Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

30.01.2017.

DA LI ĆE BiH OBNOVITI POSTUPAK PROTIV SRBIJE ZA GENOCID ?

Da li će BiH obnoviti postupak protiv Srbije za genocid?




Da li će BiH pokrenuti obnovu postupka pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu protiv Srbije još nije poznato iako se primakao rok koji ističe krajem februara. Pitanje legitimiteta bh. zastupnika, ali i postojanja novih činjenica, ključni su argumenti eksperata kada govore o tome ima li takav postupak opravdanje.

U BiH više ne postoji ni polovični konsenzus, s obzirom da je uz stranu sprskih predstavnika koji se protive reviziji stao i član Predsjedništva BiH iz reda Hrvata, a sve češći su glasovi koji govore da bi tim postupkom bili narušeni odnosi BiH i Srbije, te se podigle tenzije.

Rok za pokretanje postupka revizije po tužbi BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu ističe polovinom februara, a BiH još nije načisto hoće li se uopšte upustiti u njega.

S jedne strane član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović navodi kako ta obaveza leži na pravnom zastupniku Sakibu Softiću, dok Softić u medijskim istupima navodi kako će krenuti u taj postupak kad o tome odluče politički predstavnici Bošnjaka i drugih naroda iz političkog i javnog života.

Ovo je i jedan od prvih pokazatelja da jasnih smjernica nema. Cijela situacija oko revizije je čudna, te se građani dovode u zabludu, ocjenjuje profesor međunarodnog prava Zarije Seizović.

„Postojali su određeni procesni uslovi ili situacije kada je ono za šta je Bosna saznala nakon donošenja prvostepene presude moglo poslužiti kao osnova za reviziju – govorim o sadržaju zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane SR Jugoslavije, govorim o priznanju generala Perišića u njegovoj odbrani i završnoj riječi, kada je on istakao da je slao vojne efektive u Bosnu i Hercegovinu.

Ne mogu oteti utisku da je cijela atmosfera oko toga da li će se revizija izjaviti potpuno amaterska, netransparentna i blago rečeno vrlo čudna: Seizović

Ne mogu oteti utisku da je cijela atmosfera oko toga da li će se revizija izjaviti potpuno amaterska, netransparentna i blago rečeno vrlo čudna: Seizović

Međutim, subjektivni rok u kojem se revizija može pokrenuti je šest mjeseci od dana saznanja za te nove činjenice, što je propušteno i na to se više ne možemo pozivati. Da li postoji nešto novo, ja to ne znam – iz više razloga. Jedan je što ja na to nisam naišao, drugi je ova netransparentnost o kojoj sam govorio. Možda ta činjenica i postoji, ali mi za nju ne znamo. Naravno, može se razumjeti da je to strategija Bosne i Hercegovine i da ne želi istrčavati s tom činjenicom, i to potpuno razumijem. Šta će se ubuduće dešavati, ja ne znam, ali se ne mogu oteti utisku da je cijela atmosfera, napravljena oko toga da li će se revizija izjaviti ili neće, jedna potpuno amaterska, netransparentna i blago rečeno vrlo čudna“, kaže Seizović.

I dok je u ranijem postupku postojala potpora i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, danas ni toga nema, sudeći prema stavu Dragana Čovića.

"Revizijom tužbe nastao bi potpuni haos i to nam nije potrebno. Država mora normalno funkcionirati, a u odnosu na trenutne prilike na najboljem smo putu da i dalje zaostajemo za zemljama regiona na putu EU integracija", istakao je Čović.

Za pripremu je trebalo vrijeme, ali i posvećenost, mnogo duža od one kakva je zavladala nekoliko mjeseci pred istek mogućnosti za žalbu. Ukazao je na to i bivši tužilac Haškog tribunala Geoffrey Nice:

„Ako ne pokušate svakako nećete uspjeti, a ako pokušate možda ćete i uspjeti, a čak i ako ne uspijete ostaviće trajno zabilježen pogled BiH na presudu i na genocid. Da se prije pet godina poslušao moj savjet i da se ustanovila odgovarajuća grupa eksperata, onda je taj cilj mogao biti i postignut.“

Ako ne pokušate svakako nećete uspjeti, a ako pokušate možda ćete i uspjeti: Nice

Ako ne pokušate svakako nećete uspjeti, a ako pokušate možda ćete i uspjeti: Nice

Nespremnost prije deset godina, rezultirala je presudom kakva je donesena. Da bi se pripremila revizija trebalo je raditi još ozbiljnije. Ovako kaže urednica BIRN-a Erna Mačkić, samo se usložnjavaju odnosi.

„S obzirom na političku situaciju, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i regionalnu, mislim da bi se samo podigle tenzije i da BiH ne bi ništa puno postigla tom revizijom, s obzirom na to da je i pravni tim koji je zastupao BiH imao jako puno stvari na raspolaganju i u prvom procesu. Sad, da li je to na pravi način iskorišteno ili je takva praksa Međunarodnog suda u Hagu da ima politički aspekt da se smire tenzije i da se stvari vrate na početnu poziciju, da ne bi došlo do nekog većeg narušavanja prevashodno mira na prostoru BiH, a takođe i odnosa sa Srbijom...”, navodi Mačkić.

Pitanje je i šta se sada može postići, jer je izgubljeno mnogo vremena, kaže Fadila Memišević iz Fondacije pravda za BiH, koja bi trebalo da finansira reviziju.

„Koliko ja znam, jer vodim Fondaciju Pravda za BiH, formirani su neki timovi, ali ko je u tim timovima, iskreno da kažem – ne znam. Međutim, potrebno je uložiti ovaj zahtjev, iako je tajming vrlo, vrlo loš. Sadašnja konstalacija snaga je takva da je Srbija postala miljenica Evrope i ja sumnjam da će sada Sud biti naklonjen nama, s obzirom na to da smo izgubili dosta vremena. Ne znam koji su dokazi prikupljeni, ali, u svakom slučaju, dobro je da se podnese zahtjev, jer ono što svakog građanina u Bosni i Hercegovini boli jeste činjenica da je poslije presude Međunarodnog suda pravde u Hagu 2007. godine ispalo da Srbija nije bila u ratu“, procjenjuje Memišević.

Podsjetimo, Sud je utvrdio da je Srbija povrijedila Konvenciju o genocidu, tako što nije izvršila svoju obavezu da spriječi genocid. U proces, savjetuju stručnjaci, trebalo je ići spremniji, iako sudeći prema do sada viđenom, u pitanju procesa da se ispuni forma.

//////////////////////////


////////////////////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

30.01.2017.

EVROPSKA AGENDA MILORADA DODIKA I DRAGANA ČOVIĆA: BOSNOFOB DODIK I BOSNOSKEPTIK ČOVIĆ U LOVU NA STRANE SUDIJE

EVROPSKA AGENDA DODIKA I ČOVIĆA: Bosnofob Dodik i bosnoskeptik Čović u lovu na strane sudije

Na inauguraciju američkog predsjednika, za koju je uredno platio pozivnicu, Dodik nije mogao bez američke vize. Jedva je nekako prošvercovao Prvu damu RS-a Željku Cvijanović, kojoj je u Washingtonu društvo pravila njegova supruga koja je do tada služila samo za "izbore, svadbe i sahrane"



EVROPSKA AGENDA DODIKA I ČOVIĆA: Bosnofob Dodik i bosnoskeptik Čović u lovu na strane sudije

Piše: SENAD AVDIĆ  

 

 

Cijeli svijet se srušio, činilo se, tog kasnog popodneva 15. marta 1991. godine za srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića! Upravo mu se iz bunkera Generalštaba Jugoslovenske narodne Armije javio Borisav Jović i saopćio da Predsjedništvo SFRJ nije prihvatilo uvođenje vanrednog stanja u zemlji, kako je tražila Vojska! Izdao, referisao je na rubu nervnog sloma Jović, onaj Bosanac, odnosno Srbin, to jeste bosanski Srbin, Bogić Bogićević.

 

Dan ranije generalu Veljku Kadijeviću, komandantu JNA, u Moskvi (gdje je odletio ilegalno) šef vojske SSSR-a Dimitrij Jazov je odbio dati podršku u namjeri da u odumiruću Jugoslaviju spašava vojnim udarom na  koji ga je huškao Milošević.

 

Foto: Buka

Generalno, sve je (pored generala Kadijevića i Jazova) toga marta prije 26 godina krenulo po zlu za srbijanskog naci-komunističkog diktatora. Stotine hiljada Srba 9. aprila tražilo je smjenu njegovog porodičnog režima. Iako ih je vojska (opet - nezakonito) potjerala sa ulica i trgova, uz žrtve, a organizatori (Vuk Drašković i drugi opozicionari) pohapšeni, građanski protesti u Beogradu i cijeloj Srbiji su nastavljeni.


DVOJNI UDAR

 

Istovremeno, savezna Vlada premijera Ante Markovića odbijala je srpske zahtjeve za nekontroliranim štampanjem novca. Srbija je grcala u ekonomskoj propasti, slamala se pored političkom neizvjesnošću.

 

U takvim, neizdrživim okolnostima, unutarnjim i spoljnim, ekonomskim i političkim, srpski Cezar izbjegava svoje «martovske ide» superbrzim i ekstratajnim susretom sa Franjom Tuđmanom, predsjednikom Hrvatske, u Karađorđevu, 25. marta 1991. godine.

Ništa se, prema službenoj verziji tog susreta, nije bitnoga desilo, niti usuglasilo, osim, opet službeno, da se "smanje napetosti u zemlji" i sačuva "mir kao najveća vr(ij)ednost.

Toliko su uspješno i odgovorno dvojica nacionalističkih poglavica "čuvali mir", da je samo 40-ak dana potom, 1. maja 1991., u dogovorenom, prljavom sukobu u Borovom Selu, uz stradanje nespremnih hrvatskih policajaca (čijeg su miroljubivog šefa Josipa Reihel Kira likvidirali "njegovi" jastrebovi) otpočeo srspko- hrvatski rat za podjelu Bosne i Hercegovine!

 

Slobodan Milošević je, susretom sa Tuđmanom, spašen, njegova vlast je, uz enromne žrtve i sve druge jezive posljedice potrajala skoro čitavu deceniju. A, do onog dobrosusjedskog mirotvornog ratnog piknika u Karađorđevu, sve je govorilo da je "gotov"...

 

Ima li ičega važnog u "Miloševićevim "martovskim idama" od prije 26 godina što se nije desilo na početku ove godine, u "januaru koji je pojeo Dodika"? Nema. Baš ničega.

U zadnjem danu prošle godine Milorad Dodik je saslušan u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje ne priznaje. U Sarajevu koje, također, ne priznaje.

Desetak dana kasnije, Dan Republike Srpske umjesto, kako je mjesecima najavljivao, "najvećeg praznika u istoriji RS kojim će potvrditi svoju državnost", sveo se na otužni seoski mimohod promrzlih vatrogasaca pojačanih jakim snagama civilne zaštite koji su cupkali po ulicama Banje Luke uz zvuke ciganskih evergrina u taktu Kusturicinog gansterskog repa (bez korijena).

Na inauguraciju američkog predsjednika, za koju je uredno platio pozivnicu, nije mogao bez američke vize. Jedva je nekako prošvercovao Prvu damu RS-a Željku Cvijanović, kojoj je u Washingtonu društvo pravila njegova supruga koja je do tada služila samo za "izbore, svadbe i sahrane".

 

Američka ambasadorica u BiH Maureen Cormack nije, kako joj je to namijenio Dodik, vraćena u SAD, nego je otišla u Foču gdje su je dočekali lokalni lideri njegove stranke.

 

Istog dana se predsjednik RS bezrazložno smucao po Beogradu, gdje se sastao tek sa šačicom novinarske paščadi rata. Evropska unija sve glasnije najavljuje da će slijediti američke sankcije protiv Dodika i blokirati mu imovinu.


NAS DVA BRATA, OBA REPUJEMO

 

Usred cijelog tog diplomatsko-političkog košmara u kojem je predjednik RS ostao sam, iskorišten i ostavljen, na noge mu (u stranačku posjetu u državnom automobilu) stiže Dragan Čović, baš kao što je 26 godina ranije Tuđman obišao klinički polumrtvog Miloševića u Karađorđevu.


"Rata u Bosni i Hercegovini neće biti ako to ne želi međunarodna zajednica", kazat će tri dana kasnije Dragan Čović na sjednici Hrvatskog narodnog sabora u Hercegovini.

Šta međunarodna zajednica, kakva god bila, a nije bogzna kakva, misli o mogućnostima ratnih sukoba BiH, rekla je, za razliku od Čovića i njegovih (para)državnih, stranačkih i medijskih  uporišta, kada je u u diplomatsku i ekonomsku karantenu stavila Milorada Dodika, čije sustavno rušenje ustavno-pravnog portka ne ostavlja dvojbe o konačnim (ratničkim) ambicijama.

Nije međunarodna zajednica željela, niti podsticala rat u bivšoj SFRJ, njena je odgovornost tek što nije imala mehanizme da zaustavi jednog ludaka (koji je pri tom, također, imao širok društveni i politički konsenzus) koji je svoje političke, nacionalne ciljeve želio riješiti "statutarno, nestatutarno, ustavno, neustavno". I što je njegovom savezniku iz Zagreba "na riječ" vjerovala da je demokrata i Europejac.

Dodik i Čović su sa stranačkog druženja u Banjoj Luci zajednički poručili da "prisustvo stranaca u Ustavnom sudu BiH usporava evropski put BiH". Zanimljiv bi bio taj evropski put BiH put kojeg će trasirati jedan deklarirani bosnofob, Dodik, i umjereni, proeuropski bosnoskeptik, Čović!  

 ////////////////////////

/////////////////////

AMBASADORICA CORMACK OHLADILA DODIKA: 'Sankcije SAD-a neće biti kratkog daha!'

AMBASADORICA CORMACK OHLADILA DODIKA: 'Sankcije SAD-a ...

////////////////////////

Image result for diana zelenika

DIANA ZELENIKA OSTAVILA BEZ TEKSTA SUDIONIKE HNS-a: „Ne može HDZ odlučivati o najvažnijim pitanjima, recite nam gdje su granice trećeg entiteta“

////////////////////

ČANKOVIĆ O PROMJENI NAZIVA MANJEG ENTITETA:  'Možda je Izetbegović u pravu...'

ČANKOVIĆ O PROMJENI NAZIVA MANJEG ENTITETA: 'Možda je ...

/////////////////////////////////

////////////////////////////

///////////////////////////////////

///////////////////////////////////



Sakib Softić poručio Izetbegoviću : Neću sam da odlučujem o reviziji tužbe protiv Srbije

Zastupnik BiH u tužbi protiv Srbije i Crne Gore za genocid Sakib Softić je za N1 komentarisao odluku o eventualnoj reviziji tužbe.Softić je kazao da je počašćen povjerenjem koje mu

///////////////////

Oružani napad na džamiju : Trojica napadača otvorila vatru i ubila šest vjernika u gradu Quebecu u istoimenoj kanadskoj provinciji (Video)

Šest osoba  je ubjeno a više ranjeno  kada su naoružani napadači  otvorili  vatru u džamiji,  u gradu Quebecu ,  istoimenoj kanadskoj provinciji , tokom večernjeg namaza ,  javili su lokalni [...]

29.01.2017.

BORBA ZA BUDUĆNOST

Borba za budućnost


Fahrudin Dino Avdibegović

Autor
27.1.2017. 


Borba za budućnost

Da li smo našom svakodnevnom retorikom i našim (ne)djelovanjem doprinijeli da naši sinovi i kćerke danas ili sutra imaju bolje živote? Da li govor koji tjera na ekstremni nacionalizam, netoleranciju i mržnju stvara uvijete za bolji život naše djece i unučadi? 

Problem svih ljudskih zajednica, a tako i one u državi Bosni i Hercegovini, je taj što često ne priznajemo mišljenje koje nije identično našem. Posljednjih nekoliko godina fasciniran sam idejama američkog filozofa Richarda Rortya, posebno onim tezama u kojima iznosi mišljenje da čovječanstvo ne treba postavljati pitanja koja istražuju ono što nas čini ljudima i šta je uopšte ljudska priroda, jer ona skoro uvijek vode ka podjelama, netrpeljivostima i sukobima u kojima se protivnička strana prikazuje kao nehumana i manje vrijedna skupina. U svakom konfliktu i ratu protivnik se prikazuje često kao neko ko je manje vrijedan, tj. kao neko ko može biti tretiran sa manjom količinom digniteta i ljudskog poštovanja. Tako na primjer u balkanskim ratovima protivnička strana se pejorativno nazivala standardnim imenicama kao što su ”četnici”, ”ustaše” i ”balije”, i pridjevima koji su imali (a imaju i danas) funkciju da ponize i dehumaniziraju suparničku stranu, jer kako bi se vojnici jedne strane mogli boriti protiv vojnika one druge, kada bi propagandna mašinerija njihove političke i vojne strukture brendirala protivničku stranu kao ljude koji uopšte nisu drugačiji od njih samih, kao osobe koje imaju iste snove, brige, ambicije i lične ciljeve u životu kao i mi? Bez propagandnih struktura mnogi vojnici bi lakše uvidjeli da su ljudi na protivničkoj strani upravo to – ljudi. Potpuno isti kao i oni. Glavna stvar što nas razdvaja je mitologija, odnosno njeno oživljavanje kroz ižvakane etnocentrične narative, naše (uvijek subjektivno) shvatanje prošlosti i oslikavanje te iste mitologije u sadašnjosti i našim ambicijama za budućnost.

A danas imamo, i to u mirnodopsko doba, huškačku retoriku pojedinih grupacija među svim bosanskohercegovačkim etničkim skupinama. To su tendencije koje pogrdnim nazivima za one druge stvaraju sliku da su osobe koje se ne izjašnjavaju i ne misle kao oni, nastrane i u svakom slučaju od manje ljudske vrijednosti nego što je to njihov narod. To je jedna vrlo opasna predispozicija za necivilizovano ponašanje u slučaju ratnih sukoba prema onim grupama koji nisu kao mi. A to su narodi na Balkanu imali prilike da osjete mnogo puta u samo nekoliko posljednjih stoljeća.

Richard Rorty predlaže da ljudi, umjesto bavljenjem pitanjima o ljudskoj prirodi,  svoju energiju usredotoče na pronalaženje načina kako da naprave svijet boljim za živjeti, pogotovo da taj svijet predaju u što boljem izdanju potomcima i nadolazećim generacijama. A da li smo to mi, ljudi, radili do sada? Trebali bi se svi zapitati, svi oni koji su bili punoljetni od početka rata u Bosni 1992. pa do današnjeg dana. Da li smo našom svakodnevnom retorikom i našim (ne)djelovanjem doprinijeli da naši sinovi i kćerke danas ili sutra imaju bolje živote? Da li govor koji tjera na ekstremni nacionalizam, netoleranciju i mržnju stvara uvijete za bolji život naše djece i unučadi? Ako je odgovor pozitivan, onda mi oprostite, pa neka slobodno nastavimo dalje sa dosadašnjom praksom.

Međutim, kada bi se prestali baviti pitanjima zašto smo mi ljudi takvi kakvi jesmo (a time se bave i naučnici i obični ljudi, svako svojim metodama), a oni tamo drugačiji ljudi od nas, našu energiju bi mogli iskoristiti u humanije i progresivnije svrhe od čijih rezultata bi cijelo čovječanstvo moglo imati koristi kako u skorijoj, tako i u daljoj budućnosti. Od međuljudskih podjela i demoniziranja stvaramo dugogodišnje međuetničke animozitete, konflikte, stradanja, patnje i uništenja od kojih čovječanstvo nema nikakve koristi.

U Bosni i Hercegovini oružani sukob se, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, pretvorio u retorički konflikt, koji traje preko dvadeset godina i koji vrlo lako može ponovo preći u ratni okršaj, isti ili gori od onog iz zadnje decenije 20. stoljeća. A to i  nije bilo tako davno. U prosperitetnijim evropskim državama društvene i političke stvari se brzo i dinamično mijenjaju. U njima jedan politički problem ili izazov traje maksimalno jednu do dvije sedmice, nakon čega dolazi do rješenja i prelaska na druge novinske naslove i teme koje preokupiraju tamošnja politički emancipirana i angažovana društvo. Kao sušta suprotnost tome imamo političku situaciju u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj su novinski naslovi i teme televizijskih emisija ispunjene istim politički sadržajem još od 1995. godine: ko će koga ukinuti, ko će kome uvesti unitarizam ili treći entitet – i sve tako u krug i nedogled. I nisu samo političke teme i novinski naslovi identični iz godine u godinu, nego su i političke garniture iste, kojima odgovara politički status quo (diplomatski naziv za ustajalu političku žabokrečinu), tj. kristalno jasna podjela na etničke torove na prostoru cijele zemlje. A ti etnički torovi (imamo tri dominirajuća) uvijek se mobiliziraju, zapravo isprepadaju, od strane njihovih političkih elita sa ultimativnim ciljem da nacionalističke partije ostanu na vlasti. Treba obratiti posebnu pažnju na načine kako se narodi u Bosni i Hercegovini zastrašuju kroz medije od strane najvećih etničkih partija kako bi se redovi etničkih torova zbili i konsolidirali, a sve s ciljem da na vlasti ostanu nacionalističke stranke, koje žive od straha svojih glasača, čiji su politički stavovi nažalost u velikoj mjeri pod utjecajem snažne propagande, koja kultivira i potpiruje, barem latentno, mržnju i podjelu među bosanskohercegovačkim narodima. Iako se pokušava progurati pune dvije decenije kroz bosanskohercegovačke političke i medijske kanale, tzv. politika zero-sum igre, sve ili ništa, nemoguća je upravo zbog kompleksnosti i raznolikosti u Bosni i Hercegovini, što bi zapravo trebali izdizati kao bogatstvo društva i isticati u pozitivnom smislu kako u zemlji tako i u inozemstvu.

Nijedna etnički bazirana stranka u Bosni i Hercegovini ne može dobiti maksimalističke ciljeve, jer to vodi uglavnom ka spoticanju dviju (ili više) drugih strana svaki put kada jedna strana postigne neku političku dobit na uštrb drugih. Niti Bosna i Hercegovina može biti samo bošnjačka, niti RS treba biti isključivo srpski entitet, niti zemlju treba federalizirati na neprirodnim osnovama kako bi se Hrvati više osjećali ravnopravni i „na svome“. Državi Bosni i Hercegovini su potrebna racionalna rješenja, bazirana na razumnim odlukama, a ne na ekskludirajućim odlukama, kojima se pokušava unaprijediti položaj jednog na uštrb drugih naroda u zemlji. Ali prije donošenja bilo kojeg, imalo razumnog i poštenog rješenja za državno uređenje Bosne i Hercegovine, njeno stanovništvo mora poraditi dosta više na stvarnom shvatanju političkog stanja i razumijevanja svih etničkih pozicija, njihovih (realnih) želja i ciljeva. Upravo ovdje dobro dolazi Rortyevo zalaganje da ljudi eksplicitno skinu fokus sa samih sebe, a energiju usredotoče na aktivno stvaranje rješenja – u našem slučaju to bi bilo pronalaženje dobrog i trajnog političkog rješenja, koje bi prvenstveno zadovoljilo građane Bosne i Hercegovine, a u dobroj mjeri i etničke interese. A prijedlozi za moguće polazne tačke bi mogli biti sljedeći:

Prvo, građani Bosne i Hercegovine trebaju prihvatiti međusobne razlike i sličnosti (a postoji dosta više sličnosti nego razlika među nama). Iako smo to čuli tako mnogo puta, zvuči tako jednostavno na papiru, a izgleda tako teško izvodljivo u svakodnevnom životu!

Drugo, radi nas samih i budućih generacija trebamo shvatiti, prihvatiti i raditi aktivno na činjenici da svi živimo u jednoj državi, Bosni i Hercegovini, kojoj svi želimo dobro, jer time ćemo lakše ostvariti tako željeni cilj mnogih, a to je da svi građani ove zemlje žive u miru, sigurnosti i blagostanju.

Treće, svaki bosanskohercegovački državljanin treba aktivno raditi protiv maksimalističkih ciljeva stranaka sa etničkim predznakom (a zapravo protiv svih sa korumpiranim ‘predznakom’), posebno protiv onih stranaka koje tobože štite interese samo jednog naroda. Te stranke ne štite interese nijedne etničke grupacije u BiH, nego samo interese političke elite u zemlji kojoj je jedini interes opljačkati narod(e) i državu kako bi prigrabila što više bogatstva u svoj mali, elitni posjed. Interesantno je da određene vladajuće strukture rijetko imaju problema za politički dogovor kada treba raspodijeliti ministarske pozicije ili usaglasiti budžete, dok za stvarna i ozbiljna državna pitanja u zemlji prvenstveno se stavljaju etnički interesi ispred državnih, koji zato vode ka vrlo slabašnim promjenama u državnim strukturama i neznatnom napretku u bosanskohercegovačkom društvu. A snažnog napretka neće biti sve dok etnička upravlja državnom politikom Bosne i Hercegovine. Uostalom, kada se radi protiv interesa ostalih naroda u zemlji, potencijalno se ugrožavaju svačija prava, slobode i mogućnosti.

Četvrto, raditi na izgradnji i razvijanju zajedničkog nacionalnog identiteta radi zajedničkog interesa. Ljudi moraju shvatiti da biti građanin Bosne i Hercegovine ne ugrožava ničija prava da bude pripadnik etničkog korpusa Srba, Hrvata ili Bošnjaka, niti onemogućava bilo koga da se izjašnjava po vjerskoj, seksualnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. Zajedno smo jači, a historija je pokazala još od vremena osmanlijske vlasti da su nama drugi mogli vladati najlakše kada smo bili razjedinjeni. Nažalost, malo gdje u svijetu je uspjela antička taktika „zavladi, pa vladaj“ kao kod nas. Vrijeme je da ne budemo ničiji pokusni kunići, te uzmemo odgovornost i sudbinu u vlastite, domaće ruke. Osim toga, trebali bi nacionalni (državni) identitet staviti ispred etničkog ili vjerskog, jer nas nacionalna odrednica Bosanac i Hercegovac spaja, a etničke i vjerske oznake razdvajaju. Kada bi to postigli, oslobodili bi ogromne potencijale u bosanskom čovjeku, koji su decenijama i stoljećima bili sputavani, zabranjivani i osporavani.

Svaki građanin Bosne i Hercegovine zaslužuje da mu glavna egzistencijalna pitanja budu kako, šta i gdje da radi, gdje da ide na godišnji odmor, a ne da svakodnevno razmišlja kada i kako će mu njegova etnička pripadnost i inatsko mahanje zastavom onim drugima dati hljeb, kruh i pogaču na stol. Ako tako može živjeti većina evropskog stanovništva, trebali bi valjda i Bosanci i Hercegovci. Ali da bi imali normalnu egzistenciju, mi to moramo zaslužiti, a zaslužiti znači potruditi se. Svaki stanovnik Bosne i Hercegovine mora se osloboditi dvadesetogodišnje mentalne letargije i uspavanosti, i raditi na poboljšanju političkog, društvenog i ekonomskog stanja u cijeloj zemlji. Treba se obrazovati, čitati i informisati o političkoj situaciji u zemlji, okruženju i šire. Duboko sam uvjeren da svaki narod ima onakvu državu i vlast kakvu zaslužuje. Bosanskohercegovačka nacija se mora potruditi da zasluži funkcionalniju i prosperitetniju Bosnu i Hercegovinu. Možda je došlo vrijeme da svi učinimo svoje da fundamentalno promijenimo prvo svoj mentalni sklop i djelovanje prema samima sebi, prema političarima koji nas zastupaju i prema državi kakvu želimo da imamo, da bi sutra imali državu kakvu želimo, kao što to imaju Danci, Švicarci ili Poljaci.

Zar nije došlo vrijeme da i mi u Bosni i Hercegovini imamo normalnu sredinu u kojoj će nam osnovna prava i uslovi za život biti osigurani, u kojoj niko neće manipulisati našim osjećanjima i strahovima, i u kojoj ćemo napokon krenuti naprijed, u svjetliju budućnost, koja čeka nas i nove generacije? Zar nije krajnje vrijeme da manje brinemo ko smo mi i šta su nam susjedi, a da se pobrinemo kako da bosanskohercegovačko (a kasnije i balkansko) podneblje bude što sigurnije, bogatije i prosperitetnije. Kao što je to Rorty predlagao, mislimo manje ko smo i šta smo, a više se pozabavimo kako ojačati solidarnost i kako napraviti našu sredinu u kojoj će nama i svim drugim sugrađanima biti bolje.

///////////////////////////

///////////////////////////

Mir i stabilnost

Mir i stabilnost

  29.Jan 2017

Svaka sličnost je bez dubine – u Vučićevom nastojanju da titovski balansira između Istoka i Zapada, i sebe predstavi kao državnika za mir. Baš kao što Tuđmanovo paradiranje u bijeloj

///////////////////////////////
29.01.2017.

ISTRAŽIVANjE ISTINOMJERA O DODIKOVIM LOBISTIMA U AMERICI: LAŽI PLAĆENE NOVCEM GRAĐANA ENTITETA RS-e

Istraživanje Istinomjera o Dodikovim lobistima u Americi : Laži plaćene novcem građana Republike Srpske

Januar 29. 2017.


Milorad Dodik je od 2006. do 2015. godine uložio skoro 17 miliona dolara u lobiranje u Sjedinjenim američkim državama. Investicije koje su u istom periodu došle iz SAD, kreću se tek oko trećine tog iznosa. Ništa bolji uspjeh Dodik nije postigao ni u kupovini političkog uticaja u SAD, što je najbolje pokazala farsa sa lažnim pozivima na inauguraciju Donalda Trumpa, koju je osmislio šef Kancelarije RS za saradnju, trgovinu i investicije u Washingtonu, Obrad Kesić.

U proteklih mjesec dana, nizali su se gafovi predsjednika i premijerke RS u pokušajima da uvjere javnost da imaju posebne veze sa Trumpovom administracijom, potpuno udaljeni od realnosti u kojoj se Milorad Dodik zvanično našao na “crnoj listi” američke vlade, navodi se u istraživanju portala Istinomjer.ba.

alt

Priču o značaju koji je SNSD-ova vlast navodno dobila smjenom vlasti u SAD-u, lansirao je Obrad Kesić, koji od 2013. godine vodi Kancelariju Republike Srpske za saradnju, trgovinu i investicije u Washingtonu (koja se, po pravilu, pogrešno naziva “Predstavništvo Republike Srpske”..

Kesićeva ideja o Dodikovom odlasku na inauguraciju Donalda Trumpa vjerovatno je nastala kao pokušaj da se u domaćoj javnosti amortizuju vrlo oštre kritike koje su došle od SAD i OHR-a nakon Dodikovog organizovanja referenduma o Danu RS. Samo par dana nakon Trumpove pobjede na predsjedničkim izborima, Kesić je požurio da najavi promjenu američke politike prema BiH i RS, te objavio navodne dogovore njegovog “predstavništva” o dovođenju delegacije RS na ceremoniju inauguracije, a sve u kontekstu ničim potvrđenih tvrdnji kako bi Trump mogao “ugasiti OHR”:

“Već je otvoren dobar kanal komunikacije sa Vašingtonom. Mislim da ćemo vrlo brzo videti signale i nove administracije da su spremni na bolju i veću saradnju sa Banjalukom. Već smo imali kontakte iz kampanje Donalda Trampa, a govorim o tome da visoka delegacija RS učestvuje na inauguraciji novog predsednika.”

Na pitanje da li će u Washington DC otputovati Milorad Dodik, Kesić je neodređeno odgovorio:

“Još nije definisano ko bi išao, ali govori se o visokoj delegaciji iz RS. Cilj Predstavništva je da RS bude prisutna na inauguraciji novog američkog predsednika.(12.11.2016.)

Kao dugogodišnji lobista, politički analitičar, a i član američke Demokratske partije (koji je, po sopstvenim riječima, podržavao  kandidaturu Bernie Sandersa)  Kesić je svakako znao da ovakvim izjavama obmanjuje javnost, jer se na zvanične ceremonije inauguracije američkih predsjednika  ne pozivaju nikakve strane delegacije, već samo ambasadori koji predstavljaju strane države u SAD.

Dodik i Kesić su, svejedno, započeli predstavu o učešću predstavnika RS na inauguraciji, koja je raskrinkana na samom početku – čemu je, ko zna zbog čega, pomogao i sam Dodik, kada je poziv na inauguracijski bal u organizaciji nekoliko američkih desničarskih organizacija  predstavio kao zvanični poziv na inauguraciju. Odmah potom, oglasio se Kesić da još jednom, iz pozicije “američkog insajdera”, ponudi potpune izmišljotine u pokušaju da Dodika prikaže daleko značajnijom političkom figurom nego što jeste:

“Planirano je da Dodik prisustvuje na nekoliko događaja od 17. do 20. januara. Na samoj zakletvi u velikoj meri su prisutni ambasadori svih zemalja. Ali, iz Trampove kampanje i organizacije postoji odluka da se pozovu i neki ljudi iz međunarodne zajednice s kojima žele da izgrade bolje odnose. Koliko znam, pozvano je do 20 stranih funkcionera, među kojima i predsednik Dodik, kao i Najdžel Faraž iz Londona.” (28.12.2016.)

Događaji koji su uslijedili dobro su poznati. Sredinom januara, protiv Dodika su uvedene sankcije   američkog Ministarstva trezora, nakon čega su pokrenute sve moguće “poluge” kako bi se stvorio utisak da se radi o minornom problemu, nastalom zbog lične osvete američke ambasadorke u BiH. U tom kontekstu, dodatno su pojačani napori da se dokaže navodni Dodikov i Kesićev uticaj u krugovima bliskim novom predsjedniku SAD, te su u SAD, umjesto Dodika, otputovale njegova supruga i Željka Cvijanović. U cijelu farsu direktno se uključila Vlada RS, izdajući saopštenje o tome da Cvijanović službeno boravi u Washingtonu, gdje će ostvariti kontakte “sa predstavnicima nove američke administracije i drugim uglednim zvanicama”  (20.01.2017.).

I ova dezinformacija brzo je opovrgnuta te su Kesić i Cvijanović na dan inauguracije bombardovali medijski prostor bizarnim “dokazima” svojih navodnih diplomatskih uspjeha. Jedan od najbizarnijih bila je mutna fotografija Obrada Kesića i tjemena Reincea Priebusa (predsjedavajući Republikanske partije i šef Trumpovog kabineta) “uhvaćena” na prijemu u organizaciji “Grčke inicijative”19.01.2017.

Kesić je, uz pomoć RTRS-a, svoje prisustvo na ovom prijemu predstavio kao “obavljanje razgovora sa američkim zvaničnicima”. Željka Cvijanović je, takođe, izjavila da je “Predstavništvo Republike Srpske u Vašingtonu već imalo razgovore sa visokim zvaničnicima, koji će biti nastavljeni nakon inauguracije na svečanosti kojoj će lično prisustvovati”, a ova anti-vijest je u regionalnim tabloidima zatim narasla i do tvrdnji da se Kesić sastao “sa Trampovim šefom kabineta”. 

 Kesić i Priebus 

Cvijanović je i sama poslala par bezmalo komičnih fotografija svojih navodnih diplomatskih aktivnosti u DC-u, od kojih je najviše pažnje privukao njen turistički “selfie” sa Snježanom Dodik, kojim je nedvosmisleno dokumentovano da su boravile u zoni za posjetioce, a ne među zvaničnim gostima kako je to, dan ranije, najavio Obrad Kesić:

“Mi ne možemo detaljno da govorimo, zbog bezbednih mera, gde će predsednica da bude za vreme zakletve, ali mogu da kažem da je to na zvanični poziv komiteta koji organizuje vršenje zakletve i celu ceremoniju i naći će se u okruženju sa visokim funkcionerima. Mi imamo već informacije da su tu predstavnici raznih zemalja koji će da budu u neposrednoj blizini, od Kolumbije, Albanije gde je predsednik Skupštine primio takav poziv, do… niz drugih zemalja koje takođe imaju delegacije. Tu je takođe i ministar odbrane Grčke, šef kabineta Grčke, Predsednik Grčke i mnogo drugih visokih funkcionera raznih zemalja. To je u tom delu rezervisano, ponavljam, za članove Kongresa, sadašnjeg i bivšeg i, takođe, visoke funkcionere strane, kao i domaće.”.

No, Cvijanović i Dodik istog dana su se ukazale na još jednoj fotografiji, slikanoj na ulazu u hotelski lobi, kojom je RTRS ilustrovao članak  “Cvijanović u Vašingtonu: Srpska gradi odnose s novom administracijom”.

Prateći tekst obiluje tvrdnjama o susretima i kontaktima premijerke sa ljudima koji “sada zauzimaju veoma važne pozicije u novoj američkoj administraciji” , no jedina osoba koja se zaista vidi na slici ostala je neimenovana. U pitanju je Kesićeva savjetnica Drina Vlastović-Rajić, uposlenica Kancelarije RS za saradnju, trgovinu i investicije, čije je ime vjerovatno izostavljeno kako bi se ostavila mogućnost da je domaća publika doživi kao predstavnicu “nove administracije”, u nedostatku premijerkinih stvarnih kontakata sa istom. Nakon povratka, upitana sa kim se sastala u Washingtonu (o državnom trošku), Cvijanović je dala jednako nebulozan odgovor: “Naredne sedmice dogodiće se neke važne stvari, pa ne mogu reći s kim sam razgovarala.”

Ovim je, reklo bi se, napravljen pun krug besmisla Kesićeve promašene PR kampanje, započete obećanjem da će dovesti delegaciju RS na inauguraciju predsjednika SAD, a završene slikanjem premijerke sa uposlenicom svoje sopstvene Vlade (koja sa Kesićem sarađuje već dvadesetak godina, počevši od lobiranja za nekadašnji ICN (farmaceutska kompanija bivšeg kratkotrajnog premijera SR Jugoslavije, Milana Panića)). Cijela priča možda bi bila smiješna, da nije skupo koštala građane/ke Republike Srpske, koji su za nju platili mnogo više od premijerkine avionske karte i smještaja.

Otkako je njegova partija na vlasti u Republici Srpskoj, Dodik je za lobiranje u SAD-u isplatio preko 17 miliona dolara, od čega 11 miliona samo jednoj firmi. Prema srednjim godišnjim vrijednostima kursa dolara/KM, Dodikovi lobistički poduhvati koštali su budžet RS 24,5 miliona KM, dok bi ukupna vrijednost tog novca po trenutno važećem kursu bila i veća – čak 30,4 miliona KM. U periodu u kom je Dodik lobističkim firmama isplatio ove basnoslovne iznose (2006-2015), iznos investicija iz SAD u RS bio je neuporedivo manji i zabilježen je u ukupnoj vrijednosti od 10,3 miliona KM.

 

Tabela 1: Poređenje investicija/novca uloženog u lobiranje (u KM) 

alt

Istina, najveći dio potrošenog budžetskog novca i nije bio namijenjen promociji investicija već, vrlo eksplicitno, kupovini političkog uticaja SNSD-ove vlasti u SAD. Kesićeva kancelarija, otvorena 2013. godine, jedna je od svega dvije firme u čijem je opisu posla navedeno ekonomsko lobiranje (druga je Myrmidon Group, angažovana 2012. godine).

