Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.02.2017.

VUKOJA, URAZUMI SE

VUKOJA, URAZUMI SE: Kako je zapadnohercegovački Wunderkind raskrinkao da sam nacionalist, unitarist i mrzitelj svega hrvatskog!

Stoga ti moram poručiti isto što i ti meni (tj. nama, ko god da smo) – urazumi se. Jer ako je ovo tvoj krajnji intelektualni domet i ako ti s ovakvim stavovima u trećeentitetskim krugovima važiš za „uglednog sociologa, likovnog kritičara, pjesnika, urednika časopisa, producenta...“, onda za treći entitet zaista nema nade.



VUKOJA, URAZUMI SE: Kako  je zapadnohercegovački Wunderkind raskrinkao da sam nacionalist, unitarist i mrzitelj svega hrvatskog! - 3

Piše: Danijal Hadžović

 

Javlja mi prijatelj da je meni neznani Ivan Vukoja na jednom od u nizu slabo čitanih portala HDZ-ovske provenijencije objavio negativan osvrt na moj posljednji komentar pod naslovom „HDZ-ov pucanj u prazno: Mirno spavajte, trećeg entiteta neće biti“. Najprije provjerih ko je dotična persona koja se okuražila izać mi na megdan i osjetih se počastvovanim što sam postao predmet interesovanja tog zapadnohercegovačkog Wunderkinda. Elem, taj Vukoja je, kako sam za sebe navodi u biografiji, „diplomirani sociolog, pjesnik, urednik časopisa Status, likovni kritičar, producent...“. Tri tačke ostavljene na kraju ostavljaju nedoumicu je li pored navedenog i hoda po vodi i pretvara vodu u vino, no znate kako je to s A4 formatom i njegovim skučenim prostorom.  

Nažalost, o prostoru nije vodio računa kada je u pitanju navedeni osvrt na moj tekst. Naime, zaveden golemom čašću koju mi je ukazao autor i nesvjestan šta me slijedi, izložih svoj um i čulo vida neviđenoj mentalnoj torturi kontradikcija, nelogičnosti i nacionalističko-provincijskih predrasuda nesretno sklepanih na cijele tri stranice teksta napisanog u maniru pismenog sastava histeričnog šesnaestogodišnjaka kojem je profesorica za temu dala da opiše političku situaciju u zemlji. Iako sam se u početku dvoumio da li vrijedi vrijeme trošiti na odgovaranje, nakon što sam sebi priuštio ovakav mazohizam, to je najmanje žrtva koju mogu podnijeti. Na kraju krajeva, daleko je jednostavnije odgovoriti i na proste faktore rastaviti ovakvu intelektualnu i tekstualnu sklepotinu, nego je pročitati.

Negdje na početku teksta autor, s ciljem umanjivanja mog kredibiliteta i novinarskog profesionalizm,a mi spočitava što sam umjesto „predsjednik Glavnog vijeća HNS BiH“, Božu Ljubića titulirao kao „predsjednik HNS-a BiH“. I tu je Vukoja potpuno u pravu, jer mi se potkrala zaista „stravična“ i „nedopustiva“ novinarska greška da pogrešno navedem Ljubićevu funkciju.  No, zašto sam napravio grešku autoru ću objasniti na osnovu njegove sljedeće rečenice „Ako već piše o tako ozbiljnim temama i institucijama autor bi barem trebao znati da je Dragan Čović predsjednik HNS BiH, a Božo Ljubić predsjednik Glavnog vijeća HNS BiH“. Ovdje, vidite, imamo problem s različitim percepcijama. Vukoji, iz hrvatsko-nacionalističke pozicije iz koje nastupa, ta nevladina organizacija je nesumnjivo veoma bitna institucija. Meni pak, koji nastupam iz pozicije nekih univerzalnih liberalnih vrijednosti, HNS tek je neuvjerljiva kopija centralnog komiteta, ovaj put kreirana od strane etnonacionalističke elite unutar hrvatskog naroda s ciljem da se jedan cijeli narod u BiH zadrži kao taoc nametnutog političkog jednoumlja. Jer kako jedan od njegovih protagonista nedavno izjavip, „politički pluralizam hrvatskoga naroda u BiH danas je moguć isključivo unutar HNS-a. Sve politike koje izlaze iz tog okvira, u sadašnjem ustavnom ustrojstvu BiH, za Hrvate nisu prihvatljive". Dakle, pluralizam je moguć, ali jedino pod okriljem samoupravnog socijalizma, partije... pardon, HNS-a.

 

No ipak, moja greška s tituliranjem Ljubića potpuno je benigna kada pogledamo sve nelogičnosti, skakanja samom sebi u stomak i isprazne fraze kojima vrvi Vukojin tekst. Tako nam autor na početku saopštava da „sve hrvatske zahtjeve za jednakopravnošću unitaristi dodatno stigmatiziraju i sotoniziraju optužbama kako je njihov krajnji cilj stvaranje trećeg entiteta u funkciji podjele i raspada BiH“. Slične fraze kako Bošnjaci svaki zahtjev za ravnopravnošću tumače kao poziv za stvaranje trećeg entiteta Vukoja spominje još nekoliko puta u tekstu, da bi onda u jednom trenutku napisao:

 

„Polazeći od uvjerenja kako Hrvati nemaju pravo na entitet, odnosno interpretacije kako je njihov zahtjev za entitetom nelegitiman i ultimativan, autor čitateljima sugerira kako Božo Ljubić u ime Hrvata prijeti Bošnjacima da će Hrvati razvaliti BiH ukoliko ne dobiju svoj entitet“.

