Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

10.05.2013.

KOJI SU MOTIVI POVLAČENjA KUSTURICE I ĆOSIĆA IZ JAVNOG ŽIVOTA

 

Koji su motivi povlačenja Kusturice i Ćosića iz javnog života

 

Dobrica Ćosić

Dobrica Ćosić              

****************************
Samoinicijativno povlačenje iz javnog života Emira Kusturice, a potom i Dobrice Ćosića, dvojice zagovornika tvrde nacionalne opcije i retrogradih rešenja za pitanje Kosova, u javnosti je stvorilo nedomice o motivima njihovih takvih odluka. Uprkos obrazloženjima koja su ponudili, stiče se utisak da bi jedan od uzroka moglo biti očigledno nesaglasje sadašnje političke elite u Srbiji sa stavovima koje Kusturica i Ćosić zastupaju.

Posle Emira Kusturice, čuvenog reditelja koji je nedavno obelodanio svoju odluku o povlačenju iz javnosti s obrazloženjem da je “medijski mrtav čovek” isti potez povukao je akademik i po mnogo čemu kontroverzni književnik Dobrica Ćosić koga zagovornici nacionalne struje već decenijama označavaju kao nesporan autoritet.

Svoje povlačenje Ćosić je u intervjuu jednom listu objasnio bolešću, zahvalivši se tom prilikom svima koji ga smatraju “ocem nacije”.

Reč je o dvojici intelektualaca poznatih po svojim oštrim nacionalnim stavovima, a sam Ćosić označavan je i kao autor ideologije Velike Srbije koju je tokom svoje vladavine zloupotrebljavao Slobodan Milošević.

Takve odluke ljudi, čiji se uticaj u javnosti ocenjuje kao značajan, antropološkinja Svetlana Slapšak povezuje sa delimičnom promenom političke klime u Srbiji.

“Mišljenje ove dvojice će se očuvati u onim možda sada malo povući, pa će čekati novu promenu vlasti. Povući će se u svoje institucije u svoje nikad dotaknute, uvek očuvane privilegije. U svoju mrežu, ako hoćete mita korupcije i intelektualne korupcije, svega toga što je u Srbiji postavljeno na noge već 30 godina i nikada nije dodirnuto. Dakle i oni će iz tih svojih udobnih i toplih rupa verovatno i dalje prundati o ponečemu i verovatno sprečavati neke druge posebno mlađe da se pojave na toj sceni i da je malo protresu”, kaže Svetlana Slapšak.

Menjanje stavova

Poslednji put, Dobrica Ćosić je pažnju javnosti skrenuo na sebe kada je srpske studente iz inostranstva javno pozvao da pomognu preporod Srbije, što je izazvalo kritike dela javnosti, dok je Kusturica pre povlačenja, osim promocije svoje nove knjige, intervjue dao za nekoliko medija.

Emir Kusturica
Emir Kusturica
S obzirom na to da su i tada, prema uverenju pisca i nekadašnjeg izdavača Ćosićevih dela Vidosava Stevanovića, pogrešnim informacijama o temama širokog društveno-političkog značaja stvarali lošu atmosferu, njihovo povlačenje ako ispune obećanje, moglo bi stvoriti mnogo zdraviju klimu.

“Od kad ja pamtim i Kusturica i Dobrica su neprekidno menjali svoje stavove. Čas su za ovo, onda su sutra protiv toga, pozivaju se na ono što nisu rekli, ne priznaju ono što su rekli. Cela njihova priča je priča dvojice magnetofona. Oni samo ponavljaju ono što im se kaže da kažu. Prema tome, ne vidim da oni bilo šta menjaju i da će se ti politički stavovi nešto bitno menjati što će se oni menjati. Prosto ovaj svet mora uvideti da je ta politika koja se vodi poslednjih 25 godina potpuno jedan bezizlaz, da je to ćorsokak i da se to mora promeniti”, objašnjava Stevanović.

Da li su ovime Kusturica i Ćosić platili cenu tvrdoglavog zalaganja i promocije politike o najvažnijim nacionalnim pitanjima, od koje su se, kako sada stvari stoje, distancirale i aktuelne vlasti?

