Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.02.2017.

JOSIP JURATOVIC: NACIONALISTI U BiH ZAGOVARAJU RASPAD BiH

Njemački parlamentarac Josip Juratović : Federalizacija koju zagovaraju nacionalisti u BiH vodi ka tome da se stvore tri nacionalističke države u državi !


Februar 12. 2017.


Njemački parlamentarac i član Socijaldemokratske partije Njemačke  Josip Juratović jedan je od najzaslužnijih što je regija Zapadnog Balkana  često tema sjednica Bundestaga. Parlamentarce i njemačke vlasti stalno upozorava na opasnost koju donosi nestabilnost u regiji Zapadnog Balkana.

U njemački Bundestag je ušao kao automehaničar, a prvi je i jedini Hrvat u njemačkom parlamentu. Za Al Jazeeru govori atmosferi koja vlada u Njemačkoj kada je u pitanju regija. Smatra da je Zapadni Balkan još uvijek takozvano krizno područje i već poznato bure baruta, a da federalizacija, koju zagovaraju nacionalisti u Bosni i Hercegovini, vodi ka tome da se stvore tri nacionalističke države u državi.

  • Njemački Zeleni su prije nekoliko dana postavili 25 pitanja njemačkoj Vladi u upitniku pod nazivom ‘Srpski nacionalizam u Bosni i Hercegovini’. Šta, po Vašem mišljenu, ta stranka želi postići svojim upitnikom? Koja poruka se šalje liderima u Bosni i Hercegovini?

– Upit Zelenih njemačkoj Vladi je uobičajena praksa opozicije u  relativno složenoj situaciji, kao što je trenutno u Bosni i Hercegovini i njenim susjednim zemljama. Iskustvo nam govori da se, nažalost, više od 20 godina nakon rata, na Zapadnom Balkanu ne nazire ta stabilnost, kroz koju bi mogli stvari koje provodi gospodin [predsjednik bh. entiteta Republika Srpska] Dodik mirno gledati.

  • Da li su ti upitnici znak da političke partije u Njemačkoj svoj fokus usmjeravaju na Bosnu i Hercegovinu i regiju?

– Pogotovo u ova burna vremena globalnih razmjera, političke stranke su osjetljive na aktualna pitanja u Bosni i Hercegovini i u regiji. Između ostalog jer smo svjesni da je, nažalost, Zapadni Balkan još uvijek takozvano krizno područje i već poznato bure baruta, kojemu je dovoljna jedna iskra, jedan incident, poput protuustvanog mimohoda i referenduma, da sruči cijelu regiju u novu katasrofu.

  • Nedavno je na sjednici Bundestaga, pod nazivom ‘Krizni razvoj u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu’, tema bio Zapadni Balkan, čiji ste Vi  bili moderator. U Bundestagu stalno upozoravate na opasnost koju donosi nestabilnost na Balkanu za Evropu. Koji su zaključci sjednice i kakva atmosfera vlada među parlamentarcima kada je u pitanju regija?

– Sjednica je bila zatvorenog tipa i informativnog karaktera, tako da nisu donoseni nikakvi zaključci. Što se tiče atmosfere oko cjelokupnu situacije na Zapadnom Balkanu, sve frakcije gledaju na nju s velikim interesom i zabrinutočšću. Izvjestitelj sam ispred frakcije SPD-a zadužen za područje jugositočne Europe, a time i Zapadnog Balkana. Između ostalog sam i netko tko podrijetlo vuče iz te regije i time vrlo dobro pozna situaciju, čime se moje mišljenje u svim frakcijama s velikom pozornošću prati i uvažava. Time gledam da Zapadni Balkan bude što češće na dnevnom redu sjednica, s ciljem da se ta regija što prije integrira u Europsku uniju, kako bi ti napaćeni narodi konačno došli do mira, sigurnosti i blagostanja.

  • Zeleni su pitali njemačku Vladu šta je ona konkretno učinila da bi ojačala bh. pravosuđe i koje zaključke izvlači iz neustavne proslave Dana RS-a. Šta njemačka Vlada može učiniti po pitanju trenutne političke situacije u Bosni i Hercegovini?

