Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

29.05.2013.

PRESUDA ČELNICIMA "HERCEG BOSNE": 111 GODINA ZA STVARANjE VELIKE HRVATSKE

 

Presuda čelnicima "Herceg Bosne": 111 godina za stvaranje Velike Hrvatske         

Hag: Izrečene presude čelnicima "Herceg Bosne" za udruženi zločinački poduhvat
**********************************
Jadranko Prlić , Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, nekadašnji politički i vojni lideri takozvane „Herceg-Bosne“ - proglašeni su krivim za udruženi zločinački poduhvat protjerivanja i ubijanja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

Bivšem predsjedniku Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranku Prliću haški suci su dodijelili 25 godina zatvora, ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina, dvojici načelnika Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću i Slobodanu Praljku također svakom po 20 godina, zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću 16 godina te predstojniku Odjela za zatočene Berislavu Pušiću 10 godina zatvora.

Proglašeni su krivim zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bio da se politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova BiH koji su proglašeni Herceg-Bosnom, te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj, ili da se proglase državom unutar BiH (po uzoru na Republiku Srpsku).

Presuda čelnicima "Herceg Bosne": 111 godina za stvaranje Velike ...

Individualna odgovornost optuženih kao doprinos UZP

Ubijanje, progon, deportacija, silovanje, prisilno premještanje, protupravno zatočavanje, okrutno postupanje, oduzimanje imovine širokih razmjera, protupravni prisilni rad, uništavanje vjerskih i obrazovnih ustanova, protupravni napad na civile...zločini su koji su spomenuti u 26 točaka optužnice, od kojih su optuženi proglašeni krivim za više njih.

Jadranko Prlić (53): Imao je velike ovlasti u koordinaciji i vođenju HVO-a i Vlade. Imao je ovlasti u vezi sa zatočeničkim centrima i igrao je ključnu ulogu u odnosima HVO-a, Herceg-Bosne i Hrvatske. Svjesno je zatvarao oči pred etničkim čišćenjem koje se događalo u Mostaru. Podržavao je i politiku protjerivanja zatočenih Bošnjaka i njihovih obitelji.

Bruno Stojić (58): Imao je velike ovlasti nad većinom sastavnica vojnih snaga i vojne policije u Herceg-Bosni. Donosio je odluke o vojnim operacijama u Mostaru i deložiranju. Nije ulagao značajne napore da se stane na kraj zločinima.

Slobodan Praljak (68): Imao je velike ovlasti nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a. Kao zapovjednik glavnog stožera HVO-a je vršio kontrolu i zapovijedao HVO-om. Bio je informiran o tome da HVO premješta i zatočava Bošnjake u Prozoru, znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubojstva i ranjavanje članove međunarodnih organizacija. Dao doprinos u nastojanjima HVO-a u sakrivanju zločina u Stupnom Dolu. Djelovao je i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a sa ciljem ostvarivanja ciljeva zločinačkog pothvata.

Milivoj Petković (63): Mogao je predvidjeti da će djela seksualnog nasilja biti počinjena tijekom deložiranja Bošnjaka i vojnih akcija. Omogućio akcije općini Gornji Vakuf i općini Jablanica, onemogućio je pristup međunarodnin snagama i promatračima u nekim selima, sudjelovao je u granatiranju Mostara, planirao ofenzivu na stari dio Mostara koja je dovela do rušenja Starog mosta, naredio uhićenje muškaraca u nekim općinama iako oni nisu bili vojnici, sudjelovao je u fingiranjima istraga.

Valentin Ćorić (56): Imao je velike ovlasti nad vojnom policijom HVO-a. Imao je ovlasti da sudjeluje u borbi protiv kriminala u HVO-u, raspolagao je važnim ovlastima nad funkcioniranjem mreže zatočeničkih logora HVO-a. Ništa nije poduzeo kako bi spriječio zlostavljanje i ubijanje zatočenika. Jedinice vojne policije je angažirao za deložiranja u  općinama Stolac, Čapljina, Mostar i Gornji Vakuf.

Berislav Pušić (60): Znao je za masovna uhićenja Bošnjaka u Herceg-Bosni, znao je i za vrlo teške uvjete u kojima su Bošnjaci bili zatočeni, a znao je i za zlostavljanje te slanje zarobljenika na prisilan rad na frontu. Nije poduzeo mjere da bi se uvjeti popravili i zlostavljanja prekinula.

Na čelu UZP Tuđman

Na čelu udruženog zločinačkog pothvata, prema presudi, bio je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je s liderima Herceg-Bosne dogovorio etničko čišćenje Bošnjaka s teritorija BiH kojeg su smatrali hrvatskim.

Franjo Tuđman, Gojko Šušak (hrvatski ministar obrane), Janko Bobetko (Glavni stožer HV), Mate Boban (predsjednik tzv.Herceg-Bosne), Jadranko Prlić, Slobodan Praljak i ostali su postigli međusobni dogovor u kojem su se organi i strukture ljudstva HVO-a (Hrvatskog vijeća obrane) koristili za zajednički zločinački cilj, naveo je predsjedavajući sudac Žan-Klod Antoneti (Jean-Claude Antoanetti).

Prilikom podužeg čitanja presude, sudac je naveo niz zločina pripadnika HVO-a u koje su se suci uvjerili da su se dogodili. Pogotovo u zatočeničkim objektima, logorima kao što su bili Heliodrom, Dretelj, Ljubuški, Gabela...

Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike. Jednog zatočenika u Heliodromu su natjerali da poliže vlastitu krv jer - balijska krv ne smije ostati na hrvatskom tlu.“, naveo je Antoneti naglašavajući kako se pri tom nije radilo o individualnim zločinima nediscipliniranih vojnika, već o organiziranoj akciji.

Vojne kampanje pratilo je iseljavanje i premještanje stanovništva sa ciljem da odnosi snaga prevagnu u korist Hrvata.“, pojasnio je.

Sudac Antoneti je opisao i pojedinačnu odgovornost optuženih za određene zločine, kao što je primjerice rušenje Starog mosta u Mostaru (uništavanje kulturnih obilježja) za što je prema presudi odgovoran general Praljak, kao i za zločine u Stupnom Dolu.

Francuski sudac Antoneti je imao, inače, izdvojeno mišljenje o obliku odgovornosti optuženih, vezanog za UZP. On je predsjedao i suđenju vođi srbijanskih radikala Vojislavu Šešelju, za kojeg je zaključio na polovici suđenja 2011.godine, također različito od kolega iz sudskog vijeća - da nije bio član UZP-a predvođenog bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem.

Budući da je tužiteljstvo zatražilo duplo veće kazne za Prlića i ostale, a njihove obrane oslobađanje - na prvostupanjsku odluku se očekuju žalbe, nakon čega slijedi poduži žalbeni postupak do konačne, drugostupanjske presude.
 

 

***********************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////

 

Reakcije u Zagrebu: Očekuje se drugačija pravomoćna presuda Prliću i ostalima              

Jadranko Prlić uoči izricanja presude
Jadranko Prlić uoči izricanja presude
********************************
Sućut žrtvama, ali i očekivanja od drugostupanjske presude, opći je ton hrvatskih komentara na prvostupanjsku hašku presudu Jadranku Prliću i drugima. 

Cijeli državni vrh komentirao je hašku presudu Prliću i drugima.

„Kada slušate takvu presudu, kada je ja slušam, prvo čega se sjetite su – žrtve! Dakle, moja sućut je bila usmjerena prema žrtvama i njihovim obiteljima, kao i u drugim sluačjevima strašnih zločina koji su se dešavali na području bivše Jugoslavije. Kada je riječ o individualnoj krivnji, jer krivnja je uvijek individualna, kako je riječ o nepravomoćnim presudama, kao ni u drugim slučajevima ja ih nisam komentirao, pa neću ni ovu. A kada je riječ o odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, oni su za vrijeme rata bili ambivalentne naravi. Ja sam o nekim – po mom sudu – pogreškama hrvatske politike govorio i u Parlamentarnoj skupštini BiH“, kazao je hrvatski predsjednik Ivo Josipović.

Premijer Zoran Milanović ocjenjuje da kvalifikacije iz prvostupanjske presude ne odgovaraju stvarnosti i očekuje da će takav stav biti uvažen u drugostupanjskoj presudi. I on naglašava ambivalentnost hrvatske politike prema BiH u prvoj polovici devedesetih.

„Hrvatska je imala grešaka u BiH, ali bila je partner, bila je saveznik i jako puno je pomagala. I ako možemo Bosnu i Hercegovinu dijeliti na tri naroda – to tako piše u Ustavu BiH -  onda da nije bilo hrvatskih glasova na referendumu u proljeće 1992. godine, Bosna i Hercegovina nikada ne bi bila samostalna država“, kazao je Milanović.

„Haški sud treba poštivati, bez obzira svidjela se nama neka njegova odluka ili ne“, poručio je predsjednik Sabora Josip Leko.

„Hrvatska tu ima principijelan stav da sve zločine treba kazniti. A kako će ova prvostupanjska i kasnije drugostupanjska  presuda utjecati na odnose – nadam se da i Hrvatska i BiH imaju u vidu svoju budućnost“, kazao je Leko.

Prvi čovjek opozicije, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kaže kako je njegova stranka neugodno iznenađena iznesenim kvalifikacijama i visinom prvostupanjskih kazni.

„Smatramo da su i Hrvatska i BiH bile izložene velikosrpskoj agresiji i mislim da je ovo jedna sasvim kriva kvalifikacija. Uvjeren sam da će u žalbenom postupku biti srušena ova kvalifikacija i da će konačna pravomoćna presuda biti drugačija. Na Vladi je da učini sve što može da to tako i bude“, navodi Karamarko.

Neće biti implikacija po Hrvatsku

U ime grupa za ljudska prava – Vesna Teršelič iz Documente:

„Bosna i Hercegovina danas zaslužuje od strane Hrvatske preuzimanje odgovornosti  za tadašnju i sadašnju situaciju, jer je tu Hrvatska suodgovorna, a zaslužuje i konstruktivnu politiku u kojoj će Bosna i Hercegovina moći dovršiti proces ustavnih promjena“, ocjenjuje Vesna Teršelič.

Prvostupanjska haška presuda Priliću i drugima moralno, politički i komunikacijski znači dvije stvari, ocjenjuje politički analitičar Žarko Puhovski:

„Da je Hrvatska odgovorna za vojnu intervenciju u BiH, a to ima implikacije po saborsku deklaraciju o ratu u BiH i drugo – da je Herceg Bosna, na isti način na koji mi govorimo o Republici Srpskoj, zapravo sazdana na ratnom zločinu“, smatra Puhovski.

Odvjetnik s haškim iskustvom Anto Nobilo kaže za naš radio kako je novum ove presude udruženi zločinački poduhvat u kojem su sudjelovali tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak i tadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Janko Bobetko:

„To znači da su sudjelovali u planiranju ili zapovijedanju zločinima i da su zločin ukomponirali kao metodu ostvarivanja svojih političkih ciljeva u Bosni i Hercegovini. To je ono što je zastrašujuće i što bi itekako ozbiljno trebalo uzeti u obzir prilikom revalorizacije hrvatske povijesti u ranim devedesetim godinama“, kaže Nobilo.

Nobilo, inače oštar kritičar hrvatske politike prema BiH u prvoj polovici devedesetih,  ne očekuje nikakve međunarodne pravne ili političke implikacije po Hrvatsku od ove presude.

„Hrvatska danas i Hrvatska iz tih vremena nisu iste države. Hrvatska ne bi bila pred ulaskom u Europsku uniju da nije ispoštovala  najviše standarde ljudskih prava, a prvi ljudi hrvatske države izrazili su žaljenje zbog zločina kroz povijest u ime hrvatskog naroda“, kazao je.

„U nekom operativnom političkom smislu mislim da tu neće biti posljedica, ali je vrlo važno za socijalnu higijenu našeg društva kakav mi imamo stav – ne samo šefovi država i vlada, nego i društvo u najširem smislu, mediji, obični građani, svi oni kojima je dostupna javna riječ. Jedino što mi sad možemo i moramo je – osuditi ove zločine koji su napravljeni u naše ime. Oni su zaista bili brojni i teški. Mi ne možemo promijeniti ono što se desilo u povijesti, ali možemo to osuditi“, naglašava Nobilo.

On posebno ističe da aktualni čelnici Hrvata u Bosni i Hercegovini nakon ove presude trebaju najoštrije osuditi rukovodstvo Herceg-bosne i HDZ-a iz tih vremena koji su – naglašava Nobilo -  stvorili organizaciju za provođenje zločina.

 

 

29.05.2013.

REAKCIJE U BiH: HAG PRESUDIO POGREŠNOJ POLITICI A NE HRVATSKOM NARODU

 

 Reakcije u BiH: Hag presudio pogrešnoj politici a ne hrvatskom narodu               

Bivši logoraši gledaju prijenos izricanja presude Prliću i ostalima, Mostar, 29.maj 2013.
Bivši logoraši gledaju prijenos izricanja presude Prliću i ostalima, Mostar, 29.maj 2013.
*****************************************
Haška presuda čelnicima "Herceg Bosne", prvi su komentari u BiH, neće značajnije uticati na politička zbivanja. Biviši logoraši smatraju da kazna nije adekvatna, ali da je dobro što je potvrđena krivica optuženih.

Edin Batlak koji je u logorima HercegBosne bio zatočen više od devet mjeseci, presudu vojnim i političkim dužnosnicima ove ratne zajednice dočekao je u društvu nekadašnjeg, kako kaže druga u patnji, takođe logoraša Mirze Ćemalovića.

Emocije je bilo teško sakriti. Nakon devet godina čekanja, traume kroz koje su prošli ovi ljudi i njihove porodice dobile su i hašku potvrdu.

„Proživljavao sam ponovo ono što sam proživljavao 93. i 94. godine. Navrla su sva sjećanja na moje sugrađane koji su prošli ovu golgotu koja je obznanjena u Hagu“, kaže Batlak.

„Mislim da bez obzira, kazna bila ovakva ili onakva, ništa ne može nadoknaditi, nijedna kazna ne može nadoknaditi ono vrijeme koje smo mi proveli u logorima“, dodaje Ćemalović.

Strahote hercegovačkih logora dobro pamti i Emir Hajdarović, logoraš mostarskog heliodrama, Dretelja kod Čapljine i logora u Širokom Brijegu:

„Tu ste imali redovna premlaćivanja logoraša. Vode nie bilo za kupanja pa su često logoraši obolijevali.  Bilo je i pripadnika koji su, zavisno od dešavanja na ratištu, dolazili tu i iživljavali se na logorašima koji su završavali i na prvim linijama kao živi štit“, priča Hajdarević.

Nekadašnji ministar obrane HR Herceg Bosne Vladimir Šoljić kaže kako je današnja presuda za njega veliko iznenađenje. Osuđuje sve zločine, no smatra da je presuda u slučaju "Prlić i ostali" politička presuda.

„Ja samo znam da je na prostoru Herceg Bosne učinjeno najmanje zločina, da nema masovnih grobnica. Zašto je to tako – nemam ja tu komentara. Činjenica je da su Hrvati najprognaniji narod, a ispada da su sve živo prognali. Mi smo kao najnemoćniji, kao najmalobrojniji, bez sustava, mi nismo imali drugog izbora nego da se samoorganiziramo”, tvrdi Šoljić.

Predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana HRHB Mostar Petar Zelenika sličnog je mišljenja:

„Tu nije nijedan počinio zločin osobno, tu je neka zapovjedna odgovornost. Ja imam osjećaj da se ovdje sudi nama zato što smo glasovali i izišli na referendum '92. godine i glasovali za samostalnu BiH. Ja ne vidim drugog. Ko je nas napadao? Ko je nap'o Mostar? Ko ga je rušio?“, pita Zelenika.

Očekivana sudska odluka

Svakako ključni i najdramatičniji dio presude šestorici bivših čelnika Hrvata iz BiH  je zaključak suda da je državni i vojni vrh Republike Hrvatske sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu.

Profesor međunarodnog prava Zarije Seizović smatra kako je kvalifikacija međunarodnog sukoba ipak bila očekivana obzirom na utvrđeno činjenično stanje.
Ogroman broj dokaza i svjedočenja jasno je utvrdio linije zapovjedanja i međunarodni karakter sukoba u kojem je sudjelovao najviši vrh RH.

“Na ovaj dio obrazloženja presude, to mislim da nije bila dispozitiva presude jer Haški tribunal usput, rekao bih, određuje međunarodni karakter sukoba sa velikom težinom onoga što on kaže o tom karakteru, dakle, na ovo se ne može izjavljivati žalba. Kao, neko izjavi žalbu i kaže- znate ovo nije bio međunarodni oružani sukob iz razloga tih i tih. Međutim,  velika je moralna, etička težina ovakve jedne odluke i ovoga što je predsjedavajući Sudskog vijeća saopštio. Ja mislim da su te stvari bile jasne, ovog puta su izrečene od strane jednog suca Međunarodnog krivičnog tribunala. U krajnjem slučaju može se reći da predstavlja pravdu za žrtve“, ocjenjuje Seizović.

Šaćir Filandra, dekan Fakuleta političkih nauka, smatra kako sama presuda neće imati većeg utjecaja na međunacionalne, ali ni odnose u regiji.

„Mislim da je očekivan iznos kazni za počinioce. Pretpostaviti je da će bosanski dio javnosti koji je bio objekat nasilnih radnji biti visinom presuda zadovoljan. Presuda, s obzirom na veliki vremenski odmak, izmijenjene političke i svake druge društvene prilike danas, neće imati neki značajniji reflekt na politička zbivanja u Bosni i Hercegovini, na međunacionalne odnose“, mišljenja je Filandra.

Poražavajuće  je da se ponovo, nakon haške presude, vrši polarizacija prema etničkoj pripadnosti, što je daleko od suočavanja sa istinom i pomirenjem. Branko Todorović iz Helsinškog komiteta za ljudska prava s druge strane ipak dodaje:

„Mislim da je sasvim dobro da i Beograd i Zagreb u sklopu svojih politika koje vode prema Bosni i Hercegovini, prije svega imaju jednu svijest o odgovornosti koju nose za brojne zločine koji su se desili u Bosni i Hercegovini, ali istovremeno i odgovornosti da učine sve da na neki način omoguće nesmetani razvoj Bosne i Hercegovine i bh. društva, a ne da i danas imamo i iz Beograda i iz Zagreba ne samo negiranje zločina, ne samo relativizaciju, nego na neki način i daljnje miješanje u cilju destabilizacije Bosne i Hercegovine. Prema tome mislim da je ova presuda dobra i da bi se društvo u Hrvatskoj kao i društvo u Srbiji trebalo suočiti sa nekim presudama koje potenciraju odgovornost Zagreba i Beograda za zločine koji su činjeni u BiH”, zaključuje Todorović.

 

***********************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

 Suđenje Mladiću: Svjedočio stoti svjedok, idući mjesec odluka o tempu suđenja         

Mladić tokom jedne od rasprava
Mladić tokom jedne od rasprava
************************************
Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom zaštićenog svjedoka pod pseudonimom RM-322. I drugi dan njegovog iskaza suđenje je bilo zatvoreno za javnost zbog mjera potpune zaštite identiteta svjedoka, dijelom i zbog sugurnosti njegove obitelji.

Vjerovatno se radilo o insajderu iz srpskih snaga koji je sudjelovao u operaciji zauzimanja Srebrenice u srpnju 1995.godine, nakon čega je došlo do pogubljenja najmanje 7000 bošnjačkih dječaka i muškaraca, kako to spominje optužnica. Broj ubijenih je prema dosadašnjim nalazima haških i domaćih istražitelja pak prešao 8000.

RM-322 bio je stoti po redu svjedok haškog tužiteljstva koje generala Mladića tereti za genocid i protjerivanje u više općina u BiH na početku rata 1992.godine, genocid u Srebrenici 1995., višegodišnji teror nad Sarajlijama te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.

Idući svjedok Momir Nikolić, insajder koji je priznao zločin

Trenutno traje izvođenje dokaza u vezi srebreničkog genocida, a nakon nekih insajdera koji su dali iskaz na sjednici potpuno zatvorenoj za javnost, kao idući svjedok je najavljen Momir Nikolić, pripadnik VRS-a koji je priznao učešće u srebreničkom genocidu.