Podaci o firmama koje je Dodik angažovao u protekloj deceniji dostupni su na stranici FARA (Foreign Agents Registration Act) Registration Unit Public Office, odjeljenja američkog Ministarstva pravde. “FARA” (Zakon o registraciji stranih agenata) je dokument koji obavezuje sve firme i individue koje rade za strane vlade ili kompanije, da se registruju kao “strani agenti” i da redovno prijavljuju sve finansijske transakcije primljene od svojih “pokrovitelja”, uz podrobne opise poslova za koje su angažovane, aktivnosti koje sprovode u ime stranih poslodavaca, kao i sve političke kontakte koje ostvaruju sa domaćim zvaničnicima i institucijama u cilju zastupanja stranih interesa. Svi podaci o aktivnostima Vlade RS u SAD predstavljeni u ovom tekstu, preuzeti su iz zvaničnih dokumenata koje su Dodikovi lobisti dostavljali u skladu sa “FARA” propisima. Posljednji ovakvi izvještaji odnose se na 2015. godinu.

Dokument: Registrovani lobisti Vlade RS u SAD: Opis posla i troškovi

Navedeni dokumenti, tako, pokazuju da je Kancelarija za saradnju, trgovinu i investicije registrovana u avgustu 2013. godine sa ciljem “Promocije trgovine i investiranja u Republiku Srpsku, održavanja dobrih odnosa između građana/ki i organizacije stranog pokrovitelja i SAD.” Ipak, tokom prve dvije godine rada kancelarije, sam trošak njenog održavanja bio je sedam puta veći od ukupnog iznosa investicija koje su u tom periodu ušle u Republiku Srpsku iz SAD-a (ukupno 170.000 KM).

Kesićeva kancelarija je, prema FARA izvještajima, od 2013. do kraja 2015. potrošila 656.598,76 dolara, to jest 1.207.858,72 KM budžetskih sredstava. U ovom periodu, Kancelarija je američkom Ministarstvu pravde prijavila troškove u visini od skoro 450.000 dolara (822.840 KM) za iznajmljivanje kancelarijskog prostora, poslovne ručkove, hotelski smještaj, putne troškove i sl. Istovremeno, prema dokumentima o registraciji kancelarije, za platu Obrada Kesića planirano je 82.000 dolara godišnje, dok je plata njegove savjetnice Drine Vlastelić Rajić, zaposlene u Kancelariji početkom 2014. godine, prijavljena u iznosu od 5.000 dolara mjesečno to jest 60.000 dolara godišnje. Ukoliko su ovi iznosi ostali isti, do januara 2017. godine Kesić i Vlastelić-Rajić su primili 462.000 dolara (849.881 KM) samo za plate. Sa prijavljenim troškovima kancelarije (do kraja 2015. godine), ukupan iznos koji im je isplaćen i registrovan po “FARA” izvještajima, iznosi 909.300 dolara, to jest 1.672.720 KM.

Tabela 2: Troškovi Kancelarije Republike Srpske za saradnju, trgovinu i investicije 

alt

Kesićeva papreno plaćena kancelarija registrovana je na istoj adresi (1701 Pennsylvania Avenue) na kojoj je prijavljena i privatna firma koju drži zajedno sa Drinom Vlastelić Rajić,
TSM Global Consultants, koja se i prije otvaranja Kancelarije Vlade RS spominjala kao potencijalni “partner opštine Laktaši”.

Poslovni prostor na ovoj adresi može se, inače, iznajmiti za samo par stotina dolara mjesečno, ukoliko se ne koristi tokom punog radnog vremena. To bi mogao i biti slučaj sa kancelarijom “Predstavništva RS”, ako je suditi po reportaži magazina Balkanist iz 2014. godine, koji je prijavio da je na sve pozive Kesićevoj kancelariji odgovarao automat, te da im se, i pored brojnih pokušaja, na telefon nikada nije javila “živa osoba”. Budući da su registrovane na istoj adresi, opravdano je pretpostaviti da Vlada Republike Srpske snosi i troškove njihovog privatnog biznisa, koji bi, pak, mogli biti značajno manji od prijavljenih.

 

Zanimljivo je da se u biografijama Kesića i Vlastelić-Rajić na sajtu njihove privatne firme nigdje ne spominje da rade za Kancelariju Republike Srpske za saradnju, trgovinu i investicije. Njihov treći partner u “TSM Global Consultants” je Steven E. Meyer, bivši profesor političkih nauka na National Defense University,  bivši uposlenik CIA-a i član “Centra za javnu pravu” (Center for Public Justice), koji se već godinama pojavljuje u medijima u RS kao “američki stručnjak za Balkan” koji podržava sve Dodikove političke stavove hvali usspjehe njegove politike i povremeno se, u Kesićevoj režiji, sa njima i sastane.

Prema izvještajima o izvršenju Budžeta Republike Srpske, Kancelariji RS za saradnju, trgovinu i investicije u SAD od 2013. do kraja 2015. godine ukupno je isplaćeno 1.573.033 KM, a do juna 2016. godine 1.943.543 KM. Do današnjeg dana, taj iznos svakako je prešao dva miliona KM. Istovremeno, rezultati na polju privlačenja investicija u ovom periodu bili su poražavajući – u 2015. godini, kada je Kesić prema budžetskim izvještajima primio preko 700.000 KM, ukupan iznos investicija iz SAD bio je svega 1.000 KM.

No, Kesićeve aktivnosti nikada i nisu bile fokusirane na privlačenje investicija. Ako je suditi po aktuelnom “zvaničnom” boravku premijerke RS u Washingtonu, može se pretpostaviti da su Kesić i Vlastelić-Rajić na sličan način tretirali (i finansirali) i svoje društvene aktivnosti poput posjeta filmskim festivalima i modnim revijama, sa kojih povremeno pošalju entuzijastične poruke da su “razgovarali o Republici Srpskoj”; ili “događaje” koji podrazumijevaju fotografisanje po hotelskim lobijima i Washingtonskim ulicama, kakva je bila nedavna “proslava Dana RS” (kada se sa njima uslikao i bivši kongresmen Bob McEwen, pretpostavljeni pošiljalac čuvenog Dodikovog “zvaničnog poziva na inauguraciju”).

Političke aktivnosti Kancelarije za saradnju, trgovinu i investicije dokumentovane su u FARA izvještajima i sastoje se u kontaktiranju medija i američkih zvaničnika/ca, uglavnom o temama kao što su “generalna situacija u BiH i RS”, ili “informacije o radu Kancelarije”. Ekonomska pitanja u ovim se izvještajima vrlo rijetko pojavljuju kao tema telefonskih razgovora, susreta ili, najčešće, emailova koje je Kancelarija slala izlistanim kontaktima. Slična je situacija i sa drugim firmama koje je Vlada RS angažovala u protekloj deceniji.

Među njima se ističe kompanija “Picard Kentz & Rowe”, na koju je potrošeno skoro tri četvrtine novca isplaćenog za lobiranje u SAD. Ova firma je prvi put je angažovana 2009. godine, a za  svoje usluge “konsultacija i savjetovanja” do kraja 2015. godine inkasirala je 11,11 miliona dolara. UUgovoru koji su Željka Cvijanović i Edward B. Rowe potpisali 2011. godine, navodi se da će firma, u saradnji sa službenim predstavnicima RS, raditi na osmišljavanju “pravnih i diplomatskih strategija zastupanja prava Republike Srpske u vezi sa aktivnostima Ureda Visokog Predstavnika u BiH i pravnim statusom Brčko Distrikta”, te da će Vladi RS, na zahtjev, povremeno pružati “opće savjete i zastupanje u međunarodnim pravnim i političkim pitanjima”. Vlada RS se obavezala da će za ove aktivnosti firmi isplaćivati 167.000 dolara mjesečno.

Tabela 3: Isplate Vlade RS za lobiranje u SAD po kompanijama i godinama

alt

Kako do 2013. godine nije postojalo “predstavništvo” RS u SAD, većina ovih sredstava vjerovatno je isplaćivana u okviru misteriozne budžetske stavke “predstavljanje RS u inostranstvu”, koja je registrovana u izvještajima o izvršenju Budžeta RS od 2007. do 2010. godine. Zajedno sa troškovima ostalih predstavništava koja je Vlada RS otvarala od Moskve do Jerusalima, ovi izvještaji pokazuju da je na Dodikovu “diplomatiju” do kraja 2015. godine potrošeno oko 42 miliona KM. U budžetima za 2016 i 2017 godinu, ukupno je planirano izdvajanje još 8.800.000 KM u iste svrhe.

Tabela 4: Budžetski rashodi za predstavljanje RS u inostranstvu 

alt

Kada se vrsta i opis poslova firmi koje su registrovane kao lobisti Vlade RS, uporedi sa rezultatima koje su postigle i novcem koji je u njih uložen, jasno je da on ni izbliza nije uspio obezbijediti ono što je Dodik godinama plaćao. Imena koja su se do sada pojavljivala u ulozi Dodikovih “važnih ljudi u SAD”, uključujući i aktere nedavne lakrdije sa pohodom na inauguraciju Donalda Trumpa, uglavnom se pojavljuju sa odrednicom “bivši” i daleko su od uticajnih figura kakvim ih Dodik, Kesić i Cvijanović pokušavaju predstaviti.

Rječju, ono u šta je Dodik godinama ulagao javni novac preko Kesićeve kancelarije i kroz  lobističke firme, jeste stvaranje iluzije o svom uticaju, partnerima, saveznicima i saradnicima u SAD-u. Taj balon konačno je probušen odbijanjem vize za put u SAD, a zatim i potezom State Departmenta kojim je Dodik postao subjekt sankcija, čime je jasno pokazano da milioni budžetskog novca koje je Dodik isplaćivao lobističkim kompanijama i “predstavništvu” Republike Srpske u Washingtonu, nisu poboljšali njegovu političku poziciju niti značaj u SAD. O ekonomskoj, ili bilo kakvoj drugoj, koristi za građane/ke Republike Srpske koji i dalje finansiraju ovaj poduhvat, nikada i nije moglo biti riječi.

(Kliker.info-Istinomjer)




















29.01.2017.

ZUKO DžUMHUR: KAMEN CRNOGA SJAJA

Zuko Džumhur: KAMEN CRNOGA SJAJA (Nekrolog jednoj čaršiji)

Januar 29. 2017.


Pijesak oko mene pretvara ove trenutke u vijekove, vijekove i dosadu. Pustinja je obavijena ćutanjem i očajanjem.Arabiju je pokrio mrak, gust i neprobojan kao prljava mantija suludih perzijskih opsenara.

U tami nad pijeskom bilo je te noći mraka za čitavih nekoliko svjetova.

Putujem iza kolone beduina…

Daleko na istoku ostala je Džeda sa svojim neonskim svjetlima i mračnim dugačkim sukovima punim Čerkeza, japanske robe i pečenih jarećih glava.

U malim dućanima probisvijeta mogu se kupiti trave koje liječe od ujeda kobre, zapisi protiv urokljivih očiju i paradna admiralska uniforma nekog kineskog imperatora.

Ko zna kakve su sudbine i tamni nagoni za srećom doveli one hiljade mjenjača, torbara i bogoiskatelja čak iz Buhare i Taškenta. Neko je rekao da će Džeda jednog dana prestići Los Anđeles ili Floridu. Noćas mi je, izgubljena daleko u mraku, ličila na gizdavu istočnjačku galiju punu molitava, začina i hodočasnika.

Kamile su zatim koračale prema zapadu…

Do zore ćemo stići u Mekku, “kraljicu gradova”.

U kravanu su neki trgovci iz Basre i nekoliko mršavih poklonika iz Maroka i Libije. Dvije Marokanke su otkrile svoja lica. U gluhom pejzažu njihove oči su sijale umjesto zvijezda.

Beduin koji je jahao pored mene bio je čitavo vrijeme mračan i crn kao da je neko preko njegovog lica prosuo flašu jeftinog crnila.

Pred ponoć smo došli u neku oazu čijeg se imena više ne mogu sjetiti.

Oaza u pustinjama obraduje čovjeka kao tačka poslije dugačke i nerazumljive rečenice nekog gnjavatora.

Kafedžija, koji je imao nekoliko klupa i džezava, bio je suhonjav, i fanatik.

Stari ruski samovar, reklama neke italijanske fabrike automobilskih guma, četiri ili pet stravičnih stabala koja su podupirala sparušene zvijezde – bili su jedini inventar ove izgubljene oaze.

Beduini su dugo čučali ispred stabala palmi i poslije su tražili vode.

Žene su bile izdvojene. Jedna je bila krupna i crne trepavice svojih čudnih očiju obarala je pri svakom pogledu mome.

Poslije sam i ja čučao iza palme i platio za lonac žute pustinjske vode pola dolara.

Ne znam koliko je bilo sati kada smo krenuli dalje.

Vrijeme u pustinjama nema nikakvog značaja.

U pustinjama ništa i ne počinje i ništa se i ne završava.

U daljini je ostalo more. Jedan albatros kružio je jučer izgubljeno… Možda je čak sa Sumatre doletio na obale ovog toplog mora. Sjetio sam se Crnjanskog i Cvijanovićeve knjižare.

Opet smo putovali kamenjarom oivičenim satanskim pejzažom arabljanskih bregova.

Predjeli su plašili putnika kao čudovišna neka scenografija koju je napravio Salvador Dali.

Granice između legende i stvarnosti ovdje su sasvim izgubljene.

Svuda na Istoku legenda je uvijek zamjenjivala istoriju. Naša istorija imena i datuma istočnjacima je najbolja potvrda nemoći i jalovosti naše fantazije.

Beduini su spokojno spavali na svojim kamilama.

U zoru smo naišli na prve policijske karaule na prilazima Mekke.

Sanjivi stražari u burnusima dugo su zagledali svežanj pasoša. Jedan stražar imao je dugačku srebrnu kamu. Njegov pogled bio je naivan kao vjeronauka.

Poslije smo naišli na još četiri karaule u kojima su stroge straže kontrolisale imena i vjeru hodočasnika, brinući brigu da nijedan nevjernik ne prekorači prag Svetoga grada.

Dvojica beduina su čitavo vrijeme pjevušili. Maloprije su recitovali neku staru arapsku baladu. Grlenim glasovima veličali su ljepotu i preimućstva svoga nomadskog života u slobodi.

“…Beduin ima svoj burnus koji mu stoji ljepše nego ikakva kraljevska kruna ukrašena biserom i draguljima… Beduin ima svoga konja koji je brži od svake ubojite strijele… Beduin ima svoj lahki šator koji mu u pustinji zamjenjuje basnoslovne borce… Beduin ima svoju divnu pjesmu koja je uzvišenija i ljepša od svake molitve”.

Tako je zapisano u nekoj knjizi.

Možda zaista i ne postoji na svijetu narod koji je toliko zaljubljen u riječi i ljepotu svoga govora kao Arapin.

“Ljepotica Arabije”, “Kraljica gradova” i “Sveti grad Ćabe” ležao je opkoljen visokim stijenama i pećinama čudovišnog oblika. Izdaleka je mogla biti i šarena filigranska kutija puna starinskih adiđara koje je neka džinovska ruka sakrila u srce pustoši.

Nekada je bila drevno arapsko svetilište i centar bankarstva i bluda za sve arapske ljude od Nila do Perzijskog zaliva. Njenim tijesnim ulicama punim usijane vlage prolazili su stoljećima bogati trgovci iz Bagdada, isposnici iz Hadramauta, pjesnici iz Damaska i Samarkanda, pripovjedači bajki iz Basre i Same, bludnice sa Sumatre i Malaje.

Svetkovine su trajale nedjeljama i karavane su donosile voće iz Sidona, začine iz Kalkute, snijeg sa Libana, svilu iz Šangaja.

Najbolji stihovi, recitovani na ovim festivalima ljubavi, ispisivani su na pergamentu i vješani o sive zidove drevnog Ibrahimovog svetilišta.

Dani su prolazili u trgovini i svađi, a noći u strasti i poeziji…

Fasade gospodskih mekelijskih kuća bile su pune balkona i mušebaka koji su zbunjivali svojom ljepotom i zaprepašćivali strpljenjem starih, davno pomrlih majstora.

Zagledan u ljepotu toga drveta povjerovao sam u vječnost ljudskih ruku.

U prolazima, uskim i tijesnim kao u sokacima oko Straduna, bilo je mnogo siromaha, mačaka i aščinica. Miris čudovišnih začina lebdio je oko munara i miješao se sa glasom mujezina i molitava.

Lijevo i desno bili su pokriveni sukovi puni trgovaca, švajcarskih satova, njemačke mašinerije, francuske kozmetike i pakistanskih probisvijeta i isposnika. U dubini grada, na izmaku svih mekelijskih sokaka, bio je crni kamen Ibrahimov.

Moj prijatelj zvao se Abdel Rabim Hadi ibn Mohamed Ali… ili nekako slično, i nije imao kadilak.

Abdel Rabim nije imao neko određeno zanimanje. Bavio se čitanjem molitava za spas i pokoj duše mrtvima i donošenjem vode za novac živima.

Gole i surove pećine zatvarale su grad. Julskih dana i noći i u Mekki je bila nesnosna vrućina.

Vodovod je gradila neka ljepotica Abu Zubeida, ćerka ili žena (više se ne sjećam) Haruna al Rašida, kalifa bagdadskog i gospodara pravovjernih, za oprost od grijeha i mir duše svoje i svojih mnogobrojnih predaka i svojih mnogobrojnih potomaka.

Uokvirena vijencem golih granitnih stijena, zbijena u smeđu dolinu, bez travke, cvijeta i zelene grane, Mekka je ličila na ogromno ognjište puno vrelog pepela.

Noćivao sam desetak noći na ulicama usijanog grada kao i hiljade Indusa, Sudanaca i Pakistanaca.

Hasura prostrta na pijesak pružala je mnogo više komfora u kakvom bezimenom prolazu ili pred trijemom nekog starog trgovačkog zdanja, nego hotelska sobica, zagušljiva i tijesna, sa dvadesetak gostiju na gomili.

U Svetom gradu Arabije hotel je iluzija i komfor predrasuda razmaženog Evropljanina.

Jedne užarene noći, dok sam tužno i besposleno gledao u svoje kicoške kožne kofere kupljene negdje na Terazijama, čupkao bradu i razmišljao o besmislenosti napornih putovanja, upoznao sam Abdel Rahima Hadi ibn Mohamed Alija koji nije imao kadilak i koji nikada nije čuo za Molotova.

Ima zemalja u koje ne treba ići sa koferima. Ima krajeva svijeta u koje treba otputovati sa džakom i sa bisagama. Jedno iskustvo više, jedna predrasuda manje.

Abdel Rahim je naučio da izgovara ime moje zemlje i mi smo postali prijatelji.

(Dvadeset godina i šest zlatnih zuba, visok crnomanjast, u inostranstvo nije putovao, od veneričnih bolesti nije bolovao, bradu i brkove brije i osobenih znakova nema…)

Abdel Rahim je znao napamet sve sokake, prolaze i dućane ovog drevnog grada što ga osnova i podiže naš časni praotac Ibrahim.

Znao je gdje u svako doba dana i noći može pronaći “česterfld”, engleski keks u originalnom pakovanju, egipatsko voće na oku, bajerov aspirin, japanski kompot i holandsko mlijeko u konzervama.

Znao je, osim toga, čija je koja kuća u gradu, gdje je Kabil ubio Habila i kako se zove sadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Sporazumijevali smo se nekim čudnim jezikom koji nikada neću moći da objasnim. Naš jezik bio je sastavljen od riječi italijanskih, engleskih, francuskih, riječi internacionalnih i prstiju bosanskih i arapskih.

Jezik naš nasušni bijaše nazivan i prost kao u davna vremena našeg praoca Ibrahima.

Abdel Rahim je znao napamet desetine imena holivudskih starova na neviđeno, i bio je zaljubljen u Džejn Rasel. O njoj smo pričali dugo u zvjezdanim pustinjskim noćima dok su po ulicama oko nas krotko mrijuckali bradati induski hodočasnici izmučeni postom i molitvama.

Njenu sliku isječenu iz nekog starog “Lajfa” nosio je Abdel Rahim u jednom džepu svoje prostrane galabije pored ćitaba i hamajlija koje su ga čuvale od urokljivih očiju zlih duhova. Saznao sam, dalje, da je u njegovoj zemlji zabranjeno slikarstvo i vajarstvo, da nema igre, pjesme ni muzike, da je zabranjen svaki alkohol i da je zabranjena svaka kocka.

U njegovoj zemlji niko nije čuo za antabus i plavuše su na velikoj cijeni.

U Allahovoj državi jedine su razonode njegovih podanika duge molitve i česti požari.

Sjetih se, danas slučajno, jednog malog hadramevtetskog princa koji je letio zajedno sa mnom u istom “vajkauntu” iz Kaira. Mali princ je u avionu čitavo vrijeme pjevušio “Arivederči Roma” i pokazivao mi fotografije napuljskih prodavačica. On uči u Italiji podoficirsku školu i jednog dana će u svojoj zemlji biti admiral, ministar i konzul.

Ali mali hadramevtetski princ je tužan…

Za vrijeme svoga školskog raspusta neće moći u brdima svoje zemlje da pjevuši “Mambo italijano”, ni da pušta svoje omiljene gramofonske ploče, ni da se oženi svojom ljubljenom napuljskom prodavačicom. Nosiće bijele čaršafe mjesto šarenih ljetnjih košulja kupljenih negdje na Via Veneto i moliće se u džamiji. Umjesto Katarine Velente slušaće stroge glasove starih sveštenika i biće jednoga dana admiral, ministar ili konzul u svojoj žarkoj domovini.

Stvari, ipak, nemaju onakav izgled kakav bi željela njegova mala prinčevska duša i kako je to nekada davno i naivno mislio jedan naš ambasador koji je proučavao tugu malih princeza sa Jonskog mora.

Moj prijatelj Abdel Rabim učio je neku srednju teološku školu i spremao se za sveštenika.

Naučio je more dova napamet i ispostio pola svojih dana. Želio je da jednoga dana postane hodža, ali se ovdje na Istoku ne može živjeti od čiste religije, kao što se na Zapadu ne može živjeti od čiste umjetnosti.

Želio je da postane automehaničar i da šeicima popravlja automobile, ali za to je dockan i daleko.

Odlučio je da postane vodonoša i da čeka dok i u njegovoj avliji ne procuri nafta.

Dotle će čitati molitve za mir duša mrtvih. Već satima sjedim na vrelom pijesku. Svijet je polahko pristizao…

Telal je još jutros objavio da će tačno u podne biti izvršene kazne na prostranom trgu pred ulazima u sukove velike čaršije.

Podne je prošlo odavno…

Pojavila se, najzad, omalena, kratkovida prilika uvijena u bijelo. Šeik!

Na kratkom putu od limuzine do uzvišice pred bakalskom radnjom pratili su ga buljuci djece. Ogledao se ovlaš u prozorskim oknima dućana, polako se okrenuo prema gomili i nešto progunđao.

Policajci su prišli. Jedan policajac vukao je veliku tašnu punu papira.

Dugonog, krupan čovjek u policijskoj bluzi užurbano je sortirao motke, batine, štapove i ostale instrumente u službi mjesne pravde.

Nebo je bilo bijelo i prašnjavo.

Iz izloga neke radnje ravnodušno su zurile mrtve oči zvaničnih portreta.

Šeik je dugo tragao po skrivenim džepovima svoje bijele galabije. Svi smo gledali u njega. Zavirivao je predano i dugo u sve lavirinte svoga gornjeg i donjeg veša.

Najzad je izvadio naočare za sunce.

Kožna torba se otvorila i počelo je sređivanje administracije. Gomila zvaničnih papira prosula se u pijesak. Policajci su čučali uokolo i tragali, odvajali i sređivali akta.

Šeiku su donijeli limunadu. Šeik se nešto bunio. Donijeli su mu slamku.

Policajac je izvukao iz gomile cedulju koju je tražio. Šeik je promijenio naočare.

Čitao je polahko. Ništa se nije čulo. Publika je protestovala umjereno. Šeik nije povisio ton.

Dugonogi u policijskoj bluzi prišao je i salutirao propisno. Šeik je odgovorio na pozdrav i izvršio inspekciju štapova, pažljivo.

Šeik je ponovo nešto čitao i dvojica osuđenika koji su bili vezani istim lancem lijeno su ustajali. Gazili su preko svojih drugova kojima je bilo teško da se pomaknu. Jedan osuđenik je posrnuo i povukao drugoga. Svi smo se smijali. Prizor je odjednom izgubio svoju ozbiljnost.

Vezani su prišli uzvišici i okrenuli leđa dugonogom.

Dva policajca su pažljivo pretresala osuđenike. Pošto je ustanovljeno da nijedan nema ispod galabije nikakve druge odjeće do svoje nesrećne lopovske kože, šeik je dostojanstvenim pokretom umorne ruke dao znak.

Svetkovina pravde mogla je da počne. Motka je izabrana.

Prva leđa su primila prvi udarac. Udarac mlitav i blag. Drugi, treći, četvrti… Peti je bio jači i usmjeren prema mjestu na kome se obično sjedi. Šeik je brojao.

Osuđeni ne zna koliko će udaraca dobiti. To je diskreciono pravo vlasti. Ne zna ni dugonogi koji ga tuče. Šeik će, kada bude dosta, novim pokretom ruke dati znak da se batina zaustavi i da je pravda zadovoljena.

Okovani koji je primao batine gledao je u pijesak, siv i nepomičan. Drug koji je bio vezan uz njega zvjerao je uokolo po svjetini. Docnije će se uloge promijeniti.

Četrdeset, četrdeset jedan!

Stop!

Šeik je zaustavio uzvitlanu bambusovu motku u letu.

Pravda je zadovoljena. Starac pored mene mirno prevrće svoj ćilibarski tespih.

Primijetio sam iza šeikovih leđa bijeli bolničarski mantil koji je pod miškom čvrsto držao omanju kožnu torbu kakve su kod nas nekada nosile babice po palankama.

Presuda. Pretres. U pijesak su se spustile dugačke flanelne gaće. Motka.

Dugonogi je pljunuo u šake…

Deset oštrih udaraca sasvim nisko i povratak u gomilu koja čeka svoj red i svoju sudbinu.

Izmlaćeni se u prolazu šetka. Starčić pored mene ostavio je tespih u džep i zapalio američku cigaretu.

Zaboravio sam da brojim. Sada je, valjda, trideset, ili trideset dva.

Iznad naših glava protutnjao je “Ke-el-emov” četvoromotorac. Džeda, Kairo, Atina, Rim, Pariz – Foli Beržer. Udarci nisu jaki. “Ka-el-em” ima najljepše stujardese. Obično lete plavuše. Možda je danas slučajno neka crnka.

Opet sam zaboravio da brojim. Dva kadilaka dugo trube iza naših leđa. Niko neće da se pomakne. Možda stujardesa nikad ni kao dijete nije dobijala batine.

Prave kazne dolaze tek na kraju. Nije uzalud ovdje prisutan bijeli bolnički mantil sa smiješnom torbicom. Gaza, jod, injekcije, testera, makaze, satara. Smiješna mala torba užasne sadržine. Bijeli mantil, je vjerovatno, učio neku srednju medicinsku školu, ili nešto slično, neki tehnikum. Ili je bez škole imao samo praksu, i rutiner je. Možda je nekada bio berberin.

Svuda uokolo širio se zadah pravde.

Deseti ili dvanaesti osuđenik. Izgubio sam broj.

Presuda, pretres, batine.

Postaje monotono.

Dugonogi je ponovo pljunuo u šake.

Opet jedan četvoromotoroac iznad naših glava. “Lufthanza”. Ko zna koliko je ruku odsjekao ovaj bijeli bolnički mantil u službi pravde! Ovdje je vazdušni saobraćaj vrlo razvijen.

Sunce je sasvim poludjelo. Ono više ne sija – ono boli.

Starčiću pored mene nije vrućina. On preko galabije ima novi džemper i preko džempera dugački vuneni kaput. Mnogi se ovdje tako oblače. Svaka zemlja ima svoje običaje. Ovdje je zatvor zamijenjen batinama, a teže krađe kažnjavaju se odsijecanjem ruke. Zatvor za beduina nije kazna (kažu) ili ga bar on ne bi tako shvatio. Izgubljen novac (tvrde) može čitav dan stajati na ulici i niko ga neće taknuti. Ipak, ljudima su potrebne dvije ruke i oni, valjda, o tome vode računa.

Jedna ruka je malo.

Jednom rukom se može samo prositi.

Šeiku su opet donijeli limunadu.

Ono je prodavač povrća kod koga sam kupovao ananas. Oblači se poluevropski i uvijek me oslovljava na engleskom. Nekoga je prevario na vagi; zato samo deset blagih udaraca toljagom u leđa. Ipak, i dalje ću kupovati ananas kod njega.

Vlažan vjetar duše sa pristaništa. Veliki, bijeli brod dugo i sipljivo svira. Na pramcu švedska zastava.

Slijedeći!

Presuda! Pretres! Udarac.

Vrijeme je ručku.

Koga interesuje kako će nesrećnik u posljednjem času premjestiti vjenčani prsten na drugu ruku. Odsječenu ruku može kažnjenik ponijeti sa sobom, a može je ostaviti u pijesku.

Starac pored mene opet mljacka gumu za žvakanje.

Ipak, možda bi beduini i zatvor poslije izvijesnog vremena shvatili kao kaznu.

Opet jedan superkostelejšn. “Saudi Arabien er lajn” dobro plaća svoje pilote. Piloti su Amerikanci. “Saudi Arabien er lajn” nema stujardese. To je zabranjeno.

Šeik broji udarce.

Šeik nema pojma o poveljama, deklaracijama, protokolima i rezolucijama sa Ist Rivera. Šeik se pridržava zakona svoje zemlje. Kladim se da nikada nije čuo za nekoga Daga Hamaršelda. Šeik ima ševrolet, model pedeset sedme. Na blagoslovenom pijesku njegovog malog emirata dolari rastu kao kupus.

Slijedeći, presuda… Švedski brod je isplovio.

Jedan kažnjenik gleda za bijelom perjanicom dima. Možda tom rukom više nikada neće 0čačkati nos.

Bijeli bolnički mantil je nestrpljiv. Uskoro će, valjda, početi prave kazne.

Jedan… dva… tri… deset…

Šeik broji.

Idem da popijem koka-kolu. Jednu, dvije, tri…

Svako jutro budi me jedna crvena limuzina.

Neki mjesni dostojanstvenik ili nešto još više od toga odlazi na posao… Zavaljen na zadnjem sjedištu ispušta prve dimove jutarnje cigarete i sanjivo gleda u mene. Njegovo lijevo oko je manje od desnog. On je nespretan, ali je dostojanstven. On, možda, ne umije da čita, ali umije da šofira. On ne zna ni četiri osnovne računske radnje, ali svake noći plaća basnoslovne račune. On je najuspjelija kombinacija između baba-Roge i Ali Babe koju sam ikada vidio.

Tako počinje jedan moj običan dan u usijanoj zemlji Hedžasu.

Poslije dolazi crna kafa kod moga komšije, nekog živahnog degenerika čak iz Samarkanda. Njegova kafa je jaka, arapska i skupa.

Preko puta je pošta.

Upravnik pošte dolazi na posao na tetoviranom magarcu. Magarac koji je tetoviran, znak je otmjenosti i plemenitog porijekla njegovog vlasnika. U ovoj pošti se primaju samo avionske pošiljke. U upravnikovoj kancelariji ima ibrik, minderluk i jedan žuti telefon. Takav žuti telefon vidio sam samo u nekom holivudskom filmu u kome je igrala Dijana Dors. Magarac koji je tetoviran ostaje napolju privezan za vrijeme kancelarijskog radnog vremena. Beduini se, inače, ne dopisuju.

Uz prvu kafu počinju moja uobičajena jutarnja razmišljanja.

Jutros sam razmišljao o Arabljaninu i o limuzini.

Bogati Arabljanin kupi kola: kadilak, linkoln, pontijak, ševrolet…

Još bogatiji Arabljanin kupi dva kadilaka, dva ševroleta…

Kola bogatog Arabljanina su posljednja riječ tehnike dvjesta i više konja, automatski mijenjač, telefon i nježne pastelne boje. Čim kola stignu u njegovu garažu, uvaženi vlasnik će okačiti na kler svog novog automobila tespih zamočen u svetu vodu “Abu Zemzem” i navući svilene zavjesice koje su vezle njegove žene. Tespih treba da ga čuva od sudara i ostalih saobraćajnih nesreća. Kola se kupuju samo za gotov novac, za dolare ili za rijale – kola moraju biti posljedni model. Pozadi moraju da budu kao sprijeda i obično imaju po dvije radio-antene. Tespih može da bude od sedefa, ćilibara ili od običnog stakla. Može biti bijel, plav ili zelen, ali se bez njega ne mogu zamisliti automobili bogatih trgovaca iz Nedžda. Tespih je obavezan. Kola se, naravno, moraju registrovati, čak mogu imati i tablu sa brojem, ako mjesni kovači i bravari uspiju da proizvedu isti broj limenih ploča koliko se svake godine uveze automobila.

Uvaženi vlasnik će, zatim, unijeti u svoja kola sijaset jastuka i jastučića da poveća udobnost i ljepotu. Poredaće šarene krpice i ostale kerefeke svuda uokolo i pored šofer- šajbne držaće upaljene nargile.

Sjediće suvereno za volanom i voziće svoje dvije, tri ili četiri supruge uvijene od glave do pete u crno i neće poštovati nikakve saobraćajne znake ni propise. Ako bi negdje u svijetu nesrećnom pješaku trebalo otkriti spomenik, ovdje bi mu trebalo podići džamiju i uz džamiju mauzolej. Žene će se voziti iza leđa moćnog supruga, crne i nepomične kao velike flaše mastila. Bogati suprug je neumoljiv i strog kada su u pitanju drevni običaji njegove zemlje, ali je prema svojim ženama nježan i pažljiv. Rijetko ih vara i obično izvan svog harema nema drugih ljubavnica.

Davaće gas bosom nogom ili u svojoj omiljenoj papuči domaće radinosti i razvijaće brzinu od stotinu i više kilometara, ali se njegova shvatanja o vremenu nikad neće promijeniti.

Unijeće u kola samovar, špiritušu i rešo i kuhaće ovčiju plećku i persijski pilav kad god mu padne na pamet. Neizbježnu i skupu rekvizitu takozvanog američkog načina života dotjeraće za svoju domaću upotrebu i svoj lični merak. Od američke limuzine napraviće arapski čardak.

Prevaliće hiljade i hiljade kilometara po autostradama i po bespućima, uzduž i poprijeko, ali neće promijeniti ni jednu svoju naviku, ni jedan svoj običaj. Sve što uzima sa strane, primaće površno i ni jedna od tehničkih blagodeti kojima se danas koristi neće izazvati u njemu ozbiljniju promjenu, ni ostaviti dubljeg traga.

Letjeće bez straha u četvoromotornim avionima preko okeana, ali će sa strahopoštovanjem govoriti o nekoj pustinjskoj pećini u kojoj se skupljaju zli duhovi i vampiri. Ljetovaće u brdima Libana i u Floridi i ići na liječenje u Švajcarsku, ali će u hodžine zapise vjerovati isto koliko i u pencilin.

On nema svojih sudova, ali ima tuđe predrasude. On je radoznao, ali je nepovjerljiv. On nema svojih principa, ali ima svoje ćejfove. Ide jedan kadilak, ide drugi kadilak…

Poručio sam još jednu kafu u očekivanju moga prijatelja Abdel Rabim Hadi ibn Mohamed Alija. On će mi prodati kantu vode i okupaću se iza kafanske tarabe. Osjećam da će danas tražiti da nešto ispričam o jugoslovenskom fudbalu.

Bogati trgovac iz Vedža gradi kuću.

Jednu kuću. Dvije kuće.

Tri kuće.

Bogatom trgovcu se sreća grohotom nasmijala i proviđenje ga je darovalo jednom malom Lendavom koja je procurila baš na njegovoj njivi.

Njegova kuća će imati sve najmodernije instalacije našeg stoljeća. Kuća će imati tapete, neonske cijevi, erkondinšn, frižidere, električne kuhinje i pegle, ako treba i električne mišolovke, ali će se u kući bogataša iz Vedža živjeti životom predaka. Ješće se na podu i prilikom objeda neće se upotrebljavati drugi pribor osim prstiju. Gazdine žene će biti sve odreda nepismene i manikirane. Njegovaće se “Elizabet Arden” kozmetikom i nosiće žipone pariških modnih kuća ispod svojih stravičnih crnih pelerina. Čaše će se blistati u rafovima izglancane kao pitomci vojne akademije na rođendanu svoje vjerenice, ali će svi ukućani piti vodu iz jednog ibrika, doduše, srebrnog, ali jednog. Umjesto engleskog klozeta biće čučavac, doduše, od bijelog mermera, ali čučavac.

Kuća će imati bašču i u bašči vodoskok i u vodoskoku zlatnu ribicu.

Na električnom štednjaku kuhaće se arapska jela kojih ima toliko i koja niko živi ne bi mogao upamtiti, ali su sva slana, masna, nakisela, paprena i zabiberena.

Poslije dobrog arapskog ručka može se popiti “nijagara”. Danas je užasna vrućina.

Možda se u ovom gradu vrši generalna proba pakla.

U podne će nestati sve sijenke i biće sve bijelo. Užareno i bijelo… U podne nikoga neće biti na ulici. Ostaće samo tragovi ljudi i automobili uvučeni duboko u zamršena crijeva prašnjavih sokaka i prolaza.

Dostojni crni kadilaci, pribijeni uz crvotočne ćepenke, ličiće na kraljeve koji su prognani u daleku i surovu tuđinu da se nikad ne vrate i da u njoj ostave svoje kosti i svoje karoserije. Prošla je jedna kamila…

Prošla je druga kamila…

Poručio sam još jednu kafu…

Kamile će jednog dana sigurno izumrijeti.

Kamilari će nadživjeti kamile.

Jutros su Indusi, Javanci, Marokanci, Turci i Avganistanci ruku uzdignutih u užareni svod tražili oprost grijehova svojih i grijehova pradjedovskih.

Jutros su povorke pod zelenim Muhammedovim zastavama uzvikivale zakletve Allahu i padale pred mudrim sjajem Svetoga meteora.

Jutros su mjenjači prebrojavali svoje bošče pune zelenih američkih novčanica kao spanaća.

Jutros su ulice bile kužne od stotine leševa koji su u tople noći pustili posljednji pobožni krik i pokajali se po hiljaditi put za grijehe koje nikada nisu ni počinili.

Avgustovski dan palio je krovove grada, povorke kostura i zelene barjake pravovjernika.

Na uglu pred prodavnicom njemačkih lijekova izdahnuo je jedan starac. Mogao je biti i Indus, i Arapin i Perzijanac.

U njegovim otvorenim očima plavio se krajičak pustinjskog neba koje se gasilo.