 

Prije svega, nije jasno je li autoru problem što ovdje „Bošnjaci“ svaki hrvatski zahtjev za „jednakopravnošću“ tretiraju kao zahtjev za formiranje trećeg entiteta, ili što tvrde da je zahtjev za trećim entitetom „nelegitiman i ultimativan“. Dakle, je li „Hrvati“ zahtijevaju treći entitet ili „mi Bošnjaci“ na osnovu izjava Čovića, Ljubića ili zvaničnog zahtjeva HNS-a  za „teritorijalnu reorganizaciju države u kojoj će biti jedinica s hrvatskom većinom“ izmišljamo da oni traže treći entitet kako bismo spinom obezvrijedili njihovo zagovaranje puke ravnopravnosti? Po pitanju tih stvari bi se Vukoja najprije trebao dogovoriti sa samim sobom. Da stvar bude gora, nakon što me je optužio kako lažno sugeriram da Ljubić prijeti Bošnjacima da će Hrvati razvaliti BiH, Vukoja u nastavku teksta upravo to čini – u ime cijelog naroda prijeti kako će Hrvati rasturiti BiH:

Nastave li dekonstituirati Hrvate i tjerati ih iz institucija Federacije i države, bošnjačko-bosanski unitaristi će kao rezultat dobiti hrvatsku samoupravu i treći entitet. Ako se nastavi proces dekonstituiranja i deinstitucionaliziranja Hrvata na razini Federacije BiH a ne bude Trećeg, doći će u pitanje i opstanak Bosne i Hercegovine jer će „građani RS-a“ jedva dočekati da dekonstituiranje i deinstitucionaliziranje Hrvata u Federaciji iskoriste kao konačni i neoborivi argument da BiH nije moguća i da oni imaju pravo na referendumu odlučiti napustiti takvu BiH“.

 

Nadalje, autor kroz čitav tekst u stilu birtijske diskusije poslije sedmog piva koristi insinuacije i odgovara na tvrdnje koje ja nigdje i nikad nisam iznosio. Tako me optužuje da poručujem da Hrvati mrze Bosnu,  da su fašisti, da Hrvate ne smatram nikakvim Hrvatima nego Bosancima katolicima, da sam unitarist, spočitava mi i izbor Komšića u Predsjedništvo, formiranje „platformske“ vlade, zaključuje da sam sljedbenik „najopasnijeg i najrigidnijeg“ nacionalizma u BiH....

 

Također, Vukoja se u svom nebuloznom i konfuznom osvrtu na moj tekst na momente obraća meni lično, na momente Bošnjacima, pa se stiče utisak da je Danijal Hadžović dobio ekskluzivnu privilegiju govoriti u ime cijelog naroda. No, neka ovo nikoga ne začudi. Svijest jednog etnonacionaliste krajnje je sužena, a svijet u takvoj svijesti vrlo je jednostavan. Poput cjelokupnog HNS-a, takvim umovima civilizacijski dosezi poput pluralizma, slobode mišljenja i individualizma su nepoznanice. Umjesto toga, njihov um je ostao zaglavljen u prahistorijskom stadiju borbe plemena u kojima vlada čvrst i jasan sistem vrijednosti. Ko mu se ne pokori, izdajnik je kojeg treba smaknuti, a svi iz susjednog plemena svakako su neprijatelji, i predrasude koje naše pleme na njih projektuje važe za sve njegove pripadnike. Tako sam u viziji Vukoje ja tek jedan od Bošnjaka koji vjeruje u sve ono u što je on sebe ubijedio da svi Bošnjaci vjeruju, pa stoga kroz čitav tekst poistovjećuje moje malenkost s cjelokupnim bošnjačkim narodom, naizmjenično se obraća Danijalu Hadžoviću i Bošnjacima te mi spočitava riječi koje nikad nigdje nisam napisao. U njegovoj viziji Bakir Izetbegović, Emir Suljagić, Mustafa Cerić i ja smo potpuno isti.

Ipak, osjećam potrebu Vukoji ukratko objasniti svoje poglede, iako nemam ni najmanju nadu da će išta od napisanog uspjeti shvatiti i otkloniti predrasude. Najprije, ja sam Bošnjak po rođenju, pa samim tim i porodičnoj tradiciji i historijskom naslijeđu koja iz nje slijedi. No tu uglavnom završava moja veza s bošnjaštvom.

 

Nemam privilegiju pisati u ime čitavog bošnjačkog naroda, pa se Vukoja, sljedeći put odluči hoćeš li se obraćati meni ili Bošnjacima. Svjetonazorski pak nastupam sa pozicije liberala, jer slijedim te vrijednosti. Bošnjak islamist koji zagovara šerijatsku državu i Bošnjak komunist koji zagovara plansku ekonomiju jednako su mi daleki od tebe Hrvata etnonacionaliste koji zagovaraš državu sastavljenu od tri etnička feuda.