Dramaturg Nenad Prokić uveren je da se dogodio neočekivani veleobrt u kom je većina vatrenih pobornika njihovih stavova poznatom dvojcu okrenula leđa, što ih je prilično dezorijentisalo. Time je definitivno potvrđeno da je politika koju su pomovisali doživela krah, uveren je Prokić.

“Druga Srbija koja se 20.-tak godina protivila takvoj vrsti politike je ogrezla u lopovluku, a prva Srbija koja je njima bila mnogo bliža je baš takvim idejama okrenula leđa i pokušava sebe da transformiše u pravcu koji je potpuno suprotan od politike koju je vodila. Tako da na određeni način ljudi koji su sve to zaprljali se iskupljuju time što se sada menjaju. Njih dvojica očigledno ne mogu da podnesu takav obrt događaja i na jedan dečji, uvredljiv način se povlače iz javnog života. To jeste teatralno, ne znam I da li bi trebalo da im verujemo, ali u svakom slučaju svaki pojedinac ima pravo na tako nešto”, zaključuje Nenad Prokić.

 

****************************

//////////////////////////////////////////////////////////

 

 Prelamanje političkih interesa na slučaju Budimir      

Živko Budimir prilikom privođenja, april 2013., foto: klix.ba
Živko Budimir prilikom privođenja, april 2013., foto: klix.ba
******************************
Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir i u pritvoru kost je u grlu političarima u ovom entitetu, a ponajprije SDP-u BiH. Nastojanja da ga se smijeni u više navrata nisu rezultirala željenim ishodom, pa tako ni posljednji, kada njegovu smjenu niko sem zastupnika SDP BiH nije podržao.

Stanje sa Budimirom očito je poremetilo odnose u novoj parlamentarnoj većini, gdje se nejedinstvo pokazalo na trenutno najvažnijem pitanju koje bi moglo na kraju odlučiti i sastav federalne vlade. Baš kao i svojevremeno na državnom nivou sa SDA koja nije podržala tadašnji prijedlog budžeta, SDP BiH ostao je iznevjeren u nastojanjima da provede ono što je zacrtao odavno – smijeni Budimira i rekonstruiše vladu.

Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir pokazao se kao nepremostiva prepreka za SDP BiH.

Nastojanja da ga se smijeni jer je u pritvoru pokazala su ne samo da nema parlamantarne većine za takvo što, već i da na njegovom sklanjanju sa pozicije insistira samo SDP-a, dok su ostali članovi tzv. četvorke, koalicije koju čine i SBB BiH i dva HDZ- a, okrenuli leđa svojim partnerima i čekaju dokaze.

Tako se na Budimiru, baš kao svojevremeno na državnom budžetu, lome odnosi i u samoj Federaciji. Cilj je, prema predsjedniku SDA Sulejmanu Tihiću, jasan:

„Ova inicijativa SDP-a jasno pokazuje i upućuje na smisao postupka - da se preuzmu ingerencije predsjednika i ostvare određeni politički ciljevi“, kaže Tihić.

Odlukom bi potpredsjednici mogli i rekonstruisati Vadu i imenovati sudije Ustavnog suda, čime bi se ostvario i krajnji cilj, što za Jasenka Selimovića, šefa kluba SDP BiH u Zastupničkom domu federalnog parlamenta, znači deblokadu, a izostanak podrške smatra demokratskim pravom:

„Ovakva odluka bi dala izlaz iz postojeće situacije u kojoj nemamo šefa izvršne vlasti i funkcionisanje institucije predsjednika Federacije apsolutno je blokirano. Ne mora značiti da ako je neko u koaliciji ili u partnerskim odnosima će svaki put glasati, podržavati stavove i prijedloge drugih stranaka iz te iste koalicije“, navodi Selimović.

Marinko Čavara
Marinko Čavara
To što nisu podržali partnere, jer čekaju odluku suda, ne znači da se koalicija raspala, navodi potpredsjednik HDZ-a BiH Marinko Čavara:

„Neslaganje oko pojedinih rješenja ne znači da se raspala četvorka – jer četvorka ne može funkcionirati na slijepom slijeđenju ideja pojedinih dijelova četvorke“, kaže Čavara.