Nigdje u blizini nije bilo nijednog meleka.

(Prometej)

















29.01.2017.

SONjA BISERKO: "SRBIJA ĆE MORATI PRIZNATI KOSOVO, REPUBLIKU SRPSKU TRETIRAJU KAO GLAVNI RATNI PLIJEN '90 - IH"

SONJA BISERKO: "Srbija će morati priznati Kosovo, Republiku Srpsku tretiraju kao glavni ratni plijen '90 - ih"

"To je rasistički jezik, jezik koji nikako ne ohrabruje normalizaciju i koji traži dnevne prepreke kako bi se taj dijalog nekako zamrzao, i to sve jer se očekuje da će u toj novoj međunarodnoj konstalaciji biti moguće podeliti Kosovo, i dobiti Republiku Srpsku, koju tretiraju kao glavni ratni plijen '90 - ih", kaže Biserko.



SONJA BISERKO: 'Srbija će morati priznati Kosovo, Republiku Srpsku tretiraju kao glavni ratni plijen '90 - ih' - 3

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko govorila je šta misli o velikosrpskom nacionalizmu - koja mu je sudbina i koja je njegova korist, odnosno šteta za državu Srbiju.

 

- O tome se već govori poslednjih 30 godina i to je tema koja nažalost nije sišla sa dnevnog reda, i koja je Srbiji donela velike štete, a i celom regionu. Još se, nažalost, nije odustalo od tog projekta, posledjih meseci smo svedoci radikalne retorike, koja liči na onu Miloševićevu iz '90 - ih i ranije. Ponovo se oživljava srpsko pitanje sa jakom tendencijom da se ono internacionalizuje, međutim, kada govorimo o tom pokušaju da se ono postavi ponovo na dnevni red, treba imati u vidu i taj međunarodni kontekst, zašto su sada ponovo oživeli ti zahtevi, odnosno, zašto je oživela ta iluzija da je moguće ostvariti taj program. Tu, pre svega treba imati u vidu ulogu Rusije, koja na neki način priželjkuje ili kreira opstrukcije na Balkanu, pogotovo za Srbiju i njenu orjentaciju ka Evropskoj uniji. To se dešava pre svega, da bi testirala jedinstvo EU, NATO i SAD, ali i da bi odvratila pažnju Zapada od istočne njene granice. S obzirom da posmatra da je njeno širenje, EU ka Istoku protiv njenog interesa, odnosno da zalazi u njenu interesnu sferu, u tom smislu rekla bih da sadašnja srpska elita, ona koja je angažovana na tom projektu sledi tu liniju, očekujući da će možda zahvaljujući toj ulozi Rusije na Balkanu biti u mogućnosti da ostvari svoje planove iz '90 - ih. 

 

Biserko tvrdi da proevropska orjentacija vlasti u Srbiji nije iskrena.

 

- Imajući u vidu retoriku koja je dnevno na delu, kada govorimo o normalizaciji odnosa sa Kosovom, koji je jedan od uslova Srbije za napredak u pregovorima, onda možemo reći da je sve što se dešava u javnosti na tu temu kontraproduktivno. To je rasistički jezik, jezik koji nikako ne ohrabruje normalizaciju i koji traži dnevne prepreke kako bi se taj dijalog nekako zamrzao, i to sve jer se očekuje da će u toj novoj međunarodnoj konstalaciji biti moguće podeliti Kosovo, i dobiti Republiku Srpsku, koju tretiraju kao glavni ratni plen '90 - ih. Srbija će morati da prizna Kosovo.

/////////////////////////////////
////////////////////

UZ POMOĆ VLADE RS-a: Srbija postala većinski vlasnik teslićke fabrike naoružanja i vojne opreme

UZ POMOĆ VLADE RS-a: Srbija postala većinski vlasnik teslićke ...

////////////////////

GRAĐANI VUČIĆEVE SRBIJE DOTAKLI DNO: Na komad kupuju pelene, tablete, toalet papir, bonbone, cigarete… - 2

GRAĐANI VUČIĆEVE SRBIJE DOTAKLI DNO: Na komad kupuju ...

////////////////////////////

////////////////////////////

///////////////////////////////////


///////////////////////////

Emir Kusturica : Ne želim da Republika Srpska i Srbija budu zajedno

Režiser Emir Kusturica ocijenio je da će sankcije koje su SAD uvele predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku samo produbiti "bosansko pitanje", što oni, kako kaže, očigledno i žele.Kusturica kaže da [...
28.01.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: ŠTA NAM SE DOGAĐA - PITAJTE ORVELA

Kurspahić: Šta nam se događa – pitajte Orvela



Image result for foto jedno oko

///////////////////////
Odjednom je porasla potražnja za romanom Džordža Orvela '1984', napisanog 1949. godine u kojem raskrinkava propagandu i totalitarno mišljenje."

///////////////////////////////

(Komentar *)

Ovonedjeljna zbivanja u odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije na prvi pogled su slika svih krajnosti poratnog Balkana. Na jednoj strani – prostiranje crvenog tepiha i postrojavanje počasne garde uz posjetu Denisa Zvizdića i njegovog Savjeta ministara Beogradu sa najavom izgradnje autoputa Beograd–Sarajevo, modernizacije pruge i gradnje mostova između dvije zemlje. Na drugoj – najava obnove postupka pred Međunarodnim sudom pravde po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid.

Mogu li ta dva procesa, dobrosusjedstva i saradnje u zajedničkom interesu i istjerivanja pravde za zlodjela u ratovima devedesetih, ići uporedo ne poništavajući jedan drugi?

Istaknuti srpski političari, naročito sa bosanske strane Drine, upozoravaju kako će obnova tužbe za genocid pokvariti odnose dvije zemlje i negativno uticati na tek započeti proces saradnje. Njihovo protivljenje "opterećivanju sadašnjih odnosa oživljavanjem ratne priče" bilo bi malo uvjerljivije da oni sami nisu gradili političke karijere i sakupljali izborne poene jednostranom interpretacijom i eksploatacijom te "priče": od agitovanja protiv britanske rezolucije u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija o osudi genocida u Srebrenici i euforične proslave ruskog veta na tu rezoluciju kao nekakve "diplomatske pobjede" do onemogućavanja odgovarajućih obilježavanja i tako mračnih poglavlja devedesetih kao što su Omarska i Višegrad, Tomašica i Foča, i desetine drugih stratišta; od proslavljanja – uz nepoštovanje odluke Ustavnog suda – datuma kad su dogovoreni ciljevi i metodi provođenja udruženog zločinačkog poduhvata do dodjele entitetskog priznanja njegovim vođama i imenovanja javnih ustanova po njima.

Pa mogu li saradnja i pomirenje uporedo sa suđenjima i presudama za ratne zločine? Mogli bi da se u javnostima postjugoslovenskih država, u njihovim medijima i civilnom društvu, dosljednije radilo na razumijevanju kako su istina i pravda u vezi s ratovima devedesetih uslov i temelj – a ne nikakva prepreka – pomirenju i saradnji. Tada bi političari, ili pretendenti na izborne funkcije, radili svoj posao a domaćem i međunarodnom pravosuđu, istoričarima i piscima ostavili da sude i presuđuju o odgovornosti za ratove.

U takvoj podjeli posla ekstremne političke izjave i postupci, koji uporno pothranjuju i potpaljuju nepovjerenja i napetosti, imale bi težinu i posljedice verbalnog delikta i incidenta a nipošto političkog projekta važnijeg i od ekonomije i razvoja.

Na ovo razmišljanje o verbalnom deliktu u politici podstakla su me i zbivanja u Americi u prvoj nedjelji predsjednikovanja Donalda Trampa (Trump). On je već u toj prvoj nedjelji – za samo nekoliko dana – počeo ostvarivati neke od svojih najkontroverznijih izjava iz izborne kampanje.

Ona je počela najavom da će Sjedinjene Države podići veliki zid na granici s Meksikom da se spriječi dolazak – kako je rekao – kriminalaca, trgovaca drogom i silovatelja i njegovim obećanjem da će Meksiko i platiti podizanje tog zida: u svojoj prvoj nedjelji u Bijeloj kući već je potpisao nalog da se počne sa izgradnjom tog zida a došlo je i do otkazivanja posjete meksičkog predsjednika Vašingtonu.

Donald Tramp

Donald Tramp


Slični ekspresni nalozi izdati su i za sprovođenje drugih Trampovih izbornih obećanja.

Pokrenuo je postupak za ukidanje "Obaminog zdravstvenog osiguranja" u kojem je zdravstvenu sigurnost našlo više od 11 miliona do tada neosiguranih Amerikanaca; počeo je ostvarivati najavu zabrane dolaska muslimana u Ameriku – ograničavajući je za sada na "zemlje sklone terorizmu" – što će zalupiti vrata i sirijskim izbjeglicama kojima je utočište najpotrebnije; odbacio je i transpacifički sporazum o trgovini i najavio i raskid sjevernoameričkog trgovinskog sporazuma što može biti uvod u trgovinske ratove, uvozno-izvozne tarife i protekcionizam i izolacionizam u njegovom insistiranju kako će se voditi idejom "najprije Amerika".

To je tek početak tektonskih promjena s nepredvidivim posljedicama i za Ameriku i za njene odnose sa svijetom. U tim neizvjesnostima – impresionira odgovor američke javnosti. Samo dan nakon inauguracije održan je i protestni marš žena na Vašington, sa sličnim manifestacijama u drugim velikim gradovima, a organizatori i učesnici definisali su i veliki zajednički projekt: usmjeravanje energije tih skupova na organizovanje za sljedeće izbore i preuzimanje sudbine u vlastite ruke.

Novi predsjednik i nakon izbora je nastavio rat s "nepoštenim medijima". Odmah nakon inauguracije rekao je kako su oni umanjivali broj prisutnih tom činu, i tvrdio kako je to bio najveći skup te vrste, na šta su u televizijskim programima odmah objavljene uporedne slike gomile na njegovoj i – neuporedivo veće gomile – na Obaminoj inauguraciji 2009. Zatim je izjavio kako je on, osim pobjede po elektoralnim glasovima, "ubjedljivo pobijedio" i po broju dobijenih glasova "ako se isključe milioni nelegalnih birača". Kad su mediji pokazali da za takvu tvrdnju nema nikakvih dokaza, i kako je Hilari Klinton (Hillary Clinton) dobila 2,8 miliona glasova više, jedna od njegovih predstavnica za štampu rekla je kako su oni ponudili "alternativne činjenice".

Odgovor javnosti?

Odjednom je porasla potražnja za romanom Džordža Orvela (George Orwell) "1984", napisanog 1949. godine u kojem raskrinkava propagandu i totalitarno mišljenje izrugujući se partijskim parolama "Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Ignorancija je moć".

Samo u prvoj nedjelji Trampovog predsjednikovanja Orvelov američki izdavač Penguin poručio je štampanje još 75.000 primjeraka "1984". Tako je s javnošću koja hoće da zna.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa

///////////////////
/////////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

28.01.2017.

DINO MUSTAFIĆ: NADAM SE DA NISMO U ŠPILU KARATA VELIKIH IGRAČA SAD-a I RUSIJE KOJI BI TREBAO DA OPET ZAPALI BALKAN !

Dino Mustafić: Iskreno nadam da nismo u špilu karata velikih igrača SAD-a i Rusije koji bi trebao da opet zapali Balkan !

Januar 28. 2017.


Dino Mustafić je, bez dvojbe, najvažnije redateljsko ime u BiH! Režirao je predstave u većini  regionalnih teatarskih kuća, gostovao s predstavama širom svijeta. Na čelo MESS-a došao je sa 27 godina i od njega napravio najvažniji pozorišni festival u jugoistočnoj Evropi.

Zajedno sa Senadom Pećaninom i Danisom Tanovićem utemeljio je Našu stranku; također, jedan je od kreatora Jahorinske deklaracije.

Sa Mustafićem smo razgovarali u Beogradu nakon predstave Novo doba, koju je režirao u beogradskom Bitef teatru. Mustafić za naš portal govori o bosansko-srpskim odnosima, Jahorinskoj deklaraciji, angažovanom teatru, Trumpu…

21. januara  je u Beogradu izvedena Vaša predstava Novo doba. Tog dana u Beogradu bilo je vidljivo da vas mediji i publika tretiraju kao veliku redateljsku zvijezdu. Koliko Vi kao veliko redateljsko ime možete uraditi na rješavanju nesporazuma između BiH i Srbije?

– Mogao bih vam ironijski odgovoriti o sopstvenom značaju i atributu “zvijezde” u pozorištu. U javnom prostoru naših zemalja tu “slavu” samo imaju političari i TV pobjednici reality showa. To se idealno uklapa u duhovni i politički horizont tih država. Zbog toga su manipulacija i isključivost konstanta naših uzajamnih odnosa i nastavak one najgore, nacionalno ostrašćene politike koja ima svoje uporište sa srbijanske strane u memorandumskoj logici 90-ih. U toj vrsti nacionalne isključivosti i atmosferi, bilo koji umjetnik sa svojim djelom ne može mnogo učiniti. Uslov za smirivanje i razrješavanje svih oblika nacionalne netrpeljivosti i isključivosti, koja je na Balkanu uvijek veoma prisutna, jeste konačno stavljanje tačke na neriješena politička pitanja i razmirice.

Ovoj političkoj oligarhiji koja se hrani nacionalizmom i tako goji na poziciji vlasti i moći, ne pada na pamet rješavati sporna pitanja. Ako ikada do toga dođe, po mom mišljenju, možda se dogodi u dalekoj budućnosti koju ja neću dočekati, bit će to kada se politički emancipiramo. Naivno sam vjerovao da će suđenja najodgovornijima za posljednje balkanske ratove, za užasne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, ovim narodima donijeti katarzu. Međutim, ne samo da se tako nešto nije dogodilo, nego se situacija dramatično pogoršala.

Presuđeni zločinci su heroji koji se primaju u državne protokole; nisam vidio da to čine ni na jednoj strani sa značajnim gostujućim umjetnicima iz ovih zemalja. Oni su marginalizirali umjetnike. Mi zaista smijemo sve učiniti na sceni jer ne možemo ništa. Imamo pravo govoriti šta mislimo, ali samo zato što naše mišljenje za njih ne znači ništa, ne može ugroziti njihovu poziciju, pa tako, nažalost, niti kvalitativno izmijeniti naše odnose na opštem planu.

Vratimo se samoj predstavi. Dobar dio publike je bio razočaran tekstom Novog doba. Mnogi su očekivali subverzivnost Viktora Ivančića, a dobili su priču o tranzicijskim gubitnicima koja je već na različite načine ispričana. Zašto se niste odlučili na Ivančićevu subverzivnost po kojoj tranzicijski gubitnici ne pristaju na poraz, već kreću u jedini smislen obračun sa tranzicijskim dobitnicima?

– Predstava je samo inspirisana esejima Viktora Ivančića iz knjige Radnici i seljaci, a nastala je na originalnom dramskom djelu Vuka Boškovića Novo doba, tako da se idejni okvir teksta i predstave ne podudara sa pomenutim esejima. Osjetio sam potrebu da poslije nekoliko predstava napravim jednu koja citira stvarnost. Ne bavim se filozofijom, naučnim saznanjima; pokušavam da kroz ljudske sudbine ispričam priču koju sam toliko puta čuo, vidio i osjetio. Ovako kako smo to mi postavili, predstava iscuri, dođe do kraja, do trenutka kada junaci prihvate svoje sudbine.

Onda imamo trenutak kada su svi prozvani na odgovornost. Bilo nam je bitno da pomjerimo fokus koji se uvijek pita kolike smo mi žrtve, na temu da li smo zaista preuzeli odgovornost za odluke koje donosimo u životu koji živimo. Nismo htjeli da govorimo samo o tome kako politika i mediji manipulišu građanima, nego kakvi smo mi u našim životima, kakve odluke donosimo. Svi dozvoljavamo sebi da skliznemo u sramne kompromise, izdaje samih sebe i sopstvene dosljednosti, i onda kažemo kao opravdanje: nisam ja kriv, to je neko drugi učinio meni, morao sam. Ovo je samo jedna priča o čovjeku sa moralnim integritetom koji nije preživio tranziciju. Novo doba je groblje etičkog idealizma.

Nedavno je Emir Suljagić izašao sa tezom o nužnosti srpsko-bošnjačkog pomirenja kao ključnog momenta za rješavanje krize na Balkanu. Ovih dana smo sličnu poruku čuli i od srbijanskog premijera Vučića. Kao odličan poznavalac prilika u Srbiji, mislite li da je došlo vrijeme za veliko bošnjačko-srpsko pomirenje?

– Možda i bude pomirenja, ali neće biti istine, jer našim društvima dominira moralni idiotizam koji se odnosi na stanje svijesti proizvedeno od političke kaste da se generira gluhoća na moralne poruke, odnosno kritike. Sve dok se ne popišu žrtve ratnih zločina i okolnosti pod kojima su stradale, sa okončanjem pravosudnih ishoda za ratne zločine, jedina ključna riječ za proces pomirenja je “sramoćenje”. Kao građanina koji je preživio rat zanima me javna sramota onih koji su presuđeni za ratne zločine, onih koji su bili u komandnom lancu, onih političara i politika koje su to omogućavale. Protagonisti takvih politika nisu sišli sa političke scene, već rehabilituju atmosferu 90-ih, tako da nisam optimist po tom pitanju.

Zašto je mali broj redatelja u regiji koji traže odgovore na važna društvena pitanja? Zašto prošlost i sadašnjost naših društava zanima samo Mustafića, Frljića i još nekolicinu redatelja?

– Pozorište sve više programski vode kukavice i malograđani, poslušnici koji su zadovoljni svojim platama, koji su zaboravili zbog čega su upisivali pozorišne akademije, koji su izgubili svaku želju da predstavom mijenjaju svijet i da utiču na društvenu savjest. Ta pozorišna malograđanština, uljuljkana i samodovoljna, provincijalno je samozaljubljena i ne odgovara joj nikakva promjena. Oni su prepreka autorskom i kritičkom pozorištu. Isto kao što su to i političari koji nemaju nikakvu kulturnu politiku i koji ne znaju ništa o značaju obrazovanja i kulture za emancipaciju jednog naroda. Mnoge moje kolege su plaćenom šutnjom saučesnici u zločinu koji se zove raspad kulture na našim prostorima.

Jedan ste od kreatora Jahorinske deklaracije. Mnogi će reći da je ta deklaracija donijela nadu u bh. društvo. Kako održati tu nadu?

– Kao dokaz novim generacijama koje od politike zaziru da je moguće voditi političku borbu na etičkim i programskim principima na kojima bi stranke trebale počivati kao predstavnici svojih birača. I kako na kraju, zgađeni politikom, građani ne smiju odustati od svog prava da zahtijevaju pravednije društvo, zaštitu javnih interesa i političku odgovornost. Jer upravo se trguje javnim interesima na političkoj etno-pijaci, dok se pažnja javnosti demagoški usmjerava na ideološka klevetanja i diskreditaciju pojedinaca i stranaka koji su se mobilizirali oko zajedničkih interesa i vrijednosti u koje vjeruju.

Ova deklaracija se zalaže za izgradnju pristojnog i tolerantnog društva neopterećenog nacionalizmima, predrasudama, zatucanošću, netrpeljivošću i strahom. Nadu vidim i u tome što su ovaj dokument napali ekstremni nacionalisti i light nacoši kojima se kosa na glavi diže od pominjanja antifašizma i antinacionalizma kojeg baštine stranke lijeve provenijencije. Deklaracija treba da ohrabri i uvjeri ljude koji se žele reprezentovati kao građani u BiH da zbog svojih različitih imena ne smiju i ne mogu biti unaprijed osuđeni na partikularni etnonacionalni politički koncept.

Na skupu na Jahorini su, kao što ste rekli na otvaranju, ljudi sa kojima ste se makar jednom u životu posvađali. Garantuje li ta činjenica da su ljudi prešli preko vlastitih sujeta zbog uspjeha same deklaracije?

– Jahorinski skup je pokazao da ne moramo svi o svemu dijeliti isto mišljenje, ali bismo o svemu morali moći razgovarati, ukoliko se, naravno, dijele iste temeljne vrijednosti. Lično sam se kao ljevičar izuzetno razočarao kada sam shvatio da je socijaldemokratska vlast bila često sramno kompromisna bez puke ideje i vizije o tome što bi zapravo trebala raditi i da im je u tom trenutku jedino bila bitna preraspodjela fotelja, baš kao njihovim prethodnicima.

Dakle, imamo vrlo negativnu tradiciju u kojoj smo se svako malo razočaravali u politiku. Političke elite u BiH su razvile licemjerstvo do neviđenog, i to je degutantno. Vidjeli smo to i u razjedinjenom nastupu lijevih i građanskih partija na lokalnim izborima koji su bili vašar taštine koji je omogućio SDA-u potpunu dominaciju u Sarajevu. Imam dojam da su se uvidjele greške i da su sada svi svjesni da nema više vremena za partokratiju dok se država BiH dovodi u pitanje. Najvažnija sposobnost jeste ustati i uspraviti se kad se padne. Taj test je sada na ljevici.

Jedna od stavki Jahorinske deklaracije jeste zaustavljanje konzervativne revolucije. Je li ta revolucija doživjela trijumf u napadima na predstavu Olivera Frljića na MESS-u?

– Jeste. Još osjećam grč u želucu. Bila mi je to jedna od najtežih i najtužnijih noći u životu, jer smo tada izgubili slobodu na mišljenje i izražavanje. Ona neće doći ako je ne ostvarimo; samo mora čovjek da bude malo hrabar. Umjetnici moraju biti predvodnici slobodnog duha. Taj događaj nam je osvijestio da smo slobodu podrazumijevali, umjesto njegovali i čuvali. Velike kulture se prepoznaju po velikim umovima koji su te slobode osvajali po cijenu sopstvenih sudbina. Sloboda umjetnosti je nedodirljiva civilizacijska tekovina. To smo odbranili u ratu kada smo igrali predstave pod granatama i opsadom, počinjali probe sa “Sretno”, nadajući se da ćemo svi dočekati premijeru, a sada smo kapitulirali pred nasiljem vjersko-političkih krugova koji su unaprijed osudili umjetnički akt koji nisu vidjeli.

Dok vodimo ovaj razgovor, milioni žena i muškaraca protestuju protiv novog američkog predsjednika Trumpa. Je li moguće strah od Trumpovog dolaska pretvoriti u borbu protiv svih vrijednosti  koje on zastupa?

– Mi ne znamo ništa. Trump je i previše estradno komunicirao. Doduše, najčešće Twitterom, ali stvarni uvid u njegov politički koncept, pod uvjetom da ga on ima, o tome što slijedi nakon inauguracije, još uvijek ostaje u domeni nepoznatog. Prvi potezi koje pravi ne obećavaju ništa dobro. Bilo bi pogrešno ismijavati njegove izjave pod tvrdnjom da ovo ili ono nije moguće pa se onda i neće dogoditi. Ukoliko održi obećanja, mi svijet za četiri ili osam godina nećemo prepoznati. Trampovština će tada biti sinonim za fašizam.

Jesu li zadnje sankcije Vlade Sjedinjenih Američkih Država prema Miloradu Dodiku barem malo dale nadu da nismo napušteni? Mislite li da bi nova administracija mogla promijeniti odnos prema  BiH?

– Sigurno je da se neće mnogo toga bitnog promijeniti u odnosu SAD-a prema BiH; ne spadam u one koji aplaudiraju na poteze međunarodne zajednice koja sadistički voajerizira nad našom agonijom. Dodik je civilizacijska sramota BiH – nažalost, nije usamljen slučaj ovdašnjih političkih primitivaca koji su spojili fanatizam i akciju u ime svoje nacije, ideologije i vjere.

Je li moguća obnova sukoba u BiH? Može li retorika koju koriste Dodik, Nikolić, Grabar-Kitarović, Dudaković i drugi donijeti novi rat na ovim prostorima?

– Jeste, BiH je bure baruta sa mnogo neriješenih pitanja, secesionističkom politikom SNSD-a, segregacijskom HDZ-a, licemjernim odnosom susjeda (Hrvatske i Srbije), ali se iskreno nadam da nismo u špilu karata velikih igrača SAD-a i Rusije koji bi trebao da opet zapali Balkan.

Amer Bahtijar (Tačno)

//////////////////////////////
/////////////////////////


///////////////////////////

Mihail Gorbačov upozorava : Kao da se cijeli svijet priprema na rat

Bivši predsjednik Sovjetskog saveza Mihail Gorbačov napisao je tekst za američki list Time, u kojem upozorava na rastuće tenzije i opasnost od rata širom svijeta. "Današnji svijet zatrpan je problemima, a [...]

////////////////////////

Dijaspora

Izbjeglica iz BiH dobitnik ordena Legije časti : Nihadu Alihodžiću odato priznanje za doprinos



///////////////////

Intervjui

26.01.2017.

MADELEINE ALBRIGHT: "IZ SOLIDARNOSTI SAM SPREMNA DA SE REGISTRUJEM KAO MUSLIMANKA"

MadeleineAlbright: “Iz solidarnosti sam spremna da se registrujem kao muslimanka“

Januar 26. 2017.


Bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright je na svom Twitter nalogu objavila da je spremna da se upiše kao muslimanka iz solidarnosti prema pripadnicima te religije u SAD-u.

Albright je odrasla kao kršćanka, a kasnije je došla do saznanja da potiče iz jevrejske porodice.

„Odrasla sam kao katolkinja, postala sljedbenica Episkopalne crkve, a saznala sam kasnije da mi je otac Jevrej. Iz solidarnosti sam spremna da se registrujem kao muslimanka“, istakla je Albright na društvenoj mreži Twitter.

Ova objava na društvenoj mreži je uslijedila kao reakcija nakon što je novi američki predsjednik Donald Trump potpisao izvršnu naredbu o ograničavanju izdavanja viza za izbjeglice.

Albright je u drugoj objavi na Twitteru istakla da Amerika mora ostati otvorena za ljude svih vjera i porijekla, uz hashtag, “dobrodošle izbjeglice”.

Jedna od Trumpovih naredbi ograničava imigraciju i dolazak u SAD za korisnike viza iz Iraka, Irana, Libije, Somalije, Sudana, Sirije i Jemena, objavio je Washington Post i dodao kako građani mnogih od tih država već imaju velike probleme za dobijanje američke vize.

Predizborno obećanje

Trump je pokrenuo svoju predizbornu kampanju obećanjem da će ograničiti dolazak izbjeglica i izgraditi zid duž američko-meksičke granice.

Također je kazao kako će uvesti „potpuno i sveobuhvatno obustavljanje ulaska muslimana u SAD“ dok vlasti bolje ne budu mogle provjeravati osobe koje dolaze u državu.

(Kliker.info-Aljazeera)

////////////////////////
///////////////////////////////////




Ispunjavanje predizbornih obećanja : Trump naredio gradnju zida sa Meksikom te donio odluku o ukidanju viza za Siriju i još šest država

Američki predsjednik Donald Trump potpisao je naredbu za gradnju zida na granici SAD-a i Meksika, te je donio odluku i o ukidanju viza za Siriju i još šest država, javio [...]

//////////////////////////////

//////////////////////////


Čović i Dodik u Banjoj Luci : Neprihvatljivo obnavljanje tužbe BiH protiv Srbije

Predsjednici SNSD-a i HDZ-a BiH Milorad Dodik i Dragan Čović protiv su ponovog pokretanja tužbe BiH protiv Srbije za genocid.To bi, ocijenio je Čović, napravilo kolaps u funkcioniranju vlasti BiH.

//////////////////

Bruno Bokšić: Moj prvi prelazak na istočnu obalu Mostara

Mostarac Bruno Bokšić (24) privukao je pažnju javnosti ispoviješću u blogu o tome kako je mrzio druge, kako je prvi put prešao Stari most u drugom razredu srednje škole te kako [...
26.01.2017.

FRANCIS BOYLE: TUŽBA PROTIV SRBIJE JE SABOTIRANA, ALI ZA BiH IMA NADE

Francis Boyle upozorava i preporučuje : Tužba protiv Srbije je sabotirana, ali za BiH ima nade ako je spremna učiniti jednu stvar! (Video)


Januar 26. 2017.


Tužba Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid je od početka sabotirana, jednako kao što je sabotiran i pokušaj da se zatraži njena revizija, izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za Novi.ba Frencis Boyle, ugledni američki pravnik i profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Illinois.

Boyle je bio savjetnik prvog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića i upravo on je 1993. godine i podnio tužbu protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Ekskluzivno je za Novi.ba rekao da postoji nada da se „uradi još jedna stvar“ te da ju je spreman učiniti ukoliko ga BiH ponovo angažira!

 On ističe da je čuo za informacije da Sakib Softić, koji ga je naslijedio na poziciji bh. agenta pred tim sudom, počinje ponovo raditi na slučaju mjesec dana prije isteka desetogodišnjeg roka u kojem je moguće tražiti reviziju presude. Srbija je naime, 25.februara 2007. godine oslobođena odgovornosi za genocid, a osuđena samo za spriječavanje genocida i nekažnjavanje odgovornih.

– Ali, Softić i Bakir Izetbegović nisu radili ništa cijelih deset godina, a sada se govori da će dati neki podnesak. Čini mi se da je to više populistički potez, jer ne znam iskreno šta uopće mogu uraditi u ovom vremenu koje je preostalo, a da ima smisla. Jasno je da se zahtjevi za reviziju moraju podnijeti u roku od šest mjeseci od novih saznanja i novih činjenica – kaže Boyle.

Prema njegovim riječima, ono što je bilo u posljednje vrijeme u tom kontekstu jesu presude Radovanu Karadžiću i Vojislavu Šešelju pred Tribunalom u Hagu.

– Obje presude su politički sabotirane tako da u njima ne bude nikakvih činjenica koje bi BiH mogla iskoristiti u zahtjevu za reviziju tužbe. Pročitao sam obje presude. U slučaju Karadžića nema nikakvih tvrdnji da je on radio za Miloševića, a u slučaju Šešelja, koji je jasno radio za Miloševića, donesena je oslobađajuća presuda. Ne znam zato šta bi Softić mogao napisati u tom zahtjevu. Volio bih da nisam upravu, ali situacija je takva – ističe Boyle.

Međutim, Boyle navodi da bh. političari i Softić nisu uradili ništa da pronađu osnov kako bi se tražila revizija.

– Da sam ja i dalje zastupnik bilo bi drugačije, pa i prvi postupak je sabotirao Softić. Ja sam podnio tužbu, a onda sam dobio otkaz od BiH. Od 2007. godine i presude ne radi se na slučaju i ja to vidim kao dokaz sabotaže kako bi se bh. građanima reklo – evo pokušali smo nešto, nije uspjelo i to je to – kaže Boyle.

On dodaje da je od samog početka na BiH vršen politički pritisak svjetskih sila da se odustane od tužbe.

– Uvijek je bilo pritiska Amerikanca, Britanaca, Evropljana na bh. vlasti da se odustane. Čak su tražili da vlasti BiH mene uklone sa slučaja i to je učinjeno. U to nema sumnje, ja nisam trošio ni novac BiH niti je to pitanje dolara – zaključuje.

Na koncu, ovaj ugledni pravnik, koji je poznat kao zagovornik palestinskog pitanja i ljudskih prava, poručuje da je ostala jedna nada i da je spreman ponovo se vratiti na slučaj samo ako to BiH zatraži.

– Slobodno to napišite, postoji još jedan potez koji se može povući, neću vam reći koji, i to do isteka roka u narednih mjesec dana, i spreman sam to pokušati. Ali me BiH mora imenovati za agenta, ne mogu ništa garantirati ali ima nešto što bi moglo donijeti nove činjenice – poručuje Boyle .

(Klker.info-Novi)

/////////////////////////////////
////////////////////

REAKCIJE STIŽU U TALASIMA: Dodik i Čović protive se reviziji tužbe, Dačić prijeti kontramjerama! - 3

REAKCIJE STIŽU U TALASIMA: Dodik i Čović protive se reviziji tužbe ...

/////////////////////////

OBRAT U SLUČAJU STOLAC: CIK ponovo poništio izbore!

OBRAT U SLUČAJU STOLAC: CIK ponovo poništio izbore! | Slobodna ..

/////////////////////

TRUMP DAO PRVI VELIKI INTERVJU KAO PREDSJEDNIK I SVE ŠOKIRAO: Mučenje zatvorenika djeluje!

TRUMP DAO PRVI VELIKI INTERVJU KAO PREDSJEDNIK I SVE ...

///////////////////////////

////////////////////////////////////
  Ispunjavanje predizbornih obećanja : Trump naredio gradnju zida sa Meksikom te donio odluku o ukidanju viza za


////////////////////

Intervjui

Mirsad Tokača tvrdi : : Nacionalistička elita ponovo hoće da homogenizira Bošnjake

Njemački politolog Siebo Janssen : Donald Trump će Balkan prepustiti Vladimiru Putinu

Prof. dr. Snježana Kordić : Četiri naziva uzgajaju zabludu o četiri jezika



/////////////////////

Odavanje priznanja udruženom zločinačkom poduhvatu : Dodik i Krajišnik otkrili spomen-ploču Nikoli Koljeviću

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik i osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik otkrili su spomen-ploču Nikoli Koljeviću  na njegovoj rodnoj kući u Banjoj Luci.Koljevića su tom prilikom nazvali "jednim od [...

////////////////////////////////////

Dijaspora

Amerikanka bh. porijekla Ayla Heder na protestima protiv Trumpa: Žena, muslimanka, feministica, Bosanka…

Dr. Amra Šabić-El-Rayess za Huffington Post : Izbor obuće Melanije Trump i budućnost Balkana ?

Emir Ramić : Kanadska poruka Mladenu Ivaniću, predsjedniku koji ponižava vlastitu državu i negira

25.01.2017.

ZATIRANjE

Zatiranje


Zlatko Jelisavac

Autor
24.1.2017. 



Zatiranje

//////////////////////

Izdvajamo

  • Predsednik Nikolić je, verovatno uz konsultaciju stručnjaka za pravna, istorijska ali i lingvistička pitanja, predložio „našu“ reč koja bi trebala da odmeni tuđicu holokaust ili genocid – zatiranje. Zatiranje se odnosi prvenstveno na srpski narod jer samo je on, kao takav, zatiran dok su drugi narodi trpeli holokaust ili genocid. Verovatno je predsednik Nikolić želeo da ostavi nešto iza sebe po čemu će ga se sećati, da mu se ne zatre ime u srpskoj istoriji, pa je predložio zatiranje kao svoj legat narodu. A ja te vidim, predsedniče, kako ideš uskom prtinom dok ti sneg zatire tragove...
  • ...........................
  • .....................................

Gledaš Dnevnik i slušaš vesti o svojim komšijama koji su se smrzli. Zima je. Ekran ti se muti pa ne vidiš jasno emigrante kako se greju uz vatru zapaljenu od ko zna čega u napuštenom magacinu, u blizini beogradske autobuske stanice. Koja je njih muka naterala da po ovoj hladnoći žive među ledenim betonskim zidovima – pitaš se. Bežiš napolje da ti žena i deca ne vide suze. Dočekuju te mraz i hladnoća…

U uvodu jednog od svojih romana Svetislav Basara obećava da će čitaoca „raspeti na krst“- naravno radi se o postmodernoj narativno-perpsektivnoj poziciji pisanja koja čitaoca rasteže u više pravaca, to jeste planski ga razvlači kako bi mu pomerila fokus samo sa jedne tačke čitanja/razmišljanja pri tome mu dajući  „lažni“ osećaj kako naracija teče utvrđenim tokom. E i ja bih nešto slično da pokušam, samo što ne gajim nikakve književno-spisalačke aspiracije već ću Basarinu „metodu“ da primenim na neke skorašnje događaje u zemlji Srbiji. Ako ste spremni pružite mi svoju ruku kako bi vam prikucao prvi klin i tako započeo proces razapinjanja; ako pak niste, molim lepo, ovde možete da odustanete i nastavite sa svojim svakodnevnim životom i obavezama.

Prvi klin:

U selu Lozovik kod Velike Plane skoro su pronađena beživotna tela Anke (1936.) i Živorada (1965.) Tufegdžić. Majka i sin su umrli od posledica smrzavanja, a pronašao ih je komšija koji je došao da proveri da li su dobro pošto ih nije video nekoliko dana. Komšija je ukočeno telo Anke našao na podu, dok je Živorad ležao na krevetu, kao da spava. Majka i sin su se smrzli jer nisu imali čime da se greju – za ogrev nisu imali novaca, a struja im je isključena još pre pet godina zbog neplaćenih računa. Sada zamislite da ste vi taj komšija i da posmatrate Anku i Živorada koji leže ukočeni u prehladnoj prostoriji. Ježite se od hladnoće i prisustva smrti, čujete sebe kako dišete i kako vam se mrznu misli… Pre neki dan ste videli Živorada i pitali ga: Kako je komšija? A on vam odgovorio: Kako mora. Nije vam se požalio… Nije tražio pomoć za sebe, a ni za majku. Znate da su sirotinja i da nemaju ništa, ali imate vi svojih problema. Svako svoju muku muči. Teško vreme, neimaština, zima, šta ćeš…  Tako su i Tufegdžići svoju muku mučili i na kraju se predali. Možda i nisu mogli više da se bore. Možda su naprosto poželeli da odu, da se predaju „slatkoj smrti“ u koju se tone posle agonije smrzavanja. Zaspali su Anka i Živorad znajući da se više neće probuditi. Poželeli  su  sebi neko lepše i toplije mesto gde nema zime i smrzavanja, gde sija sunce i sa komšijom se pije rakija i mezi domaća slanina i mlad sir. Bilo ih je sramota da traže pomoć i pristali su, svesno, na smrt jer nisu hteli da obijaju pragove i moljakaju za malo drva ili uglja. Možda ih je i dotukla glad pa nisu ni imali snage da traže pomoć od komšiluka. Puno je tih možda, dobri komšija.

Gledaš Dnevnik i slušaš vesti o svojim komšijama koji su se smrzli. Zima je. Ekran ti se muti pa ne vidiš jasno emigrante kako se greju uz vatru zapaljenu od ko zna čega u napuštenom magacinu, u blizini beogradske autobuske stanice. Koja je njih muka naterala da po ovoj hladnoći žive među ledenim betonskim zidovima – pitaš se. Bežiš napolje da ti žena i deca ne vide suze. Dočekuju te mraz i hladnoća… Vraćaš se u kuću, i dalje traje Dnevnik. Stigli ledolomci iz Mađarske i razbijaju naslage leda na Dunavu. Vidiš velike sante leda kako plivaju rekom. Vidiš Anku i Živorada kako umiru od hladnoće. Zatičeš njihova ukočena tela. I znaš da nećeš moći nikada otopiti led iz njihovih očiju i da će te gledati, celog života. Ostaće ti ova uspomena kao prtina u snegu… Kao ledenice poredane ispod tvog oluka.

