodika. Kao što je poznato, Dodik je je još puno ranije tražio od dužnosnika Saveza za promjene da se povuku iz državnih institucija i da tako blokiraju njihov rad „do daljnjeg“, kako bi prisilili bošnjačku stranu na dodatne ustupke. Jedan od takvih ustupaka nesumnjivo je novi zakon o Ustavnom sudu BiH kojim bi se trojica stranih sudija zamijenili domaćim kako bi se i u ovu instituciju uveo model entitetskog glasanja.

 

Dodik je ostvario polovičan uspjeh. Poslušali su ga samo poslanici SNSD-a koji su otkazali dolazak na posljednju sjednicu Doma naroda, te Mladen Ivanić, koji odbija zakazati sjednicu Predsjedništva BiH, pravdajući vlastiti kukavičluk besmislenim razlozima kako bi krizu trebao „otkočiti“ Bakir Izetbegović.

21.03.2017.

ŠEF MISIJE OSCE-a JONATHAN MOORE RAZMIŠLjA SRPSKIM MOZGOM

OPRAVDAO PRIZNANJE REPUBLIKE SRPSKE: Šef misije OSCE-a Jonathan Moore razmišlja srpskim mozgom

Šef misije OSCE-a u BiH Jonathan Moore otvoreno se svrstao na stranu protivnika revizije presude protiv Srbije, čime, htio-ne-htio, daje opravdanje srpskim političarima za nelegitimnu krizu koja je nastala zbog legitimnog zahtjeva da se utvrdi puna istina i odgovornost pred Haškim tribunalom.



Image result for jonathan moore

Image result for jonathan moore i dodik


Image result for jonathan moore i dodik

Šef misije OSCE-a u BiH Jonathan Moore još jednom je pokazao da je sasvim zasluženo dobio nagradu Narodne skupštine Republike Srpske u „paketu“  sa Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić.

 

Doduše, Moore je pod pritiskom javnosti odbio primiti nagradu. Međutim, on je tu nagradu potpuno zaslužio, a sinoć gostujući na TV Alfa i dodatno opravdao.

 

Njegova argumentacija protiv revizije pred Međunarodnim sudom pravde identična je argumentaciji Milorada Dodika. I pred pokretanje revizije presude u predmetu BiH protiv Srbije za genocid, Moore se jasno izjasnio protiv, a njegova argumentacija zasnivala se na dva stuba: prvi je da agent Sakib Softić nema pravnu legitimaciju da zastupa BiH i, drugi, da ne postoji saglasnost sva tri člana Predsjedništva za pokretanje revizije. Da se Moore pitao, ne bi bilo ni prve tužbe koju je BiH pokrenula protiv Srbije 2002. godine.

 

Naime, i tada je srpska strana bila izričito protiv tužbe, a i mandat Sakiba Softića izdejstvovan preglasavanjem protivno volji srpskog člana Predsjedništva BiH. U tom pogledu ništa se suštinski nije promijenilo, osim donekle hrvatske pozicije koja je u prijašnjem sporu bila manje-više neutralna, dok je u aktuelnom kamuflirano stala na srpsku stranu.

 

No, u sinoćnjem nastupu Moore je proširio argumentaciju protiv revizije i uveo u igru još jedan faktor – političku procjenu. Rekao je da reviziju nije ni trebalo pokretati ako nije postojala garancija da će biti uspješno okončana. Moore na ovaj način ponovo podgrijava vještačku i neetičnu dilemu da li je potrebna tužba protiv Srbije za genocid, a sama ta dilema ili kolebanje predstavlja kolosalnu pravničku, političku i etičku grešku dostojnu najstrožije osude, pogotovo što Moore ispred etičkog principa stavlja pragmu i što sugerira da se revizija trebala pokrenuti samo u slučaju da postoji jasna garancija za uspjeh.

 

Čak i u slučaju da je bošnjačka strana imala procjenu da će revizija 99% biti odbačena, a 1% prihvaćena, i u tom slučaju je morala pokrenuti reviziju i iskušati taj 1% šanse da se dođe do pravde i istine. Revizija je opravdana i legitimna bez obzira na njen ishod, bio pozitivan ili negativan, ali politička kriza nastala pokretanjem revizije, a koju Moore svjesno ili nesvjesno svojim stavovima rasplamsava, nije ni opravdana ni legitimna.

 

Takve tvrdnje, osim što su u potpunosti nemoralne, također predstavljaju direktno stajanje na stranu onih koji su uradili sve kako bi spriječili da se istina o zločinima u BiH uopšte i sazna do kraja.

 

Što se tiče „argumenta“ o tome da li postoje nove činjenice da bi se aktivirala revizija, ni taj „argument“ Jonathana Moora apsolutno ne stoji i on služi kao alibi da se po svaku cijenu odustane od revizije.

 

Dokle god postoji bilo kakva mogućnost, čak i najmanja, za utvrđivanje istine o zločinu, nužno je iskoristiti svaku moguću priliku. Tim prije što je poznato da su u nekim ranijim suđenjima, prije svega Mladiću, Karadžiću i Beari, isplivali na površinu važni dokazi koji opravdavaju postupak pokretanja revizije.

 

Nema sumnje da Jonathan Moore razmišlja srpskim mozgom. On se pita kakve političke posljedice može imati revizija, ne pitajući se kakve posljedice može imati odustajanje od revizije, za bošnjački narod, kao žrtvu genocida, i za budućnost ovih prostora. Kao šef misije OSCE-a Jonathan Moore u prvom planu mora imati mir, a njega je apsolutno nemoguće izgraditi na lažnim temeljima. Jer nijedna politika bez morala nema budućnosti. Pokretanje revizije predstavlja moralni imperativ, dok kriza nastala podnošenjem apelacije predstavlja politički hir, i to se nikako ne može izjadnačiti i dovesti u istu ravan kako to pokušava učiniti Jonathan Moore.

 

Pravednost nije samo stvar pravosuđa, odnosno institucionalne strukture kojom se pravednost može ”osigurati”. Pravda ovisi i tome imamo li ili ne  – kao pojedinci, ali i kao društvo – razvijen osjećaj za pravdu. A taj osjećaj za pravdu, svojim stavom Jonathan Moore sasijeca u korijenu.

///////////////////
////////////////////////

MLADIĆ TRAŽI HITNO PUŠTANJE NA SLOBODU: Ovo su razlozi koje je naveo u zahtjevu Haškom tribunalu

MLADIĆ TRAŽI HITNO PUŠTANJE NA SLOBODU: Ovo su razlozi koje ...

////////////////////////

///////////////////////////

21.03.2017.

DRAGAN ČOVIĆ IDE KORACIMA MILORADA DODIKA NA RAZBIJANjU BiH: ZASTUPNICI HDZ-a NAPUSTILI SJEDNICU U FEDERALNOM PARLAMENTU

BURNA RASPRAVA U FEDERALNOM PARLAMENTU: Zastupnici HDZ-a napustili sjednicu

Nakon što je Jozo Bagarić (HDZ) rekao između ostalog da je Mašićeva rezolucija napad na Hrvate iako se oni zalažu za cjelovitu BiH i promicanje evropskih vrijednosti, Salmir Kaplan iz SDA je replicirao da Bošnjaci u njegovom rodnom Stocu trpe veliku diskriminaciju od HDZ-a

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature
///////////////////////////////

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature


Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature

Image result for dodik i covic karikature
Image result for dodik i covic karikature
BURNA RASPRAVA U FEDERALNOM PARLAMENTU: Zastupnici HDZ-a napustili sjednicu

Poslanici Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH napustili su današnju vanrednu sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH čija je jedina točka dnevnog reda rezolucija poslanika Damira Mašića (Socijaldemokratska partija BiH) o osudi inicijativa za faderalizacijom države i entiteta koje bi vodile etnonacionalnim podjelama i separatističkim tendencijama.

 

Članovi Hrvatske demokratske zajednice 1990 nisu napustili sjednicu već su odmah po napuštanju kolega iz HDZ-a BiH, zatražili polusatnu pauzu koja je u toku.

 

Parlamentarci iz HDZ-a nisu željeli davati izjave novinarima.

 

Prethodno su, tokom rasprave o predloženoj rezoluciji, razmijenjene na momente oštre riječi između pojedinaca iz HDZ-a i pojedinaca iz Stranke demokratske akcije, kao i nekih opozicionih stranaka.

 

Nakon što je Jozo Bagarić (HDZ) rekao između ostalog da je Mašićeva rezolucija napad na Hrvate iako se oni zalažu za cjelovitu BiH i promicanje evropskih vrijednosti, Salmir Kaplan iz Stranke demokratske akcije replicirao je da Bošnjaci u njegovom rodnom Stocu, trpe veliku diskriminaciju od HDZ-a.

 

Predlagač Damir Mašić je naglasio da njegov tekst, suprotno od tvrdnji iz HDZ-a, ne vrijeđa nikoga u BiH već poziva na jedinstvo u BiH i poštivanje prava svih.

 

Iz Kluba SDA su kazali da se slažu s osnovnim porukama iz Mašićeve rezolucije, a podršku su najavili iz Saveza za bolju budućnost BiH i Demokratske fronte.

 

Predsjednik FBiH i zamjenik predsjednika HDZ-a BiH Marinko Čavara je novinarima kazao da je predlaganje ovakve rezolucije potpuno nepotrebno i da parlamentarci treba da se bave donošenjem reformskih propisa koji će biti na tragu ekonomskog prosperiteta i boljeg života građana, prenosi Fena.

///////////////////
//////////////////////////////////////////

Image result for dodik i covic karikature

REAKCIJE NA BLOKADU DOMA NARODA: SDA zahtijeva ...

////////////////////////////////////

NEPRIKOSNOVENI VLADARI MRAČNE STRANE ZVUKA: Novi album Depeche Modea 'Spirit' vrijedi slušati iznova i iznova... (VIDEO) - 2

Novi album Depeche Modea 'Spirit' vrijedi slušati iznova i iznova...

/////////////////////////

////////////////////////

20.03.2017.

PAVLOVIĆ BANKA PONOVO NA IVICI AMBISA

NEDOSTAJE 12 MILIONA KM: "Pavlović banka" ponovo na ivici ambisa


Ukoliko se Banka u veoma kratkom periodu ne dokapitalizuje sa 12 miliona KM, Agencija za bankarstvo RS biće prinuđena da u njoj uvede prinudnu upravu.



NEDOSTAJE 12 MILIONA KM: 'Pavlović banka' ponovo na ivici ambisa - 2


NEDOSTAJE 12 MILIONA KM: 'Pavlović banka' ponovo na ivici ambisa - 2

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Piše: Slobodan Vasković

 "Pavlović banka" nalazi se u ogromnim problemima, jer joj je potrebno još 12 miliona KM kapitala da bi mogla normalno da funkcioniše.

Ukoliko se Banka u veoma kratkom periodu ne dokapitalizuje sa 12 miliona KM, Agencija za bankarstvo RS biće prinuđena da u njoj uvede prinudnu upravu.

Interesantno je da je Agencija za bankarstvo RS prije par mjeseci naložila "Pavlović banci" dokapitalizaciju od deset miliona KM, a Slobodan Pavlović, vlasnik Banke, uspio je naći taj novac i dokapitalizovati ovu finansijsku instituciju.

Međutim, ponovna kontrola poslovanja Banke pokazala je da joj nedostaje još 12 miliona KM za dokapitalizaciju, što je za njenog vlansika već "horor verzija".

Ukupni potencijal Banke, na kraju 2016., je 184 miliona, dok je na kraju 2015. godine aktiva iznosila 232 miliona KM, što je evidentan pad.

Banka je u 2016. godini zabilježila gubitak od 17.209.000.

Problem sa "Pavlović bankom" je u lošim plasmanima.

Vršilac dužnosti direktora Agencije za bankarstvo Srđan Kondić, koji je nedavno izabran na tu funkciju, odmah po stupanju na dužnost suočio se sa velikim problemom u "Pavlović banci.

Nije isključeno da Kondić bude "stečajni upravnik" domaćih banaka, koje bi, vrlo lako, mogle popadati "kao zrele kruške", jer se nalaze u velikim finansijskim problemima; Kada je "Pavlović banka" u pitanju čini se gotovo nerješivim.

Tužilaštvo BiH tereti Pavlovića i Milorada Dodika za pranje novca, u visini od 1,5 miliona KM, a taj slučaj još uvijek je u fazi istrage.

/////////////////////////////
/////////////////////////////////////////

DRAMATIČNO NA BANJALUČKOJ ŽELJEZNIČKOJ STANICI: Radnici blokirali prugu!

Radnici Željeznica RS koji štrajkuju glađu i veći broj njihovih kolega koji im daju podršku, blokirali su danas prugu u Banjoj Luci

DRAMATIČNO NA BANJALUČKOJ ŽELJEZNIČKOJ STANICI: Radnici blokirali prugu!

 

Na Željezničkoj stanici u Banjaluci, gdje 12 radnika Željeznica RS štrajkuju glađu, okupilo se oko 200 radnika i građana, a željezničari su odlučili da tijelima blokiraju prolazak vozova, javlja Anadolu Agency.

 

Ispred i na stanici okupljen je veći broj policajaca, a prema nezvaničnim informacijama jedan od direktora Željeznica RS je otišao u Vladu RS po direktive za izlaz iz ove situacije.

 

Prethodno je Anton Kasipović, potpredsjednik Vlade RS, danas izjavio da će Vlada u toku dana razmatrati na koji način će dalje rješavati pitanje restrukturisanja Željeznica RS.

 

“Ono što smatram naročito dramatičnim jeste da bilo ko ugrožava i svoje zdravlje štrajkujući glađu. Vlada je posvećena tome, trebamo sjesti i razgovarati, u ovoj sedmici ćemo uvjeren sam isplatiti i određene troškove naknada za topli obrok i prevoz, ali još jednom poziv, apel, molba da ljudi zbog sebe, svog zdravlja i svojih porodica razgovaraju preko svojih ovlaštenih predstavnika sa Vladom i da zajedno tražimo rješenje”, rekao je Kasipović i dodao da je rješenje na tragu onog što preporučuje Svjetska banka.

////////////////////

///////////////////////////

/////////////////

OTKRIVENI SVI RAZBOJNICI SABRIJE AVDAGIĆA: Grupa koja je harala Sarajevom opljačkala oko pola miliona maraka - 1

OTKRIVENI SVI RAZBOJNICI SABRIJE AVDAGIĆA: Grupa koja je ...

////////////////////////////

20.03.2017.

GLAVA JEDNE OD NAJUTICAJNIJIH AMERIČKIH PORODICA : U 102 GODINI UMRO AMERIČKI MILIJARDER DAVID ROCKFELLER

Glava jedne od najuticajnijih američkih porodica : U 102 godini umro američki milijarder David Rockfeller

Mart 20. 2017.


Milijarder i predsjednički savjetnik David Rockefeller umro je u ponedjeljak od zatajenja srca u 102. godini života, objavio je glasnogovornik obitelji Rockefeller.Rockefeller je umro mirno u snu u svojem domu u Pocantico Hillsu, zaseoku u državi New York, rekao je glasnogovornik Fraser Seitel.

U junu bi napunio 102 godine.

David Rockefeller bio je bivši predsjednik i glavni direktor banke Chase Manhattan i glava jedne od najpoznatijih i najutjecajnijih američkih porodica . Bio je sin Johna D. Rockefellera Jr.-a, koji je sagradio newyorški Rockefellerov centar i bio zadnji unuk naftnog magnata Johna D. Rockefellera, osnivača Standard Oila i obiteljske dinastije.

Ime obitelji Rockefeller postalo je simbolom nepopularnih američkih bankarskih politika u dužničkim zemljama. Na ljevici je bio prezren zbog suradnje s Augustom Pinochetom i iranskim šahom, dok mu desnica nije odobravala zagovaranje otvaranja trgovine s Kinom i Sovjetskim Savezom tijekom Hladnog rata. Trilateralna komisija, koju je osnovao 1973. radi snaženja odnosa između Sjeverne Amerike, Japana i zapadne Europe, postala je česta meta kritika krajnje desnih aktivista i teoretičara zavjere koji je optužuju da želi uspostaviti svjetsku vladu.

Časopis Forbes procijenio je njegovo bogatstvo na 3,3 milijarde dolara. Seitel je rekao da je za života donirao gotovo dvije milijarde dolara, uključujući Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku i Sveučilištu Rockefeller.

Banka Chase Manhattan povećala je svoju vrijednost s 4,8 milijarda dolara koliko je vrijedila kada joj se pridružio 1946. na 76,2 milijarda dolara kada se povukao u aprilu 1981.

Danas je dio banke JP Morgan Chase &Co. David Rockefeller cijeloga je života bio umjereni republikanac.

Diplomirao je na Harvardu 1936. Studirao je englesku povijest i književnost. Poslijediplomski iz ekonomije pohađao je na Harvardu i Londonskoj školi ekonomije, a doktorat iz ekonomije stekao je na Sveučilištu u Chicagu 1940.

Sa suprugom Margaret McGrath imao je šestero djece i desetero unučadi.

(Kliker.info-Hina)















20.03.2017.

SMRTNI UDARCI SVEUČILIŠNOJ AUTONOMIJI

Smrtni udarci sveučilišnoj autonomiji

Slavo Kukić

Autor
20.3.2017. 



Image result for slavo kukić

/////////////////////////////

Izdvajamo

  • Na koncu, da u Neumu nije održan znanstveni nego politički skup, i da je znanstvena zajednica zloupotrijebljena u najbezobzirnijoj formi, svjedoči i način kako je isti završio. A završio je, pročitah, usvajanjem zaključaka – koji s masom referata, najavljenih u Čovićevu dnevnom biltenu, nemaju ama baš nikakve veze. I ne samo to. Neumski je „znanstveni skup“ valjda jedini za koji znam – a sudjelovao sam na barem dvjestotinjak njih širom svijeta – koji završava zaključcima. Jer, radi onih kojima je to strano, zaključci nigdje u svijetu nisu dio sadržaja znanstvenoga skupa. I, gdje god postoje oni, znanstvenost je farsa – a u prvom planu je sve ostalo.

Image result for kolinda grabar-kitarović i dragan covic fotos

Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos

Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos

Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos

 

Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos


Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos
Image result for celnici herceg-bosne i dragan covic fotos

Zaključcima je u Neum privedenoj znanstvenoj zajednici dano do znanja da se time njezina instrumentalizacija ne okončana. Dapače, istom drilu će biti podvrgnuta i slijedće godine – u vrijeme predizborne kampanje – kada će se, kako se navodi, svi ponovo okupit „u cilju praćenja i provedbi danas usvojenih zaključaka i definiranja pomaka u svim sferama kulturnog, društvenog i političkoga života u BiH“. Hoće li znanstvena zajednica pristati na još jedno ponižavanje? Sačekajmo – no, ako je temeljem današnjega stanja stvari suditi, ni to ne treba isključiti.

prof.dr. Slavo Kukić

Da sveučilišna autonomija nije ljepši dio ružne nam ukupne stvarnosti, nego također demagoško prodavanje magle, desetljećima dugo nije nikakva tajna. Ali, da politički moćnici ne prežu ni od najotvorenijeg jurišanja na nju, e to je već iskustvo novijeg datuma.

O srednjovjekovlju najvećeg bosanskohercegovačkog sveučilišta, Univerziteta u Sarajevu, u vezi s iskazanom brigom o „religijskim pravima“ njegovih studenata i djelatnika, na tanane sam pisao i do sada. I stoga mi se ne čini potrebnim tome detaljnije vraćati. Ali ukratko, čisto podsjećanja radi, senatori sarajevskog sveučilišta odbiju a onda, k tome još i jednoglasno, usvoje inicijativu tamošnjega Studentskog parlamenta i članicama Univerziteta preporuče da u pripremi akademskog kalendara vode računa da u vrijeme džume oslobode od bilo kakvih obveza i studente i nastavnike – jer eto, ne žele ih dovoditi u poziciju da biraju „između obavljanja vjerske obveze i obrazovanja zbog kojega su i upisali fakultet“.

Nastranu što ta odluka udaljava sarajevsko sveučilište od evropske i svjetske akademske prakse – i što daje za pravo onima koji o islamizaciji glavnog grada svakodnevno zbore. No, zašto umni ljudi, a u senatu ove sveučilišne asocijacije ima ih i umnih i s evropskim mentalnim kodom, tako nisko padoše? Ne znam, ali ne treba isključiti i mogućnost da im, barem dobrom dijelu njih, odluka nije plod ni individualnih, ni kolektivnog uvjerenja – i da bi ona mogla biti također rezultat političkog pritiska kojem su bili izloženi. Jer, prisjetimo se, pohvale odluci Senata dođoše po principu brže-bolje – od muftije sarajevskog, a potom i kantonalnog ministra obrazovanja. Tko kaže da joj, po istom principu, i s istih adresa, nisu prethodili i pritisci, pa i prijetnje.

Ili, dobar dio prošle godine javnost je zabavljana događanjima i na Univerzitetu u Bihaću. Nauživala se otvorenih pisama, poziva u pomoć zbog spašavanja sveučilišne autonomije, upozorenja kako su tamo prisiljeni živjeti u uvjetima odbijanja svakog prava na slobodnu misao itd. No, prvi put je bila u prilici uvjeriti se na što su sve politički moćnici spremni kako bi visokom obrazovanju nametnuli svoja, kadrovska i ina rješenja. Na odluke senata i upravnog odbora, kojima se razrješava rektora, kantonalni ministar obrazovanja reagira na način da ih proglašava nevažećima, uvodi prinudnu upravu, ali i mijenja zakon o visokom obrazovanju tako da funkcije rektora i predsjednika senata spaja u jednu.

I ne samo to. Kako bi se u izboru novog rektora osigurao prolaz svojim ljudima, isto ministarstvo organima upravljanja šalje okružnicu s imenima profesora koji, jer se javno suprotstaviše ataku na sveučilišnu autonomiju, ne mogu biti birani nigdje – kako na mjesto rektora, prorektora, dekana i prodekana, tako ni na sve druge izborne pozicije ovog sveučilišta. I upozori ih, dogodi li se to, gospodin ministar će postupiti kao i u slučaju ranije smjene njegova rektora – takve odluke i izbore svojim aktom proglasiti ništavnima.

Slična priča se prethodnih dana i tjedana ponavlja i na Univerzitetu u Tuzli. Tamošnji kantonalni premijer, naime, nije mogao prihvatiti da, njegova partija i on posebice, ne ureduju u životu i sveučilišne zajednice. A budući im to, bar u mjeri na kojoj su istrajavali, nije omogućavano, zaludu što je vojnik iste te partije i siroti rektor, premijer se odlučuje na ono što isključuje svaku neizvjesnost – preuzimanje kontrole nad Univerzitetom u vlastite ruke. Skupština tuzlanskog kantona, i to na hitno sazvanom zasjedanju, mijenja Zakon o visokom obrazovanju – a po usvojenim izmjenama rektoru, prorektorima i upravnom odboru prestaje mandat, dok istodobno nadzor nad radom Univerziteta, koji uključuje i postavljanje vršitelja dužnosti rektora, preuzima kantonalna skupština.

Nije uopće sporno da je time sveučilišna autonomija pogažena na najuvjerljiviji mogući način. Pitanje je samo što bi se u budućnosti još moglo događati. A objektivno, može svašta. Isključiti ne treba ni najizravniji juriš na nepodobne. Uostalom, glave dvojice uglednih profesora, Begića i Delića, tražene su i prije odstrela donedavnog rektora – a budući on na to nije bio spreman, sada je, skidanjem njegova skalpa, teren i u vezi s tim očišćen.

Bio bi, na koncu, grijeh zaobići i silovanje kojemu je izloženo i sveučilište na kojem provedoh radni vijek. I da budem jasan, nije to nešto što se događa samo danas. Uostalom, politički juriš sam, prije pet godina, na vlastitim plećima i sam osjetio. Zbog nemogućnosti da se fakultetu, na kojemu obavljah dužnost prodekana, nametne politička volja, urađeno je nešto što neodoljivo podsjeća na ono u Tuzli i Bihaću – ili pak, iz čega su u Bihaću i Tuzli mogli i „učiti“. Upravno vijeće oduzima mandat svim dekanima i prodekanima, a potom ih ga i vraća, osim ljudima na Ekonomskom fakultetu. Jer, oni nisu bili spremni izvršiti ono što se od njih tražilo – i što je suprotno etici akademske zajednice. I morali su ići.

Ono, međutim, što je učinjeno ovih dana, još veći je udar na dostojanstvo – i Sveučilišta i njegovih djelatnika. U Neumu je, naime, održan skup  „Hrvati BiH – nositelji europskih vrijednosti“. Lider HDZ-a uvjerava javnost kako je to bio isključivo znanstveni skup. I da se njime, k’o biva, htjelo dobiti mišljenje znanstvene zajednice o položaju Hrvata, ali i pravcima razvoja BiH koji osiguravaju njihovu jednakopravnost. Nažalost, sve upućuje da neumska maskarada sa znanošću i nije imala neke veze. I da je znanstvena zajednica zloupotrijebljena na najružniji mogući način. Iako, ne treba zaboraviti i još nešto – da je nekolicina članova te iste zajednice i sama dio osmišljavanja i realizacije neumskog udara na akademsku čast i intelektualni integritet kolega sveučilištaraca.

No, zanemarimo to – i vratimo se sudu kako je neumsko sijelo klasično političko. Na to, uostalom, upućuje masa detalja. Iz medija, recimo, saznah da je istinski organizator skupa, zapravo, lider HDZ-a osobno – istina, u kapacitetu člana državnog predsjedništva. Iz njegova mostarskog ureda su, pročitah, slane pozivnice za dostavljanje referata za neumski skup – a već ta činjenica otvara prostor spekulacijama. Jer, kakve veze ima politički ured i znanost? Svugdje u svijetu – nikakve. No, tko zna, možda smo ovdje i po tome drugačiji od svijeta.

U Neumu se, potom, zahvaljujući medijima, moglo vidjeti i kome su pozivnice za referate poslane. Ukratko, tamo se redom, od prvog do zadnjeg, nađoše dužnosnici Čovićeve partije, od općinske do državne razine – koji sa znanošću, u pravilu, imaju veze koliko i Marko Kraljević, onaj iz narodnih pjesama, s internetom.

Ali, zato nije bilo onih koji bi tamo, da se radilo o znanstvenom skupu, trebali biti. O evropskim vrijednostima su, recimo, da im je to bio cilj, u Neumu mogli čuti od profesora, i to ne bilo čijeg nego profesora mostarskoga sveučilišta, više nego od svih dolje okupljenih skupa – a u prilog čemu govori i petnaestak njegovih knjiga, i to baš o Evropi i evropskim vrijednostima. A pročitah, nije ga bilo. Poziv za neumsko sijelo, potom, ne dobih ni sam – iako, 28 mojih knjiga, među kojima ih je barem polovica posvećena analizi BiH kao države i društva, sugeriraju da bih im, gledajući ih u oči, mogao naći stotinu razloga zašto ono što čine s evropskim vrijednostima baš i nema neke veze. Na koncu, pročitah, tamo nije bilo mjesta ni za najznačajnije hrvatske institucije i intelektualce Hrvate iz Bosne. Nigdje ni Napretka, ni Hrvatskog narodnog vijeća, ni predstavnika Crkve, ni mnogih uglednih intelektualaca.

I naravno da sve to tjera na pitanje – zašto? Zašto su, ako se radi o tako važnom „znanstvenom skupu“, zaobiđeni svi oni – i pojedinci i institucije? Nije vrag da o tome meritornije mogu zboriti oni koji završiše studije a da ne znaju nikoga iz svoje generacije – ili, pak, oni kojima čak ni to nije pošlo za rukom? Ili je, što je puno vjerojatnije, po srijedi nešto posve drugo – da je trebalo zaobići sve koji bi mogli narušiti dojam o svenacionalnom, u ovom slučaju „znanstvenom“ konsenzusu u vezi s onim što je dio Njegove volje.

Da neumsko „umovanje“ nema specijalne veze sa znanošću svjedoči i još jedan detalj – o njemu, niti jednom rječju, javnost nije izvijestio nitko iz znanstvene zajednice. Evo uostalom, tko je od uglednih znanstvenika bio dolje? I gdje ste to pročitali? Nigdje. Ali, zato ste za skup saznali iz javnih istupa političara – što s ovu, što s onu stranu državne međe. No, i to je činjeno na način koji Hrvatima ove zemlje može samo zadati nove muke. Jer, o tome kako BiH treba urediti lekciju drže, ne političari ove nego druge zemlje. U to se uvjeriti mogao svatko tko je iole pažljivije pratio medijske izvještaje. Ovdje dođu i lekciju drže predsjednica i ministar vanjskih poslova druge države. A to je moguće shvatiti samo na dva načina – ili da i sami vjeruju kako su Hrvati BiH nedozreli i kako im treba tutor, ili da su im se pojavili apetiti koje je u prvoj polovici devedesetih imao i njihov politički uzor.

Na koncu, da u Neumu nije održan znanstveni nego politički skup, i da je znanstvena zajednica zloupotrijebljena u najbezobzirnijoj formi, svjedoči i način kako je isti završio. A završio je, pročitah, usvajanjem zaključaka – koji s masom referata, najavljenih u Čovićevu dnevnom biltenu, nemaju ama baš nikakve veze. I ne samo to. Neumski je „znanstveni skup“ valjda jedini za koji znam – a sudjelovao sam na barem dvjestotinjak njih širom svijeta – koji završava zaključcima. Jer, radi onih kojima je to strano, zaključci nigdje u svijetu nisu dio sadržaja znanstvenoga skupa. I, gdje god postoje oni, znanstvenost je farsa – a u prvom planu je sve ostalo.

Na koncu, zaključcima je u Neum privedenoj znanstvenoj zajednici dano do znanja da se time njezina instrumentalizacija ne okončana. Dapače, istom drilu će biti podvrgnuta i slijedće godine – u vrijeme predizborne kampanje – kada će se, kako se navodi, svi ponovo okupit „u cilju praćenja i provedbi danas usvojenih zaključaka i definiranja pomaka u svim sferama kulturnog, društvenog i političkoga života u BiH“. Hoće li znanstvena zajednica pristati na još jedno ponižavanje? Sačekajmo – no, ako je temeljem današnjega stanja stvari suditi, ni to ne treba isključiti.

 






20.03.2017.

HAG: ŽALBENI POSTUPAK NA SUĐENjU ZVANIČNICIMA "HERCEG-BOSNE"

Hag: Žalbeni postupak na suđenju zvaničnicima 'Herceg-Bosne'


Image result for celnici herceg-bosne fotos

/////////////////////////////////

/////////////////////////

Pred Tribunalom u Hagu počeo je žalbeni postupak u predmetu protiv šestorice bh. Hrvata koji su prvostepenom presudom osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

Osuđeni su zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio stvaranje hrvatskog teritorija koji bi u konačnici bio pripojen Hrvatskoj. Ovo nastojanje je u prvostepenom postupku ocijenjeno kao međunarodni oružani sukob u kojem je učestvovao i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Žalbeni postupak trajaće do 28. marta.