Međutim, ako je suditi prema Slavici Josipović iz HDZ-a 1990, ne štima baš sve sjajno:

„I prije par dana kada je usvajan zakon o povoljnijem umirovljenju vidjelo se da četvorka ne funkcionira“, podsjeća Josipović.

Kontinuitet krize

Da se međustranački problemi u Federaciji BiH nastavljaju konstatovao je i u najnovijem izvještaju generalnom sekretaru UN-a i visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. Tako je indirektno ukazao na kontinuitet, a ne trenutno izazvanu krizu.

Upravo stoga ovakav ishod razlaza parlamentarne većine mogao se i očekivati, navodi Adis Aarapović iz CCI:

„Imate jednu paralamentarnu većinu, a drugi, neodgovarajući sastav vlade. I onda su partneri koji su potpisali ugovor o parlamentarnoj većini ostali iznevjereni. Tu prije svega mislim na dva HDZ-a i SBB. SDP-ovi ministri, uključujući premijera, ostali su na pozicijama na kojima jesu, imaju neke poluge moći, dok istovremeno u Parlamentu sjedi parlamentarna većina koju čine četiti stranke od kojih tri nisu u tim pozicijama. Nije ova situacija, ni ova trenutna ustavna, došla sama od sebe. Ona je generirana političkim potezima političkih aktera koji su dominantno vođeni partikularnim interesima. Od dana izbora 2010. do danas to je bio slijed vrlo loših, nepromišljenih, partikularnih, uskostranačkih, pa prečesto i interesima vođenih razloga, tako da ovo što danas imamo ustvari je eskalacija potpune političke neodgovornosti“, kaže Arapović.

U situacijama koje nemaju rješenje ni u jednom dokumentu na scenu isplivaju interesi, kaže Damir Banović iz Centra za političke studije:

„Imate različite interese političke, koji onda usmjeravaju u određenom pravcu, ali nemate ustavom predviđene ovakve sitaucije. I zato mi onda imamo blokadu sistema“, naglašava Banović.

Rješenja je, dodaje Arapović, malo:

„Mislim da će ova situacija eskalirati ili potrebom za raspisivanjem vanrednih izbora, ili ćemo dočekati sljedeće opće izbore za još godinu i po dana da se ovo na jedini, ustavan i zakonit način razriješi, a to je novim činom glasanja i novim sazivima parlamenata.“

Kakva će biti odluka znaće se do kraja mjeseca, odnosno do kada traje pritvor Budimiru. Tada bi Parlament trebao ponovo da se očituje o moralnom kredibilitetu predsjednika Federacije.

 

 

10.05.2013.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: INSAJDER O ZATOČVANjU MUŠKARACA I DJEČAKA

 

Suđenje Mladiću: Insajder o zatočavanju muškaraca i dječaka

 

 

Svjedok Mile Janjić u sudnici, 10. svibanj 2013.

Svjedok Mile Janjić u sudnici, 10. svibanj 2013.

************************          

 10.05.2013                
Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom Mileta Janjića, insajdera iz Bratunačke brigade koji je sudjelovao u odvoženju stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Srebrenice.
Kao svjedok tužiteljstva Janjić je opisao dramatično razdvajanje dječaka i muškaraca od obitelji, kao i njihovo zatočavanje u objektima, neposredno prije nego što su pogubljeni.

Mile Janjić je kao pripadnik vojne policije Bratunačke brigade VRS-a od 12.do 15 srpnja 1995.godine bio zadužen za prebrojavanje Bošnjaka koji su ukrcavani na autobuse i kamione te odvoženi iz UN-ove baze u Potočarima, njih preko 20 tisuća. Prilikom iskaza, bivši pripadnik VRS-a je potvrdio kako su ljudi bili očajni zbog izdvajanja muškaraca i dječaka, koje je pratio plač žena iz njihovih obitelji.

„Na tome putu bili su raspoređeni pripadnici specijalne policije, koji su prilikom toga kretanja muške osobe usmjeravali duž puta, zatim skretanje na jedan sporedan put koji je vodio do jedne kuće, koja se nalazila na lijevoj strani puta Srebrenica – Bratunac. Dok su žene i djeca ostajali, zadržavali pravac kretanja i ukrcavali se na pristigla vozila“, opisao je Janjić proceduru tijekom koje su razdvojene bošnjačke obitelji.