Drugi klin:

Nesvakidašnji događaj u jednom naselju na Novom Beogradu. Pojavile su se, na društvenim mrežama, fotografije ljudi kako čiste sneg,  a na leđima im reklama, kao kod onih „sendvič“ reklama koje nose živi ljudi, samo što fali prednja strana; na leđima im plakat Srpske napredne stranke dok vredno sklanjaju sneg sa pločnika. Naravno da su odmah krenuli komentari i „šerovi“ po Fejsbuku, a bogami je odjeknulo i u javnosti jer su neki mediji preneli ove neverovatne fotografije. Zamisli da se šetaš Novim Beogradom i slučajno naiđeš na ove ljude okićene reklmnim panoima političke stranke SNS. Ne veruješ svojim očima i prilaziš bliže kako bi bio siguran da ti se ne priviđa. Rade ljudi. Ruke im crvene od zime, ćute i bacaju sneg… Prepoznaješ svog prijatelja N. među „aktivistima“, ali si toliko zatečen ovom nadrealnom scenom da ne uspevaš ni reč da kažeš. Posmatraš radnike i ćutiš. U jednom trenutku tvoj prijatelj spušta lopatu i pali cigaretu. Ipak odlučiš da mu se obratiš: Šta radiš prijatelju – upitaš. A on te pogleda iznenađeno i zbunjeno i tiho promrsi: Evo ništa, malo čistim sneg. I tebi je u trenutku sve jasno… Znaš da je ostao bez posla i da je iz očaja pristao da radi bilo šta. Ali zar nije mogao nešto bolje da nađe nego da se ovako blamira sa reklamom SNS na leđima? Znaš da je to retoričko pitanje i da odgovor nije potreban. Bio sam danas do V., znaš da je on sad neki budža u stranci – pravda ti se prijatelj. Pitao ga ja da li ima nekog posla za mene, a V. mi dao da radim ovo dok mi ne nađe nešto bolje. Šta ćeš, muka naterala – kaže ti prijatelj i skrene pogled na svoje promrzle ruke. Rekao si mu da žuriš i poželeo mu sreću oko posla. Došao si kući i uključio TV… Gledaš Dnevnik gde premijer Vučić besno odgovara na pitanja novinara: Pa šta ako su imali reklame SNS na leđima? Radili su pošten posao i čistili sneg. Kamo sreće kada bi svi građani ovako radili – Srbija bi bilo bolje mesto za život… Isključuješ televizor i gledaš u prazno. Prolaze sati. Dolazi ti žena i kaže: Šta radiš to pobogu čoveče? Piljiš u prazno… Video sam danas N – kažeš ženi. Čistio je sneg sa SNS reklamom na leđima. A onda ste zajedno dugo gledali kroz prozor. Ledenice su visile sa oluka…

Treći klin:

„Zatiranje neka označava pokušaj istrebljenja srpskog naroda za vreme Prvog svetskog rata, ali i fašističkih režima u nacističkoj Nemačkoj i Nezavisnoj državi Hrvatskoj”, rekao je Nikolić na komemoraciji žrtvama Novosadske racije – zločina koji su u Drugom svetskom ratu počinili mađarski fašisti od 21. do 23. januara 1942. godine, ubivši i bacivši pod led oko 1.250 Novosađana, Srba, Jevreja i Roma i drugih naroda.” (Da se zlo i bezumlje nikada ne ponove, Politika, 23.01.2017.)

Predsednik Nikolić je, verovatno uz konsultaciju stručnjaka za pravna, istorijska ali i lingvistička pitanja, predložio „našu“ reč koja bi trebala da odmeni tuđicu holokaust ili genocid – zatiranje. Zatiranje se odnosi prvenstveno na srpski narod jer samo je on, kao takav, zatiran dok su drugi narodi trpeli holokaust ili genocid. Verovatno je predsednik Nikolić želeo da ostavi nešto iza sebe po čemu će ga se sećati, da mu se ne zatre ime u srpskoj istoriji, pa je predložio zatiranje kao svoj legat narodu. A ja te vidim, predsedniče, kako ideš uskom prtinom dok ti sneg zatire tragove…

//////////////////////////////////////////
////////////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

25.01.2017.

ŠEMSUDIN MEHMEDOVIĆ: ODDGOVORNI SVJESNO ZANEMARUJU OBAVEZU PO PITANjU OBNOVE TUŽBE BiH PREMA SRBIJI

Šemsudin Mehmedović upozorava : Bojim se da odgovorni svjesno zanemaruju obaveze po pitanju obnove tužbe BiH prema Srbiji


Januar 25. 2017.

Opterećeni sa bezbroj briga kako egzistencijalne tako i političke naravi, građanima BiH, posebno Bošnjacima, promiču veoma bitne i važne stvari za njih same i za njihovu domovinu. Jedna od takvih veoma bitnih i važnih stvari je pitanje žalbe na presudu Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije, smatra Šemsudin Mehmedović, poslanik u Parlamentu BiH.

– Presuda po Tužbi BiH protiv Srbije za genocid donesena je 26. februara 2007. godine. Rok za žalbu povodom revizije presude ističe istekom ostavljenog 10-godišnjeg roka – 26. februara 2017. godine. Međunarodni sud pravde, najviši pravosudni organ UN-a, presudio je da je Srbija odgovorna za kršenje Konvencije o genocidu jer nije učinila sve što je bilo u njenoj moći za sprječavanje genocida, te za ne kažnjavanje i predavanje Haškom tribunala individualnih počinitelja. Međutim Srbija nije proglašena odgovornom za genocid ili saučesništvo u istom, čak ni za genocid u Srebrenici koji je stavljen na teret isključivo organima Republike Srpske – kaže Mehmedović.

On dodaje da BiH kao tužiteljska strana uspjela je dokazati djela u osnovi genocida (počinjenje niza ratnih zločina), međutim ne i genocidnu namjeru (genocidna namjera dokazana je samo u slučaju Srebrenice i to povodom RS) – da su ta djela počinjena sa ciljem istrebljenja bošnjačkog stanovništva.

– BiH može podnijeti žalbu na presudu u slučaju pronalaska novih dokaza – dokaza koji joj u vrijeme donošenja presude nisu bili poznati ili nisu bili dostupni. Na kojoj političkoj instanci je da se stara i brine o ovom nacionalnom pitanju od primarne važnosti i vitalnog značaja za sve građane BiH, a posebno Bošnjake? Na svima koji štite interes BiH, a najviše naravno, na SDA-u! Još konkretnije na predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću, kao bošnjačkom članu Predsjedništva BiH, u čijoj su nadležnosti pitanja od općeg drštvenog i nacionalnog značaja – mišljenja je Izetbegović.

Pošto smo veoma blizu isteka roka za podnošenje žalbe, a za proteklih 10 godina, koliko već traje rok nisam čuo ni ozbiljnu izjavu, a kamo li raspravu na ovu temu, Mehmedović ističe da se boji da odgovorni svjesno iz samo njima poznatih razloga ovu obavezu zanemaruju i eskiviraju.

– Bilo je nekoliko kritičkih i upozoravajućih novinarskih tekstova koji bacaju sumnju da bi neko u ime BiH bio voljan napraviti nagodbu sa Aleksandrom Vučićem u kojoj bi na jednom tasu bilo odricanje od prava na žalbu na Tužbu za agresiju Srbije na BiH, a na drugom žrtvovanje Milorada Dodika, odnosno osuda njegove seperatističke politike.
Zbog odsustva političkog interesa SDA i drugih, da se više i ozbiljnije pozabavi ovim pitanjem, ovakve sumnje djeluje uvjerljivo.

– Stoga pozivam Bakira Izetbegovića, da u ime svih šehida, njihovih familija, kao i logoraša i njihovih familija, pored toga što su bili Bošnjaci ubijani jer su bili članovi ili funkcioneri SDA, iskoristi ovo kratko vrijeme i da poduzme sve potrebne mjere i radnje da se podnese žalba na Tužbu BiH protiv Srbije….inače će biti kasno! – dodaje Memedović.

Poslanik se osvrnuo i na opozicione, ali i druge stranke u BiH.

– Ovom prilikom bih poručio liderima stranaka tzv. građanske opcije da svojim indolentnim odnosom prema ovakvim pitanjima da će se i njihova šutnja na izborima čitati kao znak kukavičluka i nedostatak patriotizma i sućuti za sve žrtve agresije Srbije na BiH – dodao je Mehmedović.

(Kliker.info-NAP)

//////////////////
/////////////////////

IZETBEGOVIĆ: 'Za Dodika nikada nije kasno da postupi pametno i razumno, a moja ruka pomirenja je u tom slučaju ispružena' - 2

IZETBEGOVIĆ: 'Za Dodika nikada nije kasno da postupi pametno i ...

////////////////////////////

/////////////////////////////

/////////////////////////


Šemsudin Mehmedović upozorava : Bojim se da odgovorni svjesno zanemaruju obaveze po pitanju obnove tužbe BiH prema Srbiji

Opterećeni sa bezbroj briga kako egzistencijalne tako i političke naravi, građanima BiH, posebno Bošnjacima, promiču veoma bitne i važne stvari za njih same i za njihovu domovinu. Jedna od takvih

//////////////////////

///////////////////////

////////////////////////////////

Kongresmen iz Kanzasa : Senat potvrdio Mikea Pompea novim direktorom CIA-e

Američki Senat potvrdio je u ponedjeljak novim direktorom  CIA-e republikanskog kongresmena iz Kanzasa  Mikea Pompea, kojega je za tu dužnost predložio novi predsjednik SAD-a Donald Trump. Kako javlja CNN  Pompeo je na glasanju [...]

24.01.2017.

AMBASADORICA SAD MAUREEN CORMACK: "SANKCIJE MILORADU DODIKU SU PODRŠKA BiH NA PUTU KA EU"

CORMACK POJASNILA RAZLOGE ZBOG KOJIH OSTAJE U BiH: "Sankcije Dodiku su podrška BiH na putu ka EU"

"Pošto sam ja profesionalni diplomata, posvećena sam tome da ostanem u BiH, jer je ovo veoma zanimljivo i složeno mjesto", kazala je ambasadorica Cormack.



CORMACK POJASNILA RAZLOGE ZBOG KOJIH OSTAJE U BiH: 'Sankcije Dodiku su podrška BiH na putu ka EU'

Ambasador SAD u BiH Maureen Cormack smatra da sankcije koje je bivša američka amdinistracija uvela predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku predstavljaju "podršku BiH na putu ka EU".

 

Na pitanje novinara da li očekuje da će se EU pridružiti sankcijama, Cormack je danas u Foči rekla da to pitanje treba postaviti direktno EU.

 

"Što se tiče SAD, mi smo bili veoma jasni - ove sankcije se uvedene zato što se odnose na neke stvari koje mi smatramo veoma ključnim, a to je vladavina zakona i prijetnja secesijama. Sa druge strane, smatramo da su one podrška BiH na putu ka EU", kaže ambasadorica SAD u BiH.

 

Ona je dodala da SAD sebe vidi kao one koji, kako kaže, staju u odbranu Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji

je veoma važan za BiH.

 

Na pitanje da li očekuje da će je predsjednik SAD Donald Trump povući sa mjesta ambasadora u BiH, Cormack je ponovila da je ona profesionalni diplomata i da je posvećena da ostane u BiH.

 

"Mi imamo dvije vrste ambasadora - dvije trećine su profesionalni, a jedna su politički imenovani, i oni podnose ostavke kada se mijenja administracija. To je poznata tradicija u SAD. Pošto sam ja profesionalni diplomata, posvećena sam tome da ostanem u BiH, jer je ovo veoma zanimljivo i složeno mjesto", dodala je Cormack.

////////////////////////
//////////////////////////


Pokušaj spašavanja vojnika Milorada : Dodik i Čović o Ustavnom sudu BiH u četvrtak

Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) Milorad Dodik  najavio je kako će zakon o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine biti tema njegovog sastanka s liderom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i članom

///////////////////////////////

///////////////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

24.01.2017.

BRISEL KRITIKOVAO BEOGRAD ZBOG MILORADA DODIKA: "OSUDITI MIJEŠANjE PREDSJEDNIKA SRBIJE U UNUTRAŠNjU POLITIKU BiH"

BRISEL KRITIKOVAO BEOGRAD ZBOG DODIKA: "Osuditi miješanje predsjednika Srbije u unutrašnju politiku BiH"

Povodom prisustva predsjednika Srbije i nekoliko ministara proslavi Dana RS, poslanik Cristian Dan Preda podsjeća da je to slavlje održano "protivno odluci Ustavnog suda BiH", te ističe da "Srbija i BiH treba da brane i promovišu vladavinu prava svojim akcijama", dok Ulrike Lunaček smatra da je nužno da EP pozove beogradske vlasti da se "uzdrže od akcija koje podrivaju legitimitet i integritet države Bosne i Hercegovine".



BRISEL KRITIKOVAO BEOGRAD ZBOG DODIKA: 'Osuditi miješanje predsjednika Srbije u unutrašnju politiku BiH' - 2

Poslanici Evropskog parlamenta podnijeli su rekordnih 325 amandmana na nacrt godišnjeg izvještaja izvjestioca EP za Srbiju Davida McAllistera.

 

Zvanični Beograd se, između ostalog, kritikuje zbog toga što još nije rasvijetljen "slučaj Savamala", zbog intenziviranja vojne saradnje sa Rusijom, nedavnog incidenta u vezi sa slanjem voza sa natpisom "Kosovo je Srbija", te prisustva visokih zvaničnika na proslavi Dana Republike Srpske... Istovremeno, pojedini hrvatski predstavnici u EP ponovo su pozvali da se srpski zakon o univerzalnoj jurisdikciji stavi van snage, kao i da "Srbija Hrvatskoj vrati oteto kulturno blago".

 

Povodom prisustva predsjednika Srbije i nekoliko ministara proslavi Dana RS, poslanik Cristian Dan Preda podsjeća da je to slavlje održano "protivno odluci Ustavnog suda BiH", te ističe da "Srbija i BiH treba da brane i promovišu vladavinu prava svojim akcijama", dok Ulrike Lunaček smatra da je nužno da EP pozove beogradske vlasti da se "uzdrže od akcija koje podrivaju legitimitet i integritet države Bosne i Hercegovine".

 

Poslanici Jozo Radoš i Ivan Jakovčić konstatuju da treba osuditi "miješanje predsednika Srbije u unutrašnju politiku BiH, naročito podrivanjem suvereniteta i institucija BiH proslavljajući protivustavno proglašen Dan RS, kao i podržavajući secesionističke planove RS".

 

Poslanica iz Hrvatske Ruža Tomašić ocenjuje da EP treba da pozove Srbiju da "Hrvatskoj pruži sve dostupne podatke o nestalima, da Hrvatskoj vrati oteto kulturno blago, te arhive iz vukovarske bolnice, obilježi ratne logore za hrvatske civile i branitelje na srbijanskom teritoriju..."

 

Ista poslanica naglašava da Srbija treba da "zajamči usklađenu provedbu zakonodavstva o zaštiti manjina, uključujući zakonodavstvo u vezi s obrazovanjem, uporabom jezika, zastupljenošću u tijelima javne uprave te pristupom medijima i vjerskim obredima na jezicima manjina".

 

David McAllister će, inače, krajem ove sedmice posjetiti Beograd, gdje će se sastati sa zvaničnicima i predstavnicima civilnog sektora, saznaje Danas nezvanično od izvora bliskih njegovom timu.

 

Članovi nekoliko poslaničkih grupa osvrnuli su se na sporno rušenje objekata u Hercegovačkoj ulici u Savamali u Beogradu u noći između 23. i 24. aprila, predlažući dopune u nacrtu izveštaja koji se odnosi na taj segment. Dok McAllister u prvobitnoj verziji teksta navodi da se "uzimaju u obzir kontroverzni događaji u beogradskom kvartu Savamala i poziva na brzo rešenje" tog slučaja, grupa poslanika predvođena Ivom Vajglom predložila je da se u konačnoj verziji izrazi i zabrinutost zbog činjenice da "vlasti nisu privele pravdi organizatore i izvršioce protivzakonitog rušenja objekata" , te da se istakne da "vlasti moraju da sprovedu temeljne istrage i privedu pravdi odgovorne". Takođe, poslanica Tanja Fajon smatra da "slučaj Savamala" pokazuje "duboki nedostatak vladavine prava" u Srbiji".

 

Predloženi amandmani usaglašavaće se u EP tokom narednog mjeseca, a konačna rezolucija o Srbiji trebalo bi da bude usvojena u martu.

 

S.B.

/////////////////
/////////////////////

CORMACK POJASNILA RAZLOGE ZBOG KOJIH OSTAJE U BiH: 'Sankcije Dodiku su podrška BiH na putu ka EU' - 2

CORMACK POJASNILA RAZLOGE ZBOG KOJIH OSTAJE U BiH ...

///////////////////////

MAJDA IZBODENA 16 PUTA, PA ZAPALJENA: Nakon 11 godina uhapšen Novak Džinović zbog svirepog ubistva Banjalučanke

MAJDA IZBODENA 16 PUTA, PA ZAPALJENA: Nakon 11 godina ...

/////////////////////////

FUDBALERU IZ FOČE ZABRANJENO DA IGRA U HRVATSKOJ: Vladimiru Radoviću, zbog veličanja Šešelja, odbijena radna dozvola

FUDBALERU IZ FOČE ZABRANJENO DA IGRA U HRVATSKOJ ...

////////////////////////

DODIK OZLOJAĐENO KOMENTIRAO SASTANAK U BEOGRADU: 'Vijeće ministara BiH nije adekvatan sagovornik nijednoj vladi u regionu'

DODIK OZLOJAĐENO KOMENTIRAO SASTANAK U BEOGRADU ...

//////////////////////

CIA OBJAVILA DOKUMENTE:: SAD su strahovale od obnavljanja prijateljstva između Jugoslavije i Sovjetskog saveza!

CIA OBJAVILA DOKUMENTE:: SAD su strahovale od obnavljanja ...

/////////////////////////////////////

NOVA ADMINISTRACIJA SAD-a PRIHVATA SANKCIJE DODIKU: Uskoro i evropske zemlje uvode sankcije!

/////////////////////////////////

NAJBOLJI MLADI NJEMAČKI PISAC: „Tata je Srbin, mama Bošnjakinja, ja sam Nijemac rođen u Višegradu“

/////////////////////////////

ČEDA NAPAO VUČIĆA: "Ako nisi znao šta se dešava s vozom, podnesi ostavku!"

//////////////////////////////

OPOZICIJA U RS-U BIJESNA: "Službena posjeta" Željke Cvijanović SAD-u predmet ismijavanja u cijelom regionu!

////////////////////////////

///////////////////////////

////////////////////////////

//////////////////////

/////////////////////

Zvizdić u Beogradu : “Sa Vučićem možemo graditi dobre odnose”

U Bosni i Hercegovini neće biti nikakvih dezintegracija, cijenimo djelovanje Aleksandra Vučića i sa Vladom Srbije koju on vodi možemo da kreiramo dobre odnose, rekao je Denis Zvizdić gostujući u [...

//////////////////////////

Trumpovo razložno pitanje : Zašto protestanti nisu glasali na izborima?

Američki predsjednik Donald Trump upitao je u nedjelju zašto protestanti   , koji su masovno demonstrirali  protiv njega prethodnog dana, nisu glasali na predsjedničkim izborima 8. novembra . "Gledao sam prteste [...
23.01.2017.

SVJEŽI VJETAR NA CRNOJ LISTI

Svježi vjetar na crnoj listi


Image result for milorad dodik slobodan milosevic fotos

Image result for milorad dodik slobodan milosevic fotos

Image result for milorad dodik slobodan milosevic fotos


Image result for milorad dodik slobodan milosevic fotos


Image result for milosevic dodik fotos

////////////////////////////////////////////

Nakon objave sankcija Miloradu Dodiku i njegovog obraćanja javnosti, analitičari upozoravaju da je nacionalistička retorika i secesionistička politika predsjednika Republike Srpske (RS) trebala biti sankcionisana prije nekoliko godina. Takođe se naglašava da se stavljanje na "crnu listu" odnosi na njega kao pojedinca, a ne na enititet ili cijeli srpski narod.

Članovi Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), oglasili su se danas povodom sankcija koje su uvedene njihovom predsjedniku Dodiku. U saopštenju, koje su potpisali potpredsjednici stranke Željka Cvijanović, Marko Vidaković, Radovan Višković, Nebojša Radmanović i Nikola Špirić navodi se kako je riječ o neskrivenom i arogantnom napadu na volju građana RS-a.

Istovremeno, ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak, obraćajući se novinarima u Bijeljini, istakao je da sankcije koje su uvele Sjedinjene Američke Države nisu usmjerene ni protiv RS-a ni protiv Bosne i Hercegovine, iako će imati posljedice i po RS i BiH.

Politički analitičar Almir Terzić takođe upozorava da je neprihvatljiva praksa da se stavlja znak jednakosti između Dodika, RS-a i srpskog naroda.

"Američka administracija kao i evropska, bitnu razliku pravi između Dodika i srpskog naroda. Mislim da je, generalno, Milorad Dodik pokušao da uvuče javnost u svoju priču i na svoju stranu, jer je cijelo vrijeme govorio samo o tome kako se on ne osjeća da je pod sankcijama. Na taj način, Milorad Dodik pokušava da uvuče cijeli entitet, odnosno cijeli srpski narod, u tu priču i da kaže 'ja sam taj jedini koji predstavlja srpski narod, ja se obraćam u ime svih Srba i svih građana koji žive u Republici Srpskoj', što apsolutno nije tačno", navodi Terzić.

"Pucanj u prazno" su takođe očekivanja koje je iznio Dodik, kako će nova američka administracija imati drugačiji odnos prema njegovom podrivanju države Bosne i Hercegovine, nepoštivanju Ustava i odluka Ustavnog suda i pričama o izlasku RS-a iz BiH, ističe Adnan Huskić, predavač na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju.

"Ko može uopšte zamisliti da će novi američki predsjednik Donald Trump, u ovako kompleksnoj globalnoj situaciji u koju ulazi i u kojoj su otvorena brojna pitanja – od trgovinskih odnosa, odnosa prema NATO-u, prema EU, prema Kini, i drugih, razmišljati o Miloradu Dodiku, RS-a i BiH? Ja to sebi ne mogu drugačije predstaviti nego kao politički delirijum Milorada Dodika i njegovih istomišljenika", kaže Huskić.

Milorad Dodik

Milorad Dodik


Na pitanje kako komentariše to što se povodom sankcija nije oglasio član Predsjedništva i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ) Dragan Čović, Huskić kaže: "Ovdje je suštinsko pitanje šta Čović uopšte može reći i čime može da pravda činjenicu da je slijepi pratilac Milorada Dodika – i to je ključni razlog što on, a ni HDZ, nemaju šta da kažu u aktuelnoj situaciji."

To je inače, konstatuje Huskić, vrlo nezgodna situacija za Dragana Čovića.

"Jer već postoji pritisak Njemačke prema Hrvatskoj da se odustane od dosadašnje politike podržavanja Dragana Čovića u pitanjima koja nisu suštinski vezana za ono što su njemački vanjskopolitički ciljevi prema Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu – to uporno insistiranje na rješavanju hrvatskog pitanja, iako je jasno da to pitanje destabilizuje odnose ne samo u Federaciji već stavlja ogroman pritisak na pokušaj Nijemaca, unutar njemačko-britanske inicijative i kasnije novog pristupa Evropske unije, da Bosnu i Hercegovinu prvo socio-ekonomski stabilizuje. Dragan Čović je i do sada bio u raznim situacijama u kojima nije imao odgovor na određena pitanja, kao 'najeuropejac u BiH', ali i neko ko ima čvrstu saradnju, političku osovinu sa Miloradom Dodikom", smatra Huskić.

Tema koja je takođe prisutna u bh. javnosti je put Dodika od miljenika Zapada i "daška svježeg vjetra na Balkanu", kako je nekada govorila šefica američke diplomatije Madeleine Albright, do stavljanja na crnu listu SAD-a.

Kao nada Zapada je označavan i zbog toga što je bio među onim malobrojnim koji su se usprotivili politici Srpske demokratske stranke (SDS) i Radovana Karadžića, pozivajući na izručenje ratnih zločinaca Haškom tribunalu, te je u februru 2004. rekao, "da ističu posljednji mjeseci za hapšenje Karadžića i ostalih optuženih za ratne zločine". Danas je njegov odnos prema presuđenim ratnim zločincima sasvim drugačiji jer ih doživljava kao heroje ili počasne građane.

Igra Dodika ili stvari Dodik

Psiholog iz Banjaluke ​Srđan Puhalo navodi kako je u stvari teško odlučiti koji je Milorad Dodik, "onaj pravi".

"Dodik je vrlo pragmatičan političar, i mi, u stvari, ne znamo koji je lik pravi – da li onaj iz 1990-ih i početka 2000. godine ili ovaj sada. Činjenica je da se njegova politika i njegova retorika promijenila za 180 stepeni. Ako analizirate te godine, prosto vidite dva Milorada Dodika. On je 2006. godine, kada je došao na vlast, počeo naglo da koristi nacionalnu retoriku, da daje manje ili više vjerovatna obećanja po budućnost i Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Činjenica je i da je na taj način prilično lako dobijao izbore od 2006. do danas", ističe Puhalo.

Upravo ga je ta retorika, navodi Srđan Puhalo, pozicionirala kao najvećeg zaštitnika Srba, najvećeg zaštitnika Republike Srpske.

"Čini mi se interesantno da je za tu retoriku, koja je bila sve jača, sve neodmjerenija, međunarodna zajednica imala razumijevanja dok je to bila samo retorika. Ali, Dodik je prešao s riječi na djela. Referendum je vjerovatno bio crvena linija koju međunarodna zajednica, zapadne zemlje, više nisu htjele da tolerišu. Tako je veoma teško reći da li je ovo 'igra' Milorada Dodika, u kojoj se on možda preigrao, ili je to stvarni Milorad Dodik koji je došao na svoje i da se on 2000. godine ustvari pretvarao. On tvrdi da se stavovi mijenjaju i da je sazreo kao političar, što možemo da vjerujemo ili ne vjerujemo, ali je činjenica da se politika radikalno promijenila i da to više nije onaj Dodik iz 1990-ih i početka 2000. godine", kaže Puhalo.

Srđan Puhalo: Dodikova politika se radikalno promijenila

Srđan Puhalo: Dodikova politika se radikalno promijenila


Svoju ne samo nacionalističku nego i bahatu, neodmjerenu pa i "siledžijsku" retoriku, Dodik je pokazao i u obraćanju javnosti nakon što je odluka o sankcijama objavljena, kada je žestoko napao ambasadoricu SAD-a u BiH Maureen Cormack.

"Mislim da je predsjednik Republike Srpske napravio jedan presedan, neviđen u diplomatskoj praksi. Nedopustivo je i krajnje nekorektno vrijeđanje ambasadorice SAD-a, prvenstveno i pogotovo zato što se radi o ženi. Mislim da je, u najmanju ruku, predsjednik Republike Srpske trebao da prećuti taj dio svog obraćanja u javnosti, kada je u pitanju ime američke ambasadorice. Nije sebi nikako smio dozvoliti da ne bude džentlmen u načinu i ophođenju prema američkoj ambasadorici", kaže Terzić za RSE.

Ministar Igor Crnadak je u četvrtak izjavio da je sankcije Miloradu Dodiku uveo State Department, a ne Američka ambasada u Sarajevu.

"Dodikova ideja da ambasadoricu Cormack proglasimo 'personom non grata' je nerazumna i potpuno pogrešna", rekao je Crnadak.


//////////////////////

////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

23.01.2017.

CHRISTIAN SCHWARZ-SCHILLING: "JA SAM 2006. TRAŽIO SANKCIJE ZA MILORADA DODIKA, ALI SAD MOM ZAHTJEVU TADA NISU UDOVOLjILE"

SCHWARZ SCHILLING: "Ja sam 2006. tražio sankcije za Dodika, ali SAD mom zahtjevu tada nisu udovoljile"


Bivši visoki predstavnik u BiH je dodao kako sankcije za Dodika nisu donesene kako se ne bi ugrozili tadašnji pregovori s Kosovom


SCHWARZ SCHILLING: 'Ja sam 2006. tražio sankcije za Dodika, ali SAD mom zahtjevu tada nisu udovoljile'

Bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schwarz-Schilling ocijenio je da su Sjedinjene Američke Države  trebale mnogo ranije uvesti sankcije predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku te da je iznenađujuće da su se sada konačno odlučile na to, budući da je on to tražio još u vrijeme svog mandata.

 

- Još sam 2006. godine tražio uvođenje sankcija Dodiku, ali SAD mom zahtjevu tada nije udovoljio  da se ne bi ugrozili tadašnji pregovori s Kosovom - pojasnio je u izjavi za Fenu Schwarz-Schilling.

 

Dodao je da ovakva odluka SAD-a pokazuje da situaciju u Bosni i Hercegovini iznenada uzimaju vrlo ozbiljno i zaljučio da iste mjere ne treba tražiti baš izričito od Srbije, već prije od ostalih država članica Evropske unije.


//////////////////////

BIJEG OD PRAVDE: Sud u Beogradu naložio da se general Đukić smjesti u bolnicu

BIJEG OD PRAVDE: Sud u Beogradu naložio da se general Đukić ...


//////////////////////////

SB OTKRIVA: Evo šta su dogovorili Zvizdić i Vučić u Beogradu!

SB OTKRIVA: Evo šta su dogovorili Zvizdić i Vučić u Beogradu ...


//////////////////////////////////////



/////////////////////////////////



Vučić i Zvizdić u Beogradu : BiH i Srbija mogu zajedno prodavati oružje

Premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas, poslije sastanka sa predsjedavajućim Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denisom Zvizdićem kako je Srbija iskreno opredijeljena za mir i saradnju, prenosi Tanjug. „Važno

//////////////////////

Trumpovo razložno pitanje : Zašto protestanti nisu glasali na izborima?

Američki predsjednik Donald Trump upitao je u nedjelju zašto protestanti   , koji su masovno demonstrirali  protiv njega prethodnog dana, nisu glasali na predsjedničkim izborima 8. novembra . "Gledao sam prteste [...]

////////////////////

Ofanziva glavnog Dodikovog operativca u Americi : “Tražili smo od nove američke administracije zatvaranje OHR-a”

Delegacija Republike Srpske je u Washingtonu u svim kontaktima sa ljudima iz kabineta Donalda Trumpa najavila spremnost RS-a na saradnju sa novom američkom administracijom i dala konkretne prijedloge, među kojima [...

////////////////////////////////////

Dijaspora

21.01.2017.

MICHAEL BRANDT BEZ DILEME: "SADA JE NEOPHODNA DJELOTVORNA REAKCIJA PROTIV ONIH KOJI PODSTIČU RAT NA BALKANU"

Michael Brandt bez dileme : “Sada je neophodna djelotvorna reakcija protiv onih koji podstiču rat na Balkanu”

Januar 20. 2017.


Predsjedavajući Odbora za ljudska prava njemačkog parlamenta Bundestaga Michael Brandt traži i da Njemačka nakon SAD-a uvede sankcije protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. On od njemačkog ministra vanjskih poslova traži “brzu i jasnu reakciju”.

Umjerene snage u Bosni i Hercegovini, nakon poteza Sjedinjenih Američkih Država, čekaju na signal i podršku iz Evropske unije i Njemačke.

“Sada je neophodna djelotvorna reakcija protiv onih koji podstiču rat na Balkanu”, rekao je Brandt. “Diplomati u Briselu i Berlinu ne smiju više samo ćutke posmatrati šta se dešava, jer vrijeme ističe. Dodikova najava, koja ide u pravcu jednostranog pomjeranja granica u Evropi je opasna igra sa vatrom. Kada fitilj počne da gori, biće prekasno”, kaže Michael Brand.

Sjedinjene Američke Države su prekjučer uvele sankcije Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske – jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini. Dodik se neustavnom proslavom Dana Republike Srpske suprotstavio Dejtonskom sporazumu i i na taj način u velikoj mjeri ugrizo teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine. Pored toga, Dodik teži i jednostranom pomjeranju granica na Balkanu, naglasio je još jednom Brand.

Nacionalisti testiraju koliko daleko mogu da idu

“Nacionalisti u Bosni, na Kosovu i u Srbiji upravo testiraju koliko daleko mogu da idu u odnosu sa Evropskom unijom”, kaže ovaj političar iz Demohrišćanske unije (CDU) – stranke njemačke kancelarke Angele Merkel. Nakon što je stigao snažan signal iz Sjedinjenih Američkih Država, Njemačka i Evropska unija ne smiju ostati nedjelotvorne i pobjeći od odgovornosti. “Ovdje se radi o stabilnosti i sigurnosti u Evropi, posebno u Njemačkoj”, kaže Brand.

Brand se osvrnuo i na najnoviju eskalaciju između Srbije i Kosova. O ona se uklapa u mustru po kojoj se testira situacija. “Sve se to ne dešava slučajno. To je ista nacionalistička retorika koja je postojala i prije Miloševićevih ratova devedesetih godina.

(Klker.info-DW)


////////////////////////////////
///////////////////////////

Pogled iz BiH na prioritete Washingtona : Krizna žarišta u svijetu čekaju Trumpove poteze

Analitičari u Bosni i Hercegovini se uglavnom slažu da će prioritet američkog predsjednika Donalda Trumpa biti unutrašnja stabilnost i ekonomsko jačanje Sjedinjenih Američkih Država. Što se tiče spoljne politike, situacija

////////////////////////////////////////
18.01.2017.

DRAGAN BURSAĆ: VRIJEME JE DA ODEŠ, MILORADE!

Dragan Bursać : Vrijeme je da odeš, Milorade!


Januar 18. 2017.


Nakon što je ambasadorica Sjedinjenih Američkih Država u BiH Maureen Cormack saopštila da su predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku uvedene sankcije zbog nepoštivanja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o zabrani organiziranja referenduma u RS-u, nastao je tajac.

Piše : Dragan Bursać (Aljazeera)

Svi su čekali Dodikovu izjavu i dobili je u mlakom komentaru, u kojem je ustvrdio kako je on to “očekivao”. Sa druge strane Drine javio se i premijer Republike Srbije Aleksandar Vučić, koji je rekao kako posjeduje takvu informaciju “od Amerikanaca”.

Kako protumačiti čitavu ovu ujdurmu? Vrlo jednostavno.

Milorad Dodik uspio je poniziti ionako ponižen narod u RS-u. Uspio je izolovati više od milion ljudi, osramotiti ih i devastirati im živote. Dabome, njemu sankcije SAD-a ništa ne znače, ali narod, koji preživljava od tranši Međunarodnog monetarnog fonda i milostinje Evropske unije, i dalje će se klanjati svom asasinu. I taj puk tek kad počne korijenje glodati organizovaće svesrBsko takmičenje u “pokretu otpora protiv Dodika”. Do tada, uz inat zdravom razumu, gledaćemo velikosrBski velikopaćenički žrtveni samoubilački teror, koji će krezava raja zarobljena u kosovskom mitu svojom djecom plaćati.

Platio je čitav jedan narod

I ne samo to. Ove postizborne trenutke (u Bosni i Hercegovini i Americi) Dodik će doživjeti kao manju neugodu i još veće bustovanje nacionalnog mišića. Biće posebno zanimljivo gledati njegovu Radio-televiziju RS-a, koja će od velikog vođe parade, zagovornika secesionizma, referenduma svake vrste, instant stvoriti Milorada Dodika velikomučenika, pravovjerca u borbi protiv pansrBske zavjere.

Zvuči vam poznato? Zvuči vam miloševićevski s kraja prošlog vijeka? Upravo tako! Tada je čitav jedan narod platio devastiranje zarad opstanka na vlasti jednog tiranina. Mnogo mučan i gotovo iskopiran scenario.

Da li je moguće da jedan narod u manje od dvije decenije generiše klona i sebi stvori isti suicidalni scenario? Moguće je, ali ne treba optuživati narod. Dabome, daleko je od pravdanja, ali ipak…

Dakle, više od milion ljudi dvije decenije talac je politike jednog lokalnog vulgarnog pragmatika, koji je iz puke potrebe skliznuo u nacionalizam. Sebičluk, samovolja i egomanijakalna potreba ostanka na vlasti koštale su entitet RS samouništenja.

Upamtite, neće tu RS uništiti niti NATO trupe niti Amerika niti EU… Ako joj ko mačem o glavi radi, to je poltika Milorada Dodika. Politika kamikaze, koji je stjeran u ćošak. Pravovjerni će reći “Amerika ga je dovela na vlast, Amerika će ga i skloniti”… Ima tu istine, samo što u ovoj tužnoj balkanskoj skaski nije moralo biti tako.

Stvar psihijatrije i psihologije

Nije Dodik morao da se od ekonomskog preduzetnika prometne u lokalnog nacionalistu, koji je trn u oku svakom zdravorazumskom biću. Ili jeste? Ako jeste, to je već stvar psihijatrije, socijalne psihologije i psihologije masa.

Bolest, kao i svaka, pred fatalnom dijagnozom, reći će narod, mogla se predvidjeti i zaustaviti. Dabome! Ali, nije bilo “demokratskih kapaciteta”, nije bilo “usaglašenog mišlljenja”, nije bilo “zajedničkih stavova”… Sa svim ovim moraju da se nose ljudi koji su helikopterima i tenkovima stvorili “dašak svježeg demokratskog vjetra na Balkanu”.

Ali, ima nade! I sada, kao i uvijek, treba ponoviti mudre riječi jednog čovjeka:

“Bogatu zemlju, ponosne ljude si opustošio, vezao za Aziju, natjerao svoj narod da u ratu protiv cijelog svijeta gine za spas čovječanstva od novog svjetskog poretka. Vrijeme je da podvučeš crtu ispod svoje vladavine. Tvoj narod te više ne želi. Tu ti sila ne pomaže. Učini bar jednu uslugu Srbima – pusti ih da slobodno kažu da hoće rastanak s tobom. Tvoj interes i srpski interes ovdje se razilaze. Ti idi lijevo, a Srbi neka idu pravo.”

Vidite kako je život čudna stvar i kako vas dijalektička nužnost pronađe. Nije ovo napisao niti Zoran Đinđić niti Čedomir Jovanović niti neko iz nesrpskog korpusa. Da, da, pogađate, ovo su riječi Milorada Dodika u pismu upućenom Slobodanu Miloševiću početkom vijeka.

Ovo su riječi koje kao eho odjekuju u bubnim opnama Dodikovim ovih dana. On ih se boji, a u sviti nema nijednog novog mladog Dodika juniora da mu ih kaže. I tu je sva njegova nezgodacija. I tu je sav sumrak sistema. Milorad Dodik otići će ovako ili onako, ustavno ili prije vremena do 2018. godine.

Poslušaj i pročitaj samog sebe

Samo… Samo što je za dvije decenije napravio kamarilu poslušnika, koji nisu u stanju da podignu glavu i vide nešto dalje od banjalučke provincije. Dodika, koji je osramotio svoj narod, nažalost, nema ko da zamijeni. A, moraće. Ovako ili onako. Što prije, to bolje.

I zato je u doba srama posve efemerno Dodikovo razmišljanje na temu “Samo da dođe Trump, pa da me oslobodi muke i okova…” Em je to politički duboko infantilno, em je Trumpu Dodik poznat koliko i monetarni sistem Kirgistana, em se niko u američkoj administraciji neće baviti efemernostima tipa “slučaj Dodik”.