Otpočevši žalbeni postupak u predmetu protiv šestorice bh. Hrvata koji su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog učešća u Udruženom zločinačkom poduhvatu, predsjedavajući sudija Carmel Agius, podsjetio je na osnovne elemente prvostepene presude:

“Raspravno vijeće utvrdilo je da je najkasnije siječnja 1993. počeo postojati udruženi zločinački poduhvat, čiji je cilj bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini, čime bi se omogućila reunifikacija hrvatskog naroda. Po riječima Raspravnog vijeća, taj udruženi zločinački poduhvat imao je za svoj zajednički zločinački cilj 'dominaciju Hrvata u Hrvatskoj Republici Herceg Bosne putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva'. Raspravno vijeće zaključilo je da su sva šestorica žalitelja bili sudionici u tom udruženom zločinačkom poduhvatu.”

Visoki zvaničnici nekadašnje Herceg Bosne i Hrvatskog vijeća odbrane Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoje Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić imaće šest dana za iznošenje žalbenih elemenata na presudu Pretresnog vijeća. Svaki dan obraća se po jedan osuđeni, dok će posljednjeg dana uslijediti žalba Tužilaštva.

Advokati odbrane traže da se zbog pogrešnih zaključaka u presudi o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata i o učešću osuđenih oni oslobode ili da se predmet vrati na ponovno suđenje. U krajnjoj varijanti traže smanjenje izrečenih kazni.

Proces je započeo Prlićevim obraćanjem i tvrdnjama da zločini koji su se dogodili nisu bili planski i sistematski

Proces je započeo Prlićevim obraćanjem i tvrdnjama da zločini koji su se dogodili nisu bili planski i sistematski

S druge strane, Tužilaštvo traži veće kazne od izrečenih, a koje se kreću u rasponu od 10 do 25 godina zatvora s obrazloženjem da prvostepeno vijeće nije na „odgovarajući način procijenilo težinu zločina za koje su optuženi osuđeni kao i njihovu ulogu u njima”. Također traže i da se proglase krivima i za one tačke optužnice za koje su oslobođeni prvostepenom presudom uključujući i komandnu odgovornost.

Ono što je jedna od osnovnih teza koje su okarakterisale ovaj proces jeste kvalifikacija da je u sukobu Armije BiH i HVO-a postojao međunarodni oružani sukob u koji je umiješana Hrvatska. Proces je započeo Prlićevim obraćanjem i tvrdnjama da zločini koji su se dogodili nisu bili planski i sistematski. No, okosnicu odbrane, kako smatra novinar Balkanske istraživačke mreže, Denis Džidić, činiće upravo kvalifikacije presude koje se tiču učešća Hrvatske:

„To će zaista biti jedan značajan segment ovih žalbi, zato što će odbrana iinsistirati na tome da taj dio skine, jer bi skidanjem udruženog zločinačkog poduhvata spao i veliki broj zločina i odgovornosti sa optuženika. Vidjeli smo i da je Hrvatska u proteklom periodu insistirala i da bude uključena u žalbeni postupak kao prijatelj suda, ali da je to odbijeno. Za očekivati je da neke od odbrana koje, da tako kažem, simpatišu te hrvatske stavove će svakakao insistirati na tome i dio argumantacije i dokaza koje je Hrvatska pripremala svakako iznijeti.“

Predmet po kojem je donesena prvostepena presuda je bio dobro pripremljen, smatra direktor Istraživačko dokumentacionog centra iz Sarajeva Mirsad Tokača.

„Ako bi se držali argumenata, činjenica, dokaza i svega onoga što je izneseno u prethodnom postupku, ne vidim nikakav razlog da se prvobitna presuda mijenja. Dakle, učešće Hrvatske u prvim godinama rata, krajem '92. i '93. godine je nedvosmisleno dokazano. Radi se o međunarodnom oružanom sukobu u kom je učestvovala i ta grupa kao agenti hrvatske vojske. Prema tome, nije trebalo ni velike pameti, zapravo je dovoljno bilo pogledati knjigu 'Sve moje bitke' generala Bobetka i vidjeti o čemu se tu radi.

Naravno, bilo je tu i obilje drugih dokaza koji su van svake razumne sumnje pokazali šta se desilo. Ali, iskustva koja imamo sa međunarodnom pravdom je za nas gotovo pogubno i nama ostaje samo da se nadamo da će se Sud držati nekih stvari, kriterija i činjenica koje su u prvom postupku dokazane i da će presuda za udruženi zločinački poduhvat i za učešće Hrvatske biti potvrđena“, kaže Tokača.

Ovo je jedan od najdužih predmeta vođenih pred Tribunalom, a Tužilaštvo je svoje navode dokazivalo i kroz izjave 249 svjedoka, a odbrana ih je izvela 77. Presuda pretresnog vijeća donesena je maja 2013. godine. Konačna presuda, kako je to najavio i predsjedavajući sudija Žalbenog vijeća, Carmel Agius, očekuje se krajem ove godine.












20.03.2017.

ANTO NOBILO : DOKAZ DA SE HVO BORIO ZA VELIKU HRVATSKU SU MIROVINE KOJE IM HRVATSKA DAJE

Anto Nobilo : Dokaz da se HVO borio za Hrvatsku i njene interese su mirovine koje im Hrvatske daje


Mart 20, 2017.


Planovi su ovisili od okolnosti ali da je Herceg Bosna obnašala određenu vlast na teritoriju za koji su smatrali da im pripada, te da su imali svoju vojsku i državni aparat, da je sve to bilo finansirano do Republike Hrvatske ali i upravljano sa njene strane to je nesporno. Sada naknadno stižu priznanja iz Hrvatske prema vojnicima HVO-a. Ja smatram da je to pošteno jer su se ti vojnici HVO-a borili za hrvatske državne interese, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba, advokat Anto Nobilo.

VIJESTI.BA: Počeo je žalbeni postupak u slučaju “Jadranko Prlić i ostali”. Haška šestorka postavila je kao glavni cilj obaranje teze o udruženom zločinakom poduhvatu. Šta se može očekivati krajem ove godine kada drugostepene presuda bude izrečena?

NOBILO: Treba prepustitit Sudu da oni donesu odluku, međutim vezano za to mogu reći da je to jedna situacija koja ima i određene politilčke reperkusije i na Republiku Hrvatsku i to ne samo udruženi zločinački poduhvat nego i međunarodni oružani sukob jer je kvalificirano da su ta kaznena djela počinjena u okviru međunarodnog oružanog sukoba gdje su HVO i HZ BH bili produžena ruka hrvatske politike i hrvatske države. I jedna i druga kvalifikacija su vrlo neugodne, pogotovo prva jer to bi značilo da je hrvatski državni vrh, dakle Franjo Tuđman, bio umiješan u izvršenje kaznenih djela. U jednom povijesnom i političkom smislu to je za Hrvatsku izuzetno važno i to je ono što bi moglo izazvati jači potres, dok individualna sudbina okrivljenika, niko to u Hrvatskoj precizno nije pratio i to jednostavno ne mogu komentirati a i nije primjereno neka Sud zauzme svoj stav.

VIJESTI.BA: Vi ste nedavno naveli da je ponašanje Dragana Čovića u slučaju revizije presude BiH protiv Srbije bilo shvatljivo upravo iz razloga što bi eventualnim donošenjem presude za udruženi zločinaki poduhvat, postojala mogućnost da BiH tuži Hrvatsku.

NOBILO: Da, to je ustvari ako bi precizirali, žrtve, građani Bosne i Hercegovine koji su ovim kaznenim djelima oštećeni imali bi mogućnost podizanja tužbe, ali ne samo ako postoji udruženi zločinački poduhvat. Ako se on ne utvrdi ali ostane da su se ti događaji dešavali u okviru oružanog međunarodnog sukoba a to znači da je HVO bio eksponent hrvatske države, opet bi građani BiH imali pravo naknade štete od hrvatske države.

Što se tiče Bosne i Hercegovine kao države, kad god vam neko nanese štetu, generalno imate pravo da tražiti odštetu. Mi znamo da se su de odštete plaćale nakon velikih ratova ali u pravilu kada bi došlo do okupacije jedne države. U sadašnjim okolnostima i političkim odnosima između Hrvatske i BiH, to je malo komplicirano. Dakle BiH bi mogla tužiti ali samo u Hrvatskoj pred hrvatskim sudom. Kakav bi bio izgled za uspjeh malo mi je teško reći, ja sumnjam. Sa druge strane treba uzeti ukupne odnose jer rat u BiH je imao različite faze. U nekim fazama Hrvatska vojska i ABiH su bili apsolutni saveznici, u nekim fazama nijedan metak nije prošao do ABiH da nije prošao, kopneni, morski ili zračni prostor Hrvatske. Ranjenici ABiH su ovdje liječeni, izbjeglice su zbrinute.

VIJESTI.BA: Postoji u toku rata poprilično ambivalentan odnos.

NOBILO: Nije crno- bijeli. Bile su različite faze u toku rata, ali da Bošnjaci i oni koji su oštećeni tim kaznenim djelima ako dođe do pravomoćne presude po meni bi svi oni imali pravo da naplate štetu od Hrvatske kao što hrvatski civili mogu da naplate štetu od Hrvatske a u pravli su o hrvatski Srbi i njihove obitelji, po istom principu bi i Bošnjaci mogli podizati tužbe.

VIJESTI.BA: Prlić je danas u svome izlaganju rekao nešto zanimljivo. Naime kazao je da je Herceg Bosna imala svoj privremeni karakter te da se i sama tada zvanično smatrala privremenom. Vi stojite na stanovištu da je to bila paradržava. U kakvoj je onda korelaciji su ovo: “paradržava” i “privremeni karakter”?

NOBILO: I Republika Srpska je nastala tako, samo ne privremeno nego je i ostala. HZ HB u svom prvom začetku je stvorena kao mreža hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koja je trebasla pomoći odbranu teritorija gdje žive Hrvati. U tome momentu njenog nastajanja nije imala karakter države. Međutim kada je donijeta odluka da će se u općinama u kojima misle da u u relativnoj ili apsolutnoj većini preuzeti vlast i uvesti vlast Herceg Bosne, tada je ta mreža hrvatskog naroda dobila svoj teritorij. Na tome teritoriju su obnašali vlast i to je element države, odnosno paradržave jer nije bila međunarodno priznata. Tuđman je uvijek govorio; “zadržat ćemo ono što hrvatski vojnik sa svojom čizmom zauzme”. Dakle pokušavao se stvoriti jedan teritorij, kompaktan, pod vladavinom Hrvata u BiH uz pomoć Hrvatske i u daljim okolnostima to se moglo otcijepiti, bila je i ta ideja,kako bi se obnovila Banovina Hrvatska, a ako to ne ide, onda barem da se unutar BiH, Hrvati jače pozicioniraju. Ti planovi ovisili su od okolnosti ali da je Herceg Bosna obnašala određenu vlast na teritoriju za koji su smatrali da im pripada, te da su imali svoju vojsku i državni aparat, da je sve to bilo finansirano do Republike Hrvatske ali i upravljano sa njene strane to je nesporno.

Sada naknadno stižu priznanja iz Hrvatske prema vojnicima HVO-a. Ja smatram da je to pošteno jer su se ti vojnici HVO-a borili za hrvatske državne interese.

VIJESTI.BA: Nije li kontradiktorno davati mirovine vojnicima HVO-a a negirati učešće u ratu?

NOBILO: Jeste, i po meni je to najveći dokaz da su se ti ljudi borili za Hrvatsku. I sada im se daju mirovine. Ako pogledate oficire, časnike HVO-a, svi su oni došli iz Hrvatske vojske, svi su zadržali plaće, tako da vidi da je HVO bio integralni dio Hrvatske vojske. Sam Mate Boban je puno puta rekao da on nema nikakve svoje politike nego provodi politiku Dr. Tuđmana. Ako ćemo pošteno, stvari su potpuno jasne.

VIJESTI.BA: Kako gledate na najave hapšenja generala ABIH koje dolatze iz Hrvatske? Danas je uhapšen jedna od generala JNA. Da li je to najava mogućeg hapašnje bh, generala?

NOBILO: General koji je danas uhapšen bio je pripadnik JNA i djelovao je prema Šibeniku, dakle to je čisti hrvatski rat sa JNA i nema veze sa BiH, a što se tiče bh.generala teško mi je to reći jer imate isto tako kontra najave hapšenja hrvatskih generala iz BiH ili hrvatskih generala iz Hrvatske od strane BiH. Dakle, može se primjetiti da se na neki način zloupotrebljavaju ti kazneni postupci u političke svrhe a po meni bi te postupke trebalo koliko je god moguće  odmaknuti od trenutne politike inače nećemo dobiti poštna suđenja.

Nihad Hebibovć (Vijesti)

//////////////////
////////////////////////

PRLIĆ: 'Nikad nismo bili za podjelu BiH, moji vojnici ginuli su oko Srebrenice' - 2

PRLIĆ: 'Nikad nismo bili za podjelu BiH, moji vojnici ginuli su oko ...

////////////////////////////

SKRIVENE TAJNE NICEOVOG ANGAŽMANA: Kome je u Sarajevu britanski pravnik obećao plaćati propagandne tekstove? - 3

Kome je u Sarajevu britanski pravnik obećao plaćati propagandne ...

////////////////////////

////////////////////////////

/////////////////////////////////
20.03.2017.

BOSNA I HERCEGOVINA: ODGOVARANjE NA UPITNIK EVROPSKE KOMISIJE KAO ČEKANjE GODOA

BiH: Odgovaranje na Upitnik EK kao čekanje Godoa


Veliki broj institucija na nivou BiH ali i entiteta nije dostavio svoje odgovore, a za to krive mehanizam koordinacije.

Veliki broj institucija na nivou BiH ali i entiteta nije dostavio svoje odgovore, a za to krive mehanizam koordinacije

.//////////////////////////

Bosna i Hercegovina ima manje od dva mjeseca da dostavi odgovore na pitanja iz Upitnika Evropske komisije, no, s obzirom na dosadašnju dinamiku, uveliko se kasni.

Veliki broj institucija na nivou BiH ali i entiteta nije dostavio svoje odgovore, a za to krive mehanizam koordinacije. Ipak, na posljednjoj sjednici Kolegijuma za evropske integracije BiH obećano je da će sav posao biti završen na vrijeme.

BiH je 9. decembra prošle godine uručen Upitnik Evropske komisije čime je zvanično započet proces pripreme mišljenja o Zahtjevu za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji. Tada je dat rok od šest mjeseci za odgovor na preko tri hiljade pitanja grupisanih u politički i ekonomski kriterij, te 33 poglavlja pravne tekovine EU koji ističe u maju.

Ipak, BiH uveliko kasni jer Direkciji za evropske integracije još nisu dostavljeni svi odgovori kako bi oni bili uvršteni u centralni registar. Iz Direkcije je nekim institucijama traženo da ponove odgovore na pojedina pitanja iz Upitnika, jer nisu ispunjavali kriterije, ali to još nije učinjeno.

Svoje odgovore nije dostavila ni Republika Srpska. Iz Vlade Republike Srpske tvrde da su uradili svoj dio posla, a krivicu za kašnjenje prebacuju na mehanizam koordinacije koji, prema njima, ne funkcioniše, kaže Jasmin Klokić, ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju u Vladi Republike Srpske.

Jasmin Klokić: Usvojili smo odgovore na Upitnik Evropske komisije i ministarstvo kojen predvodim ih ih je objedinilo.

Jasmin Klokić: Usvojili smo odgovore na Upitnik Evropske komisije i ministarstvo kojen predvodim ih ih je objedinilo.

„Na zadnjoj sjednici Vlade usvojili smo odgovore na Upitnik Evropske komisije i moje ministarstvo, kao republički koordinator, u proteklom periodu objedinilo je te odgovore. Ističem da ukupni odgovori sadrže preko četiri hiljade stranica, što je jedan veoma obiman dokument i iz tog razloga nismo žurili sa tim procesom jer smo htjeli smo da imamo kvalitetne odgovore iz Republike Srpske. Ipak, ono što je suština i na šta smo mnogo puta ukazivali jeste nedostatak efikasnog mehanizma koordinacije koji je usvojen prošle godine. Dakle nisu formirana sva radna tijela i on još ne funkcioniše u onom kapacitetu u kojem bi trebao˝, kaže Klokić.

Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH kaže da se kasni jer nema aktivnosti institucija na državnom nivou.

˝Koliko se god mi trudili da nešto prikažemo dobro, izvršna i zakonodavna vlast nemaju sadržaja, i jednostavno mi čekamo, a ako želimo do kraja godine imati kandidatski status, što smo obećali i gospođi Mogerini kada je bila u posjeti BiH, onda moramo mnogo brže provoditi te stvari i ovaj Upitnik okončati i sve druge stvari˝, kaže Čović

U međuvremenu je održana i sjednice Kolegijuma za evropske integracije BiH, na kojem su sve odluke jednoglasno usvojene, kao i poslovnici o radu Kolegijuma i ministarskih konferencija, a formirana su i stručna tijela za pripremu odgovora na Upitnike Evropske komisije, kaže predsjedavajući Savjeta ministara BiH Denis Zvizdić.

˝Dakle, možemo kazati da su sada sva tijela formirana i ona ulaze u fazu pripreme odgovora i svih drugih poslova vezanih za evropske integracije BiH i nadamo se da će ljudi koji tamo sjede, a riječ je o ljudima koji dolaze iz institucija sa svih nivoa vlasti i koji su profesionalci, koji imaju veliko radno iskustvom, svoj posao obaviti u narednih par mjeseci, do kada će i dobiti rokove da pripreme odgovore i da nastave raditi na drugim obavezama iz evropske agende BiH˝, kaže Zvizdić.

Denis Zvizdić: Sva tijela formirana i ulaze u fazu pripreme odgovora i drugih poslova vezanih za evropske integracije BiH.

Denis Zvizdić: Sva tijela formirana i ulaze u fazu pripreme odgovora i drugih poslova vezanih za evropske integracije BiH.

Sve je to divno i krasno ukoliko je istina, smatra analitičarka Svetlana Cenić, koja kaže da je dovoljno pogledati ko daje odgovore i da vam bude jasno zašto BiH kasni u ovako važnom poslu.

˝Samo treba da sjednete jednom na taj sastanak i da vidite strukturu onih koji o tako važnim stvarima pričaju i odgovore koje daju. Pri tome zaboravljajući da svi ti odgovori koje daju entiteti, kantoni, gdje se svi uključuju, treba da budu nešto sinhronizovano, da nisu u koliziji, da se vidi da ti odgovori na pitanja dolaze iz jedne države. Počesto pitanje i odgovor nemaju veze jedno sa drugim˝, smatra Cenić.

Iz Evropske komisije ranije su istakli da nakon odgovora na Upitnik, za BiH tek predstoji pravi posao, jer nakon toga slijede izvještaji eksperata Evropske komisije gdje će BiH morati da odgovori i na njihova pitanja. Za sve ovo smatraju biće potrebno između 12 i 18 mjeseci, kako bi BiH dobila kandidatski status.

Primjera radi, Srbija je na vrijeme poslala odgovore koji su bili doboro urađeni ali je Evropska komisija imala dodatnih 500 pitanja, a, recimo, Albaniji je bilo potrebno tri godine da dobije status kandidata.

Koliko će biti potrebno Bosni i Hercegovini, s obzirom na komplikovano uređenje i nestabilnu političku situaciju, niko ne zna, ali se ne usuđuje ni da prognozira.












20.03.2017.

POSLANIK U SKUPŠTINI ENTITETA RS-a, ADMIR ČAVKA: "ETNIČKO ČIŠĆENjE NASTAVLjA SE PUTEM IZBORNOG ZAKONA"!

POSLANIK U SKUŠPŠTINI RS, ADMIR ČAVKA: "Etničko čišćenje nastavlja se putem Izbornog zakona"!

Poslanik u Narodnoj skupštini RS, Admir Čavka, najavio je da će pokrenuti konkretne korake ka izmjenama Izbornog zakona BiH zbog kršenja prava na proporcionalnu zastupljenost po rezultatima iz 1991. godine što je utvrđeno entitetskim ustavima.



POSLANIK U SKUŠPŠTINI RS, ADMIR ČAVKA: 'Etničko čišćenje nastavlja se putem Izbornog zakona'!

- Ustav entiteta Republika Srpska u članu 97. propisuje da će u javnim institucijama biti osigurana zastupljenost etničkih zajednica proporcionalna rezultatima popisa iz 1991. godine. Isto će važiti do potpune provedbe Aneksa 7 – Sporazuma o povratku. Ovo se odnosi i na lokalnu samoupravu, odnosno na tijela koje biraju skupštine opština. Međutim, Izborni zakon BiH propisuje da je popis koji se uzima u obzir popis iz 2013, a ne onaj iz 1991. godine - kazao je poslanik Čavka.

 

Izborni zakon na ovaj način direktno krši Aneks 7, obeshrabruje političko učešće Bošnjaka, Hrvata i Srba povratnika tamo gdje su oni u manjini. Istovremeno, ovo predstavlja opasnu praksu, budući da pojedini zakoni na državnom nivou poput onog o državnoj službi također propisuju posljednji popis stanovništva kao mjeru, dok oni o policijskoj strukturi propisuju popis iz 1991.

 

Na entitetskom nivou, vlasti RS-a su već napustile praksu navođenja ovog uslova u zakonima. Moramo krenuti u ispitivanje ustavnosti svih propisa koji naizgled neutralnim odredbama ugrožavaju prava konstitutivnih naroda u zajednicama gdje su manjina.

 

Pozivam sve probosanske političke snage da se očituju po ovom pitanju i da zajedno krenemo u borbu protiv ovog skrivenog i trajnog institucionalnog djelovanja na legalizaciji etničkog čišćenja, zaključio je Čavka.

////////////////
////////////////////////////////////////

DODIKOVA POLITIČKA PROPAST: "Ljude koji su ga pratili na pogubnom putu uništavanja, pljačke i korupcije, doveo je do kraja''

"Smatram da Dodik ni Republici Srpskoj, ni BiH, ni užoj ni široj javnosti nema šta da ponudi. On je propala politička priča, koja samo želi da spasi svoju političku kožu", kazao je Vučurević.


DODIKOVA POLITIČKA PROPAST: 'Ljude koji su ga pratili na pogubnom putu uništavanja, pljačke i korupcije, doveo je do kraja''

Potpredsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Slavko Vučurević tvrdi da je predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik iz političkog straha izgubio kompas, te da je svjestan da će morati položiti račune za svu štetu koji je nanio građanima Republike Srpske.

 

Dodikova izjava, da Republika Srpska i on ne razmišljaju o secesiji pokazuje, kako je rekao, njegovu nedosljednost i neozbiljnost.

''Sve ono što je Dodik godinama pričao s ciljem obmanjivanja javnosti, a radi zaštite svoje zaštite, i ljudi koji su ga pratili na pogubnom putu uništavanja, pljačke i korupcije, doveo je do kraja'', rekao je Vučurević na pres-konferenciji u Trebinju.

Dodik, kako je naveo, "ne zna šta da radi sa socijalnim tenzijama i posrnulom privredom u Republici Srpskoj".

"Međutim, i dalje pokušava da spasi svoju političku kožu. Smatram da Dodik ni Republici Srpskoj, ni BiH, ni užoj ni široj javnosti nema šta da ponudi. On je propala politička priča, koja samo želi da spasi svoju političku kožu- kazao je Vučurević.

Utvrdio je da Dodik molbama određenim političarima, da ga prime na razgovor, dokazuje da je svjestan "svoje duboke političke propasti".

Naravno, svjestan je i onoga što će za njega biti najbolnije – da će morati položiti račune za sve ono što je uradio na štetu građana RS i uopšte njenog napretka, u smislu standarda građana - utvrdio je potpredsjednik PDP-a.


/////////////////////////////
19.03.2017.

DRAŠKO AĆIMOVIĆ: STATUS KANDIDATA BiH ZA ČLANSTVO U EU - CILj SVIH CILjEVA

Aćimović: Status kandidata BiH za članstvo u EU - cilj svih ciljeva


Draško Aćimović: Kandidatski status otvara sasvim drugi prostor za povlačenje sredstava.

Draško Aćimović: Kandidatski status otvara sasvim drugi prostor za povlačenje sredstava.


//////////////////////////////

Ambasador BiH za Belgiju i Luksemburg, sa sjedištem u Briselu, Draško Aćimović govori o jubileju Evropske unije - 60 godina od utemeljenja, o novoj inicijativi za grupisanje zemalja članica prema njihovom doprinosu evropskoj zajednici naroda te o izgledima BiH da dobije kandidatski status.

RSE: BiH je prije više od godinu dana predala zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, zatim je stigao Upitnik sa preko 3.000 pitanja a bh. lideri su obećali da će zemlja kandidatski status dobiti do kraja 2017. godine. Kako vidite prelazak preko te prve stepenice, a to su odgovori na Upitnik, posebno s obzirom na to da će 25. marta EU će obilježiti jubilej – na taj datum 1957. godine Rimskim sporazumom postavljeni su temelji EU?

Aćimović: Tehnički, trenutno – sad govorim neoficijelno, to su pozicije drugih ljudi koji bi trebali izlaziti oficijelno – mislim da zbog ovog kašnjenja, zbog odnosa, mi smo kandidatski status već mogli imati daleko prije. Mislim da i ovaj put jako kasnimo i tehnički su vrlo male šanse da se to završi do kraja ove godine. Promijenjeni sistem unutar Evropske unije, znači, izvještaji se više neće raditi u oktobru, kao što je prije bilo, sad će se raditi krajem februara, početkom marta, tako da samim tim već će biti pomjereno, ali mi imamo jednu veliku, veliku šansu da do 25. marta, kada Evropa želi da prenese poruke, vrlo važne poruke, cijelom svijetu, Bosna i Hercegovina ima šansu da završi ta pitanja, da odgovorimo, da ih pošaljemo i da zaista krenemo s jednim ozbiljnim radom. U tom slučaju imamo velike šanse, jer po mom mišljenju, kandidatski status nam je najvažniji, a o samom ulasku u Evropsku uniju, to je već jedno drugo pitanje. Ali, kandidatski status nam donosi daleko, daleko više mogućnosti, otvara nam jedan sasvim drugi prostor za povlačenje sredstava, otvara nam jednu sasvim drugu dimenziju odnosa investitora prema Bosni i Hercegovini. Čim ulazimo u taj proces, otvara se jedna mogućnost da zaista ozbiljni investitori, ne špekulativni, krenu da dolaze u BiH, da investiraju, da zaposle naše ljude, da pokrenemo to sve. Kandidatski status treba da nam bude cilj svih ciljeva.

RSE: Ovih dana se govori o 'briselskoj' inicijativi koja bi stimulisala zemlje koje rade za napredak Unije, odnosno, članice bi bile podijeljenje u više grupa ili u više 'brzina'. Šta se pod tim konkretno misli?

Draško Aćimović: Briselska inicijativa u više brzina je aktualizirana tematika reorganizacije same Evropske unije.

Draško Aćimović: Briselska inicijativa u više brzina je aktualizirana tematika reorganizacije same Evropske unije.

Aćimović: Briselska inicijativa u više brzina, o kojoj se trenutno dosta govori, inicirana je od gospođe Merkel, od Njemačke. Dobila je odmah podršku Španije, Italije, Francuske, Belgije, Luksemburga, odnosno zemalja koje bi i bile u 'najvišoj brzini'. To je jedna, ne nova već aktualizirana tematika reorganizacije same Evropske unije, koja je u zadnjih šezdeset godina i doživjela već nekoliko izmjena. U tom novom formatu bi trebale biti podijeljene zemlje, znači, zemlje koje zaista rade ubrzano na svim ciljevima kojima teži Evropska unija, a sa druge strane zemlje, uglavnom bivšeg istočnog bloka, koje su ušle u EU, koje na neki način idu sporije. Treće bi faktički bila grupa kandidata za Evropsku uniju. Toj inicijativi, naravno, oštro su se suprotstavile zemlje poput Poljske, Bugarske, Rumunije. Ako gledamo to sa druge strane, te zemlje su najviše sredstava i povukle iz Evropske unije, imaju jedan jako, jako pozitivan bilans u odnosu na to što su dali Evropskoj uniji, tako da njima, naravno, ni u kom slučaju ne bi odgovaralo tako nešto. Vidjeli ste da Poljska nije saglasna da se pridruži idejama Mari Le Pen za razgradnju Evropske unije, tako da mislim da je to jedan jako dobar signal pred rimsku konferenciju da se Evropa želi vraćati.

RSE: Kako uz ovaj jubilej Evropske unije vidite njenu budućnost?

Aćimović: Iskreno govoreći, vidim jako pozitivno. Ja smatram da je Zapadna Evropa, kao što mi svi znamo, da su to vrlo dobro organizovane zemlje, sa visokim standardom, sa definisanim pravnim statusom, sa dobrim obrazovnim sistemom, ne možemo porediti zemlje Evropske unije sa nekim drugim zemljama po prihodu, po kvaliteti života i svega ostalog. Da vam iskreno kažem, ja sam optimista, bez obzira što je jako puno evroskeptika poslije Brexita itd. Ja mislim da Evropska unija nije jedan projekat koji je impulsivan, koji je oslonjen na nečije improvizacije i zavisi od volje nekakavih političara u par zemalja. Mislim da je to puno, puno veći projekat i da je ovo iskorišteno, po mom mišljenju, da se napravi jedna reorganizacija Evropske unije i da se zajedno ide prema višim standardima.

RSE: Koje prednosti života u Evropskoj uniji možete takođe izdvojiti?

Aćimović: Sve zemlje kojima mi težimo po kvaliteti života, od Njemačke, skandinavskih zemalja, od Belgije, Luksemburga, Francuske, mislim – svi smo svjesni načina života i kvalitete života u tim zemljama. Zemlje koje su iz tzv. bivšeg istočnog bloka, koje su ušle u Evropsku uniju, zaista su doživjele veliku transformaciju. Uzeću za primjer Bugarsku koja ima hiljadu izgrađenih kilometara autoputa, potpuno modernizovanu privredu, ogromne novce su povukli iz sredstava za poljoprivredu iz programa Evropske unije, zaduženi su samo 27 posto, s obzirom na tako ogromne investicije koje su napravili, tako da vam je dovoljno pogledati sve te zemlje, od Poljske, Češke, Slovačke, kako žive od momenta kad su zaista krenuli jednim ozbiljnim pristupom ka Evropskoj uniji, da shvatimo da se kvaliteta života drastično mijenja.

RSE: Osim što ste diplomata, gospodine Aćimoviću, Vi ste ekonomski, odnosno finansijski stručnjak. Kako iz te perspektive vidite situaciju u Bosni i Hercegovini, posebno ako imamo u vidu da odlaze mladi, školovani i sposobni ljudi?

