Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

03.02.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: POTPIS ZA NATO - 'VEĆ DANAS' ILI 'MALO SUTRA'

Kurspahić: Potpis za NATO – 'već danas' ili 'malo sutra'


Kako očekivati da nakon godina nazadovanja u Bosni i Hercegovini ipak prevlada proreformsko raspoloženje: Kurspahić

Kako očekivati da nakon godina nazadovanja u Bosni i Hercegovini ipak prevlada proreformsko raspoloženje: Kurspahić

///////////////////////////////////

(komentar*)

Prošlo je gotovo osam godina otkako je Edvard Džozef (Edward Joseph), američki spoljnopolitički specijalista i profesor na univerzitetima, sa više od decenije iskustva na Balkanu – u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Hrvatskoj i na Kosovu – u maju 2009. na američkom Institutu za mir predstavio nalaze svog istraživanja po kojem bi ubrzano članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u doprinijelo dugoročnoj stabilizaciji i u toj zemlji i u njenom susjedstvu.

I tada su, kao i ovih dana i povodom posjete generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga Sarajevu, međunarodni i domaći skeptici ukazivali kako će se tome protiviti i Srbi i Rusi.

Džozef je u svom istraživanju naveo uvjeravanja „iz prve ruke“ kako to i ne mora da bude slučaj.

Na Balkanu su mu ispričali kako je tadašnji makedonski predsjednik, Branko Crvenkovski, u susretu s Vladimirom Putinom 24. juna 2006. u Zagrebu rekao ruskom predsjedniku kako je Makedonija riješena da se pridruži NATO-u. Putin je navodno odgovorio: „Ne tiče me se ako to uradi Makedonija ali me se tiče ako to urade Gruzija ili Ukrajina“.

U posjeti Banjaluci, 22. maja 2009. godine, Džozef je o svojoj ideji ubrzanog pridruženja Bosne i Hercegovine NATO-u razgovarao i s Miloradom Dodikom koji mu je ispričao kako je u susretu s američkim potpredsjednikom Džozefom Bajdenom (Joseph Biden) u Sarajevu rekao da je spreman da potpiše članstvo u NATO-u „već danas“.

U osnovi Džozefovog prijedloga bio je poziv da se dotadašnja politika „otvorenih vrata“ – za članstvo BiH u NATO-u – zamijeni politikom aktivnih poticaja na provođenje ustavne reforme i drugih uslova za pridruženje među kojima je najznačajniji bilo knjiženje perspektivne vojne imovine na državu.

Međunarodna zajednica je kad je riječ o bosanskohercegovačkom pridruženju euroatlantskim integracijama, dakle – i Evropskoj Uniji i NATO-u, između ta dva pristupa odabrala varijantu „otvorenih vrata“, ostavljajući lokalnim partnerima da se sami dogovaraju i odlučuju o tome uz međunarodnu podršku tim procesima i „suverenitetu i teritorijalnom integritetu“ Bosne i Hercegovine.

Od tada u ovoj zemlji nije bilo napretka dok, nakon Slovenije a zatim i Hrvatske, i Crna Gora uskoro postaje članica NATO-a. Ostavljena „sporazumijevanju domaćih snaga“ sa nepomirljivim projektima budućnosti, centralizacije-dezintegracije ili federalizacije, zemlja nije ispunila ni najelementarniji uslov za aktiviranje akcionog plana za članstvo u zapadnom vojnom savezu: knjiženje vojne imovine na državu.

U međuvremenu su i Putin i Dodik, odnosno Rusija i srpske vođe, promijenili ploču u vezi sa spremnošću da prećutno ili direktno podrže bosanskohercegovačko pridruženje NATO-u.

Ruski predstavnici i u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija u Njujorku i u Savjetu za provođenje mira u Sarajevu u više navrata su odbili da glasaju za dokumente u kojima se podržavaju „euroatlantske perspektive“ Bosne i Hercegovine s obrazloženjem da to nije jedina opcija i da o tome treba da se dogovore „narodi“.

Stoltenberg Sarajevu nije mogao donijeti više od podsjećanja kako vrata ostaju otvorena: Kurspahić

Stoltenberg Sarajevu nije mogao donijeti više od podsjećanja kako vrata ostaju otvorena: Kurspahić

U Srbiji – pa automatski i u Republici Srpskoj – u osvajanju pozicija za uvijek nove izborne provjere u kojima su „patriotske reference“ važnije od perspektiva razvoja, podsjećanja na „agresiju NATO-a“ i garancije da će o eventualnom članstvu „odlučivati narod“ zamijenile su ranija uvjeravanja da bi se takvo šta moglo potpisati „već danas“.