– Njemačka Vlada je već do sada puno inicijativa pokrenula kako bi se stabilizirala situacija u Bosni i Hercegovini, a i u regiji. Pored pravosuđa, tu su, naprimjer, njemačko-britanska inicijativa, koju je pokrenuo Frank-Walter Steinmeier, Berlinska inicijativa, koja je potaknula regionalnu suradnju za ekonomski razvoj regije. Osim toga, postoji niz inicijativa iz EU-a koje podržava i njemačka Vlada.

Međutim, sve te inicijative koje dolaze i koje se nude Bosni i Hercegovini imaju samo onda priliku za uspjeh ako se i društvo te politički odgovorne strukture na tom polju angažiraju. Nažalost, imam osjećaj da se na međunarodnom planu govori  jedno, a u zemlji, na domaćem terenu, radi po starom.

  • Vi ste u izjavama burno reagirali na obilježavanje 9. januara, Dana RS-a, u Banjoj Luci. Upozorili ste da se stvara klima 1988. ili 1989. godine. Koliko su opasne izjave koje podstiču na otcjepljenje RS-a, kao što je ona Milorada Dodika, koji je rekao da je ‘divna ideja odvojiti RS i napraviti zajednicu sa Srbijom’?

– Aktualna politička zbivanja u Bosni i Hercegovini koje proizvodi gospodin Dodik, uz pomoć njegovih ortaka, predstavnika ostala dva naroda, stvara klimu koja me podsjeća na kasne osamdesete godine, gdje se stvara ozračje neizvjesnosti i permanentne napetosti. Većina ljudi u Bosni i Hercegovini zastupa poziciju da pristaje na sve samo da se ne puca, što, pak, nacionalisti u Bosni i Hercegopvini složno koriste kako bi zadržali vlast.

Zasigurno da mir nema alternative. No, ovakav trenutni mir, bez demokratskih sloboda, u kojem sva tri naroda žive u nacionalnom  zatočeništvu, mir je koji nema dugoročnu budućnosti. Što se tiče otcjepljenja [RS-a], kojim Dodik stalno s vremena na vrijeme prijeti, za međunarodnu zajednicu to je nemoguća opcija, jer svako pomjeranj  međudržavnih granica u Europi je neprihvatljivo, pošto bi to dovelo u pitanje sve međunarodne granice EU-a.

To je i nacionalnim vođama Bosni i Hercegovini jako dobro poznato, ali ta priča ide, nažalost, još uvijek njima u korist, jer imam osjećaj da ne žele uređeno društvo, a kojeg, pak, neće biti bez cjelovite Bosne i Hercegovine.

  • Proslavi Dana RS-a su prisustvovali i neki političari iz Srbije, uključujući i predsjednika te zemlje Tomislava Nikolića, a neki su se zvanično obratili javnosti. Kakve zaključke izvlačite iz stava Srbije prema Bosni i Hercegovini?

– Zapadni Balkan je, nažalost, i žrtva permanentnih izbornih kampanja, a već je poznato da je pojedinim političarima jedino opravdanje za njivo postojanje nacionalističke fraze koje, nažalost, u regiji još uvijek prolaze. Srbija se mora odlučiti kojim putem želi ići. Da li želi u EU, ili želi ostati izolirana. Ako  želi u EU, što izrazito podržavam, onda mora birati onu politiku koja ide putem demokratskih vrijednosti, a koje se ne mjere voljom većine, već pravom i sigurnošću manjine. Dakle, nacionalizmu nema nikako mjesta u EU.

  • Osim što je osudila proslavu Dana RS-a, međunarodna zajednica nije poduzela konkretne korake kako bi sankcionirala one koji su je organizirali. Da li međunarodna zajednica čini dovoljno kada su u pitanju Bosna i Hercegovina i regija?