I zato, odlazi, Milorade, jer, kao što Miloševiću poručuješ dok si bio pri zdravoj pameti: “Ako u tebi ima snage, osjećaja časti, kajanja ili stida, izaberi pokajanje, zatraži oproštaj od svog naroda i idi. Ima ko da vodi Srbiju tamo gdje bi već bila da nije bilo tebe. Vrijeme je da odeš, Slobodane.”

Milorade, sve si rekao. Obrukao si svoj narod za sve pare, tri generacije unaprijed. Promisli gdje bi bila dječica napumpana nacionalizmom da nije bilo tvoje moždane, duhovne, nacionalne i materijalne peripetije. Ako ti nema ko reći ili napisati, poslušaj i pročitaj samog sebe.

vrijeme je da odes milorade

/////////////////////

BODONYI: Članice EU će donijeti zajedničku odluku o sankcijama prema Dodiku - 3

Članice EU će donijeti zajedničku odluku o sankcijama prema Dodiku

////////////////////

MINISTAR MEKTIĆ PORUČIO GALIJAŠEVIĆU I DUDAKOVIĆU: 'Ta politika rata i ratne opcije vam neće proći!' - 2

MINISTAR MEKTIĆ PORUČIO GALIJAŠEVIĆU I DUDAKOVIĆU: 'Ta ...

////////////////////////

SUZDRŽANE REAKCIJE SRBIJE: Kao da prekodrinska braća poručuju Dodiku - 'šuti, dobro si prošao' - 2

SUZDRŽANE REAKCIJE SRBIJE: Kao da prekodrinska braća ...

/////////////////////////

/////////////////////////

/////////////////////////

/////////////////////////////

Ivanić ostavio Dodika na vjetrometini : ” Nije ovo ništa novo, najvažnije jeste da građani RS ne budu u to uvedeni “

Mladen Ivanić u obraćanju novinarima komentarisao je snakcije koje su SAD uvele Miloradu Dodiku, kazavši da će učiniti sve da institucije RS, kao i građani RS ne budu uvedeni u

////////////////////

Doktor Propast u Davosu : Ako neće SAD, ima ko hoće

Ugledni ekonomista Nouriel Roubini rekao je u Davosu da Kina jasno zna kojim putem ide – da bude broj jedan.Prema njegovim riječima, Kina već jača svoj slobodan trgovinski sporazum sa [...
16.01.2017.

TOMISLAV MARKOVIĆ: ZAŠTO ENTITET RS-a NE LIČI NA NDH

Tomislav Marković: Zašto Republika Srpska ne liči na NDH


 Tomislav Marković

Autor
15.1.2017. 



Tomislav Marković: Zašto Republika Srpska ne liči na NDH

//////////////////////////

Najveća greška Inckove nepristojne komparacije sastoji se u tome što je poredio pojave između kojih ne može da se uspostavi nikakva logička veza, upravo zato što liče kao jaje jajetu. Kad je reč o nacizmu malih razlika, tu nikakva poređenja ne dolaze u obzir. Što su neki fenomeni sličniji, to su različitiji – temeljno je načelo domaće gnoseologije. Nema suprotnijih i različitijih pojava na svetu nego što su koljač sa krvavom kamom među zubima i njegov odraz u ogledalu

Piše: Tomislav Marković

Izjava visokog predstavnika Valentina Incka u kojoj je uporedio obeležavanje Dana Republike Srpske sa potencijalnim slavljenjem 10. aprila, kad je osnovana Nezavisna država Hrvatska, izazvalo je pravu buru u javnosti. Vladi Republike Srpske stigao je zahtev od brojnih organizacija da se Incko “izvini srpskom narodu zbog izrečenih uvreda”. Potom je Vlada RS prekinula sve komunikacije i odnose s Inckom i Uredom visokog predstavnika (OHR). Nakon toga, članovi Udruženja žrtava i svjedoka genocida izrazili su podršku Valentinu Incku. Javio se i potpredsednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Miro Lazović koji smatra da je Inckova izjava neprimerena, ali istinita. Mediji i društvene mreže su se usijali od zapaljivih komentara, na sve strane uvređenost i zgražavanje zbog Inckove stilske figure.

A šta je zapravo Valentin Incko rekao? “Ako bismo mi počeli slaviti ovakve praznike, onda bi se mogli neki sjetiti, a to je već bilo po novinama, da se slavi 10. april, odnosno travanj. To je bilo osnivanje NDH-a i ja mislim da to nikome ne pada na pamet. Treba gledati više u budućnost, a ne u prošlost”, neoprezno je bubnuo visoki predstavnik i otvorio Pandorinu kutiju iz koje nas je zaskočila potisnuta prošlost.

RS I NDH: KOMPARATIVNA ANALIZA

Neistini za volju, Inckovo poređenje zaista je neprimereno. Ogromna je razlika između NDH i Republike Srpske, nije čudo što su se duhovi toliko uzbudili zbog verbalne nepravde visokog predstavnika. Nezavisna država Hrvatska bila je marionetska tvorevina data ustašama na upravljanje u okviru Trećeg Rajha, u kojoj je izvršen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. Za razliku od NDH, u Republici Srpskoj tokom rata 1992-1995. izvršen je genocid nad Bošnjacima, što je potvrđeno presudama Haškog tribunala u procesima protiv Radislava Krstića i Radovana Karadžića. Cilj režima Ante Pavelića bila je etnički čista Hrvatska, dok je cilj režima Radovana Karadžića bio potpuno drugačiji – etnički čista Republika Srpska.

Ustaše su otvarale konc-logore poput Jasenovca i Stare Gradiške u kojima su istrebljivali nepoćudne elemente, za razliku od srpskih snaga koje su otvarale konc-logore poput Omarske i Trnopolja u kojima su istrebljivali nepoćudne elemente. Ustaše i njihovi saradnici klali su kamama i streljali nevine civile, dok su pripadnici Vojske RS i paravojne formacije postupali potpuno obrnuto: streljali su i klali nevine civile. U NDH masovno su ubijani komunisti, levičari i ostali borci protiv fašističke okupacije, bez obzira na nacionalnost; nasuprot tome, Ratko Mladić i njegove horde su tokom opsade Sarajeva granatirali i snajperisali sve Sarajlije redom, bez obzira na nacionalnost. Ogavni fašistički ustaški režim pljačkao je Srbe, dok su naši heroji u Bosni pljačkali Bošnjake.

Kad ubija Maks Luburić, to je potpuno drugačije nego kad ubija Milan Lukić, nije svako klanje i mučenje nevinih žrtava isto. Moguće da se žrtve ne bi složile sa ovom konstatacijom, ali srećom nisu u mogućnosti da išta kažu, jer mrtva usta ne govore. Kad su ustaše silovale zarobljenice da bi ih potom odvele u Glinu, to uopšte nije isto kao kad su naši div-junaci silovali Bošnjakinje u hotelu Vilina Vlas kod Višegrada. Masovni pokolji u NDH odvijali su se pod blagoslovom Hitlera i nacističkog režima, za razliku od Republike Srpske gde su se masovni pokolji odvijali pod blagoslovom i uz logističku podršku Slobodana Miloševića i režima iz Srbije. Iz navedenih primera jasno je kao dan da je svako poređenje Republike Srpske sa Nezavisnom državom Hrvatskom krajnje neutemeljeno, sasvim neosnovano, potpuno zlonamerno i apsolutno neprihvatljivo svakom ko se iole razume u genocid.

ČETNIČKO ČIŠĆENJE NEKAD I SAD

Međutim, nije NDH jedina marionetska paradržana tvorevina na koju Republika Srpska uopšte ne podseća, kako iz koljačkog anfasa, tako ni iz genocidnog profila. Recimo, Republika Srpska nimalo ne liči ni na Srbiju Milana Nedića koja je bila prva judenfrei teritorija na području Evrope. A ne liči zato što su nedićevci, ljotićevci, četnici i nacisti bili nešto efikasniji u istrebljenju Jevreja, nego što su srpske snage bile u istrebljenju Bošnjaka. Takođe, program etničkog čišćenja koji su sprovodili osnivači Republike Srpske u delo ni izdaleka ne nalikuje na program etničkog čišćenja koji su sprovodili četnici Draže Mihailovića.

Četnički pokolji muslimana na području Bijelog Polja, Pljevalja, Priboja, Čajniča i Foče u Drugom svetskom ratu ne mogu se porediti sa, primera radi, pokoljima Bošnjaka u istočnoj Bosni u ratu devedesetih godina prošlog veka. Instrukcija Dragoljuba Mihailovića poslata Đorđu Lašiću i Pavlu Đurišiću 20. decembra 1941. godine nimalo ne liči na planove Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Ratka Mladića, Biljane Plavšić, Nikole Koljevića, Dobrice Ćosića i ostalih akademika za stvaranje Velike Srbije.

U narečenoj instrukciji Mihailović piše da su ciljevi četničkih odreda, između ostalog, “stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije”, kao i “čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata”. To uopšte ne može da se poredi sa instrukcijama Miloševićevih nacionalističkih intelektualaca po kojima bi svi Srbi trebalo da žive u jednoj državi, a sve ostale treba pobiti i proterati.

Program četničkog pokreta iz septembra 1941. godine, upućen Vladi u Londonu, takođe nema svoj pandan u novijoj istoriji. Program predlaže, između ostalog, i sledeće akcije: “posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom” i “izgraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice”. Svakom dobronamernom je jasno da ove tačke četničkog programa nimalo ne liče na predloge Dobrice Ćosića o humanom preseljenju i razmeni stanovništva.

NACIZAM MALIH RAZLIKA

Moglo bi se ovako nabrajati do sutra na šta sve Republika Srpska ne podseća, ali bi onda zlobnici mogli zaključiti da je reč o entitetu koji ni na šta ne liči. Dovoljno je Inckovo neprimereno poređenje, nećemo da dolivamo ulje na već rasplamsalu vatru. Osnovni problem visokog predstavnika je što on uopšte ne razume lokalne tradicije, običaje i shvatanja, pa mu se onda lako omaknu nespretne stilske figure. Sreća da se zadržao na komparaciji, zlo bi bilo da je dogurao do neke neprikladne metafore.

Prvo i osnovno pravilo domaće etike glasi: Ne postoje univerzalna etička merila. Ubistvo, pokolj, masakr, etničko čišćenje, silovanje, proterivanje, genocid, pljačka – nisu sami po sebi zločini, niti predstavljaju prekršaj nepisanog prava. Kad pripadnici drugih naroda ubijaju Srbe, onda je to definitivno genocid; ali kad Srbi masovno ubijaju pripadnike drugih naroda, onda je to ili junačko delo, ili je reč o samoodbrani, ili se radi o preventivnom delovanju, ili je to u najgorem slučaju običan zločinčić koji može svakom da se omakne, pa oko toga ne treba dizati dževu, a i u tada ćemo poricati da se bilo šta desilo, ali kako god bilo – nije u pitanju genocid ili bilo kakvo kršenje nepisanih etičkih i pravnih regula.

Naše ubice su uvek junaci, narodni heroji, najveći sinovi nacije kojima priređujemo svečane dočeke, štampamo njihove likove na majicama i ukazujemo im najviše, gotovo religiozne počasti, i to na državnom nivou. S druge strane, njihove ubice su najobičniji zločinci, šljam, bašibozluk, krvoloci, koljači, okoreli kriminalci i ljudski otpad. Kad dvojica čine isto, to nije isto – tako glasi naš bazični etički princip, pogotovo ako je jedan od te dvojice Srbin, a drugi Hrvat.

Najveća greška Inckove nepristojne komparacije sastoji se u tome što je poredio pojave između kojih ne može da se uspostavi nikakva logička veza, upravo zato što liče kao jaje jajetu. Kad je reč o nacizmu malih razlika, tu nikakva poređenja ne dolaze u obzir. Što su neki fenomeni sličniji, to su različitiji – temeljno je načelo domaće gnoseologije. Nema suprotnijih i različitijih pojava na svetu nego što su koljač sa krvavom kamom među zubima i njegov odraz u ogledalu. Jednojajčani blizanci više liče na bilo koju osobu na svetu nego jedan na drugog.

ZAROBLJENI U ZLOČINAČKOM BUDŽAKU

Možda ovo liči na logiku nekog naopakog, paralelnog sveta koji nimalo ne liči na ovaj koji poznajemo, ali to i jeste bio cilj nacionalističke kontrarevolucije. Nacionalisti su ostvarili svoj san. Stvorili su Republiku Zasebnicu (da se poslužim izrazom pesnika Miodraga Stanisavljevića), odvojili se od sveta i civilizacije i napravili poseban mikrosvet u kojem sami određuju pravila, ne obazirući se na zdrav razum i logiku, a još manje na druga ljudska bića.

Zločini u koje su nacionalisti gurnuli taj “svoj narod” koji, navodno, toliko vole – za svrhu upravo imaju otcepljenje od sveta. To je ono što Dostojevski kaže za Raskoljnikova u “Zločinu i kazni”, nakon ubistva starice: “Učinilo mu se u tom trenutku kao da je makazama sam sebe odsekao od svih i od svakog na svetu”.

Kad jednom počiniš zločin, nema povratka, osim putem priznanja, pokajanja i prihvatanja pravedne kazne, to je jedini put za povratak u ljudsku zajednicu, ali to je ovde veća fikcija od svakog romana. Pošto od tog posla koji se vodi pod kodnim imenom “suočavanje s prošlošću” nema ništa, ostajemo zarobljeni u zločinačkom budžaku koji smo stvorili sopstvenim okrvavljenim rukama. U tom mračnom brlogu sve je obrnuto naglavce: nacija je boginja kojoj prinosimo ljudske žrtve, ubice su žreci nacionalističke religije, crno je belo, ljubav je mržnja, zlo je dobro, a poređenje jedne genocidne tvorevine sa drugom je sramna uvreda – kad već ne možemo da ga zabranimo zakonom.

//////////////////////////////////
/////////////////////

Dragan Markovina: Herceg-Bosna predstavljala zločin u samoj ideji

Dragan Markovina: Herceg-Bosna predstavljala zločin u samoj ideji ...

////////////////////////////

Bilježnica Robija K.: Velika prepisivačina

Bilježnica Robija K.: Velika prepisivačina

  16.Jan 2017.

Učiteljica Smilja je rekla: ‘Ako neki od učenika ne prepisuje, smatraće se da ne poštuje autoritet i preporuke ministra obrazovanja!’ Mi rulja smo gledali se među sobom sa izneredom. Uča

///////////////////////////


/////////////////////////////
16.01.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: NEDJELjA PORUŠENIH MOSTOVA

Kurspahić: Nedjelja porušenih mostova


Insistiranje na proslavi 9. januara neminovno će voditi produbljivanju nepomirljivih razlika u interpretaciji devedesetih: Kurspahić

Insistiranje na proslavi 9. januara neminovno će voditi produbljivanju nepomirljivih razlika u interpretaciji devedesetih: Kurspahić

/////////////////////

"Godina približavanja Evropi“, kako su prije samo nedjelju-dvije novu, 2017. godinu najavljivali profesionalni raspirivači optimizma, počela je u znaku verbalnog vatrometa, u kojem se ruše mostovi i prijeti prekidom saradnje i komunikacije i unutar Bosne i Hercegovine, i sa njenim susjedima i sa međunarodnim partnerima.

Na najvećoj vatri se našao međunarodni Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Austrijanac Valentin Inzko, uglavnom zbog reagovanja na neustavnu proslavu Dana Republike Srpske 9. januara i posebno zbog sljedeće tri rečenice u tom reagovanju:

„Za međunarodnu zajednicu postoji samo dejtonska Bosna i Hercegovina i Republika Srpska koja je dobila svoj legitimitet 21. novembra 1995. godine u Dejtonu. Ako bismo počeli slaviti 'praznike' kao što je 9. januar, onda bi se neki mogli dosjetiti i da se slavi, recimo, 10. april, dan kada je osnovana Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Mislim da to nikome ne pada na pamet i da treba gledati prema budućnosti, a ne prema prošlosti“.

Mladen Ivanić Inzkovu izjavu ocijenio kao „jednu od najgnusnijih koja se mogla čuti od osobe koja predstavlja međunarodnu zajednicu u BiH“

Mladen Ivanić Inzkovu izjavu ocijenio kao „jednu od najgnusnijih koja se mogla čuti od osobe koja predstavlja međunarodnu zajednicu u BiH“

Ta izjava primljena je u političkim krugovima i javnosti Republike Srpske kao „neprihvatljivo poređenje Republike Srpske i Nezavisne Države Hrvatske“ a predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić otišao je i tako daleko da je Inzkovu izjavu ocijenio kao „jednu od najgnusnijih koja se mogla čuti od osobe koja predstavlja međunarodnu zajednicu u BiH“ i poručio da ako se Inzko ne izvini „ne vidi svrhu dalje komunikacije“ s Visokim predstavnikom.

Kako to po pravilu biva u orkestriranim propagandnim kampanjama, osudi Inzkove izjave pridružila su se svakojaka udruženja a entitetska vlada je – udovoljavajući zahtjevima „boraca odbrambeno-otadžbinskih ratova“ – objavila da do izvinjenja srpskom narodu prekida svu komunikaciju i saradnju s visokim predstavnikom i njegovim uredom.

Pri tome više nikoga ne zanima šta je Inzko stvarno rekao, i da li je baš izjednačio RS i NDH: rekao je samo da bi proslavljanje „praznika“ kao što je 9. januar moglo podstaći neke da slave i 10. april (dan nastanka NDH) i da misli „da to nikome ne pada na pamet“.

U „odjecima i reagovanjima“ na Inzkovu izjavu, u raspaljivanju nacionalne „uvređenosti i iznenađenosti“, pokušava se betonirati 9. januar kao dan nastanka Republike Srpske bez obzira što je u pravosnažnim međunarodnim presudama taj datum označen kao početak udruženog zločinačkog poduhvata u kojem su na teritorijama označenim kao „srpske“ uslijedili masovni progoni i pokolji nesrpskog stanovništva, s logorima i masovnim grobnicama oko Prijedora, spaljivanjem žena, djece i staraca u Višegradu i pokušajima istrebljenja u brojnim drugim opštinama s kulminacijom u genocidu u Srebrenici.

Insistiranje na proslavi 9. januara, uprkos odlukama Ustavnog suda o neustavnosti tog praznika i osjećanjima žrtava devetojanuarskih odluka, neminovno će voditi produbljivanju nepomirljivih razlika u interpretaciji devedesetih, u kojima se – uprkos patriotskom jednoglasju u srpskoj javnosti – nastanak Republike Srpske ne može vezati za 9. januar 1992. već isključivo za 21. novembar 1995. godine kad je u prvoj tački prvog člana Dejtonskog mirovnog sporazuma zapisano:

„1. Kontinuitet. Republika Bosna i Hercegovina, čije će zvanično ime od sada biti 'Bosna i Hercegovina', nastaviće svoje zakonito postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom prilagođenom kako se ovdje predviđa i sa svojim sadašnjim međunarodno priznatim granicama. Ona će ostati članica Ujedinjenih nacija i može kao Bosna i Hercegovina održavati ili tražiti članstvo u organizacijama u okviru sistema Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim organizacijama“.

Diplomatski skandalozno nastojanje entitetskog vođe da se sam pozove na inauguraciju novog američkog predsjednika

Diplomatski skandalozno nastojanje entitetskog vođe da se sam pozove na inauguraciju novog američkog predsjednika

To je međunarodnopravni kontekst u kojem bahatost u odnosima sa svijetom, najave serije referenduma, uključujući i onaj o otcjepljenju, ili najnoviji nagovještaji razbijanja zajedničkih oružanih snaga služe tek za mobilizaciju javnosti u „odbrani nacionalnih interesa“ kako se ne bi bavila egzistencijalnim pitanjima ili kao smokvin list za prikrivanje diplomatski skandaloznih nastojanja entitetskog vođe da se sam pozove na inauguraciju novog američkog predsjednika u Vašingtonu za šta nije mogao da dobije ni službenu ni turističku vizu.

U bosanskohercegovačkom političkom vrhu na početku 2017, na žalost, i ne naziru se ni ličnost ni politički projekt koji će u mnoštvu različitih – pa često i suprotstavljenih interesa – tražiti i nalaziti i zajednički imenitelj i prioritete.

U njemu se najveći zagovornici „konsenzusa tri konstitutivna naroda“, u ime kojeg recimo blokiraju euroatlantsku perspektivu Bosne i Hercegovine – njeno priključenje NATO-u - upuštaju u privatizaciju državne vojske ili svađu s međunarodnim partnerima (Ivanić-Inzko) ili sa najbližim susjedima (ministar spoljnih poslova Crnadak u reagovanju na izjave predsjednice Hrvatske o Republici Srpskoj i inicijative bosanskohercegovačkih opozicionih stranaka da se zbog prisustva obilježavanju 9. januara otkaže posjeta predsjednika Srbije Sarajevu).

Ta neslaganja, bilo s međunarodnim partnerima ili najvišim predstavnicima susjednih zemalja, ne mogu se prevazilaziti u prekidima komunikacija i saradnje nego jedino u dijalogu, uvažavanju razlika i traženju i provođenju zajedničkog interesa.

///////////////////////////////
////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Učitajte više sadržaja...

16.01.2017.

HOYT YEE PORUČUJE: MI STOJIMO IZA BiH, NEKI POLITIČARI NEĆE MOĆI NASTAVITI SA NANOŠENjEM ŠTETE ZEMLjI

Hoyt Yee poručuje : Mi stojimo iza BiH, neki političari neće moći nastaviti sa nanošenjem štete zemlji

Januar 16. 2017.


Pomoćnik američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju, Hoyt Yee izjavio je za Glas Amerike da će Washington, kao garant Dejtonskog sporazuma, pomoći institucijama BiH da “pozovu na odgovornost i onemoguće individue, političare koji štete BiH, tako da oni neće moći nastaviti sa nanošenjem takve štete našoj zemlji”!

Pomoć institucijama

Podsjetio je da se i u obraćanju kandidata za američkog novog državnog sekretara, gospodina Tillersona, čulo da Sjedinjene Države “smatraju da je izuzetno važno sve naše partnere, prijateljske države, držati odgovornima u pogledu onog što su prihvatili kao obaveze, što su obećali”.

Pomoćnik američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Hoyt Yee izjavio je za Glas Amerike da će Washington, kao garant Dejtonskog sporazuma, pomoći institucijama BiH da “pozovu na odgovornost i onemoguće individue, političare koji štete BiH, tako da oni neće moći nastaviti sa nanošenjem takve štete zemlji”!

Podsjetio je da se i u obraćanju kandidata za američkog novog državnog sekretara, gospodina Tillersona, čulo da Sjedinjene Države “smatraju da je izuzetno važno sve naše partnere, prijateljske države, držati odgovornima u pogledu onog što su prihvatili kao obaveze, što su obećali”.

– Lideri Bosne i Hercegovine su svojevremeno potpisali Dejtonski sporazum , i dužni su poštovati Ustav BiH, i sve zakone zemlje. Zato, svako u BiH ko želi, ili pokušava izbjeći poštivanje dejtonskog Ustava i zakona, mora odgovarati za to – izjavio je Hoyt Yee za Glas Amerike.

Naglasio je da su oduvijek vrlo jasno predstavljali poziciju Sjedinjenih Američkih Država kada je BiH u pitanju.

– Mi stojimo iza BiH kako bi se udružila u EU, kako bi ojačala ekonomiju, i otvorila radna mjesta. Isto tako ćemo se oduprijeti, i usprotiviti svakom nastojanju da se vuku potezi suprotni tim stajalištima. Jer, takvi potezi BiH vuku unatrag, ka podjelama i sukobu i nestabilnosti. U tom smislu ćemo pomoći institucijama BiH – policiji, pravosuđu, medijima, građanskom društvu – da budu u mogućnosti držati odgovornima političare, da mogu skrenuti pažnju javnosti na nepravilnosti tih političara koji rade protiv interesa BiH – naglasio je.

Kad je riječ o BiH, Washington smatra, dodao je Hoyt Yee, da prioritet moraju biti one reforme koji služe trenutnim potrebama građana BiH. Dakle, reforme koji će državni aparat učiniti mnogo funkcionalnijim i efikasnijim, koje će obezbijediti veću stabilnost i sigurnost u zemlji, koje će otvoriti nove mogućnosti za mlade ljude, bilo da je u pitanju obrazovanje, zdravstveno osiguranje, ili posao.

– U tom smislu smatramo da lideri u BiH koji odvraćaju pažnju sa ovih reformi, koji pokušavaju promijeniti kurs kretanja zemlje, umjesto da doprinose sigurnosti, stabilnosti i prosperitetu zemlje, lideri koji nastoje unijeti podjele, nastoje namjerno stvoriti probleme i prepreke procesima integracija BiH, bilo sa inozemstvom, ili unutar BiH, među entitetima – dakle, ti lideri, mi smatramo, djeluju direktno protiv volje naroda, i protiv i napora želja međunarodne zajednice da zemlja uspije – upozorio je Hoyt Yee.

(Kliker.info-VoA)

////////////////////////
/////////////////////////////

SRPSKA SE PRUGA S KOSOVA ČUJE: Cirkuskim vozom 'Kosovo je Srbija', Vučić i Nikolić su samo ponovili Miloševićev pokušaj okupacije Ljubljane iz 1989.godine! - 2

SRPSKA SE PRUGA S KOSOVA ČUJE: Cirkuskim vozom 'Kosovo je ...

//////////////////////////

///////////////////////////////

ISTINA O PJESMI "PUKNI ZORO" KOJU SU PJEVALI 9. JANUARA: Mislili su da potiče iz Prvog svjetskog rata, a u stvari je nastala 2010.!

///////////////////////////////////////


//////////////////////


General Atif Dudaković : Budem li trebao sutra, neka znaju da ću se opet boriti !

U subotu navečer je u Luksemburgu u organizaciji "Odbora za obilježavanje 11. jula Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici", koji okuplja 15 bošnjačkih organizacija i asocijacija iz ove zemlje [...

////////////////////////

Direktor CIA-e poručio Tumpu : “Izjednačavanje obavještajne zajednice s nacističkom Njemačkom je nečuveno”

Direktor CIA-e u odlasku John Brennan u nedjelju je izabranom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji u petak preuzima dužnost, poručio da pazi što priča i savjetovao mu da Rusiji olako [...]

/////////////////////

////////////////////////////////////////////

Kolumne

Saša Rukavina : Za otcjepljenje: Postroj se!

Faruk Vele : Bosna se ne brani jalovim saopćenjima i pljuckanjem na vožda Dodika iz Sarajeva

Kemal Kurspahić : Nedjelja porušenih mostova

Boris Dežulović : Uguracija u Washingtonu

Dr. Branislav Mikulić : Poniženima u BiH … pobuna (još) ne pada na pamet




//////////////////////////////////

Dijaspora

Emir Ramić : Kanadska poruka Mladenu Ivaniću, predsjedniku koji ponižava vlastitu državu i negira njene institucije

Elezović i Ramić pisali Obami i Trumpu : Negatorima genocida zabraniti dolazak u Sjedinjene Američke Države !

KBSA i IGK uputili pismo Izetbegoviću : Žrtve agresije i genocida se ne smiju ponižavati,

11.01.2017.

PONIŽENI U BiH - POBUNA JE RJEŠENjA

Poniženi u BiH – pobuna je rješenja

Vehid Jahić
Autor 10.1.2017. u 10:19



Poniženi u BiH – pobuna je rješenja

/////////////////////////

Izdvajamo

  • Igara je bilo za Novu godinu, a peMzije još ni do danas nisu podijeljene. O političkim sranjima, zbog kojih je veliki broj građana gladan, pomenuti feudokratski despoti nisu govorili, ili su zbog tih sranja optuživali vladajuće partnere, koje su sami odabrali.
..............................
.....................................

Građani i narodi BiH imate pravo na pobunu. To vam garantira Univerzalna deklaracija UN o ljudskim pravima iz 1973. godine, čiji član 35. glasi: “Kada Vlada (kod nas Predsjedništvo, Vijeće ministara, vlade entiteta, pa i kantona o.a.) krši prava naroda, kao i svaki dio tog naroda, pobuna je za narod, kao i svaki dio tog naroda, najsvetije pravo i najneophodnija dužnost“. BiH je članica UN-a i naravno prihvatila je ovu Deklaraciju. S obzirom na pismenost naših raznih vlada i vijeća, možda feudokratski vlastodršci i ne znaju za ovu mogućnost. Zato ih treba podsjećati, jer se na seoskim fakultetima, gdje mnogi političari kupuju diplome, ove činjenice i ne pominju.

Po mnoštvu indikatora Bosna i Hercegovina, na skoro svim nivoima, ima seratorsku vlast.To je vlast zbog koje je najmanje trećina građana gladna i žedna. To je vlast koja je ovdje uništila perspektivu većini naše djece. U njoj su iste političke protuhe koje su nas pljačkale tokom rata, koje su švercale nakon rata, koje su umjesto privatizacije vršile „pljačkalizaciju“ društvene imovine. To je vlast koja je obećala zakone o denacionalizaciji i restituciji, ali i dalje prodaje materijalna dobra koje bi ti zakoni trebali regulisati. To je vlast u kojoj vođe dogovaraju – kako zavaditi obespravljene građane, odnosno narode. To je vlast koja „piša i sere“ po vlastitim zakonima, bilo da ih ne provodi, bilo da ih svjesno krši po nalozima, ili uz blagoslov nacionalsocijalističkih vođa. To je vlast koja za feudokratske odnose koji tendiraju fašizmu, tvrdi da je demokracija!? To je vlast u kojoj perspektivu imaju samo vrhovi stranačkih bandi i njihove familije, te najodaniji stranački titromudi.Tako je u sve tri BH plemena – bošnjačkog, srpskog i hrvatskog.  Svi ostali i „ostali“ – bez obzira na nacionalnost, znanje i karakter – kmetovi su bahatih feudalnih vlasti, jer im nije omogućen pristup javnim poslovima i funkcijama. Oni nisu konstitutivni, nisu „normalni“ i nisu potrebni, osim da služe i rintaju za bahate feudalne „buzdovane“. To je vlast koja ne provodi odluke Ustavnog suda države, što je dokaz da je antinarodna, antigrađanska, ili antidržavna. To je vlast, koja ima još mnogo društveno nepoželjnih atributa… To je vlast koju narod ne treba psovati i proklinjati. Umjesto toga, građani BiH se jednostavno trebaju pobuniti, otkazujući poslušnost svojim „dahijama“ u svim nacijama i plemenima.

Građani i narodi BiH imate pravo na pobunu. To vam garantira Univerzalna deklaracija UN o ljudskim pravima iz 1973. godine, čiji član 35. glasi: “Kada Vlada (kod nas Predsjedništvo, Vijeće ministara, vlade entiteta, pa i kantona o.a.) krši prava naroda, kao i svaki dio tog naroda, pobuna je za narod, kao i svaki dio tog naroda, najsvetije pravo i najneophodnija dužnost“.

BiH je članica UN-a i naravno prihvatila je ovu Deklaraciju. S obzirom na pismenost naših raznih vlada i vijeća, možda feudokratski vlastodršci i ne znaju za ovu mogućnost. Zato ih treba podsjećati, jer se na seoskim fakultetima, gdje mnogi političari kupuju diplome, ove činjenice i ne pominju.

Pobunite se protiv kriminalne i korupcione vlasti na svim prostorima BiH. Oružje vam ne treba. Pobunite se otkazujući poslušnost vlastima, po ugledu na Poljake, koji su se sa Leh Valensom počeli odupirati skoro istim tiranima, koje i vi trpite. Pobunite se po ugledu na Induse, koji su sa Mahatmom Gandijem počeli otpor Englezima. Razmišljajte i pobunite se demokratski, Ne nasijedajte raznim obavještajnim hoštaplerima i tražite elementarna ljudska prava – prava na stan, hranu i odijevanje. Ta prava imali su robovi u robovlasničkom društvu, kmetovi u feudalnom, imaju svi građani u kapitalističkom društvu. U BiH vas stotine hiljada nema tih elementarnih prava. Problem je veći, što je iz dana u dan sve više gladnih, beskućnika, golih i bosih. Većina građana i naroda u Bosni i Hercegovini dolazi u taj položaj, jer ih pljačkaju feudokratske klike Stranke akcije, Saveza budućnosti, Hrvatske zajednice, Saveza nezavisnih demokrata, Srpske stranke, Partije feudokratskog progresa, do nedavno Lagumdžijini, Lijanovićevi, Silajdžićevi… Trenutno su za „propast građana i naroda“ najodgovorniji Bakir Izetbegović, Dragan Čović, Milorad Dodik, Mladen Ivanić, a u drugom ešalonu je mnoštvo njihovih satelita  saradnika. Uz blagoslov „plemenskih vođa“, vrhovi njihovih zavjereničkih stranaka prodaju radna mjesta u javnim ustanovama i preduzećima, a o zapošljavanju njihovih najbližih – od Bakirove hanume, do Majakićkinih i drugih sinova, Čovićevih zetova i kćerki teško je sve pobrojati i biti objektivan.

Velike koruptivne slučajeve – Čaušević, Delimustafić, kriminal i korupcija „tužibaba“ i sudaca, Dodikovih banaka u RS-u, „Soko“ i druge afere u interesnoj sferi Herceg Bosne, naporno je samo pominjati, a kamoli elaborirati.

Građani to sve znaju. Vi koji imate hrabrosti – pobunite se, ili će vam biti gore. To vam govorim u ime Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika, Dragana Čovića i gospodina Ivanića, iako se oni možda s tim ne slažu.

Ovi su vam tipusi pred Novu godinu, ili čestitajući istu, govorili o ogromnim doprinosima njihovih klika „napretku“ društva, države, entiteta, a vi znate kako živite. Oni su za Novu godinu – po ugledu na Kleopatru – obećali politiku „hjeba i igara“. Igara je bilo za Novu godinu, a peMzije još ni do danas nisu podijeljene. O političkim sranjima, zbog kojih je veliki broj građana gladan, pomenuti feudokratski despoti nisu govorili, ili su zbog tih sranja optuživali vladajuće partnere, koje su sami odabrali.

Građani i narodi, ili plemena u BiH, pobunite se bez oružja, ako mislite da preživite vi i vaša pokoljenja. S ovim feudokratskim „katilima“ nema ni sadašnjosti ni budućnosti. Ukoliko odlučite da se pobunite ne vjerujte vjerskim zajednicaama, jer kad one uđu u politiku, više se ne bave vjerskim misijama, već zvjerskim politikama.

///////////////////////////////////

///////////////////////////

A oni meni nema Bosne

A oni meni nema Bosne

11.Jan 2017

Ako ste, onako, bez male atomske bombe u džepu, kakvu si je, ovih dana, poželio Kusturica, i time ponovo pokazao da je njegov politički habitus obrnunto proporcionalan filmskom talentu, imaćete



11.01.2017.

MILORAD DODIK HOĆE PONOVO VOJSKU ENTITETA RS-a

Dodik hoće ponovo vojsku Republike Srpske

Image result for dodik i milosevic

Milorad Dodik i njegovi pokretaci i podrzivaci

////////////////////////////////

Bura oko obilježavanja neustavnog praznika Republike Srpske (RS), 9. januara, se ne stišava. Predsjednik RS Milorad Dodik, između ostalog, na svečanosti povodom Dana, izjavio je da dok je on na poziciji na kojoj jeste Bosna i Hercegovina neće postati članica NATO saveza; u protivnom RS će se otcijepiti od BiH.

Dok jedni tumače da njegove izjave ne bi bile tako radikalne da nema podršku političara iz Beograda, drugi kažu da je to samo dodvoravanje dijelu biračkog tijela, te da njegove prijetnje nemaju stvarnu težinu.


I ovaj 9. januar predsjednik RS Milorad Dodik iskoristio je da “zaprijeti” otcjepljenjem Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, a kao povod ovoga puta iskoristio je NATO savez. Naime, nakon što je komandantica NATO štaba Sarajevo, brigadna generalica Giselle Wilz izjavila da je protuzakonito da jedan dio Oružanih snaga učestvuje u obilježavanju praznika u RS koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim, Dodik je oštro odgovorio:

''Jeste taj NATO moćan, to je tačno, ali izvinite molim vas, vi ste bacali osiromašeni uranijum na nas ovdje. Zašto mislite da ste vi tako dobrodošli nama? Uopšte nam niste dobrodošli. Mi vas uopšte ne volimo. Ja ću zagovarati politiku vojne neutralnosti i Republika Srpska, dok je ja vodim, neće dati svoju saglasnost za kretanje BiH ka NATO-u.''

Dodik je dan kasnije, 10. januara, otišao i korak dalje izjavivši u Brčkom da RS sada razmišlja na koji način i uz koje procedure da prekine sporazum o formiranju Oružanih snaga BiH i da se vrati na prvobitni dejtonski dogovor koji podrazumijeva da Republika Srpska ima svoju vojsku.

Analitičari iz susjedstva ove njegove prijetnje tumače različito. Jedni smatraju da ne bi u izjavama bio tako oštar da nema podršku zvaničnog Beograda. Drugi pak kažu da podrška koju dobija nije politika države nego nekoliko pojedinaca koji se, kao i Dodik, time dodvoravaju svom biračkom tijelu.

Ante Kotromanović, bivši ministar obrane Republike Hrvatske kazao je za Hrvatsku radio televiziju da za ovakvo Dodikovo ponašanje ipak uzrok treba tražiti u susjednoj Srbiji.

“Nas ne bi trebao brinuti ovaj banjalučki tamburaš, mislim na Dodika, nas treba brinuti politika koju vodi Beograd. Ja mislim da bismo trebali jasno reći da Srbija nikada neće postati članica EU i nikada neće zatvoriti poglavlje ‘Vanjska politika i sigurnost’, dok ne uskladi svoju vanjsku politiku sa politikom EU, a politika EU je Bosna i Hercegovina jedinstvena država. Mislim da za to moramo naći naše partnere u Evropi od Francuza, Nijemaca i drugih i reći jasno i glasno: ‘Gospodo, tako se ne vodi politika dobrosusjedstva i politika širenja stabilnosti u regiji!’ Ja mislim da je to ključna stvar, a ne ovaj banjalučki tamburaš koji svako malo živcira pola Europe.’’

Dodik je marginalac u Srbiji: Aleksandar Radić

Dodik je marginalac u Srbiji: Aleksandar Radić


No, vojni analitičar Aleksandar Radić iz Beograda kaže kako je Dodik ipak marginalac u Srbiji, te da Srbija ne bi rizikovala svoj evropski put radi njegovih izjava.

“U Srbiji, naročito kada je u pitanju javno mnenje, odnos prema pitanjima RS i BiH u celini je prilično indiferentan. Reč je o tumačenju pre svega političkih poteza predsednika Vlade Aleksandra Vučića i predsednika Tomislava Nikolića koji pokazuju zainteresovanost u onolikoj meri koliko smatraju da im je to korisno u onom delu javnog mnenja koje je nacionalistički opredeljeno, a stvarati sliku o čvrstoj osovini naročito onu koja bi išla preko Vučića, je u domenu teorije zavere, jer je u ovom trenutku zaista primat samo na pitanjima koja se dešavaju unutar Srbije. Živeći u Beogradu ne primećujem da postoji bilo kakav ozbiljniji interes prema zbivanjima u Republici Srpskoj.’’