 

No ja nikad i nigdje nisam napisao da je takav tvoj zahtjev za uređenje BiH nelegitiman, što si i sam potvrdio citirajući dio iz mog teksta, još jednom skačući samom sebi u stomak:

„Naravno, ideja o formiranju hrvatske federalne jedinice unutar BiH je u demokratskom društvu sasvim legitimna te samo po sebi ne predstavlja nikakav problem da i to bude jedna od opcija koje će egzistirati u političkom životu. Na nesreću njenih zagovornika, demokratski poredak također podrazumijeva i jasne procedure pomoću kojih se određene ideje provode u praksu, a tu već pobornici trećeg entiteta imaju golem problem, jer se većina građana BiH, a naročito Federacije, protivi takvom konceptu uređenja države.“
 

Dakle, da Vukoja, zagovarati treći entiteti, unitarnu državu, raspad BiH, gotovo sve osim robovlasništva i ljudožderstva je u savremenom demokratskom društvu sasvim legitimno i legalno. Na tvoju žalost, demokratsko društvo ima i svoja pravila i zakone po kojima funkcioniše, a ona u slučaju BiH kažu da su za promjene Ustava potrebne 2/3 glasova u parlamentu, a jasno je da za treći entitet ne postoji toliko ruku, na što je i tvoj predsjednik Dragan Čović u nedavnom istupu podsjetio. Ideju trećeg entiteta, sudeći prema izbornim rezultatima, podržava 8% građana. To što ti neutemeljeno vjeruješ da je treći entitet nekakvo Božje ili prirodno pravo hrvatskog naroda u BiH, pa te histerija hvata što za tu ideju nemaš potrebnu podršku, tvoj je problem, no živiš u državi koja ima neka pravila kako se u njoj donose odluke, a na koja su svojevremeno pristali i hrvatski predstavnici.

 

Dalje, nisam nikakav unitarist. Kantonizovanu i decentralizovanu državu smatram najboljim modelom za BiH i po tom pitanju sam imao nebrojene rasprave sa zagovornicima unitarizma. No postoje razne decentralizacije. Razlika između mog i tvog modela je što ti želiš državu kao federaciju tri etničke republike, a ja kao federaciju koja će pored etničkih uvažiti i regionalne, kulturološke i ekonomske faktore u BiH.

 

S izborom Komšića u Predsjedništvo i formiranjem platformaške vlade zaista ni na koji način nemam veze, a na baljezgarije da Hrvate smatram fašistima ili da im uskraćujem pravo na nacionalno ime i smatram ih Bosancima katolicima (a zašto bih uopšte nekoga istovremeno smatrao i fašistima i sebi prisvajao?) mislim da iz pristojnosti ne treba odgovarati.


Stoga, na kraju teksta ti moram poručiti isto što i ti meni (tj. nama, ko god da smo) – urazumi se. Jer ako je ovo tvoj krajnji intelektualni domet i ako ti s ovakvim stavovima u trećeentitetskim krugovima važiš za  „uglednog sociologa, likovnog kritičara, pjesnika, urednika časopisa, producenta...“, onda za treći entitet zaista nema nade.

/////////////////
///////////////////////

KOJOVIĆ PISAO LJUBIĆU: 'Odnos HDZ-a prema NDH i fašizmu vidljiv je iz naziva mostarskih ulica - Mile Budak, Jure Francetić, Mladen Lorković...'

KOJOVIĆ PISAO LJUBIĆU: 'Odnos HDZ-a prema NDH i fašizmu vidljiv ...

///////////////////////////////////////

FIRMA SLOBODANA PRALJKA U ZAGREBU GRADI POSLOVNI KOMPLEKS: Vrijednost investicije 14 milijuna eura, posao vodi njegov sin Nikola

Tvrtku Oktavijan 1998. godine osnovao je bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a i trenutno haaški optuženik general Slobodan Praljak, nakon čega ju je preuzeo njegov brat Zoran. Slobodan Praljak je do 2005. u tvrtki bio direktor, a otad tvrtku vodi njegov sin Nikola Babić Praljak

FIRMA SLOBODANA PRALJKA U ZAGREBU GRADI POSLOVNI KOMPLEKS: Vrijednost investicije 14 milijuna eura, posao vodi njegov sin Nikola - 3

Tvrtka Oktavijan, u vlasništvu obitelji Praljak, uskoro kreće u gradnju poslovne zgrade i hotela na devet etaža na zagrebačkoj Radničkoj cesti, na dijelu parcele na kojem je već sagrađen njihov poslovni kompleks Centar 2000. Cijela bi investicija trebala stajati između 12,5 i 14 milijuna eura.

 

Kako doznaje „Jutarnji list“, prije nekoliko je dana Grad Zagreb donio zaključak prema kojemu tvrtka Oktavijan može krenuti u izmjene i dopune lokacijske i građevinske dozvole jer je na toj parceli, kada se prije 12 godina počeo graditi poslovni kompleks, prvotno bila planirana gradnja isključivo hotelskog objekta, s više od 200 soba, na površini od 15 tisuća kvadrata. Tvrtka zbog gospodarske krize takav objekt nije dovršila, nego su na tome mjestu sagrađene tek tri podzemne etaže.

 

Tvrtku Oktavijan, prema poslovnom portalu Poslovna.hr, 1998. godine osnovao je bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a i trenutno haaški optuženik general Slobodan Praljak, nakon čega ju je preuzeo njegov brat Zoran. Slobodan Praljak je do 2005. u tvrtki bio direktor, a otad tvrtku vodi njegov sin Nikola Babić Praljak.

 

On je za „Jutarnji list“ kazao kako je istina da kreću u realizaciju projekta te se nadaju da će do ljeta ove godine imati svu potrebnu dokumentaciju.