Aćimović: Jednostavno je vrlo tragično ako pogledamo zvaničnu statistiku. Po zvaničnoj statistici, Bosna i Hercegovina je po nezaposlenosti treća država na svijetu. Imamo najveću nezaposlenost, od 41 posto, u Evropi. Evropska unija trenutno ima tendenciju pada ispod osam posto. Ako pogledamo da po zvaničnoj statistici mi imamo najveću stopu kriminaliteta i korupcije u Evropi, vrlo je teško govoriti o nekim uspjesima naše, bh. ekonomije. Mislim da moramo početi raditi puno ozbiljnije na svemu tome. Međutim, ja mislim da treba redefinisati politike unutar Bosne i Hercegovine – jednostavno smo u toj matrici koja smatra da samo tim nacionalističkim, negativnim politikama mogu ostajati na vlasti određene političke strukture. Ja mislim da se to mora mijenjati – u prvom redu promjena politika. Politike moraju biti prilagođene ljudima. Dovoljno je da pogledate vijesti u našem okruženju, uzmite samo Srbiju, Hrvatsku, pa ćete vidjeti: od trideset minuta imate dvadeset i pet minuta o ekonomskom razvoju zemlje, onda imate par minuta o nekakvim temama manje važnim. Kod nas tih dvadeset i pet minuta o nekim temama koje zaista za život čovjeka – za što bi politika trebala da se pobrine, a to je jedan kvalitetan život – mi nemamo, tako da mislim da moramo mijenjati politike. Naši političari moraju shvatiti da to nisu teme na kojima oni trebaju da dominiraju. To je osnova. A što se tiče naše omladine – s obzirom na to da sam ja radio u jedanaest država i prolazio sam kroz te procese, na neki način i aktivno učestvovao u nekim državama u ulasku u Evropsku uniju, mislim najiskrenije da u nijednoj državi od svih nije omladina bila manje zainteresovana da se bori za svoja prava. U Bosni i Hercegovini zaista se ne primjećuje ni u jednom slučaju da se ta omladina zaista bori za svoja prava. Ako se u svim državama svijeta studenti, omladina, bore za svoja prava, mislim da je linija manjeg otpora isto jedan od razloga koji dovodi do toga da ljudi odlaze. Na stranu svi drugi problemi koje svi znamo, ali mislim da je to još jedan od problema koji su vrlo, vrlo važni

/////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Nedjelja/nedelja, 19. mart/ožujak 2017.

19.03.2017.

IZRICANjE DRUGOSTEPENE PRESUDE ČELNICIMA HERCEG-BOSNE U HAGU

POČINJE ŽALBENI POSTUPAK ČELNICIMA „HERCEG-BOSNE“: Izricanje drugostepene presude Prliću i ostalima najavljeno krajem novembra


Haški tribunal osudio je 2013. „hercegbosansku šestorku“ na ukupno 111 godina zatvora, kao učesnike zajedničkog zločinačkog poduhvata



POČINJE ŽALBENI POSTUPAK ČELNICIMA 'HERCEG-BOSNE': Izricanje drugostepene presude Prliću i ostalima najavljeno krajem novembra

Pred Žalbenim vijećem Haškog tribunala sutra će početi sedmodnevna rasprava po žalbama koje su na prvostepenu presudu podnijela šestorica vojnih i civilnih dužnosnika nekadašnje Herceg-Bosne osuđena za ratne zločine u BiH, kao i o žalbi Tužilaštva.

 

Haški tribunal osudio je 2013. „hercegbosansku šestorku“ na ukupno 111 godina zatvora, kao učesnike zajedničkog zločinačkog poduhvata u koji su bili uključeni i predsjednik „Hrvatske republike Herceg-Bosne“ Mate Boban, ali i tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik štaba Hrvatske vojske Janko Bobetko.

 

Sud je potvrdio postojanje etničkog čišćenja i udruženog zločinačkog poduhvata, a za etničko čišćenje i stvaranje velike Hrvatske u koju bi ušli i dijelovi BiH, nekadašnji premijer „Herceg-Bosne“ Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, a bivši ministar odbrane Bruno Stojić na 20 godina.

 

Zapovjednici Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO) generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković osuđeni su na po 20 godina zatvora, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, dok je načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić osuđen na 10 godina.

 

Ovo su nepravosnažne presude koje bi u drugom stepenu trebalo da potvrdi Žalbeno vijeće.

 

Izricanje presude Žalbenog vijeća očekuje se u novembru 2017. godine.

/////////////////////
////////////////////////

SAŠA MAGAZINOVIĆ KRITIZIRAO HRVATSKU PREDSJEDNICU: 'Ona se pretjerano miješa u unutrašnje stvari BiH, problem je podanički odnos domaćih političara'

SAŠA MAGAZINOVIĆ KRITIZIRAO HRVATSKU PREDSJEDNICU ...

////////////////////

U HRVATSKOJ UHAPŠEN KAPETAN BOJNOG BRODA BIVŠE JNA: Čedomir Borojević osumnjičen za granatiranje Šibenika

U HRVATSKOJ UHAPŠEN KAPETAN BOJNOG BRODA BIVŠE JNA ...

///////////////////

BLOKIRAN DOM NARODA PARLAMENTA BiH: Zbog bojkota delegata iz SNSD-a i DNS-a nema kvoruma za održavanje sjednice

BLOKIRAN DOM NARODA PARLAMENTA BiH: Zbog bojkota ...

////////////////////

SRBIJANSKI POLICAJAC OTKRIO: 'Arkana su prije ubistva pratili agenti DB-a, počeo je da šuruje sa Hagom' - 3

SRBIJANSKI POLICAJAC OTKRIO: 'Arkana su prije ubistva pratili ...

/////////////////////

MENSUD KEČO O RUŠENJU SKULPTURE: ' Žao mi je što se sve ispolitiziralo, dečko je malo popio i htio se slikati'

MENSUD KEČO O RUŠENJU SKULPTURE: ' Žao mi je što se sve ...

19.03.2017.

PROF. DR. EMINA KEČO-ISAKOVIĆ: DA JE ŽIV, ALIJA ISAKOVIĆ BI DANAS POMIRIO NEPOMIRLjIVE

Prof. dr. Emina Kečo-Isaković: Da je živ, Alija Isaković bi danas pomirio nepomirljive

Mart 19. 2017.

 

Subota, 11. mart

Nada za izlaz iz beznađa

Kiši, oblačno i tmurno, dan za ljenčarenja. Meni je radni dan. Imam predavanja na novom doktorskom studiju na FPN-u – komunikologija… Dodatna obaveza koju rado prihvatam. Volim kada mladi ljudi ulažu u svoje obrazovanje čak i onda kada im nije od toga zagarantirana materijalna korist većih razmjera. U zemlji u kojoj je samo 12 posto visokoobrazovanih i 10 posto nepismenih do obrazovanja se ne drži odveć.

Olahko puštamo da nam najobrazovaniji odlaze iz zemlje, valjda neki smatraju da se odlaskom sposobnih ostavlja prostora da zaposlimo i neobrazovane i nesposobne. Nikakvih državnih projekata da zadržimo obrazovanu mladost u zemlji, jer garant opstanka i dobre budućnosti za sve nas jesu obrazovanje i mladost. Naši političari nisu fanovi niti jednih niti drugih!

Dovoljno je baciti površan pogled na strukture zaposlenih u državnim institucijama i političkom elitom i razumjeti razloge ovakvog ponašanja najodgovornijih! Ne izdvajamo za nauku, za istraživačke projekte, ali veoma se brzo dogovore da povećaju sebi bilo kakve dodatke, od odvojenog života do boljih uvjeta na poslu, većih dnevnica, većih suma za obnove voznih parkova, telefona i sl.

Voznih parkova BiH političkih i državnih institucija ne bi se zastidjeli ni u Njemačkoj ili Francuskoj. Uporedimo sume za izdavanje (procentualno!) za standard političke elite i sumu izdvajanja za nauku! Uporedimo primanja političara i ljekara ili profesora, npr. 3:1 ili više je omjer u korist političke elite. Zato se nećemo čuditi za koju godinu što nas neće imati ko kvalitetno liječiti ili obrazovati. Ali, oni koji su na vlasti sada neće biti dugo tu, pa ih se i ne tiče šta će biti u budućnosti. Za vrijeme mandata obezbijede sebi sredstva da se ne moraju liječiti u ovoj zemlji niti obrazovati svoju djecu u ovoj zemlji!

Na predavanju o medijima u savremenom svijetu dočekuje me na fakultetu mala grupa studenata, divnih sagovornika i mladih koji mi vraćaju nadu da se možemo izvući iz bosanskog beznađa koje živimo decenijama. Sve razumiju i spremni su na odricanja, vlastita odricanja. Za početak, dvije godine nemaju slobodne vikende, jer doktorske studije pohađaju samo u dane vikenda, a istraživanjima se moraju baviti u svoje slobodne trenutke koje imaju. Već je to garant da trebaju uspjeti!

Kada se političari odreknu svojih beneficija i ulože vlastiti novac u vlastito obrazovanje (npr. učenje stranih jezika), možemo im početi vjerovati. Nije mi poznato da neko od visokih dužnosnika dolazi na posao pješke ili biciklom, što je u Berlinu ili Parizu kod političara odavno prihvaćeno. U BiH limuzina mora biti njemačka ili bar francuska, najnoviji model, uglavnom! Onda oni misle da su nekome važni!

Nedjelja, 12. mart

Miran dan

Nedjelja je uvijek mirniji dan bez turbulencija u životu, jer se ljudi uglavnom odmaraju. I političari, dakako.

Ali, ovog puta se rodio diplomatski skandal između Holandije i Turske, u koji uvlače i našu zemlju u svoj sukob bez naše želje ili krivice. Holandija zabranjuje političko djelovanje Turske na svojoj teritoriji, vraća visoke dužnosnike iz zemlje i deportira ih u susjedstvo. Bečka konvencija je prekršena, jasno. Ali, sve zemlje EU to odobravaju.

Hoće li tako biti i u obrnutim slučajevima? Turska reagira po Bečkoj konvenciji, ali to EU ne prihvata i napadaju ih sa raznih strana.

Prisjećam se jednog pitanja Kofija Anana na zasjedanju UN-a, gdje je demonstrirana nadmoć jakih i velikih prema Africi – DA LI SU LJUDSKA PRAVA I AFRIČKA PRAVA, GOSPODO?

Turska ne prihvata da je manje vrijedna od bilo koje zemlje EU. Zato i čeka tako dugo na članstvo! Bosna i Hercegovina je uvijek tu za kusuranje jakih…

Ponedjeljak, 13. mart

Četnici u Višegradu

Četnici su zvanično ponovno postrojeni u Višegradu da obilježe sjećanja na glavnog četnika Dražu Mihailovića. Cijela porodica moje majke je tamo ubijena, a ona kao dijete uspjela u zbjegovima stići do Sarajeva, sama sa 7 godina. A sada to slave, Jovo nanovo, vjerovatno! Naša sjećanja i prisjećanja iz dalje i bliže prošlosti su ipak samo žive lomače…

Nema reakcije naših političara ni s jedne strane! Ni NGO također. Ni mladih. Strah ili poštovanje za četnički pokret? Samo žrtve ponovno reagiraju, žrtve koje ionako ni u ovoj zemlji ni drugdje u Evropi ne žele da slušaju. KRIVICA SLUČAJNO PREŽIVJELIH o kojoj govori čuveni filozof Adorno je ponovno na djelu. ŽIVI SU DA SAVJEST ČOVJEČANSTVA NE NESTANE, ako je ikada i bilo. Još se nadamo reakciji predsjednika Ivanića koji je u posjeti Izraelu.

Tamo može jasno vidjeti posljedice nacizma o stradanjima Jevreja u svijetu. Možda spomenu i velikog jevrejskog intelektualca Teodora Adorna koji je 50 godina govorio glasno o lomačama i gasnim komorama, gdje su Jevreji bili žrtve, najveće žrtve nacizma. Mi smo u poređenju s tim male žrtve, ali ne toliko male da nas treba ignorirati i zanemariti. Čekamo povratak i reakciju predsjednika BiH iz Izraela!

Utorak, 14. mart

Ministrica nije našla vremena

U Bošnjačkom institutu naučna konferencija – „Alija Isaković i bosanski jezik“. Dvadeset godina otkako nas je Alija napustio. Prisjećanja, moja lična, bolna i trajna tuga, ali i moja tuga, rekla bih javna, jer Alija nedostaje ovom prostoru kao umjerena ravnoteža društva. Ponekad mislim da je tu, pomirio bi nepomirljive i bio mjera, etička mjera ponašanja i djelovanja u društvu danas. A svima nam je to tako potrebno u ovim vremenima. Nema ga, ali je tu, u radovima mladih lingvista, književnih teoretičara, književnika samih.

Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu, u saradnji s drugim institucijama, organizirao je ovaj skup. Direktor, lingvista dr. Alen Kalajdžić okupio je eminentan broj ljudi iz cijele BiH koji nastavljaju Alijino, nadasve OTVORENO djelo. To je dobro, poštovanje i nada da sva ISAKOVIĆEVA odricanja i rad nisu bili uzaludni. Raduje prisustvo rektora, dr. Rifata Škrijelja, bivšeg rektora Mulabegovića, Hadžema, Mile, Straje, književnice Musabegović, ali i veliko prisustvo mladih istraživača, studenata i svih koji su našli vremena da iskažu svoje poštovanje prema djelo Isakovića, koje uistinu nije ni malo ni zanemarljivo.

Ministrica kulture Elvira Dilberović, kažu lingvista, mada joj djela ne čitasmo, nije našla, kao i obično, vremena da iskaže poštovanja prema čovjeku koji je omogućio da i sama može raditi kao lingvista i biti ministrica uopće.

Čime li je zauzeta, jer svi i danas aktivni kulturni radnici i znanstvenici niti vide niti čuju za silne aktivnosti. U prosvjeti i kulturi prihodi nikakvi, nema novih predstava, izložbi, malo knjiga, filmova, o kulturnom predstavljanju vani se i ne priča!

Samo da nam ne prirede opet škole pod jednim krovom i uzmu bez pitanja nasljednika A. Isakovića da ih imenuju!
I ni jedne druge škole ili ulice u državi ne bi po imenu A. Isakovića osim te pod krovovima! Možda neka u Mostaru, gdje se školovao, ili Stocu, gdje se rodio…

Nema ministrica vremena da se time bavi kad ne nađe 15 minuta da dođe na skup kolega lingvista da ih pozdravi, ako je već Alija Isaković ne zanima!
No i bez nje skup je bio zaista onakav kakav je Alija zaslužio. Respekt organizatorima i hvala učesnicima, da ne nabrajam i nekoga izostavim, jer svi su bili sjajni. Tri generacije, rekla bih. Alija jeste napravio otvoreno djelo koje živi i u jeziku i u romanu, priči, teatru, baštini.

I svi ga možemo čitati ispočetka s novim viđenjem i novim interpretacijama. U tome jeste veličina dobrog djela. A djelo Alije Isakovića je dobro, bez obzira da li je riječ o putopisu, priči, romanu, hronici, baštini, drami… I nije ovo subjektivno, vjerujte. Uvijek je vrijeme i za ponovno čitanje i ponovno vrednovanje. Njegovo djelo može izdržati probu vremena, jer je djelo univerzalnog uma.
Ponosna sam što sam dio svog života bila u njegovom životu.

Srijeda, 15. mart

Tužno i tragično

Vojni penzioneri demonstriraju pred Federalnom vladom. Tužno i tragično.

Kako se stvari razvijaju u Bosni I Hercegovini, bit će sretni oni koji su odbranili ovu zemlju od agresija iz susjedstva da ih sve ne otjeraju u zatvore. Za sada, tamo nema mjesta! Vikić i Pušina se počinju braniti što su branili domovinu… Gdje na svijetu to ima?
Još od antičkih vremena odbrana domovine je obaveza svakog građanina i najveća ljudska zadaća. Po Platonu. Ali, to je bilo prije više od 2.000 godina. Ko danas misli o etici u svijetu. I naš Jovo Divjak zna da ne misle ni na njega ni na Platona…

Tereza Mej (Theresa May), britanska premijerka, reagira na odluku Suda za ljudska prava u Strazburu u očitovanju na optužbe zbog nošenja mahrame kod žena u EU.

Dozvoljene su sankcije poslodavaca, kažu, po ljudskim pravima! U Evropi možete nositi na glavi krijeste, brijati glave, tetovirati se po glavama, bojiti ih u crveno ili zeleno, po želji, ali mahramu ne smijete nositi! Bar ne ako ste muslimanka. Engleska kraljica često nosi mahramu, da joj ne zabrane sada, strah me je odluka evropskih sudova?

Tereza Mej je sada novi Kofi Anan i hrabro brani i ljudska prava i tradiciju manjine u Evropi. Ako EU štiti sve marginalne skupine u EU, što je dobro, zašto ne zaštiti skupine muslimanskih žena kojih u EU nema više od 5%. Pa neće valjda one ugroziti Evropske vrijednosti ako poštuju svoju tradiciju.

Bio je Brexit, pa Tereza Mej ima sada veća prava da govori o ljudskim pravima kao pravima za sve LJUDE, onako kako je Eleonor Ruzvelt (Rooswelt) zamislila u Deklaraciji za ljudska prava usvojenih još davne 1948. u SAD. U Evropi ni Deklaracija, ni Bečka konvencija više nisu što su bile! Britanska premijerka je pokazala da zna šta su ljudska prava i šta su demokratska društva – i krijesta na glavi i mahrama, kako ko želi i osjeća. Lekcija za ponovno učenje demokratije.

Četvrtak, 16. mart

Snajperisti u Sarajevu i film o mom suprugu

Moja redovna predavanja neverbalnih komunikacija danas. Toliko primjera iz naše okoline da bih mogla mijenjati udžbenike. Dovoljno je da kamera prijeđe preko lica i tijela onih koji nam se svakodnevno obraćaju i imate studiju. Toliko bahatosti, ali i intelektualne nesigurnosti, nervoze, mlataranja rukama, bespotrebno, da se prikrije ili sakrije suština – nerad i neobrazovanje. Telefonske sjednice brojnih institucija koje postaju praksa. Najbolja komunikacija je uvijek bila face to face (licem u lice), gdje se može reagirati i na gest sagovornika.

To više i nije bitno, jer svako radi što želi dok je na poziciji, a opozicija gleda i prima plaće u parlamentima, lagodno i lagano.

Danas u Sarajevu – sastanak premijera zapadnog Balkana. Očekivanja, kao i obično, velika.

Bilo bi zanimljivo izračunati koliko je novaca potrošeno od Dejtona do danas na razne sastanke u Bosni, na Balkanu, u Evropi i u cijelom svijetu, na konferencije o budućnosti Balkana.

Modni kreatori propagiraju kao dobru modu da je skupo, ali da se ne vidi! To je to!
Tako je sa svim konferencijama od Stability Pacta do danas. Galame, talambasi večere, ručci, jahte, jezera, mora, skijališta, skupi hoteli, tjelohranitelji, popratni efekti, snajperisti i ostalo, na stotine ljudi uključenih u organizacije skupova od kojih nam ne ostane previše. Sav taj novac do sada potrošen u sjedjeljke mogao je biti utrošen da se bar deset fabrika otvorilo. Imat ćemo nove inicijative, nove radne grupe i nove oblike turizma, političkog turizma najelitnijeg ranga. Sve mi to plaćamo, a oni koji putuju često dođu samo na otvaranje konferencije o Balkanu ili Bosni.

Svjedočila sam tome kao ambasador ove zemlje dugo godina u Beču, Ženevi, Pragu… Sekretarice ili prevodioce bi ostavljali na konferencijama (oni jedino i razumiju jezik na kojem se govori) i osoblje diplomatskih predstavništava – delegacije u kupovinu, posjetu rođacima ili ponekad turističko razgledanje okoline! Restorani o državnom trošku – obavezno.

Ovoga puta će sjediti na mjestu događanja, jer je ministar Mektić postavio stotine snajperista – da ko ne bi mako slučajno!

Kako smo mi gostoprimljiv narod – i sigurna sam da bi i gospodin Vučić i neki važniji od njega – gospodin Han, naprimjer, mogli komotno na Baščaršiju pojesti ćevape, jeftino i dobro i da im se ništa ne bi dogodilo.

Nije rasvijetljen slučaj iz Srebrenice od 2015., ko zna ko je sve tamo poslovao… Vučića i ne vole odveć u vlastitoj zemlji, a mi smo, obično, bez historijskog pamćenja.
Možda ovog puta bude drugačije, jer Vučić dolazi direktno iz Njemačke, što je svojevrsna neverbalna komunikacija. Ja vjerujem u Angelu Merkel, kancelarku Njemačke!

Na Federalnoj TV FILM o mom suprugu Aliji Isakoviću. Nadiru sjećanja, tuga i ponos… Arijana Saračević, autorica, moja bivša studentica, je to majstorski uradila. Nije lahko jedan veoma ispunjen život ispričati za pola sata, a Arijana je to uradila znalački. Alija je uvijek vjerovao u žene! Od Hasanaginice još, naravno.

O Aliji sjajno govore kolege i prijatelji, oni s kojima se razumijevao, manje ili više (akademik Filipović, E. Duraković, Josip Pejaković, Hadžem Hajdarović, M. Stojić, Ivan Lovrenović, S. Krsmanović, Jasmina Musabegović – i ja osobno koja sam uvijek to izbjegavala do sada, ne znam zašto. Žao mi je što nema Gavre Grahovca, čovjeka s kojim se Alija tako dobro razumio i s kojim je uradio mnoge projekte na uistinu bosanski način! I mnogih drugih ljudi s kojima je radio i koje je volio, ali ne može stati u pola sata čitav ispunjeni život i svi ljudi iz tog života).

Ponosna sam što sam bila dio tog ispunjenog života, što imam najljepšu zaostavštinu, sinove Adnija i Farisa, uz „Biserje“, „Hasanaginicu“, „Sunce o desno rame“ I TOG ČOVJEKA, „Pobunu materije“, „Lijeve priče“ i „Jednom“… SVE SAMO JEDNOM, UVIJEK, SVE NEPONOVLJIVO.

Petak, 17. mart

Da ne bude kasno…

Jučer mi je bio rođendan. Već odavno ne slavim i ne obilježavam posebno taj dan. Ne bih to ni spomenula u ovom dnevniku, ali jutros na Facebooku toliko čestitki od divnih, dragih ljudi iz cijelog svijeta, puno kolega, prijatelja i mojih nekadašnjih studenata, rasutih po svijetu, ali vrijednih i uspješnih ljudi koji rade po cijelom svijetu da sam ponosna i na njih i na sebe što imam tako divne i uspješne prijatelje – (Pariz, London, Berlin, Minhen, Ženeva, Beč, Afrika, SAD, Australija…

Adni i Faris, moji sinovi, Boriša, Nada, Envera, Tamara, Predrag, Nijaz, Nada, Azra, Asja, Hasija i Besima, Merima, Jelisaveta, Korana, Aldi…). Svi uspješni, pametni i vrijedni. Toliko naše dobre energije rasute po svijetu. Neće se vratiti, većina, mislim. A šta smo mi uradili za njih i šta im nudimo da se vrate?

Pa ako se i ne vrate, neka promoviraju i na taj način ovu našu Bosnu, sposobnošću, idejama, pameću. Pomagali su koliko su mogli, jer bez dijaspore ova zemlja ne bi izdržala najteže vrijeme u svojoj historiji.

Konačno, Jevreji širom svijeta su učinili više za Izrael i od onih koji tamo žive. Mi smo često nepravedni i nemilosrdni prema njima što nisu tu. Ali, kad ostane ljubav ZA RODNU GRUDU u njima, mogu pomagati da dobijemo projekte, da investitori vjeruju u nas kao u njih kojima su ponudili posao i koji su pokazali svoje izvanredne sposobnosti u svjetskoj utakmici.

Mi im ne praštamo uspjeh i zato ih i ne zovemo, najvjerovatnije.
Kada će ova zemlja da se, konačno, izmiri sa svojom dijasporom i da shvati da zajedno, i oni izvana i mi u zemlji, možemo ovu zemlju dići na noge.

Ovo je lijepa zemlja, ovdje žive dobri i trpeljivi ljudi, ljudi koji brzo i praštaju, pa i zaboravljaju.

U svijetu nije mnogo ovakvih prostora – dobra klima, dobra voda, mnogo rijeka, malo mora, nešto prirodnih resursa… Još koji kilometar autoputeva o kojima nam više pričaju nego izgrađuju – daleko možemo otići… A mnogi se mogu i vratiti… Sve je, još uvijek, do nas.

Čitam, u Tuzli rektori koji su se potukli smijenjeni. Pa valjda je to najmanje što se može učiniti, a to je vijest. Razmišljam, šta bi bilo da su se potukli rektori u Londonu, Moskvi, SAD, Parizu ili Rimu? U Africi se akademsko osoblje ponaša akademski! Kako su oni uopće mogli biti Rektori? Ko ih je imenovao i čija su oni greška, to je pitanje. Sposobni ili podobni? Kako dalje?

Kako profesori napastvuju studentice u Tuzli?
Ja nisam čula da su se sami studenti potukli na fakultetu, do ovih doba.
Daleko smo dogurali promovirajući prostotu, favorizirajući podobne, a ne sposobne, ministri udaraju nogom u glavu, Rektori se šaketaju, pa nije ni čudo što su novine baš danas pune vijesti –  pištoljem upucan u glavu na Mojmilu, žena u Boljakovom upucana, na Ilidži obračun pištoljima…

FARME I PAROVI iz medija koje nismo na vrijeme stopirali postaju naši svakodnevni životi. Na TV uživo u prijenosu siluju žene uz pokliče i odobravanja, a kritičkih tekstova u medijima nema. O reakciji vlasti da i ne govorimo.

Naši životi postaju medijski simulakrumi, jer smo tako simulirani. Pink i Grand su naši novi životni standardi, zvijezde i zvjezdice nas zovu da postanemo dio prostote medijski svakodnevno promovirane. A mi i dalje ne rješavamo finansiranje javnih emitera iako se kunemo da hoćemo u EU.

Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker), predsjednik Evropske komisije izjavljuje da je Balkan najkompliciranije područje u Evropi. A ako oni iz EU ne požure, bit će još kompliciranije, sigurna sam.
Sve naše divne ljudske osobine, dobrota i strpljivost, spremnost na odricanje troše se brže u ovim vremenima, pa se i rektori i ministri obračunavaju pesnicama i nogom u glavu. O ostalima da i ne govorim, jer kad padne mrak, odavno ne šetamo ulicama koje nisu u najstrožijem centru. Ako nemamo tjelohranitelje, naravno. Dugo traje, a mi nismo zaslužili toliki mrak.

Ovdje žive uglavnom dobri ljudi koje je potrebno obrazovati, zapošljavati, zbližavati, zabavljati ih bez silovanja na TV ekranima, prosvjećivati više nego što u programima samo kuhamo, jer naša hrana je i dobra muzika, klasična ili džez, npr. Koju nam na medijima puštaju, za sada, samo u danima žalosti! NAŠA HRANA je i dobar teatar ili film, izložbe slika, izdavačka djelatnost, koje nema…

A koješta bi se moglo desiti kada bi politički turizam bio bar malo umjereniji. Ne mora baš svaki parlamentarac obići zemaljsku kuglu u jednom mandatu!

Kada ćemo početi vrednovati efekte tih skitnji? I ko to treba da uradi – ne valjda oni koji skitaju. Javnost rada i otvoreni mediji vode otvorenom društvu.
A za to nam trebaju javni emiteri, kojih nema i kojim ne daju da postoje, jer bez njih manipulacija društvom je lakša, mnogo lakša.

Ako hoćemo u EU, a odavno se kunemo da hoćemo, vrijeme je i za Mocarta i Šopena, bar Štrausa, a Cecu i Brenu ugroziti makar Merlinom ili Halidom, koji mogu položiti i EU kriterije.

Trebalo bi o ovome upoznati i Savjet ministara, ne smijem reći premijera, eno se Dodik buni i objašnjava Vučiću da Bosna i Hercegovina nema premijera. Ali, ovaj sadašnji, kako god ga zvali, pokušava nas uvesti u EU, bar.

Neka nam je sretno TO NASTOJANJE. Mi smo Evropa, zapravo, odavno. Neka požure dok još postoji EU da ne bude kasno i za njih i za nas…

(Kliker.info-Avaz)

///////////////////////



Drago Bojić : Režimski intelektualci





Tjednima gromoglasno najavljivani i u međuvremenu održani znanstveno-stručni skup u Neumu pod nazivom „Hrvati – nositelji europskih vrijednosti?“, sudeći po izjavama organizatora i atmosferi koju su prenijeli mediji, više je




18.03.2017.

MILORAD DODIK NA UDARU OPOZICIJE: "ON JE AVANTURISTA, MANIPULIŠE SRPSKIM NARODOM"!

DODIK NA UDARU OPOZICIJE: "On je avanturista, manipuliše srpskim narodom"!

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je klasični politički avanturista, koji se poigrava sa emocijama naroda i politikom konflikta raspiruje nacionalne tenzije – ocjenjuje opozicija u Republici Srpskoj, komentarišući Dodikovu izjavu da neće biti referenduma o secesiji ili otcjepljenju RS-a, kako je to raije obećavao i najavljivao.



DODIK NA UDARU OPOZICIJE: 'On je avanturista, manipuliše srpskim narodom'!

Image result for karikature milorada dodika


Image result for karikature milorada dodika


Image result for karikature milorada dodikaImage result for karikature milorada dodika

“Deset punih godina Milorad Dodik priča narodu da će Republika Srpska biti nezavisna. To je jedna u nizu Dodikovih prevara i njegove neodgovorne politike”, rekao je predsjednik SDS-a Vukota Govedarica.

 

“To je politika dugogodišnjih manipulacija koja je bila u službi prevare srpskog naroda, a s druge strane to je politika konflikta, koja je trebala da raspiruje nacionalne tenzije. Na taj način godinama se stvarao ambijent kako je on zapravo veliki zaštitnik Srba i Republike Srpske, a ustvari je jedna istina, narod je sve više siormašniji, a pojedinci su postali multimilioneri”, kaže Govedarica.

 

“Milorad Dodik nastavlja da luta na političkoj sceni u nemogućnosti da odgovori na važna životna pitanja građana RS”, slažu se i u PDP-u.

 

“Dodikovo neuspješno poigravanje sa emocijama naroda, on je ovim novim odustajanjem od referenduma pokazao da je klasični politički avanturista, bez jasne nacionalne, ekonomske, soicjalne ili bilo koje druge politike. Dodik vodi politiku od danas od sutra. Svojevremeno je od socijaldemokrate, koji je početku karijere bio najveći fan države BiH, došao do priče da će otcijepiti Republiku Srpsku, a sada vidimo da se vraća korak unazad, naglašava za BN televiziju generalni sekretar PDP-a Miroslav Brčkalo.

 

“Međunarodna zajednica pozitivno gleda na dejtonske principe i Dodikova izjava je snažan argument odgovorne politike koju vodi SDS”, dodaje Govedarica. On napominje da su za proteklih deset godina iz budžeta RS desetine miliona maraka i dolara otišle na kojekakve lobističke kuće, a da su jasne dvije stvari:

 

“Prva je da je Dodik završio na crnoj listi SAD-a ulažući toliki novac u lobiranje i druga da je natjeran da javno saopšti da je godinama lagao narod. Imajući u vidu da je rekao da je razgovarao sa nekim velikim zvaničnicima, pitanje za njega koji su to zvaničnici. Po mom uvjerenju to može biti Lavrov ili Vučić”.