– Međunarodna zajednica je jasno osudila protuustavno ponašanje Dodikove politike. Na kraju krajeva, međunarodna zajednica je i stvorila mir na području Bosne i Hercegovine i regije. Međutim, međunarodna zajednica nije voljna imati protektorat nad regijom. U svakom slučaju je teško u “ponedjeljak sankcionirati one koji su u nedjelju izabrani”. Istina je da se EU ne mora  prilagođavati svakoj vlasti. Dakle, EU je spremna i već prakticira pomoć onim snagama u društvu koje žele da Bosna i Hercegovina bude ravnopravna članica europske obitelji, građanske ravnopravnsoti i blagostanja. Drugim riječima, EU može samo onda pomoći ako su politika i društvo spremni ići putem traženja prijatelja, umjesto neprijatelja.

  • Sjedinjene Američke Države su uvele sankcije Dodiku zbog nepoštivanja presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Daytonskog mirovnog sporazuma. Kakav je Vaš stav prema tome, da li bi EU trebala uvesti sankcije protiv političkog vodstva u RS-u?

– Istina je da su procesi u EU sporiji nego kada je u pitanju Amerika, ali zato su učinkovitiji. Cilj EU-a nije provoditi sankcije, već tražiti rješenja kako bi zdrav razum i demokratske vrijednosti zavladale cjelovitom Bosnom i Hercegovinom. Nacionalizam u Bosni i Hercegovini nije samo Dodik, već aždaja s najmanje tri glave.

  • Evropski parlament je nedavno izglasao prijedlog rezolucije o napretku Bosne i Hercegovine, u kojem se traži da se promjene nužne za stvaranje funkcionalne države provedu uz poštivanje načela federalizma, decentralizacije i pune ravnopravnosti konstitutivnih naroda i građana. Federalizacija Bosne i Hercegvone se u evropskim krugovima u zadnje vrijeme spominje kao dobra opcija za Bosnu i Hercegovinu. Iz RS-a su proučili da su za federalizaciju, ali pod uslovom da taj bh. entitet ne bude uključen u taj proces. Da li federalizacija dobro rješenje za Bosnu i Hercegovinu?

– Apsolutno podržavam prijedlog rezolucije o napretku Bosne i Hercegovine. Federalizacija i decentralizacija te puna ravnopravnost konstitutivnih naroda i građana, po mom mišljenju, su nužni, pri čemu treba upravo u Bosni i Hercegovini ravnopravnost građana debelo podcrtati, jer je to, po mom mišljenju, i najveći problem Bosne i Hercegovine.

Federalizacija je, u svakom slučaju, nešto pozitivno, ako se temelji na posebnosti regionalnog tipa te jednakosti svih građana. Nažalost, ona federalizacija koju zagovaraju nacionalisti u Bosni i Hercegovini vodi ka tome da se stvore tri nacionalističke države u državi i time zacementira njihova vlast. I to se mora spriječiti.

  • Njemačka se priprema za ovogdišnje izbore. Kako bi ishod tih izbora mogao utjecati na regiju?

– Njemačka vanjska politika je usklađena s politikom EU-a. To će biti tako dok se ne promijeni politika EU-a naspram regije Zapadnog  Balkana. Ishod izbora u Saveznoj Republici Njemačkoj neće znatno promijenit odnose naspram Bosne i Hercegovine i regije. Bosna i Hercegovina i regija Zapadnog Balkana su područja koja se nalaze usred EU-a i time je neophodno ubrzati procese ulaska Bosne i Hercegovine i regije u EU, prije svega iz sigurnosnih razloga. Uvjeren sam u to da će pobjedom Martina Schulza i SPD-a Njemačka nastojati da se taj proces ubrza.

Harun Cero (Aljazeera)

///////////////////////////////
///////////////////////////

Svjedok genocida o odgovornosti međunarodne zajednce : “Ovdje nismo imali samo egzekutora i žrtvu, ovdje smo imali i treću stranu”

Hasan Nuhanović, jedan je od svjedoka srebreničkog genocida počinjenog u julu 1995. godine.Nuhanović je danas poručio na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 o temi “Treća strana genocida” kako je treća

////////////////////////

Zvonimir Nikolić : Kruh, hljeb, kopanje, Juka, Caco i laži

Februar 12. 2017.