Prilikom nekoliko svjedočenja Nikolić je opisao kako su mu kolege iz VRS-a najavili da će zarobljeni bošnjački muškarci i dječaci biti pogubljeni, a između ostalog je opisao kako mu je gestom ruke prema grlu to nagovijestio i osobno general Mladić – kada ga je upitao što se planira sa zarobljenicima.

Nikolić je kao obavještajno-sigurnosni oficir Bratunačke brigade VRS-a bio u Konjević polju kad je zapovjednik Glavnog štaba Ratko Mladić tamo došao 13. srpnja 1995. godine. Velikom broju zarobljenika general Mladić je osobno obećao da im se ništa neće dogoditi, no Nikolić je opisao kako je njemu pokazao drugačije.

(VIDEO: Isječak sa svjedočenja Nikolića)


Još trećina svjedoka tužiteljstva

Od ukupno 411 svjedoka protiv Mladića, tužiteljstvo će veći broj njihovih iskaza priložiti u sudski spis u pismenom obliku, dok do kraja suđenja planira osobno pozvati u sudnicu - njih još 48.

Nakon toga očekuje se kraća pauza u suđenju i rasprava po pravilu 98 bis, prema kojem na polovici suđenja obrana može zatražiti oslobađanje klijenta po onim točkama za koje smatra da ih optužba nije dokazala. Iza rasprave uslijediti će dokazni postupak obrane i pokušaj osporavanja optužbi po zapovjednoj odgovornosti.
Suđenje se u srijedu otvorilo tek potkraj sudskog zasjedanja kada su suci saopćili nekoliko administrativnih odluka u vezi proceduralnih pitanja.

Među ostalim predsjedavajući sudac Alphons Orie je naglasio kako se 4.lipnja ove godine očekuje iskaz medicinskog službenika na temu zdravlja optuženog generala Mladića, a u vezi zahtjeva obrane da se smanji broj radnih dana u tjednu - s pet na četiri.

Odluka o iskazu medicinskog službenika UN-a

„Ne mogu to izdržati“, mogle su se nedavno čuti riječi optuženog upućene svojim odvjetnicima prilikom rasprave u sudnici o tempu suđenja i sugestije sudaca da bi htjeli nastaviti s punim radnim tjednom.

Tijekom suđenja koje je počelo polovicom 2011.godine, Mladić se više puta žalio na zdravstveno stanje zbog kojeg je nekoliko puta poduzeta blaža medicinska intervencija u nizozemskim bolnicama.

 

Haški tribunal dokazao da se nekažnjavanju zločina može stati u kraj

image John Hocking        

HAAG - Danas znamo da se nekažnjavanju najstrašnijih zločina može stati u kraj. Bez obzira na to koliko visoko rangirani ili uticajni počinioci bili, oni će na kraju biti izvedeni pred lice pravde i sudit će im se pravedeno. To je vječno nasljeđe MKSJ. No, to nije i njegovo jedino ...

...  nasljeđe, izjavio je sekretar Haškog tribunala John Hocking povodom 20. godišnjice MKSJ-a. 

On je naglasio kako postoji nasljeđe koje je stvarano i van njegovih sudnica - iza zatvorskih rešetaka, na stranicama rječnika, u kafeima u bivšoj Jugoslaviji. To je nasljeđe prvoklasnih službi MKSJ a zaduženih za svjedoke, odbranu, pitanja pritvora, jezična pitanja, rad sudnica i administraciju; to je bespoštedan napor da se premosti 2.000 kilometara koji dijele Haag od Balkana, saopćeno je iz Haškog tribunala.

- To je nasljeđe 7.000 sadašnjih i bivših službenika i zvaničnika MKSJ a čijem se neustrašivom angažovanju i nadljudskom zalaganju može zahvaliti uspjeh ovog eksperimenta međunarodne krivične pravde za koji se isprva činilo da je osuđen na propast, kazao je Hocking.

Istaknuo je kako je skoro 5.000 svjedoka skupilo hrabrosti da kaže svoju istinu i moglo je računati da će naći razumijevanje za svoje strahove i zaštitu od prijetnji.

- Slušali smo čovjeka koji je, krenuvši u Haag, sa sobom ponio mesa, ne želeći da mu se više ikada dogodi da bude gladan; seljaka koji nije mogao priuštiti da napusti svoja polja, svoje roditelje, svoju djecu da bi došao da svjedoči; mladu ženu koja je nehotično otkrila svoje povjerljivo svjedočenje i osjećala se izloženom u vlastitoj zajednici - kazao je Hocking. 

- Za svaki problem našlo se rješenje, a sa svakim rješenjem gradio se vrhunski program logistike, podrške i zaštite svjedoka MKSJ a. Kao prva služba te vrste, ona je položila temelje za slične službe na drugim međunarodnim sudovima i u državama bivše Jugoslavije - izjavio je sekretar MKSJ John Hocking, saopćeno je iz Haškog tribunala.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

29.05.2013.

HAŠKI SUD JE OSUDIO IDEJU STVARANjA "VELIKE HRVATSKE"

Haški sud je osudio ideju stvaranja "velike Hrvatske"

image Foto: AFP        

SARAJEVO - Nakon što je Haški tribunal dokazao ''udruženi zločinački poduhvat'' u presudi protiv Jadranka Prlića i ostalih, kaznivši ih na 111 godina zatvora, najpoznatiji svjetski mediji su ocijenili da je, zapravo, presuđeno projektu stvaranja ''velike Hrvatske u BiH''.

Britanski BBC prenosi kako je Haški tirbunal kaznio šest lidera bosanskih Hrvata za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti tokom rata u BiH tokom 1990-tih godina.

Američki  “The Washington Post” piše kako je Haški tribunal “otvoreno osudio Franju Tuđmana i njegovog bivšeg ministra odbrane Gojka Šuška za zločine u BiH, što je historijska odluka za BiH jer je ''dokazano da je postojao sistemski i planski pokušaj da se ilegalno uklone muslimani sa teritorija pod kontrolom Hrvata”.

Prema pisanju američkog lista ''Charlotte Observer'' “politički i vojni lideri takozvane “Herceg-Bosne” osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju od 111 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu na čijem čelu je bio tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman”.

Španski list “El Pais” navodi kako je šest političkih i vojnih predstavnika bosanskih Hrvata osuđeno na 111 godina zatvora zbog etničkog čišćenja Bošnjaka i drugih nehrvata za vrijeme balkanskog rata.

“Haški sud potvrdio je da je navedena grupa učestvovala u “zločinačkom poduhvatu” u cilju stvaranja tzv. velike Hrvatske koje je zahtijevalo promjenu i u etničkom smislu”, piše El Pais.

Američki “Chicago Tribune” prenosi da su je današnjom presudom dokazano da su “žene, djeca i starci bili zatočeni u nehumanim uvjetima, bez vode, hrane i medicinske pomoći”.

“Lideri bosanskih Hrvata su osuđeni i dokazana je njihova odgovornost za ubistva, silovanja i ilegalnu deportaciju nemuslimana u ratu u BiH”, navodi ''Chicago Tribune''.

Turski list “Akšam” navodi da su kažnjeni šest lidera bosanskih Hrvata, oni “koji su nad Bošnjacima činili velike zločine i koji su srušili Stari most u Mostaru”.

Prema američkom listu AJC, presuda protiv Prlića i ostalih “dokaz je za umiješanost Zagreba u rat u BiH čiji idejni kreator je Franjo Tuđman koji je želio da se osnuje minijaturnu država u BiH u cilju ujedinjenja sa matičnom Hrvatskom u cilju stvaranja velike Hrvatske”.

Njemački “Frankfurter Allegemeine Zeitung” piše da je “Haški tribunal utvrdio da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji cilj je bio da se uspostavi entitet sa hrvatskom većinom u BiH koji bi bio pripojen Hrvatskoj, a sve s ciljem ujedinjenja hrvatskog naroda”.

Ugledni italijanski list “La Repubblica” navodi da je su šestorica lidera bh. Hrvata osuđeni jer im je dokazana “krivica i umiješanost u uništavanju mostarskog Starog mosta, ruševine koja je postala simbol sukoba u Bosni''.

U vrijeme presude, prenosi italijanski list, šest osuđenih nisu pokazali nikakve emocije.


(Vijesti.ba/AA)

Presuda bez koje se ne može pregovarati o budućnosti Mostara

image Foto: AFP        

MOSTAR - Presuda koja potvrđuje namjere etničkog čišćenja dijela teritorija Bosne i Hercegovine sa konačnim ciljem stvaranja Velike Hrvatske biće posebno važna za grad koji je u ovim teritorijalnim aspiracijama bio najvažnija točka – za Mostar i njegovu budućnost.

U nastavku osvrt redakcije TV1 na presudu i njeno značenje.

Upozoravamo gledatelje, u nastavku emitujemo uznemirujuće scene. 

Vijesti.ba - Presuda bez koje se ne može pregovarati o budućnosti ...

(Vijesti.ba)

 

**************************************

BiH mora pravno i politički iskoristiti presudu protiv Hrvatske

image Amir Ahmić        

SARAJEVO - Bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom Amir Ahmić izjavio je za agenciju Anadolija (AA) da Bosna i Hercegovina  mora ''pravno i politički'' iskoristiti presudu kojom je nedvosmisleno potvrđeno da je Hrvatska izvršila agresiju na suverenu i nezavisnu BiH.

Kako očekuje, Ured tužitelja u Hagu će se žaliti na visinu kazne Prliću i ostalima koji su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

''Ako je u pet presuda Haškog suda Hrvatska utvrđena kao agresor, ako je u zadnjoj presudi konstatirano da je u tome učestvovalo rukovodstvo Hrvatske i tzv. ''Herceg-Bosne'', a u okviru ''zločinačkog poduhvata'', to ostavlja prostor da se drugim mjerama, pravnim i političkim, mogu određena stvari preduzimati. To zavisi, prije svega, od političkih faktora. Dakle, da li će presuda biti korištena politički i pravno ili druge svrhe. Da li se radilo o međunarodnoj zajednici ili unutrašnjoj politici ova se činjenica mora uzeti u razmatranje'', kazao je Ahmić za agenciju Anadolija.

Dodaje kako je, ipak, najvažnija činjenica da su žrtve nakon 20 godina dobile satisfakciju.

''Historijski je utvrđeno da je u jednom momentu tzv. ''Herceg-Bosna'' bila zločinačka organizacija. Jadranko Prlić je u završnoj riječi rekao da bi sve isto uradio. Sada ima vremena da misli o tome. Dakle, utvrđena je serija raznovrsnih zločina koji su učinjeni, a sve u cilju odvajanja dijelova BiH i pripajanja istih Hrvatskoj. Tu je glavni instrument bio zločin. To su zaključci preko kojih niko ne može da pređe'', podvukao je.

Prema njemu, tužitelji su dokazali najbitnije tačke optužnice.

''To je mrvica pravde u odnosu na strašne zločine koji su  desili u tzv. ''Herceg-Bosni''. ''Herceg-Bosna'' je poražena vojno, jer nisu uspjeli odvojiti dijelove teritorija i priključiti ih Hrvatskoj, politički, jer je dekonstruirana u Washingtonu kada je nastala Federacija BiH, te pravno danas u Hagu'', rekao je Ahmić.

Ne boji se da bi presuda mogla biti poništene u drugostepenom postupku. 

''Ja lično smatram da će svi ovi navodi ostati. Pogotovo poznavajući obim i kvalitetu dokaza koji su prezentiran u Tribunalu, kao i ovom postupku. Istina, svašta se dešava pred Tribunalom u drugostepenim postupcima. Ostaje obaveza države BiH da i dalje poklanja pažnju i nastavi kvalitetnu saradnju sa Hagom da ova presuda ostane takva kakva jeste'', zaključio je Ahmić u razgovoru za agenciju Anadolija.


(Vijesti.ba/AA)

 

Žrtve mogu tražiti nadoknadu štete od Hrvatske

image Kasim Trnka               

SARAJEVO - Ugledni profesor ustavnog prava, bivši sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (BiH) i bosanskohercegovački diplomata prof. dr. Kasim Trnka izjavio je za agenciju Anadolija (AA) kako žrtve iz BiH mogu tražiti odštetu nakon donošenja presude u slučaju ...

...  ''Prlić i ostali'' u kojoj je konstatirano da su snage Hrvatske vojske (HV) učestvovale u međunarodnom oružanom sukobu u BiH i da je postojao ''udruženi zločinački poduhvat'' na čelu sa hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

''Oštećeni mogu tražiti naknadu materijalne ili nematerijalne štete na osnovu ovakvog stava Haškog tribunala. Presuda je utvrdila pojedinačno ko su žrtve, koja su to mjesta, koji logori... Jasno su precizirane žrtve. Oni su stekli pravo da traže materijalnu i nematerijalnu štetu od tih formacija koje su djelovale. A budući su djelovale i hrvatske snage, kako je konstatirano presudom, iza toga stoji Republika Hrvatska'', rekao je Trnka za agenciju Anadolija.

Napominje da je utvrđeno kako je ''s jedne, a i druge strane izvršena agresija na BiH''.

''Ova presuda je konačno jedan kamenčić u mozaiku istine za period 1992. do 1994. godina dok je trajao sukob Armije BiH i HVO-a. Doduše prvostepenom presudom i uz suprotni glas predsjedavajućeg Vijeća, koji je bio protiv takve ocjene, utvrđeno je da se radi o međunarodnom oružanom sukobu. Činjenica je da je međunarodni oružani sukob u BiH, doduše sa istoka, od strane SR Jugoslavije, te Srbije i Crne Gore, utvrđena u nekim ranijim postupcima na tom istom Tribunalu'', podsjetio je Trnka.

Ističe kako presuda ne upotrebljava direktno pojam agresije već međunarodnog oružanog sukoba, ali potvrđuje da se, indirektno, može govoriti i o tome.

''Stalno treba imati na umu da treba sačekati drugostepenu presudu, i to će ustvari biti konačan stav Tribunala u Hagu. Sjetimo se da je kod Ante Gotovine bila izrečena presuda od 23 godine zatvora, ali je, na kraju, oslobođen. Iako je teško upotređivati ta dva slučaja, Tribunal, mora se reći, ima dosta neujednačenu praksu'', naglasio je Trnka za agenciju Anadolija.


(Vijesti.ba/AA)

 

Mostarac koji je snimio rušenje Starog mosta: Praljka je trebalo dodatno kazniti

image Nedžad Kasumović            

MOSTAR - Nedžad Kasumović, Mostarac koji je 8. novembra 1993. snimio rušenje Starog mosta, smatra da je zapovjednik Glavnog stožera HVO-a generali Slobodan Praljak zaslužio dodatnu kaznu Haškog suda zbog izjava "da smo mi minirali Stari most". 

"Izrečenu kaznu Haškog suda smatram nedovoljnom i niskom. Bili su to zločini velih razmjera", kaže Nedžad Kasumović.

Ovaj Mostarac upisao se u istoriju Mostara i Starog mosta 8. novembra 1993. kad je cijeli dan proveo pod granatama snimajući rušenje Starog mosta svojom kamerom. Ta kamera danas je izložena u mostarskom muzeju, a Nedžad nam priča kako je na kraju dana ostao bez baterija. Kaže da je Mostar prethodno bio niz mjeseci pod opsadom, blokadom i bez struje.

Sutradan, 9. novembra 1993. godine, kad je Stari most pao, Kasumović nije mogao nasaviti snimanje.

Te večeri, 8. novembra 1993. Kasumović je dao intervju autoru ovog teksta za tadašnji Ratni studio Mostar. Drhtao je od promrzlosti, bio je bos, u papučama, plakao je za Starim dok je govorio u direktnom radioprogramu. Te večeri kaseta sa snimljenim rušenjem mostarskog mosta je presnimljena i poslana preko Prenja i Glogova za Sarajevo.

„Samo djelomično sam zadovoljan izrečenim presudama. Generalu Praljku bih dao dodatne godine zatvora zlog laganja – on je nas optužiovao da smo sami mininirali most. To je monstruozno", kaže Kasumović za agenciju Anadolija.

Danas, 20 godina poslije, Nedžad kraj Starog mosta drži motel koji je osvojio brojne nagrade po izboru gostiju za najbolje domaćinstvo.

„Dođu ljudi pa slikaju moje cvijeće, ali stranci dođu pa pročitaju gore u hodnicima par članaka o meni i onda hoće sa mnom da se slikaju", kaže.

Nedžadu u BiH nikad nije dodijeljeno nikakvo priznanje ili nagrada za istorijski snimak, koji je bio glavni dokaz u Haškom tribunalu u vezi s rušenjem Starog mosta.

„Najveća moja nagrada je ova koju nemam. Moj ti je bio nijet da moj film završi u muzeju, našem, to je Muzej Hercegovine i završio je tamo. Moja kamera, kojom je snimljeno rušenje nalazi se u muzeju, ja sam je dao, to mi je bio cilj", priča ovaj Mostarac.

Povrijedilo ga je i to što ga nisu pozvali na otvorenje, kad je nakon rata Stari most obnovljen.

„Neću halaliti što me nisu pozvali na otvorenje Starog mosta. Povrijedilo me", kaže Kasumović.

O Nedžadu Kasumoviću je snimljeno više dokumentarnih filmova u inostranstvu i napisano stotine članaka u inostranim novinama. No, u BiH je medijski skoro nepoznat.

Danas, dok je gledao izricanje presude, sjetio se 8. novembra 1993. godine.

„Ma ja sam tad bio u šoku, ja sam plakao, krivio se ko bodenik, i ja, i žena, i svi u kući", kaže Nedžad.

(Vijesti.ba/AA)

 

HVIDR-a: Ovo je presuda bh. Hrvatima!

image Zoran Zovko        

MOSTAR - Predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata (HVDIR-a) Zoran Zovko izjavio je da je osuđujuća presuda u slučaju ''Prlić i ostali'' očekivana, te izrazio žaljenje zbog osuđenih koji su dobili velike zatvorske kazne u prvostepenoj presudi.

Dodao je da ostaje da se vidi kakva će biti drugostepena presuda­. Prema njemu, današnja presuda je ''možda prošla i bolje nego što je trebala''.

„Ovo je prvenstveno presuda Hrvatima koji žive u Bosni i Hercegovini. Jasno je poručeno da nemamo pravo tražiti ništa u ovoj zemlji. Ni politički, ni ekonomski, nikako. Mislim da je presuda pala tako da nismo smjeli izaći na referendum u BiH, da nismo smjeli napraviti postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koje su odbranile ove prostore“, istakao je Zovko, dodavši kako smatra da ovo jeste presuda i Republici Hrvatskoj.

Ovakvu presudu Zovko je ocijenio sramotnim za Haški sud.

„Mi živimo ovdje i živjet ćemo ovdje. Niko nas neće pomaknuti sa ovih prostora. Mi u sebi nosimo svoju istinu i znamo tu istinu. Da li se ona poklapa sa nečijom drugom istinom? Najvjerovatnije nije. Mi smo za to da odgovoaraju svi oni koji su odgovorni za zločine pojedinačno. Svako ima svoje ime i prezime i ako je nešto učinio suprotno pravilima rata, neka ta osoba i odgovara za to“, pojasnio je Zovko.

Mostar je podijeljen grad u glavama ljudi koji žive u njemu. Zovko je istakao kako smatra da će ova presuda donijeti promjene u gradu. Dok su jedni za ovu presudu, drugi nisu, te Zovko smatra kako će ona sigurno imati dugotrajnih posljedica.

Zovko je kazao kako je odrastao u miješanoj sredini, gdje poznaje običaje i pravoslavaca i muslimana, a i oni poznaju njegove. Danas, generacije se ne znaju. Svaka generacija zna za sebe i svoj narod, ne poznaje onoga drugog.

„Ne daj Bože da dođe ponovo do nečega, mislim da niko nikome neće pružiti ruku. Mislim da je to poraz svih nas. Na ovim prostorima, niko nije čist do kraja i niko nije crni đavo. Svi smo mi u jednom dijelu pozitivni, a u drugom negativni. Tako mislim i na Hrvate, i na Bošnjake i na Srbe“, zaključio je Zovko, dodavši da bi bilo bolje da „smo mi svojim sredstvima, putem pisane dokumentacije i svega što ima došli do jedne istine na ovim prostorima, da tu istinu kažemo ovoj mladosti“.