“Niko ne zna na kakvim će pozicijama završiti Dodik. Mislim da ni on ne zna. Ovo sve pokazuje jednu veliku bezidejnost politike koju zastupa. Ekonomska situacija je sve teža. Mislim da se i on sam upetljao kao pile u kučine i da ne zna način na koji će izaći iz ove priče”, smatra Brčkalo.

 

“Možda su američke sankcije uticale na takve stavove Dodika, koji je i sam svjestan da je u nekim stvarima prešao „crvenu liniju i precijenio svoje mogućnosti, a sada spašava što se spasiti može“”, zaključio je Brčkalo.














18.03.2017.

REŽIMSKI INTELEKTUALCI

Režimski intelektualci

Drago Bojić

Autor
18.3.2017. 



Režimski intelektualci

Foto: slobodna-bosna.ba

///////////////////////////

Izdvajamo

  • Bosansko-hercegovački Hrvati su već godinama na europskom putu ili preciznije „na putu u Europu“ s obzirom na njihovo konstantno iseljavanje posljednjih godina u europske zemlje, pa politički predstavnici bosansko-hercegovačkih Hrvata već sada mogu tražiti „hrvatski entitet u Europskoj Uniji“, naravno, s „teritorijalnim diskontinuitetom“, budući da žive u različitim zemljama Zapadne Europe.
......................................
..............................................

Gotovo sva zla koja su se dogodila i koja se događaju na prostoru bivše Jugoslavije osmislili su režimski i dvorski intelektualci. Iz tih vražjih akademija smrti proizišle su i proizlaze sve užasne ideologije. Samo iznimno rijetki su uspjeli izdržati visoke zahtjeve intelektualne čestitosti i nisu se odazvali zovu nacionalističkih sirena i instinktu čopora.

Tjednima gromoglasno najavljivani i u međuvremenu održani znanstveno-stručni skup u Neumu pod nazivom „Hrvati – nositelji europskih vrijednosti?“, sudeći po izjavama organizatora i atmosferi koju su prenijeli mediji, više je zapravo sličio HDZ-ovom elitističkom stranačkom skupu. Broj političara koji se okupio na skupu upućuje na to da je to prvenstveno i bio političko-stranački skup kojemu su znanstvenici poslužili kao akademske ikebane u službi ideologije i režima. Mobilizacija intelektualaca, akademika, sveučilišnih profesora trebala bi navodno definirati „strateški put hrvatskog naroda“, koji (ni manje ni više već cijeli narod!), želi i treba biti nositelj stabilnosti i europskog puta Bosne i Hercegovine. Bosansko-hercegovački Hrvati su već godinama na europskom putu ili preciznije „na putu u Europu“ s obzirom na njihovo konstantno iseljavanje posljednjih godina u europske zemlje, pa politički predstavnici bosansko-hercegovačkih Hrvata već sada mogu tražiti „hrvatski entitet u Europskoj Uniji“, naravno, s „teritorijalnim diskontinuitetom“, budući da žive u različitim zemljama Zapadne Europe.

Ali ovo nije tekst o takozvanom „znanstveno-stručnom skupu“ u Neumu, ni o hrvatskoj politici u BiH, nije ni tekst o HDZ-u, ni o trećem entitetu, ni o bosansko-hercegovačkim Hrvatima. Ovo je tekst o režimskim intelektualcima i njihovim intelektualističkim nacionalističkim orgijama i autodestrukcijama. I ovdje nije riječ samo o intelektualcima „iz reda hrvatskog naroda“ ni samo o onima koji su se okupili u Neumu, nego općenito o svim nacionalističkim intelektualcima na ovim prostorima koji zloupotrebljavaju akademske titule i obrazovne institucije (univerzitete) kao bi se dodvorili i služili svojim gospodarima i njihovim ideologijama. I ne samo služili, nego i prethodili u ideologizaciji znanja i nudili političkim makijavelistima teorijski i strateški razrađene projekte djelovanja. Slično se ponašaju i mnogi intelektualci i na srpskoj i bošnjačkoj „intelektualnoj i akademskoj sceni“ ali i u vjerskim zajednicama. Ako netko sa skupa u Neumu smatra da ne pripada takvoj grupi intelektualaca, ostaje pitanje kako se uopće našao na tom ideološko-stranačkom skupu?!

Da, žalosno je kad zao duh zavodi laike, neobrazovani puk. No još je mnogo gori i žalosniji opsceni flert propovjednika i njegova zakletog neprijatelja. Propovjednici, to jest intelektualci (ne svi, ali velika većina njih!), ulagivali su se antikristu, neprijatelju duha, slobode i morala. Tako njemačke intelektualce između dva svjetska rata u do srži razgolićenoj autobiografiji opisuje Klaus Mann, nabrajajući gotovo taksativno imena intelektualaca koji su stali na stranu zla. Nitko nije ostao pošteđen u toj enciklopediji beščašća i amoralnosti njemačkih, europskih i svjetskih intelektualaca koji su svojom podrškom i(li) šutnjom asistirali nacističkom i fašističkom projektu zla i smrti. Među njima su istaknuti i društveno angažirani i ugledni filozofi, teolozi, književnici, pravnici, umjetnici, glumci, kulturni radnici, vjerski službenici…

Slično su se početkom devedesetih godina ponašali i mnogi intelektualci na području bivše Jugoslavije. Duga je lista tih režimskih slugu na svim stranama koji su se klanjali vođama, njihovim ideologijama i denuncirale one koji se i u najopasnijim vremenima nisu dali slomiti. U međuvremenu su i neki koji su bili na kritičkoj distanci prema nacionalističkim ideologijama ipak pokleknuli pod teretom kolektivnog izopćenja ili ih je usisala nezajažljiva ambicija da se domognu časti, moći i svih onih ugoda, koristi i profita kojima se honoriraju i nagrađuju „šverceri vlastitih života“ i oni što izdaju druge i same sebe do (samo)uništenja. Gotovo sva zla koja su se dogodila i koja se događaju na prostoru bivše Jugoslavije osmislili su intelektualci u svojim duhovnim ćumezima. Iz tih vražjih akademija smrti proizišle su i proizlaze sve užasne ideologije. Samo iznimno rijetki su uspjeli izdržati visoke zahtjeve intelektualne čestitosti i nisu se odazvali zovu nacionalističkih sirena i instinktu čopora.

Mirko Kovač je vjerojatno i ponajbolje skicirao psihički i moralni profil korumpiranih, prevrtljivih i nečasnih intelektualaca, posebno književnika, povjesničara i svećenika-teologa: „nema kaše koju intelektualci nisu zakuhali, nema svinjarije u kojoj nisu sudjelovali… Ti vražji šegrti idu njuhom tamo gdje se ćuti opačina i gdje se može dati neki obol kulturi zla“. Kovačeve riječi nisu ništa izgubile na aktualnosti i pogađaju i mnoge suvremene intelektualce. Nije nimalo jednostavno izdržati zahtjeve intelektualne čestitosti pogotovo kad ona traži beskompromisnu, konstantnu i doživotnu kritičku distancu prema kolektivu kojem se pripada. Lakše je uploviti u sigurne i mirne kolektivne vode, jer one donose korist, komfor, službe, časti.

Mnogima se (treba li reći nažalost?) događa da postupno i naknadno otkriju čari i slasti kolektivne pripadnosti i vjernosti režimu pa onda postanu istaknuti dobrovoljci u borbi protiv drugih kolektiva, a pogotovo protiv neprijatelja unutar vlastitog kolektiva. Sve je duža lista intelektualaca koji se preko noći promeću u kolektivne (nacionalne i vjerske) logističare, proračunate glasnogovornike egoističnih kolektivističkih identiteta. Intelektualci su majstori prevare, sve mogu opravdati i svemu pa i najvećem zlu dati svrhovitost. Njihov izopačeni um zamjenjuje premise, uzroke i posljedice, pravi logičke i etičke vratolomije, izvrće argumente i navodi druge prije svega neprosvijećene, lako zavodljive i kolektivno omađijane mase na pogrešne zaključke. To nisu pojedinačni slučajevi, nije ni riječ o zabludama i pogrešnim procjenama, niti se to radi stihijski i improvizacijski. U svemu tome ima sistema koji je razrađen do u tančine.

Nikome, pa ni intelektualcu nije lako biti u manjini, izručen lavežima i ujedima kolektivnih pasa, na milost i nemilost njihovih gospodara. Zato rijetki uspiju izdržati javni pritisak profesionalno istreniranih, bojovnih i fanatičnih kolektivnih činovnika. Neki se, kritizirajući zablude vlastitog kolektiva, nakon što naiđu na iste takve i u drugim kolektivima, ponovno vraćaju svome gnijezdu i tako poniženi i posramljeni postaju „učeni i mudri nacionalisti na čekanju“, koji stalno moraju dokazivati svoju vjernost. Drugi izdaju sve što se izdati može pa i svoje prijatelje i suradnike opravdavajući to višim ciljevima i božanskim razlozima očuvanja kolektiva ili institucije pa kad ih se razobliči i razotkriju njihove prevare i licemjerja onda se strvinarski, koristeći institucionalnu moć, njezine mehanizme i medije, obrušavaju na neistomišljenike.

Promjena kursa, povratak u zagrljaj režimu i uspinjanje na režimskoj (etničkoj ili vjerskoj) intelektualističkoj ljestvici praćeno je nepovjerljivošću i gospodara i režima i kolektiva pa se „kolektivni obraćenici“ moraju stalno dokazivati i smišljati nove laži, objede, mitove, posebno ako se pritom još mora izbjeljivati i uljepšavati „nečasna biografija prošlosti“. Tada više ne postoje nikakve granice, pogube se svi kompasi, i mora se udarati na sve i svim sredstvima. Najviše i najčešće po slobodnomislećim ljudima, jer ih intelektualna čistoća tih ljudi stalno podsjeća na njihovu moralnu i ljudsku ništavost.

Dvorske i režimske sluge lako se prepoznaju i po tome što konstantno kritiziraju tuđe zlo, tuđe nacionalizme, kreiraju teorije zavjera, proizvode biološki strah od drugih. Svaki pokušaj opravdavanja jednog zla, najčešće vlastitog, onim drugim, istodobno je jačanje i jednog i drugog. Svakom intelektualcu, kao uostalom i čovjeku uopće, zlo i ideološka uskoća vlastitog kolektiva bi morali biti najgori i najodvratniji.






18.03.2017.

SALTO MORTALE: MILORAD DODIK - BOSANSKI PATRIOTA I BORAC PROTIV OTCJEPLjENjA ENTITETA RS-a

SALTO MORTALE: Milorad Dodik - bosanski patriota i borac protiv otcjepljenja RS-a

To je čovjek koji trezveno brani granice Bosne i Hercegovine, od Une do Drine, od Save do Jadrana, isti onaj koji je još koliko zimus zazivao referendum, pravio smotru mažoretkinja i bajkera, pod radnim nazivom vojna parada...





Piše: Dragan Bursać 

 

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je po ko zna koji put pokazao kako je riječ o ultimativnom političkom pragamatiku, koji ima samo jednu zvijezdu vodilju - ostanak na vlasti. On tu svoju zvijezdu slijepo prati, a ona ga svesrdno miluje po glavi i nagrađuje već dvije decenije.

 

Kroz tu prizmu treba posmatrati i njegovu najnoviju izjavu, u kojoj decidno veli kako "referenduma [o otcjepljenju RS-a] neće biti, i to znaju svi..."

 

Dabome da neće biti nikavog referenduma o otcijepljenu RS-a. Dabome da je svako sa dva grama mozga znao kako tako nešto makijavelisti iz Laktaša nikada nije niti palo na pamet. I, da, dabome da se velika većina Dodikovog glasačkog tijela nalazi sa one strane realnosti. Pomalo razočarano je banjalučka čaršija primila vijest iz "teheranskih medija", što će reći iz Sarajeva, u kojoj se prvi među nejednakim Srbima sa zapadne strane Drine odriče višegodišnjeg puta u nekakvu samostalnost manjeg bh. entiteta.

 

Što dalje od doline suza i plača

 

Istina, mnogi će ishitreno prokomentarisati kako je "povlačenje referendumske ručne kočnice" posljedica famoznog 20-minutnog sastanka sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem u četvrtak u Istočnom Sarajevu. Tu ima istine samo utoliko što je Vučić ozvaničio Dodikovo kočenje i stajanje na loptu. Ako ćemo pravo, Vučić se sastao na histerično insistiranje Dodika, kako bi ga - ućutkao. Zauzvrat, Dodik će podržati Vučićevu predsjedničku kampanju, a dobio je i priliku da se pojavi u istom TV kadru sa srbijanskim SNS Demijurgom, što mu je i najbitnija stvar u Banjaluci.

 

Upravo je nevjerovatno i fantastično, čak vrijedno ozbiljnijeg sociometrijskog i psihološkog istraživanja, kako Dodik manipuliše masama ljudi u RS-u. I ta manipulacija je bazirana isključivo i jedino na pitanju nekakve nacionalne ugroženosti, potrebe za homogenizacijom, izolacijom i, na kraju, samostalnošću. Velim, ovi instrumenti nikada nisu imali nikakvu potku u realnosti, a što je važnije, nisu imali uporište niti u Dodikovom mentalnom sklopu. Ove poluge su najjeftinija manipulacija narodom. Strah, idolopoklonstvo, ucjene, ksenofobija... tek su puki instrumenti u rukama Dodika i režima mu.

 

I nije zato čudno što je RS, vječno zadojen istim steroidima, postao siromašniji entitet u Bosni i Hercegovini, koja je, opet, najsiromašnija zemlja Evrope. Za to vrijeme, upravo proporcionalno, Dodik i svita mu postali su najbogatiji stanovnici ove zemlje, čija je materijalna sigurnost i sigurnost njihove djece odavno zagarantovana inostranim pasošima i nekretninama daleko izvan ove doline suza i plača.

 

Dodik, veliki bosanski patriota, čovjek koji trezveno brani granice Bosne i Hercegovine, od Une do Drine, od Save do Jadrana, isti je onaj čovjek koji je još koliko zimus zazivao referendum, pravio smotru mažoretkinja i bajkera, pod radnim nazivom vojna parada, izvlačio ljude na nepostojeći referenudum... Ali, ne samo to.

 

'Slučajna 'deklaracija za 2018.

 

Dodik je i istaknuti pripadnik socijalističke omladine, i Saveza komunista Jugoslavije, i reformista Ante Markovića, i samostalni poslanik na Palama, i "dašak svježeg vjetra" nekdašnje američke državne sekretarke Medlin Olbrajt, i ekonomski ujedinitelj Bosne i Hercegovine, i nacionalista, pa ultranacionalista srpski... Pa zašto, u svom razvojnom putu, ne bi bio i bh. patriota?

 

Sve je to isti čovjek, koji volju za moć dobija korištenjem energije trenutnog stanja.

 

O razmjerama Dodikove prevare, prije svega prema svojoj partiji, svjedoči i čuvena Deklaracija o samostalnoj i nezavisnoj Republici Srpskoj. Naime, prije dvije godine jednoglasno je usvojena populistička i nakaradna Delkaracija na Saboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Podsjećanja radi, Deklaracija podrazumijeva zahtjev SNSD-a za povratak ovlasti RS-u do 2017. godine, koje joj je oduzeo visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ukoliko se to ne desi, 2018. godine građani RS-a će glasati na obaveznom referendumu za nezavisnost RS-a.

 

Osim što je kompletno rukovodstvo SNSD-a obmanuto i osim što je Deklaracija nevažeća po bilo kom racionalnom osnovu, postoje ovdje dvije (pre)naglašene stvari. Prva: činjenica da će pitanje Deklaracije biti otpakovano baš "slučajno" 2018. izborne godine, kada će se Milorad unitarista opet okrenuti u Milorada separatistu. Drugo: fakat da je pun naziv partije SNSD - Milorad Dodik.

 

Para nema, ali Baje (još) ima

 

Dakle, i Deklaracija od prije dvije godine je samo politički pamflet, a druga i bitnija stvar - Dodik nominalno nosi težinu pola SNSD-a, a u realnosti on jeste SNSD. Po ovome, Dodik je jedini odistinski preostali autarh u ovom dijelu Evrope. Neki će neumitno porediti Bakira Izetbegovića, ali on nije Stranka demokratske akcije. Ako ćemo pravo, SDA je naslijeđe njegovog oca Alije Izetbegovića, a on je tek zadnji od velmoža na njenom čelu.

 

Sa druge strane, Dodik, ponavljam, jeste najjača i persona, ali i politička partija u RS-u. I tu je najveća opasnost, baš po Dodika. On, pored rukovođenja entitetom, pored predizbornih vratolomija, pored samostalnog rukovođenja partijom, mora voditi računa i o stotinama hiljada budžetlija, koji su preko partijske knjižice dobili radno mjesto, koji su se materijalno skrasili i koji svoje uhljebljenje otplaćuju izborima.

 

Ali... Što bi rekao trubadur, "para nema", počela su otpuštanja radnika u firmama na državnim jaslama, zaduživanje premašuje sve forme normalnog, ljudi, statični kakvi i jesu, mirno posmatraju kako im životne sudbine tonu zajedno sa entitetom ogrezlim u korupciju, pljačku, nepotizam i prevare... I zato, sa nestankom SNSD-a sa političke mape moći, nestaće i Dodik. Jer, ponavljam, on jeste SNSD. Do tada, do potpunog ekonomskog kolapsa, gledaćemo otužnu predstavu, tango za jednoga, političke "vidre" koje plaća narod iz svojih pocijepanih džepova i praznih novčanika.

 

I opet, pad Dodikov nije toliko blizu, kao što neki "analitičari" euforično misle. A, zašto? Pa zato što mu je boginja sreće Fortuna podarila takvu opoziciju da može samo uživati u sebi, diviti se svojoj veličini i spradati sa tim nesrećnim oponentima. Pad je izvijestan, ali je daleko.

 

Do tada, promatraćemo ovaj najnoviji luping, ovaj salto mortale, u kome se Dodik, poput mlade udavače, obukao u proljetnu košulju velikog bosanskog domoljuba, protivnika bilo kave secesije, koji ide okolo i retorički pita sebe, novinare i svoje članstvo: "Ko je ikada spomenuo otcjepljenje i referendum?!"

 

Šizofrena ujdurma socijalističkih diktatora

 

Nezgodno je i žalosno u čitavoj ovoj tragikomediji biti pristalica Dodika. To je šizofrena ujdurma, vrijedna realističkih skazki o istočnoevropskim socijalističkim diktatorima, u kojima glavni lik traži od žene da mu donese novine, pa da zna kako će toga dana razmišljati.

 

E, to je pozicija i običnog puka u RS-u, i stranačkih pristalica, ali i dijela Javnog servisa, preciznije Radio-televizije RS-a, čiji urednici moraju preko drugih da se informišu, ne bi li imali "svoje mišljenje" za ponedjeljak.

 

A od ponedjeljka neka nam živi samostalna, jedinstvena i nedjeljiva Bosna i Hercegovina! Barem dok glavni Baja ne kaže drugačije.










18.03.2017.

STAND UP NARODNI HEROJI

STAND UP NARODNI HEROJI

Ivo Anić

Autor
17.3.2017. 



STAND UP NARODNI HEROJI

Pamtite vjerujem osamdesete godine prošlog stoljeća, ta dekada razotkrila nam je svijet u svom njegovom šarenilu, bojama i mogućnostima, ali je u isto vrijeme razotkrila i sistem u kojem smo živjeli. Sistem koji se urušavao sam u sebe. Pamtite Milku Planinc, kao i njene poruke naciji kako smo kao društvo otišli u kurac, a da su nam mladi izgubili prave vrijednosti. Zapadnjački, potrošački mentalitet i rock n roll, po Milki, odveli su mladost Jugoslavije u sasvim drugom smjeru, nitko više ozbiljno nije računao na nas osim Balaševića, a Mika Špiljak pizdio je kako će on nama, ako ne ide milom, patriotizam utjerati silom. Tribinama stadiona diljem Jugoslavije događala se revolucija, tajne službe i milicija evidentno nisu znali što da rade s nama, jedna divlja generacija pojavila se na sceni i ozbiljno prijetila da uruši sistem, sve je polako išlo u pizdu materinu, a vlast je odlučila najgore.

Generaciji koja je bila u kontaktu sa svijetom, generaciji koja je uživo pratila Live Aid, generaciji punka i anarhije, ti ljudi koje je pregazilo vrijeme, pokušali su iz očaja utjerati patriotizam u kosti. U tu akciju resetiranja mladosti Jugoslavije uključili su se mnogi, uglavnom oni koji su taj sistem opsluživali, parazitirali na njemu, no urnebesna stvar tada je bila što su se u tu akciju uključili i dementni veterani SUBNOR-a. U mom Splitu veterani rata završenog prije četrdeset godina okupljali su se u prostoru kojeg im je dao grad, a od kojeg su oni napravili svojevrstan muzejski klub u kojem su igrali šah, karte i sjećali se ratnih vremena. Da bi danas bilo bolje oni su poturali svoja pleća, gazili hladne rijeke, jeli koru s drveća, zajebavao se Nele Karajlić, a ti sijedi starci upravo su se tako i ponašali kako je pjevalo Zabranjeno Pušenje. Oni su bili vidno revoltirani, rezignirani našim ponašanjem i naravno, imali su potrebu da nas preodgoje, jer nas roditelji kod kuće nisu naučili da poštujemo tekovine narodno oslobodilačke borbe, njihovu žrtvu. Mi smo pohodili njihov klub radi jeftinog piva i dobre zajebancije.

Taj njihov starački birc nazvali smo simbolično „Pola noge“ i meni je sve to bilo jako tužno, kako naše obijesno ponašanje tako i njihov iskreni, djetinji užas dok su nas slušali i gledali. No to je bio naš odgovor na njihova uzaludna nastojanja da nas preodgoje, nauče i educiraju patriotizmu.

Mnogi od njih ponašali su se kao Dragan iz pjesme Zabranjenog Pušenja, otvarali bi prozore, a grijanje nije radilo, svijet kakvog su oni zamišljali ispao je dijametralno drugačiji, mladost koju su tjerali da gradi zemlju nestala je, a ovu danas gledali su s neskrivenim užasom. Ova generacija otvoreno ih je zajebavala i to je bilo nedopustivo. Istina, više puno i nisu mogli uraditi, ali oni ionako toga nisu bili svjesni. Kao što  toga nisu bili svjesni  ni oni koji su tada, sredinom osamdesetih, smislili plan kako da  poljuljanoj zemlji vrate dostojanstvo, vrate „prave vrijednosti.“ Netko mudar dosjetio se da bi ponovo u školama trebalo organizirati „stand up“  gostovanja narodnih heroja, da bi djecu trebalo voditi na projekcije ratnih filmova, a turiste u obilazak spomenika NOB-a. I sve je to, kako obično biva sa priglupim vlastima koje odlijepe od stvarnosti, bilo zapravo urnebesno. Urnebesno nama, a tragično njima, „stand up“ narodnim herojima koji su stari i dementni nama obijesnim mulcima trebali pričati kako su gume ostavljali ranjenicima dok su oni jeli felge.

Te tragikomične seanse pamtim i pamtit ću ih dok sam živ. Znate kako djeca znaju biti okrutna kada ih nešto ne zanima, a nikakvu kaznu ne mogu dobiti ako se mogu dobro zabaviti. Isprva bi skrušeno odslušali uvodnih pet minuta dok se uvaženi gosti nisu počeli gubiti, a tada bi krenuo urnebes. Te izgubljene starce bilo je zapravo tužno gledati, kao i njihova nastojanja, tužno je bilo gledati što pokušavaju dok smo mi slušali EKV na walkmanu i živo nas je bolio kurac za njihov NOB, kore drveća, Sutjeske i Neretve, koje smo morali jednom tjedno iznova gledati u kinu. A to u kinu bio je poseban cirkus. Pamtim jednog od sudionika NOB-a kojeg je strefio infarkt kada je prisustvovao jednoj takvoj projekciji među stotinjak malih nacionalista odgajanih na sjevernoj tribini Poljuda. Naš patriotizam, sve što je nas zanimalo, učili smo upravo na toj tribini, ni u školi, ni kod kuće, već na svom sjevernom stajalištu Hajdukova stadiona, na koji su po prvi puta krenuli otvorenom represijom, brkati milicajci koji su nam pokušali, pogađate, utjerati patriotizam u kosti na svoj način, malo drugačiji istina od sudionika NOB-a.

Kontraefekt tih nastojanja vlasti bio je strašan. Top lista Nadrealista, Feral i Mladina otvoreno su zajebavali vlast i njena nastojanja izvrgavajući ih u Phytonovom stilu potpunoj nakaradi. Svijet se mijenjao i mi smo išli paralelno s njim, Nikoletina Bursać, Boško Buha, Ljubiša Samardžić & Bata Živojinović, zanimali su nas otprilike koliko bi danas moju djecu zanimao Milo Hrnić. No najstrašnija stvar je bila što to nitko od partijskih moderatora nije, jebiga, shvaćao. Kao ni naši profesori povijesti, koji su nas davili ofenzivama i narodnim herojima za koje je nas iskreno – bolio kurac.

Mi smo, moja generacija, zadnja generacija koju će semantično zanimati Domovinski rat, to bi naši moderni Mika Špiljak i Milka Planinc trebali shvatiti. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog činjenice da se već jedna država raspala na sličnoj agendi, utjerivanju patriotizma u kosti, koje nije prošlo. Zašto bi danas prošlo ovo? Mislite da generaciju naše djece zanimaju heroji domovinskog rata? Mislite da kao društvo danas ne nalazimo u stihovima Elvisa J. Kurtovića, kako se ne sanja više davni san i kako nam mladi čekaju kartu da odu van? Ako ne mislite tada ste ili beskrajno licemjerni kao i oni beskrajno licemjerni partijski paraziti Milke Planinc ili ste jednostavno priglupi, kao što nam je priglupa vlast koju imamo i koja se bavi takvim stvarima umjesto budućnošću ove zemlje i zapošljavanjem naše djece. Deseci tisuća mladih ljudi čekaju kartu da odu van kako je pjevao Nele, i bilo to vama krivo ili pravo živo ih se jebe za vaše heroje najnovijeg SUBNOR-a, generale o kojima se snimaju filmovi u stilu Boška Buhe i turističke vodiče koji bi zgranutim Japancima trebali pokazivati tenkove umjesto, šta ja znam, rimskih legionara.

Ako već namjeravate snimati takvu vrstu ideoloških filmova, snimite brate jedan dobar akcijski, naprimjer našeg generala kako pljačka draguljarnicu u Parizu, dovedite Daniela Craiga ili Toma Cruisea da ga glume, nek iskaču iz jurećih automobila i bježe pred policijom. Takvu vrstu filmova voli recimo ova generacija, generacija kojoj je London udaljen kao nama Trogir, i košta 300 kuna, koji imaju svoje heroje i junake, a oni su bardovi elektronske glazbe, ne svećenici, generacije koja niti namjerava pucati u koga, niti želi, generacije koju nikakav ishlapljeli i dementni general neće naučiti ništa doli kontraefekta, da im još više udaljite patriotizam i napravite ga, upravo onakvim kakvim su ga nama napravili borci SUBNOR-a, smiješnim, komičnim i beskrajno dosadnim. No ionako cijela priča nije važna, kako nama, tako i onima koji su je smislili. „Nacionalni program o Domovinskom ratu“ sa 20 visokih oficira HV-a, generala i političara tog perioda, nije ništa doli očajničkog pokušaja da ovoj zemlji koja ide u kurac netko vrati identitet. Taj identitet trebali ste gospodo graditi kroz gospodarstvo, zapošljavanje tih mladih ljudi i njihovu budućnost, ovako ćete dobiti svoje dane ponosa i slave, otvarat ćete prozore, a učiteljica će vas upozoriti da ih zatvorite jer grijanje ne radi.

Od starih snova se ne živi, a pasoša za van je sve manje. Krajnje je vrijeme da se uhvatite posla, a povijest ostavite Draganu, na televiziji mu je Lepa Brena pa nek se sjeća ratnih vremena. Da bi danas bilo bolje on je poturao svoja pleća, gazio hladne rijeke, jeo koru s drveća.

Zajebali su te Dragane, kao i sve nas.











18.03.2017.

IZBORI U HOLANDIJI

Wilders, NEXIT, “Kur’an policija” – No pasarán!


Goran Sarić

Autor
17.3.2017. 



Wilders, NEXIT, “Kur’an policija” – No pasarán!


Kad sam devedesetih došao u Holandiju, ovdašnji parlamentarni izbori su bili prilično dosadna stvar. Mada se između jednih i drugih znalo svašta izdešavati (“bura”oko Srebrenice, Najn Elevn, ubistva Pim Fortuyna i režisera Thea van Gogha…), na vrhu su se uglavnom, smjenjivale iste partije: liberali (VVD), socijaldemokrati (PvdA) i demohrišćani (CDA). Sklapale i razvrgavale koalicije, mijenjali partneri na vlasti, ali sve to bješe manje-više ista, relativno umjerena politika, bez ekstremnih pomaka udesno, a pogotovo ne ulijevo.

Zašto “pogotovo ne ulijevo”. Pa zato što je ovo, i pored svih promjena, ipak jedna pretežno kalvinistička zemlja. Ne vole oni ovdje baš ljevicu – pogotovo ne onu pravu! A ovdje je to, po meni, samo Socijalstička partija, SP. Oni se ovdje – kao, na primjer, što to relativno često biva u Francuskoj – “ni pod razno” ne mogu dočepati vlasti.

Osim toga, suviše je ovdje, za takvo što, bogatih i dobrostojećih ljudi. A takvi obično nisu skloni “dijeljenju kolača”.

No, nakon populiste Fortuyna na političkoj sceni se pojavio notorni desničar Geert Wilders i odmah žestoko uzburkao do tada “mirnu baru” holandske politike. Pojavio se neko ko je, sasvim netipično za Holanđane, grubo i otvoreno napao drugu vjeru.

Wilders je, doduše, već na startu rekao da nema ništa protiv muslimana lojalnih novoj domovini,  ali itekako ima protiv islama i Poslanika Muhameda. On bi, kako je nedavno rekao, zabranio Kur’an, i konfiskovao sve njegove primjerke u Holandiji.

Kakvu li bi samo, za tako nešto, “Kur’an policiju” uveo, samo da mi je znati?!

U strahu od terorizma, ISIL-a i usljed napetosti u cijelom svijetu, Wildersova popularnost je naglo porasla. Čak toliko da su ga mnogi već vidjeli kao premijera nakon izbora održanih u prošlu srijedu, 15. marta.

U tom rastu mu je bez sumnje pomogao i pravi sunovrat ovdašnjih socijaldemokrata. Oni su, naime, još na pretprošlim izborima ušli u koaliciju s liberalima i time, po mnogima, izdali vlastite ideale.

Osim toga, Wildersu je na ruku išla gotovo poslovična razjedinjenost lijevih partija: SP-a, “zelenih”(Groenlinks) i partije D66. Geertjetu je tako, činilo se, pred izbore sve adute imao u svojim rukama.