 

- Dobili smo zaključak Grada Zagreba da možemo krenuti u izmjene uvjeta programa gradnje i na tom programu trenutačno radimo - rekao je Nikola Babić Praljak.

 

Dodao je da bi gradnja hotela trebala početi krajem ljeta.

 

- U samu gradnju, ako sve bude prema našim planovima, trebali bismo krenuti u rujnu ove godine. Poslovna zgrada s hotelom trebala bi biti gotova do početka 2019. godine. Za samu gradnju potrebno je oko osam, devet mjeseci, a predviđamo da će nam za samo uređenje hotela biti potrebna tri mjeseca - objašnjava i dodaje kako su trenutačno oko ove investicije  u fazi pregovora s nekoliko banaka.  Tvrtka u posljednjih pet godina ima prihode između 21,3 i 23,5 milijuna kuna, a 2015. je završila s dobiti nakon oporezivanja od 108 tisuća kuna.

 

Nova poslovna zgrada zamišljena je u obliku slova E i imat će devet nadzemnih etaža.

 

Središnji dio zgrade trebao bi biti rezerviran za hotel i on će se prostirati na oko 6.500 četvornih metara. Hotel će imati četiri zvjezdice, bit će organiziran kao poslovni hotel s noćenjem i doručkom, imat će 80-ak soba i u njemu je planirano zapošljavanje oko 40 radnika.

 

Slobodana Praljka, ratnog zapovjednika HVO-a,  u maju 2013. Haški sud je proglasio krivim  po većini točaka optužnice i osudio na jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora.

 

Podsjetimo da je Tajništvo Međunarodnog suda za ratne zločine u ljeto 2012. objavilo da je višegodišnjom istragom utvrdilo da Slobodan Praljak raspolaže dostatnom osobnom imovinom za pokrivanje troškova obrane, koju je do tad plaćao Haški sud, i da će u plaćanju pridonijeti iznosom od najmanje 6,5 milijuna eura.

 

Praljak je odgovorio da ne raspolaže dostatnim sredstvima jer se radi o imovini koja nije njegovo vlasništvo. ICTY to nije pihvatio i prestao je plaćati njegovu obranu u julu  2013., ali je odluka kasnije promijenjena.

///////////////////////////////

///////////////////////

//////////////////////////////////
13.02.2017.

JOSIP JURATOVIC: NACIONALISTI U BiH ZAGOVARAJU RASPAD BiH

Njemački parlamentarac Josip Juratović : Federalizacija koju zagovaraju nacionalisti u BiH vodi ka tome da se stvore tri nacionalističke države u državi !


Februar 12. 2017.


Njemački parlamentarac i član Socijaldemokratske partije Njemačke  Josip Juratović jedan je od najzaslužnijih što je regija Zapadnog Balkana  često tema sjednica Bundestaga. Parlamentarce i njemačke vlasti stalno upozorava na opasnost koju donosi nestabilnost u regiji Zapadnog Balkana.

U njemački Bundestag je ušao kao automehaničar, a prvi je i jedini Hrvat u njemačkom parlamentu. Za Al Jazeeru govori atmosferi koja vlada u Njemačkoj kada je u pitanju regija. Smatra da je Zapadni Balkan još uvijek takozvano krizno područje i već poznato bure baruta, a da federalizacija, koju zagovaraju nacionalisti u Bosni i Hercegovini, vodi ka tome da se stvore tri nacionalističke države u državi.

  • Njemački Zeleni su prije nekoliko dana postavili 25 pitanja njemačkoj Vladi u upitniku pod nazivom ‘Srpski nacionalizam u Bosni i Hercegovini’. Šta, po Vašem mišljenu, ta stranka želi postići svojim upitnikom? Koja poruka se šalje liderima u Bosni i Hercegovini?

– Upit Zelenih njemačkoj Vladi je uobičajena praksa opozicije u  relativno složenoj situaciji, kao što je trenutno u Bosni i Hercegovini i njenim susjednim zemljama. Iskustvo nam govori da se, nažalost, više od 20 godina nakon rata, na Zapadnom Balkanu ne nazire ta stabilnost, kroz koju bi mogli stvari koje provodi gospodin [predsjednik bh. entiteta Republika Srpska] Dodik mirno gledati.

  • Da li su ti upitnici znak da političke partije u Njemačkoj svoj fokus usmjeravaju na Bosnu i Hercegovinu i regiju?

– Pogotovo u ova burna vremena globalnih razmjera, političke stranke su osjetljive na aktualna pitanja u Bosni i Hercegovini i u regiji. Između ostalog jer smo svjesni da je, nažalost, Zapadni Balkan još uvijek takozvano krizno područje i već poznato bure baruta, kojemu je dovoljna jedna iskra, jedan incident, poput protuustvanog mimohoda i referenduma, da sruči cijelu regiju u novu katasrofu.

  • Nedavno je na sjednici Bundestaga, pod nazivom ‘Krizni razvoj u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu’, tema bio Zapadni Balkan, čiji ste Vi  bili moderator. U Bundestagu stalno upozoravate na opasnost koju donosi nestabilnost na Balkanu za Evropu. Koji su zaključci sjednice i kakva atmosfera vlada među parlamentarcima kada je u pitanju regija?