Iako su presudu i u zapadnom i u istočnom dijelu Mostara građani pratili u kafićima i drugim javnim mjestima, velikog slavlja ili negodovanja nakon izricanja, ipak, nije bilo.

Atmosfera u gradu je uobičajena. Mostarci šetaju ili rade, dok je grad pun turista. Po izricanju presude, većina građana koji su je pratili, vratili su se svojim svakodnevnim aktivnostima.

Bivši premijer Jadrnako Prlić i ostali iz vojnog i političkog vrha ''Herceg-Bosne'' proglašeni su danas krivim i osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.


(Vijesti.ba/AA)

 

 

29.05.2013.

FRANCUSKI PREDSJEDNIK PODRŽAO EVROPSKI PUT BiH

Hollande podržao evropski put BiH

image Bakir Izetbegović        

PARIZ / SARAJEVO - Državni vrh u zvaničnom je posjetu Francuskoj. Članovi Predsjedništva sastali su se sa francuskim predsjednikom Francoisom Hollandeom. Razgovarali su o evropskom putu BiH, bilateralnim odnosima, ekonomskoj suradnji.

Bilo je govora i o ulozi i djelovanju međunarodne zajednice u BiH.

TV1 jedina je novinarska ekipa koja prati posjetu Predsjedništva BiH u Francuskoj.

Pogledajte ekskluzivni intervju iz Pariza sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem:

Vijesti.ba - Hollande podržao evropski put BiH



(Vijesti.ba)

 

**********************************

Sorensen i Moon razgovarali sa zvaničnicima BiH o korupciji i kriminalu

image Peter Sorensen i Patrick Moon        

SARAJEVO - Šef Delegacije EU u BiH Peter Sorensen i ambasador SAD u BiH Patrik Moon razgovarali su danas u Sarajevu sa ministrima unutrašnjih poslova BiH, RS i Federacije BiH o borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije u toj zemlji.

Sorensen i Moon su u Sarajevu bili domaćini sastanka sa ministrom bezbednosti BiH Fahrudinom Radončićem, ministrom unutrašnjih poslova FBiH Predragom Kurtešom i ministrom unutrašnjih poslova RS Radislavom Jovičićem, sa kojima su razgovarali o rješavanju pitanja u oblasti primene zakona, unutrašnjih poslova i javne bezbjednosti.

Sorensen je, kako je javila agencija Fena, učesnicima sastanka poručio da iskustva iz ranijeg proširenja EU pokazuju da su 23. i 24. poglavlje Evropskog pravnog nasleđa, koja obuhvataju pravosuđe, osnovna prava, pravdu, slobodu i bezbjednost, najteža u procesu pregovora o članstvu.

"Vladavina prava je preduslov demokratije. Bez pouzdanog pravosuđa u BiH, mogućnost privrednog razvoja je ozbiljno ograničena, a građani osjećaju negativne posljedice. EU je uvela novu metodologiju za buduće pregovore, gde su ova dva poglavlja prva poglavlja koja se otvaraju i najvjerovatnije posljednja koja se zatvaraju", izjavio je Sorensen.

Kada je riječ o napredovanju BiH ka integracijama u evropske i atlantske institucije, SAD i EU su u potpunosti saglasne u pogledu značaja vladavine prava i javne bezbjednosti.

Obraćajući se učesnicima sastanka, Moon je izjavio da građani BiH, iz svih krajeva, žele da se više učini u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

"Današnje prisustvo tri ministra posebno je značajno, pošto potvrđuje naše uvjerenje da je stvaran napredak u bezbjednosnom sektoru moguće ostvariti samo kroz tijesnu saradnju i konsultacije, u okviru i između entiteta, kao i između države i entiteta. SAD i EU dijele iste ciljeve u pogledu evropske budućnosti BiH i nastavićemo tijesnu saradnju sa vama u sektorima primjene zakona i bezbjednosti", kazao je on.

(Vijesti.ba)

 

********************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////

Nije fer kad Dodik kaže da je BiH "đavo država"

image Valentin Inzko        

BEOGRAD / SARAJEVO - Visoki međunarodni predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko izjavio je danas da će nastaviti saradnju s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom uprkos njegovim spornim izjavama o Bosni i Hercegovini.

"Nije fer kad predsjednik RS kaže da je BiH 'đavo država'.

Meni je žao što zbog načina njegove komunikacije Amerikanci više ne dolaze kod njega, ja ću to naravno nastaviti, ali mislim da bi ipak trebalo uvesti novu kulturu komunikacije", rekao je Inzko na Radio-televiziji Srbije.

On je rekao da bi istovjetno reagovao povodom izjava usmjerenih protiv RS, zbog toga što je u njegovom mandatu da osudi izjave koje su "antidejtonske i antiustavne".

"Postoji utisak da, ako se slabi BiH, Republika Srpska postaje jača.

Ja mislim da je zapravo obrnuto: Ako se slabi BiH, biće slabija i RS", rekao je visoki predstavnik.


(Vijesti.ba)

 

*******************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////

VIRTUOZ DESTRUKCIJE

image Milorad Dodik        

Građanima BiH uskoro bi i s biometrijskom putovnicom privremeno mogao biti zabranjen ulazak u EU. Razlog je nesigurnost u izdavanju matičnih brojeva. Problem stvaraju RS i Brčko distrikt, konstatirao je PIC na posljednjoj sjednici.

Djelo je ovo virtuoza destrukcije Milorada Dodika, koji svaku izmjenu zakona koristi za razbijanje države, pa se nije libio da i  bebe iskoristi u ratu protiv države.


(Vijesti.ba)

 

***************************************

Vijesti.ba - Bh lideri moraju se izdići iznad stranačkog politikanstva

*************************************

Članovi Predsjedništva s predsjednikom Francuske

image Hollande sa članovima Predsjedništva BiH                                                                     

    **********************************                                                                                                                                                                        

PARIZ - U okviru trodnevne radne posjete predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića  i članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Bakira Izetbegovića Republici Francuskoj, članovi Predsjedništva BiH sastali su se sa predsjednikom Republike Francuske Françoisom Hollandom.

Tokom susreta članovi Predsjedništva BiH razgovarali su sa francuskim predsjednikom Hollandom o stanju u Bosni i Hercegovini i njenom putu prema Evropskoj uniji.
 
Govoreći o procesu pristupanja BiH Evropskoj uniji, predsjednik François Hollande je istakao čvrstu podršku Francuske Bosni i Hercegovini na putu u EU. Također, on je naglasio da, uprkos trenutnom zastoju, Francuska ima povjerenja u Bosnu i Hercegovinu i njenu budućnost u Evropskoj uniji. On je istakao da Francuska podržava proširenje Evropske unije i ostaje posvećena univerzalnim vrijednostima, koje predstavljaju temelj Evropske unije.
 
Članovi Predsjedništva BiH zahvalili su Francuskoj za ovu podršku, te iznijeli svoj stav da Francusku vide kao strateškog partnera.
 
Članovi Predsjedništva BiH i predsjednik Francuske François Hollande razgovarali su i o bilateralnim odnosima BiH i Francuske, s posebnim naglaskom na ekonomske odnose dvije zemlje. Oni su se složili da ekonomski odnosi Francuske i BiH nisu na nivou onoga što bi dvije zemlje mogle zajedno postići. Predsjedavajući i članovi Predsjedništva BiH pozvali su Francusku na veća ulaganja i prisustvo francuskih firmi u BiH. Također, izrazili su spremnost osigurati podršku francuskim investicijama, kako bi ekonomski odnosi dvije zemlje dostigli odgovarajući nivo i reflektovali dobre političke odnose BiH i Francuske. Zajedno su ocijenili da postoji značajan investicioni potencijal u BiH, koji bi trebao da ohrabri osnaživanje ekonomskih odnosa i ulaganja u energetski i trgovinski sektor u BiH.

Na sastanku predsjedavajućeg i članova Predsjedništva BiH sa francuskim predsjednikom razgovarano je i o ulozi i djelovanju međunarodne zajednice u BiH.
 
TV1 jedina je novinarska ekipa koja prati posjetu Predsjedništva BiH u Francuskoj.

U večerašnjem Dnevniku TV1 gledatelji će vidjeti cjelokupni izvještaj i intervju sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem.

 

(Vijesti.ba)

 

 

29.05.2013.

POVODOM PRESUDE U HAGU: KAZNE SU MALE ZA ŽRTVE, ALI SU NAUK (OPOMENA) ZA BUDUĆA VREMENA

Saopćenje SBB BiH povodom presude u Hagu
Kazne su male za žrtve, ali su nauk za buduća vremena
FOTO: Agencije
Kazne su male za žrtve, ali su nauk za buduća vremena

 

Povodom presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu SBB BiH saopćava:

Oni koji su uz pomoć brutalnih zločina, rušenja gradova i mostova, užasnom patnjom i terorisanjem civila samo zato što su pripadnici drugog naroda, htjeli da naprave paradržavu Herceg-Bosnu i pripoje je Hrvatskoj, danas su osuđeni na dugogodišnje robije.

Za žrtve su sve te izrečene kazne male, ali i kao takve one mogu biti nauk za sve koji eventualno u budućim vremenima posegnu za oružjem, zločinima i pokušajima stvaranja paradržavnih tvorevina na tlu suverene i nedjeljive Bosne i Hercegovine - kaže se u saopćenju Saveza za bolju budućnost BiH.

 

******************************

////////////////////////////////////////////////////////////////

Oglasio se srbijanski tužitelj za ratne zločine
Vukčević govorio o presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne
FOTO: Agencije
Vukčević govorio o presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne


Srbijanski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević ocijenio je danas značajnim što je Tužiteljstvo Haaškog suda (ICTY) u nepravomoćnoj presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne dokazalo da se na dijelovima BiH provodio udruženi zločinački pothvat (UZP), čiji je cilj bio uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i drugih nehrvata te da je ICTY ustanovio da su u UZP sudjelovali i hrvatski čelnici Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko.

"Značajno je što je Sud, pored sudioništva optuženih, našao da su u navedenom pothvatu sudjelovali i dali svoj doprinos Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko. Sud je faktički našao i da su oni dijelili kriminalni cilj i posjedovali kriminalnu namjeru iseljenja nehrvata s područja Herceg-Bosne činjenjem zločina", ocijenio je u pisanoj izjavi za Hinu Vukčević.

On je ocijenio logičnim što je ICTY "našao da su među sudionicima UZP, među ostalima, bili i pripadnici oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske", dovodeći to u vezu sa sudioništvom u UZP tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske.

Vukčević drži i da je takav zaključak Suda "doveo do još jednog pravno interesantnog zaključka sudskog vijeća da je oružani sukob između HVO i Armije BiH bio po svom karakteru međunarodni sukob".

"Sukob između BiH i Hrvatske, premda ne prvi put, zbog važećih pravnih standarda, ocijenjen je kao međunarodni, prvo jer je nađeno da su oružane snage Republike Hrvatske bile prisutne sudjelovale u sukobima u BiH, a zatim i jer se snage bosanskih Hrvata (HVO i HZHB) mogu smatrati agentima Hrvatske u pogledu počinjenih zločina koji su djelovali u ime Hrvatske", naveo je u pisanoj izjavi Vukčević.

 Srbijanski tužitelj drži i da ova presuda "u većoj mjeri nego što je to slučaj s ranijim presudama, identificira pojedinačne zločine koji su počinjeni na teritoriju tzv. Herceg Bosne", uz ocjenu kako to "daje osnovu da se pored optuženih, koji su visoke razine, radi na utvrđivanju odgovornosti nižih i neposrednih počinitelja".

 Haaški sud (ICTY) zaključio je u srijedu da su šestorica bivših političkih i vojnih čelnika Hrvata u BiH, zajedno s političkim i vojnim vodstvom Hrvatske, bili članovi udruženog zločinačkog pothvata(UZP) čiji je krajnji cilj bila uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i njegovo pripojenje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda. Prema mišljenju većine sudaca, taj je entitet trebalo ili pripojiti Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH ili bi on postao neovisna država unutar BiH, koja bi bila tijesno povezana s Hrvatskom.

 

******************************

//////////////////////////////////////////////////////////////////////

Valentin Inzko srbijanskim novinarima
Promjene u Srbiji na korist cijelog regiona
FOTO:
Promjene u Srbiji na korist cijelog regiona

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko rekao je danas da je Srbija provela tektonske promjene i postala svojevrsni miljenik EU, a da će te promjene i sve što se u Srbiji dešava imati pozitivan uticaj na cijeli region, pa i na BiH, javlja Tanjug.

"Odlučili ste da se okrenete budućnosti, da budete dio europske obitelji i u regionu je svima veoma drago zbog toga. To ima i veliki uticaj na cijeli region, uključujući i BiH", ocjenio je Inzko u razgovoru s srpskim novinarima.

Inzko je od jučer u posjetu Beogradu gdje se sastao s premijerom Ivicom Dačićem, potpredsjednikom Vlade Rasimom Ljajićem i patrijarhom Irinejom.

 Kako je rekao, "došao je da čestita srpskom rukovodstvu i da se zahvali na onome što se dešava".

On je dodao da se s Dačićem do sada sastajao tri puta, a da predsjednika Srbije Tomislava Nikolića nije upoznao, ali da njegovu nedavnu izjavu da je spreman za izvinjenje za zločine u Srebrenici smatra hrabrim korakom naprijed.

 "Srbija će u budućnosti igrati važnu ulogu na Balkanu, isto kao i Hrvatska, one će biti odličan tandem i mogle bi da povuku i ostale", istaknuo je Inzko.

 Po njegovim riječima, Srbija je dokazala da se može i drugačije postupati.

 "Nekada je bila 'gubavac' EU a sada je njen miljenik. To je svojevrsno mjenjanje paradigme. Vaši političari imaju težak posao i to ne samo na jednom frontu", rekao je on, podsjetivši da je Nikolić nedavno bio na trilateralnom sastanku u Turskoj.

"Svi sada gledaju kako Srbija rješava krupne probleme, dok u BiH ne mogu ni sitne", konstatirao je visoki predstavnik.

 On je ukazao da je u Beograd došao nakon što je u ovog mjeseca podnio izvješće Vijeću sigurnosti UN o BiH i prisustvovao sjednici Vijeća za implemenatciju mira, kako bi ovdašnje dužnosnike  izvjestio o zbivanjima u Bosni.

U izvješću pred UN, Inzko je ukazao na ozbiljnu političko-stranačku krizu koja vlada u Federaciji BiH gdje rekonstrukcija vlade traje već godinu dana, dok je to u Republici Srpskoj to glatko prošlo.

 Po njegovoj ocijeni, RS je strukturno stabilna i funkcionalna, ali iz tog entiteta stižu negativne i nepotrebne izjave.

"Ja sam kao visoki predstavnik spreman da branim RS ukoliko je ugrožena, ali ona to nije. Ona može sama sebe da ugrozi. Ako napada BiH onda napada i sebe", kazao je Inzko, dodajući da antidejtonsko ponašanje nije prihvatljivo.

Odgovarajući na pitanje da li se može očekivati "veća integracija RS u BiH", Inzko kaže da se ne razmišlja o smanjivanju komptencija RS, odnosno da cilj nije jačanje centralizacije već na povećanje funkcionalnosti.

 S druge strane razmišlja se i o reformi Federacije.

U BiH, istaknuo je Inzko, nema dovoljno političke volje, što potvrđuje i nerješavanje slučaja "Sejdić-Finci", zbog čega sada BiH ne može dobiti status kandidata za EU, i nespremnost da se ispuni minimum uvjeta.

Zbog toga, kako je rekao, međunarodna zajednica razmišlja o novom pristupu.

Posljednjih sedam godina, kada je međunarodna zajednica zauzela stav da je vreme za "domaću odgovornost" nije načinjen nikakav važniji pomak, ukazao je Inzko.

On je dodao da se nova strategija tek osmišljava ali da očekuje da će ona značiti "manje Dejtona, više EU" u BiH i robusniji pristup.

 Za razliku od sadašnje generacije političara BiH, koja se pokazala kao nesposobna da riješi bilo šzo, na općinskoj razini pojavljuju se novi sposobni političari, smatra Inzko i kao pozitivne primjere navodi Teslić, Gračanicu, Zenicu, Brčko.

 

**********************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////

Luka Mišetić, odvjetnik hrvatskog generala Ante Gotovine
Prvostepenu presudu ne treba dramatizovati
FOTO:
Prvostepenu presudu ne treba dramatizovati

Luka Mišetić, odvjetnik hrvatskog generala Ante Gotovine oslobođenog nakon žalbenog postupka pred Haškim sudom, ocijenio je da današnju presudu Hrvatima iz BiH ne treba dramatizirati, s obzirom na ranija iskustva prema kojima se prvostepene presude mogu drastično izmijeniti.

"Ono što se čini katastrofalnim u prvom stepenu potpuno se može izmijeniti u drugom stepenu. Sada je trenutak da se okrivljenici i njihovi odvjetnici pripreme za dugu borbu pred žalbenim vijećem", izjavio je Mišetić Hini, dodajući da mu je presudu teško komentirati jer ju nije proučio u cijelosti.

Ipak, ustvrdio je da iz današnje presude proizlazi kako je jedino Hrvatska izvršila agresiju na BiH, jer do sada za zločine u toj zemlji nije osuđen niti jedan srbijanski dužnosnik.

"Koliko mi je poznato ne postoji presuda Tribunala u kojoj piše da su Slobodan Milošević ili vodstvo iz Beograda bili na čelu udruženog zločinačkog pothvata. No, to se može promijeniti već sutra kada će se izreći prvostupanjska presuda Stanišiću i Simatoviću", rekao je Mišetić.

Za bivšeg šefa srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) Jovicu Stanišića i bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije SDB-a Franka Simatovića tužiteljstvo je zbog zločina u Hrvatskoj i BiH zatražilo doživotni zatvor, navodeći ih kao ključne pripadnike udruženog zločinačkog pothvata.

"Ako kojim slučajem prvostupanjsko vijeće sutra proglasi da u njihovom slučaju nije postojao udruženi zločinački pothvat u koji je bilo uključeno vodstvo Srbije imat ćemo perverziju u kojoj će jedino Hrvatska biti kriva", zaključio je Mišetić.

Osvrčući se na visinu kazni bivšim čelnicima Herceg-Bosne, osuđenima na ukupno 111 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima 1993. i 1994. u hrvatsko-muslimanskom sukobu, Mišetić je kazao da su one "logične ako se tvrdi da im je dokazana krivnja". "Kazne nisu toliko drastične s obzirom na težak činjenično pravni opis", zaključio je Mišetić.

 

*****************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////

Izjava predsjednika RS
Dodik: Željka Cvijanović je dobro, ništa nije dramatično
FOTO: Arhiva
Dodik: Željka Cvijanović je dobro, ništa nije dramatično

 

Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik rekao je danas u Višegradu da je uvjeren da zdravstveno stanje entitetske premijerke Željke Cvijanović, koja je jučer primljena u bolnicu zbog tromba u veni, „nije dramatično“.

-Mislim da to nije ništa dramatično i potrebno je da se ljekarski kontrolira - konstatirao je Dodik i napomenuo je da je Cvijanović dobro i da se s njom čuo i protekle noći i jutros.

Cvijanović je jučer primljena u Kliniku za kardiovaskularne bolesti Kliničkog centra Banja Luka zbog bola u nozi, a prve dijagnostičke pretrage su ukazale da se radi o flebotrombozi (prisustva tromba u veni).

Načelnica Klinike za kardiovaskularne bolesti doc. dr. sc. med. Tamara Kovačević-Preradović je na pres-konferenciji kazala da je premijerki uključena adekvatna terapija i da je njeno zdravstveno stanje stabilno.

 

****************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Iako je iz budžeta finansirana gradnja
Vlada RS-a neće biti većinski vlasnik "Andrićgrada"
Vlada RS-a neće biti većinski vlasnik "Andrićgrada"

 Iako je iz budžeta Republike Srpske (RS), novcem poreznih obveznika tog bh. entiteta, s 5,5 miliona KM finansirana izgradnja "Andrićgrada'' u Višegradu, većinski vlasnik objekata “Andrićgrada” neće biti Vlada RS-a.