I upravo to je grozilo mnoge Holanđane. Jer, taj čovjek-partija, bez gotovo ijednog elementa prave političke partije, nema, niti je ikada imao, ikakvih konkretnih planova. Njegov program može stati u jednu jedinu rečenicu: izlazak iz EU (NEXIT) i zatvaranje  vrata izbjeglicama. Posebno, naravno, onima sa istoka.

A ostalo: izvoz, privreda, zaposlenost, zdravstvo, obrazovanje, kultura – trice i kučine!

Svima, osim, naravno, njegovim pristalicama, bilo je jasno da taj program ovu lijepu zemlju vodi linea recta u katastrofu, nove napetosti i podjele i ekonomski nazadak.

Zato su mnogi ove izbore očekivali s velikom zebnjom. I upravo stoga masovno izašli na izbore: preko 80 posto, što je skoro nezapamćeno u Zemlji Lala i Kanala. Pa evo, veoma ukratko, kako smo glasali.

Iako su izgubili osam mjesta u Parlamentu, liberali premijera Mark Ruttea su sa 32 mjesta ubjedljivo najveća partija u Parlamentu. S obzirom na prilično pesimističke najave i preuranjeno Wildersovo “kukurikanje” – sasvim solidno. A, ruku na srce, nije ni nezasluženo. Jer, uz mnoge mane tipične za neoliberalistički pogled na svijet: kresanje socijalnih programa a povlastice multinacionalnim kompanijama i bogatima, dodvoravanje Americi, “režanje” na Rusiju i enormna izdvajanja za besmislene vojne misije u Iraku, Avganistanu i drugdje gdje Uncle Sam naredi, Rutteovi liberali su, uz malu pomoć PvdA, uspjeli da Holandiju izvuku iz recesije. Običan građanin, doduše, to još uvijek ne osjeti puno na novčaniku, ali činjenica je da izvoz, zaposlenost i potrošnja rastu. Restorani i dućani su puni, potrošači grabe k’o da je džaba! Sve to obećava da će narednih godina, ako ne bude nekog velikog belaja, ovdje u ekonomskom smislu biti sve bolje.

A i Rutte lično, bez obzira što nije “moj igrač”, se pokazao kao vješt političar. Svojski se trudi da pokaže kako predstavlja sve, a ne samo neke Holanđane. Vještom u polemikama i, najčešće, odmjerenom u reakcijama, može mu se, uz sve mane, priznati da je graditelj, a ne rušitelj mostova.

Što se tiče njegovog glavnog suparnika, situacija s Wildersom nakon izbora je skoro suprotna. Jer, iako je u odnosu na prošle izbore ostvario napredak od pet mjesta u Parlamentu, on ne krije nezadovoljstvo ovakvim ishodom. Računao čovjek na mjesto “kormilara”. No, kako naš narod kaže: “Pjjevac” koji prvi kukurikne…”

Račun mu je najviše pomrsila i ljevica, ali je u tome udio imala i umjeren(ij)a desnica. Jer, pored značajnog uspjeha lijevog centra, partije D66 i, posebno, “zelenih” (sa četiri na deset mjesta u Parlamentu), razloga za radovanje imaju i demohrišćani, CDA. Oni su opet, kao prije skoro jednu deceniju, postali treća najveća partija u Holandiji. To imaju zahvaliti nosiocu liste, elokventnom i duhovitom Sybrandu Bumi.

Što se ljevice tiče, razočaravajući je samo (relativni) neuspjeh socijalista, koji su, uprkos solidnoj kampanji, dobili jedno mjesto manje u Parlamentu. No, kako rekoh, mnogi ovdje ne vole crveno, pa makar i kad je riječ samo o paradajzu (simbol SP-a)!

Od drugih partija, vrijedno je spomenuti uspjeh novoosnovanog DENK-a. Oni su osvojili 3 “parlamentarne “stolice”. Ta partija predstavlja tursku manjinu ovdje, i ima prilično blagonaklon odnos prema Erdoganu. Da, istom onom turskom predsjedniku koji je ovih dana povodom zabrane holandskih vlasti da njegovi ministri govore na mitinzima podrške “njegovoj visosti” izazvao diplomatski skandal nazvavši Holanđane “nacistima” i “ubicama”. Zato nisam siguran da možemo biti baš sretni njihovim uspjehom. Mnogi se ovdje stoga pitaju doprinosi li DENK uklapanju “turskih Holanđana” u (n)ovu zemlju, ili, naprotiv, samo uvećava njihovu samoizolaciju? Živi bili, pa vidjeli.

Da zaključim. Sve u svemu, mislim da imamo dosta razloga za zadovoljstvo.  Jer, kako se svi zaklinju da s Wildersom “ni pod razno” neće u koaliciju, izgleda da smo se, barem za izvjesno vrijeme, riješili tog belaja. Ništa, znači, od “Kur’an policije”. Ništa od NEXIT-a. Kakva je da je, mislim da EU ipak ima puno više prednosti, nego mana. Uostalom, priča se da to već uviđaju i mnogi Britanci.

“Ne” Wildersu, “ne” NEXIT-u, “ne” idiotskoj “Kur’an policiji”… Uz jaku ljevicu u Parlamentu –  nije tako malo, zar ne?! Ostaje samo da se nadamo da će i veliki evropski “igrači”, Francuzi i Nijemci, na skorašnjim izborima znati reći “ne” desnici u njihovim zemljama. To bi ujedno bio dobar zaušak i njihovoj prekookeanskim “braći”, beznadežnim trumpistima.













18.03.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: ZAROBLjENICI 'USTAVNIH PROMJENA'

Kurspahić: Zarobljenici 'ustavnih promjena'


Političare u BIH se uopšte ne tiče kako ljudi žive, nego se ubiše „rješavajući“ pitanja za koja uopšte nisu nadležni kao što su, recimo, ustavne promjene

Političare u BIH se uopšte ne tiče kako ljudi žive, nego se ubiše „rješavajući“ pitanja za koja uopšte nisu nadležni kao što su, recimo, ustavne promjene


Njemačka političarka Doris Pak (Pack), bivša dugogodišnja izvjestiteljka Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu – sa naglaskom na ovo „bivša“ jer je to oslobađa diplomatskih obzira i potrebe i obaveze da uljepšava utiske o zemlji i svojim tamošnjim sagovornicima – ovih je dana u razgovoru za sarajevski „Dnevni avaz“ iznijela zanimljivo zapažanje o bosanskohercegovačkim političarima: njih se uopšte ne tiče kako ljudi žive, ne mogu sa posvetiti rješavanju njihovih životnih potreba, poput obrazovanja ili zapošljavanja, nego se ubiše „rješavajući“ pitanja za koja uopšte nisu nadležni kao što su, recimo, ustavne promjene.

Čak i površan pogled na glavne uzroke blokada na bosanskom „evropskom putu“ pokazaće koliko je tačno ovo opažanje o „političarima“ potpuno zaokupljenim pitanjima u kojima nemaju nikakve nadležnosti ili sposobnosti da ih riješe: ukidanje ili otcjepljenje entiteta; stopostotna ili država u nestajanju; godine nemoći da se provede presuda evropskog suda o ravnopravnosti građana oličena u „slučaju Sejdić-Finci“; nipodaštavanje odluka Ustavnog suda u vezi s obilježavanjem 9. januara kao Dana Republike Srpske ... Možda naknadna iskrenost Doris Pak može pomoći u odgonetanju pitanja kojim su se ovih dana bavili bosanskohercegovački analitičari o tome kako šefica evropske diplomatije Federica Mogherini može govoriti pohvalno o napretku Bosne i Hercegovine u ispunjavanju uslova za približavanje Evropskoj uniji nasuprot rasprostranjenom osjećanju u domaćoj javnosti o upornom zaostajanju.

Doris Pack

Doris Pack

///////////////////
Evropski diplomati, koji su u ime Evropske unije dobili zadaću da pomognu zemljama Zapadnog Balkana u ispunjavanju uslova za pridruženje Uniji, žele, naravno, samo najbolje jer je to i mjera njihovog uspjeha, ali su pohvale o „napretku“ sračunate i na ohrabrivanje i poticanje lokalnih partnera da se posvete ispunjavanju evropskih uslova. Lično se ne slažem s bosanskohercegovačkim kritičarima navodne prepuštenosti bosanskih evropskih perspektiva evropskim političarima uglavnom s resornim zaduženjima u organima Unije, kao što su Mogherini ili evropski komesar za odnose sa susjedima i pregovore o proširenju Johanes Han (Johanes Hahn), jer to jeste nivo na kojem će Unija pratiti, poticati i ocjenjivati napredak zemalja Zapadnog Balkana i to se neće mijenjati i prilagođavati neosnovanim predstavama balkanskih vođa o vlastitom značaju.

Primjer: godine koje je spiskao predsjednik Republike Srpske na insistiranju kako recimo američki ambasador ne predstavlja politiku Vašingtona, srljajući u sukobe u kojima je na kraju dospio i na američku „crnu listu“ ili njegovo omalovažavanje uloge i ličnosti visokog predstavnika postižući – sa eskalacijom neprijateljske retorike - potpuno suprotan efekat od željenog: produženje umjesto okončanja mandata visokog predstavnika i njegovog ureda.

Mogerini je, upravo dolaskom u Sarajevo u okviru balkanske turneje početkom ovog mjeseca, pokazala ličnu posvećenost poticanju bosanskohercegovačkih partnera na ispunjavanje uslova za približavanje Uniji: iako je njen let za Sarajevo zbog nevremena otkazan ona je na kraju turneje ipak došla u glavni grad Bosne i Hercegovine da potvrdi evropsko opredjeljenje da će Evropa biti cjelovita tek onda kad joj se pridruže i zemlje Zapadnog Balkana.

Ta podrška iz Brisela je i prijeko potrebna i dobrodošla.

To pogotovu zato što je upadljivo koliko je Bosna i Hercegovina u odnosima sa svijetom, i posebno sa centrima odlučivanja o evropskoj i svjetskoj politici, daleko zaostala za najbližim susjedima Hrvatskom i Srbijom.

Premijer Srbije ja, na primjer, na sarajevski skup šefova vlada država Zapadnog Balkana stigao sa još jednog sastanka sa najmoćnijom evropskom političarkom, Angelom Merkel, i dobio je od nje javnu podršku za projekte infrastukturnog povezivanja u regionu, sa izgradnjom savremenih željeznica i puteva, i za uspostavljanje široke zone slobodne trgovine kao značajan korak prema eurokompatibilnosti regionalne ekonomije.

Hrvatska je, postajući članica Evropske unije, ne propuštajući da u svakoj prilici naglasi potporu suverenitetu Bosne i Hercegovine, svoje sada ozakonjeno mjesto u evropskim institucijama stavila u službu propagiranja projekta „federalizirane“ BiH u kojoj se pod različitim – „europskijim“ – opisima i sa hvale vrijednom brigom za jednakopravnost hrvatskog naroda prepoznaju duhovi oživljavanja ratne tvorevine Herceg-Bosne pod čijim su okriljem počinjeni neki od najtežih zločina „etničkog čišćenja“ devedesetih.

Bosanskohercegovački politički prvaci nemaju ni približno sličan tretman u svjetskim prijestonicama kakav imaju i srpski i hrvatski. Za razliku od neposredno poratnih godina, kada je u svijetu prevladavala želja – pa na neki način i osjećanje obaveze – da se Bosni i Hercegovini, kao zemlji najteže pogođenoj ratom, pomogne u obnovi i infrastrukture i demokratskih institucija, taj kredit je u međuvremenu potrošen i svjetski političari od kalibra i ugleda niti pozivaju u goste niti posjećuju bosanskohercegovačke predstavnike. A i zašto bi kad oni – kako je to zapazila bivša njemačka izvjestitelja za Bosnu i Hercegovinu – vole da se bave stvarima o kojima ih niko ništa ne pita, a potpuno se ravnodušni prema najživotnijim potrebama svojih građana.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa














18.03.2017.

VLASTIMIR MIJOVIĆ TVRDI:AKO ŽELITE RADITI NA POMIRENjU SRBA I BOŠNjAKA, ALEKSANDAR VUČIĆ TREBA DA KULTIVIŠE MILORADA DODIKA

Vlastimir Mijović tvrdi : Ako želi raditi na pomirenju Srba i Bošnjaka, Vučić treba da kultiviše Dodika

Mart 18. 2017.



Na svakom stolu zna se gdje sjedi gazda. Ne mora da sjedi na čelu stola, ali tamo gdje on sjedi je čelo stola i taj naređuje. U Srbiji je uvijek bio, od Miloševića pa nadalje, čovjek koji je o svemu odlučivao. Milorad Dodik može završiti svoju karijeru za pet minuta. Međutim, Milorad Dodik takav potreban je Srbiji, koja onda širi priču o tome kako je jako spremna na poboljšanje odnosa i slično, istakao je u Dnevniku TV1 novinar i analitičar Vlastimir Mijović.

TV1: Je li dvodnevni boravak evropskog komesara Johanesa Hana u BiH dokaz da je EU shvatila ozbiljno probleme koje može proizvesti stanje u zemljama Zapadnog Balkana?

MIJOVIĆ: Prema mom mišljenju, EU je shvatila da ovdje više ne može da napravi nikakav ozbiljan posao, te da je njen ključni problem sama Unija i problemi Unije, ali po nekoj inerciji nastavljaju, rekao bih čak, da glume kontinentalnu velesilu, samim tim pokušavaj da nastave ono što su davno počeli u BiH, ali smatram da to više nema uvjerljivosti niti neke njihove vidljive želje da nešto naprave. EU je opterećena ogromnim vlastitim problemima i svako novo proširenje samo bi te probleme dalje uvećavalo.

TV1: Želite li reći da će EU dići ruke od Zapadnog Balkana? 

MIJOVIĆ: EU je, prema mom mišljenju, digla ruke od Balkana, ali u strahu od svojih mogućih nasljednika koji bi stavili ruku na Balkan, oni pokušavaju neko vrijeme držati status quo. U tom cilju organziovana je i promenada u Sarajevu, nazvana pompezno Samit premijera Zapadnog Balkana, na kome se nije dogodilo ništa specijalno. Čak su se premijer Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Isa Mustafa poslije toga usudili kazati da su očekivali više.

Vučić je rekao da je krajnje vrijeme da EU kaže neke preciznije datume u vezi sa mogućim ulaskom zemalja. Mustafa je kazao da nema nikakvog napretka u tim stalnim okupljanjima. Oni opet najavljuju da će se okupiti u Trstu, pa iduće godine u Engleskoj. Najavljuju neke autoputeve. Prvo, autoputevi neće riješiti probleme zemalja Zapadnog Balkana. Drugo, Vučić je rekao da su prije tri godine najavili autoput Niš – Priština – Drač, od kojeg se nije stvorio nijedan kilometar. S druge strane, ne dopušta se zemljama Balkana, niti one za sada imaju kapacitet da same međusobnim dogovorim pokušavaju da unapređuju te odnose.

TV1: Ko ne dopušta?

MIJOVIĆ: Velike sile. Prema mom dubokom uvjerenju i onome što znam, mi smo taoci velikih sila, koje se ovdje smjenjuju od 1878. uključujući i prethodni period kada je tadašnja najveća sila Turska vladala ovim područjem. Mi nikada nismo bili samostalni, nikada nismo mogli donositi samostalne odluke.

Mislim da bi i danas, čak i BiH mogla mnogo toga više da uradi kada bi se dopustilo ono što stalno govore: “Sami se dogovorite, mi ćemo to prihvatiti”. Ne dopuštaju oni da se mi sami dogovorimo, odnosno ono što bi trebalo da dogovorimo, to prethodno moraju oni da aminuju i da bude po ukusu velikih sila.

 

TV1: Kada govorite o velikim silama, kako vidite politiku Rusije i Turske? Ima li istine u tvrdnjama da ove dvije zemlje zajedno rade protiv EU na Zapadnom Balkanu?

MIJOVIĆ: Za gubitak uvjerljivosti i pozicija na Zapadnom Balkanu EU nisu krive Rusija i Turska. One su samo vidjele da prostor ostaje prazan, da je Brisel nedovoljno snažan, a rekao bih i nedovoljno zainteresovan za ovo područje. Sada oni pokušavaju ovdje da nametnu neke svoje interese. Kažem da EU ovdje nije napravila ništa, ali da Rusija i Turska mogu napraviti još manje. Ovi barem nisu pravili velike belaje, kako mi to ovdje kažemo. Plašim se da bi veći uticaj Rusije i Turske ovdje mogao da napravi niz novih problema. Siguran sam da te dvije zemlje svojim uticajem ne bi poboljšale situaciju na Zapadnom Balkanu.

Zabrinut sam, ukoliko se one tome ovdje više posvete, da će njiova politika biti da prave još veće probleme, pogotovo Rusija koja je spremna i vojno da se angažuje, te koja ovdje, a posebno na teritoriji Srbije ima neke svoje poligone, koji za sada imaju pitome nazive, a koji u roku od 24 sata mogu da postanu ubojite baze, potom, sve ono što se dešavalo sa Crnom Gorom i pokušajem državnom udara. Vidjeli smo da je Rusija jako zagrijana da ovdje napravi jedan dar-mar. Dakle, ne da pokuša politički djelovati, nego da pokuša napraviti prevrate u određenim državama.

Prijateljstvo između Rusije i Turske ima dugu istoriju. To je istorija neprijateljstava. Za dvije godine koliko oni imaju solidne odnose, koji se prema izjavama zvaničnika poboljšavaju, oni sigurno nisu postali iskreni i dobri partneri koji bi mogli, recimo, na Balkanu zajednički da djeluju. Na primjer da Turska u Sarajevu pokušava da izvuče neku dobru volju, Rusija u Beogradu i slično. To ne. Mislim da bi ove dvije države isključivo igrale na kartu svojih dobitaka, posebno Rusija kojoj je zbog loše unutrašnje situacije potreban uspijeh vani. Stiga je Putin posljednje dvije godine usmjeren isključivo na velike spoljnopolitičke inicijative u kojima ne preza ni od sile, nezakonitog ponašanja…

TV1: Da li zaista Milorad Dodik uživa podršku zvanične Moskve i da li je to na izvjestan način obračun i sa Aleksandrom Vučićem, a preko Milorada Dodika?

MIJOVIĆ: Znam da Moskva stoji iza velikosrpske politike, mnogo toga govori o tome. Milorad Dodik kao ličnost je tu apsolutno nevažan. Bilo ko da je na čelu RS, on bi uživao podršku i Beograda i Moskve. Moskva je i 1990. i tokom rata bila na strani Srbije, srpskih paravojnih snaga u BiH, tako da su ostali na istim pozicijama. Milorad Dodik pokušava svojim pričama kod svoje publike stvoriti uvjerenje da je on taj koji je otvorio vrata Moskve.

TV1: Da li Rusija podržava istupe Milorada Dodika koji nerijetko govori o otcjepljenju RS, o nemogućoj BiH? 

MIJOVIĆ: Kada sračunamo sve kako se zvanična Rusija ponaša, ona je zaštitnik i sponzor takve separatističke politike RS i velikosrpske politike koja se i dalje vodi iz Beograda. To je njihov strateški interes, strateško savezništvo, koje oni sada pokušavaju nekako da održe, nakon što su dobili konkurenciju u EU.

TV1: Šta će prevagnuti? Ko će “pobijediti”?

MIJOVIĆ: Prema mom mišljenju, šanse da odlučujuće ovdje utiču na budućnost i na političku geografiju nemaju ni EU ni Rusija, pa ni Turska koja to pokušava. Jedno vrijeme ovo područje može biti i zapušteno kao što je sada. Međutim, jedina uistinu velika sila, a to su Sjedinjene Američke Države je ta koja može za dva dana učiniti ono što oni pokušavaju učiniti po godinu ili dvije godine.

Ukoliko bi ovdje prevagnuo, recimo, ruski interes, mislim da bi se to moglo dogoditi samo uz aminovanje SAD-a. Ukoliko one budu protiv toga, to ni u kojem slučaju ne može proći. Ključna koplja se lome oko Srbije koja je u ovome što je ostalo do nekadašnje Jugoslavije najjača zemlja, zemlja sa najviše stanovnika, sa najvišim BDP-om, sa najatraktivnijom prvredom. Oni pokušavaju da stvore jednog lidera koji će da ordinira u tom području Zapadnog Balkana u njihovu korist.

Međutim, ne treba zaboraviti ni činjenicu da su najveći američki prijatelji na ovom području Albanci. To je Albanija, Kosovo, dio Makedonije u kojem žive Albanci. Amerika je ta koja protežira stvaranje jedne velike albanske države, jer nema teorije da za 20 ili 30 godina imamo i Kosovo i Albaniju i ovakvo stanje u Makedoniji. Sve će to jednom biti velika albanska država. Šta će biti sa ostatkom Makedonije, ne znam…

TV1: Hoće li se to tad preliti i na BiH, pa će doći do teritorijalnih promjena BiH, otcjepljenja RS, trećeg entiteta? 

MIJOVIĆ: Sve se to uz nas vezuje. Već godinama sam uvjeren, ukoliko Srbija izgubi cijelu teritoriju Kosova, da će to biti kompenzirano RS koja bi mogla da pripadne Srbiji. Postoji, doduše, i neka druga varijanta da se Kosovo podijeli, tako da jedan dio pripadne Srbiji. To bi možda moglo da zaustavi takav rasplet. Međutim, kada će doći do njega, ne znamo. Kako Ivanić kaže, možda će se za 20 godina RS otcijepiti. No, jedno je sigurno, oni žele da se RS otcijepi.

 

TV1: Kada imamo ovakav ambijent, političku situaciju, velike zemlje, velike igrače, kako onda graditi dobre odnose između, recimo, Srbije i BiH, a svi se slažemo da treba graditi dobre odnose između ove dvije države? 

MIJOVIĆ: Jako je širok dijapazon termina. Svi se slažemo da treba graditi dobre odnose. Slažemo se. Ali ja mislim da ne postoje uslovi u dugom vremenskom roku da se oni počnu graditi. Nekad je bolje ništa ne raditi, nego lagati, nego se zalijetati, nego ljudima davati lažna obećanja i gajiti lažne nade. U tome je velemajstor Aleksandar Vučić. Čovjek misli da jedini ima mozga i priča stvari koje ni malouman čovjek ne može da prihvati.

On stalno govori kako Srbija ne pravi nikakve probleme, kako je Srbija spremna da pruži ruku svima, a onda poslije toga hladno kaže da Dodiku nikada ništa neće reći kritički. Danas je u intervjuu Avazu kazao “Mi smo se davno dogovorili da ja o njemu niša ne govorim”. Pa izvinite, gospodine Vučiću, ima nas koji znamo sabrati dva i dva! Vučić stalo iznosti tezu koja je pomalo zavela javnost, pa ljudi neće da razmišljaju. Vučić kaže da ne pričamo stalno o prošlosti. Loši odnosi Bošnjaka i Srba nisu samo proizvod prošlosti. Prošlost je ogromno breme. Ključni problem je sadašnjost i budućnost. Odnosi Sarajeva i Beograda nisu dobri, zato što Beograd neće konstruktivno da utiče na Milorada Dodika, odnosno na srpski separatizam u BiH. Na to se misli kada se kaže da Beograd treba da djeluje konstruktivno, ali oni to neće.

TV1: Neće ili ne može? 

MIJOVIĆ: Neće. Oni mogu Dodika skloniti, dok nas dvojica završimo razgovor. Na svakom stolu zna se gdje sjedi gazda. Ne mora da sjedi na čelu stola, ali tamo gdje on sjedi je čelo stola i taj naređuje. U Srbiji je uvijek bio, od Miloševića pa nadalje, čovjek koji je o svemu odlučivao. Milorad Dodik može završiti svoju karijeru za pet minuta.

Međutim, Milorad Dodik takav potreban je Srbiji, koja onda širi priču o tome kako je jako spremna na poboljšanje odnosa i slično, ali što se tiče Dodika – nemojte ga dirati, mi nismo za separatizam u BiH, a onda pošalje ministre 9. januara na proslavu Dana RS. Onda i to – mi smo raskrstili sa prošlošću Srbije koja je ružna, ali nemojte da to pravo verificiramo, pa onda pošalju ministre da odaju pomen na dan smrti Slobodana Miloševića.

Ne ide to jedno sa drugim. Malo se više respekta prema javnosti mora pokazati. Vučić u tome jako pretjeruje glumeći nekog goluba. Svi zreli ljudi vide da izbjegava ključnu temu. Ako zaista hoće da sarađuje i da radi na pomiranju Srba i Bošnjaka, onda treba da kultiviše Milorada Dodika.

(Kliker.info-Vijesti)





















18.03.2017.

FRA IVO MARKOVIĆ: "HERCEG-BOSNA JE VELIKOSRPSKI PROJEKAT"!

FRA IVO MARKOVIĆ: “Herceg-Bosna je velikosrpski projekat"!

Završen je dvodnevni naučno-stručni skup "Hrvati Bosne i Hercegovine – nosioci evropskih vrijednosti" koji je u Neumu organizovao Kabinet člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića.



Image result for fra ivo markovic fotos

Na skupu se, kako je najavljeno, pokušalo odgovoriti na pitanja nacionalnog identiteta, jednakopravnosti i uloge hrvatskog naroda na evropskom putu BiH, te ponuditi odgovore na ključna pitanja budućnosti BiH i njenog unutrašnjeg uređenja.

 

Dragan Čović je istakao da je skup u potpunosti ispunio očekivanja. Kazao je da je stvoren dobar temelj na osnovu kojeg će se voditi razgovori o budućnosti BiH, odnosno o evropskom putu i unutrašnjoj organizaciji države.

 

O skupu u Neumu Al Jazeera Balkans je razgovarala sa profesorom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, fra Ivom Markovićem.

 

Na pitanje kako komentariše činjenicu da tamo nisu bili pozvani ugledni hrvatski intelektualci iz Sarajeva, predstavnici HKD Napredak, profesori sa Bogoslovskog fakulteta i drugi, Marković je kazao: "Nijedan dostojanstven znanstvenik se ne bi odazvao na taj skup, jer on samo služi promociji hercegbosanske politike. To je jedan novi pristup, odnosno u tom okviru ga treba gledati kao upotrebu znanosti u političke svrhe".

 

Dodao je da su Hrvati u BiH u jako lošem položaju.

 

- BiH je sva u krizi, a pogotovo hrvatski narod kao najmanji narod. A jedan od razloga zašto je hrvatski narod u tako lošoj situaciji jeste pogrešna politika i to prije svega HDZ-a, koja je vezana za Herceg-Bosnu. Ta politika traje od rata i to je velikosrpski projekt – istakao je fra Ivo Marković.

 ///////////////////////////////

Razgovor sa profesorom fra Ivom Markovićem pogledajte u nastavku:


FRA IVO MARKOVIĆ: 'Herceg-Bosna je velikosrpski projekat ...

///////////////////////
//////////////////////////

Dragan Bursać : Milorad Dodik – bosanski patriota i borac protiv otcjepljenja RS-a

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je po ko zna koji put pokazao kako je riječ o ultimativnom političkom pragamatiku, koji ima samo jednu zvijezdu vodilju – ostanak na vlasti.

////////////////////////////////////////

Tamna strana istorije : U Srbiji stopirani udžbenici na bosanskom jeziku

Procedura odobravanja udžbenika na bosanskom jeziku stopirana je jer istoričari ne mogu da se saglase sa prekrajanjem istorije, objavile su “Večernje novosti”. Iz Centra za razvoj i unapređenja udžbenika kažu

//////////////////////

//////////////////////
/////////////////////


HOĆE LI KOLINDA ZAVADITI 'DVA OKA U GLAVI': Čović 'za', Dodik 'protiv' Daytona 2 - 3

HOĆE LI KOLINDA ZAVADITI 'DVA OKA U GLAVI': Čović 'za', Dodik ...

////////////////////////

IMA LI BOSNA I HERCEGOVINA VLADU I PREMIJERA: Milorad Dodik dosljedno i ponosno pokazuje sramotnu političku neobrazovanost! - 3

IMA LI BOSNA I HERCEGOVINA VLADU I PREMIJERA: Milorad Dodik ...


////////////////////

ZOVU JE KOLINDA LABUDAR JEZEROVIĆ: Predsjednica Hrvatske poklonila se publici 'Labudovog jezera' i osvanula na FB-u...

ZOVU JE KOLINDA LABUDAR JEZEROVIĆ: Predsjednica Hrvatske ...

17.03.2017.

UNIFORMA

Uniforma


Heni Erceg

Autor
17.3.2017. 



Uniforma

//////////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Bila bi to, međutim, ogromna šteta, grubo oduzimanje učenicima prava na spoznaju istine o „tekovinama revolucije“ i kolektivno ispiranje mozga nacionalističkim dogmama i mitologijom, vrijednim obrazovnim procesom koji se, eto, baš slučajno poklapa s osnivanjem nekakve Komisije za istinu o povijesti. Koja za cilj ima konačno ozakoniti istovjetnost zločinačke NDH i Jugoslavije, točnije, izjednačiti crvenu zvjezdu i ustašku ikonografiju, kao simbole istih, totalitarnih režima. Pa kada posao završe, obavezujuće će zaključke isporučiti generalima, koji će onda učenicima tumačiti zašto je baš cool onaj spomenik s ustaškim znakovljem u neposrednoj blizini konclogora Jasenovac. I zašto potomke onih Srba koje su fašisti pobili u tom logoru treba trajno mrziti. Zato jer je u skladu sa zakonom.
...............................
........................................

Ne znamo kolikim će učenicima doći san na oči kada se u njihovom razredu uskoro pojavi čudna bijela Uniforma, a nije drug Tito, okićena ordenima, s tankim, ofarbanim brčićima ispod kojih bliješte naglašeno bijeli zubi, e da bi im objasnila kako su „Jugoslaveni najveći problem Hrvatske“, te da za masakr 116 civila u bosanskom selu Ahmići nije kriv hrvatski oficir i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, nego „britanska tajna služba“. Isti taj lunatik, kao kapitalni primjerak mračne državne ideje o propagiranju lažne ratne povijesti u školama, tvrdi i da je srpski satrap Slobodan Milošević zapravo živ, jer da je njegov „sanduk u Požarevcu bio prazan“

Jedan dugi kadar iz dokumentarnog filma „Pod suncem“, kojega je režirao Vitaly Mansky, više govori o prirodi totalitarizma od mnogih ispisanih knjiga. Ostarjeli sjevernokorejski ratni veteran, čija je generalska uniforma od ramena do koljena okićena s više kilograma teških ulaštenih ordena, stoji pred razredom punim djevojčica i drži govor o slavnim bitkama, veličanstvenim ratnim pobjedama i razlozima zbog kojih treba trajno mrziti proklete neprijatelje, naročito Japance i Amerikance. Kamera je, međutim, fokusirana na lice učenice iz jedne od zadnjih klupa koja se, dok traje ravnomjerna generalova litanija, bori s izdajničkim naletom sna. Svako malo oči joj se sklope, glava klone, a onda se curetak s užasom prene i grčevitim naporom nastoji držati oči otvorenima, ne zadugo… Herojska borba traje beskrajno dugo, ispod njene pojavne komičnosti jasna je tragika, jer okršaj koji učenica vodi protiv sna, protiv sabotaže vlastitog organizma, motiviran je čistim strahom: čak i u tako mladoj dobi savršeno joj je poznato koliko je u diktaturi tanka granica između dosade i izdaje. Zaspe li, deklarirat će se kao izrod, iznevjerit će ideale o kojima drobi ordenima okićeni veteran, a oni govore o obavezi kolektivne budnosti radi neprijatelja koji stalno vreba.