– Sjednica je bila zatvorenog tipa i informativnog karaktera, tako da nisu donoseni nikakvi zaključci. Što se tiče atmosfere oko cjelokupnu situacije na Zapadnom Balkanu, sve frakcije gledaju na nju s velikim interesom i zabrinutočšću. Izvjestitelj sam ispred frakcije SPD-a zadužen za područje jugositočne Europe, a time i Zapadnog Balkana. Između ostalog sam i netko tko podrijetlo vuče iz te regije i time vrlo dobro pozna situaciju, čime se moje mišljenje u svim frakcijama s velikom pozornošću prati i uvažava. Time gledam da Zapadni Balkan bude što češće na dnevnom redu sjednica, s ciljem da se ta regija što prije integrira u Europsku uniju, kako bi ti napaćeni narodi konačno došli do mira, sigurnosti i blagostanja.

  • Zeleni su pitali njemačku Vladu šta je ona konkretno učinila da bi ojačala bh. pravosuđe i koje zaključke izvlači iz neustavne proslave Dana RS-a. Šta njemačka Vlada može učiniti po pitanju trenutne političke situacije u Bosni i Hercegovini?

– Njemačka Vlada je već do sada puno inicijativa pokrenula kako bi se stabilizirala situacija u Bosni i Hercegovini, a i u regiji. Pored pravosuđa, tu su, naprimjer, njemačko-britanska inicijativa, koju je pokrenuo Frank-Walter Steinmeier, Berlinska inicijativa, koja je potaknula regionalnu suradnju za ekonomski razvoj regije. Osim toga, postoji niz inicijativa iz EU-a koje podržava i njemačka Vlada.

Međutim, sve te inicijative koje dolaze i koje se nude Bosni i Hercegovini imaju samo onda priliku za uspjeh ako se i društvo te politički odgovorne strukture na tom polju angažiraju. Nažalost, imam osjećaj da se na međunarodnom planu govori  jedno, a u zemlji, na domaćem terenu, radi po starom.

  • Vi ste u izjavama burno reagirali na obilježavanje 9. januara, Dana RS-a, u Banjoj Luci. Upozorili ste da se stvara klima 1988. ili 1989. godine. Koliko su opasne izjave koje podstiču na otcjepljenje RS-a, kao što je ona Milorada Dodika, koji je rekao da je ‘divna ideja odvojiti RS i napraviti zajednicu sa Srbijom’?

– Aktualna politička zbivanja u Bosni i Hercegovini koje proizvodi gospodin Dodik, uz pomoć njegovih ortaka, predstavnika ostala dva naroda, stvara klimu koja me podsjeća na kasne osamdesete godine, gdje se stvara ozračje neizvjesnosti i permanentne napetosti. Većina ljudi u Bosni i Hercegovini zastupa poziciju da pristaje na sve samo da se ne puca, što, pak, nacionalisti u Bosni i Hercegopvini složno koriste kako bi zadržali vlast.

Zasigurno da mir nema alternative. No, ovakav trenutni mir, bez demokratskih sloboda, u kojem sva tri naroda žive u nacionalnom  zatočeništvu, mir je koji nema dugoročnu budućnosti. Što se tiče otcjepljenja [RS-a], kojim Dodik stalno s vremena na vrijeme prijeti, za međunarodnu zajednicu to je nemoguća opcija, jer svako pomjeranj  međudržavnih granica u Europi je neprihvatljivo, pošto bi to dovelo u pitanje sve međunarodne granice EU-a.

To je i nacionalnim vođama Bosni i Hercegovini jako dobro poznato, ali ta priča ide, nažalost, još uvijek njima u korist, jer imam osjećaj da ne žele uređeno društvo, a kojeg, pak, neće biti bez cjelovite Bosne i Hercegovine.

  • Proslavi Dana RS-a su prisustvovali i neki političari iz Srbije, uključujući i predsjednika te zemlje Tomislava Nikolića, a neki su se zvanično obratili javnosti. Kakve zaključke izvlačite iz stava Srbije prema Bosni i Hercegovini?

– Zapadni Balkan je, nažalost, i žrtva permanentnih izbornih kampanja, a već je poznato da je pojedinim političarima jedino opravdanje za njivo postojanje nacionalističke fraze koje, nažalost, u regiji još uvijek prolaze. Srbija se mora odlučiti kojim putem želi ići. Da li želi u EU, ili želi ostati izolirana. Ako  želi u EU, što izrazito podržavam, onda mora birati onu politiku koja ide putem demokratskih vrijednosti, a koje se ne mjere voljom većine, već pravom i sigurnošću manjine. Dakle, nacionalizmu nema nikako mjesta u EU.

  • Osim što je osudila proslavu Dana RS-a, međunarodna zajednica nije poduzela konkretne korake kako bi sankcionirala one koji su je organizirali. Da li međunarodna zajednica čini dovoljno kada su u pitanju Bosna i Hercegovina i regija?

– Međunarodna zajednica je jasno osudila protuustavno ponašanje Dodikove politike. Na kraju krajeva, međunarodna zajednica je i stvorila mir na području Bosne i Hercegovine i regije. Međutim, međunarodna zajednica nije voljna imati protektorat nad regijom. U svakom slučaju je teško u “ponedjeljak sankcionirati one koji su u nedjelju izabrani”. Istina je da se EU ne mora  prilagođavati svakoj vlasti. Dakle, EU je spremna i već prakticira pomoć onim snagama u društvu koje žele da Bosna i Hercegovina bude ravnopravna članica europske obitelji, građanske ravnopravnsoti i blagostanja. Drugim riječima, EU može samo onda pomoći ako su politika i društvo spremni ići putem traženja prijatelja, umjesto neprijatelja.