Profesor sigurnosnih studija Selmo Cikotić smatra da je Dodiku lakše izazivati konflikt nego govoriti o socijalnim ekonomskim i pravosudnim temama.

Bijeg od stvarnih problema: Selmo Cikotić

Bijeg od stvarnih problema: Selmo Cikotić


“O ulasku BiH u NATO i napretku BiH na tom putu ne odlučuje Dodik. Odlučuje u određenoj mjeri kao lider jedne stranke, ali mi imamo do sad 15 godina kontinuiranih odluka različitih predstavnika bosanskih Srba o tome da žele da BiH napreduje ka NATO savezu. Dakle, Dodikovo mišljenje i njegov iznesen stav razumijem u kontekstu potrebe da generiše sukob i treba mu ta vrsta nacionalne homogenizacije, a ne bavljenje teškim temama kojih ima na pretek.''

Cikotić dodaje da NATO vodi računa o dignitetu svojih odluka, te vjeruje da će uslijediti i reakcija nakon sprovedene istrage o davanju saglasnosti za učešće jedne jedinice Oružanih snaga u obilježavanju neustavnog praznika.

//////////////////////////////////

/////////////////////////////

//////////////////////////////

//////////////////////////////////////

///////////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

11.01.2017.

VALENTIN INZKO OVAJ PUT JE IPAK U PRAVU: ENTITET RS-a JE MLAĐA SESTRA NDH!

VALENTIN INZKO OVAJ PUT JE IPAK U PRAVU: Republika Srpska je mlađa sestra NDH!

No, NDH nije mogla opstati. Ona je, zbog tadašnjih geoplitičkih okolnost zajedno sa svojim sa svojim političkim pokroviteljem nestala sa scene i završila na smetljištu historije kao najmonstruoznija tvorevina koja je egzistirala na ovim prostorima. Republike Srpska je 1995. zbog istih geopolitičkih okolnosti morala opstati. Ona je tu... Da davi BiH.




////////////////////////////////

Piše: Danijal Hadžović

 

Izjava visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka da je neprimjereno obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske uspoređujući to sa situacijom u kojoj bi se neko sjetio obilježavati dan osnutka kvislinške Nezavisne države Hrvatske (NDH), izazvala je burne reakcije i salve osuda u manjem bh. entitetu. U osudi Inzkovog poređenja, srpski zvaničnici napominju između ostalog da je „sramotno“ i „zastrašujuće“ stavljati u isti kontekst NDH i Republiku Srpsku, posebno kad se uzme u obzir da je upravo nad srpskim narodom preko Drine proveden genocid od strane te kvislišnke države.

 

I zaista, NDH će na stranicima historije biti upisana kao najmonstruoznija i najkrvavija državna tvorevina koja je egzistirala na ovim prostorima. Nedugo nakon što su njemački tenkovi okupirali Kraljevinu Jugoslaviju i na teritoriji današnje cijele BiH i većeg dijela Hrvatske formirali marionetsku tzv. Nezavisnu Državnu Hrvatsku, započeo je genocid zastrašujućih razmjera. Pored usvojenog nacističkog plana o istrebljenju Jevreja i Roma iz Evrope, ustaški pokret koji je vladao tom zemljom s posebnim žarom je u praksu počeo provoditi svoj autentični, još u njihovim emigrantskim danima smišljen plan o istrebljenju Srba s područja koje je postalo dio hrvatske države. Cilj tog plana najbolje je bio sažet u čuvenoj sintagmi pisca i glavnog ustaškog ideologa Mile Budaka za rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj - jednu trećinu ubiti, drugu proterati, a treću pohrvatiti (pokatoličiti). Brisanje čitavih sela sa karata u masovnim pokoljima, stotine ubistava u koncentracionim logorima na dnevnoj bazi, protjerivanja i prisilna pokatoličavanja (koja opet nisu nužno bila garant preživljavanja), metode su u organizovanoj industriji smrti kojima se Budakov plan tokom gotovo pune četiri godine provodio u praksu, a po monstruznost izvršenja zločina i i uživanju u krvi koju su iskazivali, ustaški bojovnici su uspjeli zasjeniti i svoje nacistički mentore.

 

Ipak, iako se ustaške žrtve mjere u šestocifrenim brojevima, Srbi zapadno od Drine su uspjeli preživjeti, za razliku od NDH koja je zajedno s nacističkom Njemačkom kao gubitnik rata završila na smetljištu historije. Neke njene vođe, poput spomenutog Budaka, su nakon rata od strane novih komunističkih vlasti osuđeni i obješeni, neki su, poput upravnika Jasenovca Maksa Luburića, likvidirani u dijaspori godinama nakon završetka rata, neki su kao vođa NDH Ante Pavelić umrli od posljedica atenteta, a nekima se, poput čuvenog ustaškog komandanta Rafaela Bobana izgubio svaki trag .

 

Četrdeset sedam godina kasnije, na malom dijelu teritorije BiH koji je nekoć bio dio NDH, proglašena je Republika Srpska, kao odgovor na težnje da se Bosna i Hercegovina odcijepi od Jugoslavije. Samo tri mjeseca kasnije uslijedt će i vojni odgovor na proglašenje nezavisnosti BiH. Iako je prisjećanje na ustaške zločine i širenje straha od ponavljanja historije bilo možda i osnovno pogonsko gorivo za mobilizaciju srpskog naroda početkom devedesetih, upravo će identične „ustaške metode“ bit će utkane u same temelje „države Srba u bivšoj BiH“.

 

Tako je i zvaničan program vladajućeg SDS-a o stvaranju Republike Srpske proklamovao „razdvajanje naroda“, a sam vrhovni komandant Vojske RS Ratko Mladić ga je, kada mu je predstavljen, prokomentarisao riječima „ovo je genocid“.

 

Ipak, to ga nije spriječilo da u narednim mjesecima prione na realizaciju plana „razdvajanja naroda“. Gledajući metode pomoću kojih je je političko i vojno rukovodstvo odlučilo stvarati Republiku Srpsku, ustaški pokret je jedino mogao podići tužbu za krađu autorskih prava. Masovni i monstruozni zločini, etničko čišćenje, koncentracioni logori kao fabrike smrti, rušenja kulturno-vjerskih spomenika bošnjačkog naroda i u konačnici, presuđeni genocid u Srebrenici vječno ostaju utkani u temelje Republike Srpske.

 

No, za razliku od NDH koja je po okončanju Drugog svjetskog rata nestala zajedno sa svojim nacističkim tvorcem, Republika Srpska je iz rata izašla neporažena i priznata, na gotovo polovini teritorije BiH. Njeno kompletno političko i vojno rukovodstvo suđeno je i presuđeno za najteže ratne zločine, no to ni za momenat nije probudilo značajniju katarzu ili, taman posla, ograđivanje od RS-a unutar samog srpskog naroda u BiH. A i zašto bi. Zločin je nagrađen, zločin je međunarodno priznat i samim tim čak i oni pristojniji pojedinci koji se ne oduševljavaju studentskim domovima „Radovan Karadžić“ alibi za zločine u ime svoje republike mogu pronalaziti u „pojedinačnim odgovornostima“.

 

Republika Srpska je danas tu, ona je ravnopravan entitet u sastavu Bosne i Hercegovine i s tom činjenicom se s pravne i političke strane treba pomiriti. No, to zasigurno ne znači da se s moralne strane može i smije zaboravljati načinin na koji je taj entitet uopšte i kreiran, posebno kada se sve učestalije i sve bahatije najavljuju referendumi o njegovom otcjepljenju od BiH, referendumi na kojima neće glasati onih nekoliko stotina hiljada ljudi, onih 48% nesrba koji su nekoć živjeli na toj teritoriji, a koji ih danas tu više nema. No, ako zločin nije adekvatno kažnjen, onda mu se barem ne smije dozvoliti da iščezne.

 

Da su kojim slučajem geopolitičke okolnosti te, 1945. godine bile drugačije, da je ovaj prostor nekako potpao pod utjecaj zapadnih sazevnika, a SAD i Velika Britanija odlučile NDH omogućiti da nastavi svoj život kao liberalna demokratija, nemojte ni za trenutak sumnjati da bismo od novih, sada demokratskih hrvatskih predstavnika koji u ratu nisu okaljali ruke, slušali istu retoriku, ista opravdanja i iste argumente kakve danas slušamo od republičkosrpskih predstavnika - „NDH je trajna kategorija“, „NDH je historijska težnja hrvatskog naroda“, „zločini su činjeni na svim stranama“, graktali bi i oni na sve strane. Iako bi samo vojno i političko rukovodstvo Nezavisne Države Hrvatske poslije rata bilo suđeno i osuđeno, to kod prosječnog građanina ne bi budilo pretjeran osjećaj nelagode prema NDH, uglavnom ništa veći od toga da su to djela pojedinaca koja ne inkriminišu ni njega ni NDH u cjelini, ako već ne bi bio stava da su presuđeni zločinci heroji kojima je podmetnuto od neprijatelja hrvatstva. Dvadesetak godina poslije rata neki ndh Nikolići i Dodici bi na proslavama 10. travnja držali govore tipa “Hrvati su boreći se z a NDH donijeli slobodu i drugim narodima” ili “NDH je multietnička država”. Ubrzo potom, NDH bi postala tek jedna uobičajena evropska država, a monstruoznim genocidom kojim je nastala tokom Drugog svjetskog rata bavili bi se tek historičari i poneki istraživač.

 

Izjava visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka da je neprimjereno obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske uspoređujući to sa situacijom u kojoj bi se neko sjetio obilježavati dan osnutka kvislinške Nezavisne države Hrvatske (NDH), izazvala je burne reakcije i salve osuda u manjem bh. entitetu. U osudi Inzkovog poređenja, srpski zvaničnici napominju između ostalog da je „sramotno“ i „zastrašujuće“ stavljati u isti kontekst NDH i Republiku Srpsku, posebno kad se uzme u obzir da je upravo nad srpskim narodom preko Drine proveden genocid od strane te kvislišnke države.

 

I zaista, NDH će na stranicima historije biti upisana kao najmonstruoznija i najkrvavija državna tvorevina koja je egzistirala na ovim prostorima. Nedugo nakon što su njemački tenkovi okupirali Kraljevinu Jugoslaviju i na teritoriji današnje cijele BiH i većeg dijela Hrvatske formirali marionetsku tzv. Nezavisnu Državnu Hrvatsku, započeo je genocid zastrašujućih razmjera. Pored usvojenog nacističkog plana o istrebljenju Jevreja i Roma iz Evrope, ustaški pokret koji je vladao tom zemljom s posebnim žarom je u praksu počeo provoditi svoj autentični, još u njihovim emigrantskim danima smišljen plan o istrebljenju Srba s područja koje je postalo dio hrvatske države. Cilj tog plana najbolje je bio sažet u čuvenoj sintagmi pisca i glavnog ustaškog ideologa Mile Budaka za rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj - jednu trećinu ubiti, drugu proterati, a treću pohrvatiti (pokatoličiti). Brisanje čitavih sela sa karata u masovnim pokoljima, stotine ubistava u koncentracionim logorima na dnevnoj bazi, protjerivanja i prisilna pokatoličavanja (koja opet nisu nužno bila garant preživljavanja), metode su u organizovanoj industriji smrti kojima se Budakov plan tokom gotovo pune četiri godine provodio u praksu, a po monstruznost izvršenja zločina i i uživanju u krvi koju su iskazivali, ustaški bojovnici su uspjeli zasjeniti i svoje nacistički mentore.

 

Ipak, iako se ustaške žrtve mjere u šestocifrenim brojevima, Srbi zapadno od Drine su uspjeli preživjeti, za razliku od NDH koja je zajedno s nacističkom Njemačkom kao gubitnik rata završila na smetljištu historije. Neke njene vođe, poput spomenutog Budaka, su nakon rata od strane novih komunističkih vlasti osuđeni i obješeni, neki su, poput upravnika Jasenovca Maksa Luburića, likvidirani u dijaspori godinama nakon završetka rata, neki su kao vođa NDH Ante Pavelić umrli od posljedica atenteta, a nekima se, poput čuvenog ustaškog komandanta Rafaela Bobana izgubio svaki trag .

 

Četrdeset sedam godina kasnije, na malom dijelu teritorije BiH koji je nekoć bio dio NDH, proglašena je Republika Srpska, kao odgovor na težnje da se Bosna i Hercegovina odcijepi od Jugoslavije. Samo tri mjeseca kasnije uslijedt će i vojni odgovor na proglašenje nezavisnosti BiH. Iako je prisjećanje na ustaške zločine i širenje straha od ponavljanja historije bilo možda i osnovno pogonsko gorivo za mobilizaciju srpskog naroda početkom devedesetih, upravo će identične „ustaške metode“ bit će utkane u same temelje „države Srba u bivšoj BiH“.

 

Tako je i zvaničan program vladajućeg SDS-a o stvaranju Republike Srpske proklamovao „razdvajanje naroda“, a sam vrhovni komandant Vojske RS Ratko Mladić ga je, kada mu je predstavljen, prokomentarisao riječima „ovo je genocid“.

 

Ipak, to ga nije spriječilo da u narednim mjesecima prione na realizaciju plana „razdvajanja naroda“. Gledajući metode pomoću kojih je je političko i vojno rukovodstvo odlučilo stvarati Republiku Srpsku, ustaški pokret je jedino mogao podići tužbu za krađu autorskih prava. Masovni i monstruozni zločini, etničko čišćenje, koncentracioni logori kao fabrike smrti, rušenja kulturno-vjerskih spomenika bošnjačkog naroda i u konačnici, presuđeni genocid u Srebrenici vječno ostaju utkani u temelje Republike Srpske.

No, za razliku od NDH koja je po okončanju Drugog svjetskog rata nestala zajedno sa svojim nacističkim tvorcem, Republika Srpska je iz rata izašla neporažena i priznata, na gotovo polovini teritorije BiH. Njeno kompletno političko i vojno rukovodstvo suđeno je i presuđeno za najteže ratne zločine, no to ni za momenat nije probudilo značajniju katarzu ili, taman posla, ograđivanje od RS-a unutar samog srpskog naroda u BiH. A i zašto bi. Zločin je nagrađen, zločin je međunarodno priznat i samim tim čak i oni pristojniji pojedinci koji se ne oduševljavaju studentskim domovima „Radovan Karadžić“ alibi za zločine u ime svoje republike mogu pronalaziti u „pojedinačnim odgovornostima“.

 

Republika Srpska je danas tu, ona je ravnopravan entitet u sastavu Bosne i Hercegovine i s tom činjenicom se s pravne i političke strane treba pomiriti. No, to zasigurno ne znači da se s moralne strane može i smije zaboravljati načinin na koji je taj entitet uopšte i kreiran, posebno kada se sve učestalije i sve bahatije najavljuju referendumi o njegovom otcjepljenju od BiH, referendumi na kojima neće glasati onih nekoliko stotina hiljada ljudi, onih 48% nesrba koji su nekoć živjeli na toj teritoriji, a koji ih danas tu više nema. No, ako zločin nije adekvatno kažnjen, onda mu se barem ne smije dozvoliti da iščezne.

 

Da su kojim slučajem geopolitičke okolnosti te, 1945. godine bile drugačije, da je ovaj prostor nekako potpao pod utjecaj zapadnih sazevnika, a SAD i Velika Britanija odlučile NDH omogućiti da nastavi svoj život kao liberalna demokratija, nemojte ni za trenutak sumnjati da bismo od novih, sada demokratskih hrvatskih predstavnika koji u ratu nisu okaljali ruke, slušali istu retoriku, ista opravdanja i iste argumente kakve danas slušamo od republičkosrpskih predstavnika - „NDH je trajna kategorija“, „NDH je historijska težnja hrvatskog naroda“, „zločini su činjeni na svim stranama“, graktali bi i oni na sve strane. Iako bi samo vojno i političko rukovodstvo Nezavisne Države Hrvatske poslije rata bilo suđeno i osuđeno, to kod prosječnog građanina ne bi budilo pretjeran osjećaj nelagode prema NDH, uglavnom ništa veći od toga da su to djela pojedinaca koja ne inkriminišu ni njega ni NDH u cjelini, ako već ne bi bio stava da su presuđeni zločinci heroji kojima je podmetnuto od neprijatelja hrvatstva. Dvadesetak godina poslije rata neki ndh Nikolići i Dodici bi na proslavama 10. travnja držali govore tipa “Hrvati su boreći se z a NDH donijeli slobodu i drugim narodima” ili “NDH je multietnička država”. Ubrzo potom, NDH bi postala tek jedna uobičajena evropska država, a monstruoznim genocidom kojim je nastala tokom Drugog svjetskog rata bavili bi se tek historičari i poneki istraživač.

No, NDH nije mogla opstati. Ona je, zbog tadašnjih geoplitičkih okolnost zajedno sa svojim sa svojim političkim pokroviteljem nestala sa scene i završila na smetljištu historije kao najmonstruoznija tvorevina koja je egzistirala na ovim prostorima. Republike Srpska je 1995. zbog istih geopolitičkih okolnosti morala opstati. Ona je tu... Da davi BiH.

////////////////////////////////////////////////
////////////////////////

Haris Silajdžić o politici i budućnosti BiH : Zadatak je ostaviti normalnu zemlju iz koje se neće odlaziti, nego ostajati !


Haris Silajdžić, bivši član Predsjedništva BiH, nakon nekoliko godina medijske šutnje, dao je ekskluzivni intervju za N1. “Puno sam govorio, puno me bilo u medijima i prepustio sam onima koj


///////////////////////////////////
10.01.2017.

ČELNICI SRBIJE NA PROSLAVI NEUSTAVNOG PRAZNIKA U ENTITETU RS-a

Čelnici Srbije na proslavi neustavnog praznika RS



Proslava Dana RS

Proslava Dana RS

////////////////////////

U Banjaluci se obilježava 9. januar Dan Republike Srpske (RS), koji je odlukama Ustavnog suda BiH proglašen neustavnim. Predsjednik RS Milorad Dodik poručio je kako se nikad neće odustati od "onoga što je naša država, što je Republika Srpska".

U svom obraćanju na svečanoj akademiji, Dodik je rekao kako je ovo godišnjica koju mnogi nisu željeli, ali koja se dogodila.

"Prije 25 godina, osnovana je Republika Srpska. Državno pravni okvir za narod koji je u svježem pamćenju nosio stradanja iz Prvog i Drugog svjetskog rata", rekao je Dodik.

Nakon toga je podsjetio da rane iz strašnih ratova nisu zacijelile kada se srpski narod, "mimo svoje volje našao pred strašnim iskušenjem da mu se istorija ponovi".

Tomislav Nikolić, predsjednik Republike Srbije rekao je na svečanoj akademija povodom 9. januara, da se Srbi 25 godina bore za RS.

"Smeta RS, smeta Stefan prvomučenik i smeta što su Srbi ostali u BiH i što imaju specijalne veze sa Srbijom. RS je nastala zato što su drugi hteli da razbiju Jugoslaviju. Sada kada je stvorena, naša je obaveza da je štitimo. Neka se ne zanose neki ljudi u Sarajevu da ima uspešne BiH bez uspešne RS, niti uspešne RS bez uspešne BiH i to treba uskladiti", naglasio je Nikolić.

Kao jedan od centralnih sadržaja proslave Dana RS, učesnici svečanog defilea uz zvuke Marša na Drini, prošli su glavnom saobraćajnicom i stigli do Trga Krajine u centru Banjaluke, gdje je u završnici intonirana himna Republike Srbije "Bože pravde".

Na trgu se nalazilo entitetsko rukovodstvo, a predsjednik RS Milorad Dodik rekao je kako je ovo "Dan RS, dan koji smo u istoriji dugo čekali, koji ćemo slaviti svih narednih kao što smo slavili i svih prethodnih godina".

"Oko ovog dana smo jedinstveni i to je naš odnos prema RS, koja je stvorena jer je to bio odgovor na zov srpskog naroda da se na ovim prostorima napravi država. Znali smo, ako nema države nema ni slobode. Slobodom koju smo htjeli i izgradili za sebe nismo htjeli da ukinemo ili dokinemo slobodu drugima. Tako i danas uz Dan RS objedinjeni smo u želji za mirom i slobodom. RS ima namjeru da živi i slavi svoj dan, ali i da živi s drugima i s njima dijeli prostor i slobodu. Ali nikada nećemo odustati od onoga što je naš identitet, što je naša država, što je naša Republika Srpska", rekao je Dodik.

Iako po zakonu obilježavanje Dana RS nema obavezujući karakter, uredbom Vlade RS, 9. januar je neradni dan. Jednako tako, iako se formalno Dan RS tretira kao sekularni praznik, njegovo obilježavanje je počelo crkvenim obredom koga je predvodio patrijarh srpski Irinej, koji je dan ranije stigao u Banjaluku.

Ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja, dolazeći na liturgiju kojoj su pisustvovali brojni zvaničnici RS, Dodik je izjavio da je RS primarno zainteresovana da joj se vrate izvorna ovlaštenja predviđena Dejtonskim mirovnim sporazumom, te poručio da, ukoliko to ne bude moguće, niko je neće zadržati u BiH.

Obilježavanje je počelo crkvenim obredom koga je predvodio patrijarh srpski Irinej

Obilježavanje je počelo crkvenim obredom koga je predvodio patrijarh srpski Irinej

"Danas proslavljamo 25 godina Republike Srpske, što govori da je ona uspjela da opstane u gotovo nemogućim uslovima i okolnostima ogromnog međunarodnog intervencionizma, koji je protkan i djelovao na bazi bošnjačkog idealizma o tome kako BiH treba da izgleda. Danas, 25 godina poslije, Republika Srpska je odlučna da živi svoj život kao država i odlučna je da u skladu sa Dejtonskim sporazumom upražnjava svoja izvorna prava", rekao je Dodik.

On je naglasio da Republika Srpska smatra da je to njeno međunarodno pravo i da mešetarenje međunarodnih predstavnika i stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, ne može biti mjera slobode.

"To je mjera neslobode za nas i zato ćemo mi odlučno odbaciti svaki pokušaj nametanja kvazi odluka donesenih u Ustavnom sudu BiH", rekao je Dodik.

Reakcije: Proslava u suprotnosti sa Ustavnom BiH

Republika Srpska proslavlja svoj Dan uprkos odluci Ustavnog suda BiH, podsjeća Maja Kocijančič, portparolka visoke predstavnice Evropske unije za spoljnu politiku i sigurnost.

„Evropsko vijeće je tokom rasprave utvrdilo nezakonitost održavanja referenduma o Danu entiteta, što je bilo u suprotnosti sa odlukom Ustavnog suda. Ono što je najvažnije za nas je ispravno funkcionisanje demokratskih institucija, a to uključuje i provedbu odluka Ustavnog suda. Pozivamo sve političke lidere u Bosni i Hercegovini da se suzdrže od retorike podjela i da se usmjere na vitalne političke i privredne reforme“, poručila je portparolka Federike Mogerini.

Kancelarija visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH podsjetila je vlasti u Republici Srpskoj da se Ustav BiH, kao i odluke Ustavnog suda BiH, moraju poštovati.

"Ustavni sud Bosne i Hercegovine je razmatrao usklađenost 9. januara kao Dana Republike Srpske sa Ustavom BiH. Također je poništio rezultate referenduma o Danu Republike Srpske, s obrazloženjem da je proveden na osnovu odluka za koje je Sud ustanovio da nisu u skladu s Ustavom BiH, te da su protivne nalogu koji je Sud naložio u svojoj privremenoj mjeri. Ustav Bosne i Hercegovine, uključujući i odluke Ustavnog suda BiH, mora se poštovati. Mirovni sporazum se mora poštovati u cijelosti, a ne kao 'a la carte'", izjavio je Mario Brkić, portparol OHR-a za Radio Slobodna Evropa.

Više od 1.000 policajaca uključeno u obezbjeđenje

Više od 1.000 policajaca uključeno u obezbjeđenje

Nepoštovanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine predstavlja kršenje vladavine prava, a oni koji to čine, moraju za to odgovarati, saopštila je Ambasada SAD u Bosni i Hercegovini.

Iz Ureda za odnose s javnošću ambasade SAD -a u BiH, za Radio Slobodna Evropa je saopšteno da „nepoštivanje odluke Ustavnog suda BiH predstavlja kršenje vladavine prava, a oni koji to čine, moraju za to odgovarati“.

„Žalosno je da politički lideri koriste ovu priliku da dodatno polariziraju politički dijalog u BiH, umjesto da rješavaju neposredne probleme Svaku prijetnju sigurnosti i stabilnosti osiguranoj dejtonskom strukturom shvaćamo vrlo ozbiljno", navode iz američke ambasade u Sarajevu.

Također je upozoreno da je "neodgovorno stavljati Oružane snage BiH u središte ove rasprave" i da reforma odbrane i stvaranje OS BiH 2005. godine predstavlja jednu od najvažnijih i najuspešnijih reformi koje je BiH preduzela poslije Dejtona, te da je to dokaz šta ljudi u BiH mogu da ostvare kada rade zajedno.

"Pozivamo sve strane da demonstriraju odgovorno vođstvo, suzdrže se od zaoštrene retorike i poštuju lanac komande u OS BiH", saopšteno je iz američke ambasade.

Parada kao centralni događaj obilježavanja Dana RS održana je pod motom “25 godina Republike Srpske”, a u defileu su učestvovali pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS, boračke organizacije, studenti, pripadnici Republičke uprave Civilne zaštite, članovi drugih organizacija i kulturno - umjetničkih društava, te sportskih klubova.

Među gostima na defileu bio je i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, čije je prisustvo obilježavanju Dana RS, prema reakcijama člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, moglo dovesti do novog zaoštravanja odnosa BiH i Srbije.

Naime, bošnjački političari ističu da Srbija kao jedna od država garanta Dejtonskog mirovnog sporazuma ne bi smjela da se miješa u unutrašnje odnose u BiH, što je, smatraju, Nikolić svojim dolaskom u Banjaluku učinio.

Počast Ivaniću

Prije svečane parade, odnosno ceremonije obilježavanja neustavnog dana RS, predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić je na Trgu Krajine u centru Banjaluke postrojio jedinicu Oružanih snaga BiH, pripadnikeTrećeg pješadijskog puka, koji su mu predali raport.

Oni nisu učestvovali u zvaničnoj ceremoniji, a zahtjev predsjednika RS Milorada Dodika da učešće na paradi uzmu i pripadnici Trećeg pješadijskog RS puka Oružanih snaga BiH dovelo je do ponovnog podizanja političkih tenzija u zemlji.

Pripadnici srpske komponente OSBIH, kao prateći bataljon predsjedavajućeg Predsjedništva bili su postrojeni 8. januara tokom polaganja vijenaca na spomenike poginulim pripadnicima Vojske RS

Pripadnici srpske komponente OSBIH, kao prateći bataljon predsjedavajućeg Predsjedništva bili su postrojeni 8. januara tokom polaganja vijenaca na spomenike poginulim pripadnicima Vojske RS

Ministarstvo odbrane BiH prvo je odobrilo učešće samo vojnog orkestra, a naknadno promijenilo svoju odluku i zabranilo učešće pripadnika Oružanih snaga BiH u manifestacijama 9. januara.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, nezadovoljan odlukom o zabrani učešća na paradi pripadnika oružanih snaga BiH, iskoristio je svoje zakonsko pravo pa su pripadnici srpske komponente Oružanih snaga kao prateći bataljon predsjedavajućeg Predsjedništva bili postrojeni dan ranije, 8. januara, tokom polaganja vijenaca na spomenike poginulim pripadnicima Vojske RS u proteklom ratu.

Ministarka odbrane BiH Marina Pendeš izjavila je kako je postrojavanje pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Banjaluci u skladu sa odlukom tog Ministarstva. Ona je naime navela da pripadnici Oružanih snaga mogu učestvovati u ceremonijama 8. janaura, ali ne i 9. januara.

Ministarstvo odbrane BiH oglasilo se saopštenjem u kojem navodi da nije dalo odobrenje za učešće Oružanih snaga BiH u obilježavanju dana RS.

Pod kojim okolnostima i kako je došlo do njihovog postrojavanja u Banjaluci, Ministarstvo će ustanoviti kroz lanac komandovanja i ostale funkcionalne nadležnosti i o istom izvijestiti Predsjedništvo BiH.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović izjavio je da će zatražiti ispitivanje svih činjenica u vezi s angažmanom pripadnika Trećeg puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine na ceremoniji obilježavanja Dana Republike Srpske koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.

Izetbegović je primio ambasadoricu SAD-a u Bosni i Hercegovini Maureen Cormack s kojom je razgovarao o aktuelnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, kao i protivustavnoj i antidejtonskoj proslavi 9. januara u Banjaluci.

Na susretu o aktuelnoj situaciji u Bosni i Hercegovini: Maureen Cormack i Bakir Izetbegović

Na susretu o aktuelnoj situaciji u Bosni i Hercegovini: Maureen Cormack i Bakir Izetbegović


Ispitivanje činjenica biće zatraženo u odnosu na Zakon o odbrani, Zakon o službi u Oružanim snagama, Pravilnik o pukovima i Pravilnik o svečanostima i ceremonijama.

Sasvim drugačija reakcija stiže od člana bh. Predsjedništva Dragana Čovića koji je u Mostaru izjavio da se nepotrebno dižu tenzije. „Cijelu godinu smo posvetili obilježavanju Dana Republike Srpske, koji se do juče obilježavao da niko nije obraćao pažnju, a sada samo pričamo o tome. I o tome treba neko razgovarati, ali ne na način da pravimo tenzije koje će nas vidno vratiti nazad kada je u pitanju politika u BiH", rekao je Čović.

Denis Bećirović, poslanik SDP-a BiH u Parlamentu je objavio kako je u parlamentarnu poceduru uputio Prijedlog zakona o proglašenju 9. januara Danom sjećanja na žrtve ratnih zločina i genocida koje su počinili „organi samoproglašene i nelegalne RS“.

„Razlozi donošenja ovog zakona su, između ostalog, formiranje nelegalne paradržavne tvorevine koja nije imala uporište ni u domaćem ni u međunarodnom pravnom poretku. Devetog januara 1992. je ozvaničeno pravno nasilje koje je nakon toga proizvelo sveopće nasilje, ratne zločine, deportacije i genocid", rekao je Bećirović, naglašavajući da ovaj dan u BiH treba obilježavati kao dan žalosti.

S tim se slažu i članice udruženja „Majke Srebrenice“, a među njima i Mina Đogaz iz Potočara:

„Deveti januar doživljavam teško, meni kao majci srce puca. Moja tri sina, muž i unuk leže u crnoj zemlji, a oni slave... Moju djecu pobiše, ni krivu ni dužnu, goloruku. Zna Dodik kako je nastala RS, ali mi ćemo, majke, boriti se dokle bgod budemo mogle hodati po zemlji“, kaže Mina Đogaz.


////////////////////////////

///////////////////////////////////

////////////////////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

10.01.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ: DAN OKUPATORA REPUBLIKE

Slobodan Vasković : Dan Okupatora Republike

Januar 10. 2017.



1.
Prema viđenom nismo ni Banana Republika; Realnije – Trula Banana Republika, sa Trulim Banana Diktatorom, koji upravlja ostacima Trulog Sistema, koji se zove Republika Srpska.
2.
Ako je Parada trebala biti demonstracija sile, sloge… onda je to potpun promašaj; Bila je to javna demonstracija frustracija Milorada Dodika, čiju dubinu je oslikavao svaki novi korak postrojenih “sa koca i konopca”, što su defilovali ulicom.
3.
Licemjerstvo je dominiralo “proslavom”; Sve se, navodno, čini “u ime naroda”, istog onog koji je satrven pod jarmom Trulog Banana Diktatora.
Istog onog naroda, koji je prevaren lažnim referendumom, čiji rezultati nisu ni objavljeni.
4.
Dajte da se ne lažemo – cijela Parada je Parada Dodikove želje da se pokuša održati u političkoj igri, da novim prijetnjama i radikalizacijom situacije satrveni Narod pokuša još jače nabiti u živi štit, koji bi čuvao njega, Oligarhiju i oteto.
5.
Kada bi mu zatrebalo, Dodik bi Narod gurnuo u minsko polje, da mu prokrči put do opstanka; Opstanka Dodika, ne Naroda.
Narod je Kolateral Režima; Štete u supstanci Naroda će se povećati nakon poluvašarske, banalne, trivijalne, patetične Paradice, upriličene u čast politički obesmišljenog i dezorijentisanog Dodika.
6.
Sve čemu prisustvujemo jeste uzaludna Dodikova borba za politički opstanak. Sve čemu prisustvujemo samo je sekvenca u filmu rastakanja ovog entiteta, koji živimo već deceniju.
7.
O kakvom dostojanstvu može govoriti Dodik, ličnost bez ikakvog dostojanstva, beskrupulozni uništitelj srpskih nacionalnih interesa, koji to čini Dželatskom posvećenošću?!
Sve što on izgovori je notorna Laž; Sve za šta se on javno zalaže je notorna Laž; Jedina istina je da Dodik, koji je uništio institucije RS, isisao iz njih esenciju, upleo ih sa zočinačkim organizacijama, kojima ih je dao na upravljanje, pokušava održati taj monstruozni mehanizam: Spržiti i preostalo, nastavkom vulgarnog napada na ostatke društvenih vrijednosti.
8.
Mladen Ivanić mu tercira; Mladen Ivanić je, zajedno sa Dodikom, snažno napao Oružane snage BiH.
Čije su to snage? I srpske!
Ivanić i Dodik napali su srpske snage, ne bošnjačke ili hrvatske, dovodeći ih u poziciju ili/ili i ukoliko to ili bude imalo negativne konsekvence po srpske snage unutar OS BiH, nigdje neće biti ni Ivanića ni Dodika da ih zaštite.
Ali biće tu da ih još jednom provuku kroz mašinu za mljevenje mesa.
9.
Upravo te srpske snage, unutar OS BiH, Dodik je okarakterisao neprijateljima, ukoliko ne dođu na njegovu Paradicu u njegovoj Truloj Banana Republici.
Kako isti korpus osoba može biti i neprijatelj i prijatelj?!
Ko je uopšte Dodik da adhok proglašava Neprijateljem svakog onog ko nije na njegovoj liniji razaranja srpskog nacionalnog bića u BiH?!
10.
I zašto je Ivanić te ljude doveo i postrojavao u Banjaluci?
Da bi naudio Bakiru Izetbegoviću?
Kakav uticaj ima Bakir Izetbegović u Republici Srpskoj? Nikakav.
Taj ima sve slabiji uticaj i u sopstvenoj SDA i na teritoriji Federacije BiH, gdje su većina Bošnjaci, a kamoli da ima ikakav uticaj na RS.
Bakir Izetbegović je Dodikova duda varalica na koju lovi Narod, tretirajući ih masom bez mozga.
Dodik i Izetbegović, zajedno sa Čovićem, su Jedno Lice, Jedna razarajuća AntiPolitika, Jedan privatni Interes, podijeljen jedino različitim brojevima bankovnih računa i ničim drugim.
Ivanić je začin u toj odvratnoj politici.
Ivanić je već jednom, polovinom juna prošle godine, pridigao Dodika na koljena i omogućio mu da se skroz podigne. Bio je to antisrpski potez.
Kratko je trajalo Dodikovo stajanje na obje noge – do desetak dana iza izbora, nakon čega je opet kleknuo i opet je Ivanić tu.
Ovaj put nema Vučića, što je pozitivna stvar, koja svjedoči da su Ivanićevi ponovni pokušaji oživljavanja Dodika tek pokušaji. Ništa više od toga.
11.
Dodik i Ivanić su sukobili RS sa NATO!
Za čiji račun?
Sigurno ne za račun Naroda u RS! Sigurno ne za račun Srbije!
Interes RS jeste i NATO, jer i pripadnici Trećeg RS puka, kroz OS BiH, sarađuju sa NATO više od decenije, obučavaju se po programima NATO, idu u misije sa NATO vojnicima, BiH je teritorija u zoni interesa NATO.
Možete ne voljeti NATO koliko hoćete, NATO je tu. I neće otići.
To su činjenice, ali nikom iz kvazielite nije do činjenica; Njima je do Laži i novih prevara Naroda, kojim upravljaju u skladu sa principima mentalne pornokratije.
12.
Ako je Ivanić već Vrhovni Komandant zašto nije naredio da Treći RS puk defiluje?
Nije smio i to je ta Laž podvučena u cijelu ovu antisrpsku priču, koja plamti i na kojoj gore Srbi; A na vatru ih nalažu njihovi “prvaci”.
13.
Kakva je to proslava i kakva je to Republika ako su (novoimenovani) članovi Senata Slobodan Pavlović, Aleksandar Džombić i Mladen Jevrić Durić alijas Grigorije?!
Šta je Senat? Savjetodavno tijelo Moloha i Mafije?!
Čime je Pavlović zadužio RS? Otimanjem od RS, pranjem para, nizom nezakonitih poslova, kriminalnom karijerom i u poznim godinama; U ranim se družio sa svjetskim probisvijetima i poslovao sa njima.
U njegovu slavu se slavi dan RS? U slavu perača novca!
14.
Čime je to Grigorije zadužio RS? Blagosiljajući zlotvore koji su je pljačkom spržili? Lično otimajući desetine miliona KM iz budžeta RS? Stavljajući Pravoslavne Hramove pod hipoteke, dižući kredite i arčeći ih u provode?
Ekumenizmom, dodvoravanjem hrvatskim Biskupima; Zavađanjem Srba, huškanjem Srba protiv Srba…?
Za to je Grigorije nagrađen!!!
15.
Čime je Aleksandar Džombić zaslužio da bude senator? Time što je akter, organizator nekoliko pljački vrijednih desetine miliona KM, time što je dozvolio nelegalno izvlačenje preko milijardu maraka iz Birča i preko Balkan Investment Banke, time što Dodika drži u šaci…?
Džombić je nagrađen za pljačkanje Srba i ćutanje o Molohu!
16.
Opozicija je dobro postupila što nije prisustvovala materijalizovanju ideja Zločinačke organizacije koja upravlja ovim entitetom; Što nije učestvovala u Danu Okupatora Republike; Što nije dala svoj doprinos njenom daljem ponižavanju i uništenju.
Konačno potez za cijeniti.
Da li je kasno? Nikad nije kasno u borbi protiv Okupatora, a Okupator jeste Dodikova Plutokratska Mašina, za koju su najmračnije jezuitske katakombe, tek polumrak!
17.
Svima koji slave Svetog Stefana sretna krsna slava i od srca im želim da iduću proslave u Slobodi.
Ostanite sa mnom.
Slobodan Vasković (Blog)

//////////////////////////////
////////////////////
/////////////////////////////


////////////////////////////////////

Dijaspora

Emir Ramić : Kanadska poruka Mladenu Ivaniću, predsjedniku koji ponižava vlastitu državu i negira njene institucije

Elezović i Ramić pisali Obami i Trumpu : Negatorima genocida zabraniti dolazak u Sjedinjene Američke Države !