Stoltenberg u ovonedjeljnu posjetu Sarajevu nije mogao donijeti više od podsjećanja kako vrata ostaju otvorena. Pohvalio je napredak u stvaranju jedinstvenih vojnih snaga i njihovog učešća u operacijama NATO-a, posebno u Afganistanu; bosanskohercegovački doprinos u borbi protiv međunarodnog terorizma; najnovije usvajanje pregleda odbrane i dogovor o provođenju njegovih nalaza ali je upozorio da članstvo dolazi na kraju dugog puta reformi.

A kako očekivati da nakon godina nazadovanja u Bosni i Hercegovini ipak prevlada proreformsko raspoloženje? Ono je djelimično oživljeno s prvim koracima u ispunjavanju projekta približavanja Evropskoj Uniji a moglo bi naći poticaj i u spoznaji da u svijetu nema nijednog uticajnijeg partnera za maksimalističke projekte i ciljeve: bošnjačka politika platila je visoku cijenu odbacivanja „aprilskog paketa“ promjena sračunatih na postepeno jačanje države 2006. godine – čime je obeshrabrila dalje američko angažovanje – a zagovaranje otcjepljenja Republike Srpske pokazuje se kao put u njenu izolaciju bez perspektive međunarodnog razumijevanja i priznanja.

Kako je pridruženje Evropskoj Uniji još dug proces, NATO se nameće kao bliža i izglednija perspektiva. Kad je prije gotovo osam godina zagovarao ubrzanje tog procesa, Džozef je naglašavao kako su mu sami bosanski sagovornici govorili kako bi ulazak u NATO „uklonio strah od budućnosti“: on bi podrazumijevao stabilnost, u kojoj nema perspektiva ni ukidanja ni otcjepljenja entiteta, i u kojoj se bosanskohercegovački doprinos operacijama NATO-a nagrađuje bezbjednošću i od spoljnih prijetnji i od unutrašnjih potresa i nestabilnosti.

Ali, od čega bi onda živjele aktuelne poglavice bosanskohercegovačkih konstitutivnih plemena?

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa

///////////////////////////////
///////////////////////

/////////////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

03.02.2017.

SRĐAN PUHALO: NE SMIJEM OSTAVITI BOSNU I HERCEGOVINU KRETENIMA

Srđan Puhalo : Ne smijem ostaviti Bosnu i Hercegovinu kretenima, baba Radojka mi tu izdaju nikad ne bi oprostila


Februar 03. 2017.


Razgovarali smo sa Srđanom Puhalom, psihologom, blogerom, aktivistom, tviterašem, stranim plaćenikom i ko zna šta sve još. Teme? U razgovoru za BUKU dao nam je psihološki kroki svih nas, Donalda Trampa, ali i sebe. Zašto neće napustiti Bosnu i Hercegovinu, otkuda mu san o senatorima i kako to Međunarodna zajednica u sadejstvu sa domaćim političarima uništava zemlju, saznajte iz intervjua.

Kao psiholog, kako gledaš na histeriju koja se zove “rat”? Da li je ona samo medijski proizvedena, da li je politički centri moći povremeno vade iz džepa ili je tek uobrazilja naroda? Ili, pak ima nešto gore, istinitije?

Ja to vidim kao sinhronizovano, svjesno i ciklično sluđivanje naroda,  ili je bolje reći udruženi zločinački poduhvat, od strane domaćih političara, a uz pomoć medija, a sve u cilju sprečavanja postavljanja pitanja da li se baš ovako mora životariti u BiH? Zašto imamo ovolišne plate i penzije, a ovoliku nezaposlenost, kriminal i korupciju? Zašto izumireno i zašto mladi odlaze? Zašto se zadužujemo, zašto nema novih fabrika i investicija? Naravno da to proizvodi strah kod ljudi, što opet sprečava racionalno promišljanje realnosti, podstiče etničku sabornost i mogućnost za neke incidente. Rata neće biti jer se u ovom trenutku rat ne isplati, toliko smo siromašni da se malo toga ima opljačkati. Toliko smo bolesni da nema ko ratovati i toliko smo etnički podijeljeni da se teško može neka nova teritorija zauzeti. Iz ovakve BiH ljudi bježe, a kako bi tek bježali da se zapuca. Osim toga, nema više jugoslovenskih rezervi, pa bi bilo neophodno da uzmemo kredit da bi ratovali, a ni dovoljno harizmatičnih vođa. Naravno, ratna sjećanja su još friška, pa je teško “naložiti” narod za rat.