“Andrićgrad” su danas posjetili entitetski predsjednik Milorad Dodik i režiser Emir Kusturica, koji je naveo da je nastavak gradnje tog “grada od kamena” omogućen različitim grantovima i kreditima.

Po ranijim izjavama mnistrice trgovine i turizma RS Maide Ibrišagić-Hristić, u realizaciju projekta "Andrićgrad" u Višegradu do sada je utrošeno 19 miliona maraka, od čega je entitetska vlada u protekle dvije godine uložila 5,5 miliona maraka, iz kapitalnog granta razvoja turizma u 2011. i 2012. godini, dodajući da će precizni podaci o svim ulaganjima u "Andrićgrad" biti poznati poslije usvajanja finansijskog izveštaja o poslovanju tog preduzeća.

Vlada RS-a, općina Višegrad i firma “Lotika”, čiji je vlasnik režiser Emir Kusturica, formirali su prije dvije godine zajedničko preduzeće za izgradnju "Andrićgrada", a njegov većinski vlasnik je Kusturica, koji ima 51 posto udjela, dok je Vladi RS-a i općini Višegrad pripalo preostalih 49 posto dionica.

U međuvremenu je i općina Višegrad kreditnim sredstvima finansirala izgradnju “Andrićgrada”, kao i neka javna preduzeća, poput “Elektroprivrede RS”, a radovi su se izvodili potrebe da se investitor pridržava Zakona o javnim nabavkama.

Dodik i Kusturica su tokom današnje posjete tom komplesu najavili zvanično otvaranje “Andrićgrada” za 28.juni, na pravoslavni praznik Vidovdan, te naveli da su zadovoljni dinamikom izvođenja radova.

Dodik je naveo da je ovaj projekat od ogromnog interesa za RS te da postoji želja da se privuku posjetioci, „kojima će se predočiti jedan dio istorije, a koji je dosad bio potisnut, kao i sam Ivo Andrić, koji je sada dobio spomenik, koji će nadživjeti mnoge generacije koje budu tu živjele“.

Kusturica tvrdi da se gradi brže od planiranog te da je urađeno 22.000 kvadrata za 24 mjeseca te da je projekat već „gotov 80 posto“.

Entitetski predsjednik je još jednom dodao da je ideja o izgradnji „Andrićgrada“ potpuno „opravdana, da ulaganje u ima svoju svrhu, te da su svi prigovori na ovaj monumentalni projekt sasvim neopravdani“.

-Stvaranje svih velikih djela, uglavnom, prate prazne priče, a ovo je veliko djelo Emira Kusturice stvoreno u veoma teškim uslovima. Ali, teški i skoro nemogući uslovi rađaju velike ideje - ustvrdio je Dodik.

Glavna služba za reviziju javnog sektora u RS-u upozorila je da se kroz rashode Ministarstva trgovine i turizma RS-a ne osiguravaju informacije u finansijskim izvještajima o učešću Vlade RS-a u tom projektu.

Naime, nema pregleda imovine, obaveza i izvora sredstava, ukazala je Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a dajući Ministarstvu trgovine i turizma RS-a mišljenje s rezervom kada je u pitanju njihov rad u prošloj godini.

Taj resor Vlade RS-a cjelokupni kapitalni grant za razvoj turizma u RS-u, u iznosu od 4.000.000 KM, dodijelio je lani za izgradnju naselja "Andrićgrad'' u Višegradu.

-Međutim, evidentiranjem sredstava kojima se finansira izgradnja naselja ''Andrićgrad'' kroz rashode granta ne obezbjeđuju se informacije u finansijskim izvještajima (pregled imovine, obaveza i izvora) o učešću Vlade RS-a (putem Ministarstva trgovine i turizma) u realizaciju projekta "Andrićgrad“ - upozorila je Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a.

Iz opozicije u RS-u su još ranije upozorili da nisu protiv projekta “Andrićgrada”, ali da se još ne znaju vlasnička prava i kome ide dobit, a da je sav novac dosad dala RS, Vlada, javna preduzeća, Elektroprivreda, a ništa drugi, većinski vlasnik, Emir Kusturica.

 

 

29.05.2013.

REAKCIJE NA PRESUDU U HAGU: FRANjO TUĐMAN, RATNI ZLOČINAC!

Reakcije na presudu u Hagu
Iz hrvatskog ugla: Franjo Tuđman, ratni zločinac!
FOTO: Index.hr
Iz hrvatskog ugla: Franjo Tuđman, ratni zločinac!

 

Franju Tuđmana, obljubljenog hrvatskog autokrata, samo je prijevremena smrt spasila od optuženičkog stolca u Haagu.

Zaključak je to koji se neizbježno nameće nakon procesa koje je Međunarodni tribunal za kažnjavanje ratnih zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije vodio protiv hrvatskih generala Gotovine i Markača i šestorke iz "Herceg Bosne".

Poveznica ovih dvaju procesa pravni je termin "udruženog zločinačkog pothvata". Prema definiciji UZP-a koju prihvaća Haški tribunal, zločine poput genocida ili etničkog čišćenja nemoguće je provesti bez određene razine kooperacije na najvišim razinama vojne i izvršne vlasti.

Dva Tuđmanova UZP-a

U procesu protiv Gotovine i Markača govorilo se o udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio etnički očistiti hrvatski teritorij od srpskog stanovništva. Sud je Gotovinu i Markača pravomoćno oslobodio, utvrdivši da u ovom UZP-u nisu sudjelovali. No, sud je također utvrdio da su na hrvatskom teritoriju počinjeni brojni ratni zločini koji su rezultirali etničkim čišćenjem, odnosno nije odbacio postojanje udruženog zločinačkog pothvata.

Vrlo je slična priroda udruženog zločinačkog pothvata zbog kojeg su nepravomoćno na ukupnih 111 godina zatvora osuđeni Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Njih je tribunal proglasio krivima za sudjelovanje u UZP-u s ciljem čišćenja teritorije "Herceg Bosne" od muslimanskog stanovništva i stvaranja "Velike Hrvatske".

Hrvatska (p)ostala agresor

U oba ova slučaja Haški je sud kao predvodnika udruženog zločinačkog pothvata identificirao upravo Tuđmana. Prvi je hrvatski predsjednik, prema presudi šestorki iz "Herceg Bosne", zajedno s Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom planirao aneksirati dio teritorija BiH ili na njemu stvoriti samostalnu državu koja bi de facto funkcionirala kao hrvatska kolonija.

Presudom je potvrđena i odavno poznata činjenica: pripadnici Hrvatske vojske u BiH su se borili zajedno s pripadnicima HVO-a. Hrvatsko-muslimanski rat u Bosni i Hercegovini tako je dobio međunarodni karakter, a Tuđmanova je Hrvatska okarakterizirana kao agresor u susjednoj državi.

Vrijeme za pravu detuđmanizaciju


Velik je to udarac za reputaciju zemlje koja za mjesec dana postaje punopravna članica Europske unije. A čiji se navodno socijaldemokratski premijer ne libi pokloniti na Tuđmanovom grobu.

Mit o prvom hrvatskom predsjedniku i u 2013. godini toliko je jak da su u razmaku od samo par tjedana iznikla dva spomenika Tuđmanu u ponajvećim hrvatskim gradovima - Splitu i Osijeku. Presuda šestorki iz "Herceg Bosne" morala bi taj mit konačno skršiti i otvoriti put prema pravoj detuđmanizaciji hrvatskog društva.

 

***************************

////////////////////////////////////////////////////////////

Prliću 25, Stojiću, Praljku i Petkoviću po 20, Ćoriću 16, a Pušiću 10 godina zatvora
Zločincima tzv. Herceg-Bosne ukupno 111 godina zatvora
FOTO: AFP
Zločincima tzv. Herceg-Bosne ukupno 111 godina zatvora


11:53 Bivši čelnici takozvane Herceg-Bosne terete se za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine uključujući, između ostalog, ubistvo, silovanje, seksualno zlostavljanje, uništavanje imovine, zatvaranje, deportaciju i prisilno premještanje počinjeno nad bosanskim Muslimanima i drugim nehrvatima od 1992. do 1994. godine.

Oni se terete za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj političko i vojno podjarmljivanje, trajno uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i ostalih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju takozvanoj Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, i pripajanje tih teritorija kao dijela “Velike Hrvatske”. Optužnica se odnosi na zločine počinjene u opštinama Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš.

 

Haaški sud (ICTY) zaključio je u srijedu da su šestorica bivših političkih i vojnih čelnika Hrvata u BiH, zajedno s političkim i vojnim vodstvom Hrvatske, bili članovi udruženog zločinačkog pothvata (UZP) čiji je krajnji cilj bila uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i njegovo pripojenje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda.

 

11:40 Komandant vojne policije HVO-a Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina zatvora, dok je načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić osuđen na 10 gdina zatvora.

 

11:34 Bivši premijer takozvane Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25, ministar obrane Bruno Stojić na 20, a komandanti Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković osuđeni su na po 20 godina zatvora.

 

 

11:27 Berislav Pušić je značajno pridonio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je vijeće.

 

11:22 Valentin Ćorić je značajno pridonio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je vijeće.

 

11:16 Milivoj Petković je značajno pridonio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je vijeće.

 

11:10 Slobodan Praljak je značajno pridonio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je sudsko vijeće.

 

11:06 U udruženju logoraša u Mostaru bivši zatočenici u logorima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) organizovano prate izricanje presude čelnicima Herceg Bosne u Hagu. Kroz logore HVO-a prošlo je na hiljade civilnih i vojnih logoraša. Očekivanja mostarskih logoraša je osuđujuća presuda i dugogodišnje kazne zatvora.

 

11:04 Bruno Stojić značajno doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je sudsko vijeće.

 

10:58 Jadranko Prlić je omogućio i prihvatio da se čine zločini protiv muslimana u skolopu njihovog sistematskog zatočavanja koje je provodio HVO, utvrdilo je sudsko vijeće.

 

10:48 Vijeće je utvrdilo da su optuženi odgovorni za udruženi zločinački poduhvat.

 

10:44 Vijeće je utvrdilo da se na području BiH desio međunarodni ratni sukob, saopćio je sudija Antonetti.

 

10:41  Podsjećamo, u završnim riječima tužitelji su zatražili da ih se proglasi krivima te su za premijera takozvane Herceg-Bosne Jadranka Prlića, ministra obrane Brunu Stojića, komandante Glavnog stožera HVO-a generale Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića zatražili 40 godina zatvora, za komandanta vojne policije HVO-a Valentina Ćorića 35, a za načelnika Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića 25 godina zatvora, dok su odbrane zatražile njihovo oslobađanje.

 

10:33  Tokom suđenja saslušano je 206 svjedoka i izvedeno 10.000 dokaznih predmeta. 

 

10:17 Sudija Antonetti počeo je čitanje sažetka optužnice. U njoj navodi detalje zločina počinjenih u općinama Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš.

10:10 Tročlanim sudskim vijećem predsjedava Francuz Jean Claude Antonetti. Vijeće presudu donosi većinom glasova.

 

10:02 Počelo izricanje presude čelnicima takozvane Herceg-Bosne. Presuda je napisana na 2.629 stranica.

 

 

29.05.2013.

DRŽAVNE UBICE SE VRAĆAJU KUĆI?

Prirodni priraštaj

Državne ubice se vraćaju kući?

 
Ovuda, molim: Milan Lukić na putu za Srbiju
Ovuda, molim: Milan Lukić na putu za Srbiju
Photo: EPA/SERGE LIGTENBERG

Zacakliše se oči izmišljenim nacionalistima, možda i samom srbijanskom premijeru  koji uspešno čuva državnu politiku od nacionalističkih primisli: možda će se uvažiti njegov državotvorni zahtev Tribunalu od  9. aprila ove godine, da se svi srpski ratni zločinci osuđeni u Hagu isporuče Srbiji

Dačić je tražio ubice na revers, zaklinjući se 9. aprila da je Srbija "spremna da prihvati međunarodni monitoring sprovođenja kazni i ponudi čvrste garancije da osuđenima neće biti odobreno moguće prevremeno oslobađanje, bez relevantne odluke Tribunala".  Dan pre nego što se srbijanski predsednik Tomislav Nikolić uneredio na sednici Generalne skupštine UN, ocenjujući Haški tribunal kao inviziciju za Srbe

Izgledalo je da će se sve završiti unisonim licemernim lupetanjem srbijanskih političara  povodom dve decenije postojanja Haškog tribunala, koji, eto, nije uspeo da spere krv sa državnog oruđa i ličnog hladnog oružja,  kad se, ničim izazvan, oglasio generalni sekretar Ujedninjenih nacija Ban Ki Mun. Ohrabrujućim nagoveštajem, informacijom o tome da se u Tribunalu razmatra mogućnost upućivanja besprimerne gomile zlikovaca u Srbiju, radi izdržavanja kazni koje su im izrečene za počinjene ratne zločine. Gensek UN obavestio je, naime, srbijanskog premijera Ivicu Dačića da je u proceduri zahtev Srbije da njeni državljani, osuđeni pred haškim Tribunalom, kazne izdržavaju u zatvorima na njenoj teritoriji, o čemu je zatražio procenu Tribunala. Predsednik Tribunala Teodor Meron obavestio je Ban Ki Muna da je procena u toku i da je konačna odluka na Savetu  bezbednosti, naveo je generalni sekretar u pismu Dačiću.

Zacakliše se oči izmišljenim nacionalistima, možda i samom srbijanskom premijeru  koji uspešno čuva državnu politiku od nacionalističkih primisli: možda će se uvažiti njegov državotvorni zahtev Tribunalu od  9. aprila ove godine, da se svi srpski ratni zločinci osuđeni u Hagu isporuče Srbiji. Naravno i oni koji još nisu osuđeni/oslobođeni. Da li je moguće da ćemo još koliko za koju nedelju u komšiluku imati, recmo, Milana Lukića (doživotna robija za spaljivanje najmanje 120 Bošnjaka), te njegovog rođaka Sredoja Lukića (27 godina za zločine protiv čovečnosti): "Zločini koje su počinili Milan Lukić i Sredoje Lukić se u ovom slučaju odlikuju i bezobzirnim nepoštovanjem ljudskih života. Spaljivanje živih ljudi u kućama predstavlja akt najveće nehumanosti koje neka osoba može počiniti", tvrdi Veće suda koji nije ispunio svoj cilj. Dobrodošli u Srbiju, baš kao i Ljubiša Beara, Vlastimir Đorđević, Vladimir Lazarević, Sreten Lukić, Radivoj Miletić, Drago Nikolić, Dragoljub Ojdanić, Vinko Pandurević, Nebojša Pavković, Vujadin Popović, Nikola Šainović, Zdravko Tolimir, Stojan Župljanin. I, naravno, neosuđene ikone Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Jovica Stanišić i Franko Simatović.

Photo: EPA

 

Podvucimo crtu, Dačić je tražio ubice na revers, zaklinjući se 9. aprila da je Srbija "spremna da prihvati međunarodni monitoring sprovođenja kazni i ponudi čvrste garancije da osuđenima neće biti odobreno moguće prevremeno oslobađanje, bez relevantne odluke Tribunala".  Dan pre nego što se srbijanski predsednik Tomislav Nikolić uneredio na sednici Generalne skupštine UN, ocenjujući (Nikolić) Haški tribunal kao inviziciju za Srbe.

To je, na neki način, i čuvanje novca poreskih obveznika, budući da država članovima njihovih porodica, uz pripadajuća zaposlenja u javnim preduzećima, isplaćuje džeparac i kupuje četiri povratne avinske karte godišnje i časti ih džeparcem od po 250 evra po osobi, za troskove prilikom posete. Sve to koštalo je 19 miliona dinara godišnje, a onda je odlučeno da se pomažu i oni koji se nisu dobrovoljno predali, još 12 državljana Srbije. Kako je rekao Rasim Ljajić, oficir za vezu države sa Tribunalom, tu odluka Vlade Srbije podržao je  Sekretarijat Haškog tribunala, "jer doprinosi resocijalizaciji osuđenika". Za razliku od njihovih žrtava, ubijenih u državnom projektu i državnim novcem. Njih Srbija ne može da "resocijalizuje", a da ih prizna - neće.

Troškovi će, dakle biti smanjeni, ako ne i anulirani, jer, teško je i zamisliti obožavatelje i obožavateljke, recimo, Ratka Mladića, koji bi dozvolili da genocidni general jede zatvorsku hranu, spravljenu rutinski, bez imalo ljubavi.

Ova je frustrirajuća faza nacionalnog jedinstva u činjenju i zataškavanju zločina,, nalik memorandumskom konsenzusu, otpočela krajem novembra prošle godine, kada je Tribunal oslobodio krivice za zločine u vojnoredarstvenoj akciji Oluja hrvatske generale Ante Gotovinu i Mladena Markača. Još je tada predsednik Srbije tražio mnogo više za Srbe - zločince: "Ovo je čas kada iz Haškog tribunala treba da izađu svi Srbi, zato što, ako 'Oluja' nije bila zločin i ako Haradinaj nije počinio zločin, gde će se naći zločin kod političara, komandanta vojske i policije, Srba koji se nalaze u Haškom tribunalu", zavapio je Tomislav Nikolić. Što su nastavili da variraju političari iz vlasti i opozicije, sve do mladih pripadnika fašističkih falangi, okupljenih pod parolom Svi su Srbi Ratkovi vojnici!

Sve bi, dakle, moglo da dođe na svoje mesto, državne ubice bile bi i dalje briga države, imale bi sve što i njihove kolege koje nije zapala nikakva kazna za nedela, već očekivano napredovanje u službi, bogatstvo i ugled. Pouka za dolazećee Ratkove vojnike, da se zločin isplati i da treba voleti domovinu koje se ne odrče svojih ubica. Svrha kažnjavanja biće postignuta.

 

************************************

U tužnoj, namrgođenoj i ogorčenoj zemlji

U ime mržnje

  
Photo: blogspot.com

Ono što jest važno je činjenica da živimo u društvu u kojemu je uopće moguće da se, pored svih problema egzistencijalne naravi u kojima nam se država kupa, mase radije mobiliziraju u mržnji nego u solidarnosti. To doduše i nije neka novost, tako su nas navikli od početka, samo je prebrojavanje krvnih zrnaca, tako popularno devedesetih, zamijenila silna zainteresiranost masa za endokrinologiju, pa se na vagu ovaj put stavlja balans tuđih spolnih hormona s posebnom pažnjom na njihova izlučivanja

Photo: www.voxfeminae.net

"Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica muškarca i žene?", referendumsko je pitanje što ga volonteri inicijative "U ime obitelji" već dvanaest dana glasno kliču sa svojih štandova strateški pozicioniranih na javnim mjestima. Burna javna polemika koja se stvorila nakon starta ove inicijative oštro je podijelila javnost i građane.

Za početak, valja se podsjetiti na kronologiju takozvanog "događanja pastve", kojem smo svjedoci posljednjih mjeseci. Sve je počelo s uvođenjem zdravstvenog odgoja bez javne rasprave, što, ruku na srce, i nije neki presedan u ovoj zemlji. Uvodio se i vjeronauk u obavezne obrazovne institucije bez da se ikoga išta pitalo, pa se ministar Jovanović vjerojatno poveo tim rezonom uvevši zdravstveni odgoj. Da je imao ikakvu predodžbu što će sve taj proceduralni propust  izazvati i zakotrljati, da je slutio ili čak predvidio da će crkva iskoristiti taj propust za petljanje u sekularne poslove, vjerojatno to ne bi učinio, no jest, i ludilo je otpočelo.

Revoltirana udruga GROZD, koja sebe u podnaslovu naziva "glasom roditelja za djecu" pokušala je stati na kraj zdravstvenom odgoju organiziravši akciju bizarnog imena "Ovo nije moj medo", čiju su fašistoidnu potku organizatori pokušavali zakamuflirati akcijom prikupljanja igračaka za nezbrinutu djecu. Na mirnom kontra-protestu ljubljenja ispred zagrebačke katedrale u organizaciji LGBT udruga, okupio se zimus i nemali broj raspomamljenih homofoba koje je samo policijski kordon sprječavao da ne započnu krvoproliće.