KBSA i IGK uputili pismo Izetbegoviću : Žrtve agresije i genocida se ne smiju ponižavati,



///////////////////////////////////////////



Milorad Dodik: “Sanjamo da se pripojimo i budemo jedinstveni dio zajedno s maticom Srbijom” (Video)

Predsjednik bh. entiteta Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je na svečanoj akademiji povodom Dana RS-a, koji je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim, kako će se ostvariti san ujedinjenja tog bh. [...]

10.01.2017.

MOSKOVSKI KOMERSANT UPOZORAVA: MILORAD DODIK SVOJIM PLANOM MOŽE DA DOVEDE DO NOVOG RATA U REGIONU

MOSKOVSKI KOMERSANT UPOZORAVA: Dodik svojim planom može da dovede do novog rata u regionu

Ukoliko bi došlo do realizacije plana predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o izlasku RS iz sastava Bosne i Hercegovine, to bi moglo da dovede do novog rata u regionu i jačanja konfrontacije Rusije i Zapada, ocenjuje danas moskovski dnevnik Komersant.


MOSKOVSKI KOMERSANT UPOZORAVA: Dodik svojim planom može da dovede do novog rata u regionu


List podsjeća da je Dodik izjavio da je Srbima bolje da stvore jedinstvenu državu sa Srbijom i srpskim teritorijama na Kosovu, kojima bi se potom pripojila i Crna Gora i dodaje da je Dodik i ranije davao slične izjave, ali da je sada prvi put "tako otvoreno formulisao ideju 'velike Srbije'".

Komersant piše da je "senzacionalnu izjavu" Dodik dao uoči Dana Republike Srpske, koji međunarodna zajednica smatra nezakonitim, a Hrvati i muslimani diskriminacionim.

Muslimani, kao i predstavnici međunarodne zajednice, strahuju da je poslije septembarskog referenduma Dodik krenuo putem izlaska RS iz sastava BiH. Njegova izjava uoči praznika samo je potvrdila te bojazni, dodaje dnevnik.

Komersant ocjenjuje da nastala situacija izaziva skoro neizbježno zaoštravanje konflikta lidera RS sa međunarodnom zajednicom.

List piše da diplomatski izvori u BiH kao najrealniju opciju vide izolaciju Dodika i uvođenje sankcija RS, a u slučaju da do toga dođe, ocjenjuje dnevnik, u konfrontaciju između Zapada i Dodika mogu biti uvučeni i Srbija i Rusija, na čiju podršku Dodik računa.

"Premijer Srbije Aleksandar Vučić je izbjegao da prisustvuje Danu Republike Srpske, ograničivši se na čestitke, a uoči septembarskog referenduma jasno je stavio do znanja: Beograd ne podržava njegovo održavanje, mada i ne namjerava da se miješa u odluke braće", piše Komersant.

Dnevnik navodi da ni Moskva ne žuri da podrži Dodika, jer se poslije njegovog septembarskog susreta sa predsjednikom Vladimirom Putinom, Kremlj oglasio samo kratkim saopštenjem u kojem nema ni riječi o referendumu, ni o podršci.

"U suprotnom slučaju, Rusija ne samo da bi dobila novi povod za svađu sa Zapadom, već bi i zauzela još jaču prosrpsku poziciju nego sama Srbija", zaključuje dnevnik.

//////////////////////////////

///////////////////////////////////

INZKO O PROSLAVI DANA RS-a: 'Sada bi se neki mogli dosjetiti da slave i dan osnivanja NDH'

INZKO O PROSLAVI DANA RS-a: 'Sada bi se neki mogli dosjetiti da ...

//////////////////////////////

SIFET PODŽIĆ: 'Ivanić je izvršio generalnu probu državnog udara, treba da snosi sankcije'

SIFET PODŽIĆ: 'Ivanić je izvršio generalnu probu državnog udara ...

/////////////////////////////////

////////////////////////////////////

////////////////////////////////////////

/////////////////////////////////////////

///////////////////////////////////////////

 

Intervjui

Banjalučki biskup Franjo Komarica : Bosna i Hercegovina se namjerno drži u kontroliranom kaosu

Dragan Markovina : Ljevica u BiH mora napustiti političku borbu i početi graditi paralelno društvo

Ivica Osim: Šta su sve ovdje ljudi preživjeli, dobro je da je iko normalan

09.01.2017.

SVETLANA BROZ: MILORAD DODIK, I NjEMU SLIČNI, ZABORAVLjAJU KAKO JE ZAVRŠIO NIKOLAJE ČAUŠESKU

Svetlana Broz: Dodik, i njemu slični, zaboravljaju kako je završio Čaušesku


Veseljko Koprivica

Autor
9.1.2017. 



Image result for svetlana broz fotos

/////////////////////////

Izdvajamo

  • Tito je svoje pozitivno mesto u svetskoj istoriji davno zauzeo uz Čerčila i Ruzvelta, što mu niko ne može nikada oduzeti, a to što naslednici kvislinga i drugih fašista pokušavaju da reinterpretiraju istoriju proglašavajući Tita zločincem, njihov je problem nemoći da se suoče sa fašizmom sopstvenih predaka. Ja taj problem nemam! Takvi su rehabititovali Mihailovića, a pokušavaju da rehabilituju i Pavelića. Sve to, naravno, izaziva osećaj zgađenosti, a istovremeno učvršćuje i ponos što sam ćerka Žarka Broz i unuka baš Josipa Broza Tita!

..................................

Takav utisak mora biti dominantan kada mediji uvek radije „tragaju za mirisom sveže krvi“ nego za dobrotom i plemenitošću. A zapravo ima puno primera ljudi koji ostaju ljudi i u neljudskim vremenima. Ti ljudi su ogledalo u kojem ni političari ni zločinci ni prekršitelji zakona ne žele da vide svoje nakazno lice, i zato bi najradije da ga razbiju. Vrlo često takvi ljudi bivaju izopšteni i iz svojih malih, primitivnih sredina koje ne mogu da podnesu da je neko bio čestit i čovek dok je većina njih bilo nečestito i ponašalo se neljudski. Ali, to je cena koju najbolji među nama plaćaju bez  primisli kajanja.

Kako biste ukratko opisali aktuelno stanje u BiH?

Aktuelno stanje je zapravo hronično (već dvadeset godina) stanje kontrolisanog haosa u kojem ništa u državi ne funkcioniše, jer su se tako dogovorili oni koji su u ratu bili istinski ratni prijatelji iako su se svetu predstavljali kao neprijatelji, a i danas, nažalost, vladaju našim prostorima. Dakle, nihil novum sub sole (ništa novo pod suncem).

U Hrvatskoj eskalira ustaštvo, u Srbiji četništvo, u BiH svi nacionalizmi… Čemu to vodi?

Sve to vodi potpunom sunovratu u fašističku ideologiju, koji je do sada uvek završavao po istoj matrici: totalnom osiromašenju najvećeg dela stanovništva, koji je uvek srljao za svojim „velikim vođama“, čak i u najveće zločine genocida. Obzirom na tri hiper razvijena nacionalizma u BiH interesuje me ko će sada prvi početi?! Želim da verujem da najveće žrtve iz prošlog rata neće ponovo biti žrtve, iako im svetski trendovi ne duvaju u jedra. Njima je potrebna ogromna mudrost i u političkom i u verskom smislu, uz uzvišenu moralnost koja ih neće od žrtava pretvarati u zločince, ali ja, nažalost, ne vidim za sada aktivne pojedince koji bi bili reprezenti tolike i takve mudrosti.

Ne vidim ni interes, a nekmoli političku volju političara izvan regije Zapadnog Balkana, pa niti u EU koji bi pomogli da se fašizmi na našim prostorima sa glavne javne političke pozornice uklone na margine društva, gde i pripadaju. Unutrašnje snage za to ne postoje ni u političkim ni u nevladinim organizacijama. Uostalom, nije ni vama u Crnoj Gori mnogo lakše. A nije ni drugim zemljama u regiji…

Dodik najavljuje da će Republika Srpska tražiti  da joj se vrate ,,sve 83 nadležnosti, koje su prebačene na nivo BiH”, iz Hrvatske demokratske zajednice BiH hoće osnivanje trećeg entiteta. Da li je blizu kraj multietničke BiH i je li opet u njoj moguć rat?

I Dodik i HDZ odavno žele i rade na disoluciji BiH i pripajanju „svojih teritorija“ Srbiji tj. Hrvatskoj. To nije ništa novo, pitanje je u kojoj meri narod to želi i koliko ih strane sile podržavaju.  Mislim da za novi rat ne bi imali podršku ni „svog“ dela naroda, a kroz međunarodnu zajednicu (ma šta to značilo, ako uopšte išta znači) bi se i mogli provući, jer u njoj ne vidim ozbiljne političare sa vizijom, nego gomilu činovnika koji sve lošije vrše dnevnu funkciju, bez ikakve sposobnosti da zamisle sutrašnju situaciju, a nekmoli da je kreiraju. Pragmatičari su na Jalti pre sedamdeset godina podelili Balkan, a naši političari svojom glupošću i gramzivošću samo potvrđuju nedostatak ikakve vizije.

Kako BiH može postati moderna država, država  u kojoj će  ravnopravno i bezbjedno živjeti svi njeni građani?

Ne može ni jedna od zemalja regije postati moderna država sve dok ne iskoreni nepismenost kao osnov neizmernog primitivizma koji omogućuje svaku vrstu neravnopravnosti. Sve dok imamo milione onih koji žive u regiji Zapadnog Balkana a ne razumeju značenje pojma građanin (čak i studenti na mnogim univerzitetima u regiji su mi objašnjavali da je građanin stanovnik grada nasuprot seljaku – stanovniku sela!!!) Slavko Perović je u pravu kada kaže da „su to stanovnici, a ne građani“. Samo odgovorni građani mogu birati odgovorne političare koji će kreirati modernu državu. Ceo Balkan je jako daleko od toga.

Kako se na BiH reflektuje “hladni rat” između Hrvatske i Srbije?

Te glupe i kontraproduktivne odnose nedoraslih politikanata koji se predstavljaju kao političari u obe zemlje, stavljaju u funkciju svojih fašističkih snova o destrukciji BiH politikanti u delovima BiH i tako samo truju narod. Zapravo ga plaše i huškaju, jer svi vladaju pomoću iste matrice – strahovima, ne shvatajući da će im se ti strahovi jednog dana obiti o glavu. Dodik, i njemu slični, zaboravljaju kako je završio Čaušesku.

I svijet na ivici haosa…

Svet je odavno u haosu. Još 5. oktobra 2001., kada su SAD napale Afganistan kao „osvetu“ za napad na Twin Towers u Njujorku, rekla sam da je tada počeo Treći svetski rat.  Ništa me do danas nije demantovalo. On se samo odvija negde nižim, a na drugim mestima višim intenzitetom. Ne poprima razmere nuklearnog rata samo zato što bogovi ratova žele profit, a ne totalno uništenje planete.

Jedna od Vaših knjiga naslovljena je „Imam petlju” i svojevrstan je priručnik o građanskoj hrabrosti. Koliko su danas građani u BiH, a i u regionu, a posebno mlade generacije, spremni da se suprotstave nasilju i nepravdi?

Mladi u čitavoj regiji umesto spremnosti da se suprotstave svakome ko zloupotrebljava moć  kršeći zakone i vršeći nasilje nad ljudskim pravima iskazuju samo spremnost da odu iz svoje zemlje u neku „obećanu“, gde ih ništa ne čeka, ali oni to ne znaju. Po njima je lakše otići nego se boriti, čemu ih uče i roditelji i učitelji i društvo. Dakle, u njihovim udžebicima nigde nema pojma građanske hrabrosti, jer političari diktiraju programe, a plaše se obrazovanih mladih ljudi koji će znati da im se suprotstave. I tako i danas važi Krležina: „U toru je toplo, ali smrdi.“

Objavili ste i knjigu Dobri ljudi u vremenu zla – zbirku autentičnih svjedočenja pripadnika tri najveće nacionalne grupe sa prostora BiH o primjerima dobrote koju su doživjeli od pripadnika druge nacionalne grupe za vrijeme rata od 92. do 95. godine. Stiče se utisak da se i dalje sporadično piše i govori o dobrim ljudima i da je mnogo više onih spremnih za razna zlodjela?

Takav utisak mora biti dominantan kada mediji uvek radije „tragaju za mirisom sveže krvi“ nego za dobrotom i plemenitošću. A zapravo ima puno primera ljudi koji ostaju ljudi i u neljudskim vremenima. Ti ljudi su ogledalo u kojem ni političari ni zločinci ni prekršitelji zakona ne žele da vide svoje nakazno lice, i zato bi najradije da ga razbiju. Vrlo često takvi ljudi bivaju izopšteni i iz svojih malih, primitivnih sredina koje ne mogu da podnesu da je neko bio čestit i čovek dok je većina njih bilo nečestito i ponašalo se neljudski. Ali, to je cena koju najbolji među nama plaćaju bez  primisli kajanja.

Koliko se političke elite u BiH voljne da suočavaju sa nedavnom prošlošću?

I za političke elite u BiH, kao i u regiji, suočavanje sa prošlošću moralo bi početi suočavanjem sa  zločinima iz devedesetih godina prošlog veka, koje su organizovali, u njima učestvovali ili ih podržavali. Ne treba zaboraviti ni narodnu: „Ćutanje je odobravanje“. Dakle, bilo bi to suočavanje sa nečim što im uopšte ne odgovara i što dve i po decenije čak bezobzirono negiraju, po principu bolje je i lagati nego se suočiti sa odgovornošću. A tu istu prošlost istovremeno zloupotrebljavaju zastrašujući svoje glasače parolama poput: „Glasajte za nas ili ćete biti istrebljeni“, ili, kao i u Crnoj Gori, „peru svoje krvave biografije“ bezočnom zloupotrebom čak i policije, tužilaštva i pravosuđa, čiji uposlenici, naravno, pate od potpunog nedostatka građanske hrabrosti. Čestiti, retki pojedinci, poput Slobodana Pejovića u Crnoj Gori ili efendije Asmira Fatkića u BiH, spremni u ime istine da se suprotstave većini poslušnika, prolaze kroz pakao višedecenijskih progona, ali uzdignute glave!

Za ostavštinu Vašeg djeda predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita nasljednici, među kojima ste i Vi, pokrenuli su ostavinski postupak još 1983. godine. Dokle je stigao taj process?

Interesantno je da se prvih godina od pokretanja ostavinske rasprave u vreme SFRJ radilo o ideologiziranoj borbi za „očuvanje lika i dela“ kroz donošenje čak i zakona o upravljanju Titovom zaostavštinom! Dakle, tadašnji političari su uticali na donošenje zakona koji sve što je Tito imao oduzima naslednicima i daje na upravljanje državi. Taj je zakon Ustavni sud stavio van zakona 2002. U međuvremenu je ta država političkom voljom i ratničkim pohodima po njoj uništena, a jedna od njenih pravnih naslednica Srbija, uspela je da u poslednjih četvrt veka Titovo političko nasleđe strovali u ponor, proglasi ga „jednim od dvadeset najvećih ratnih zločinaca Dvadesetog veka“ istovremeno rehabilitujući Dražu Mihajlovića… Muzej 25. maja preimenovan je nekoliko puta,  pre mesec dana poslednji put, valjda da bi se lakše zametnuli tragovi gde se nalazi preko 200.000 predmeta koji su bili u Titovom vlasništvu. Mnogi su predmeti nestali, tj. ukradeni, za mnoge se ne može utvrditi gde se nalaze… A sud u Beogradu pred kojim se vodi ostavinska rasprava već trideset drugu godinu ne omogućava naslednicima elementarna prava i donosi s vremena na vreme prvostepene presude koje se kose sa zakonom, pa ih posle nekoliko godina viši sud vrati na prvostepeno razmatranje i tako u nedogled. Dakle, pravosudni organi u službi političara u Srbiji, koji ne poštuju Titov politički legat, pa čak ni njegov legat antifašističkog vojskovođe iz Drugog svetskog rata, čine sve što je protiv zakona da bi oteli njegovu ličnu imovinu od naslednika. Tu više nema ideologije, to je čista pljačka!

Svojevremeno ste izjavili da je Tomislav Nikolić “kao šerif” ušao u Titov sef i nije dao spisak stvari koje se tamo nalaze. Uz to beogradski režim rehbilituje Dražu Mihailovića, a Tito se naziva zločincem. Kako sve to doživljavate?

Taj spisak (komisije Predsednika Srbije čije je osnivanje potpisao lično Tomislav Nikolić) se ni posle tri godine od tog upada u Titov lični sef, bez prisustva suda i naslednika, kojima to Kabinet Tomislava Nikolića pismenim aktom nije dozvolio, nigde nije pojavio niti je dostavljen naslednicima. Zar to nije kao na divljem zapadu?

Tito je svoje pozitivno mesto u svetskoj istoriji davno zauzeo uz Čerčila i Ruzvelta, što mu niko ne može nikada oduzeti, a to što naslednici kvislinga i drugih fašista pokušavaju da reinterpretiraju istoriju proglašavajući Tita zločincem, njihov je problem nemoći da se suoče sa fašizmom sopstvenih predaka.  Ja taj problem nemam! Takvi su rehabititovali Mihailovića, a pokušavaju da rehabilituju i Pavelića.

Sve to, naravno, izaziva osećaj zgađenosti, a istovremeno učvršćuje i ponos što sam ćerka Žarka Broz i unuka baš Josipa Broza Tita!

 Monitor  

/////////////////////////////
///////////////////

Vinko Grgurev Plenkoviću: Trebali biste spriječiti eskapade onih kojima je za sve kriv “drug Tito”

Vinko Grgurev Plenkoviću: Trebali biste spriječiti eskapade onih ..


/////////////////////////////////////

Svetlana Broz: Dodik, i njemu slični, zaboravljaju kako je završio Čaušesku

Svetlana Broz: Dodik, i njemu slični, zaboravljaju kako je završio Čaušesku

  9.Jan 2017

Takav utisak mora biti dominantan kada mediji uvek radije „tragaju za mirisom sveže krvi“ nego za dobrotom i plemenitošću. A zapravo ima puno primera ljudi koji ostaju ljudi i u

////////////////////////

Svetlana Broz: Dodik, i njemu slični, zaboravljaju kako je završio Čaušesku

Svetlana Broz: Dodik, i njemu slični, zaboravljaju kako je završio Čaušesku

  9.Jan 2017

Takav utisak mora biti dominantan kada mediji uvek radije „tragaju za mirisom sveže krvi“ nego za dobrotom i plemenitošću. A zapravo ima puno primera ljudi koji ostaju ljudi i u


//////////////////////////

Diskriminacija


/////////////////////////

Ismet Smajlović: „Mapa puteva“ slikara Ibrahima Novalića

Ismet Smajlović: „Mapa puteva“ slikara Ibrahima Novalića

  9.Jan 2017

Nije slučajno da su slike Ibrahima Novalića  premrežene putevima, kojima se  ulazi  u sliku, u dramu putovanja, sa bljescima spokojstva, pribiranja, koji su rezultanta ostvarene kreacije i uznositoga hoda kroz

09.01.2017.

TRAŽI SE PREISPITIVANjE UČEŠĆA VOJSKE U OBILjEŽAVANjU DANA ENTITETA RS-a

Traži se preispitivanje učešća vojske u obilježavanju Dana RS




Foto Kurir



////////////////////////

U Banjaluci se obilježava 9. januar Dan Republike Srpske (RS), odlukama Ustavnog suda BiH proglašen neustavnim. Predsjednik RS Milorad Dodik poručio je kako se nikad neće odustati od "onoga što je naša država, što je Republika Srpska".

Kao jedan od centralnih sadržaja proslave Dana RS, učesnici svečanog defilea uz zvuke Marša na Drini, prošli su glavnom saobraćajnicom i stigli do Trga Krajine u centru Banjaluke, gdje je u završnici intonirana himna Republike Srbije "Bože pravde".

Na trgu se nalazilo entitetsko rukovodstvo, a predsjednik RS Milorad Dodik rekao je kako je ovo "Dan RS, dan koji smo u istoriji dugo čekali, koji ćemo slaviti svih narednih kao što smo slavili i svih prethodnih godina".

"Oko ovog dana smo jedinstveni i to je naš odnos prema RS, koja je stvorena jer je to bio odgovor na zov srpskog naroda da se na ovim prostorima napravi država. Znali smo, ako nema države nema ni slobode. Slobodom koju smo htjeli i izgradili za sebe nismo htjeli da ukinemo ili dokinemo slobodu drugima. Tako i danas uz Dan RS objedinjeni smo u želji za mirom i slobodom. RS ima namjeru da živi i slavi svoj dan, ali i da živi s drugima i s njima dijeli prostor i slobodu. Ali nikada nećemo odustati od onoga što je naš identitet, što je naša država, što je naša Republika Srpska", rekao je Dodik.

Iako po zakonu obilježavanje Dana RS nema obavezujući karakter, uredbom Vlade RS, 9. januar je neradni dan. Jednako tako, iako se formalno Dan RS tretira kao sekularni praznik, njegovo obilježavanje je počelo crkvenim obredom koga je predvodio patrijarh srpski Irinej, koji je dan ranije stigao u Banjaluku.

Ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja, dolazeći na liturgiju kojoj su pisustvovali brojni zvaničnici RS, Dodik je izjavio da je RS primarno zainteresovana da joj se vrate izvorna ovlaštenja predviđena Dejtonskim mirovnim sporazumom, te poručio da, ukoliko to ne bude moguće, niko je neće zadržati u BiH.

Obilježavanje je počelo crkvenim obredom koga je predvodio patrijarh srpski Irinej

Obilježavanje je počelo crkvenim obredom koga je predvodio patrijarh srpski Irinej

"Danas proslavljamo 25 godina Republike Srpske, što govori da je ona uspjela da opstane u gotovo nemogućim uslovima i okolnostima ogromnog međunarodnog intervencionizma, koji je protkan i djelovao na bazi bošnjačkog idealizma o tome kako BiH treba da izgleda. Danas, 25 godina poslije, Republika Srpska je odlučna da živi svoj život kao država i odlučna je da u skladu sa Dejtonskim sporazumom upražnjava svoja izvorna prava", rekao je Dodik.

On je naglasio da Republika Srpska smatra da je to njeno međunarodno pravo i da mešetarenje međunarodnih predstavnika i stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, ne može biti mjera slobode.

"To je mjera neslobode za nas i zato ćemo mi odlučno odbaciti svaki pokušaj nametanja kvazi odluka donesenih u Ustavnom sudu BiH", rekao je Dodik.

Kancelarija visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH podsjetila je vlasti u Republici Srpskoj da se Ustav BiH, kao i odluke Ustavnog suda BiH, moraju poštovati.

"Ustavni sud Bosne i Hercegovine je razmatrao usklađenost 9. januara kao Dana Republike Srpske sa Ustavom BiH. Također je poništio rezultate referenduma o Danu Republike Srpske, s obrazloženjem da je proveden na osnovu odluka za koje je Sud ustanovio da nisu u skladu s Ustavom BiH, te da su protivne nalogu koji je Sud naložio u svojoj privremenoj mjeri. Ustav Bosne i Hercegovine, uključujući i odluke Ustavnog suda BiH, mora se poštovati. Mirovni sporazum se mora poštovati u cijelosti, a ne kao 'a la carte'", izjavio je Mario Brkić, portparol OHR-a za Radio Slobodna Evropa.

Više od 1.000 policajaca uključeno u obezbjeđenje

Više od 1.000 policajaca uključeno u obezbjeđenje

Nepoštovanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine predstavlja kršenje vladavine prava, a oni koji to čine, moraju za to odgovarati, saopštila je Ambasada SAD u Bosni i Hercegovini.

Kako je prenosi sarajevski Dnevni avaz, povodom proslave Dana RS, poslije odluke Ustavnog suda BiH da ospori 9. januar kao Dan Republike Srpske, iz Američke ambasade su naveli da se tu "ne radi o praznicima, nego o vladavini prava".

"SAD podržavaju postojanje i status Republike Srpske i Federacije BiH u okviru suverene Bosne i Hercegovine, kao što je i garantovano Dejtonskim mirovnim sporazumom", naglašeno je u saopštenju.

Također je upozoreno da je "neodgovorno stavljati Oružane snage BiH u središte ove rasprave" i da reforma odbrane i stvaranje OS BiH 2005. godine predstavlja jednu od najvažnijih i najuspešnijih reformi koje je BiH preduzela poslije Dejtona, te da je to dokaz šta ljudi u BiH mogu da ostvare kada rade zajedno.

"Pozivamo sve strane da demonstriraju odgovorno vođstvo, suzdrže se od zaoštrene retorike i poštuju lanac komande u OS BiH", saopšteno je iz Američke ambasade.

Parada kao centralni događaj obilježavanja Dana RS održana je pod motom “25 godina Republike Srpske”, a u defileu su učestvovali pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS, boračke organizacije, studenti, pripadnici Republičke uprave Civilne zaštite, članovi drugih organizacija i kulturno - umjetničkih društava, te sportskih klubova.

Među gostima na defileu bio je i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, čije je prisustvo obilježavanju Dana RS, prema reakcijama člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, moglo dovesti do novog zaoštravanja odnosa BiH i Srbije.

Naime, bošnjački političari ističu da Srbija kao jedna od država garanta Dejtonskog mirovnog sporazuma ne bi smjela da se miješa u unutrašnje odnose u BiH, što je, smatraju, Nikolić svojim dolaskom u Banjaluku učinio.

Počast Ivaniću

Prije svečane parade, odnosno ceremonije obilježavanja neustavnog dana RS, predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić je na Trgu Krajine u centru Banjaluke postrojio jedinicu Oružanih snaga BiH, pripadnikeTrećeg pješadijskog puka, koji su mu predali raport.

Oni nisu učestvovali u zvaničnoj ceremoniji, a zahtjev predsjednika RS Milorada Dodika da učešće na paradi uzmu i pripadnici Trećeg pješadijskog RS puka Oružanih snaga BiH dovelo je do ponovnog podizanja političkih tenzija u zemlji.

Pripadnici srpske komponente OSBIH, kao prateći bataljon predsjedavajućeg Predsjedništva bili su postrojeni 8. januara tokom polaganja vijenaca na spomenike poginulim pripadnicima Vojske RS

Pripadnici srpske komponente OSBIH, kao prateći bataljon predsjedavajućeg Predsjedništva bili su postrojeni 8. januara tokom polaganja vijenaca na spomenike poginulim pripadnicima Vojske RS

Ministarstvo odbrane BiH prvo je odobrilo učešće samo vojnog orkestra, a naknadno promijenilo svoju odluku i zabranilo učešće pripadnika Oružanih snaga BiH u manifestacijama 9. januara.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, nezadovoljan odlukom o zabrani učešća na paradi pripadnika oružanih snaga BiH, iskoristio je svoje zakonsko pravo pa su pripadnici srpske komponente Oružanih snaga kao prateći bataljon predsjedavajućeg Predsjedništva bili postrojeni dan ranije, 8. januara, tokom polaganja vijenaca na spomenike poginulim pripadnicima Vojske RS u proteklom ratu.

Ministar odbrane BiH Marina Pendeš izjavila je kako je postrojavanje pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Banjaluci u skladu sa odlukom tog Ministarstva. Ona je naime navela da pripadnici Oružanih snaga mogu učestvovati u ceremonijama 8. janaura, ali ne i 9. januara.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović izjavio je da će zatražiti ispitivanje svih činjenica u vezi s angažmanom pripadnika Trećeg puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine na ceremoniji obilježavanja "Dana Republike Srpske" koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.

Ispitivanje činjenica biće zatraženo u odnosu na Zakon o odbrani, Zakon o službi u Oružanim snagama, Pravilnik o pukovima i Pravilnik o svečanostima i ceremonijama.

///////////////////////////

////////////////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

09.01.2017.

UDRUŽENjA ŽRTAVA I SVJEDOKA GENOCIDA : "9. JANUAR NIJE ZA SLAVLjE, TO JE POČETAK GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI"

Udruženja žrtava i svjedoka genocida : “9. januar nije za slavlje, to je početak genocida u BiH”

Januar 09. 2017.



Danas je održan sastanak Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa povodom obilježavanja Dana Republike Srpske kojeg je Ustavni sud proglasio neustavnim.

Murat Tahirović, Udruženja žrtava i svjedoka genocida, kazao je da su događaji iz 1941. i 1992. zauvijek obilježili hrvatski i srpski narod.

10. aprila 1941. godine formirana je zajednica pod nazivom Nezavisna Država Hrvatska – NDH. Zločini koja je počinila NDH nad srpskim i drugim nacijama koje su živjele na tim prostorima su biljeg koje prate cijeli hrvatski narod i dan danas. Nakon formiranja NDH krenulo se u donošenje zakona koji su imali za cilj uništavanje nehrvatskog naroda. Tako su formirane zloglasne jedinice, logori, ukinuta je ćirilica, donesena odluka da svi koji su srpske, romske, jevrejske ili muslimanske nacionalnosti nose plavu traku. Ubijeno je na desetine Srba i drugih nacija i taj dio NDH je očišćen.”

On je zatim kazao da je 9. janaura 1992. na prostoru tadašnje RBiH formirana tzv. Srpska republika u BiH.

Zacrtani su ciljevi koji bi trebali pripadati toj tzv. Srpskoj republici u BiH. Granice su obilježene i sve što je bilo u tim granicama po njihovim odlukama trebalo je istrijebiti, protjerati, ubiti ili na bilo koji način poniziti. Formirano je na stotine logora, ubijeno na desetine hiljada ljudi, porušeni svi vjerski objekti muslimana, pa čak i mezarja. Poveznica NDH i srpske republike je obilježila i hrvatski i srpski narod u historiji. Tu ljagu će morati nositi jer su to historijske činjenice.

Tahirović smatra da svi događaji iz ‘90. godina na području tzv. Srpske republike su oslikane u dvije slike.

Jedna slika iz hale Šejkovača, odnosno ekshumiranih posmrtnih ostataka s Tomašice i druga presuđenih ratnih zločinaca za taj zločin. Haški tribunal je presudio ukupno 893. godine te pet doživotnih kaznih i Mladića za kojeg se očekuje presuda. To je ljaga srpskom narodu. Postavljamo pitanje, da li treba obilježavati 9. januar i ako ga treba obilježavati na koji način.”

Izvor: N1

Munira Subašić, iz Udruženja ‘Majke enklave Srebrenica i Žepa’ je istakla sljedeće:

1992. godine je donesena odluka da ja nemam sina, muža i naše djece, da naše kćerke i sestre budu silovane. Da smo ukopale po jednu ili dvije kosti. Donesena je odluka da budemo protjerani i istjerani, a da sve naše bude njihovo. 1992. godine, koji smo živjeli na području današnje RS, izgubili smo sva prava i svu moć. Sve što se zvalo BiH 1992. je donesena odluka da bude podijeljeno. Taj datum po našem saznanju i svemu što smo preživjeli ne smije se i ne može slaviti. Jučer sam bila razočarana kada je policija rekla da poštuje samo 3. vod RS-a, a znamo da je sud pravde donio presudu da je vojska i policija počinila genocid.”

Bakira Hasecic, predsjednica Udruženja žrtve rata, više puta je silovana tokom rata.

9. januar je dan kada su predstavnici srpskog naroda pod maskom borbe za Jugoslaviju planirali genocid, združeno započeli i izvršili genocid nad nesrpskim stanovništvom, posebno bošnjačkim. 25 godina poslije nastavlja se isti projekat, negirajući genocid, zločince i braneći svoje heroje – ratne zločince. 9. januar se može slaviti kao dan genocida nad nesrpskim stanovništvom, a posebno bošnjačkim.”

Predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković je istakao da udruženja žrtava rata i logoraši danas šalju poruku da je 9. januara počeo genocid u BiH te su izvršena masovne i sistematski organizovane torture nad nedužnim građanima BiH.

S ovog mjesta šaljemo poruku da jesmo za obilježavanje 9. januara, ali dana kada je počeo genocid u BiH. Današnji entitet RS počiva na dva genocida. Po presudi Evropskog suda za ljudska prava dokazano je i presuđen genocid u Srebrenici. Drugo mjesto genocida, koji nažalost, vrlo malo koristimo jeste presuda Vrhovnog suda Njemačke u Düsseldorfu 1997. godine gdje je presuđen genocid u Doboju. To je potvrdio Evropski sud za ljudska prava.”


Izvor: N1

On je istakao da je na ukupno 2.750 godina presuđeno pripadnicima vojske i policije RS za zločine protiv čovječnosti i genocid plus doživotne kazne. “To nije prilika za slavlje, već za obiježavanje patnje i torture.”

Mešković se zapitao i šta se čini i koliko da se oštrica negiranja genocida otupi?

Nisam za sukobe i podjele. Koliko su se svi nivoi vlasti uključili u to? Svi koji smatramo da je BiH naša jedina zemlja moramo se aktivno uključiti u stvaranje istine šta se desilo u BiH s perspektivom stvaranja osnova za pomirenje i suživot u BiH“, kazao je on.

Naglasio je da se 1992. ne moze vratiti.

Ne mogu se vratiti nedužni mladi životi. Zgrade smo popravili, ali živote nikada nećemo. Izvucimo pouku. 9. januar je prilika i mjesto da se sjetimo da bude dan žrtava, dan planiranog genocida. Ne činimo stvari u inat.”

Mi se godinama okupljamo. Minusi nas nisu spriječili da se okupimo i danas. Moramo se boriti protiv 9. januara, tada su postavljeni strateški ciljevi njihove Vlade. Navest ću samo dva: Protjerati Bošnjake što dalje od Drine, i pobiti ih što više. To stoji i u optužnici Karadžiću“, kazao je Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica i zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik.

Ti ciljevi žive i dan danas. Ne ubijaju nas, ali nas protjeruju. Nama niko ne želi da pomogne. Mi ovaj teret ne možemo nositi. Mi smo psihijatrijski slučajevi. Žalosno je što se samo mi borimo za ovo. Računam na Bošnjake koji nas predstavljaju, računam na pravosuđe, kako da nam pomognu“, kazao je u obraćanju.

“Neprijatelji bi jedva čekaki neki ispad, da neko od djece preživjelih napravi neki zločin – njima bi to bio argument”, izjavio je Grahić.

(Kliker.info-N1)

////////////////////////////
////////////////////////

REAKCIJE IZ BEOGRADA: 'Dodikove ideje o velikoj Srbiji su potpuni intelektualni promašaj' - 3

REAKCIJE IZ BEOGRADA: 'Dodikove ideje o velikoj Srbiji su potpuni ...

////////////////////////

KUSTURICA: 'Baviti se politikom je isto kao stati na odron i znati da će sigurno da vas odnese' - 2

KUSTURICA: 'Baviti se politikom je isto kao stati na odron i znati da će ..


////////////////////////

'FRLJOKA' U BANJOJ LUCI: Savladan i uhapšen muškarac koji je tokom govora Tomislava Nikolića pucao od smijeha! - 2

'FRLJOKA' U BANJOJ LUCI: Savladan i uhapšen muškarac koji je ...

/////////////////////

ZA KOGA JE DODIK ORGANIZIRAO PROSLAVU: U centru Banje Luke bilo više policajaca nego građana?!

ZA KOGA JE DODIK ORGANIZIRAO PROSLAVU: U centru Banje Luke ...

///////////////////////////////

////////////////////////////

////////////////////////////////////

UDRUŽENJE ŽRTAVA RATA POSLALO "ČESTITKU" DODIKU: "Republika Srpska je genocidna tvorevina"

//////////////////////////////////////

CERIĆ ODGOVORIO PATRIJARHU IRINEJU: "Vaša crkva se nikada nije pokajala i izvinila mom narodu za blagoslov dat ”Škorpionima"

////////////////////////////////////

NAKON POSTROJAVANJA PRIPADNIKA OS BiH U BANJOJ LUCI: Oglasila se i zapovjednica Gizelle Wilz

/////////////////////////////////////

CIJELA REGIJA ISMIJAVA HRVATSKU PREDSJEDNICU: Kako se Bijela kuća "ogradila" od Kolinde Grabar-Kitarović

///////////////////////////


SDP-a, DF-a i GS o državnom udaru u režiji Mladena Ivanića : Uništavanjem lanca komandovanja OS BiH napadnut je mir u BiH

SDP BiH, DF i GD uputili su saopštenje za javnost povodom postrojavanja pripadnika Trećeg puka Oružanih snaga BiH na ceremoniji obilježavanja neustavnog praznika entiteta RS. Saopštenje prenosimo u cjelini: “Nem

/////////////////////////////////////////


////////////////////////
///////////////////////


Reince Priebus najavio veliki preokret : ‘Trump prihvaća tvrdnje obavještajne zajednice o ruskom hakiranju’

Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump prihvaća zaključak američke obavještajne zajednice da je Rusija kibernetičkim napadima pokušala uticati na američke izbore, rekao je u nedjelju njegov budući šef ureda  Reince Priebus, [...

///////////////////////

Patrijarh srpski Irinej : Republika Srpska je djelo Božije

Patrijarh srpski Irinej poručio je večeras u Banjoj Luci da je Republika Srpska srpsko nacionalno i duhovno biće i nije slučajno nastala, već je djelo Božije da sačuva srpski narod, da [...

//////////////////////////////

/////////////////////////////////////

Intervjui

Dragan Markovina : Ljevica u BiH mora napustiti političku borbu i početi graditi paralelno društvo

Ivica Osim: Šta su sve ovdje ljudi preživjeli, dobro je da je iko normalan

Ministar Dragan Mektić, Žurnalova ličnost godine : Organizovani kriminal je ušao u sve pore života,

07.01.2017.

GODINA KOJA JE PRIGRLILA USTAŠTVO

Godina koja je prigrlila ustaštvo


tačno.net

Autor
7.1.2017. 



Godina koja je prigrlila ustaštvo
foto: Nikola Cutuk/pixsell

///////////////////////////////

Poruka privođenja antifašističkih aktivista u Jasenovcu je sljedeća: legalno je pored logora postaviti ploču s ustaškim pozdravom, ali nije legalno nenasilno protiv te ploče prosvjedovati

Piše: Boris Pavelić, novilist.hr

Ovako to vidi upućeni Britanac: »Puno je lakše da se u Srbiji i Hrvatskoj kuka o četnicima i ustašama i o tome što se dogodilo 1941., nego da se priča o ekonomiji i ozbiljnim problemima koji danas utječu na ljude. Ali to je i proteklih godina bio obrazac, posebno između Srbije i Hrvatske, neka vrsta odnosa toplo-hladno: u jednoj minuti dajete jedan drugom cvijeće, šetate preko mosta i slikate se zajedno, a u sljedećoj se vaše vođe deru jedni na druge i ponašaju se nepristojno. Ne vidim razlog zašto bi se to promijenilo, kad je tako već nekoliko godina«. Tako je, karakterističnom zajedljivošću, britanski novinar Tim Judah ovih dana komentirao zamrznutu političku melankoliju u kojoj tavore zemlje bivše Jugoslavije. No lako je Judahu biti blaziran: ono što njemu, na drugom kraju kontinenta, može opravdano izgledati kao beznadno, uvijek isto balkansko izdiranje jednih na druge, ovdje i prečesto utire put prelaženju s riječi na djela. I zato je protekla godina probudila zebnju – jer su riječi postale zastrašujuće.