Bavio si se i baviš u svom radu istraživanjem na temu predrasuda? Da li je neophodno bilo živjeti sa selefijama da bi se svijetu predstavili ovi ljudi u pravom svjetlu i zašto DA? I na kraju krajeva, kome je namijenjeno ovo tvoje istraživanje?

Selefije su top tema u zadnjih nekoliko godina u BiH i prosto je nevjerovatno da se niko do sada nije bavio njima, osim bezbjedonosnih službi i policije. Ne bih rekao da sam živio sa njima, što ne znači da ne bih volio, ali sam uspio da upoznam neke dijelove njihovih života i to onoliko koliko su mi dozvolili. Ja mislim da su bili iskreni u ovom istraživanju, jer im je po prvi put pružena prilika da pokažu ko su, kako žive, sa kakvim problemima se susreću i kako žive u Bosni i Hercegovini. Predrasude su ogromne prema njima i u velikoj mjeri netačne i zlonamjerne. Stekao sam utisak da su selefije odličan “žrtveni jarac” za plašenje Srba, Hrvata i Bošnjaka. Moj cilj je bio da napravim naučnu studiju o njima, ali i kako ih vide građani BiH i kako o njima pišu mediji. Ja sam zadovoljan kako je sve to ispalo, a mislim da i selefije nisu bile nezadovoljne mojim radom. Istraživanje je namijenjeno svima koji žele da objektivno i bez velikih emocija saznaju nešto o selefijama. Na promociji knjige u Sarajevu bili su prisutni profesori fakulteta, studenti, ambasadori, uposlenici međunarodnih organizacija, mnogo novinara, ljudi iz SIPA-a, selefije i to je jedan od velikih uspjeha ovog rada, da na jednom mjestu skupite tako raznoliko društvo, koji te pažljivo slušaju i postavljaju racionalna pitanja na pristojan način. U Banjaluci nije bila tolika posjećenost, niti je to bilo medijski dobro propraćeno. Da završim, najveći uspjeh je što je istraživanje uopšte urađeno i što sam uspio da poljuljam tu sliku o selefijama kao teroristima, samo zato što sam ih doživio kao ljude s pravom izbora.

Zašto te Banjaluka ignorisala?

Ne znam, i meni je to čudno, jer smo svjedoci da se o selefijama mnogo govori i piše, ali mislim da nisu imali hrabrosti, niti želje, da se suoče sa činjenicama koje nisu onakve kako bi oni željeli. Naravno, postoji mogućnost da javnost, mediji i akademska zajednica ne cijene moj rad ili mene ne cijene kao čovjeka i istraživača, ali to im je bila jedinstvena prilika da sve to na licu mjesta istestiraju. Interesantno je da su se na  prezentaciji rezultata pojavili samo novinari Oslobođenja, Euro Blica, Monda, Buke, Frontala.ba, iako su svi mediji bili više puta  pozvani. Izgleda da sam se džaba trudio i nikad neću postati ekspert za selefije kao Galijašević i Ćeranić.

Ima li nade za mlade? Ozbiljan sam. Ima li nade u svijetu mržnje, predrasuda, klišea, nacionalizma, vršnjačkog nasilja? Možemo li uljuditi BiH za naše potomstvo?

Mi smo jedno vrlo zapuštano društvo, društvo koje se već 25 godina svjesno urušava. Bosnu i Hercegovinu ubijaju s predumišljajem. Čini mi se da smo sami od sebe digli ruke, a to je poslednji stadijum propadanja. Svjedoci smo da roditelji tjeraju svoju djecu od sebe tj. iz ove zemlje. Tjeraju ih da se nikad nikad više ne vrate, svjesni da malo toga mogu da promijene.Tjeraju ih od neizvjesnosti, tjeraju ih zbog straha od rata, od nepotizma, partijskog zapošljavanja, siromaštva, nepoštenja, divljeg kapitalizma, vulgarnog nacionalizma i izvitoperene socijaldemokratije. Naravno da se možemo uljuditi i to veoma brzo, ali je potrebno da vratimo nadu u ovo društvo, da vratimo vjeru u pravdu, da ljudi počnu sebe da cijene sebe i vjeruju sebi. Biće nam bolje kada roditelji svoju punoljetnu djecu istjeraju iz kuće na ulicu da se bore, a onda im se ti isti roditelji pridruže na ulici u toj borbi. Nadu i vjeru treba da nam vrate neki novi političari, a dostojanstvo moramo da vratimo sami. Biće nam bolje kada se političari budu plašili građana.