Zatim je krenula hajka na plakat Gavelline predstave "Fine mrtve djevojke", kojoj je na kraj stao nitko drugi nego Milan Bandić, presudivši "stručno" da se radi o nepoćudnosti koju hitno treba ukloniti od očiju smjerne javnosti, nesvikle na takve bestijalnosti. Tu se na stražnje noge digla sveukupna kulturna javnost, jer se radilo o slučaju cenzure koja je u ovoj zemlji protuustavna, ili bi to barem trebala biti, no odjeci apela kulturnjaka nadglasani su agresivnom kontraofenzivom već spomenutih udruga građana koje su, s ciljem regrutiranja svekolikog pučanstva u borbi protiv homoseksualne pošasti, angažirale homofobnu američku bakicu Judith Reisman, koja je u maniri rokenrol zvijezde održala turneju predavanja diljem Hrvatske, između ostalog i u Hrvatskom saboru i nekim visokoobrazovnim ustanovama.

Pseudonaučnica: Judith Reisman
Photo: vecernji.hr

Strasti su se nakon njezinog gostovanja nakratko prividno smirile, ne bi li sve skupa ponovo eskaliralo prije nekoliko tjedana kada su iste udruge osnovale inicijativu "U ime obitelji" i započeli prikupljanje potpisa za referendum, čime bi se čitavoj, već ionako marginaliziranoj skupini, oduzela prava na građanski brak i time ujedno i sve imovinsko-pravne beneficije koje se ovom institucijom posljedično ostvaruju – brak koji je, po uvjerenju ove građanske inicijative, prirodna zajednica isključivo muškarca i žene.

U pokušaju da prikupe dovoljan broj glasova za raspisivanje referenduma agresivni volonteri nisu prezali ni od protuzakonite zvonjave na vrata kućanstava, a ovoj izrazito šovinističkoj akciji u pomoć su pritekle i mnoge osobe iz javnog života, legitimirajući tako jednu, u samoj svojoj srži neustavnu akciju i vlastitom potporom.

Inicijativa je tako navodno uspjela prikupiti potreban broj potpisa za raspisivanje referenduma, što je koincidiralo s odlukom Ustavnog suda o privremenom obustavljanju provođenja zdravstvenog odgoja iz škola dok se ne riješe svi proceduralni propusti koji su prije njegova uvođenja počinjeni. No, kako se u ovoj zemlji stvari mijenjaju iz minute u minutu, nakon prvotnih likovanja idejnih vođa ove inicijative, ipak je zaključeno kako im za raspisivanje referenduma nedostaje još čak 71 tisuća potpisa, što je pokazatelj neinformiranosti aktera političkog procesa, medijske površnosti i općenito kolektivne navade brzopletog reagiranja u neprekidno produciranoj atmosferi polarizacije i društvene napetosti.

Svakom protivniku ove inicijative sigurno je prirodna prva reakcija na ovu vijest bila likovanje, ali nema mjesta likovanju u ovom slučaju. Jer naposljetku, nevažno je da li je prikupljen dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma ili nije; država gotovo sigurno neće raspisati referendum čiji se zahtjevi svode na obespravljivanje čitave jedne skupine građana što je, pojednostavljeno rečeno, protuustavno u svojoj srži, a i otvorilo bi mogućnost i drugim nerazumnim zahtjevima raznih nezadovoljnika.

U ime svake obitelji
Photo: Facebook/U ime svake obitelji

Ono što jest važno je činjenica da živimo u društvu u kojemu je uopće moguće da se, pored svih problema egzistencijalne naravi u kojima nam se država kupa, mase radije mobiliziraju u mržnji nego u solidarnosti. To doduše i nije neka novost, tako su nas navikli od početka, samo je prebrojavanje krvnih zrnaca, tako popularno devedesetih, zamijenila silna zainteresiranost masa za endokrinologiju, pa se na vagu ovaj put stavlja balans tuđih spolnih hormona s posebnom pažnjom na njihova izlučivanja.

Kaže se da je društvo onoliko zrelo koliko se najslabiji pojedinac u njemu osjeća sigurno. Ako je to lakmus kroz koji ćemo propustiti zrelost hrvatskog društva, onda je poražavajuća činjenica da se ono nalazi na nivou prvobitne zajednice koja sanjari o srednjevjekovnim blagodatima u kojima će konačno biti moguće pod okriljem noći s bakljama u rukama istjerati iz sela sve one nakaze nepoćudna ponašanja.

Udavača traži muža
Photo: Facebook/U ime obitelji

Osobno sam dugo smatrala crkvu odgovornom za mnoge nazadne pojave u ovom kronično boležljivom društvu, ljutila se što indoktrinira narod, truje ga strahom i mržnjom prema drugačijosti. Ali to je kao da krivite čovjeka s kraćom nogom što šepa; crkva niti je ikad bila progresivna, niti joj je to posao. Oduvijek joj je bilo u interesu zadržati atmosferu latentne panike, što i nije osobito težak zadatak u društvu sastavljenom od pojedinaca manjkavog obrazovanja; dovoljni su neprekidno podsjećanje na tradicionalizam koji automatski podrazumijeva odbacivanje modernizma, raspirivanje straha od razlike koji odvodi u prezir ili mržnju prema slabijem, vječna, gotovo paranoidna opsesija zavjerom "njih protiv nas" koja neminovno odvodi u ekskluzivnost tipa "ili mi ili oni" u borbi za opstanak. Jedini koji narodu mogu priuštiti njegov identitet jesu njegovi neprijatelji, a jedini način rješavanja problema zavjere jest poziv na ksenofobiju. Sve nabrojano Umberto Eco naveo je kao sastavne element ur-fašizma kojemu u korijenu leži iracionalni strah od istrebljenja.

 

Crkvi, dakle, i nije za zamjeriti što postupa imanentno sebi. No država, taj građanski servis koji bi trebao stati na kraj takvom fatalističkom shvaćanju svijeta i zaštititi manjine od agresivnog ugrožavanja njihovih prava, pala je na ispitu sposobnosti, dopuštajući crkvi neprekidno miješanje u sekularne poslove kojima je u bazi upravo ta zaštita.

U društvu u kojemu se na zaštitu države nemoguće osloniti polarizacija je naprosto neminovna. U takvoj konstelaciji, koja užasava svako racionalno biće, život se svodi na rovovsku bitku u kojoj se točno zna tko je na kojoj strani: kreacionisti nasuprot evolucionistima, fatalisti nasuprot deterministima, neuki nasuprot obrazovanima, itd. U takvom scenariju, koji nalikuje predlošku za neki apokaliptični, distopijski film, užasava činjenica da su ovi prvi u debelom vodstvu. Osim što njeguju kult agresivnosti, zastrašujuće su dobro organizirani u njegovu širenju, u čemu ih svesrdno logistički i financijski potpomaže crkva novcem koji je izašao iz džepova nas poreznih obveznika, pa tako i onih čija prava želi svesti na minimum.

Očajne kućanice: dobre hostese
Očajne kućanice: dobre hostese
Photo: Facebook/U ime obitelji

Nasuprot tome, mi, tiha manjina, ozlojađeno sjedimo u svojim sobama, za kompjuterima, pišemo apele, zgražamo se nad zakotrljanim događajima, formiramo satirične grupe na društvenim mrežama i nadamo se da ćemo se probuditi iz medijevalne noćne more u kojoj zveckaju lanci sprava za mučenje ili pucketaju lomače, dok se u školama predaje kreacionistička propedeutika.

Teško je živjeti u sredini koja je toliko ogrezla u mržnju da drugačije i ne zna živjeti. Ona je ovome društvu postala toliko prirodna da se gotovo i ne primjećuje. Dovoljno je baciti tek letimičan pogled na komentare čitatelja bilo kojeg portala, ispod teksta bilo koje vrste, da čovjeka čitav dan boli želudac. Ono malo empatičnih glasova čiji se humanizam bazira na vrijednostima naučenim u nekom drugom sistemu, a koji se jedva naziru kroz hejtersku kakofoniju, navodi na zaključak da se radi o najobičnijem atavizmu naslijeđenom iz vremena kad se solidarnost živjela. Mlade generacije, koje su nažalost zatucanije od prethodnih, taj pojam vjerojatno ne bi znale ni definirati, a kamoli primijeniti ga na djelu.

Naporno je probuditi se u ovoj zemlji svakoga jutra. I sve ju je teže voljeti ovakvu otužnu, namrgođenu i ogorčenu.

 

 

29.05.2013.

BALKANSKA PRAVILA TAJNOG PONAŠANjA

Balkanska pravila tajnog ponašanja: Magija dedovine

BIP loža srpskog Velikog brata

 
Photo: mysanantonio.com

Mnogi paterfamilijasi, domaćini, osvajači, lovci i mafijaši, kad su se dograbili medija, postali su robovi vremena a ne više gospodari prostora jer nisu prepoznali trenutak kad su od domaćina postali gosti, onda kada su u kancelarijama uključili audiovizuelnu tehniku. Urednici su u zabludi da mi dolazimo kod njih u kancelariju. Naprotiv, oni dolaze kod nas, građana koji poznaju masovne informacije bolje od njih, jer pratimo globalnu umetnost više od lokalnih klubova, srpskih kafana i privatnih proslava. Baš to je priroda medija, svako je u njoj gost, domaćin može biti samo publika. Zato su naši mediji tako ograničeni u konačnom rezultatu, to je grč lovca u nebranom grožću, kočnica šofera u trenutku kada je provalio kameru na semaforu

Dobitnik Velike nagrade žirija na prošlom Kanskom festivalu, film Matea Garonea Reality, do nedavno se davao u domaćem bioskopu. Film se bavi fenomenom emisije “Veliki brat” kroz analizu psiholoških poremećaja izazvanih ovom serijom. Glavni junak, simpatični trgovac iz Napulja i amaterski zabavljač na lokalnim priredbama, kog porodica nagovara da se prijavi za audiciju, i pošto je tamo ostvario povoljan utisak, očekuje da će ga pozvati agenti Velikog brata. U nestrpljenju, menja poslovne odluke i zatvara svoju pijačnu tezgu. Pošto mu poziv “sa vrha” ne stiže, pričinjava mu se da ga prate agenti emisije koji navodno proveraju njegovu harizmu i autentičnost. Da bi ostvario dobar utisak pred zamišljenim špijunima on poklanja beskućnicima svoje stvari i novac. Porodica i prijatelji ga napuštaju, a njegova želja za slavom prerasta u duševni poremećaj, pretvarajući mu život u pseudoreligioznu opsesiju. Njegovo imaginarno mesto u centru pažnje postaće rijaliti šou pred Božijim sudom jer u želji da bude prepoznat naš junak će poistovetiti kameru Velikog brata sa prisustvom Svete Trojice.

PHOTO: Stock

Ne može se reći da je Garone ponovio sjaj ostvaren prethodnim filmom Gomora, u kojem je bacio razarajuće svetlo na stereotipni kult napolitanske mafije. Ovde nas stilom vraća unazad, na dramaturgiju italijanskog neorealizma u kojoj protest malog čoveka simbolizuje njegovu pobedu nad nepravdom sistema. Ali i pored citata mnogih scenarista tog vremena i sekvenci koji podsećaju na živipisnost kamere Bertolučija, Garone analizira svoju napolitansku braću načinom koji nije baš svojstven neorealizmu. Po njemu, poremećaj društva nije uzrokovan nepravdom klasnog poretka niti korporativnim interesom kapitalista, već pretpostavkom da većina anonimnog sveta ne želi da prizna da želi da bude u centru medijske pažnje. Po Garoneu, upravo zavist anonimnih prema tuđoj popularnosti suzbija njihovu želju za javnom promocijom ali pojačava želju za ostvarenjem biološkog autoriteta kroz porodicu. I tako nastaje napolitanska “familija”, uticajna u celom svetu. To je društvo organizovanog autoriteta, koje, za razliku od Velikog brata, svoje rezultate ne bazira na otvorenim već na tajnim principima delovanja, negujući tradiciju nasilnog životnog veka umesto na istraživanjima mogućnosti javne socijalizacije, uslovljene faktorima eksperimenta i iznenađenja. Toliko o napolitanskom, a gde se u svemu tome nalazi srpski Veliki brat?

Da bi odgovorili na to pitanje, moramo da počnemo od sledeće činjenice - VIP Veliki brat nije isto što i originalni Veliki brat. Iako takođe postoji u inostranstvu kao gledan šou, VIP nije uticao na ukidanje običnog Velikog brata, što se po svojoj prilici, dogodilo u Srbiji. A komercijalna poenta ove serije je pre svega u otkrivanju novih lica, a ne u ponavljanju starih u novom prostoru. To govori o staromodnoj prirodi naših medija, koja, umesto da promovišu, sputavaju pojavu novih lica jer bi ona prouzrokovala gubitak medijske kontrole na estradi. Iz toga proizilazi da nikom tu nije stalo do novca, kao ni do javnog tržišta, već isključivo do vlasništva nad medijskim prostorom. Srpski Veliki brat nije ništa drugo do borba za očuvanje prostora, a ne nadmetanje za veću gledanost. Zamislite šta bi se desilo kada bi naš Reality izbacio deset novih zvezda godišnje? Ceo sistem domaće estrade bi se raspao jer se ionako drži na tankom koncu. Zamislite šta bi se desilo sa muzičkom scenom kada bi serija Idol lansirala deset novih pevača? Pa sve naše postojeće zvezde bi sa scene iščezle brzinom svetlosti. Zato su video klipovi sa smešnim marginalcima iz Idola mnogo zastupljeniji na internetu nego kvalitetni snimci boljih pevača. Našu estradu ne drži publika i gledanost, već familije, prijatelji i ljubavnici. Šta mislite, da iza svih tih zgodnih devojaka stoji tiraž? A ne sponzor? Takvih situacija naravno, ima i u stranim emisijama ali samo kod nas reč je o vidljivoj dominaciji privatnog života nad javnim programom. Sve što vidimo u emisiji VIP je snaga privatnog a ne javnog uticaja, sila fizičkog prisustva a ne efekat javne harizme. U pitanju je feudalni koncept vlasništva nad fizičkim prostorom a ne prostiranja tržišnih informacija kroz medijsko vreme. Naravno da ima tu i ukućana sa dokazanim zaslugama, ali kada gledamo te veterane, da li smo se upitali kada i kako su se oni prvi puta pojavili na sceni? Emisija Veliki brat možda nije oličenje stila i elegancije ali kada se bavi novim facama njihovo lansiranje je izvedeno na pošteniji način nego istorija jugoslovenskih medija u celini!

Vratimo se u Jugoslaviju, na medije bivših Titovih federacija. Ko se tamo i kada pojavio na televiziji a da nije političar i nosilac ratne spomenice? Ko se uopšte u to vreme bavio medijima i umetnošću?

Od sredine pedesetih, sve više sa kraja šezdesetih a najviše od osamdesetih, kultura je razvijana u okviru amaterskih umetničkih društva, domova kulture i disidentskih klubova. Izuzetke su predstavljali umetnici iz stranih zemalja ili oni koji su često putovali u inostranstvo. U svakom slučaju, to je bila klasa onih koji su nasledili pismenost, bolje obrazovanje i poznavanje stranih jezika (o našim prevodiocima i filolozima drugom prilikom). Neki su bili deca oslobodilaca, neki naslednici starih gradskih imanja ali to je uvek bio umetnički prostor koji se dao kontrolisati i to ne nužno sa vrha, već odnosom članova i njihovom uzajamnom prostornom uslovljenošću. Umetnici su sami sebi bili publika, nije uvek bio potreban Centralni komitet da održi tu vrstu komunalnog centralizma. Krajem veka razvio se pluralistički koncept medija i mnogo novih kanala se pojavilo na radiodifuznoj skali, ali stare zvezde su ostale jednako zastupljene i pre i posle Jugoslavije.

Photo: Nandita Raman

Da li postoji živa zvezda Titove epohe koja i dalje nije zvezda? Da li postoji neka nova koja je zasenila stare? Naravno da ne. Zdravko Čolić i Goran Bregović u izjavama ne kriju da su do slave došli slučajno i nehotice. Kao i mnogi drugi, oni su navikli da svoju privilegiju podrazumevaju, kao kad podrazumevamo svoje urođeno telesno svojstvo ili materijalno nasledstvo. Stare zvezde su u startnoj prednosti nad novim jer su se pojavile unutar suverenog medijskog prostora, a ne tržišnom kalkulacijom medijskog vremena. Dok su zapadne zvezde morale svoj medijski prostor da zarade, naše su ga osvajale, a potom prenosile putem nasledstva. To osvajanje nije uvek bilo militantno već kasnije posleratno gospodsko ali je zadržalo istu osobinu, privatnu salonsku vrlinu bitniju od medijske senzacije.

Naša amaterska društva i kulturni centri jesu mesta gde su ljudi, umesto da štite narod od nepismenosti, štitili sebe od nepismenog naroda. To su prostori u kojima se fin svet upoznavao, sklopio brakove, sporazume i savezništva, daleko od masovnog kiča i žutog novinarstva. Utočišta na kojima je kultura porodice jačala, umesto da bude obrnuto, da stari kult porodice bude izazivan prisustvom novih informacija. To jeste ostvarilo određeni kulturni značaj, ali to nikad nije bio medijski već tajni kult grada. To su privatna utvrđenja i utemeljeni zamkovi koji nas i danas zatvaraju u incestuozne dvorske krugove i sprečavaju nas da se okrenemo ka nepoznatim i radoznalim pogledima koje na zapadu zovu - publika. Ima neka tajna veza za sve nas koji znamo strani jezik!

Kada se 2006. pojavio prvi Veliki brat, to je za mnoge predstavljalo iznenađenje, možda i za samu režiju tog programa. Najviše pojava Mikija Đuričića, koji je postao zvezda bukvalno preko noći, kada je kao seljak iz Kupinova, dokazao kako se opšte predstave o društvenim klasama ne poklapaju sa stvarnošću realnog programa. Pre svega je to dokazao svojim roditeljima, pa je potom od crne ovce porodice postao gazda u kući (provereno na licu mesta). Zbog velike popularnosti, nisu mogli da ga sklone iz medija, pa se i zadržao, ali u neutralnim programima. Podsetimo da je u prvom Velikom bratu pobedio Ivan Ljuba, po zanimanju koncertni pijanista (toliko o odnosu VIP i Velikog brata)! U sledećem izdanju, selekcija ukućana je bila mnogo slabija, samim tim podložnija kontroli i zaboravu, sve da bi stare dobre zvezde mogle bezbedno da spavaju u kolektivnoj memoriji. Danas, srpski VIP mnogo je redovniji od običnog Velikog brata, tako da šanse lansiranja nezavisnog novog lica pripadaju sferi fantastike.

Stare domaće zvezde, ma koliko da spadaju u javne ličnosti, došle su do velike popularnosti putem malog, a ne velikog broja ljudi. Iako danas živimo u demokratskoj republici, nalazimo se u orbiti u kojoj dominiraju zvezde iz diktatorskog vremena. Sadašnje estradne zvezde su aktuelni primeri prošlog režima i održavaju se tako što i dalje koriste svoju prednost nad slobodnim medijima, amaterski se pozivajući na kolektivno autorstvo nad idejama, oličeno u zakonu jačeg, u dominaciji nad osvojenim fizičkim prostorom a ne zasluženim medijskim sekundama. Mnogi od tih zvezda jesu bili talentovani, ali svi oni su ljudi neproverenih zasluga, gledano iz perspektive otvorenog medijskog tržišta. Nije pitanje da li su oni zaslužili svoj uspeh, već da li je možda neko drugi to zaslužio više od njih. To je kao odnos starih zlatara i novih trgovaca u Evropi 18 veka, kad su stare materijalne prednosti ometale trgovinu novim resursima i inovacijama. Danijel Defo u knjizi Ogledi o poslovima piše da je svaka moderna inovacija sputavana prethodnim vlasnicima prostora koji, naviknuti na svoju materijalnu prednost, usporavaju kretanje novih tržišnih informacija. A Srbija je zemlja u kojoj medijski kanali još uvek spadaju u inovacije. Ne samo da moderni ljudi teško dolaze do frekvencija, već su prisiljeni da budu publika svih naših večitih medijskih repriza.

