Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

07.02.2017.

ULRICH LADURNER: "AKO SE EVROPA RASPADNE, ONDA ĆE TAMO GDJE JE NAJKRHKIJA - NA BALKANU"

Ulrich Ladurner upozorava : “Ako se Europa raspadne, onda će tamo gdje je najkrhkija – na Balkanu”

Februar 07. 2017.


EU mora konačno shvatiti Balkan kao svoj prioritet, tvrdi njemački autor i kolumnist Ulrich Ladurner. U svojoj kolumni za tjednik “Die Zeit” on upozorava EU da Balkan ne smije “prepustiti” Rusiji, SAD-u ili Turskoj.

DW: Ako se raspadne Europa, odnosno EU, onda će se to dogoditi tamo gdje je ona najkrhkija – na Balkanu, tamo gdje “na nju izvana djeluju moćne sile”, pišete u Vašoj aktualnoj kolumni. To je vrlo snažna slika. Na što konkretno mislite?

Ulrich Ladurner: Namjerno sam odabrao jednu tako snažnu sliku, htio sam usmjeriti pažnju javnosti prema Balkanu – zato što imam osjećaj da se u ovom trenutku tamo, iz različitih razloga, nešto sprema. Naravno da sve te zemlje još nisu članice EU-a, ali moja argumentacija je jasna: to je dio Europe i mora ostati dio Europe. I to treba jasno signalizirati.

Ali upravo to EU ne čini. Tvrdi se već godinama da sve zemlje regije imaju europsku perspektivu, ali napretka nema. Upravo suprotno, regija nazaduje, vidimo i nove napetosti, nacionalisti testiraju koliko daleko mogu ići. EU je posljednjih godina zapostavio Balkan.

Bilo je puno drugih kriza s kojima se EU bavila i morala baviti. Politika je bila u stalnom krizom modusu. A za rješavanje problema na Balkanu treba se usredotočiti na te probleme i potrebna je izdržljivost, upornost. A u tome EU nije uspjela, jer se i sama bori za preživljavanje. Dodatni je problema da su se na Balkanu s vremenom formirale strukture koje se odupiru reformama. I sad je teško “razbiti” te strukture.

Balkan se vratio u fokus, kao geopolitički vrlo zanimljiva regija. Zato bi EU konačno trebao uvesti reda u regiji i Balkan početi doživljavati kao prioritet, stoji u Vašem tekstu. Nije li to iluzorno očekivati u ovom trenutku?

Sjetimo se 90-ih godina, kada su balkanski ratovi okončani zahvaljujući američkim intervencijama i angažmanu Clintonove administracije. Europljani nisu mrdnuli prstom ni u BiH ni na Kosovu. Ne mogu zamisliti da Balkan danas pretjerano zanima Donalda Trumpa. Zbog toga EU i ima odgovornost da se pobrine oko te regije – i to u vlastitom interesu. Balkan se ne smije prepustiti drugima. Ni Amerikancima, a ni Rusima.

Ali svojim nedjelovanjem, barem ne dovoljno odlučnim, EU Balkan prepušta drugima…

Da, ali ne smijemo ipak zaboraviti da ljudi na Balkanu žele i EU, EU je atraktivan. Još uvijek unija ima većinu tih ljudi na Balkanu na svojoj strani. Ali u pravu ste, premalo je napravljeno i EU je zato izgubio simpatije i podršku i dio tih ljudi. Bilo je premalo pritiska na lokalne moćnike poput Dodika i ostalih. I premalo potpore demokratskim snagama u regiji. Bez obzira na sve, ja ipak ne mislim da je Balkan izgubljen.