Sva je prilika da je u tom prizoru sjevernokorejske školske sadašnjosti anticipirana hrvatska obrazovna budućnost. Jer, s obzirom na neprijatelja koji stalno vreba, mučki i podlo ruši prijesne mitove, skoro u zadnji tren pokrenut je Nacionalni program kolektivne budnosti, tj. edukacije o domovinskom ratu, a predviđeno je da 20-ak viđenijih oficira i nešto političke buranije drži predavanja nastavnicima povijesti o ratu devedesetih, a potom da, okićeni ordenjem od ramena do koljena u ulaštenim cokulama, udave školsku djecu blebetanjem o slavnim bitkama, veličanstvenim pobjedama i razlozima zašto treba trajno mrziti proklete neprijatelje, naročito Srbe. Dobar posao Uniforme su već odradile pred poslušnim nastavnicima povijesti, a na posprdne usporedbe s nekadašnjim ukazanjima partizanskih oficira po jugoslavenskim školama odgovaraju kako nitko ne može bolje predavati o ratu nego „oni koji su bili na ratištu i dobili rat“. Utoliko je skaredna i sama pomisao da neki nastavnik ili, božesačuvaj, učenik postavi Uniformi pitanje o tome tko je ono u tom ratu zatukao malu Aleksandru Zec i njene roditelje, tko je onomad zapalio tisuće i tisuće srpskih kuća i prognao desetke tisuća srpskih civila… Taj bi s pravom zaslužio etiketu izdajnika, srpskog špijuna.

Osim toga, briga povjesničara i kritičara zbog uvođenja u škole dogmatske „službene istine“, kao nužne sastavnice totalitarnih režima, posve je izlišna, kad se zna da „etiku ratovanja“ tumači stručnjak koji je 1993. bio jedan od zapovjednika vojne akcije u kojoj je pobijeno stotinjak srpskih civila. Za stradanje njih 23 osuđen je samo jedan general, kojega pak predavači ratne „istine“ smatraju herojem, osuđenim zato jer hrvatski sudovi „ne razumiju konkretne ratne situacije“.

Ne znamo kolikim će učenicima doći san na oči kada se u njihovom razredu uskoro pojavi čudna bijela Uniforma, a nije drug Tito, okićena ordenima, s tankim, ofarbanim brčićima ispod kojih bliješte naglašeno bijeli zubi, e da bi im objasnila kako su „Jugoslaveni najveći problem Hrvatske“, te da za masakr 116 civila u bosanskom selu Ahmići nije kriv hrvatski oficir i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, nego „britanska tajna služba“. Isti taj lunatik, kao kapitalni primjerak mračne državne ideje o propagiranju lažne ratne povijesti u školama, tvrdi i da je srpski satrap Slobodan Milošević zapravo živ, jer da je njegov „sanduk u Požarevcu bio prazan“.

Tko će hrvatskim učenicima došapnuti istinu o tom redikulu i teoretičaru zavjere, tom generalu Loši koji je još 1991. bio obavještajac JNA u Beogradu? Čak revni svjedok optužbe na Vojnom sudu protiv kolege, optuženog za „širenje hrvatskog nacionalizma“, i koji će činjenicu da je ’91., u vrijeme agresije JNA na Hrvatsku, još bio dio te iste vojne hunte, tumačiti „dovršavanjem radova na zubnoj protezi“. Lošino zubalo tako je umnogome usporilo njegov herojski ratni put, a da je beogradski vojni zubar bio još malo sporiji, naša bi Uniforma sada „pravu istinu“ o ratu devedesetih sigurno predavala u srpskim školama. Bila bi to, međutim, ogromna šteta, grubo oduzimanje učenicima prava na spoznaju istine o „tekovinama revolucije“ i kolektivno ispiranje mozga nacionalističkim dogmama i mitologijom, vrijednim obrazovnim procesom koji se, eto, baš slučajno poklapa s osnivanjem nekakve Komisije za istinu o povijesti. Koja za cilj ima konačno ozakoniti istovjetnost zločinačke NDH i Jugoslavije, točnije, izjednačiti crvenu zvjezdu i ustašku ikonografiju, kao simbole istih, totalitarnih režima. Pa kada posao završe, obavezujuće će zaključke isporučiti generalima, koji će onda učenicima tumačiti zašto je baš cool onaj spomenik s ustaškim znakovljem u neposrednoj blizini konclogora Jasenovac. I zašto potomke onih Srba koje su fašisti pobili u tom logoru treba trajno mrziti. Zato jer je u skladu sa zakonom.

Mladina










17.03.2017.

PODZEMNA DRŽAVA?

Podzemna država?


Tomislav Jakić

Autor
17.3.2017. 



Podzemna država?

//////////////////////////

Izdvajamo

  • Hrvatska je, niz indicija govori u prilog takvome zaključku, imala (a možda i danas ima, jer hrvatski se Edward Snowden još nije pojavio!) obavještajne službe koje su nezakonito pratile i prisluškivale novinare, koje su bile na usluzi ne demokratski izabranim čelnicima države, nego nositeljima partikularnih interesa, koje su “opsluživale” materijalima iz svojih arhiva probrane tzv. novinare, kako bi diskreditirali određene političare (drugi predsjednik Republike Hrvatske o tome bi mogao napisati roman), koje su opskrbljivale lažnim identitetima i skloništima ljude tražene pod sumnjom za počinjenje ratnih zločina. I da tu stanemo.
  •  

....................................

Podzemna država nedvojbeno postoji. I ona djeluje, mimo svih demokratskih kanona i protiv svega što je svojstveno demokraciji, onako kako je zamišljena. Paradoksalno, ali istinito: ona je najprisutnija u zemljama što se najglasnije predstavljaju kao demokratske, kao lučonoše demokracije dapače  

Izraz ‘podzemna država’ najprikladniji je prijevod termina što je posljednjih tjedana najnormalnije ušao u upotrebu najprije američkih, a potom i evropskih političkih analitičara. U originalu on glasi ‘deep state’ (duboka država), a njime se želi reći kako pored države (i njezinih institucija) stvorene na temeljima demokratskog opredjeljivanja građana i slobodnih izbora, dakle one države za koju znamo i koju vidimo, postoji još jedna druga država – organizirana, moćna i krajnje efikasna. Država koju ne kontrolira nitko, osim interesa onih koji njome upravljaju. Sam termin skovan je u jeku sraza između predsjednika Donalda Trumpa i američkih obavještajnih agencija koje su – za sada svakako – više u službi nekoga drugoga, upravo te ‘podzemne države’, nego novoizbranoga predsjednika. No, mada je termin potekao iz Sjedinjenih Država, on se nikako ne odnosi samo na njih, niti opisuje nešto, što je omeđeno političkim granicama.

Ne, podzemna država proizvod je interesa što nužno (pa čak i u najvećem broju slučajeva) nisu nacionalno omeđeni, niti obojeni. Podzemna je država nadnacionalna i multinacionalna u isto vrijeme, ona objedinjuje interese i želju da se ti interesi ostvare pod svaku cijenu, neovisno o toliko reklamiranoj i spominjanoj demokratski izraženoj volji građana. Da tako nešto postoji, naslućuje se već dugo. Desetljećima se govori o ‘otuđenim centrima moći’, što su desničari i pristaše neoliberalnoga modela bez iznimke pripisivali ljevičarima i lijevo mislećim intelektualcima. No, centri moći su jedno, država – to je nešto drugo, znatno više, kompleksnije, opasnije i ubojitije. Svi ovi pridjevi savršeno pristaju uz podzemnu državu. Zanimljivo je, simptomatično zapravo, za stanje u kojemu živimo, ali i za stanje svijesti, da je termin’podzemna država’ prihvaćen i da je ušao u upotrebu, a da se nitko od ‘velikih demokrata’ ili boraca za ljudska prava nije zapitao: pa kako je to moguće, što rade kontrolni mehanizmi, je li stvarno demokracija kao sustav postala samo krinka iza koje se skriva nešto drugo, ponekada suptilna, a ponekada grubo otvorena i neuvijena, ali u svakome slučaju ubitačna diktatura kapitala i profita koja ne preza ni pred demokratski izabranim vlastima, ni pred diktatorima, ni pred razaranjem cijelih država, ni pred bacanjem cijelih naroda u unutarnje sukobe, u bijedu i očaj. Ne, svijet se jednostavno pomirio s time da postoji  podzemna država, zavaravajući sam sebe kako se to odnosi samo  na Ameriku i samo na trenutno stanje u toj zemlji. Ništa pogrešnije od toga, mada se Americi ne može odreći vodeća uloga u stvaranju podzemne države i u njezinim aktivnostima. Naravno, sve to nije od jučer, ali do nedavno bilo je tretirano u smislu usamljenih incidentnih situacija koje su neprihvatljiva odstupanja u odnosu na demokraciju, ali ne i njezina izravna negacija. Stariji će se prisjetiti odličnog filma “3 Kondorova dana”, snimljenoga negdje početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća u kojemu se eksplicitno prikazuje kako unutar CIA-e (Središnja obavještajna služba SAD) djeluje još jedna CIA koja u samoj Americi likvidira vlastite građane, ali i ruši režime širom svijeta, a sa svrhom ovladavanja izvorima energenata i koja – nikako ne zaboraviti – kontrolira medije.

Od ‘Kondorovih dana’ do današnjice mnogo se toga dogodilo. Danas znamo  da ono što se tada moglo još smatrati plodom mašte domišljatih pisaca i scenarista ne dopire “ni do koljena” stvarnosti u kojoj živimo. Julian Assange, Edward Snowden, Wikileaks, afera s prisluškivanjem NSA (Nacionalna obavještajna agencija SAD) kojim je praktično obuhvaćen cijeli svijet, sve nas je to suočilo s realnošću što uvelike prelazi ono što je famozni Orwell zamislio u svojemu romanu “1984.”. A posljednjih smo dana suočeni s novom gomilom dokumenata (očito autentičnih, jer ih Washington nije demantirao) koji potvrđuju da američka obavještajna zajednica posjeduje zastrašujući arsenal tehnika i metoda ‘hakiranja’, sve dotle da upad u nečiji informatički sustav može izvesti tako da se po svemu čini kao da je to djelo neke druge države. Kada se to zna, a – eto – sada se zna, u potpuno drugačijem svjetlu ukazuje se antiruska histerija što se mjesecima uporno podgrijava na Zapadu, garnirana optužbama (ali uvijek bez konkretnih dokaza!) kako Rusi hakiranjem ugrožavaju demokratski sustav Zapada, kako čak vode hibridni rat protiv demokracije (pa, tvrde neki nadobudni, i protiv naše regije). Sada u najmanju ruku nije posve neosnovano, dapače: sada je legitimno postaviti pitanje nije li ‘podzemna država’ inscenirala makar neke od hakerskih upada da bi konstruirala opravdanje za novi hladni rat, za novu utrku u naružanju i za dalji korak u nastojanju ovladavanja svijetom. Ne treba ni reći, američka ‘podzemna država’ ima svoje ogranke, ako ne i paralelne ‘podzemne države’ u ključnim državama – saveznicama; mada se njemačka obavještajna služba ipak usudila, možda i bijesna zbog toga što su joj Amerikanci nekažnjeno prisluškivali čak i kancelarku, objaviti kako nema nikakvih dokaza o ruskom miješanju, kroz hakerske upade, u zbivanja na njemačkoj političkoj sceni.

Podzemna država nedvojbeno postoji. I ona djeluje, mimo svih demokratskih kanona i protiv svega što je svojstveno demokraciji, onako kako je zamišljena. Paradoksalno, ali istinito: ona je najprisutnija u zemljama što se najglasnije predstavljaju kao demokratske, kao lučonoše demokracije dapače. U autokratskim režimima, pa i onima prekrivenima velom demokratskih formi, a pogotovo u otvorenim diktaturama potrebe za podzemnom državom praktično nema. Tamo država, ona jedina koja postoji i od koje njezini građani često i svakako ne bez razloga strahuju, radi na ostvarivanju interesa kako vlastodržaca, tako i nacije. Samo naivci mogu povjerovati kako su špijunaža i prikupljanje podataka o vlastitim građanima svojstveni samo takvim državama, ili samo jednom određenom poretku. Sve države ovoga svijeta imaju (mada ne s istim intenzitetom i s istom bezobzirnošću) svoj Gestapo, svoj Stasi, svoj KGB – bez obzira kako se te službe zvale. I u svakoj od njih u najmanju je ruku zametak podzemne države. Stvar je stabilnosti demokratskog ustroja, a još više integriteta obnašatelja vlasti, hoće li se iz toga zematka nešto razviti, ili neće.

Hrvatska koja za sebe voli reći da je demokratska, imala je niz afera povezanih s, kako se obično govorilo, obavještajnim podzemljem, ili paraobavještajnim krugovima. Eufemizmi, ništa drugo nego to! Hrvatska je, niz indicija govori u prilog takvome zaključku, imala (a možda i danas ima, jer hrvatski se Edward Snowden još nije pojavio!) obavještajne službe koje su nezakonito pratile i prisluškivale novinare, koje su bile na usluzi ne demokratski izabranim čelnicima države, nego nositeljima partikularnih interesa, koje su “opsluživale” materijalima iz svojih arhiva probrane tzv. novinare, kako bi diskreditirali određene političare (drugi predsjednik Republike Hrvatske o tome bi mogao napisati roman), koje su opskrbljivale lažnim identitetima i skloništima ljude tražene pod sumnjom za počinjenje ratnih zločina. I da tu stanemo.

‘Podzemna država’ nije, dakle, samo američki fenomen, mada je sam izraz potekao iz SAD. Riječ je o globalnom fenomenu, o do sada možda najvećoj i još uvijek nedovoljno prepoznatoj opasnosti za demokraciju.  Hoće li biti prepoznata na vrijeme, pokazat će budućnost.

Novosti











17.03.2017.

REIS UL ULEMA HUSEIN KAVAZOVI REAGOVAO NA IZJAVE KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ

Kavazović reagovao na izjave predsjednice Hrvatske : Kavazović reagovao na izjave predsjednice Hrvatske

Mart 17. 2017.


Povodom ponovljenih tvrdnji predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović na jučerašnjem skupu u Neumu o navodnoj radikalizaciji Bošnjaka reagovao je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH (IZBiH) Husein ef. Kavazović.

On je ovim povodom istakao da “već duže vrijeme slušamo od predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović optužbe na račun bosanskih muslimana i Bošnjaka o njihovoj navodnoj radikalizaciji i ‘mijenjanju islama”.

“S obzirom na moju odlučnost da u duhu učenja naše vjere o strpljivosti kao ljudskoj vrlini i u želji da svojim djelovanjem doprinesem smirivanju strasti i izgradnji povjerenja među narodima i državama našeg regiona, nisam reagirao na ove ozbiljne optužbe koje se mogu razumjeti kao etiketiranje čitavog naroda i jedne vjerske zajednice”, istakao je Kavazović.

Odlučio je, kako je kazao, ne reagovati ni kada je predsjednica dala intervju Defense Newsu u kojem je optužila muslimane iz Bosne za radikalizam, kada je iznijela netačne podatke o navodnim hiljadama boraca koji se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu sa sirijskog ratišta, kada je pozvala državu BiH da ako treba zatraži pomoć Islamske zajednice u Hrvatskoj u borbi protiv nasilnog ekstremizma, čime se osporava kapacitet IZ u BiH, čiji je Mešihat IZ u Hrvatskoj sastavni dio, da se nosi sa ovim problemom.

“Sve to kao i stalna uplitanja i patroniziranja Bošnjaka smo prešućivali zarad dobrosusjedskih odnosa i naše želje da zajednički surađujemo i rješavamo sva otvorena pitanja. Radikalizam svake vrste, bio on od male skupine vjerskih ekstremista u Bosni ili isto tako male skupine neofašista zbog kojih je Hrvatska također, pod pritiskom domaće i svjetske javnosti, zajednički je problem sviju nas i on se ne bi trebao politizirati. Ovo što sada imamo je opasno etiketiranje muslimana u Bosni i Hercegovini u jednom izrazito islamofobičnom ambijentu koji dominira svjetskom političkom i medijskom scenom i koji bi mogao biti izrazito opasan. Ja se nadam da gospođa Grabar-Kitarović nije svjesna mogućih posljedica uspostavljanja takve slike o islamu u Bosni i da sve što je govorila i radila ne radi zlonamjerno i s ciljem da se na taj način oslabi politička pozicija Bošnjaka kako bi se od njih iznudili dodatni politički ustupci”, pojasnio je Kavazović.

Kako je kazao, može razumjeti potrebu hrvatske predsjednice da pokaže kako se brine za bosanske Hrvate, ali mišljenja je da je Grabar-Kitarović jasno kako se pritiscima i ucjenama izvana ne može postići napredak u BiH.

“Povjerenje se ne gradi sumnjičenjem i dizanjem tenzija. Također, se nadamo da zvanični Zagreb ne osjeća da gubi primat pred političkim Beogradom u regionu pa da oni ponovo preko Bosne kao i 1992. vode neke svoje ratove. Bez obzira na sve pokušaje politizacije i pritiske izvana tradicionalni, otvoreni i kozmopolitski islam u Bosni i Hercegovini će preživjeti kao što će bosanski duh zajedničkog života preživjeti ova teška vremena nametnutih podjela”, rekao je Kavazović.

Izrazio je duboko uvjerenje, a na nama svima je da s tim ciljem djelujemo, da je u BiH uvijek bilo i da će biti mjesta za sve njene narode i građane i da će se osigurati ravnopravnost svih naroda i građana na svakom dijelu njene teritorije.

“Samo što ne vjerujem da se to može postići jačanjem nacionalističke retorike, forsiranjem podjela i sijanjem nepovjerenja jednih prema drugima”, kazao je reisu-l-ulema Kavazović.

(Kliker.info-AA)

/////////////////////
///////////////////////////

Mektić odgovorio Kolindi Grabar Kitarović i ismijao Dodika : Izjave hrvatske predsjednice neutemeljene, Vučić se sažalio na Dodika !

Mart 17. 2017.


Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić izjavio je danas kako se premijer Srbije Aleksandar Vučić jučer iz sažaljenja u Istočnom Sarajevu sastao sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom.

Mektić je dodao kako je Dodik „zapomagao, molio i preklinjao Vučića da dođe u Istočno Sarajevo“, da je srbijanski premijer poziv odbio prvi dan, a onda je iz sažaljenja otišao na sastanak koji je trajao između 16 i 17 minuta.

“Prosto je nemoguće šta je na konferenciji za novinare Dodik izjavio. Za 16 minuta je razgovarano o problemima u BiH, kako Srbija može pomoći BiH u rješavanju problema, Dodik ga je upoznao s izgradnjom Univerziteta i bolnice, kako je pao tender, govorio o otvaranju novih radnih mjesta iako mu u isto vrijeme štrajkuju željezničari jer nemaju plata. Razgovarano je i o projektima koji su već u realizaciji. Na kraju ga je Vučić informisao o održanom Samitu u Sarajevu”, rekao je Mektić novinarima.

“Kada se pogleda koje su ovo teme i kakvog karaktera, čini se kao da su razgovarali dva dana, a ne 16 minuta”, smatra ministar sigurnosti BiH.

Komentirajući jučerašnje izjave predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović u Neumu, ministar Mektić je rekao da su bh. sigurnosne agencije u stalnom kontaktu sa obavještajnim agencijama Hrvatske i ne zna otkud joj podatak da se povećava broj ekstremističkih zajednica u BiH.

“Predsjednica Hrvatske mijenja priču kako gdje dođe. Mi nemamo takve zaključke i ne znamo odakle ona crpi informacije. Pogotovo mi je čudno otkud je BiH dodat sad problem migracije kad mi s tim nemamo veze. Možda nas je zabunom stavila na balkansku rutu jer mi nismo u njoj i niti jedan migrant nije skrenuo s rute i došao u BiH”, kazao je Dragan Mektić.

(Kliker.info-SB)

//////////////////////////
/////////////////////////

DIPLOMATSKI SKANDAL: Trump se odbio rukovati s Angelom Merkel! (VIDEO)

Njemačka kancelarka u Bijeloj kući : Trump i Merkel o NATO-u, terorizmu, trgovini… (VIDEO)

Američki predsjednik Donald Trump i njemačka kancelarka Angela Merkel razgovarali su u Washingtonu o NATO-u, međunarodnoj trgovini, sukobu u Ukrajini te odnosu sa Rusijom. Nakon prvog susreta sa Merkel, čijo

/////////////////

SERIJSKI UBICA U TAJNOSTI IZ FOČE PREBAČEN U BANJU LUKU: Kotarana u bolnici čuvaju do zuba naoružani policajci - 2

Opasni ubica u tajnosti doveden u Banjaluku: Kotarana u bolnici ...

//////////////////////////////



/////////////////////////
///////////////////////////////////

KESIĆ TJEŠI DODIKA: "Imamo važne kontakte sa novom američkom administracijom"

Kesić je sa predstavnicima američkih gradova razgovarao tokom tradicionalnog "Leadership" ručka Međunarodnog udruženja gradova koji je organizovan u novootvorenom Centru za diplomatiju.



KESIĆ TJEŠI DODIKA: 'Imamo važne kontakte sa novom američkom administracijom' - 2

Šef Predstavništva Republike Srpske u SAD Obrad Kesić izrazio je zadovoljstvo zbog kontakata i saradnje sa predstavnicima nove američke administracije. 

 

"Nailazimo na veliko razumijevanje i iskrenu želju predstavnika administracije predsjednika /Donalda/ Trumpa za bolju i kvalitetniju saradnju. Očekujem da ćemo nastaviti da gradimo povjerenje i da produbljujeno saradnju, ne samo u State departmentu, već i u Savjetu za nacionalnu bezbjednosti i drugim ključnim dijelovima administracije koji se bave spoljnom politikom", naveo je Kesić.

 

U saopštenju Predstavništva Republike Srpske u Washingtonu se navodi da je Kesić razgovarao u Wshingtonu i sa predstavnicima američkih gradova i programa "Sister Citys" koji su mu potvrdili da su spremni da posjete Republiku Srpsku i BiH.

 

Kesić je sa predstavnicima američkih gradova razgovarao tokom tradicionalnog "Leadership" ručka Međunarodnog udruženja gradova koji je organizovan u novootvorenom Centru za diplomatiju.

 

On se susreo i sa savjetnikom državnog sekretara Rexa Tilersona i šefom Odjeljenja za slobodu religije, demokratiju i ljudska prava u State departmentu Pem Praor, koju je upoznao sa aktuelnim političkim stanjem u Republici Srpskoj, BiH.

 

Sudeći po onom što je Kesić naveo u svom saopštenju, on nije imao nijedan zvanični sastanak sa visokim zvaničnicima nove američke administracije, već ih je kao i do sada sreo na jednom od prijema u Washingtonu.

//////////////////////////////
///////////////////////////////////////////////

MINISTAR MEKTIĆ POTVRDIO: "Pokrenuta je istraga o stanu u Beču koji je Špirić platio 400.000 eura"!

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić potvrdio je danas na press konferenciji da se vodi ponovna istraga protiv Nikole Špirića, i to „hiljadu puta ozbiljnija nego prijašnja“


MINISTAR MEKTIĆ POTVRDIO: 'Pokrenuta je istraga o stanu u Beču koji je Špirić platio 400.000 eura'! - 2

Istraga se odnosi na kupovinu stana u Beču a službenici SIPA-e već su obavili razgovor sa bivšim državnim ministrom finansija a kasnije i predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Niklom Špirićem, koji je istražnim organima kazao da je novac za kupovinu stana zaradio prodajom knjiga i donacijama od prijatelja!?

 

Početkom prošle godine, tada glavni državni tužilac Goran Salihović saopćio je javnosti da je „na osnovu medijskih napisa formiran predmet u vezi sa kupovinom stana Nikole Špirića“. Ipak, u julu iste godine, Salihović je izvijestio javnost da „istraga protiv Špirića nikad nije zvanično otvorena“, a da je nakon „provjera u SIPA-i donesena odluka o neprovođenju istrage“.

 

Međutim, nakon suspenzije glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića, u njegovom kabinetu su pronađeni brojni predmeti koje je on pokušao da zataška. Među njima je bio i spis protiv Nikole Špirića, koji je aktualna vršiteljica dužnosti glavne tužiteljice Gordana Tadić ponovo aktivirala. Stoga je SIPA-i proslijeđena naredba da se utvrdi porijeklo Špirićevog novca.

 

Tužilaštvo je prošle godine pokušalo pokrenuti istragu u ovom predmetu, ali je Goran Salihović, suspendirani glavni tužilac, opstruirao i nije dozvolio sprovođenje nikakvih istražnih radnji. Salihović je tu istragu i zatvorio, ali je ona ponovo otvorena. 

 

Stan je kupljen na ime Jovane Špirić, kćerke Nikole Špirića, aktuelnog poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine.

 

Ugovor o kupovini stana u glavnom gradu Austrije je sklopljen krajem oktobra 2008. godine kada je Špirić bio na čelu Vijeća ministara BiH.

 

Stan je plaćen ukupno, sa porezom, 397.000 eura. Osnovna cijena stana je 360 hiljada eura, dok je cijena garaže 20.000 eura.

 

Špirić je 15.10. 2008. godine isplatio 396.844,52 eura za stan i garažu. 

 

Aktuelni potpredsjednik SNSD-a Nikola Špirić političku karijeru je počeo kao radikal, u stranci Vojislava Šešelja, da bi još u toku rata formirao Demokratsku stranku za Banjaluku i Krajinu, ali bez prevelikog uspjeha.

 

Prvi veći uspjeh imao je  1998. godine, kada je izabran za delegata u Domu naroda BiH kao kadar SDS-a.

 

Na izborima 2000. godine, kao kandidat PDP-a, izabran je za poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, a dvije godine kasnije isti poslanički mandat osvojio je kao kandidat SNSD-a. Od tada je lojalan ovoj stranci i izabran je za njenog potpredsjednika.

////////////////////////

HNS KRITIZIRAO ČOVIĆA: Skup u Neumu potvrdio da hrvatski član ...

//////////////////////

DIPLOMATSKI SKANDAL: Trump se odbio rukovati s Angelom Merkel! (VIDEO)

DIPLOMATSKI SKANDAL: Trump se odbio rukovati s Angelom Merkel ...

17.03.2017.

HRVATSKA PREDSJEDNICA KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ PONOVO LUPETA PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE!

HRVATSKA PREDSJEDNICA PONOVO LUPETA: Podaci govore o smanjivanju, a Kolinda o rastu ekstremističkih grupa

Hrvatska predsjednica Kolinda Graba-rKitarović ponovo je, ovaj put u Neumu na znanstvenom skupu " Hrvati Bosne i Hercegovine nositelji evropskih vrijednosti", ponovila netačne, neutemeljene i zlonamjerne tvrdnje o rastu ekstremističkih grupa u Bosni i Hercegovini.


Image result for karikature dodik covic
Image result for dodik covic


Image result for karikature kolinda covic


Image result for karikature kolinda covic
Image result for karikature kolinda covic


Image result for karikature kolinda covic
Image result for karikature kolinda covic


KRITIKA KOLINDINOG NE-UMA: Četiri pitanja o kojima predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović nema pojma i jedno o kojem zna sve - 3

Image result for dodik covic


Image result for dodik covic


Image result for dodik covic


Image result for dodik covic


Image result for dodik covic


Image result for dodik covic

///////////////////////

//////////////////////////////////////////////////
Haaški sud

PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!

"Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban i drugi postigli su međusobni dogovor, a HVO je korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata", rekao je sudac u presudi.

PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!

Foto: Screenshot/ICTY

Haaški sud izrekao je osuđujuće presude šestorici Hrvata iz BiH. Bivši predsjednik Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, dvojica načelnika stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a predstojnik Odjela za zatočene Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Treba istaknuti da su to nepravomoćne presude koje u drugom stupnju treba potvrditi Žalbeno vijeće.

Sudsko vijeće na čelu s predsjedavajućim francuskim sucem Jeanom Claudeom Antonettijem ukupno je šestorici Hrvata dosudilo 111 godina zatvora, a u kazne će im se pribrojiti i vrijeme provedeno u pritvoru tijekom sedmogodišnjeg suđenja.

>> Sažetak presude pročitajte ovdje

Plan je bio pripajanje Herceg-Bosne Hrvatskoj ili stvaranje hrvatske republike na tom prostoru

Suci Haaškog suda zaključili su da je šestorka sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom te još nekim ljudima iz vrha RH i Herceg-Bosne kojemu je cilj bio etničko čišćenje prostora Herceg-Bosne i njezino pripajanje ili stvaranje nove hrvatske republike na tom prostoru.

"Vijeće je većinom glasova odlučilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodni. Vojnici HV-a zajedno su se borili s vojnicima HVO-a", napisali su u presudi suci i dodali kako su optuženi počinili zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija te kršili zakon i običaje ratovanja.

Ubijali, protjerivali, zatvarali i mučili Muslimane

Vijeće je većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački pothvat kojem je cilj bio stvaranje hrvatskog entiteta kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje naroda koji se treba ili pripojiti Hrvatskoj ili biti država tijesno bliska s Hrvatskom. U zaključku je napisano da je i Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu te da je sudjelovao u odluci da se u Herceg-Bosni promijeni etnička struktura.

"Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban i drugi postigli su međusobni dogovor, a HVO je korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata", napisali su suci u presudi. U presudi su se posebno spominjali mnogi zatočenički centri za Muslimane koji su osnovani u Herceg-Bosni u kojoj su zatvorenici, civili i vojnici mučeni i ubijani te držani u lošim uvjetima.

Spominje se i ubijanje te deložiranje i protjerivanje Muslimana iz domova te njihovo premještanje "u treće zemlje" preko Hrvatske kako bi se stvorio prostor u Herceg-Bosni u kojem su trebali biti "naseljeni Hrvati iz srednje Bosne".

Kronologija izricanja presude:

10 sati – Na početku su svi odvjetnici obrana pozdravili časni sud.

10.05 sati – Sudac Antonetti uzeo je riječ i zahvalio svim ljudima koji su sudjelovali u suđenju.

10.07 sati – Tužiteljstvo je šestoricu optužilo za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu – rekao je sudac Antonetti te dodao da su htjeli stvoriti "hrvatski teritorij uz granicu s Hrvatskom".

10.09 sati – Pročitao je po kojim su sve točkama optuženi Hrvati iz BiH.

10.15 sati – Sudac Antonetti pročitao je kronologiju sukoba u BiH i događaje koji su povezani s optužnicom protiv šestorice Hrvata. Govorio je o zatvaranju Bošnjaka i granatiranju istočnog Mostara te rušenju Starog mosta.