  • Sjedinjene Američke Države su uvele sankcije Dodiku zbog nepoštivanja presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Daytonskog mirovnog sporazuma. Kakav je Vaš stav prema tome, da li bi EU trebala uvesti sankcije protiv političkog vodstva u RS-u?

– Istina je da su procesi u EU sporiji nego kada je u pitanju Amerika, ali zato su učinkovitiji. Cilj EU-a nije provoditi sankcije, već tražiti rješenja kako bi zdrav razum i demokratske vrijednosti zavladale cjelovitom Bosnom i Hercegovinom. Nacionalizam u Bosni i Hercegovini nije samo Dodik, već aždaja s najmanje tri glave.

  • Evropski parlament je nedavno izglasao prijedlog rezolucije o napretku Bosne i Hercegovine, u kojem se traži da se promjene nužne za stvaranje funkcionalne države provedu uz poštivanje načela federalizma, decentralizacije i pune ravnopravnosti konstitutivnih naroda i građana. Federalizacija Bosne i Hercegvone se u evropskim krugovima u zadnje vrijeme spominje kao dobra opcija za Bosnu i Hercegovinu. Iz RS-a su proučili da su za federalizaciju, ali pod uslovom da taj bh. entitet ne bude uključen u taj proces. Da li federalizacija dobro rješenje za Bosnu i Hercegovinu?

– Apsolutno podržavam prijedlog rezolucije o napretku Bosne i Hercegovine. Federalizacija i decentralizacija te puna ravnopravnost konstitutivnih naroda i građana, po mom mišljenju, su nužni, pri čemu treba upravo u Bosni i Hercegovini ravnopravnost građana debelo podcrtati, jer je to, po mom mišljenju, i najveći problem Bosne i Hercegovine.

Federalizacija je, u svakom slučaju, nešto pozitivno, ako se temelji na posebnosti regionalnog tipa te jednakosti svih građana. Nažalost, ona federalizacija koju zagovaraju nacionalisti u Bosni i Hercegovini vodi ka tome da se stvore tri nacionalističke države u državi i time zacementira njihova vlast. I to se mora spriječiti.

  • Njemačka se priprema za ovogdišnje izbore. Kako bi ishod tih izbora mogao utjecati na regiju?

– Njemačka vanjska politika je usklađena s politikom EU-a. To će biti tako dok se ne promijeni politika EU-a naspram regije Zapadnog  Balkana. Ishod izbora u Saveznoj Republici Njemačkoj neće znatno promijenit odnose naspram Bosne i Hercegovine i regije. Bosna i Hercegovina i regija Zapadnog Balkana su područja koja se nalaze usred EU-a i time je neophodno ubrzati procese ulaska Bosne i Hercegovine i regije u EU, prije svega iz sigurnosnih razloga. Uvjeren sam u to da će pobjedom Martina Schulza i SPD-a Njemačka nastojati da se taj proces ubrza.

Harun Cero (Aljazeera)

///////////////////////////////
///////////////////////////

Svjedok genocida o odgovornosti međunarodne zajednce : “Ovdje nismo imali samo egzekutora i žrtvu, ovdje smo imali i treću stranu”

Hasan Nuhanović, jedan je od svjedoka srebreničkog genocida počinjenog u julu 1995. godine.Nuhanović je danas poručio na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 o temi “Treća strana genocida” kako je treća

////////////////////////

Zvonimir Nikolić : Kruh, hljeb, kopanje, Juka, Caco i laži

Februar 12. 2017.


Prelijepo mjesto na obali Jadrana. Već smo nekoliko dana tu i baš nam je divno. Čovjek se nakon rata lako navikne na ljepotu, normalne stvari, kao što je boravak na moru i ljetovanje. Te večeri dogovorili smo se da odemo na večeru kod našeg predratnog prijatelja.

Piše : Zvonimir Nkolić (Aljazeera)

Čuli smo da je otvorio restoran, pa je nekako fer da ga posjetimo i novac planiran za večeru ostavimo kod njega u kafani. I dok su nam konobari postavljali tanjire i služili piće, pojavio se i gazda. Srdačan zagrljaj dva prijatelja nakon toliko godina i svega preživljenog. Uskoro nam se i pridružio za stolom riječima:

– Jeste li cijelo vrijeme bili u Sarajevu?
– Jesmo, jarane, evo, i ova cura se rodila usred rata.
– Ne znam kako ste preživjeli, nije vam bilo lako.
– Kako će, bolan, biti lako? Svakodnevna smrt, granate, snajperi, glad, žeđ, zima, voda… da ne nabrajam dalje.
– Ma nisam to mislio… nego vama Hrvatima nisu ni kruha davali.
– Kako to misliš? Nisam te baš razumio?
– Pa fino… Muslimani sebi dijelili kruh, vama nisu davali. Ko zna kako ste sve to preživjeli…
– Šta, bolan, dijelili sebi, a nisu nama? Odakle ti ta priča?
– Pa znam, rekli mi ovi što su izbjegli.
– Koji, ba? Kakva je to šuplja priča? Hljeb se dijelio po zgradama svakome isto.
– To ti kažeš, ovi govore drugačije.
– Ja ti kažem, zato što je moj otac u ulazu sa 13 stanova dijelio hljeb u mojoj zgradi. Dijelio moj otac, a dijelio i Hrvoje, dok nije ranjen. A njih dvojica jedini katolici ili Hrvati u gradu… Ko god ti je to rekao – laže. Hljeb se dijelio svima isto.
–  Misliš: kruh?
– Mislim: hljeb. Jer, kako god, ja dobro znam šta je kruh, znaš i ti šta je hljeb.
– Ma znam, nego mi to ‘hljeb’ zvuči previše njihovo.
– Čije njihovo?
– Ti baš doša’ ovdje da se svađaš sa mnom?
– Nisam, prijatelju, došli smo da jedemo i da se vidimo nakon toliko godina. A ti poče s tom šupljom pričom. Ispade da ti bolje od mene znaš kako je bilo u Sarajevu, a nisi mu ni prismrdio na 200 kilometara.
– Pa znam. Rekli mi ovi.
– Koji, ba, ovi?
– Pa, ovi što su izbjegli iz Sarajeva.
– Pa dovedi samo jednog od njih da preda mnom to kaže! Da vidim iz kojeg je dijela grada i ko to njemu nije davao hljeba.
– Nemam ja živaca da se raspravljam s tobom. K'o da su ti mozak oprali.
– Nemam ni ja živaca niti da te gledam- niti da te slušam- niti da ovdje uopšte jedem. I to za svoje pare. ‘Ajd’, zdravo. Idemo, djeco!

Događaj drugi

Toliko divnih godina proveo sam radeći za firmu iz države s istočne strane. Često putovao u glavni grad. Družio se s divnim ljudima. Bio sam tako sretan što ću ponovo nakon toliko godina sresti neke drage ljude, koje tako dugo nisam vidio. Večeras trebamo sjesti zajedno, neka moja raja iz firme, a i neke Sarajlije s kojima sam dobar, a otišli su živjeti u drugi grad.

– E, ko bi rekao da ćemo se, nakon sveg zla, opet ovako sastati?
– A malo je falilo da se i ne sastanemo – reče moj sarajevski drug s adresom u drugom gradu.
– Kako nije, ba? Dobro smo ikako normalni ostali nakon svega ovoga.
– Kako ti opstade s tim imenom u Sarajevu?
– Pa, kao i svi ostali. Kakve sad veze ima ime?
– Kako ‘kakve veze ima?’ – upita moj prijatelj iz glavnog grada. – Znaš li da je njega Juka dva puta vodio na kopanje, da je oba puta ostao gotovo po 100 dana? Ko zna šta je jadan sve preživio… Vidiš da neće ni da priča o tome.

Dok su svi pogledi bili upućeni u napaćenu facu mog Sarajlije. koji se trudio, kao, da bude hrabar i prikrije svoju bol, ja sam se pokušavao sjetiti kad je to njega Juka odveo. Viđali smo se veoma često, pričali, popili i nekoliko razmućenih kafa u gradu, pa valjda bih skontao da ga nisam vidio 200 dana. Uostalom, Juka nije ni vodio raju na kopanje, to je radio Caco.

– A tebe nije niko vodio na kopanje?
– Nije.
– Čudno. Čuli smo da su vodili sve Srbe i sve one koji nemaju muslimansko ime po Sarajevu da kopaju kanale, i to na liniju razgraničenja. Znaš li koliko ih je poginulo tamo?
– Ne znam. Ti mi reci! Znate li da je Caco redom kupio raju koja nije bila nigdje angažovana? Znate li koliko je poznatih pjevača, glumaca, pa i sudija završilo na kopanju?
– Znamo, sve sami Srbi.
– Nemam ja živaca za ovo. Haj'mo o nečemu drugom pričati. Bolje to, nego da se posvađamo. Nevjerovatno kako sve bolje znate vi ovdje nego ja koji sam čitav rat proveo u Sarajevu.
– Pa znamo. Pričali nam ljudi.
– Koji ljudi?
– Pa ovi naši. Ovi koji su morali pobjeći.

Kad se sve društvo razišlo, pitam mog Sarajliju:

– Jarane, kad si ti to bio na kopanju? I to kod Juke?
– Nisam nikad.
– Pa čemu ova šuplja, bolan ne bio? Sad kad ja kažem da nisam bio na kopanju- ili da me nisu tukli i marisali, gledaju me k'o vanzemaljca.
– A šta ćeš, jarane, morao sam nešto reći. Nisam mog'o pobjeć’ ‘nako. Dobio i pos'o. Valja od nečega živjet.
– Je li ti palo na pamet da će jednog dana prestati rat i da će ljudi opet komunicirati, da će se pojaviti neko kao ja koji nije kopao, koji je dobijao hljeb kao i svi ostali, koji je branio svoj grad?
– Nije mi to tada ni palo na pamet.

***

Više od 20 godina prošlo je od završetka rata. Previše je ljudi ubijeno, previše je ljudi protjerano, ali je i previše ljudi lagalo o razlozima odlaska. I lažu i dan-danas. Kad jednu laž ponoviš sto puta, onda ni sam više nisi siguran šta je, zapravo, istina. A ponavlja se stalno. Lažima se prikupljalo saosjećanje, pomoć i podrška. Laži su mnogima popravile život. Nebitno što su ga drugima upropastile. Slušajući neke koji su pobjegli, a možda nisu morali, stječe se utisak da je kod nas do rata svaka kuća imala i najmoderniji televizor, najmodernije i najskuplje frižidere, da su svi vozali po tri auta, a da na selima nije bilo nikoga bez dvije-tri kuće, dva traktora, tri štale, 20 krava i devet stada ovaca, pa mi uopšte nije jasno zašto se dogodi rat u tolikom rahatluku.