Kad se radi o europskim perspektivama zemalja regije, postoji ona šaljiva rečenica koja, čini mi se, dobro opisuje status quo: jedni se pretvaraju da žele postati članovi EU-a, a drugi se pretvaraju da ove prve žele primiti…

Činjenica je da u ovom trenutku nema konkretnih perspektiva da će zemlje regije u dogledno vrijeme postati članice EU-a. Unija je sama u toliko dubokoj krizi da nije u stanju primiti nove članice. Za to jednostavno nema potrebne većine. Ako to nije moguće, a čini mi se da u idućih 10-15 godina članstvo neće biti moguće, puno drugih stvari je moguće. Balkan treba vratiti na dnevni red, reći da je to prioritet, jasno signalizirati da se neće tolerirati daljnji proces dezintegracije, mislim pritom i na Republiku Srpsku, može se investirati, intenzivno surađivati…

Kako ocjenjujete ulogu Njemačke u regiji? U BiH ili Makedoniji, na primjer, gdje su krize najočitije?

I Nijemci su, kao i ostatak EU-a, dugo vremena “spavali” kad se radi o Balkanu, precizinije govoreći oni su se bavili drugim problemima. Ali su se onda probudili, nakon velikih prosvjeda u BiH, ali i nakon što su shvatili da je Putin aktivan na Balkanu, Nijemci i Britanci su pokrenuli zajedničku inicijativu kako bi izvršili pritisak kako bi se zemlje regije reformirale. Njemačka je shvatila da mora učiniti više, ali evo opet vidimo i na summitu na Malti da Balkan nije glavna tema – glavna tema su bile Libija i migranti. Čak i u vremenima kada su migranti bili na Balkanskoj ruti, nije se pričalo o Balkanu, već o migrantima.

Znači opet ništa od prioritetnog tretmana Balkana? Balkan kao zadnja rupa na svirali?

Nažalost ne, trenutno ne. Ali će Balkan opet postati prioritet ako izbija neka veća kriza. A onda će biti prekasno.

Je li stvarno moguće izbijanja novog rata na Balkanu?

Ne. Ne vjerujem da bi mogao izbiti rat kao u 90-im godinama. Ne mogu si to zamisliti. Ali vidimo da se pojačava konfliktni potencijal. Vlak u smjeru Kosova, manjkave ekonomske perspektive, masovna migracija mladih, pretpostavke da se Balkan opet pretvori u konfliktnu regiju su dakle prisutne. Ne želim uspoređivati Balkan sa Sirijom, ali i na Balkanu se sudaraju interesi velikih sila. EU je aktivna u regiji, vidimo da su i Rusi aktivni, tu je i Turska…

Kako će se Trumpov izbor odraziti na Balkan?

To tek treba vidjeti, on je dosta neuračunljiv. Ono što je važno reći da je Balkan odgovornost EU-a. Balkan nije još kompletno dio EU-a, ali je dio Europe. EU mora odlučnije djelovati kako bi regija napredovala a ljudi imali perspektivu. To nije zadaća ni Amerike ni Rusije. Već naša zadaća, nas Europljana.

Ulrich Ladurner je njemački autor i kolumnist za ugledni tjednik „Die Zeit”. Tijekom svoje karijere izvještavao je s mnogih kriznih područja, od BiH, Kosova, Afganistana, Pakistana, Irana, Iraka ili Libije. Autor je brojnih knjiga.

 Srećko Matić (DW)

///////////////////////
///////////////////////

'DIE BOSNIAKEN KOMMEN (BOŠNJACI DOLAZE)': Poslušajte vojni marš koji je tokom Prvog svjetskog rata neprijateljima tjerao strah u kosti! - 2

'DIE BOSNIAKEN KOMMEN (BOŠNJACI DOLAZE)': Poslušajte vojni ..

//////////////////////

/////////////////////////////////////////
/////////////////////////////////
07.02.2017.

PROF. DR. MARINKO PEJIĆ: INICIJATIVA ZA USPOSTAVU ,,FEDERALNE JEDINICE S HRVATSKOM VEĆINOM" PONOVNI POKUŠAJ RASTAKANjA DRŽAVE BiH

Prof.dr. Marinko Pejić : Inicijativa za uspostavu „federalne jedinice s hrvatskom većinom“ ponovni pokušaj rastakanja države

Februar 06. 2017.