"HVO je uhićivao muškarce Muslimane i lišavao ih slobode nakon čega bi često bili žrtve zlostavljanja"

10.24 sati – Govorio je i o silovanju žena koje su počinili vojnici HVO-a te oduzimanju ključeva stanova Muslimana i krađi stvari iz stanova. "HVO je uhićivao muškarce Muslimane i lišavao ih slobode nakon čega bi često bili žrtve zlostavljanja", rekao je sudac te dodao da su zatočene i žene i djeca.

10.27 sati – Ističe slučajeve u kojima je HVO "masovno lišavao slobode" Muslimane i odvodio ih u zatvore.

10.29 sati – Govorio je o petorici zatočenika iz Stoca koje su nasmrt pretukli u "koštanoj bolnici" vojnici HVO-a.

10.36 sati – "Neki zatočenici bili su zlostavljani i seksualno", kazao je sudac. "Neke su žene vojnici HVO-a seksualno zlostavljali", rekao je sudac. "S masovnim uhićenjima HVO je vodio i nekoliko zatočeničkih centara", kazao je sudac te dodao da je HVO u zatočeništvu držao tisuće Bošnjaka u zatočeništvu, kako vojnika tako i civila. "Uvjeti su bili vrlo loši u zatočeničkim centrima", rekao je sudac.

10.40 sati – "Vijeće ističe da su posebno teški uvjeti bili na helidromu i Dretelju. Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike", kazao je sudac. "Jednog zatočenika u na helidromu su natjerali da poliže vlastitu krv", rekao je sudac. "Zatočenike su koristili kao živi štit", rekao je sudac čitajući presudu.

"Vijeće je većinom glasova, uz moje suprotno mišljenje, zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodni sukob"

10.41 sati – "Zatočenike su premještali u Hrvatsku dok nisu otišli u treće države", rekao je sudac.

10.43 sati – "Jednog zatočenika natjerali su da odreže vlastitu bradu i da je pojede", rekao je sudac o ponašanju vojnika HVO-a u Varešu.

10.45 – "Vijeće je većinom glasova, uz moje suprotno mišljenje, zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodni sukob. Vojnici HV-a zajedno su se borili s vojnicima HVO-a", rekao je sudac. Počinjena su sljedeća kaznena djela: zločini protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija, kršenje zakona i običaja ratovanja.

10.52 sati – Sudac je u zaključku presude kazao da je Vijeće većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg, prihvatilo da je počinjen udruženi zločinački pothvat. Vijeće je većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački pothvat kojem je cilj bio stvaranje hrvatskog entiteta "kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje naroda koji se treba ili pripojiti Hrvatskoj ili biti država tijesno bliska s Hrvatskom". U zaključku je rekao da je i Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu te u odluci da se u Herceg-Bosni promijeni etnička struktura.

11.06 – Sudac je pročitao sve točke pod koje potpada udruženi zločinački pothvat, ali dodao da su počinjeni i drugi zločini koji ne spadaju u udruženi zločinački pothvat. "Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban i drugi postigli su međusobni dogovor, a HVO je korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata".

Sudac je počeo konkretno čitati presude za pojedine optuženike:

Jadranko Prlić: "Jadranko Prlić imao je velike ovlasti u koordinaciji i vođenju HVO-a i Vlade. Imao je ovlasti u vezi sa zatočeničkim centrima i igrao je ključnu ulogu u odnosima HVO-a, Herceg-Bosne i Hrvatske", rekao je sudac. Dodao je da je "svjesno zatvarao oči" pred etničkim čišćenjem koje se događalo u Mostaru. "Vijeće smatra da je jedini razumno moguć zaključak taj da je Prlić omogućio da se čine zločini protiv Muslimana. Podržavao je i politiku protjerivanja zatočenih Muslimana i njihovih obitelji preko Hrvatske u treće zemlje", kazao je sudac. "Prlić je imao namjeru da Muslimane iseli s teritorija Herceg-Bosne kako bi tamo naselio Hrvate iz Srednje Bosne".  "Jadranko Prlić znatno je doprinio udruženom zločinačkom pothvatu", kazao je sudac koji se kao predsjedavajući nije složio s tim zločinom.

11.21 sati – Bruno Stojić: "Imao je velike ovlasti nad većinom sastavnica vojnih snaga i vojne policije u Herceg-Bosni. Donosio je odluke o vojnim operacijama i osiguravao njihovo provođenje", rekao je sudac. "Stojić nije ulagao znatne napore da se stane na kraj zločinima. Vijeće je ocijenilo da je jedini zaključak koji se može izvesti da je Stojić prihvatio činjenje tih zločina. Stojić je znatno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu tako što je kontrolirao vojne snage i imao vezu s vladom", rekao je sudac.

Slobodan Praljak: "Imao je velike ovlasti nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a. Imao je ulogu posrednika u smanjivanju napetosti između različitih elemenata HVO-a. Kao zapovjednik glavnog stožera HVO-a nadzirao je i zapovijedao HVO-om", rekao je sudac.

"Praljak je bio informiran o tome da HVO premješta i zatočuje Muslimane u Prozoru, znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubojstva i ranjavanje članova međunarodnih organizacija... Praljak je doprinio nastojanjima HVO-a da sakrije zločine u Stupnom Dolu. Djelovao je i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a s ciljem ostvarivanja ciljeva zločinačkog pothvata. Prenosio je zapovijedi i upute hrvatskih vođa HVO-u. Većina članova Vijeća uvjerila se da je Slobodan Praljak znatno pridonio udruženom zločinačkom pothvatu", kazao je sudac.

11.24 sati – Milivoj Petković: "Vijeće je većinom glasova zaključilo da je Petković znatno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu. Petković je mogao predvidjeti da će djela seksualnog nasilja biti počinjena tijekom deložiranja Muslimana i vojnih akcija.

11.26 sati – Valentin Ćorić: "Imao je velike ovlasti nad vojnom policijom HVO-a. Imao je ovlasti da sudjeluje u borbi protiv kriminala u HVO-u, raspolagao je važnim ovlastima nad funkcioniranjem mreže zatočeničkih logora HVO-a", rekao je sudac u presudi. "Većina u Vijeću uvjerila se da je Ćorić u znatnoj mjeri doprinio udruženom zločinačkom pothvatu. Imao je namjeru protjerati muslimansko stanovništvo", kazao je sudac.

11.33 – Berislav Pušić: "Znao je za masovna uhićenja Muslimana u Herceg-Bosni, znao je i za vrlo teške uvjete u kojima su Muslimani bili zatočeni, a znao je i za zlostavljanje zatočenika. Vijeće konstatira da nije poduzeo mjere kako bi se uvjeti popravili i zlostavljanja prekinula. Doprinio je počinjenju zločina", rekao je sudac u izricanju presude. "Većina u vijeću uvjerila se da je Pušić u znatnoj mjeri doprinio udruženom zločinačkom pothvatu", kazao je sudac.

Tužiteljstvo je za Praljka, Petkovića, Prlića i Stojića tražilo 40 godina zatvora, za Ćorića 35 godina, a za Pušića 25 godina zatvora. Obrane su zatražile oslobađanje optuženika.


-Podsjećamo hrvatska predsjednica iste tvrdnje iskazala krajem prošle godine što je izazvalo oštru diplomatsku raspravu između hrvatskih i bosanskohercegovačkih zvaničnika.

 

Na netačne navode hrvatske predsjednice tada je odgovorio ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić.

 

Mektić je tada, taksativno i koncizno naveo službene podatke Ministarstva, prikazane na sjednici Parlamentarne skupštine održanoj 14. decembra 2016.

 

Kada je reč o odlascima državljana BiH na strana ratišta, Mektić je kazao da je 226 ljudi iz BiH na sirijskom ratištu, a ne hiljade. Trenutno ih je 115, poginulo je njih 65, a vratilo ih se 45. U posjledjnjih pola godine nije bilo nijednog odlaska na sirijsko ratište..

 

Istovremeno, predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović je neargumentovano ponavljala tvrdnje da postoje hiljade povratnika sa stranih ratišta" u Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju prijetnju sigurnosti same EU.

 

Ministar Mektić je promptno reagirao izražavajući sumnju o dobrim namjerama hrvatske predsjednice i njenih navoda koji sadrže netačne informacije, a koji stvaraju negativnu sliku o BiH u europskom kontekstu.

Također šef Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini, tada je pokušao smiriti tenzije i kazavši: "Tu je javno dostupan obavještajni podatci o broju tih ljudi. Kao primjer, mogu reći da ima više stranih boraca iz mog rodnog grada (Göteborg) u Švedskoj, nego iz cijele zemlje Bosne i Hercegovine. "

 

Hrvatska predsjednica svjesno zanemaruje da je u rješevaju ovog problema napravljen značaja napredak. Grabar-Kitarović svjesno zanemaruje da u posljednjih devet mjeseci nema zabilježenih odlazaka bh. građana na strana ratišta, kao i činjenicu da povratnici registrirani od strane države, obavještajnih i policijskih agencija.

Također, u suradnji sa Islamskom zajednicom u BiH, državne institucije integrirale su neformalne selefijske skupine pod okrilje Islamske zajednice.

 

Ipak svi ti napori institucija Bosne i Hercegovine u borbi protiv radikalizacije apsolutno se zanemaruju i štaviše sa druge strane hrvatska predsjednica ponovo iznosi netačne navode koji ugrožavaju imidž i šanse za evropske integracije BiH.

 

Hrvatska presjednica koja ne može vratiti dvojezično pismo u Vukovar i suzbiti sve širi talas mržnje prema Srbima u svojoj zemlji, daje naputke o Statutu Grada Mostara, istog onog grada kojim Čovićev HDZ zajedno sa SDA drže blokiranog skoro devet godina.

 

Ako se već Dragan Čović i Kolinda Grabar-Kitarović pozivaju na evropske vrijednosti, onda neka upoznaju Evropljane sa rehabilitacijom ustaštva u Hrvatskoj i ustaškim nazivima ulicama koje je HDZ imenovao po Mostaru, Čapljini i drugim gradovima koje Čović namjerava strpati u svoj tzv. treći entitet.

 

Na današnjem skupu direktor Hrvatskog dokumentacijskog centra za Domovinski rat u BiH i saborski zastupnik Željko Raguž kazao je da Bošnjaci, Srbima i Hrvatima nameću osjećaj nacionalne odgovornosti za ratne zločine kako bi tako ostvarili neke od svojih političkih ambicija.

 

Čudna je naime ta kritika da Bošnjaci, Srbima i Hrvatima, prebacuju kolektivnu odgovorost. Raguž hoće reći da kolektivna odgovornost ne postoji, ili postoji tek u slučaju kada Bošnjake treba kolektivno optužiti za nametanje kolektivne krivice, što je kontradiktorno. Ako direktor Raguž već prezire kolektivnu krivnju, zašto se tim metodom upravo on služi kada optužuje Bošnjake i svojim zaključkom kritikuje samog sebe.

 

Možda gospodin Raguž zajedno sa Čovićem i Kolindom Grabar- Kitarović, ako već smatra da postoji neko kolektivno mišljenje,hoće reći, da su Hrvati kolektivno odgovorni za zločine haške šestorke.

Jasno je da nisu Hrvati kolektivno krivi, međutim kad sa pogleda na koji način učesnici današnjeg skupa onda se prema haškoj šestorci, čini se kao da baš hoće ubijediti u to.

 

(Vijesti.ba/SB)

///////////////////////////////

////////////////////////

/////////////////////

17.03.2017.

PROFESOR ESAD BAJTAL: DEJTONSKI USTAV MORA BITI PROMIJENjEN OD STRANE ONIH KOJI SU GA NAMETNULI

Profesor Esad Bajtal bez dileme : Dejtonski ustav mora biti promijenjen od strane onih koji su ga nametnuli

Mart 17. 2017.



Mi živimo u trenutku u kome je nužno, jer nas dvadesetogodišnje iskustvo opiminje na to i ukazuje da proizvod zvani Dejton ne radi, a skupo smo ga platili, mora biti zamjenjen. Mora ga zamjeniti njegov prizvođač.
Oni koji su Dejton donijeli, nametnuli ga, i drže nas u njegovom obruču, moraju ga mijenjati jer stvari ovdje ne idu dobro, kazao je za TV1, profesor Esad Bajtal.
 Ne znamo sa kojih pozicija je hrvatska predsjednica govorila o izmjeni Izbornog zakona i izmjeni Dejtona. Da li je to govorila sa pozicije gosta organizovanog skupa ili sa svoje državne, predsjedničke pozicije, to su različite stvari – kazao je Bajtal.

“U svakom slučaju, Dejton, neovisno od toga da li ga je hrvatska predsjednica pominjala, nešto je što mora biti prevaziđeno i mora biti zamjenjeno.On funkcioniše kao jedan neispravan proizvod. Recimo, domaćica uz veš mašinu dobije garanciju, da će biti servisirana u slučaju da ne radi kako treba, a ako to servisiranje ne pomogne da jednog dana ona po toj garanciji ima pravo ili da uzme novac nazad ili da se za neispravan proizvod da jedan sasvim novi”, kazao je Bajtal.

Bajtal smatra da oni koji su Dejton donijeli moraju ga i mijenjati.

Mi živimo u trenutku u kome je nužno, jer nas dvadesetogodišnje iskustvo opiminje na to i ukazuje da proizvod zvani Dejton ne radi, a skupo smo ga platili, mora biti zamjenjen. Mora ga zamjeniti njegov prizvođač. Oni koji su dejton donijeli, nametnuli ga, i drže nas u njegovom obruču, moraju ga mijenjati jer stvari ovdje ne idu dobro, smatra Bajtal.

“Unesite Dejton danas u Ameriku, Evropsku uniju ili Švedsku, razvalit će ih za godinu dana. Dakle to je iskustvo koje nam to govori, i nema veze s tim da li to kažem ja ili neko drugi”, zaključio je Bajtal.

(Kliker.info-Vijesti)

Profesor Esad Bajtal bez dileme : Dejtonski ustav mora biti ... - Kliker.info

///////////////////
/////////////////////////////////


KRITIKA KOLINDINOG NE-UMA: Četiri pitanja o kojima predsjednica Hrvatske Grabar Kitarović nema pojma i jedno o kojem zna sve - 2

KRITIKA KOLINDINOG NE-UMA: Četiri pitanja o kojima predsjednica Hrvatske Grabar Kitarović nema pojma i jedno o kojem zna sve - 3

Četiri pitanja o kojima predsjednica Hrvatske Grabar Kitarović nema ...

////////////////////////////////////

///////////////////////////

/////////////////////

MEKTIĆ PONOVO ISMIJAVAO DODIKA: 'On je zapomagao i preklinjao Vučića da dođe na sastanak, srbijanski premijer je poziv prihvatio iz sažaljenja'

MEKTIĆ PONOVO ISMIJAVAO DODIKA: 'On je zapomagao i ...

///////////////////////

JOHANNES HAHN ZADOVOLJAN: 'Rezultati reformi građanima BiH ne mogu uvijek biti vidljivi, ali su efekti ipak bili pozitivni'

JOHANNES HAHN ZADOVOLJAN: 'Rezultati reformi građanima BiH ...

17.03.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ : PUZANjE, KONTRAINDIKACIJE, KOMBINACIJE, FRUSTRACIJE, SINDROM "BOBAR"

Slobodan Vasković : Puzanje, Kontraindikacije, Kombinacije, Frustracije, Sindrom “Bobar”

Mart 17. 2017.



1.
Aleksandar Vučić bio je dominantna figura Samita u Sarajevu; Ključna rečenica je opredijeljenost za mir i stabilnost; Bošnjaci i Srbi u miru, još bitnija; EU je ključna destinacija; Nije bilo nemilih scena; Kompletna, iako lajtnabrijana, atmosfera ukazuje da Region izlazi iz Krize i puže ka naprijed.
I puzanje je kretanje.
2.
Puzaće se još; koraci, prvo mali, pa veliki, sačekaće neko vrijeme, ali su  neminovnost i oprezni optimizam je održiv.
3.
Kraj rata je sve bliže, teško je, praktično nemoguće, zaustaviti taj proces.
4.
Dodik se motao okolo; Kratak sastanak sa Vučićem, jedva dvadesetak minuta; Moji izvori tvrde da je Dodik zvao i juče i danas, prilično uporno, da je Vučić prilično uporno odbijao, a onda prihvatio, samo da bi Dodika sa tih 20 minuta dodatno zakucao u parter, daleko od mjesta gdje se odlučuje; Dodikovi gaulajteri mi tvrde da je sve to dogovoreno, kao i pomoć Vučiću u kampanji.
5.
Onih 20 minuta mi nekako govori da je sve to bilo, što bi rekao narod, nazor, a Dodikova nabrajanje brojnih tema “o kojima se razgovaralo” nakon pušpauze, kako bi se mogao nazvati sastanak sa Vučićem, implicira da su obojica govorila u isti mah i to brzinom većom čak i od one spikerske o kontraidikacijama lijekova, prilikom reklama na TV-u.
Niko nikog tu nije čuo, a pitanje je i kako su se vidjeli.
6.
Dodiku je najvažnije da u ovom danu nije retuširan, da ima sliku i ponešto tona, da je bar zeru “skinuo” značaj sastanka, uzgred zakačio Bakira I. I to je to.
7.
Kad smo već kod Bakira I., on je nešto mrmljao o cipelama, ali definitvno je da političke kopačke vješa o klin. Zauvijek.
8.
Dodik nikad nije bio politički slabiji; Tek je sjena, ali i dalje kombinuje, vjerujući da Opozicija nije ni sjena. I sasvim je u pravu.
9.
Interesantne su te njegove kombinacije, ne samo zbog njihove sadržine, već Dodikove vjere da je vječan. I da je “slučaj referendum” tek sintagma bez dubljeg smisla.
10.
Dodik uveliko kombinuje koga da predloži kao kandidata za predsjednika RS iduće godine, a da to nikako ne bude Radmanović.
Radmanović sebe već vidi kao kandidata i otpočela je “tuča” unutar SNSD-a po tom pitanju: udarci su, zasad, isključivo ispod pojasa.
11.
Dodik računa na Ivanića, a zauzvrat da dobije njegovu podršku za člana Predsjedništva BiH; Više je to Dodikova projekcija nego stvar dogovora; Ivanić to zna, pa lagano namiguje.
12.
U kombinaciji je i Petar Đokić, ukoliko Ivanić odbije koaliranje sa Dodikom; Uslov za to je da se SP utopi u SNSD.
Kod Dodika samo Radmanovića nema ni na mapi i njegovi “tajni agenti” pokrenuli su sve moguće istrage oko bivšeg člana Predsjedništva BiH.
Radmanovića nikako ne bih potcijenio u ovom nadigravanju, posebno ne u mjeri u kojoj to čine Dodikovi igrači. Dosta ih je dotični dosad “zadavio”.
13.
Dodik još jače udara na Radojičića, za kojeg cijeni da mu je nanio niz teških udaraca otkako je preuzeo upravljanje Banjalukom. I da ima namjeru nastaviti sa tim.
Građevinska mafija se sprema da uzvrati udarac Gradonačelniku.
14.
Vukota Govedarica je gostovao kod Mate Đakovića.
Matu je SDS proglasio Dodikovim lobistom, osobom koja mu je sređivala pad optužnica kod Salihovića, plus razna druga nimalo ugodna poređenja.
Govedarica je abolirao Matu od svih tih optužbi.
Abolirao je i RTRS da je “TV Bastilja”, kako inače tu kuću nazivaju u SDS-u.
Korist od Govedaričinog gostovanja imali su i Mate i RTRS.
15.
Govedarica nije imao nikakvu korist, samo je pokazao duboku frustraciju SDS-a zbog gubitka brojnih izbora, koja je kod njih iznjedrila pogrešnu mantru – da RTRS dobija izbore.
Taman posla, izbore u RS dobijaju lažne ideje o nezavisnosti, referendumski gafovi, makijavelistički pristupi…, iza kojih stoji velliki rad i napor da se opsjene prikažu istinitim i realnim.
Da bi se takav pristup pobijedio treba nešto i raditi, a ne smatrati da je gostovanje na RTRS već pola pobjede.
16.
Pristup SDS-a medijima još uvijek je na nivou klinastog pisma.
17.
Nakon navedenih činjenica, kome je još bitno šta je rekao Govedarica. Ako je nekom zaista bitno, nije nešto posebno ni rekao.
18.
Kad smo već kod SDS-a, u unutarstranačke izbore se počinje miješati i Momo Mandić, koji udružuje Darka Babalja Gumenog i Miću Mićića Premazanog. Dobitna kombinacija za SNSD i Dodika. Kvota 1.
19.
Prije par dana u Banjaluci je boravio Grigorije. Molim gradsku Čistoću da ulice kojima je taj Nečovjek prošao opere sonom kiselinom.
20.
Šta je sa parama u budžetu, pitam svog izvora iz Režima.
Para nema, lakonski odgovara.
?
Kinezi će kupiti obveznice RS, sukcesivno kompletan dug MMF-u, tvrdi.
Vidjećemo.
Vidjećemo.
21.
Domaće Banke su u sve većoj krizi, nervoza je baš uzela maha. Raste sve brže. Uskoro možemo očekivati i galop. “Sindrom Bobar” ante portas.
Novi direktor Agencije za bankarstvo Srđan Kondić imaće tu čast da im održi zadnje slovo.
22.
Ostanite sa mnom.
Slobodan Vasković (Blog)





















17.03.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : O NAMA, NE O DRAGANU VIKIĆU

Zlatko Dizdarević : O nama, ne o Vikiću

Mart 17. 2017.


Ljudi koji su prošli istinske ratne golgote o tome rijetko pričaju. Od njih nećete čuti kako im je bilo i koliko su patili.Herojstva uporno pominju uglavnom oni koje su herojstva zaobišla. Zato jeste pomalo čudno što se mnogi ljudi koji su proveli rat u Sarajevu odjednom sve češće sjećaju šta je bilo, i kako je bilo.

Piše : Zlatko Dizdarević (Radiosarajevo)

Ne da bi se hvalili objašnjavajući tadašnju muku. Već radi sjećanja na momente i posebno ljude koji su ostali u pamćenju kao svjetlo u mraku, kao tren koji se ne ponavlja, kao mnogima apsolutno paradoksalni povod za kazati: mnogo toga iz tih krvavih dana i noći danas budi nostalgiju. Znali smo ko smo, šta smo, zašto smo, a da ništa od toga nije imalo veze s mjerama kojima se mjere ljudi danas.

Ni novac, ni “položaj”, ni hijerarhija, odijelo ili automobil, stranka ili vjera, nisu bili najvažniji kada bi se sakupili u nekom ćumezu i pričali o najjednostavnijim životnim dogodovštinama uz zajednički san o sutra, uz ista mjerila o jučer, uz podjednake kriterije o danas. I sve je to bilo određeno istom šansom da nas sutra bude ili ne bude, bez privilegije, protekcije ili korupcije što mogu nepravedno nekome pomoći da preživi a nekoga odvesti u nepovrat.

Ova pomalo nenormalna sjećanja nisu povodom svega toga onda. Bilo bi prirodno sve to zaboraviti. Valjda je prirodno da se rat potiskuje u sebi. A on evo isplivava zbog novih poraza koje smo “postigli” pljujući na ono zbog čega smo bili na momente sretni onda, u ratnoj nesreći. Odričući se heroja koji su nam nosili zastavu, kao što je bio Dragan Vikić.

O onima koji su izdali pa se priključili otpadništvu Grada, nismo nikada mnogo razgovarali. Ne sjećati se nekoga tada bila je surova mjera njegove vječne ekstradicije. Sarajevo je imalo druge ljude o kojima smo govorili. Heroje koje nismo znali prije mada su bili tu oko nas. Da nije bilo rata, mnogi od nas nikada ne bi saznali ko su bile istinske ljudske gromade, a anonimni i nenametljivi. Ne bi shvatili ni kome smo prije poklanjali svu svoju pažnju a odgovoreno nam malim i velikim izdajama. Živote bi završili možda ne shvatajući i šta smo golemo propustili a gdje nepotrebno izgubili vrijeme i potrošili emocije. Vjerovatno nikada ne bismo saznali zašto je gladnom, žednom i promrzlom osjećaj napuštenosti i ostavljenosti gori i teži nego sve ovo naprijed pobrojano zajedno.

Tada smo, u drami sarajevskoj, saznavali i šta znači osjećaj pripadnosti sredini u kojoj je sve to moguće zaboraviti jer su oko tebe ljudi “grada za koji nije bilo umrijeti grijeh…” Ko nikada nije osjetio šta znači Tifin stih “…I bog je od nas digao ruke/sakrio put do mirne luke…”, a opet bio siguran da to tako neće ostati jer postoje ljudi koji su “ponijeli zastavu” – ostao je uskraćen za golemu životnu priču koju, zapravo, nije imalo potrebe prepričavati unaokolo.

Tako sam nekako mislio donedavno. Ko zna, zna. Ko ne zna, ne može mu se objasniti niti treba pokušavati. Ljudi koji sentimentalno prepričavaju prošlost dosadni su i izbjegava ih se. Druga je stvar s ovima koji se prošlošću bave iz profiterskih razloga. Kao što se i u budućnost zagledani drukčije. Nekome danas pričati šta su nam značili Dragan Vikić i njegova “zastava” onda, neporistojno je i prema njemu i prema nama. Tako smo vjerovali u raji preostaloj odonda. Mnogima bi danas bilo smiješno spomenuti suzu u očima tvrdih ljudi one noći s proljeća ‘92. u Skupštini Republike BiH kada je sve krvavo počinjalo, a on se pojavio sa svojom ekipom poput specijalca vanzemaljca da nam kaže i pokaže da nismo u priči koja će ikada biti kriva i izgubljena. I da nismo izgubljeni u svojim nerealnim uvjerenjima i nadanjima.

Teško je onda bilo (pre)živjeti bez vjerovanja u nemoguće. Vikić i njegovi specijalci što su se kao duhovi pojavljivali istovremeno na više mjesta, tako smo ih doživljavali, bili su za nas to nemoguće što nas je držalo. Kao i Zajko i Enver Šehović gore negdje na Žuči, brdu za koje nikada prije nismo čuli. I još mnogi koji se više ne pominju. Vidim danas, da su ostali živi i na njih bi hajka. Druge su vizije o ovom sada imali. Slutili smo da su već tada svojim odnosom prema zastavi koju su nosili bili drukčiji od onih što su se unaprijed preko reda upisivali kao faktor velike sarajevske priče onda i za ubuduće. Njih, i pored zvučnih funkcija, nema u našoj današnjoj nostalgiji prema Gradu onda. Nije ni čudo, jer su dozvolili evo ovo što su “pravednici” u sistemu svekolikih nepravdi smislili protiv čovjeka što nas je čuvao dok smo pjevali o “snovima dok plove, a vatre još gore”.

Takva je i ostala kapitalna razlika među njima, u nama. Bili su oni ubilježeni u razne frizirane historije, ovakve ili onakve, i oni koji su ostali urezani u pamćenje i osjećaj našeg očuvanog digniteta i intimne ljudske sreće jer smo bili dio zajedničkog koda.

Zašto sve ovo danas kada o Draganu Vikiću nema potrebe kazivati mimo onoga što je on sa svojim specijalcima već rekao na način koji nas je istinski činio ljudima, onda. Pa zato što priča o tom njegovom pogledu na svijet, život, zajedničku domovinu i sve ono što nemaju ovi koji kobajagi ganjaju pravdu i istinu preko njega, nije storija o njemu. To je priča o onome ko smo bili onda zajedno pa evo više nismo.

Takozvani grad koji danas može optužiti Dragana Vikića za zločin protiv sebe onda, ili da odšuti tu optužbu praveći se da ne zna o čemu se radi, uz sve drugo nataloženo u ove dvije minule decenije, zaslužio je da se o njemu više ne razmišlja. Sjećanja doista treba ostaviti za onaj grad i godine koje zaslužuju nostalgiju jer se znalo ko je mali a ko veliki i zabune tu nije moglo biti.

Lažnim herojima oduvijek najviše smetaju istinski heroji. To je odavno literatura. Zato i pokušaji rušenja istinskih heroja uvijek mnogo govore o rušiteljima, i o društvu u kojem je to moguće. Sredine koje nisu u stanju da izdrže svoje heroje u normalnim okolnostima moraju da se zabrinu za svoju budućnost. Ako je uopće još imaju. U onom razvaljenom Gradu jesu carevali i kriminalci, ali nisu bili u većini, i nisu to mogli pored Dragana Vikića, njegovih specijalaca MUP-a i građana kojima je on pripadao, a oni pripadali njemu. I koji se eto baš zato sjećaju kako se i u nesreći moglo biti na trenutke sretan i nasmijan. Golemo je bilo tadašnje osjećanje da je sloboda u nama, ako je imamo snage dosegnuti. A imali smo s Draganom Vikićem i njegovom zastavom koju je nosio, čak i kada su mu pokušali skinuti opjevano ime sa nje. Tu nam je slobodu pronosio svaki dan baš onako kako je pjesma kazivala, “…ne razumijem, al u ljubav vjerujem…”

Eto tu neslobodu danas nose u sebi oni koji su i protiv nas što se sjećamo kako smo onda, uz Dragana Vikića, bili slobodni. A evo oslobodili se oni za koje smo vjerovali da su poraženi. Jadan je grad koji nije u stanju da sačuva one koji su ga odbranili od pritajenih “spavača” što su čekali i dočekali pobjedu svojih nesloboda. I to zovu pravdom.

//////////////////////////////////////////////
///////////////////////////////////////

VUČIĆ ZA BN TV: "Ko ne razumije odnos Srba i Bošnjaka ne razumije ni budućnost srpskog naroda"

Bez obzira da li se to dopada ili ne Banjaluci i Sarajevu Srbi sa Bošnjacima moraju da žive u miru i onaj ko ne razumije to ne može razumjeti ni kakva je budućnost i Srbije i srpskog naroda u cjelini, rekao je Vučić za BNTV.

VUČIĆ ZA BN TV: 'Ko ne razumije odnos Srba i Bošnjaka ne razumije ni budućnost srpskog naroda' - 3

Srpski premijer Aleksandar Vučić rekao je danas, u ekskluzivnoj izjavi BN televiziji, da je teško oko političkih tema ujediniti zemlje zapadnog Balkana, ali je važno da su svi saglasni da je ekonomija ono što može da pomjeri region unaprijed umjesto unazad. Kada su u pitanju srpsko-bošnjački odnosi, Vučić je rekao bez obzira da li se to dopada ili ne Banjaluci i Sarajevu Srbi sa Bošnjacima moraju da žive u miru i onaj ko ne razumije to ne može razumjeti ni kakva je budućnost i Srbije i srpskog naroda u cjelini.

 

"Treba da govorimo o transportnoj i saobraćajnoj infrastrukturi, energetskim projektima. Mislim da to svima odgovara i EU tu mora da pokaže veću i značajniju podršku. Mislim da smo oko toga svi saglasni. Oko političkih tema teško da možemo da se saglasimo", rekao je Vučić, nakon samita šefova vlada zemalja zapadnog Balkana, održanog danas u Sarajevu.