Prelijepo mjesto na obali Jadrana. Već smo nekoliko dana tu i baš nam je divno. Čovjek se nakon rata lako navikne na ljepotu, normalne stvari, kao što je boravak na moru i ljetovanje. Te večeri dogovorili smo se da odemo na večeru kod našeg predratnog prijatelja.

Piše : Zvonimir Nkolić (Aljazeera)

Čuli smo da je otvorio restoran, pa je nekako fer da ga posjetimo i novac planiran za večeru ostavimo kod njega u kafani. I dok su nam konobari postavljali tanjire i služili piće, pojavio se i gazda. Srdačan zagrljaj dva prijatelja nakon toliko godina i svega preživljenog. Uskoro nam se i pridružio za stolom riječima:

– Jeste li cijelo vrijeme bili u Sarajevu?
– Jesmo, jarane, evo, i ova cura se rodila usred rata.
– Ne znam kako ste preživjeli, nije vam bilo lako.
– Kako će, bolan, biti lako? Svakodnevna smrt, granate, snajperi, glad, žeđ, zima, voda… da ne nabrajam dalje.
– Ma nisam to mislio… nego vama Hrvatima nisu ni kruha davali.
– Kako to misliš? Nisam te baš razumio?
– Pa fino… Muslimani sebi dijelili kruh, vama nisu davali. Ko zna kako ste sve to preživjeli…
– Šta, bolan, dijelili sebi, a nisu nama? Odakle ti ta priča?
– Pa znam, rekli mi ovi što su izbjegli.
– Koji, ba? Kakva je to šuplja priča? Hljeb se dijelio po zgradama svakome isto.
– To ti kažeš, ovi govore drugačije.
– Ja ti kažem, zato što je moj otac u ulazu sa 13 stanova dijelio hljeb u mojoj zgradi. Dijelio moj otac, a dijelio i Hrvoje, dok nije ranjen. A njih dvojica jedini katolici ili Hrvati u gradu… Ko god ti je to rekao – laže. Hljeb se dijelio svima isto.
–  Misliš: kruh?
– Mislim: hljeb. Jer, kako god, ja dobro znam šta je kruh, znaš i ti šta je hljeb.
– Ma znam, nego mi to ‘hljeb’ zvuči previše njihovo.
– Čije njihovo?
– Ti baš doša’ ovdje da se svađaš sa mnom?
– Nisam, prijatelju, došli smo da jedemo i da se vidimo nakon toliko godina. A ti poče s tom šupljom pričom. Ispade da ti bolje od mene znaš kako je bilo u Sarajevu, a nisi mu ni prismrdio na 200 kilometara.
– Pa znam. Rekli mi ovi.
– Koji, ba, ovi?
– Pa, ovi što su izbjegli iz Sarajeva.
– Pa dovedi samo jednog od njih da preda mnom to kaže! Da vidim iz kojeg je dijela grada i ko to njemu nije davao hljeba.
– Nemam ja živaca da se raspravljam s tobom. K'o da su ti mozak oprali.
– Nemam ni ja živaca niti da te gledam- niti da te slušam- niti da ovdje uopšte jedem. I to za svoje pare. ‘Ajd’, zdravo. Idemo, djeco!

Događaj drugi

Toliko divnih godina proveo sam radeći za firmu iz države s istočne strane. Često putovao u glavni grad. Družio se s divnim ljudima. Bio sam tako sretan što ću ponovo nakon toliko godina sresti neke drage ljude, koje tako dugo nisam vidio. Večeras trebamo sjesti zajedno, neka moja raja iz firme, a i neke Sarajlije s kojima sam dobar, a otišli su živjeti u drugi grad.