Kada je upitao pripadnike specijalne policije u Potočarima (12.srpnja) zašto se radi izdvajanje, oni su mu odgovorili da je to naredio general Mladić i da se to radi prema planu.

General Mladić i ostali oficiri VRS-a uvjeravali su bošnjačke civile da nemaju razloga za strah te da će svi biti evakuirani prema Kladnju gdje će se izdvojeni muški članovi ponovno sastati s obiteljima. To se nije dogodilo jer su iz baze UN-a u Potočarima odvedeni na druge lokacije, između ostalih i u Bratunac.

„Iz smjera škole čuo sam povike, muški glas. Izgovorane su riječi – Glogovci ima li vas? Gdje ste? To se događa u par navrata i nakon toga se čula rafalna paljba. Iz istog smjera od kud sam čuo glas“, opisao je svjedok što je čuo dok se nalazio u blizini bratunačke škole Vuk Karadžić 13.srpnja 1995.godine, gdje su držani zatočeni izdvojeni zarobljenici.

Kontratvrdnje obrane

Od kolega iz Bratunačke birgade (14.srpnja) Janjić je saznao i da se veliki broj izdvojenih muškaraca i dječaka drži u školi u Ročeviću.

„Tu sam zatekao tu skupinu vojnika, čak i jednog kolegu iz vojne policije. Iz radoznalosti sam pitao – što tu rade, što se događa? Na to su mi oni rekli, vidio nisam, da se u školi nalaze muškarci, muslimani, da su tu skupljeni, doveženi i da prema njihovom saznanju trebaju biti transportirani u smjeru Teočaka“, prisjetio se svjedok.

No umjesto na razmjenu, prema navodima iz optužnice oko 500 Bošnjaka zatočenih u školi u Ročeviću odvedeno je na obalu Drine i streljano, kao i tisuće ostalih zarobljenih muškaraca i dječaka.

Obrana je tijekom unakrsnog ispitivanja istaknula da Janjić nije osobno vidio ubijanje ljudi iz autobusa, što je on potvrdio.Također svjedok je rekao kako je on shvaćao da se zarobljene muškarce i dječake čuvalo kako im se ne bi ništa dogodilo.

Unakrsno ispitivanje obrane o pucnjavi u školi Vuk Karadžić u Bratuncu

Na dodatna pitanja sudaca o sudjelovanju vojne policije VRS-a u zarobljavanju i osiguravanju muškaraca koji bi im se predavali, svjedok „nije imao saznanja“, spominjući samo kao zadatak – osiguravanje puta.

Suci su ga pri tom podsjetili na neke zabilješke iz zapovjedništva VRS-a o zadacima, među kojima je spomenuto da su pripadnici vojne policije osiguravali zarobljenike u Pilici, Bratuncu, kao i na području Srebrenice. No Janjić je ostao pri svom stavu tvrdeći kako nije o tome ništa znao niti sudjelovao.

U nastavku suđenja idući tjedan očekuju se još jedan iskaz insajdera iz Bratunačke brigade VRS-a kao svjedoka haškog tužiteljstva.

 

*************************

//////////////////////////////////////////////////

 Beograd: Protest poražene politike uz pretnje vladika

Sa protesta u Beogradu
***********************
Na centralnom beogradskom trgu okupilo se oko tri hiljade ljudi po policijskoj prceni, koji su protestovali protiv potpisivanja Briselskog sporazuma sa Prištinom. Miting su organizovali Srbi iz četiri opštine sa severa Kosova i većina prisustnih je organizovano došla sa tog područja. Pojedine vladike optužile su vlast za izdaju.

Miting Srba sa severa Kosova protiv sporazuma sa Briselom, prošao bi, da nije bilo nekih skandalaoznih poruka crkvenih velikodostojnika, kao jedan omanji skup koji nije preterano inateresovao ni prolaznike u centru Beograda. Ovako će on ostati zapamćen po pretnjama koje su izrekli oni koji bi to najmanje smeli.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije održao moleban za Kosovo, ali i molitvu za "upokojenje Vlade i Skupštine Srbije". Onda je penzionisani vladika Atanasije izgovorio sledeću poruku:

"(Premijer Ivica) Dačić kaže da je za zemaljsku politiku, ne interesuje ga nebeska, tako je govorio i (ubijeni premijer Srbije Zoran) Đinđić, a kako je završio neka Bog sudi", rekao je Atanasije.