Mišljenja je da i EU razumije da mora konačno da se vidi doprinos u kilometrima puteva, auto-puteva, željezničkih pruga, a ne u studijama predizvodljivosti, izvodljivosti...

"Vjerujem da je to korisno i uvijek kada razgovarate to je važno, to je korisno, to je blagorodno, ljekovito, djelotvorno, ali mora da bude više konkretnog i dobro je da smo danas o tome razgovarali", rekao je Vučić.

Komentarišući samit, premijer Srbije je rekao da je bilo varnica između njega i prištinskog premijera Ise Mustafe, precizirajući da mu je rekao da su posljednjih desetak dana napravili pet teških "faulova".

"Najprije želja za formiranjem Vojske Kosova, suprotno Briselskom sporazumu, donošenje rezolucije o prekidu dijaloga sa Beogradom, ne znam šta je smisao, šta hoće i kako hoće da rješavaju probleme, ako ne razgovorom i dijalogom. Zatim, donošenje odluke o otimanju imovine Republike Srbije na Kosovu i evo i danas je EU reagovala protiv toga", rekao je Vučić, dodajući da je portparol EU Maja Kocijančič rekla da je to kompleksno pitanje i da o tome mora u Briselu da se razgovara, da to ne može baš tako kako je neko zamislio.

"Dalje, oni spremaju donošenje još jedne strašne odluke, a to je formiranje Specijalnog odjeljenja za suđenje Srbima. Sve suprotno onome što smo razgovarali u Briselu i ne razumijem čemu tolika nervoza, odjedanput, ali to pokazuje da nekima ne ide onako kako su planirali", rekao je Vučić, navodeći da su tokom prošle noći uhapsili Gradimira Mikića, predsjednika opštine Ranilug, i to zbog toga što je nosio njegove (Vučićeve) plakate.

Naveo je da su protiv Mikića podigli i optužnicu zbog rasne, nacionalne i vjerske mržnje.

"Na tom plakatu je moja slika, a ispod piše `brže, jače, bolje`. Valjda `brže, jače, bolje` izaziva nacionalnu i vjersku mržnju. Sve to je kao normalno. Ne mislim da iko u Evropi to može da podrži. Nemušto su rekli da je to pravo njihove samoproklamovane države. Na to mogu samo da se osmjehnem i nastavim dalje". rekao je srpski premijer.

Upitan da li može uticati da u BiH dođe do neke vrste pomirenja ili bar dijaloga između Srba i Bošnjaka, Vučić je rekao da ne može uticati, naglašavajući značaj odnosa Srba i Bošnjaka za mir i stabilnost u regionu.

"Ne mogu da utičem, ali mogu da govorim ono što mislim i onda kada se to ne dopada nekome u Sarajevu ili u Banjaluci - govorm ono što mislim. Pritom, čini mi se da odmjeravam svaku riječ i svako slovo koje izgovorim o BiH znajući koliko je politički trusno područje. Mislim da to činim na korektan način i znam da na kraju krajeva uvijek platite cijenu, jer niko time nije zadovoljan. Za mene je važno da ljudi ipak žive u miru i mi sa Bošnjacima moramo da živimo u miru. Onaj ko to ne razumije čini mi se da ne razumije ni kakva je budućnost i Srbije i srpskog naroda u cjelini", rekao je Vučić, dodajući da je to i danas rekao na samitu.

"Mi nikome nećemo da dozvolimo da Srbi budu džak za udaranje i to sam dva puta ponovio u svom izlaganju". kazao je Vučić.

Što se tiče bezbjednosti u Sarajevu, kaže da se osjećao bezbjedno i da je zahvalan na gostoprimstvu ljudima.

"Lagao bi kada bi rekao da sam bilo gdje osjetio bilo kakav problem. Čak i ono malo ljudi što me vidjelo, a to je desetine, a ne hiljade, koji su mogli negdje da me vide uvijek su me pristojno, kulturno i vrlo civilizovano pozdravljali. Hvala na gostoprimstvu ljudima". rekao je Vučić.

Kada su u pitanju predsjedničkih izbora u Srbiji i da li očekuje pobjedu u prvom krugu, Vučić je rekao da je moguće ono što narod kaže.

"Dakle, moguće je to, moguće je da izgubim u prvom krugu, moguće u drugom krugu. Deset veoma snažnih kandidata se udružilo i njih desetorica su protiv mene. Da bih pobijedio u prvom krugu treba da dobijem više glasova od njih desetorice zajedno i nevažećih listića, tako da nije to lako i jednostavno, ali ja vjerujem u volju naroda. Vjerujem da narod dobro stvari razumije iako je mnogo teško trpiti to, deset puta po deset laži na dnevnom nivou, jer tu nikakvog programa i plana nema, ali uvjeren sam da će građani Srbije umjeti da donesu pravu odluku", kazao je srpski premijer u ekskluzivnom razgovoru BN televiziji.

16.03.2017.

DRAGAN ČOVIĆ NA DVORU MILORADA DODIKA

Čović na dvoru Milorada Dodika

Predrag Lucić
Autor 16.3.2017. 


Čović na dvoru Milorada Dodika


Član Predsjedništva BiH Dragan Čović posjetio je u Banjoj Luci svog starog pajdaša Milorada Dodika. I sav je blažen slušao kako predsjednik Republike Srpske pljuje po državi koju Čović predstavlja, tvrdeći kako je Bosna i Hercegovina »stvorena zbog stranaca, a ne zbog naroda unutra«

Image result for karikature dodika i covica
Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Image result for karikature dodika i covica


Dragan Čović, u svojstvu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i u susvojstvu predsjednika HDZ-a BiH, posjetio je jučer u Banjoj Luci svoga omiljenoga kolegu i dugogodišnjega suradnika Milorada Dodika, inače predsjednika Republike Srpske a usto i lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Visoki gost iz Predsjedništva BiH tom je prigodom bez riječi zamjerke odslušao izjavu visokoga domaćina kako je Bosna i Hercegovina – dakle, država za čije vođenje iz mjeseca u mjesec ubire skromnu plaću – »stvorena zbog stranaca, a ne zbog naroda unutra« i kako u toj tvorevini bjelosvjetskih i protunarodnih državoizmišljača »povjerenja nema i nikada ga nije ni bilo«. Nakon tih Dodikovih izljeva simpatija prema državi koju Dragan Čović zastupa, član Predsjedništva BiH nije napustio konferenciju za novinare, a ni svoju državničku funkciju u toj »Bosni i Hercegovini stvorenoj zbog stranaca«.

Odslušao je Čović i Dodikovu poruku izgovorenu u prvom licu množine: »Pitamo Bošnjake ‘Šta je problem, šta hoćete? Da vi birate svima samo svoje podobne?’ Oni hoće da biraju Srbe i Hrvate onako kako oni misle u zajedničkim institucijama. Ne može. Prošlo vrijeme.« A onda je i član Predsjedništva BiH iskoristio priliku da pohvali idilične odnose kakvi vladaju između njega i predsjednika Republike Srpske: »Imamo dobru komunikaciju koja osnažuje naš odnos. Uvijek je bio u funkciji jačanja odnosa između dva naroda, a zbog ambijenta koji je izgrađen pokušava se predstaviti drukčije.«

Progovorio je Čović i o zloupotrebama Predsjedništva BiH gdje se »u ime jednog naroda pokušao izigrati svoj narod, mislim konkretno na bošnjački«, te gdje se »u ime jedne osobe ili stranke pokušalo predstaviti BiH«. Mislio je pritom na svoga kolegu s posla Bakira Izetbegovića i na aplikaciju za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, nazvavši taj njegov potez kršenjem Ustava i zloupotrebom ovlasti, zbog čega će – kako je kazao – »biti izuzetno teško nastaviti zajedno dalje«.

Dva dana ranije, u intervjuu bh. izdanju Večernjeg lista, Dragan Čović je izjavio kako je iz medija doznao da je Međunarodni sud pravde još u svibnju prošle godine osporio mandat agenta Sakiba Softića da pred tim tribunalom zastupa BiH, ali da je to pismo sve do sada bilo skriveno i od njega kao člana Predsjedništva i od javnosti.

Zamoljen da odgovori na optužbe kako je »svojim rezerviranim stavom prema reviziji presude zaboravio hrvatske žrtve i agresiju zbog koje je iz Posavine protjerano više od 200.000 Hrvata«, hrvatski član Predsjedništva BiH je iznio senzacionalnu tezu kako bi tužba »istom logikom koja je išla od Sarajeva prema Srbiji, u slučaju negativne presude za šestoricu dužnosnika Herceg-Bosne, bez ijedne dvojbe otišla i prema Hrvatskoj«.

Otkud Draganu Čoviću ta »istologična« zamisao da bi Sarajevo pred Međunarodnim sudom pravde tužilo i Zagreb? I kako to da je tu sarajevsku urotu odlučio razotkriti izbjegavajući eto baš odgovor na pitanje o hrvatskim žrtvama agresije i progonu više od dvjesto tisuća sunarodnjaka? Je li ta fantomska tužba protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu – za koju pravni stručnjaci tvrde da je nemoguća – najobičnija prazna priča ili je to, s obzirom na tajming u kojemu je Čović o njoj progovorio, još jedan dokaz neraskidivosti njegova partnerstva s Miloradom Dodikom?

Kazao je hrvatski član Predsjedništva BiH u Banjoj Luci, pred zadovoljnim domaćinom Dodikom, i kako na sjednicama bosanskohercegovačkih institucija »više nema materijala«, a što – po njemu – »dovoljno govori o zastoju u funkcioniranju i odnosima«. Zar instituciji čiji je on punopravni član nije materijal za ozbiljnu raspravu ono što je sam nazvao Izetbegovićevim kršenjem Ustava i zloupotrebom ovlasti? Zar materijal nije i dugo skrivano pismo iz Međunarodnog suda pravde o osporenome mandatu agenta Softića? Zar član Predsjedništva BiH Dragan Čović ne misli da bi baš u njegovoj instituciji trebalo raspravljati o Softićevim nebuloznim tvrdnjama kako mu Sud u Haagu nije imao pravo oduzeti punomoć?

I – na kraju krajeva – zar Predsjedništvo BiH nije mjesto gdje bi jedan njegov član, naprimjer Čović, mogao prozvati drugoga člana, naprimjer Izetbegovića, za ono što lideru SDA spočitavaju i sarajevski mediji: da je svojim bahatim srljanjem u reviziju presude protiv Srbije »sve nevine žrtve stravičnih zločina sveo na nivo administrativno-proceduralne greške«?

Ali članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću je o tim žrtvama očito ugodnije šutjeti pred Dodikom. I smijuljiti se dok njegov politički jaran izvaljuje svoje izlizane dosjetke o »Bosni i Hercegovini stvorenoj zbog stranaca«.

novilist.hr
















16.03.2017.

ONI USTAŠE, PATLIĐANI PADOŠE

Oni ustaše, patliđani padoše

Igor Serdar
Autor 16.3.2017. 



Oni ustaše, patliđani padoše

//////////////////

Izdvajamo

  • Ne mogu se računi - platiti ustašama i partizanima. Predlažem da se PDV plati ovom novom valutom. Ako Vam je to najvažnije - dragi revizionisti - onda ukinimo kunu i uvedimo valutu „ustaše i partizani“. Tko je za valutu ustaše i partizani? Da popunimo i proračun ustašama i partizanima.
.................................
...................................

A da se (ipak) učlanimo u neku udrugu ili još bolje stranku pa da nekako preživimo? Barem zbog djece? Bože, zaboravili smo djecu! Gdje su nam djeca? Zašto ih nema? Ah da, ne možemo si priuštiti djecu, a i imamo laganu disfunkciju reproduktivnih nagona zbog stresa i lijekova.

Znate li koliko će glasova u gradu Zagrebu dobiti anarhični Saborski zastupnik Pernar nakon „slučajne“ izjave da će se „boriti protiv ovrha Zagrebačkog Holdinga prema građanima Zagreba“? Najmanje 30 000.

Zašto? Zato što je odigrao na kartu da je dovoljno „lud“ da se stvarno bori protiv ovrha nad zagrebačkim „ovcama“. Nije ga stid biti „luđak“ – za razliku od „pristojnih“ političara…, da ih ne nabrajam, jer su svi formalno pristojni, a neformalno obični poslušnici i dizači ruku….

Upravo je objavljeno od europskog suda da tzv. „hrvatske ovrhe“ ne vrijede za građane EU.

Odmah su se javili „nadležni“ s izjavom da se to „ne odnosi na građane RH“. Vlada ima stav.

Upravo je objavljeno da cestarine poskupljuju 5%, a za dva mjeseca još 10%. Vlada vlada.

Financministar Marić je obznanio da Todorić nije dužan milijarde PDV-a, nego milijune – tako da shvatimo da to i nije tako veliki problem – kako nam prikazuju neki mediji. Vlada zna točne podatke.

Pola države je na antidepresivima jer plaćaju kazne od tri stotine eura za prometne prekršaje, a druga polovica nema novaca za antidepresive. Zašto nemaju novaca? Zato jer su ih razne institucije ovršile.

U Hrvatskoj vas može ovršiti i seosko groblje za dug od 16 kuna pa nakon 10 godina vam oduzmu i pokojne, sve po zakonu…., a zapravo temeljem zakona koji vrijedi samo u Hrvatskoj.

Vlada će nastojati „ublažiti“ taj zakon. Obećali su.

Isti taj zakon „nije primjenjivan“  prema Agrokoru koji nije dužan za ovrhe jer se ta tvrtka ne može ovršiti tek tako kao neki anonimni subjekt –  nego je dužan milijarde za porez na dodanu vrijednost.

„Dvije brzine“ u Europskoj Uniji  „načelno nisu prihvatljive za Hrvatsku Vladu“, ali „dvije brzine“ koje Hrvatska Vlada primjenjuje za plaćanje poreza su najnormalnije u uporabi. Jednaki i jednakiji…

„Veliki i mali“ je nekad bila serija na televiziji, a danas je stvarnost hrvatske političke prakse.

Sve po zakonu, sve legitimno, sve mirno, staloženo, dogovoreno – kao i cijena plina, marže i zarade…

Svaki dan ljudi hodaju po zagrebačkim ulicama, kupuju hranu i piće čak i u Konzumu, Tisku…,

Nećete vjerovati…, jedu sir, meso,  voće i povrće i plaćaju račune s odvojenim iznosom za kupljeno plus 25% državi PDV- a. Vlada je davno iznjedrila taj zakon…., ali Agrokor nije uplatio niti lipe…

Godinama. Kao u onoj pjesmi: “godina-maaaaa  varala si me, znam kad i s kim i kako vatreno“….

Jedan „globalni i regionalni koncern“ uzme sebi tih državnih 25% na neodređeni rok i još ne plati niti dobavljačima koji onda ne plate proizvođačima i tako mi lijepo idemo u propast već godinama da bi nam sad iz Vlade priopćili da ćemo svi zajedno propasti – ako ovaj privatni gospodin milijarder propadne. Kao sad su se sjetili te činjenice da ovaj ne plaća godinama i raste i kupuje i bogati se….

Superhik iz Alan Forda koji krade siromašnima i daje bogatima je mala beba. On krade. Sramota.

Ovaj lik iz naše priče ne krade. On godinama legalno radi i posluje na navedeni način. Marić to zna.

Ali ne, mi se bavimo s onih trinaest prototipova proustaških svjetonazora koji „nastoje osvijetliti komunističke zločine prije 70 godina“. Nitko da bi napisao riječ protiv moćnog i velikog Todorića godinama, a i sad se ne smije o tome pisati tko i kako hoće….

Slažem se, dakle da pričamo o ustašama i patliđanima. On dođe, oni ustaše, patliđani propadoše, a mi odosmo u pm…., pomoćnu prostoriju…

Vlada se do sad nije time bavila. Sad kad ruska banka ima svojih milijardu i pol eura u Agrokoru pita se i rusku banku. Nema više lokalnih dogovora. Ali zaduženi još forsiraju da ovu ustaše, a patliđani propadoše….

Ako mi ne vjerujete pitajte radne ljude u Hrvatskoj što im je važnije:

  • „ustaše i partizani“ ili porez, kazne i ovrhe?

 Zašto je odgovor da su im „ustaše i partizani“ na 77 mjestu prioriteta?

Zato jer u dućanu plaćaju novcem koji moraju zaraditi.

Ne mogu se računi –  platiti ustašama i partizanima. Predlažem da se PDV plati ovom novom valutom.

Ako Vam je to najvažnije -dragi revizionisti-  onda ukinimo kunu i uvedimo valutu „ustaše i partizani“.

Tko je za valutu ustaše i partizani? Da popunimo i proračun ustašama i partizanima.

Da bude kao Sabor. Da se mlati prazna slama. Da se posluje dogovorno. Ne odgovorno nego dogovorno…

…molim konzervativce i sve koji su se do sad naljutili –  da se ne ljute  –  ovo je samo jedan obični kolumnističko pretjerani naglasak na stvarni problem. Povijest će pokazati da je tako – ako će se imati tko baviti događajima od prije 70 godina. Pardon, imamo komisiju Vlade za ta pitanja….

Jer, našu djecu (bez obzira na naciju i vjeru)  niti naši problemi ne zanimaju, a kamo li problemi od prije 70 godina o kojima raspredaju političari zaduženi za zamagljivanje, zamućivanje i povijest općenito. Ali, slažem se da se to treba istražiti i dati dignitet mrtvim ljudima, pobijenima bez suda, nepravedno, mučki u ime ideologije…, ali naš akutni problem nije taj. To je naš trajni problem…

Zato se pitam tko je gospon Fulir našeg vremena?

Je li to fiktivni vlasnik koncerna Agrokor Todorić, formalni predsjednik Vlade Plenković, navodni znanstvenik bivši ministar kulture Hasanbegović, od kolege prozvani ratnim dezerterom  ministar zdravstva Kujundžić, nedokazani plagijator ministar Barišić, optuženi bivši predsjednik HDZ-a Sanader, optuženi bivši predsjednik komore Vidošević, možda i zaboravljeni savjetnik- poduzetnik Ivić Pašalić, budući poduzetnik Zoran Milanović…., mogao bih nabrajati do besvijesti…,

  • Ili je „gospon Fulir“ znanstvenik Đikić?
  • Ili možda saborski zastupnik Pernar?
  • možda Zoran Šprajc koji se nekad prezivao drugačije?
  • možda vražica koja nosi Pradu blažena Mirela Holly?

Ma tko bio gospon Fulir našeg vremena nama će na kraju balade biti svejedno.

Ovrhe, kazne, PDV i ostale poreze mi ćemo morati platiti sa zateznim kamatama i to u kunama – ne u ustašama i partizanima – ako ih nismo platili.

Zato Hrvatska i jest raj na zemlji – za neke odabrane pojedince poput spomenutih…, ali za obične građane nije nikakav raj nego je pakao ovrha, kazni, poreza, nepravde, prevare, dvostrukih mjerila i selektivne pravde i pravosuđa, sustava koji se raspada po šavovima….

Ne brinite, ništa se neće dogoditi nakon bilo kojih poteza Hrvatske Vlade. To su potezi koje se ne može izbjeći. Vlada ionako radi ono što se može učiniti. Nije niti bitno što tko u Vladi radi. Nije bitno niti je li Vlada lijeva ili desna. Bitno je da Vlada radi što joj se naredi i što se mora –  i da postoji. Ionako radimo što moramo, svi…,  pa i Vlada također….., i moj brat također…

Čak nije bitno niti pitanje „tko je gospon Fulir našeg vremena“.

Bitno je ono  što odgovara našim vlasnicima. Kapitalu. Oni kroje sukno.

Naše škare, naše sukno – njihov kapital –  oni kroje.

Tako je to kod nas. Mi smo samo prostor. I ljudi koji odlaze. Nacija koja odumire. Statistički. 100%.

Dolaze u ovaj naš raj neki drugi ljudi. Oni vide da je kod nas nezagađena prirodna ljepota. Zato i imamo turistički rast najveći na svijetu. Ali nisu baš svi „turisti“. Pregled terena ….rasprodaja u tijeku. Slijedeći vlasnici bolje će se brinuti o ovim zemaljskim ljepotama koje je „Bog sebi namijenio, ali ih je onda odlučio dati nama jer nas je zaboravio“. Tako kaže „staro hrvatsko predanje“- popularno kod osviještene katoličke mladeži.

Tek je prošlo dvadeset i nešto godina od kako imamo Hrvatsku, a već smo je „zarajtali“.

Teško će nam i Bog pomoći da se izvadimo iz državnog kolapsa svih sustava: zdravstva, školstva, ekonomije, poljoprivrede, uprave, demografije, lokalne uprave….

Kao pošten čovjek je teško opstati. Država se bori za opstanak, a kako će pojedinac?

 Ako ne vjerujete pitajte:

- ove koji su otišli a nisu morali,

- pitajte ove koji su otišli, a morali su,

- pitajte ove koji su morali ostati,

- a ako ste baš nepopravljivi mazohisti pitajte i ove koji su na vlasti, a možete pitati i oporbu koliko je teško kod nas biti pošten i opstati – ako živite od svog rada.

A da se (ipak) učlanimo u neku udrugu ili još bolje stranku pa da nekako preživimo?

Barem zbog djece? Bože, zaboravili smo djecu! Gdje su nam djeca? Zašto ih nema?

Ah da, ne možemo si priuštiti djecu, a i imamo laganu disfunkciju reproduktivnih nagona zbog stresa i lijekova.

Sva sreća da će nam pažnju zaokupiti lokalni izbori. To će nas spasiti. Mislit ćemo koga izabrati. Još ima nade. Nada umire posljednja.

///////////////////////////////

Čović na dvoru Milorada Dodika

Čović na dvoru Milorada Dodika

16.Mar 2017

Član Predsjedništva BiH Dragan Čović posjetio je u Banjoj Luci svog starog pajdaša Milorada Dodika. I sav je blažen slušao kako predsjednik Republike Srpske pljuje po državi koju Čović predstavlja,

////////////////////////////////
16.03.2017.

ZAVRŠEN BALKANSKI SAMIT: SADRŽAJNA DEBATA, BESPRIJEKORNA ORGANIZACIJA

ZAVRŠEN BALKANSKI SAMIT: Sadržajna debata, besprijekorna organizacija

Cilj samita lidera Zapadnog Balkana je bila predstavljanje inicijativa i projekata u oblasti regionalne saradnje, kazao je predsjedavajući Vijećaministara BiH Denis Zvizdić po okončanju sastanka šefova vlada država zapadnog Balkana u Sarajevu, čije je održave proteklo u besprijekornom redu, bez i najmanjeg incidenta.



ZAVRŠEN BALKANSKI SAMIT: Sadržajna debata, besprijekorna organizacija - 3

- Najčešće spominjani izrazi na Samitu je regionalna saradnja i ekonomsko povezivanje. Također, razgovarali smo i o unapređenju obrazovanja, kao bitnom segmentu društva - dodao je Zvizdić.

 

Prema njegovim riječima, posebna pažnja je posvećena mogućnosti jačeg ekonomskog povezivanja, čime bi se kreiralo tržište od oko 20 miliona stanovnika, čime bi se povećala i atraktivnost regiona prema stranim investitorima.

 

Čuli smo brojne kvalitetne prijedloge modela jedinstvenog tržišta, za brži protok ljudi i kapitala, uklanjanje carinskih sistema, formiranje određenih asocijacija i druge ideje koje bi pomogle - rekao je Zvizdić.

 

On je dodao da je svjestan problema.

 

- Nismo govorili samo o pozitivnim inicijativama. Nismo htjeli stavljati neke stvari pod tepih, ali moramo kazati da smo svi potpuno orijentirani na kreiranju ambijenta međusobnog uvažavanja i očuvanja mira i stabilnosti kako bismo ekonomski i društveno napredovali. Naše inicijative su pretočene u zajedničku izjavu, dio ćemo nastaviti dorađivati. Ali, naša poruka je jednostavna - želimo da ostane prisutna evropska perspektiva zapadnog Balkana – kazao je Zvizdić.

 

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH je naglasio da želi češće prisustvo predstavnika EU na Balkanu i da želi veće investicije.

 

- Ovaj put smo sami rekli koje projekte želimo, govorimo prije svega o saobraćajnim i energetskim projektima. I time ćemo napraviti bitan iskorak. Ovo je, svakako, dobar primjer saradnje zemalja regiona, poruka EU da možemo razgovarati i dogovarati se. Sve dok postoji evropska perspektiva, ona će biti najmanji zajednički sadržalac naših interesa – poručio je Zvizdić.

 

Građani često sumnjanju da napredak u regionu uopće postoji, ali ovakvi skupovi pokazuju da je napredak moguće ostvariti, poručio je komesar za politiku susjedstva Evropske komisije Johannes Hahn.

 

- Neki premijeri su iznijeli ideju stvaranja zajedničkog tržišta u regionu, uklanjanja postojećih barijera i uklanjanja barijera u prometu roba i usluga. Ovakva ideja u budućnosti, posmatrano srednjoročno i dugoročno, može doprinijeti stvaranju 80.000 novih radnih mjesta - istakao je Hahn.

 

On je podsjetio da je Evropsko vijeće, na sastanku prošle sedmice, jednoglasno podržalo nastavak politike pridruživanja zemalja zapadnog Balkana Evropskoj uniji i time potvrdio evropsku budućnost ovih država.

 

Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić rekao je danas u Sarajevu, nakon samita zemalja zapadnog Balkana, da je svaki razgovor blagotvoran i djelotvoran.

 

Namjeravamo da intenziviramo dijalog i saradnju između Srba i Bošnjaka jer je to od ključnog značaja za nas, kazao je Vučić.

 

- Na samom Samitu, kada se govorilo o povezivanju ili stvaranju jedinstvenog tržišta na ovom prostoru, kao i o infrastrukturnim projektima, BiH i Srbija su imale gotovo identične stavove, što mi je jako drago. Djelovalo je kao da smo usaglašavali naše stavove prije sastanka, iako to nismo radili – istakao je Vučić.

 

Prema njegovim riječima, na sastanku je bilo riječi i o problemima između zemalja regiona. Međutim, pitanja iz bliže i dalje prošlosti su gurnuta u drugi plan, a akcenat je stavljen na jačanje saradnje u budućnosti.

 

- Ne mogu vam sad reći da li vjerujem ili ne vjerujem u stabilnost regiona, ali vam mogu obećati da ću sve svoje vrijeme koje imam i sav svoj trud uložiti u to da se postigne trajna stabilnost na ovom prostoru – poručio je Vučić.

 

Osvrnuo se i na sinoćnji razgovor sa kosovskim premijerom Isa Mustafom na neformalnoj večeri u Sarajevu, o kojem su izvještavali gotovo svi mediji u regionu.

 

- Nije bilo nikakvog incidenta. Samo sam u vezi sa novim zakonom pitao kosovskog premijera da li je to sam smislio ili mu je neko pomogao u tome. To nije nikakav incident, nego jedno legitimno pitanje – napomenuo je Aleksandar Vučić.

/////////////////////////////////


///////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 16. mart/ožujak 2017.

16.03.2017.

KOLINDA-GRABAR KITAROVIĆ I DALjE MIJENjA TEZE

GRABAR-KITAROVIĆ: U FBiH se nastavlja majorizacija Hrvata i povećava broj ekstremističkih grupa

Dvodnevni znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji europskih vrijednosti?“ počeo je danas u hotelu Grand u Neumu, u organizaciji Ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića.

GRABAR-KITAROVIĆ:  U FBiH se nastavlja majorizacija Hrvata i povećava broj ekstremističkih grupa

Na uvodnom obraćanju predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović je kazala: "BiH je susjedna prijateljska država. Hrvati u BiH, prema Dejtonu, jesu konstitutivni, ne treba zaboraviti da su Hrvati podržali referendum o nezavisnosti. Hrvatska je, uz SAD, najzaslužnija za okončanje nesretnog hrvatsko-bošnjačkog sukoba, bitno je pridonijela okončanju rata."

 

Podsjetila je da se u Mostaru ne provodi odluka Ustavnog suda te da nema izbora u tom gradu, prenosi TV1.

 

"U Federaciji BIH nastavlja se majorizacija Hrvata, povećava se broj ekstremističkih grupa. Međunarodna zajednica ne smije više zatvarati oči pred ovim problemima. Snažno ćemo diplomatski djelovati prema međunarodnoj zajednici sa ciljem dogradnje Dejtonskog sporazuma. "

 

Ova je izjava na fonu ranijih izjava hrvatske predsjednice koje su podigle veliku buru u bosanskohercegovačkoj, ali i regionalnoj javnosti, da se među bošnjačkim stanovništvom dešava vjerska radikalizacija i da se hiljade dobrovoljaca vratilo s ratišta iz Sirije.

Hrvatska očekuje hitno da se izmijeni Izborni zakon, riješi Statut i pitanje Mostara, podvukla je Grabar-Kitarović u Neumu.

 

 

Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature

 

Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature

 

Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature


Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature
Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature

Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature

Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature

Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature

Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature

Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature


Image result for karikature kolinda grabar-kitarović i dragan covic karikature
16.03.2017.

PROF. DR. SENADIN LAVIĆ : BOSANSKI PREKARIJAT, MILITARNE SLIKE SVIJETA I MEDIJSKI CINIZAMA

Prof.dr. Senadin Lavić : Bosanski prekarijat, militarne slike svijeta i medijski cinizam


Mart 16. 2017.



Mediji, nacijski projekti, neofašizam u prekarnom društvu (I)

Govoriti na ruševinama svijeta

Fašizam je oko nas  u punom zamahu. Pisati o ruševinama koje ostaju iza njega zadatak je našeg vremena. Možda najvažniji zadatak, jer ne smijemo šutjeti! Na djeluju je propast (humane) politike, a uopće nismo iznenađeni. Svaki iskaz oko nas kojim se negira mogućnost postojanja Bosne u osnovi je fašističko urlikanje monstruma koje se pokušava prikriti diplomatskim frazama o demokratiji prvih susjeda iz Beograda i Zagreba.

Piše : Prof.dr. Senadin Lavić 

Političari, njihovi sljedbenici i glasnogovornici, medijski eksperti, polusvjesne frajle u vojničkim uniformama i s puškama u rukama, pjevaljke s mikrofonima, opčinjene mase političarima koji ih potiču na mržnju, sirotinja u skloništima porušenih  gradova, mrtva djeca po ulicama, veliki i mali diktatori, muslimani koji se trude da sa svojih lica skinu etiketu terorista dok ih bombardiraju avionima civiliziranog svijeta – svi skupa ponovo iskušavaju zlo fašističke destrukcije svijeta samo danas na višoj tehničkoj razini.

Mediji nas direktno vode na ulice sirijskih gradova koji su bombardovani i razoreni avijacijom zapadnih saveznika, ruske vojske i domaćih snaga. Ne tako davno, skoro pa jučer, srpski topovi razarali su Sarajevo, Konjic, Mostar, Bihać, Goražde, Olovo, Srebrenicu i ubijali civile, nedužne građane. Srpski zločinci su gradove pretvorili u vojne mete. Gradove u kojima su živjeli bošnjački stanovnici u većini. U drugim gradovima su ih istrijebili i “humano&rd