– E, ko bi rekao da ćemo se, nakon sveg zla, opet ovako sastati?
– A malo je falilo da se i ne sastanemo – reče moj sarajevski drug s adresom u drugom gradu.
– Kako nije, ba? Dobro smo ikako normalni ostali nakon svega ovoga.
– Kako ti opstade s tim imenom u Sarajevu?
– Pa, kao i svi ostali. Kakve sad veze ima ime?
– Kako ‘kakve veze ima?’ – upita moj prijatelj iz glavnog grada. – Znaš li da je njega Juka dva puta vodio na kopanje, da je oba puta ostao gotovo po 100 dana? Ko zna šta je jadan sve preživio… Vidiš da neće ni da priča o tome.

Dok su svi pogledi bili upućeni u napaćenu facu mog Sarajlije. koji se trudio, kao, da bude hrabar i prikrije svoju bol, ja sam se pokušavao sjetiti kad je to njega Juka odveo. Viđali smo se veoma često, pričali, popili i nekoliko razmućenih kafa u gradu, pa valjda bih skontao da ga nisam vidio 200 dana. Uostalom, Juka nije ni vodio raju na kopanje, to je radio Caco.

– A tebe nije niko vodio na kopanje?
– Nije.
– Čudno. Čuli smo da su vodili sve Srbe i sve one koji nemaju muslimansko ime po Sarajevu da kopaju kanale, i to na liniju razgraničenja. Znaš li koliko ih je poginulo tamo?
– Ne znam. Ti mi reci! Znate li da je Caco redom kupio raju koja nije bila nigdje angažovana? Znate li koliko je poznatih pjevača, glumaca, pa i sudija završilo na kopanju?
– Znamo, sve sami Srbi.
– Nemam ja živaca za ovo. Haj'mo o nečemu drugom pričati. Bolje to, nego da se posvađamo. Nevjerovatno kako sve bolje znate vi ovdje nego ja koji sam čitav rat proveo u Sarajevu.
– Pa znamo. Pričali nam ljudi.
– Koji ljudi?
– Pa ovi naši. Ovi koji su morali pobjeći.

Kad se sve društvo razišlo, pitam mog Sarajliju:

– Jarane, kad si ti to bio na kopanju? I to kod Juke?
– Nisam nikad.
– Pa čemu ova šuplja, bolan ne bio? Sad kad ja kažem da nisam bio na kopanju- ili da me nisu tukli i marisali, gledaju me k'o vanzemaljca.
– A šta ćeš, jarane, morao sam nešto reći. Nisam mog'o pobjeć’ ‘nako. Dobio i pos'o. Valja od nečega živjet.
– Je li ti palo na pamet da će jednog dana prestati rat i da će ljudi opet komunicirati, da će se pojaviti neko kao ja koji nije kopao, koji je dobijao hljeb kao i svi ostali, koji je branio svoj grad?
– Nije mi to tada ni palo na pamet.

***

Više od 20 godina prošlo je od završetka rata. Previše je ljudi ubijeno, previše je ljudi protjerano, ali je i previše ljudi lagalo o razlozima odlaska. I lažu i dan-danas. Kad jednu laž ponoviš sto puta, onda ni sam više nisi siguran šta je, zapravo, istina. A ponavlja se stalno. Lažima se prikupljalo saosjećanje, pomoć i podrška. Laži su mnogima popravile život. Nebitno što su ga drugima upropastile. Slušajući neke koji su pobjegli, a možda nisu morali, stječe se utisak da je kod nas do rata svaka kuća imala i najmoderniji televizor, najmodernije i najskuplje frižidere, da su svi vozali po tri auta, a da na selima nije bilo nikoga bez dvije-tri kuće, dva traktora, tri štale, 20 krava i devet stada ovaca, pa mi uopšte nije jasno zašto se dogodi rat u tolikom rahatluku.

Kad malo bolje razmislim, od svih tenkova, haubica, minobacača i snajpera. mnogo moćnije i razornije oružje bila je laž!

Laži koje su se tada emitirale, a i sada se uporno emitiraju posredstvom medija, a i laži koje ljudi šire međusobno.

I taj rat nikad nije ni prestao.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48809747

Powered by Blogger.ba