Photo: Stock

Srpski urednici su najbolji dokaz da medijsko prostiranje ima svoje granice. Ali medijski prostor ne može biti isti kao geografski ili građevinski prostor. On nije ograničen zidovima, kao ni vojskom i carinama. Pošto se frekvencije prostiru na slobodan i nepredvidiv način, ko je njihov vlasnik, veliko je pitanje. Medijske kuće i ne treba da imaju suštinskog gazdu, već samo hijerarhiju putujućih trgovaca kroz sekunde programa. I zato, kada se neko slika za srpski program, pitanje je na čijoj se teritoriji zapravo nalazi; medijska teritorija je dvostruka, ona je fizička a istovremeno i simbolička, što znači, gde god da je stacionirana ona se nalazi na raskrsnici komunikacionih puteva. Baš zato, mnogi paterfamilijasi, domaćini, osvajači, lovci i mafijaši, kad su se dograbili medija, postali su robovi vremena a ne više gospodari prostora jer nisu prepoznali trenutak kad su od domaćina postali gosti, onda kada su u kancelarijama uključili audiovizuelnu tehniku. Urednici su u zabludi da mi dolazimo kod njih u kancelariju. Naprotiv, oni dolaze kod nas, građana koji poznaju masovne informacije bolje od njih, jer pratimo globalnu umetnost više od lokalnih klubova, srpskih kafana i privatnih proslava. Baš to je priroda medija, svako je u njoj gost, domaćin može biti samo publika. Zato su naši mediji tako ograničeni u konačnom rezultatu, to je grč lovca u nebranom grožću, kočnica šofera u trenutku kada je provalio kameru na semaforu.

Pokušajte da se izborite za svojih radnih, čak i besplatnih, sat vremena na bilo kojoj srpskoj radio stanici. To je, bez proverene veze nemoguće, iako radio stanica ima više nego radnih motiva. Da li je to zato što mnogo dobro zarađuju, pa neće da rizikuju? Ne, to je zato što što su svi naši medijski prostori određeni familijarnom bliskošću između zaposlenih. Ne nužno krvnim srodstvom, već familijom kao simbolom skrivenih odnosa i uzajamnog pokrivanja na državnim jaslama. Zato kreativci nisu inspirisani da u mikrofon ispričaju biografsku priču o svom zaposlenju jer bi raskrinkali sumnjiv način svog zapošljavanja. Tada bi se neko setio da nikad nije raspisan konkurs, a ako jeste, bio je mistično organizovan, sa zasadanjima komisija bez snimanja. Ako je stanica privatizovana, način na koji je izveden taj prelazak je pod velom tajne, jer bi se u protivnom videlo da u novoj firmi rade isti koji su radili u staroj. O kakvoj se tranziciji onda radi?

Da li znamo ko je napisao današnju naslovnu vest u Politici? Ne, taj čovek nikad nije potpisan, udarne vesti se uvek nastavljaju na nekoj drugoj strani a tamo nas čekaju samo inicijali novinara. Pa u svakom američkom filmu, poenta je u potpisu članka, to je pojedinac koji se izborio za svoju vest! Kod nas, udarne vesti nisu autorizovane, one samo prenose autoritet medijskog prostora (izuzetak su kolumnisti, a i oni ne deluju kao autori iz određenih novina, već vlasnici prostora za kolumnu u svim novinama!). Zamislimo to iz ugla srpskog čitaoca – on, kada otvori naslovnu, svaki dan pročita nešto što nije napisao čovek, već sama Politika! Ko je onda autor koji se obraća čitaocu, ako ne onaj pravi orvelovski Veliki brat. Taj mistični gospodar se čitaocu i dopada jer ga podseća na njega i na njegovu anonimnost. To je etika starosedelaca sa jedne i sa druge strane medijske rampe, prećutni sporazum između vlasnika stare zemlje protiv građana nove države. Magija dedovine koja zauzima moderne sintetičke funkcije koristeći drevne prednosti: nasleđeni prostor, telesnu snagu, porodičnu zaštitu. Ali kad zauzmu javnu scenu starosedeoci ostaju samo ležeći policajci na putevima međunarodne trgovine.

Photo: blogs.reuters.com

Učinak ljudi u javnim zanimanjima ispoljava se u njihovoj odlučnosti da što više privatnih motiva prenesu u sferu javnog života. Takođe, svaka profesionalna komunikacija, zasnovana je na veštini da druge što brže upoznamo sa sobom i svojim kvalitetima. A da li ste primetili stručnjake koji deluju kao da se njihova glavna vrednost nalazi kod kuće, a ne ne poslu? Obično sa cigarom, nervozni i zatvoreni, ne vole da se hvale, o njihovoj veštini saznajete samo preko zajedničkih prijatelja. I tako se promoviše vrlina skromnosti kao alibi za tajno čuvanje javnih veština. Ti "majstori" nisu ludi jer kada bi više sebe hvalili, klijenti bi tražili više njihovih slabo plaćenih usluga ili bi mlađi kandidati tražili njihov posao. Ali ta maglovita hijerarhija kreće se suprotnim smerom i ostvaruje svoj vrh, ne kod viših nego kod nižih profesija: šofera, redara, čistača i portira. I što više silazimo tom hijerarhijom, potrebna nam je sve veća hrabrost da bi smo ih nešto pitali, ili ne daj bože da bi smo im nešto zamerili. Dok već gosn direktora svi slobodno smemo da pljujemo! Poput političara, direktori su se "odvažili" na javnu funkciju svog delovanja, taman postavljeni da ih svi ostali tiho preziru sa svojih malih kraljevskih loža u sred društvenog vlasništva. Donje teritorije građanskog sistema sadrže najveći broj gornjih predstavnika bivšeg feudalnog sistema. Uzmimo na primer, radnike obezbeđenja, u vidokrugu od kafića do kancelarija. Oni kontrolišu, ne samo klijente, već i funkcionere. Ne direktno, već putem napete samoevidentnosti njihove fizičke snage. Poput kriminalaca, oni to čine prednostima tajne ekonomije.

Kao što lopovi kradu novac, ilegalno ga pomerajući van osnovnih ekonomskih tokova, tako i raznorazni snagatori naše svakodnevne okoline, ako nisu sportisti, razvijaju tajnu vrlinu negovanja tela, van takmičarskih rekorda ili policijskih akademija. Ratne devedesete, doprinele su propagandi skrivenih mišića kroz mogućnost da čovek putem vežbanja uzdigne sebe iznad snage ostalih. Tako su se mnoge generacije pretvorile u živa nerigistrovana oružja. Neki su postali žrtve svoje snage jer nisu računali na javnu svrhu svog truda, već na "svetu" tajnu svoje telesne ekonomije. I jedni i drugi, žrtve i tirani, krimosi i snagatori, često u istom biću, u svojoj tragičnoj kontradikciji, čine savremene predstavnike aristokratije. Oni utiču i na ostalo građanstvo, čak i na akademske građane Srbije. Intelektualci bi pre trebalo da utiču na fizikalce nego obrnuto, ali ne može se meriti javna reč sa tajnom snagom; u tom odnosu uvek pobedi tajna, kao kad dvoje igraju karte, a jedan od njih može da vidi karte drugog. I zato, iz opravdanog straha i opreza, intelektualci, umetnici i kulturni radnici, potpadaju pod balkanska pravila tajnog ponašanja, onda kada procene da jedina opipljiva vrednost koju fizički mogu da zadrže je poslovna teritorija, a ne poslovna zasluga.

Ceo Balkan predstavlja tajni pakt između nasleđenih vlasnika prostora (prinčeva), i urođenih vlasnika tela (vitezova). Obe grupe spaja zajednički imenitelj - fizička vrlina, ona koja se usvaja putem nužnog biološkog podrazumevanja. Kad vidimo zagonetnog profesionalca, novinara ili urednika, to je kao da vidimo slepog slikara ili gluvog muzičara. Zamislite onda koliko ljudi je inicirano da se bavi funkcijama usmerenim protiv svog zanimanja? Baš zato, najvažniji čin pacifističkih institutucija svake republike, nije ukidanje slobode, već ukidanje prava na tajnu u okviru odgovornih institucija. A najosetljiviji deo tog principa nalazi se u porodici i vaspitanju dece. Kolikom broju nepismenih ljudi je dozvoljeno da opismenjuje decu iza dveri sopstvenih domova? Bez razvijene socijalne kontrole, deca će i dalje biti vaspitana principima autokratske tajne, što je na korak do trafikinga ili trgovine robljem, s tim što ovi drugi slučajevi sadrže više realnih ekonomskih motiva. Tajna trgovina čak može biti ekonomski korisna na duže staze, zato što podseća na štednju, svojom privremenom akumuluacijom kapitala. Ali članovi tajnovitih porodica, prvi su na spisku osumnjičenih za fizičko ili psihičko zlostavljanje. Naravno, svaki čovek ima potencijalno pravo da zasnuje porodicu, ali nema pravo na podrazumevajući autoritet nad drugim čovekom, pogotovo ako je ono maloletno i slabije od njega. U feudalizmu, svi sem robova imaju pravo na ostvarenje autoriteta. U građanskom društvu robova nema, ali se javno kontrolišu sposobnosti svakog ko želi da postane odgovorni autoritet, jer to može biti samo onaj koji svoje prednosti, novčane ili telesne, nije stekao tajno, već poređenjem sa drugima na otvorenom vrednosnom tržištu.

Sve javne institucije bi trebalo da konkurišu porodicama, da podsećaju na promene u vremenu i podstiču na prilagođavanje u prostoru, korigujući utvrđene lekcije starih autoriteta neprekidnim protokom novih informacija. Upravo o tome govori neorealistični film Reality, o tome da familija, sem kao publika, nema šta da traži u realnim medijima, jer su te medije napravili ljudi koje je privatni prostor odbacio. Glavni junak ovog filma zato i skrene pameću, razapet između svoje porodice i svojih snova, ni na nebu ni zemlji, on postaje duševni emigrant, svemirski mornar zauvek usidren u Napulju. A njegov san nosi svoju istorijsku prošlost, koja se nadovezuje na talas prekookeanske migracije prošlog veka, one koja je pronašla svoj elektronski put kada je ponos domaćina podredila uspehu čoveka, karakterne vrednosti zamenila profesionalnim učinkom, prostornu intimnost nadmašila jezičkom komunikacijom, čitanje misli preobrazila u slušanje reči a telesnu bliskost preinačila u scensku radnju.

Umetnost i kultura su funkcije u kretanju. Kada postajemo javne ličnosti, mi se prostiremo oscilatornim talasima elektronskih frekvencija. Putem njih, mi se konstantno menjamo. Ali dok su mediji koncipirani kao jerihonski bedem, trube iz VIP-a neće postati vrlo važne persone u Srbiji. Jedino što mogu je da postanu zaboravljeni Amerikanci, možda baš oni koji nisu hteli da ukinu robovlasništvo u južnoj pokrajini.

* Marko Kostić

 

29.05.2013.

INTERVJU SA SAMIM SOBOM

I. I. Duče: Intervju sa samim sobom

Vučić mi oteo hleb iz fašističkih usta

  
Dobra stara vremena na izmaku: Ivanović Duče, smenjeni bibliotekar sa veknom
Dobra stara vremena na izmaku: Ivanović Duče, smenjeni bibliotekar sa veknom
Photo: nasisrbija.org

Vođa falange Naši iz sastava srbijanskih borbenih snopova, Ivan Ivanović - Duče, smenjen je sa mesta direktora lokalne biblioteke u provincijskom mestu Aranđelovac. Duče je za svoju smenu optužio aktuelnu vlast, a posebno se obrušio na prvog potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića, lidera najveće proevropske stranke u Srbiji. S tim u vezi, vođa fašista je čak intervjusao samog sebe, a potom uradak objavio na svom sajtu. Evo kako to izgleda, ukratko

"Iza moje smene sa mesta direktora biblioteke stoji moj politički angažman, odnosno borba protiv marionetske vlasti i izdaje koju je počinila crna trojka Vučić (Aleksandar) , Dačić (Ivica) i Nikolić (Tomislav)", ubeđen je između ostalog Ivanović Duče, istakavši da sadašnje vlasti žele da se obračunaju sa njegovom fašističkom bandom najgorim staljinističkim metodama.

Fašista tvrdi kako mu neko navodno preti smrću.

"Iza toga stoje isti ljudi koji su vršili pritisak i da izgubim posao, odnosno Aleksandar Vučić i bande batinaša kojima komanduje i koje napadaju nedužne građane po Srbiji koji se ne slažu sa izdajničkom politikom koju sprovodi", konkretizuje Ivanović.

Duče je potom pitao Ivanovića s kim je u vlasti, a onda odgovorio.

"SNP NAŠI nije ni u jednom gradu u koaliciji sa izdajničkim strankama i što se nas tiče takve stranke su precrtane sa naše liste za bilo kakvu saradnju. Izdaja je čin koji se ne može i ne treba oprostiti", kaže ruskokolonaš Ivanović i dodaje da DSS sturmabteilung Naši sarađuje sa svim patriotskim pokretima i političkim strankama koje se su jasno ogradile od politike koju vodi sadašnja vlast.

Na kraju, intervju samog sa sobom Ivanović Duče je začinio sa "pravdom i istinom" i "crnim trojkama", "lazarevim kletvama" i sličnim aditivima.

Podsetimo, ista fašistička organizacija je u sadejstvu sa ideološki bliskim kamaradima nedavno izazvala incident u Oplencu, kada su psovkama i zvižducima pokušali da prekinu govor premijera Srbije Ivice Dačića.

 

******************************

 

Velike patnje malog Čedomira Antića

Otišo si, srpstvo probo nisi

  
Plavi krug bez Crvene zvezde: Čedomir Antić, vaskrsli rob zle republike
Plavi krug bez Crvene zvezde: Čedomir Antić, vaskrsli rob zle republike
Photo: Stock

Sudeći po sve većoj količini patriotskih opijata u rojalističkoj krvi, istoričar Čedomir Antić, predsednik plesne udruge „Napredni klub“, poslednjih meseci ozbiljno je zagazio u psihodelično rastrojstvo; svaki njegov javni nastup živopisniji je od prethodnog, oslobođen stegi precenjenog smisla i tzv. razuma. Ono što je izgovorio na Krušedolskom saboru, može se uporediti samo sa rapavim dlanovima pelcovanog Radoša Bajića; ipak, nogometnim žargonom, Čedomir Antić je vodeći strelac. Gde on ubode, tu republika ne raste! Antićev govor prenosimo u religioznoj celini transcedentalnog ludila. Međunaslove, iz bakarne zore, prineo na tacni pitomine Radoš Bajić 

Udaren tminom mećave i mača: Antić Čedomir, nacionalni plesač
Photo: Stock
SINI MUNJO, UDRI GROME, U OLUJNOJ MRAČNOJ NOĆI: Srpski narod iza sebe ima četrnaest stoleća poznate istorije. Ipak, časi naše državne veličine i nacionalne slave behu kratki u vekovima, poput bleska munje u olujnoj mračnoj noći.  Jer šta je devet godina Dušanovog carstva, šta su decenije slave velikih Nemanjića, kraljevanje Mihaila Vojisavljevića ili vladavina Petra Gojnikovića, prema stolećima ropstva, patnji i ratova bez kraja.

 

OTIŠO SI, SRPSTVO PROBO NISI: Šta su pobede iz srpskih ustanaka i trijumf vaskrsa u Prvom svetskom ratu, prema mučeništvima i ropstvima pod tuđinima, zabludama jugoslovenstva i komunizma?

RADOŠ BAJIĆ MI DOŠAO U SAN I IZDIKTIRAO SLEDEĆE: Često pomišljam da uopšte nije važno da doživimo čas velike slobode, opšte pravde i besmrtne slave… Najvažnije je, uveren sam, biti dostojan da im se nadamo. Danas, kao i u svim tim mnogim i beskrajnim vekovima ropstva i lutanja, nad srpskim narodom stoji Zvezda. „Zvezda u plavom krugu“ koju je opisao Crnjanski. Daleka Zvezda koju vidimo u vedrim noćima, a osećamo po danu i tminama oluja i mećava. Zvezda slobode, pravde, narodne vladavine, opšteg napretka i narodnog ujedinjenja.

AGARENSKI MAČ NA PAPSKOM ROŠTILJU: Dušmanin nije samo krvoločni zavojevač ili razbrat što služi krvniku… Dušmanin je i svaki od nas koji zaboravi na istinu i pravdu. Svako ko proda veru. Izneveri brata… Svako ko ne vidi Zvezdu ni kada je sjajnija od Sunca. Tu su Zvezdu pre tristotine godina dobro videli sabornici na Krušedolskom saboru.  Nisu se naoružani samo verom i rodoljubljem odupirali agarenskom maču, jarmu ćesarovih vlastelina i tijari licemernih papskih prozelita.

Kolektivna hipnoza sa mukom bola: Publika u neverici sluša jauke Čedomira Antića
Photo: Stock
NESLUĆENA SREĆA MOŽE BITI VEĆA: Sabornici su pronašli vere, mudrosti i snage da se odupru unutrašnjem zlu – sujeti i pohlepi. Manama koje je moderna republika u Srbiji uzela za vrlinu. Dogovorili su se tada da srpska crkva ne bude podeljena i da iako rasuta u dva zaraćena – prema srpstvu i pravoslavlju neprijateljska carstva – ipak sačuva jednog patrijarha. Patrijarh je nastavio da upravlja našom crkvom iz tužne, mučeničke, porobljene Peći. Time su sabornici doneli neslućenu sreću Srpstvu i nevaskrsloj srpskoj državi.

 

HOĆE DA NAS UNIŠTE SVI TI LJUDI ZLI: Naša Otadžbina, Srbija, danas je pod udarom dve velike svetske sile. Njihovo je carstvo zamalena… Ipak, nadživeće nas koji danas od njih stradamo. Nije danas reč o tome da li će Severno Kosovo ostati srpsko, niti da li će srpski narod sačuvati tekovinu svog Otadžbinskog rata – Republiku Srpsku. Danas govorimo o postojanju Srbije i Srba. U naše vreme moderni nacisti tvrde da su naša kultura i istorija zaražene virusom zla i zločina. Kada nestanemo, vele, bićemo izlečeni.

Turčilo se i kurčilo: Antić Čedomir, maska prezira
Photo: Stock
BEZBOŽNI KOMUNISTIČKI TEMELJ MIROPOMAZANJA: To govore oni čijim su precima oproštena hiljadostruka zla,  kojima je data prilika za novi početak. U svojim čudovišnim delima pridobili su deo najučenijih, najobrazovanijih, prvih ljudi našeg naroda. Ali, nije ni to prvi put: zar nisu nekada davno naši carevi „zakon pogazili“, nisu li se njihove sluge neverne „carskom krvlju okupale“, nije li se već turčilo sve što je „plaho i lakomo“? Pa, ako se to dešavalo miropomazanim vladarima one stare i stamene Srbije, zašto se čudimo što nam se to vraća u našoj miloj ali slaboj demokratiji ponikloj  na besudnom i bezbožnom komunističkom temelju?

 

ZVEZDA NA NEBESIMA MARAKANE: Mogu da privremeno umore našu Otadžbinu. Da je svedu na pašaluk i dovedu ovde Ljumu i Anadoliju. Mogu da i dalje ruše našu svetu pravoslavnu crkvu, odnarođuju i preveravaju, varaju i potkupljuju… Ipak, Zvezdu na nebesima ne znaju da ugase. „Otadžbina su…“ – napisao je Nušić još one strašne i tužne 1915. godine – „…Misao i Vera, a  Misao i Vera ne umiru!“

DA VOLIMO ACU GICU I KOMŠINICU MICU: Zato vas, oci naše Crkve, velikaši naše države, pa makar to još uvek, nažalost, bila republika, zato vas veliki i mali, blagoverni i hristoljubivi, Sestre i Braćo… danas molim i pozivam, da pobedimo po ko zna koji put… Da trijumfuju naše vera i nada. Da se odreknemo zla u sebi, ali da ne posustanemo ni pred najvećim zlom, ni pred zlom najsilnijih, najviših, čak i najbližih. Da branimo srpsku državu. Da poštujemo njegovu svetost srpskog patrijarha i njegovo visočanstvo srpskog prestolonaslednika, da branimo našu braću gde god da su u Srpskoj, na Kosovu, u Krajini, Makedoniji i u Crnoj Gori… Da pokušamo da budemo bolji i bogatiji, da budemo verniji i nesebičniji… Da se odupremo silnom i lukavom.