Veliki si kritičar (ne)rada međunarodne zajednice, koja najčešće ne zna da li je pošla ili došla. Koji su njeni najveći grijesi u više od dvije decenije obitavanja u BIH?

Realno, međunarodna zajednica u BiH ne postoji, postoje države koje su više ili manje zainteresovane za BiH i koje imaju svoje interese ovdje. Ako se sa mojom tvrdnjom ne slažete i kažete da međunarodna zajednica postoji, onda  je ona saučesnik u eutanaziji BiH. Da nije tih međunarodnih para tj. kredita, vlast u BiH ne bi mogla “kupovati” socijalni mir budžetlija. Međunarodna zajednica se pretvorila u boksersku vreću koja domaćim političarima služi da pokažu koliko su jaki i nedodirljivi. Vlastima u Republici Srpskoj međunarodna zajednica je alibi za mnoge neuspjehe, dok bošnjački političari čekaju da Incko i ostali riješe naše probleme u njihovu korist. Hrvati su za međunarodnu zajednicu potpuna enigme, jer nikako ne mogu da skontaju šta Hrvati žele i koliko su te želje velike.  Ja bih, iskreno, volio da se oni što manje miješaju u domaću politiku, ali je moj strah od domaćih političara i njihovog rada mnogo veći.

Kako živi i funkcioniše jedan osvjedočeni izdajnik i Sorošev plaćenik u ponosnoj Republici Srpskoj? Hoćeš li ti zapravo biti predvodnik srpsko-američkog prijateljstva, sad kada su Amerikanci prešli na srpsku stranu?

Teško je pomirite sve te izdajnike u meni. Jedan dan sam američki čovjek, drugi dan njemački, treći Sorošov, četvrti Bakirov Srbin, petog dana sam autošovinista, a nakon istraživanja o selefijama postao sam i vehabijski lobista. Za sada uspijevam da sve te identitete pomirim i da normalno funkcionišem na silnu žalost sr(b)skih patriota. Ono što mislim kažem, a trudim se da se i ponašam u skladu sa onim što pričam. Sa promjenom predsjednika u SAD očekujem da se promijeni i percepcija prema američkim plaćenicima i da će, nakon vraćanja Kosova Srbiji, skidanja sankcija Dodiku i mene se sjetiti 9. januara, jer maštam da postanem senator Republike Srpske.

Sad ozbiljno, koji je to egomanijakalni poremećaj u naroda i njegovih vođa, koji ih tjeraju da zaista povjeruju, kako će se tamo neki Donald Tramp baviti nama i da smo mi neko bitno mudo na planeti?

Iskreno, ja mislim da su za takvo mišljenje najviše krivi mediji, bez kojih domaći političari ne bi mogli da kreiraju sliku o Trampu kao velikom prijatelju Srba. Oni nekritički prenose stavove političara, ali i tzv. analitičara, koji pojma nemaju o unutrašnjoj i spoljašnjoj politici SAD. Osim toga stavovi Trampa su veoma bliski domaćim nacionalistima i konzervativcima i oni očajnički žele da i on pokaže razumijevanje za njih, kad već to nisu pokazali Buš, Klinton i Obama. Osim toga, svaki narod na Balkanu ima tu iskrivljenu sliku sebe i sopstvene (geo)važnosti, kao  i teritorije koju smo zaposjeli i koju kontrolišemo, a posljedica toga je egocentrizam i projekcija nerealnih očekivanja na druge osobe.

Kad smo kod Trampa, može li jedna brzinska dijagnoza istog?

Tramp je populista, kojeg su na vlast doveli očajni Amerikanci, žrtve globalizacije, nadajući se da će taj milijarder moći da ih razumije, da će se boriti i zastupati  njihove interese.