Povodom zaključaka VII. zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora BiH u Mostaru (28. 1. 2017.), koji se odnose na unutarnji administrativno-teritorijalni ustroj BiH i političku inicijativu za uspostavu „federalne jedinice s hrvatskom većinom“, priopćenjem za javnost oglasio se predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća BiH (HNV BiH) prof. dr. sc. Marinko Pejić.
Saopštenje prof Pejića objavljujemo u cjelosti .

„Hrvatska Republika Herceg-Bosna nije ugašena niti je napuštena, a s obzirom na stanje države BiH i sve što se danas događa, ‘Herceg-Bosna’ je aktualnija nego ikada“, poručili su nam prije nekoliko mjeseci politički predstavnici Hrvatskog narodnog sabora BiH (HNS), prigodom obilježavanja obljetnice utemeljenja paradržave Herceg-Bosne, a uoči referenduma Milorada Dodika u Republici Srpskoj, čije su održavanje javno podržali, naglasivši da ne žele povrijediti one koji traže da se definira datum obilježavanja Republike Srpske. „Zaštitinici“ hrvatskih interesa iz HNS-a pritom, naravno, nisu ni pomislili da su ovakvim političkim stavom povrijedili dostojanstvo hrvatskih stanovnika u selu Ravno, koje su srpske snage i JNA 1991. godine, samo nekoliko mjeseci nakon proglašenja Karadžićeve „Srpske Republike“, potpuno razorili.

U paradi nacionalističkog kiča prilikom proslave 9. januara, dana Karadžićeve „Srpske Republike“, čelnici HNS-a isto tako nisu vidjeli ništa sporno, a svojevrstan državni udar u režiji člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Mladena Ivanića, koji je, kršeći Ustav BiH i Zakon o obrani, naredio angažiranje pripadnika Oružanih snaga BiH prigodom proslave neustavnog Dana Republike Srpske, izazvao je negativne reakcije u domovini i svijetu, ali ne i kod čelnika HNS-a, koji su šutnjom iskazali podršku separatističkoj politici Milorada Dodika, pa čak i kad su Sjedinjene Američke Države sankcionirale njegovo bahato i anarhističko ponašanje.

Međutim, aktualni politički trenutak u bosanskohercegovačkom društvu i nacionalne tenzije izazvane kontinuiranom antidržavnom kampanjom iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, čelnici HNS-a, ohrabreni radikalizacijom srpske politike, vješto su iskoristili za zasjedanje HNS-a u Mostaru, gdje je predstavljena sebična etnoteritorijalna politika, potpuno suprotna domoljubnoj orijentaciji i duhu Bosne i Hercegovine, što je mnoge političke analitičare i društvene djelatnike podsjetilo na scenarij sazivanja Utemeljiteljske skupštine „Hrvatske Republike Herceg-Bosne“, koja je devedesetih godina prošloga stoljeća nastala kao produkt političke ljubavi i ratnog profiterstva Radovana Karadžića i Mate Bobana.

Naime, čelnici i zastupnici HNS-a, još su jedanput, po tko zna koji put, sve svoje emocije, očekivanja i politička obećanja projicirali na teritorijalnu apstrakciju, odnosno zamišljeni hrvatski „treći entitet“, sugerirajući da je preustroj Federacije BiH modalitet za ravnopravnost Hrvata u BiH, ali ne želeći ni politički ni teritorijalno zadirati u Republiku Srpsku i preustrojiti BiH na način koji će omogućiti ravnopravnost svih ustavnih (konstitutivnih) naroda BiH na svim njezinim dijelovima. To je javno potvrdio i potpredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, demantirajući medijske tekstove u kojima je navedeno da je on izjavio da buduća hrvatska federalna jedinica u BiH treba obuhvatiti i dio Republike Srpske, naglasivši da bi u hrvatsku federalnu jedinicu trebao ući samo dio Posavine koji je sada u okviru Federacije BiH, te da nikada nije spominjana Republika Srpska u tom kontekstu.

HNS-ovo zagovaranje uspostavljanja „federalne jedinice s hrvatskom većinom“, s ciljem etničkog zaokruživanja dijelova bosanskohercegovačkog teritorija, istovremeno znači dodatno rastakanje države BiH, ali i obespravljivanje Hrvata izvan zamišljenog hrvatskog teritorijalnog područja u BiH, koji bi se zatekli u situaciji potpune političke nijemosti i isključenosti, bez mogućnosti artikulacije vlastitih političkih stajališta.