Kad malo bolje razmislim, od svih tenkova, haubica, minobacača i snajpera. mnogo moćnije i razornije oružje bila je laž!

Laži koje su se tada emitirale, a i sada se uporno emitiraju posredstvom medija, a i laži koje ljudi šire međusobno.

I taj rat nikad nije ni prestao.

13.02.2017.

SVJEDOK GENOCIDA O ODGOVORNOSTI MEĐUNARODNE ZAJEDNICE!

Svjedok genocida o odgovornosti međunarodne zajednce : “Ovdje nismo imali samo egzekutora i žrtvu, ovdje smo imali i treću stranu”


Februar 12. 2017.


Hasan Nuhanović, jedan je od svjedoka srebreničkog genocida počinjenog u julu 1995. godine.Nuhanović je danas poručio na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 o temi “Treća strana genocida” kako je treća strana genocida međunarodna zajednica i Ujedinjene nacije koje su se u trenutku masovnih egzekucija nalazile u Potočarima.

Ta treća strana genocida, prema njegovim riječima, ne smije i ne može biti isključena iz opće slike o tome šta se tu dogodilo i ona također mora da snosi svoju odgovornost, jer je ona bila i fizički prisutna na terenu i u državi.

Podsjetio je da nakon donošenja Konvencije o sprečavanju genocida 1948. godine nijedna država na svijetu nije označena za kršenje te konvencije, osim Srbije.

“Kaže se da je genocid počinjen u i oko Srebrenice – govorimo o presudi iz 2007. godine (Međunarodnog suda pravde) – od strane vojske i policije Republike Srpske (RS). Citiram dio presude. Ta treća strana genocida nije Srbija, odnosno nije srpska strana. Treća strana genocida je međunarodna zajednica, Ujedinjene nacije (UN). U ovom slučaju na terenu je bio holandski bataljon, 22.000 vojnika UN-a je bilo raspoređeno u BiH u momentu kada je izvršen pokolj u Podrinju jula 1995. godine”, istakao je Nuhanović.

Podsjetio je kako su sve članice UN-a dužne da djeluju u skladu sa Konvencijom o sprečavanju genocida, a ne samo zemlje u regiji. 

Inače, Hasan Nuhanović je i fizički bio prisutan u Potočarima u ljeto 1995. godine što mu, kako je rekao, daje za pravo da govori i iz vlastitog ugla gledanja.

On je rekao kako i međunarodna zajednica snosi svoju odgovornost i mišljenja je da u međunarodnu terminologiju koja govori o genocidu treba uvesti pojam “treća strana genocida”.

“Ovdje nismo imali samo egzekutora i žrtvu, ovdje smo imali i treću stranu”, naglasio je Nuhanović.

Govoreći o mogućnosti revizije presude u predmetu BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, podsjetio je i na 16. april 1993. godine kad je Vijeće bezbjednosti UN-a donijelo Rezoluciju 819.

“Prvi paragraf Rezolucije kaže da Vijeće bezbjednosti UN-a se obraća Srbiji od koje traži da učini sve što je u njenoj moći da spriječi genocid. Govorimo o 16. aprilu 1993, a znamo da je masakr bio dvije godine kasnije, u julu 1995. O ovome niko ne govori”, kazao je Nuhanović.

Adil Kulenović, predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, kazao je da je cilj današnje sesije da “stvari vratimo na osnovno pitanje šta je genocid, koje su strane učestvovale u genocidu i šta su posljedice genocida”. 

“Prema ocjeni Kruga 99, mi smo suočeni sa činjenicom da je došlo do zamjene teze, u kojoj se po strani ostavlja suština izvršenog genocida u Srebrenici i okolini, i da se nameću stereotipi kao da je u pitanju zločin koji se desio van BiH i van svijeta. U tom smislu, posebno pojedini političari, u kontekstu revizije presude, žele na neki način staviti u drugi plan genocid, žele ga relativizirati, pa i prikriti tu činjenicu”, istaknuo je Kulenović.

(Kliker.info-AA)

/////////////////
/////////////////////////////
  Kim Jong Un testira Trumpa : Sjeverna Koreja ispalila projektil “srednjeg dometa”, oštre reakcije Južne Kojreje, Japana i


///////////////////////////////


Evropski komesar Johannes Hahn : “Dovoljna je varnica i Balkan je u plamenu”

Evropski komesar za proširenje Johannes Hahn je u intervjuu njemačkom dnevniku Zeit rekao da za Zapadni Balkan, ali i sve druge južne i istočne susjede EU važi – ili će [..

//////////////////////

Kim Jong Un testira Trumpa : Sjeverna Koreja ispalila projektil “srednjeg dometa”, oštre reakcije Južne Kojreje, Japana i SAD-a (Video)

Sjeverna Koreja je u nedjelju ujutro ispalila neidentificirani balistički projektil u more na istočnom dijelu obale Korejskog poluotoka, objavila je Južna Koreja, a njegovo ispaljivanje odmah su osudile i Sjedinjene [...
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56704924

Powered by Blogger.ba