Dogodilo se točno ono na što je prije više od godine upozoravao Slavko Goldstein: da bi ustaštvo moglo postati »mainstream«. Uznemiren vijestima da je Ministarstvo uprave u mandatu socijaldemokratske vlade, u svibnju pretprošle godine, registriralo lažljivo revizionističko Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Goldstein je javno prosvjedovao protiv tog naizgled administrativnog poteza, upozoravajući kako bi popustljivost pred sve snažnijom nostalgijom za NDH mogla rezultirati prihvaćanjem hrvatske varijante nacizma kao ravnopravnog izbora u demokratskoj ponudi ideja. Samo godinu i nešto nakon tog Goldsteinova upozorenja – koje je, u trenutku kada je izgovoreno, moglo još izgledati kao razumljiva ali ponešto pretjerana zebnja senzibilnog hrvatskog Židova i partizana – godinu kasnije, dakle, u Jasenovcu stoji spomen-ploča s ustaškim pozdravom, zaštićena javnim ekvilibriranjem premijera i djelatnom represijom policije, koja privodi mlade antifašističke aktiviste jer pristojnom prosvjednom akcijom upozoravaju na rušenje »temeljnih postulata naše zajedničke države«.

To privođenje mladih, odvažnih i lucidnih ljudi označilo je vrhunac cinizma kojim je država u protekloj godini kapitulirala pred ekstremnom desnicom. Počelo je, podsjetimo, uličnom pripremom još prije četiri godine, kada je stožer u Vukovaru navalio na zakonski postavljene dvopismene ploče. Nastavilo se podizanjem onog balkanskog vašara pred zgradom Ministarstva branitelja, podignutom – ako je tko zaboravio – zato što je tadašnji ministar, legenda vukovarske obrane, planirao priznati prava civilnim žrtavama rata. Na tom je ulično-šatorskom ekstremističkom valu njegov politički inspirator Tomislav Karamarko sklepao vladu koja je u pola godine neuspješnog mandata radikalno krilo HDZ-a pretvorila u snažnu i nezaobilaznu snagu, koju budući premijeri za godine unaprijed neće moći zanemarivati. A s tim krilom, i ustaštvo.

Kakav je samo val desnog radikalizma zapljusnuo zemlju u protekloj godini! Negatori jasenovačkih pogroma, od »istraživača« do Sedlara, zaredali su filmovima i javnim tribinama; u Jasenovcu su položili vijenac »poginulima od 1941. do 1951«, i to uz osobno dopuštenje ravnateljice Spomen područja Jasenovac Nataše Jovičić; zbog rehabilitacije ustaštva čak su i udruženja potomaka jasenovačkih žrtava bojkotirala službenu komemoraciju u travnju, zbog čega je američki izaslanik doputovao u Zagreb, a predsjednica Republike – uvelike suodgovorna za taj ekstremistički val – jednokratno se na televiziji posula pepelom. No vrlo se brzo i »iskupila«, slikajući se pod ustaškom zastavom, bodreći potiho desničarske provokatore poput Autohtone hrvatske stranka prava (AHSP), koja je u srpnju gotovo onemogućila proslavu antifašističkog ustanka u Srbu…

No umjesto da s novom, navodno umjerenom vladom, kraj godine donese smirivanje, svjedočili smo novom koraku prema lošoj prošlosti: vlada »europski orijentiranog« Plenkovića proustaške je provokacije pretvorila u izraze patriotizma, koje policija, ako treba, ima štititi i represijom. Upravo je to poruka privođenja antifašističkih aktivista u Jasenovcu: legalno je pored logora postaviti ploču s ustaškim pozdravom, ali nije legalno nenasilno protiv te ploče prosvjedovati. Svako takvo razaranje institucija samo je naizgled simbolično, i korak je prema nasilju i ukidanju slobode. Ključno pitanje godine pred nama jest – gdje je tomu kraj?

///////////////////
//////////////////////

CIJELA REGIJA ISMIJAVA HRVATSKU PREDSJEDNICU: Kako se Bijela kuća 'ogradila' od Kolinde Grabar-Kitarović - 2

Kako se Bijela kuća 'ogradila' od Kolinde Grabar-Kitarović

////////////////////////

LEDENI VAL ZALEDIO EVROPU: U Poljskoj 10 osoba umrlo od studeni, mečava u Istanbulu, u Moskvi -30...

LEDENI VAL ZALEDIO EVROPU: U Poljskoj 10 osoba umrlo od ...

//////////////////////

KRVNIK SA FLORIDE: Irački veteran 'sišao je s uma' prije nego što je ubio pet, a ranio osam osoba

KRVNIK SA FLORIDE: Irački veteran 'sišao je s uma' prije nego što je ...

//////////////////////////////////



////////////////////////

Masovna psihoza : Mislili da kreće veliki teroristički napad zbog jedne djevojke i njezinog dobacivanja o seksu! (Video)

“Nikad me u životu nije bilo toliko sram. Svi su gledali u nas“, prenosi rimska la Repubblica ono što im je rekla Souad Ghennam (45), o masovnome paničnom bijegu iz

///////////////////////////////


Strava na Floridi : Najmanje pet osoba ubijeno u pucnjavi na aerodromu u Fort Lauderdale (Video)

Naoružani napadač koji je nosio majicu Star Wars pucao je u petak kod prijama prtljage u međunarodnoj zračnoj luci Fort Lauderdale-Hollywood na Floridi i ubio najmanje petero ljudi prije nego što [...
06.01.2017.

AHMED BURIĆ: SIN VIJEĆNICE, MAJKA NEUKUSA

Ahmed Burić : Sin Vijećnice, Majka Neukusa

Januar 06. 2017.


I tako, sve bude i prođe, sarma se pojela…

Merlinov koncert s hajrom prošao, i dokazao nevjernim tomama i zlobnim hejterima da je “on, ba, najveća mušćka regijonalna zvijezda i da ko njega ne voli, ne voli Sarajevo, Bosnu, Bošnjake i općenito sve što je naše”.

Piše : Ahmed Burić (Radiosarajevo)

Televizije, uglavnom, nisu iznenađivale, na većini kanala udarao je ćirilo, Rada, Nada, Dara, Cec(ilija)a, i naravno, Džej, a za najveće iznenađenje pobrinula se Radio Televizija Republike Srpske, koja je, iz ne zna se kojeg motiva, ugasila neki grozno ozvučeni Cecin koncert i pustila ni manje ni više nego Laibach, i to s Tjentišta! Sa sve omiljenim bluesom onoga što ovo piše, See my grave is kept clean Blind Lemon Jeffersona.

Koja li je muka i nevolja natjerala urednike Dodik TV-a da skinu Cecu i odvrnu Laibach, to bi stvarno valjalo doznati: ako su razlozi estetske prirode, onda bi Nekome valjalo i javno čestitati, jer ne ruši se gnijezdo lako dok je Arkan mrtav, da parafraziramo jednu od legendarnih narodnih pjesama koju izvodi Šaban Šaulić, taj ekskluzivni gost proslave stogodišnjice 1. svjetskog rata u Sarajevu, u režiji Harisa Pašovića. Nas je pamet davno napustila i mi smo već odavno postmoderna buvlja pijaca: nigdje, valjda, kao u Sarajevu pamet ne traje tako kratko, i nigdje se ljudi toliko ne vole baviti uzrocima, a toliko uživaju u ogovaranju posljedica.

Pa je tako predstavljen i idejni projekt rješenja za hotel koji bi, ako se izgradi, dominirao krajolikom iznad Sarajeva. Mogući investitor, bez konkursa, ali valjda u talu s vlastima, je izvjesni poslovni čovjek porijeklom iz Krajine, a u Berlinu vodi bosanski restoran. Neootomansko kvaziorijentalno konzumerističko čudo imalo bi biti visoko 80 metara, dugo 165, a široko 54 metra, popularno je nazvano Sin Vijećnice. Sin Razmetni, a Majka Neukusa, na sebe neće navući prokletstvo Majke Vijećnice, jer, izgleda neće ni biti realiziran u partnerstvu Općine Centar. Naši se arhitekti nisu baš proslavili u ovom tranzicijskom (čitaj: otimačkom) periodu, ali da ne bude da ih stalno špotavamo, u ovom slučaju su skoro jednoglasno sasjekli objekt, koji bi trajno izmijenio vizuru Trebevića. Vjerovatno bi nam svima bilo bolje da su u još nekim slučajevima – recimo, onom izgradnje Reisove rezidencije na Kovačima – tako nastupili, ali izgleda da sila u nekim slučajevima boga ne moli, pogotovo ako se predstavlja kao direktni zastupnik svevišnjeg na zemlji. Bilo kako bilo, na Kovačima će ostati rupa, a na Zlatištu neće, jer je postavljeno i pitanje konkursa, a čuju se mišljenja o tome da je ova grdosija i svojevrsno zauzimanje teritorija, da se sad ne izražavamo ružnim riječima.

Još će, na kraju, ispasti dobro što je zemlju na drugoj strani istog brda, srpskoj, kupio šeik Mohammed bin Saqr al Qasimia, koji na toj lokaciji želi izgraditi adrenalinski park, što je podiglo hormone srpskih boračkih udruženja koja su pobjesnila što je šeikov nijet poremetio njihov plan o izgradnji (adrenalinskog) krsta iznad Trebevića. Sarajevo iznad Trebevića, bićeš ponos arapskoga tića, rekla bi opet parafraza narodne pjesme, jer nama, definitivno, ostaje samo da pjevamo, i to što bi narod rekao borbene, jer nam se grad i zemlja rasprodaju i nagrđuju, a mi manje više mirno gledamo kako se sve to odvija. Na horizontu iznad Zlatišta visi milion pitanja: koliko su ovakvi „planovi“ dio strategije o jeftinom otkupu zemlje, kome pada na pamet da gradi bez konkursa, hoće li u objektima kojima su vlasnici strani državljani naši radnici raditi pod ponižavajućim uvjetima po kojima rade gastarbajteri u zemljama iz kojih investitori dolaze? I, posljednje, ako ne i najvažnije: na koji će način Bosna i Hercegovina platiti ovakav neodgovoran odnos prema vlastitoj zemlji? Odgovor se naslućuje, a ako i ne zaboravimo tradicionalni rasizam naših naroda, moglo bi se desiti da se jaz između „naših“ i „arapčina“ produbi dotle da se ovih vremena sjećamo kao dobrih.

Jer, u jakoj državi nema bojazni da će investitor ma koje vjere bio – a vidimo da (ni)je bitno da je brat musliman – bitnije utjecati na urbanističku, arhitektonsku i kulturnu jezgru neke cjeline, dok u se slaboj, poput naše stvari „rješavaju“ korupcijom. Najveći broj firmi preko kojih arapski investitori ulaze u BiH su fiktivne, odnosno nelegalne.

Zato ako sljedeći put pogledate na Zlatište i tamo vidite poslovno-sakralni objekt u kojem je moguće istovremeno moliti se bogu, kupovati, ostaviti djecu u igraonicu, trgovati na berzi i prijaviti se za neku paramiliciju na Bliskom Istoku, nemojte se previše iznenaditi. To je lice našeg poraća, Sin Vijećnice, Majka Neukusa.

Disko, mesdžid, buregdžinica, salon za uljepšavanje i kladionica. Sve u jednom. Nizašta.

//////////////////////////////


//////////////////////////////
//////////////////////


////////////////////////



Predizborni Nikolić : Nikolić: Do mene ne dopiru Izetbegovićeve poruke, Iznenadio bih se da Vučić bude kandidat !

Predsjednik Srbije  Tomislav nikolić  najavio je u petak da ide u Banju Luku na proslavu Dana RS-a i da pozivi bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića da o tome razmisli nisu

////////////////////

Dijaspora

KBSA i IGK uputili pismo Izetbegoviću : Žrtve agresije i genocida se ne smiju ponižavati, podnesite žalbu na tužbu BiH protiv Srbije

Ratni zločin ne zastarijeva : Prešutio ubistvo dva civila u Prijedoru, uhapšen u američkoj državi Michigan !

Institut za istraživanje genocida, Kanada : Idejni tvorci, kreatori i komandni izvršioci



////////////////////

Američka obavještajna zajednica : ‘Moskva stoji iza uplitanja u američke izbore’

Čelnici ruske vlade stoje iza upletanja u američke izbore, tvrde u četvrtak američke obavještajne službe u pisanom iskazu za saslušanje u Senatu. "Ocjenjujemo da su samo najviši ruski dužnosnici mogli odobriti [...]

06.01.2017.

KOMANDANT NATO ŠTABA U BiH: NIJEDAN PRIPADNIK OS BiH NE SMIJE UČESTVOVATI NA OBILjEŽAVANjU DANA ENTITETA RS-a

KOMANDANT NATO ŠTABA U BiH: Nijedan pripadnik OS BiH ne smije učestvovati na obilježavanju Dana RS

Komandant NATO Štaba u BiH, brigadni general američke vojske Giselle Wilz kazala je za novinsku agenciju Patria da je institucionalni i pravni okvir jasan.



KOMANDANT NATO ŠTABA U BiH: Nijedan pripadnik OS BiH ne smije učestvovati na obilježavanju Dana RS - 1

“Sistem pukova, uključujući i Treći (Republika Srpska) pješadijski puk, uspostavljen je sporazumom sva tri konstitutivna naroda kako bi se kreirao odobreni mehanizam za njegovanje posebnih naslijeđa i tradicija. U skladu s dogovorenim, sve aktivnosti pukova moraju se odobriti kroz lanac komandovanja koji je definisan zakonima i propisima u oblasti odbrane. Ministarka odbrane je bila u pravu kada nije odobrila učešće OS BiH u aktivnostima 9. januara”, istakla je Giselle Wilz.

 

Wilz kaže i da su pripadnici OS BiH položili zakletvu da će braniti ustavni poredak BiH.

 

“Osim toga, Zakon o odbrani jasno kaže da aktivnosti koje su u suprotnosti sa Opštim okvirnim sporazumom za mir predstavljaju osnov za smjenu s dužnosti. U ovom trenutku, učešće bilo kog pripadnika OS BiH u bilo kojem dijelu programa Dana Republike Srpske 9. januara predstavljalo bi kršenje Zakona o odbrani: prema zakonu, te osobe bi podlijegale disciplinskim mjerama, uključujući i otpust iz vojne službe. Njihovi postupci bi se mogli razmatrati i u kontekstu Aneksa 1A Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH”, zaključila je komandant NATO Štaba u BiH.

//////////////////////
/////////////////////////////

///////////////////////////

///////////////////
//////////////////

////////////////////////

Američka obavještajna zajednica : ‘Moskva stoji iza uplitanja u američke izbore’

Čelnici ruske vlade stoje iza upletanja u američke izbore, tvrde u četvrtak američke obavještajne službe u pisanom iskazu za saslušanje u Senatu. "Ocjenjujemo da su samo najviši ruski dužnosnici mogli odobriti [...]

//////////////////////////////////////

Prof.dr. Senadin Lavić : Srbijanski predstavnici igraju pažljivo svoju igru u kojoj Srbija “dobiva”

Odluka predsjednika Vlade Srbije Aleksandara Vučića da neće prisustvovati obilježavanju dana RS 9. januara te poruke da "Srbija mora da čuva integritet BiH", koja je svojevrsni šamar predsjedniku bh. entiteta [...]

///////////////////////////////

Intervjui

Dragan Markovina : Ljevica u BiH mora napustiti političku borbu i početi graditi paralelno društvo

Ivica Osim: Šta su sve ovdje ljudi preživjeli, dobro je da je iko normalan

Ministar Dragan Mektić, Žurnalova ličnost godine : Organizovani kriminal je ušao u sve pore života,

04.01.2017.

VIŠE OD LAŽI

Više od laži


Zlatko Dizdarević

Autor
2.1.2017. 



Image result for zlatko dizdarevic

//////////////////////////

Izdvajamo

  • Dakle, sve je to nešto što odavno nema učinka, što ne važi. Mrtvo a leti. Eto zato prostora i za velike laži, planetarne. Nasuprot tome kao razlog protiv Palestine su sila, interes, lobiji i kukavičluk do kurvaluka onih što šute ili lažu, zavisi kako im je komotnije kao poslušnicima. Eto i kad se netko od velikih što odlaze drznu da zašute propuste upotrebu veta u UN-u kako bi prošla poštena rezolucija u korist Palestine, ali i sigurnosti sutrašnjeg Izraela, pojede ga ta realnost interesa i laži. Ono što danas jedino vrijedi.
..............................

Premijer Izraela odavno je poznat kao ekstreman, cinično nasmijan i nesnošljivo nasilan, tvrdoglav i nepopustljiv u svom jednosmjernom viđenju svjetske pravde spram Izraela. Potpuno je uvjeren da mu nitko ne može ništa. Ta priča nije od jučer. Dobacio je dotle da se počeo bahato »nadigravati« do cinizma i s odlazećim predsjednikom SAD-a (mada to sluti od početka Obaminog mandata). Nije važno to što bez Amerike ni njega vjerojatno ne bi bilo. A bez Netanyahua, mnogi i u Izraelu i širom svijeta slute da bi Izrael bio sigurniji. Dovoljno garancija ima za to i među velikim svjetskim silama i među Arapima.

Prije nekoliko dana Benjamin Netanyahu, premijer Izraela, jednom notornom laži i jednom lukavom konstrukcijom u istoj izjavi prevladao je samog  sebe. Veli Bibi u ciničnoj reakciji na govor Johna Kerryja, valjda posljednjem značajnom u mandatu u kojem je stao iza koncepta »dvije države«, da je »Izrael jedino mjesto na Bliskom istoku gdje kršćani mogu slaviti Božić…« Izgovorena tvrdnja je mnogo više od laži.

Premijer Izraela odavno je poznat kao ekstreman, cinično nasmijan i nesnošljivo nasilan, tvrdoglav i nepopustljiv u svom jednosmjernom viđenju svjetske pravde spram Izraela. Potpuno je uvjeren da mu nitko ne može ništa. Ta priča nije od jučer. Dobacio je dotle da se počeo bahato »nadigravati« do cinizma i s odlazećim predsjednikom SAD-a (mada to sluti od početka Obaminog mandata). Nije važno to što bez Amerike ni njega vjerojatno ne bi bilo. A bez Netanyahua, mnogi i u Izraelu i širom svijeta slute da bi Izrael bio sigurniji. Dovoljno garancija ima za to i među velikim svjetskim silama i među Arapima.

Minulih dana, samo nekoliko sedmica prije odlaska iz Bijele kuće, Obama je učinio  ono što se moglo očekivati. Rasterećen prepreka u vlastitom  Kongresu i Senatu što su pod »kontrolom« lobija  američkih organizacija i jevreja koji još nisu dokučili istinu o premijeru Izraela, najvećoj opasnosti za sigurnosti vlastite zemlje – Obama je odlučio da uskrati prvi put veto njegove zemlje na izglasavanje jedne rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a koja je protiv nasilne i okupatorske politike Izraela. Zapravo, omogućio je zahtjev za obustavu  svake dalje gradnje ilegalnih naselja na okupiranim palestinskim teritorijama, uključujući i već »načeti« Istočni Jeruzalem. Do sada se u nekoliko decenija ilegalno a zapravo planski na okupiranim teritorijama naselilo više od pola milijuna ljudi.

Netanyahu je otvoreno najavljivao da će ih još biti »više stotina hiljada«. I ovim do sada, da se o najavama ne govori, u povijest je počeo odlaziti davno međunarodno utvrđeni model »dvije države«, Izraela i Palestine. Rezolucije o podjeli Palestine na dvije države su kroz sedam minulih decenija potvrđivane, obnavljane i ponavljane, posljednji put 2001. godine,  a realnost im se rugala svakim danom sve glasnije i bezobraznije. Rezultat je očigledan i opipljiv. Ovaj put je prošla jer, kaže Netanyahu u šoku, »Obama ne samo da nije zaštitio Iztael od bande u UN, već je s njima u dosluhu«.

U odnosu na 1948. kada su Palestina i Izrael nacrtani, mada i tada krajnje nepravedno spram istorijske realnosti i zatečenog stanja poslije odlaska protektora Britanaca, sadašnje kobajagi »Palestinske autonomije« temeljem sporazuma iz Osla, de facto ima samo na oko sedamnaest posto teritorija. Krajnji cilj je očigledan – daljom ubrzanom izgradnjom naselja i dovođenjem novih stotina hiljada doseljenika, Palestine još malo i neće biti. Taktika je smiješno  prozirna. Svako suprotstavljanje naseljavanju  bilo kakvom silom i opstrukcijama  biće proglašeno terorizmom, a zna se, s teroristima u Izraelu nema pregovaranja. Sirija je, naprimjer, druga priča. Zato eto i poželjnog Hamasa i prevarenog Abbasa.

U takvoj situaciji Obama i Kerry su, više puta poniženi pa i ismijani od Netanyahua koji je konačno dočekao prijatelja Trumpa, povukli pomenuti potez. Drčni Bibi ovdje ima dva problema. Posljedice Rezolucije VSUN, mada nisu obavezujuće, šalju signal mnogima koji su se kolebali zbog Amerike da podignu ruku protiv bahatosti i ismijavanja poretkom. I da pokažu da ima načina i za takve.

Nakon što je nagovorio svašta i na račun članica UN što su glasale protiv nelegalnih naselja i nasilja, i posebno na račun Kerryja, Netanyahu je dokučio da ga se mnogi baš i nisu uplašili. Nije isto izigravati moćnika s Washingtonom  bezrezervno iza leđa i u situaciji kada Bijela kuća ne traži previše, hoće da te brani i dalje  i uz druge interese u svijetu, a ti joj se čak i cinično podsmijevaš. Washington doslovce nikada ne bi ostavio na ledini lojalni Izrael ali, one u Izraelu koji počinju  remetiti njihove interese pustit će niz vodu lakše nego što se misli. Uz sve ono što silnički dio Izraela misli i govori, poput svojevremeno Sharona:  »Mi smo od Amerike moćniji i u Americi!« Teško je kazati da su u Izraelu i u Americi takvi, ipak, većina.

Drugi je problem Netanyahua što Trump, očigledno, ubrzano uči mnogo toga o čemu do jučer nije pojma imao. Pa je odjednom  puno vatrenih predizbornih izjava preko noći smireno i danas  objašnjenja zvuče drugačije. I Trumpu će mjera prihvatljivosti »partnera« u Izraelu biti kooperativnost s interesima Washingtona, a ne mitologija ove ili one vrste. Nije Obama stekao popriličnu antipatiju prema Netanyahuu jer mu se ovaj ne sviđa onako lično, drugarski, već zato što je postao smetnja u realizaciji odnosa Amerike s dobrim dijelom svijeta koji je za Washington čisti interes.

Kada se sve ovo znao, nije teško dokučiti da premijer Izraela počinje da gubi živce i da se služi onim lažima koje su u politici teško svarljive, naprosto zato jer lako dokazati da su – laži. A ogromna je laž, u čisto faktografskom smislu (znam to pouzdano temeljem vlastitih očiju) »da je Izrael jedino ‘mjesto’ na Bliskom istoku gdje kršćani mogu slaviti Božić«. Tko se samo očešao o te prostore i u miru i sada u ratu, zna  jako dobro da se Božić tradicionalno obilježio uz sve vanjske manifestacije koje mu pripadaju, okićene borove, Djeda Mraza, zvončiće itd. i u Jordanu, Siriji, Libanonu, Iraku, Egiptu, Tunisu… Pa i uprkos  brutalnom protjerivanju  kršćana  s tih prostora zahvaljujući  u arapskom svijetu onima s kojima Netanyahu ima sasvim dobre odnose. I uz odsustvo pomoći iz kršćanskih zemalja, kako otvoreno optužuju kršćanski  poglavari na Bliskom istoku. Zna premijer sigurno da je bor okićen i u Alepu samo koji dan nakon što su bradati »branitelji« Al Nusre i sličnih završili »genocidno« od osvajača Assada.

Drugi dio iste rečenice krajnje je lukav. I ptice na grani znaju da Netanyahu odavno proglašava Jeruzalem »nedjeljivim gradom i prijestolnicom Izraela«. Ništa rezolucije, ništa Palestina. Po njegovom mišljenju je tako i sveti stari dio grada Jeruzalema – Izrael. I u tom »Izraelu« je, dakle, i Bazilika svetog groba, i mjesto gdje je Krist  razapet, a ne mnogo dalje, u Betlehemu, mjesto je i Kristovog rođenja. I to je za Netanyahua Izrael, a ne Palestina. Otud za njega nema kršćana i Božića ni u Palestini jer je sve to – Izrael. Tako slatko naivno, a tako perverzno »jednostavno«.

Kerry je optužen da se »opsesivno bavi naseljima«. Netanyahu hoće naselja dalje i dalje, do kraja – Palestine. Odlazeći državni sekretar  jest u pravu kada kaže da je ekspanzionizam naselja smišljen protiv trajnog zatiranja stvaranja dviju samostalnih, suverenih država. Opsesivan je Bibi u ideji da će Izrael »usisati« Palestinu zauvijek, pa na taj način  osigurati  trajni mir nastavljajući nakon toga daljnja širenja preko Golana na Siriju i dalje – do vjekovnog prostora, Mesopotamije i Ura, odakle su došli u Palestinu. Sve šizofrene politike i bolesni snovi danas se okreću »velikim izvornim državama« iz prošlosti. S tim ciljem valja izluditi i istoriju, prošlost, svete knjige… Tom ludilu nema kraja ni na Bliskom istoku, ni među nama ovdje. Laž je u toj priči obavezna. U početku kao prevara, a kasnije kao vjerovanje. Poput ovog posljednjeg kod Netanyahu da nema nigdje u Svetoj Zemlji ni Božića mimo Izraela. Tako će sutra biti i sa Al Aksom i pored nje zlatnom Kupolom na stijeni  koju ionako najveći broj turističkih vodiča odavno naziva Izraelom!

Netanyahu nije glavni krivac za sve ovo. Već oni koji su stajali i stoje uz njega, lažno se zaklinjući evo sedamdeseta  godina u »solidarnost s Palestinom.« Ponovit će se i dogodine, i godinama dalje. Eto zato laži postaju istine, a oni koji bi da makar nešto promijene, tek radi obraza i postpredsjedničkog legata – postaju neprijatelji i dušmani. Kad se sve sabere i oduzme nakon tih bezmalo sedamdeset godina laganja, u korist Palestine su ostale samo rezolucije, pa opet rezolucije, zaklinjanja UN-om i odavno nepostojećim »mirovnim procesom«, ostaje međunarodna pravda i pravica. Džaba Nobelove nagrade, jednom, drugi put, treći put, Sadat, Begin, Arafat, Peres, Rabin, Obama.

Dakle, sve je to nešto što odavno nema učinka, što ne važi. Mrtvo a leti. Eto zato prostora i za velike laži, planetarne.
Nasuprot tome kao razlog protiv Palestine su sila, interes, lobiji i kukavičluk do kurvaluka onih što šute ili lažu, zavisi kako im je komotnije kao poslušnicima. Eto i kad se netko od velikih što odlaze drznu da zašute propuste upotrebu veta u UN-u kako bi prošla poštena rezolucija u korist Palestine, ali i sigurnosti sutrašnjeg Izraela, pojede ga ta realnost interesa i laži. Ono što danas jedino vrijedi.

Novi list

////////////////////////////////////

//////////////////////////

04.01.2017.

DAMIR BELjO: PRIHVATIMO JEDNI DRUGE JER NAM JE OVO ZAJEDNIČKA ZEMLjA I VALjA NAM SVIMA ŽIVJETI !

Damir Beljo poručuje : Prihvatimo jedni druge jer nam je ovo zajednička zemlja i valja nam svima živjeti !

Januar 04. 2017.


Bosanskohercegovački bokser Damir Beljo je na Facebook profilu pojasnio svoje mišljenje i stavove iznesene u svom posljednjem intervjuu za medije, a koji je izazvao brojne reakcije te pozitivne ali i negativne komentare.

“Ovo pišem samo radi nekoliko pojedinaca koji svojim bolesnim, lažljivim komentarima ne samo da hoće mene ispljuvati, nego negativno utječu na cijelu situaciju u ovoj zemlji koja svakako nije kako treba. Kao prvo, nikad nisam za sebe rekao da sam poseban i uvijek sam govorio da sam i ja grešan, a pogotovo prije, jer nisam posvećivao dovoljno vremena vjeri i Bogu – napisao je Beljo na svojoj Facebook stranici, te nastavio:

A sad da odgovorim u kompletu nekoliko ljudi koji tamo ružno komentiraju i lažu. Zamislite koliku mržnju trebaš imati u sebi da javno lažeš, kao što ovaj jedan spominje kako sam ja priglio zastavu Herceg Bosne i govorio ovo je moja zemlja, kao HB je moja zemlja… kao on gledao to negdje na TV… vjerovatno je samo on imao taj program i samo on to gledao…e moj prijatelju kako si jadan..

Sad ću vam odgovoriti da se više ne pitate.

Ja sam Hrvat iz Bosne i Hercegovine i ovo je moja zemlja, jer su tu živjeli moji pradjedovi i radi toga nosim sa sobom zastavu Hrvata iz Bosne i Hercegovine, i ja volim ovu zemlju!!!

Nosim zastavu Bosne i Hercegovine, jer je to zemlja u kojoj živim i jer je to normalno. Pa neću nositi mongolsku!

Nosim Ramsku, jer je moj otac iz Rame i tu su mi korijeni!

Izlazim u ring uz pjesmu Hercegovina u srcu jer mi je u srcu!

Meni ne smetaju Bošnjaci, Srbi, a pogotovo muslimani i pravoslavci. Ovo ne radim da bih se svima svidio ili, ne daj Bože, nekom ulizao… Takav nisam i niti jednom čovjeku se ne bih ulizivao osim dragom Bogu. Da ikakav interes od tog želim i imam, ne bi nosio niti jednu zastavu osim Njemačku i imao bih sve u životu, i sto puta više.

Za ovog što je rekao kako ima boljih- nažalost prijatelju, nije bilo boljih jer sam 7 puta bio prvak države i neprikosnoven sam u svojoj kategoriji u Bosni i Hercegovini i baš radi toga sam i otišao u profesionalce, jer sam kao amater ovdje u svojoj kategoriji bio najbolji.

Vesele me uspjesi svih sportaša ove zemlje, svih sportaša Hrvatske, ali i svih iz bivše Juge!

Ne krijem to da sam Hrvat, ali ja ne dijelim ljude prema nacionalnosti… U Njemačkoj živi toliko nacija i boli ih dupe za to, u nas samo tri i ubismo se u sebi od mržnje, pa radi čega?? Ako će vam biti lakše da me mrzite zato što sam Hrvat, onda me mrzite. Ako će vam biti lakše da sami konstruišete zašto Beljo nosi zastavu Hrvata iz Bosne i Hercegovine, onda radite to… ali neće vam biti lakše i nemojte suditi, jer samo Bog zna ko je na pravom putu i on može suditi.

Zašto ne prihvatiti jedni druge i pokušati raditi za bolje sutra. Eto baš ja i pokušavam reći da sam Hrvat, a da je ovo zemlja Hrvata, kao i Bošnjaka i Srba! Ja nikad neću u politiku, niti sam pametan, niti me to zanima. Ja hoću da živim u miru i da mi dijete živi u miru, da slobodno idem svugdje po zemlji, kao što to i radim i da me niko ne osuđuje radi toga koje sam nacionalnosti… Ovo ne govorim samo Bošnjacima nego svima… toliko prijatelja imam, i Hrvata, Bošnjaka, Srba i drugih i svi smo kao jedno…

Za onog što je rekao nemoj da mi Bog bude kriv kad izgubim- prijatelju za sve loše što mi se desi u životu sebe krivim i to prihvatim sa pozitivom, a za sve dobro zasluge dajem Bogu. Opet ponavljam da sam samo čovjek, i to mali čovjek i da i ja pogriješim, da i ja padnem, ali se trudim ustati i ići pravim putem. Neću da ogovaram nikoga, jer, kao što sam rekao, samo Bog zna ko je na pravom putu…

Eto mislim da će se u ovom naći ovi što sebi konstruišu u glavi šta to ja mislim. Svima vam želim sve najbolje ne samo u Novoj, nego u životu. Da uspijemo u ratu, ali sa samim sobom.  Prihvatimo jedni druge jer nam je ovo zajednička zemlja i valja nam svima živjeti. Je*o boks, proći će i to, ali treba živjeti u miru”, poručio je na kraju Damir Beljo.

(Kliker.info-Fena)

//////////////////////////
////////////////////////////


////////////////////////////////
////////////////////////


Mladen Ivanić : Odnosi u regiji najgori u posljednjih deset godina

Odnosi Bosne i Hercegovine sa zemljama u susjedstvu nikada nisu bili gori, ocjenjuje predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i ukazuje da sve što se dogodi na liniji između Beograda

///////////////////////////

Turci identifikovali napadača : Krvnik sa Bosfora je 28-godišnji Iakhe Mašrapov, ISIS-ov militant iz Kirgistana ! (Video)

Turska je konačno identificirala čovjeka koji je izveo krvavi napad na istanbulski noćni klub u kojem je poginulo 39 osoba. Autor masakra na Bosporu je 28-godišnji Iakhe Mašrapov, ISIS-ov militant [...

///////////////////////////////

/////////////////////////////////////

Kolumne

Miloš Vasić : : Vučić, Nikolić i Šešelj – Nisu u pitanju dva ili tri već jedno zlo !

Muhamed Jusić : Živi li muslimanski svijet novi ‘džahilijjet’?

Ante Tomić : Ratnici iz Širokog i Ljubuškog nisu kopilad bez ćaće, vojnici HVO-a su naši jednako koliko i vojnici iz Vukovara, Gospića ili Šibenika

Slavo Kukić : Može li lider HDZ-a preživjeti i “udar” s vrha Katoličke crkve?

Eml Karamatić : Miloradu se ide na Trampovu inauguraciju koliko i Trampu u Laktaše



////////////////////////////////////////////

///////////////////////////

Ivica Osim: Šta su sve ovdje ljudi preživjeli, dobro je da je iko normalan

Ministar Dragan Mektić, Žurnalova ličnost godine : Organizovani kriminal je ušao u sve pore života, urušava političke i ekonomske odnose!

Dragan Markovina : Hrvatska se pretvorila u crkvenu državu

04.01.2017.

DOBROSUSJEDSKO PRISLUŠKIVANjE

Dobrosusjedsko prisluškivanje



Vrijeme većeg povjerenja: Čelnici BiH Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović u zvaničnoj posjeti premijeru Srbije Aleksandru Vučiću


Vrijeme većeg povjerenja: Čelnici BiH Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović u zvaničnoj posjeti premijeru Srbije Aleksandru Vučiću

/////////////////////////////

Prisluškuje li i prati Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine (OSA) zvaničnike Srbije, pitanje je koje ovih dana – kako navode politički predstavnici iz Republike Srpske (RS), ali i Srbije – prijeti da naruši prijateljske odnose s tom zemljom.

Dokument pod nazivom "Prijedlog za zavođenje obavještajnog prodora", a čije su metode navodno dio akcije "Ušće" su, zapravo, kako stoji u dokumentu, odgovor na obavještajni nastup sigurnosnih službi Srbije prema građanima i institucijama BiH. Međutim, još nema informacija o tome da li je dokument autentičan, niti šta je njegova stvarna namjera.

Predstavlja li dokument OSA-e po kojem se u okviru akcije "Ušće" prate i prisluškuju zvaničnici Srbije prilikom dolaska u Bosnu i Hercegovinu, zvaničan dokument, te čime je iniciran u BiH još niko ne zna. Prema onome što je u njemu navedeno radi se o odgovoru na obavještajne akcije srbijanskih tajnih službi prema građanima i institucijama BiH koje predstavljaju ozbiljnu sigurnosnu prijetnju.

Iz OSA-e se ne oglašavaju, a u to o kakvom se zapravo dokumentu radi, te da li je ono što je dospjelo u javnost autentično, ne znaju ni oni koji nadziru rad OSA-e.

Nikola Špirić, predsjedavajući Komisije za nadzor nad radom Agencije, kaže kako će tek biti utvrđeno o čemu se radi.

"Kad sam dobio dokument proslijedio sam ga Komisiji i svi članovi će se upoznati s njim i utvrditi autentičnost i sadržaj. S obzirom da se radi o povjerljivim stvarima, mislim da javnost treba da dobije pravovremenu informaciju onda kada mi kroz taj dokument u Komisiji zajedno prođemo", ističe Špirić.

Javnost treba da dobije pravovremenu informaciju: Nikola Špirić

Javnost treba da dobije pravovremenu informaciju: Nikola Špirić


I dok se poziva na oprez, jer se ne zna odakle je povjerljivi dokumet procurio u javnost i je li uopšte istinit, već je procirkulisao institucijama.

Pošiljka s oznakom "tajno" došla je i na adresu potpredsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića. Okarakterisao ju je kao neprijateljski akt prema Srbiji.

"Ovdje je riječ o nepotrebnom izazivanju sukoba s Republikom Srbijom koja je garant Dejtonskog sporazuma. Možda postoje slični dokumenti i sa Hrvatskom, i govori o tome da se obavještajna služba na nivou BiH ne bavi našom zaštitom od terorizma, nego nas zavađa sa susjednim državama i narodima", ukazuje Stevandić.

"Pokušaj zamagljenja i destabilizacije"

Reagovali su i srbijanski zvaničnici, a premijer te zemlje Aleksandar Vučić, naglasio je kako "Srbija nije obavještajno slabija ni od koga u regionu".

Osnovni problem i jeste u narušavanju obavještajnog prostora, ali Bosne i Hercegovine od tajnih službi Srbije, kaže bivši bh. ministar sigurnosti Sadik Ahmetović, podsjećajući na slučaj kada su u Potočarima na obilježavanju 20. godišnjice od genocida u Srebrenici u gomili protivzakonito bili i policajci iz Srbije.

"Nije slučajno da se to poklopilo s ovim što se dešava sa agentima sigurnosnih agencija iz Srbije koji su bili u Srebrenici i svega što se tamo dešavalo. Tražila se odgovornost ljudi u BiH, a da niko do sada ne traži odgovornost zašto su i po čijim uputama bili u BiH, šta su radili i koji su imali zadatak. Sve što se u ovom trenutku događa liči na pokušaj da se zamagli upad sigurnosnih agencija u BiH i da se destabilizira naša obavještajna služba", ocjenjuje Ahmetović.

Očekuje se da će parlamentarna Komisija za nadzor nad radom OSA-e zatražiti od ove institucije i zvaničan izvještaj, tim prije što su u dokumentu precizirane i operativno-tehničke mjere koje će se primjenjivati u sklopu akcije "Ušće".

/////////////////////////////////////

//////////////////////////////////////

Najčitanije

//////////////////////////////

Učitajte više sadržaja...

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49624785

Powered by Blogger.ba