NEKA ŽIVI, ŽIVI RAD: Neka je slava našim svetiteljma od Sv. Save do naših mučenika iz 1941. godine. Neka je slava našim vladarima od Vlastimira i Nemanje do Petra Drugog. Neka je slava našim junacima od Miloša Obilića do Milana Tepića i Zorana Radosavljevića.

POZDRAVI I ŽELJE: Želim vam, draga braćo i sestre, svako dobro, napredak, slobodu i sreću.

I JOŠ: Živelo Srpstvo.

VRH, BRATE: Živela Srbija.

* Ovaj nenadjebivi govor održan je na nekakvom Krušedolskom saboru na Fruškoj Gori

 

 

29.05.2013.

"ĐAVOLjI VLADIKA" RAZRIJEŠEN DUŽNOSTI

Odluka Sinoda

"Đavolji vladika" razrešen dužnosti

  
Photo: avaz.ba

Sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) trajno je razrešio dužnosti vladiku zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavendu, na zasedanju tog crkvenog tela u sredu, javljaju beogradski mediji * Sabor je u utorak razrešio i episkopa srednjeevropskog Konstantina, saopštio je portparol SPC vladika bački Irinej.

Portparol Srpske pravoslavne crkve (SPC) episkop bački Irinej u redovnom  obraćanju novinarima i Patrijaršiji rekao je da je odluka Sabora SPC-a o  trajnom razrješenju Vasilija Kačavende sa dužnosti episkopa  zvorničko-tuzlanskog donesena u onom delu zasedanja Sabora koji se  tiče duhovnog života Crkve i unutrašnje strukture i organizacije.

„Sabor je potvrdio odluku Svetog arhijerejskog sinoda kojom je njegovo  preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski konačno i trajno razriješen  dužnosti upravljanja Eparhijom zvorničko-tuzlanskom“, citirao je Irinej  odluku Sabora SPC.

Epikop Irinej nije govorio o razlozima zašto je Kačavenda razrešen  dužnosti, a novinarima je tokom njegovog obraćanja zabranjeno  postavljanje pitanja.

Sinod je pre mesec dana doneo odluku o penzionisanju  Kačavende i razrešio ga dužnosti upravljanja Eparhijom u kojoj je potom  postavljen administrator vladika banjalučki Jefrem.

Podsetimo, Kačavenda, poznat i kao "Đavolji vladika", nedavno je dospeo u žižu javnosti kada su pojedini mediji objavili video snimak na kojem se vidi kako se ljubi sa mladićem.

Snimak je samo potvrdio ono o čemu je javno govorio bivši đakon Bojan Jovanović, koji je vladiku optužio da je u svoje odaje dovodio maloletne dečake i seksualno ih zlostavljao.

Sabor je u utorak razrešio i episkopa srednjeevropskog Konstantina, saopštio je portparol SPC vladika bački Irinej. Beogradski štampani i elektronski mediji preneli su, pozivajući se na izvore iz Crkve, da je Konstantin smenjen zbog malverzacija sa crkvenim novcem.

 

***************************

Vojna penetracija: Lazanski intervjuiše Dodika

Sex In Šumska Uniform

  
Tvrdio je Lazanski da ima ovoliki kalibar: Milorad Dodik, razočaran
Tvrdio je Lazanski da ima ovoliki kalibar: Milorad Dodik, razočaran
Photo: Stock

Sudeći po erotičnoj atmosferi kojom odišu njegovi 120mm tekstovi, Miroslav Lazanski je posle Zagreba i Beograda otkrio Šumsku kao svoju najnoviju vojnu ljubav. Ostvarilo mu se ono o čemu je u uniformi desetara JNA odavno maštao: da razgovara sa Miletom Dodikom i da se tokom intervjua polako svlači, dok na sto dijaloga ne padnu gole, muške činjenice. Ovaj sex-talk, tek da se zna, objavila je „Politika“; najgluplje delove ovog intercourse-šaputanja prenosimo u senzualnom originalu ordinarne jebačine 

U početku je uvek obučen: Lazanski, erotski Šumnjak
Photo: Stock

OTKOPČAVAJUĆI PRVO BIJELO DUGME, LAZANSKI SE PITA: Da li je Republika Srpska izložena novoj fazi političkih pritisaka od strane Zapada, pre svega SAD? Ako jeste, u kom pravcu idu ti pritisci i zašto je to na delu baš sada. Je li BiH uspešan, ili neuspešan projekat Amerike i kako se u taj projekat uklapa RS i njena budućnost? O svemu tome za „Politiku“ ekskluzivno govori predsednik RS gospodin Milorad  Dodik.

LAZANSKI ĆE VAM OBJASNITI TKO JE MILE: Predsednik RS je političar i državnik bez dlake na jeziku i kao takav često je meta napada.

U NISKOM ANALNOM STARTU POSTAVLJAM PITANJE: Gospodine predsedniče, zamenik pomoćnika državnog sekretara SAD Filip Riker kritikovao je pre nekoliko dana u Sarajevu političare u BiH, između ostalih i vas navodeći da ste krivac za zastoj u približavanju BiH NATO-u.

KOD NAS U ŠUMSKOJ TO JE OBIČNA PIČKA: Možda je Riker kod vas u Srbiji važan, kod nas u Republici Srpskoj on je samo jedan od administrativaca Stejt departmenta, koji nije apsolutno vezan, odnosno nadležan, po bilo kom osnovu za Dejton. Ono što je on govorio nije dejtonsko pitanje, on je svojim nastupom izvređao sve institucije BiH, direktno se umešao u unutrašnje stvari BiH. Rikerove tvrdnje nemaju nikakvu vezu sa dejtonskim pitanjima da bi imao pravo da nešto govori. Tu se radi se o jednom scenariju mešanja i pritiska koji je svojstven diplomatama kakav je Filip Riker, koji je, ne oklevajući, došao u BiH da napadne i izvređa sve institucije i sve najvažnije političke faktore ovde, pa je tako napao i mene.

OMILJENA DODIKOVA RECITACIJA: Imovina i vojna imovina po Dejtonskom mirovnom sporazumu rešene su tako što to nije dato u nadležnost BiH, već je dato entitetima. BiH po Dejtonu ima samo devet nadležnosti, član ustava kaže da samo ono što je izričito dato BiH jeste u nadležnosti BiH.

LIJEPO JE KAD MILE POJAŠNJAVA, ČAK I LAZANSKI POKUŠAVA DA GA RAZUME: Činjenica da sam u pravu jeste i to da je svojevremeno Pedi Ešdaun, koji je i zakuvao to oko imovine u BiH, doneo zakon o zabrani raspolaganja imovinom Republike Srpske, čime je, zapravo, eksplicitno i priznao da je to imovina Republike Srpske. A od nas se sada traži da tu našu imovinu damo BiH, što predstavlja za nas, naravno, problem. Imate, na primer, problem ako date vojni poligon Manjača, i ne samo taj poligon, jer oni žele i druge prostore, onda Republika Srpska više nema 49 odsto teritorije BiH, onda mi sami dobrovoljno smanjujemo našu kvotu teritorije.

Bože, koliko sam pametan: Lutajuća misao Mileta Dodika
Photo: Stock

TI ODVRATNI AMERIKANCI, DRAGI LAZANSKI, HOĆE DA NAS UNIŠTE: Oni žele da naprave unitarnu i centralizovanu BiH, onda postavljaju uslove, kao što se radi oko Kosova, pritiskaju nas da mi sve to navodno dobrovoljno uradimo, iako su danas ti pritisci, zapravo, benigni u odnosu na nekadašnje. Kada pristanete, posle kažu – pa vi ste dobrovoljno na sve to pristali. Tako rade i o pitanju Kosova, da se Srbija dobrovoljno odrekne Rezolucije UN 1244, pa će posle deset godina da kažu: šta hoćete, vi ste se toga dobrovoljno odrekli. Posle će ti diplomati i da pišu knjige o tome kako su uspeli. Evo, ima u knjigama i to da kada su na Čavića i na prethodnu vlast svojevremeno vršili pritisak, a vršili su nesnošljiv pritisak i na nas iz opozicije, da se Republika Srpska odrekne svoje vojske, a ona se i odrekla, sada čitam da pišu kako su dobili i više nego što su tražili i očekivali.

Na erotskom položaju: Lazanski, maskiran
PHOTO: Stock

ŠTA TI TO, MILE, DEAR, GOVORI: To govori kakvi su podlaci. Definitivno je ovde u krizi koncept BiH koji su Amerikanci zagovarali, jer oni nikada ozbiljno i nisu hteli da sprovedu slovo Dejtonskog sporazuma, već su odmah krenuli da ga ruše podržavajući razne koncepcije o duhu Dejtona. To je jedan kontinuitet i uvek im na tom putu smetaju neke ličnosti i neke partije. Ranije su ovde smenjivali političare odlukama visokog predstavnika u BiH, a sada idu u direktni napad. To je potpuno neprimereno, da se jedan diplomata, mislim  Riker, tako ponaša, da diplomata iz druge države dođe ovde i tako govori, bez obzira na to o kakvoj se zemlji radi. To urušava dignitet SAD, koje tako pokazuju svoje mešanje u unutrašnje stvari drugih država.

DOK SE LAZANSKI SVLAČI, MILE NASTAVLJA DA PREDE: Ja ne verujem u održivost BiH, i to je problem Rikera, koga, kada dođe ovde, izvedu u Sarajevu na Baščaršiju na egzotičnu večeru i u egzotične noći, pa onda smišlja priču o Miloradu Dodiku kao krivcu i Republici Srpskoj i Srbima na taj način.

LAZANSKI SE NASLANJA NA MILETA KOJI BEZBEDNOSNIM ŠAPATOM PROGOVARA: Ma nije ovo prvo mešanje, pre nekoliko sedmica je američki ambasador u Sarajevu tražio od mene da se sruši pravoslavna crkva u Srebrenici. Kada to odbijete onda niste dobar momak, onda on kaže kako ih frustriraju sastanci sa mnom, jer, naravno, ne mogu da imaju ono što oni hoće. I mene uvek frustriraju sastanci sa njim, jer uvek imaju zahteve koji nisu korektni u odnosu na Republiku Srpsku, uvek su gubitak za Republiku Srpsku. Generalno je sve to plod nastojanja da se sprovede koncept unitarizacije BiH i Riker stoji iza tog koncepta. Takvim ponašanjem ne poštuju se ni Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, gde je diplomatama zabranjeno da se mešaju u unutrašnje stvari drugih država. Možda će se neko u BiH i uplašiti. Ja neću.

Photoshop je majka: Dodik Mile, born to be wild
Photo: Stock

IDE MILE LAJKOVAČKOM PRUGOM PO POLNIM TRAČNICAMA LAZANSKOG: Republika Srpska nije spremna da u projekat unitarne BiH unese ni minimum nečega svoga, jer mi u taj projekat izvan Dejtonskog sporazuma i onoga što je u njemu napisano ne verujemo. Nisam spreman da razgrađujem Dejtonski sporazum i zato sam za Rikera problem.

POTPUNO NAG, LAZANSKI SLUŠA MILETA I NE VERUJE KOLIKO ON LIJEPO PRIČA: Ja verovatno slovim na Zapadu kao protivnik ulaska BiH u NATO i možda moram da pripazim kada negde idem da li da letim avionom, ili ne. Da mi se nešto ne dogodi, moram i o tome da razmišljam. Naravno da imamo problem sa NATO-om, jer NATO je bombardovao Srbe i Republiku Srpsku, bacao je ovde osiromašeni uranijum, i to je direktno dovelo do povećanja bolesti od karcinoma i leukemije kod našeg naroda. Imamo o tome egzaktne podatke, mi smo bili mesto za eksperimente NATO-a. NATO je stao na stranu jednih, a protiv drugih u ratu u BiH.

LAZANSKI MILUJE MILETA KOJI JEDVA USPEVA DA SASTAVI REČENICU O NARODU: No, naša politika nije protiv NATO-a, već smo mi za referendum naroda o tom pitanju, baš kao i u nekim drugim zemljama koje su o tome odlučivale. Pošto su sva dosadašnja istraživanja mišljenja javnosti u RS pokazala šta o tome misli narod, onda je sada to problem za NATO, problem koji se pokušava rešiti preko političara, da se zaobiđe narod. Ja nisam spreman da zaobiđem narod. Ako narod izađe na referendum i kaže da hoće u NATO, ja ću potpisati svaku odluku koja ide ka NATO-u, ako narod neće NATO, ja neću mimo volje naroda.

DA LI JE BOSNA SEXY, VOLJENI MILE: Ovo je vrag zemlja, ovde nema demokratije, nema ničega. Ko se suprotstavi tim stvarima on se kriminalizuje u medijima.

* Delovi teksta u fucking originalu preuzeti iz Politike. Međunaslove u uniformi doturio Vladmir Kecmanović. Zahtev Miroslava Lazanskog da preko e-novina uputi ljubavnu poruku Miletu Dodiku pesmom "Show Me Your Love" francuske grupe Swann, prihvatamo solidarno. We support love na ležaju od šumskih suza.

 

 

 

29.05.2013.

VRH "HERCEG-BOSNE" OSUĐEN NA 111 GODINA ZATVORA

Osuđeni za udruženi zločinački poduhvat

Vrh "Herceg-Bosne" osuđen na 111 godina

  
Photo: TANJUG

Haški sud doneo je u sredu presude šestorici rukovodilaca hrvatske paradržave "Herceg Bosne", kojima su osuđeni kao učesnici zajedničkog zločinačkog poduhvata u koji su bili uključeni i vođa Hrvata u BiH Mate Boban, ali i tadašnji hrvatski predsednik Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik štaba Hrvatske vojske Janko Bobetko, javlja Tanjug

Sud je potvrdio postojanje etničkog čišćenja i udruženog zločinačkog poduhvata, a za etničko čišćenje delova BiH i stvaranje Velike Hrvatske u koju bi ušli i delovi BIH, nekadašnji premijer Herceg Bosne Jadranko Prlić jednoglasnom odlukom veća osuđen je na 25 godina robije, a bivši ministar odbrane Bruno Stojić 20 godina.

Komandanti Glavnog štaba Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković osuđeni su, takođe, na po 20 godina zatvora. Komandant vojne policije HVO Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina zatvora, dok je načelnik kancelarije za razmenu zarobljenika Berislav Pušić osuđen na 10 godina.

Svima njima u kaznu će se uračunati vreme koje su proveli u pritvoru.

Tokom suđenja izvedeno je 10.000 dokaza i 145 svedoka optužbe i 60 svedoka odbrane, a presuda ima 2.700 strana uz brojne dodatke, a sudija je preko 90 minuta čitao presudu i njeno obrazloženje. Pojedini članovi veća imali su izdvojena i delimičcno protivna mišljenja u veli kvalifikacija iz optužnice, kao i krivnje po pojedinim tačkama.

Optužba je za Prlića, ministra odbrane Brunu Stojića, komandante Glavnog štaba Hrvatakog vijeća odbrane (HVO) generale Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića zatražila 40 godina zatvora, za komandanta vojne policije HVO Valentina Ćorića 35, a za načelnika kancelarije za razmenu zarobljenika Berislava Pušića 25 godina zatvora, dok su odbrane zatražile njihovo oslobađanje sva šestorica su se u proleće 2004. dobrovoljno predali Hagu.

Šestorka je optužena po 26 tačaka za zločine protiv čovečnosti,  kršenje zakona i običaja ratovanja i povrede ženevskih konvencija  počinjene progonom, ubistvima, razaranjem, zatvaranjem u logorima,  deportacijama bosanskih muslimana i drugih nehrvata od kraja 1991. do  1994. godine. Optužnica je obuhvatila zločine počinjene na području opština Prozor,  Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš,  kampanju progona počinjenog ubijanjem, razaranjem, deportacijama i  logorima.

Premijer takozvane "Herceg Bosne" Jadranko Prlić znao  je za zločine hrvatskih snaga te zločine u logorima i nije intervenisao  iako je mogao, smatra Veće te zaključuje da je znatno doprineo  udruženom zločinačkom poduhvatu i da je bio jedan od glavnih članova. Svesno je zatvarao oči pred etničkim čišćenjem koje se događalo u  Mostaru. Podržavao je i politiku proterivanja zatočenih Bošnjaka i  njihovih obitelji.

Svesno zatvarao oči pred etničkim čišćenjem koje se događalo u  Mostaru: Jadranko Prlić
Photo: TANJUG

Ministar obrane Bruno Stojić takođe je doprineo udruženom zločinačkom poduhvatu, jer je učestvovao u planiranju vojnih  akcija u Mostaru te je bio inforsmisan o zločinima HVO-a. 

I general Slobodan Praljak sudjelovao je u zločinima  koji su počinjeni u akcijama HVO-a, imao je ovlasti nad oružanim  snagama i vojnom policijom, kaže sudija. Bio je informiran o tome da HVO premešta i zatvara Bošnjake u Prozoru,  znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubojstva i  ranjavanje članove međunarodnih organizacija. Dao je doprinos u  nastojanjima HVO-a u sakrivanju zločina u Stupnom Dolu. Delovao je i  kao posrednik između Hrvatske i HVO-a sa ciljem ostvarivanja ciljeva  zločinačkog pothvata. 

Znatan doprinos u udruženom zločinačkom pothvatu imao je i general Milivoj Petković jer je planirao vojne operacije u opštini Gornji Vakuf,  rukovodio akcijama u opštini Jablanica te ometao pristup međunarodnim  snagama i promatračima, rekao je sudac. Učestvovao je u granatiranju  Mostara, planirao ofanzivu na stari deo ovog grada, koja je dovela do  rušenja Starog mosta. Naredio je, takođe, hapšenja muškaraca u nekim opštinama iako  oni nisu bili vojnici.

Zapovednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić, koji je bio načelnik uprave vojne policije, koristio je svoje jedinice  za deložiranja u Mostaru i Gornjem Vakufu te u opštinama Stolac i  Čapljina i tako pridonio počinjenju zločina, zaključilo je Veće. Ništa nije uradio kako bi sprečio zlostavljanje i ubijanje  zatočenika. Jedinice vojne policije je angažovao za deložiranja u opštini Stolac, Čapljina, Mostar i Gornji Vakuf.

Berislav Pušić je znao za masovna hapšenja  Bošnjaka u "Herceg-Bosni", znao je i za vrlo teške uslove u kojima su  Bošnjaci bili zatočeni, a znao je i za zlostavljanja i slanja  zarobljenika na prisilan rad na frontu. Nije uradio ništa da da bi se takvi uslovi popravili i zlostavljanja prekinula.

U osmišljavanju zajedničkog zločinačkog plana bili su, rekao je sudija, Franjo Tuđman, Gojko Šušak, zapovednik Janko Bobetko, Jadranko Prlić, Mate Boban, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Milivoj Petković i Berislav Pušić.

 

29.05.2013.

LjUBAVNI POLITIČKI DUET

Ljubavno-politički duet: Jelena Milić & Đorđe Vukadinović

Dvoje su se tako smuvali

  
Samo za Đorđa Vukadinovića: Jelena Milić, modni krik iz evroatlantskih studija na kauču
Samo za Đorđa Vukadinovića: Jelena Milić, modni krik iz evroatlantskih studija na kauču
Photo: lična arhiva

Ona se zove Jelena Milić i direktorka je Centra za evroatlantske studije. On se zove Đorđe Vukadinović i glavni je urednik Nove Srpske Fašističke Misli. Ona je propagandni spiritus movens zabavne udruge LDP. On je patriotski spiritus movens Vlaha i raspolućenih Srba. Ona je žena. On je muškarac. Ona voli da piše u „Blicu“ i „Danasu“. On voli da piše u „Politici“ i na vlastitom NSFM-sajtu. Ona voli sve što vole mladi. On voli sve što vole Srbi u vlasništvu Marka Jakšića. Ona ne voli novu vlast. On ne voli novu vlast. I kad odvojeno pišu tekstove, izgleda da ih pišu zajedno. Od dva dirljiva, potresna eseja ( „Intenzivna putinizacija Srbije“; Jelena Milić; „Danas“ & „Kada se jednom prepustite vrtlogu“; Đorđe Vukadinović; „Politika“), e-novine su umetničkom copy-paste metodom napravile jedan još dirljiviji, potresniji tekst. Ovaj dijalog iz pakla je intelektualni slačak* današnje opozicione Srbije. Priceless!      