Političko organiziranje hrvatskog naroda u BiH prema političkom konceptu „trećeg entiteta“ za opstanak hrvatskog naroda je egzistencijalno opasno jednako kao i „Herceg-Bosna“ devedesetih godina prošloga stoljeća. Taj koncept je potpuno neprihvatljiv za cjelinu hrvatskog naroda u BiH, ponajprije zbog toga što bi time najveći dio Hrvata ostao izvan zacrtane nacionalne zajednice i postao nacionalna manjina. Time bi se potrošilo povijesno pravo hrvatskog naroda na konstitutivnost i suverenitet na cijelom području BiH.

Ipak, čini se da je stvarni cilj političkih izjava o formiranju „trećeg entiteta“ zapravo izmjena izbornog zakona u BiH, ali po HNS-ovom modelu. U tom slučaju, stvorili bi se uvjeti, ne za jačanje vladavine prava, već za suverenu dominaciju „stožerne hrvatske stranke“ u političkom i društvenom životu Hrvata Bosne i Hercegovine, čiji je politički status bitno „uzdrman“ nakon što su se neki predstavnici Katoličke crkve u BiH, koja je duhovni i moralni stožer bosanskohercegovačkih Hrvata (većinom katolika), otvoreno distancirali od političkih stavova Hrvatskog narodnog sabora BiH, koji formalno-pravno egzistira kao nevladina organizacija, ali je u društvenom životu politički snažno angažiran i pod izravnom kontrolom HDZ BiH. Podsjetimo, uoči božićnih blagdana, glavni tajnik Biskupske konferencije BiH monsinjor Ivo Tomašević poručio je protagonistima hrvatske politike u BiH „nemojte nas žive kopati“.

Profesor na Franjevačkoj teologiji fra Ivo Marković mišljenja je da je hrvatska politika uglavnon nedefinirana te da su “Hrvati bez orijentacije i ,što je najgore, hrvatsku politiku određuje tzv. Herceg Bosna, a to je najkatastrofalniji dio hrvatske politike, koji je još uvijek toliko moćan”. Biskup Franjo Komarica u više je navrata upozorio na težak položaj Hrvata u Republici Srpskoj, dok je predsjednik HKD „Napredak“ prof. dr. Franjo Topić u svojim medijskim istupima kazao da „nije istina da tamo gdje Herceg-Bosna nije pokrivala nema Hrvata“. U prilog izjavi prof. dr. Franje Topića govore i statistički podatci prema kojima u Tuzlanskom kantonu živi 23.600 Hrvata, u Zeničko-dobojskom kantonu 22.500 Hrvata, a u Kantonu Sarajevo 17.500 Hrvata.

Topić je naglasio da sadašnja hrvatska politika u BiH produbljuje jaz između hercegovačkih i bosanskih Hrvata, navodeći statistički podatak iz 2013. godine da od 544.000 Hrvata u BiH, njih 220.000 živi u Hercegovini, a 320.000 u Bosni. Objektivno, postoji povijesno stvorena različitost političkih interesa između Hrvata koji žive u srednjoj Bosni, Posavini, Bosanskoj krajini, Sarajevu, Tuzli, Zenici itd. i onih koji žive u zapadnoj Hercegovini. Međutim, hrvatska politika u BiH od 1990. godine nije bila usmjerena na harmoniziranje tih dvaju interesa, konceptom nacionalne homogenizacije hrvatskog naroda.

Stoga bi predstavnici Hrvatskog narodnog sabora najprije trebali unutar hrvatskog naroda osigurati pravednost i njegovu ravnopravnost na cijelom teritoriju BiH, jer bi tada imali dodatni argument za traženje ravnopravnosti hrvatskog naroda u odnosu na druge ustavne (konstitutivne) narode u BiH. Međutim, činjenice govore da najviši predstavnici državnih i federalnih vlasti iz reda hrvatskog naroda, ali i administrativni službenici u federalnim i državnim institucijama, dolaze, uglavnom,  samo iz jednog  dijela BiH, iako bi bilo pravedno i poželjno da u vlasti i javnim službama participiraju predstavnici Hrvata s područja cijele BiH.