Dabome da te pratim na tviteru. Koliko se ova mreža “zapatila” kod nas? Koliko vidim, u svijetu je referentna tačka po pitanju obavještavanja, iznošenja mišljenja, ali i informisanja. Nama je, nekako miliji taj estradni koncept iste.

Tviter je jedno od novih oruđa za komunikaciju i sam po sebi nije ni dobar ni loš, a  kako ćemo ga koristiti zavisi od nas. Kao i sve društvene mreže, on pruža neograničene mogućnosti da iznosimo svoje stavove o mnogo čemu, da polemišemo, svađamo se i vrijeđamo, a da o tome znamo malo ili nimalo. Toga moramo biti svjesni, jer na taj način čuvamo svoje vrijeme i  mentalno zdravlje. Meni pomaže da svoje stavove i blogove prenesem ljudima koji to žele da čitaju, preskačući klasične medije. Ja više nisam zavisan, niti ograničen,  od vlasnika medija, urednika, oglašivača, političara ili novinara da bih nešto rekao i to je ono što je dobro na tviteru tj. na društvenim mrežama generalno. Meni ne trebaju skupe kamere, studija, zgrade da kažem šta mislim. Ja ne zavisim od vremena i prostora i svoje poruke mogu da šaljem 24 sata. S obzirom na stavove koje zastupam i ciljeve za koje se borim, meni tviter omogućava da preskočim medijsku blokadu u Republici Srpskoj.

Novo istraživanje? Na čemu radiš?

Trenutno maštam o nekim istraživanjima i nadam se da ću krenuti sa  njihovom realizacijom na proljeće. Ko će ići na teren po ovakvoj zimi. Nadam se da ću nastaviti istraživati selefije i molim se da me u tome podrži Vlada Republike Srpske i  da pare,  jer mi je muka da više budem strani plaćenik, kad mogu biti domaći.

Vidi li Srđan Puhalo sebe za 10 godina na ovim prostorima?

Iskreno, kome danas treba sredovječni psiholog, nikome. Neću valjda u najboljim godinama ići u Austriju, Njemačku, Dansku, Australiju da perem sudove po kafićima, vozim kamion ili njegujem bakice i dekice po staračkom domu. Ne smijem ostaviti Bosnu i Hercegovinu kretenima, baba Radojka mi tu izdaju  nikad ne bi oprostila.

Dragan Bursać (Buka)

///////////////////////
//////////////////////

Jerko Ivanković Lijanović: Izabrat će me svi građani FBiH, ujedinit ću državu koju Čović i Dodik dijele

Jerko Ivanković Lijanović, lider Narodne stranke Radom za boljitak, prvi je istaknuo kandidaturu za člana Predsjedništva BiH i uopće ne sumnja u svoju pobjedu.U intervjuu za Faktor kaže da ima

//////////////////////

BOJKOT PREMIJERKE RS-a U NEW YORKU: Izlaganje Željke Cvijanović niko nije želio da sluša! - 2

BOJKOT PREMIJERKE RS-a U NEW YORKU: Izlaganje Željke ...

///////////////////////

EVROPA USLIŠILA MOLBU BIH: Dozvoljen provoz mesa kroz države EU

EVROPA USLIŠILA MOLBU BIH: Dozvoljen provoz mesa kroz države ...

//////////////////////////

///////////////////////
//////////////////////////////////////



///////////////////////////

Alternativne vijesti visoke savjetnice : Kellyanne Conway izmislila masakr u Bowling Greenu

Viša savjetnica u kabinetu američkog predsjednika Kellyanne Conway našla se na udaru kritika nakon što je okrivila dvojicu iračkih izbjeglica za masakr u SAD-u koji se nikada nije desio. Conway

////////////////////////

Bobar banka: Najveći slučaj finansijskog kriminala u BiH, ovo su imena optuženih

Tužilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju podigao je optužnicu u predmetu Bobar banka. Optužnica obuhvata 16 osoba koje se terete za finansijski kriminal i zloupotrebe, koje su [...

////////////////////////

Intervjui

/////////////////////////

Molitveni doručak u Washingtonu : Trump pozvao okupljene da se pomole za Schwarzeneggera (Video)

Američki predsjednik Donald Trump  jutros   je okupio vjerske vođe, članove Senata i Kongresa, te državnike iz 140 zemalja svijeta na 65. Nacionalnom molitvenom doručku, javlja Guardian . Za vrijeme doručka, [...
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56342047

Powered by Blogger.ba