Samo za Jelenu Milić: Đorđe Vukadinović, oštar pogled ljubavi sa severa Kosova
Photo: www.mc.rs

JELENA PIŠE ĐORĐU: Sudeći po sadržajima većine medija u Srbiji, izjavama predstavnika novih vlasti, procenama nekad relevantnih sociologa i političara a, nažalost, i predstavnika zapadne međunarodne zajednice, moglo bi se zaključiti da je Srbija za godinu dana pod novim vlastima učinila veliki iskorak u dobrom pravcu. Stvarna slika je, nažalost, drugačija. Cena briselskog sporazuma, jedinog važnog koraka novih vlasti koji tek treba da se sprovede, jeste intenzivna putinizacija Srbije. Vaskrsava kult ličnosti, neviđen u regionu od Titovog doba.

ĐORĐE ODGOVARA JELENI: Naizgled sve ide kao podmazano. Istraživanja javnog mnjenja i rezultati lokalnih izbora pokazuju da vlast zbog Briselskog sporazuma nije izgubila gotovo ništa od svog rejtinga. Od pet centara otpora sporazumu (Srbi sa Kosova, Crkva, Dodik, Rusi i desne opozicione stranke) praktično četiri su bar delimično pacifikovana ili marginalizovana.

JELENA ŠAPUĆE ĐORĐU: Jača direktni i indirektni uticaj demokratski nekontrolisanih službi bezbednosti. Sa par godina zakašnjenja, u trenutku kad to službama vlasti odgovora, objavljuju se teško optužujući dokazi protiv vladika SPC, po kojima su odavno morali postupati nadležni državni organi. Država Pahomija i Kačavendu pušta niz vodu. Umesto sistemskog otvaranja tajnih dosijea službi bezbednosti, koje je morao koordinirati nezavisan demokratski organ, službe to rade arbitrarno same. Baš kao u Putinovoj Rusiji.

ĐORĐE MAZNO PORUČUJE JELENI: Iako nije baš onoliko razbijen i pocepan koliko bi to neki želeli, vrh SPC je ipak dovoljno razjedinjen – a uz to i izložen paklenoj kampanji – tako da se njegov glas protivljenja sporazumu trenutno praktično i ne čuje. Dodik se takođe malo primirio i povukao.

Erotske vibracije Jelene Milić: Čedomir Jovanović ili Đorđe Vukadinović, sweet dilemma
Photo: lična arhiva

JELENA, NASLONJENA NA ĐORĐA, DOJAVLJUJE ANALIZU: Na prvi pogled oštra reakcija SPC na briselski sporazum, puka je predstava za vernike. SPC je kroz istoriju reagovala i mnogo jače za mnogo manje. Zbog jednog sporazuma sa Vatikanom SPC je iz svojih redova izbacila sve tadašnje poslanike, kneza Pavla i premijera Stojadinovića. Dugoročno, SPC će priznavanje gubljenja Kosova naplatiti kroz privilegovani status u odnosu na druge verske zajednice i pojačan uticaj na socijalna dešavanja, gde će njeni stavovi o nekim društvenim pitanjima biti neupitno proglašavani jedinim ispravnim, bez obzira na njihov neretko diskriminatorski karakter. Baš kao u Putinovoj Rusiji.

ĐORĐE, U LEŽEĆEM POLOŽAJU, GLEDA U JELENU I KAŽE:. Rusi deluju pomalo zbunjeno i zatečeno i očito, za početak, primarno nastoje da zaštite svoje ekonomske interese, a posle će da gledaju šta će i kako će. A desne opozicione stranke, čast izuzecima, više su zabrinute i angažovane oko lokalnih izbora u Zemunu nego na traženju strategije za odbranu Kosova i Metohije.

JELENA, S PODIGNUTIM PRSTOM, UPOZORAVA ĐORĐA: Državna kulturna politika već radi na tome. Forsiraju se kvaziumetnički projekti koji promovišu značaj nametnutih i nasleđenih religijskih i etničkih identiteta. Organizacije ukazuju na visok stepen homofobičnosti, verske netolerancije i ksenofobije... Nasilje na sportskim priredbama cveta. Broj ubistava u Beogradu se udvostručio u poslednjih pola godine.

Jelena voli moje kragnice: Ponosni Đorđe
Photo: Stock

ĐORĐE OBEĆAVA JELENI DA SE NEĆE POVIJATI POD SVE OTVORENIJIM EROTSKIM PRITISCIMA: Jedino se još Srbi sa severa KiM drže stameno, iako su napušteni gotovo od svih i premda i tamo ima sporadičnih znakova povijanja pod sve otvorenijim pritiscima i pretnjama iz Beograda.

JELENA SE S NOSTALGIJOM SEĆA DIVNIH VREMENA SNEŽANE MALOVIĆ: Afera sustiže aferu, a skoro nijedna još nema sudski epilog. Premijer Srbije smatra trivijalnim pitanje o katastrofalnom poslovanju Srbijagasa, tvrdi da pljačka Galenike nema veze sa politikom, iako su njome godinama upravljali kadrovi SPS, postavljeni tu po principu podele plena, još od prethodnih izbora.

ĐORĐE SE NADOVEZUJE SITNIM VEZOM NA JELENU: Teško je reći ko je trenutno u nezgodnijem položaju – da li vrh DS-a, zato što se u suštini slaže s postupcima vladajućeg trijumvirata, a mora da barem simulira ljutu opoziciju, ili vrh DSS-a, jer se sa aktuelnom politikom duboko ne slaže, ali iz različitih razloga ne sme ili ne želi da u svom otporu ide predaleko. Pogotovo kada je reč o SNS-u i Vučiću.

ĐORĐE NA STO DIJALOGA BACA SENZUALNO ŠAPUTANJE:  Da i ne govorimo o tome da je DSS koalicioni partner SNS-u i SPS-u lokalnim samoupravama širom Srbije.

JELENA KLIMA GLAVOM I NEHOTICE DODAJE: Ekonomija nam je u takvom stanju da i prvi potpredsednik Vlade Srbije zbog nje ima noćne more.

LDP čunjevi: Jelena Milić u procesu obaranja nenarodnih kegli
Photo: Facebook

VUKADINOVIĆ ZNA DA ĆE SE JELENA SLOŽITI S NJIM: Ali posebno su u problemu svi oni sa takozvanog patriotskog dela srpske političke, intelektualne i medijske scene, koji su, iskreno ili ne, verovali i govorili kako je „najvažnije da vidimo leđa Borisu Tadiću”, a onda će Srbiji da krene i „sve će da bude drugačije”. U toj stvari nema šta bitno da se prigovori osobama poput Vesne Pešić, Nenada Prokića ili Ognjena Pribićevića koji su pre ili posle izbora otvoreno podržali SNS. Nisu oni „obrnuli ćurak”, ili su barem to uradili mnogo manje nego oni iz aktuelne vlasti koji su ih do skora nazivali „izdajnicima”, a sada ih hvale i (ili) postavljaju na ambasadorske položaje.

JELENA PODSEĆA ĐORĐA NA PROROČKU REČENICU DRAGOLJUBA MIĆUNOVIĆA: DS je kroz reči profesora Mićunovića konačno kratko i jasno definisala stanje u današnjoj Srbiji: „Hitno je potreban zakon koji će narod zaštiti od sadašnje vlasti.“

Crni sako samo za Jelenu: Vukadinović Đorđe, modna marka Slobodana Antonića
Photo: Stock

ĐORĐE JOŠ JEDNOM PODSEĆA JELENU NA NJENE IDEOLOŠKE NEPRIJATELJE: Ognjen na jedan, Vesna Pešić na drugi, a Prokić na treći način, uvek su bili manje-više dosledni eksponenti prozapadne politike prema Srbiji. Pešićka i Prokić godinama čak i aktivni članovi LDP-a (koji je od početka zagovarao „realizam”, odnosno više-manje otvorenu predaju Kosova i Metohije), dok je Pribićević, u pauzama između državnih funkcija, bio solidan i vrlo dobro obavešten analitičar evroreformske provinijencije. Nisu se, dakle, oni promenili, već su se promenili Nikolić, Vučić i Dačić.

JELENA, POD UTICAJEM MIĆUNOVIĆEVIH OPIJATA, PANTOMIMOM OBJAŠNJAVA ĐORĐU: Imajući u vidu sastav nekadašnjeg DOS, od Perišića do Koštunice, i činjenicu da DOS jeste načinio prvi ključni korak ka demontiranju Miloševićevog režima, sadašnji najmanji zajednički sadržalac razuđenih opozicionih snaga u Srbiji mnogo je viši. Čini se i da ih je više. A protivnik je mnogo slabiji. Ako uspemo da prvo pobedimo sebe, lako bismo mogli i njega.

ODUŠEVLJENI ĐORĐE PREKIDA JELENU KOJU USPUT I GRLI: Ali šta reći za one koji su i pre i posle izbora ovoj vlasti čuvali patriotski imidž i kojima su Srpstvo, Rusija i „Srpsko Kosovo” godinama na nos curili, a sada su prepuni razumevanja za „okolnosti”.

Najlepše je noću, posle večere: Jelena piše Đorđu nežne poruke 
Photo: Facebook

JELENA KOJA U SVAKOM ĐORĐU VUKADINOVIĆU VIDI ČEDOMIRA JOVANOVIĆA, MAZNO PODVLAČI: Imajući u vidu da od osnivanja LDP nije participirao u izvršnoj vlasti, količina i obim korupcionaških afera koji mu se pripisuju, pre svega njegovom lideru Čedomiru Jovanoviću, skoro je potpuno neutemeljena.

SKORO NEUTEMELJEN, ĐORĐE GLASNO RAZMIŠLJA: Tražiće vam non-stop više. Već se čuju tihi glasovi iz Bujanovca, Preševa i nekih mađarskih stranaka u Vojvodini.

JELENA U ĐORĐEVOM ZAGRLJAJU IMA ŠTA DA KAŽE: Ako se ne reaguje vrlo brzo i što šire, uslovi rada političkih stranaka, organizacija civilnog društva i slobodnih medija postaće u Srbiji baš kao i u Putinovoj Srbiji.

ĐORĐE PLAČE NA JELENINOM RAMENU: Kada jednom popustite, kada lavina jednom krene, kada džemper počne da se para, a suverenitet rasipa, taj proces nema kraja. Teško je plivati protiv struje i odupirati se pritisku snažnijih geopolitičkih sila. Ali kada se jednom prepustite vrtlogu koji vas vuče na dno, teško je, a verovatno i nemoguće posle isplivati na obalu ili se dokopati čvrstog tla ispod nogu.

* Tekstove Jelene Milić i Đorđa Vukadinovića veštačkom oplodnjom spojilo ginekološko odeljenje e-novina; misteriju riječi „slačak“ otkriva srbijanski narodni pjesnik Dobrica Erić koji je svojevremeno rekao: „Zašto koristiti tu stranu, metalnu reč ’orgazam’, kad srpski narod ima za to divnu reč slačak?!“.


***************************************

 

Ravnogorska ispovest Radoša Bajića, vrlo tužna

Zaklana četnička suza u toru za ovce

  
Udaren bakarnom zorom: Bajić Radoš, četnički slavuj u čestrama bagrema
Udaren bakarnom zorom: Bajić Radoš, četnički slavuj u čestrama bagrema
Photo: www.novosti.rs

Kolumnista „Politike“ i autor tv serije „Ravna Gora“, Radoš Bajić, ovih je dana duševno raspolućen; presrećan je što završava snimanje četnolike slikovnice, a pretužan zbog briselskog dogovora o Kosovu. Emocionalno neuravnotežen, Bajić je utehu našao na Kosmaju gde je otkrio svaku literarnu ljigu -  božanstveni poj slavuja u čestrama bagrema u kasnom cvatu, zelene baršunaste planine, bakarnu zoru, magičnu svetlost. Kako to biva u nacionalnim dramama, Radoš je upoznao izvesnog Milutina čiji su dlanovi rapavi kao gumeni bajlak od traktorske gume, ali, pogled mu je bistar, oči plave i nemirne, mogu da skroziraju svakoga; finally, mudri starac Milutin od petsto leta, praunuk Danka Popovića, sa suzom u oku, poručuje: „Video sam na televizoru – Kosovo moramo da damo, onakvu zemlju za neki datum, gde to ima. Neka ga njima datum – a nama nek vrate Kosovo“. Potom je Radoš Bajić zaridao i napisao ovu humoresku koju prenosimo u ovčarskoj celini  

Srbijanska idela: Bajić sa sekirom i komšijom
Photo: Stock

KOSMAJ GORI, A BAJIĆ SE ČEŠLJA: Bez preterivanja, posle četrdeset godina bavljenja profesijom na točkovima – stvarno sam mislio da znam svaki kamen u Srbiji. Na početku glumačke karijere igrao sam svoju monodramu ,,Led” više od hiljadu puta u hladnim domovima kulture po najzabačenijim palankama i selima, a kasnije, snimao partizanske i ostale filmove kojekuda po najudaljenijim vrletima, gudurama i krajolicima. Verovao sam da mi je u zemlji u kojoj na tri livade nigde lada nema svaki krajičak poznat. Da nijedan pedalj Srbije – za koju je pesnik Tanasije Mladenović pevao da se neće umiriti više, a velika Desanka da je velika tajna – nije nepoznanica za mene. Priznajem postiđen – nisam znao, nisam bio svestan, ni pojma nisam imao da je Kosmaj toliko lep. I siguran sam da nisam jedini. Blagodet i lepota na kojoj bog nije žalio smeštena je u prvom prstenu od Beograda, da se malo na prste podigneš – video bi ga sa Slavije.

RAZSENTIMENTALIŠE MI SE OPANCI: a pola sata atraktivne vožnje koja odmara oči stiže se u Nemenikuće, čarobno šumadijsko selo u podnožju zeleno baršunaste planine, pre bih rekao – povećeg brda s pašnjacima, livadama, šljivicima i listopadnom šumom. Bistri izvori na svakom koraku, pitomina i mir u kojem udaljeni zvuk motorne testere liči na muziku. Ne znaš da li je lepše da vidiš, ili da čuješ božanstveni poj slavuja u čestrama bagrema u kasnom cvatu. Promrzli od neočekivano reske prolećne hladnoće, ispratili smo nekoliko noći snimajući  „Ravnu goru” i ponovo se uverili da je Srbija najlepša zemlja na svetu. Koliko su lepa svanuća na kosmajskim obroncima, kada uz bakarnu zoru koja nadire od Stiga i dalekog Dunava, preko moravske doline i Šumadije nadvlada magična svetlost sa bajkovitom slikom usnule Srbije – koja puni očni vid!

KAKO SU KOMUNISTI OSTAVILI NAROD BEZ SLOBODE: Tu, u tom raju, pre nekoliko nedelja sreo sam Milutina, domaćina, seljaka i čobanina velikog stada sa preko dvesta ovaca, jaganjaca, koza i jarića. Pristao je da nam za potrebe snimanja serije, ni po satu, ni po grlu – bez naknade dotera svoje stado u kadar. Realizujemo projekat od prvorazrednog nacionalnog značaja, a kamčimo i krpimo, natežemo se i dovijamo kao kad skupljamo ispred crkve. I, dok nas država ignoriše, gde god se pojavimo, narod nam širi ruku. Sa ambicijama da ispričamo priču o tragičnim i kobnim događajima koji su satrli srpski narod, raspolutili ga i ostavili ga bez slobode, i 1941, i mnogo godina kasnije – pomože nam Milutin sa Kosmaja, da makar pokažemo da je Srbija ona ista zemlja koju je od Turaka otimao veliki knjaz Miloš, da ima zdravu travu, lugove i žir, bistru vodu, ovce, koze i svinje. Sve što je potrebno da bude najbolje prirodno stanište za čoveka. Da živiš pa da ne pitaš dokle ćeš, nego onako, mirno i spokojno, srećno i dugovečno – kako je bog rekao...

Moderna Srbija Radoša Bajića: Drveni plug je naša budućnost
Photo: Stock

MILUTIN I NJEGOVE PELCOVANE OVCE: Pristao je Milutin sve da nam pomogne, ali je tražio da mu ispričam: Šta mi to snimamo, o čemu se tu radi, o kome je reč i kakva je poslednja reč koju želimo da kažemo. Priznajem, stavio me je na muke… Rekao sam mu koliko sam mogao. Da pričamo priču o Srbiji u drugom ratu, da je u glavnoj ulozi narod, da ćemo videti Tita, ali i čiča Dražu… ,,Jer ćeš da prikažeš kako se za nas Srbe istorija ponavlja, kako nam u svakom veku malo, malo, pa pevaju istu pesmu – kako nas lome i krše, guše i savijaju kao mladu vrbu? Dokle više ucene i saterivanja u tor? Kao ja moje ovce – al, one su makar site, a na kakvom smo putu, pored ovolike dobrote i lepote – Srbi će skoro i da gladuju…!?” Tako priča Milutini udara me dlanom po ramenu, a ruka mu teška kao mesarski malj, a dlanovi rapavi kao gumeni bajlak od traktorske gume. Ali, pogled mu je bistar, oči plave i nemirne, mogu da skroziraju svakoga… ,,Moje ovce se malo ritaju kad ih saterujem u tor – a mi smo krotki kao pelcovana kokoš, sve mislimo – ne događa se to nama, nego nekom drugom. Video sam na televizoru – Kosovo moramo da damo, onakvu zemlju za neki datum, gde to ima. Neka ga njima datum – a nama nek vrate Kosovo. Ja školu nikakvu nemam – al nisam glup, a nisam ni ćorav”.

SVE MOJE METOHIJE SU TUŽNE: Dok momci nameštaju kameru, reflektore i ostale skalamerije pričao mi je Milutin u hladu nabujalog oraha kako je na taljigama i sa dlanovima u džepovima izbegao sa Kosova, da su njegovi iz okoline Peći, da su njihova imanja bila na potezu prema Visokim Dečanima u kojima je pre više od sedam decenija kršten. Pričao mi je kako je kao dete čuvao stoku pored Bistrice i udarao klis sa vršnjacima Albancima, sve dok ne zabeli na Prokletijama koje su se natkvesile nad zelenom dolinom… ,,Da li im je Tito poklonio Kosovo to ne znam – ali, da im je držao red, to jeste. Imali smo vlast i državu, nisu smeli da šuknu…” kaže Milutin. Uveravao me je da još uvek sanja Metohiju, doduše – pre mnogo više, ali i sada, događa mu se da se probudi znojav i mokar, ko kad je u bačvu upao.

TOR NEPOSLUŠNIH SRBA: Pravio sam se da nisam video kako rapavim dlanovima zaklanja suzu u oku. Bolje da ne vidim, ono što sam video. Kamo sreće da nisam čuo – to što sam čuo. Otkako sam sreo Milutina – ne izlazi mi iz pameti. Da se čovek zapita, koliko tragičnih i pojedinačnih sudbina, koliko lomova i ličnih patnji ishodi iz usiljenog rukovanja u Briselu, pod nadzorom i paskom moćnih, koji tobože za naše dobro hoće da nas sateraju u tor. Onoliki i onakav kakav su njihovi planeri smislili za nas. I mi pritom moramo još i da se smejemo. U saterivanju u tor neposlušnih Srba upravo prednjače oni koji i u ,,Ravnoj gori” imaju presudnu ulogu. U prošlom veku su dva puta sa oružjem u rukama posećivali Srbiju. Uz rizik da budem optužen da sam protiv evropskih integracija – u ušima mi zvoni Milutinovo pitanje: Jel’ ti to oćeš da pokažeš kako se za nas Srbe istorija ponavlja?

* Ovaj sentimentalno ljigavi shit u obliku nacionalno osvešćenog teksta, objavljen je u „Politici“ pod naslovom "Saterivanje u tor"

 

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 05/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75235127

Powered by Blogger.ba