Nepobitna činjenica je da je cjelokupno stanje u BiH, od političkog do socijalnog, krajnje loše za sve stanovnike u ovoj državi, pa tako i hrvatski narod, koji očekuje ustavnu ravnopravnost na cijelom području svoje domovine BiH, kao i racionalnije, funkcionalnije i pravednije uređenje države. Daytonski sporazum, nažalost, nije uspostavio pravdu, nego je politički legalizirao i legitimirao etničke podjele, modificirao Washingtonski sporazum te kao glavno načelo uređenja i vlasti i države postavio isključivo etničko-teritorijalni princip, što je dovelo do društvene apatije i međuetničkih tenzija. Ovakvo ustrojstvo BiH nije pravedno niti funkcionalno, ali dosadašnja politička praksa pokazuje da kod predstavnika HNS-a očito ne postoji stvarna volja za reformom Daytonskog sporazuma, a time i Ustava BiH, kojom bi svi građani BiH, pa tako i pripadnici ustavnih (konstitutivnih) naroda – hrvatskog, bošnjačkog i srpskog – te nacionalnih manjina, bili jednakopravni u svakom dijelu BiH. Politički predstavnici HNS-a su, nažalost, u državotvornom smislu odavno obesmislili hrvatsku politiku u BiH i zbog toga  se, kao i zbog nekih nehrvatskih radikalnih političkih utjecaja, Hrvati u oba bosanskohercegovačka entiteta osjećaju obespravljenima.

Bitno je naglasiti da, suprotno tvrdnjama nacionalističkih ideologa, građanski koncept i koncept ustavnih (konstitutivnih) naroda Bosne i Hercegovine nisu u kontradikciji u kontekstu uređenja moderne države, koja bi trebala postati članicom Europske Unije. Svako državno uređenje koje isključuje građanski koncept i koncept ustavnih naroda, kao njegov integralni dio, predstavlja opasnost za opstanak BiH. Jedina realna politička opcija u suvremenom društvenom poretku i Europskoj Uniji, koja je također koncipirana na građanskom modelu, jest ona koja u sebi sadrži sve elemente građanskog prava, pa tako i prava ustavnih (konstitutivnih) naroda i nacionalnih manjina. Ne treba zaboraviti da čak ni u razdoblju Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine ta dva pojma nisu bila u suprotnosti. Za BiH kao državu neprihvatljiva je federalizacija na principima etnoteritorijalizacije, ali je isto tako iritantno nametanje pogrešnog shvaćanja građanskog principa uređenja države, koje negira specifičnosti, kulturu, jezik, identitet i tradiciju ustavnih naroda i nacionalnih manjina u BiH, kao bitnih pretpostavki egzistencije države BiH i društva u cjelini.

Predstavnicima HNS-a konačno bi trebalo postati jasno da je BiH država i Hrvata, a Sarajevo glavni grad te države. Kada se govori o domovini, treba misliti na cjelokupan prostor gdje Hrvati žive kao autohtoni narod. Hrvatsko pitanje u BiH ne može se i ne smije promatrati izolirano, kako to čine čelnici HNS-a, jer su pitanja ustavnih (konstitutivnih) naroda i manjina u BiH međusobno određena i uvjetovana. Stoga je unutar hrvatskog nacionalnog korpusa nužan politički zaokret, s ciljem pronalaska pravednog rješenja unutarnjeg uređenja BiH za cijeli hrvatski narod u BiH, a ne samo za jedan njegov dio. Hrvatskom narodu potrebna je jedinstvena i cjelovita Bosna i Hercegovina, bez etničke podjele, te njezin glavni grad Sarajevo za artikulaciju političkih i društvenih  interesa hrvatskog naroda u BiH”, navodi se u saopštenju  prof. Pejića.

(Kliker.info)

//////////////////////
//////////////////////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...






Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49624756

Powered by Blogger.ba