Patrijarh Irinej ogradio se u svoje ime i u ime Crkve od svih izjava i činjenja mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i penzionisanog vladike Atanasija Jeftića na protestu.

"Mitropolit Amfilohije me je pitao da služi moleban u hramu i ja sam se sa tim saglasio. Sve drugo što je činjeno van hrama je njegova lična stvar i njegov lični istup iza kojih ne stojim ni ja, ni Sinod, ni Crkva", rekao je patrijarh.

Premijer Srbije Ivica Dačić je izjave pojedinih predstavnika SPC na mitingu ocenio kao neuobičajen i neprimeren gest prema državi u kojoj crkva i vlast imaju potpuno odvojene zadatke. 

"Ponekad se zaista zapitam čime je to naš dragi Bog zaslužio da ga ovakvi predstavljaju na zemlji", rekao je premijer Srbije Ivica Dačić, koji je u poseti SAD.  Dačić je poručio da niko ne osporava Srpskoj pravoslavnoj crkvi da iznosi svoje mišljenje o potezima vlasti, ali da nije legitimno da crkva upućuje otvorene pretnje državnim organima.

Inače, na protestu na bini su bili čelnici četiri opštine sa severa Kosova i još poneka viđenija ličnost poput muzičara Bore Đorđevića ili profesora Koste Čavoškog.

Na skup je grupno došla vrhuška DSS-a na čelu sa Vojislavom Koštunicom, jedina stranka koja je u Parlamentu bila protiv usvajanja sporazuma sa Prištinom.

Iz ozvučenja se čula glasna muzika, a prisustni su povremeno uzvikivali: "Izdaja!".

Desničarska organizacije Dveri nosila je tranparent sa natpisom: "Oni su izdali Kosovo" i slikama Tomislava Nikolića, Ivice Dačića i Aleksandra Vučića koji su na glavama imali albansku kapu keče.

Atmosfera

Prisutnima se, između ostalih, obratio predsednik opštine Zubin Potok Slaviša Ristić. On je poručio predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću da sa Srbima može da se dogovara samo oko odbrane, a ne predaje. Rekao je da je sporazum "gubitak Kosova i Metohije".

"Mi danas još uvek, dok sprečavamo da sprovode izdaju, imamo naše institucije Srbije na Kosovu i Metohiji i nema podele izmedju severa i juga, a dele nas oni koji žele da sprovedu izdaju", rekao je Ristić.

Potpisnici briselskog sporazuma su, kako smatra, pristali da ugase institucije Srbije na Kosovu i Srbe predaju "kvazidržavi Kosovo i terorističkoj tvorevini Hašima Tačija".

"Naš predsednik Republike se čudi i kaže da mu nije jasno kako državni vrh može da se dogovori sa Tačijem a ne može da se dogovori sa Srbima sa severa Kosova. Predsedniče Nikoliću, sa Srbima sa Kosova i Metohije možete se dogovarati samo oko odbrane, a ne oko predaje i izdaje Kosova i Metohije", rekao je Ristić.

Učesnici mitinga očekivali su mnogo više Beograđana:

Očekivanja demonstranata

 Ali, većina Beograđana je prolazila, poneko bi malo zastao, mi smo razgovarali sa onima koji su prolazili kao da se ništa ne dešava:

Beograđani o mitingu

Žarko Korać, potpredsednik Skupštine Srbije iz redova opozicije, kaže da je to protest gubitnika, podrška politici koja je poražena. On osuđuje poruke dvojice crkvenih velikodostojnika i očekuje reakcije i države i Ckrve.

“Mi imamo zastrašujuće pretnje od dvojice ljudi koji pripadaju ckrvi koja je još uvek hrišćanska i koji šalju neverovatne poruke. A poruka je da oni koji ne vode računa o tome šta Crkva misli i kako oni interpretiraju mišljenje naroda, proći će tako što će biti nekog političkog ubistva ili će se desiti neko upokojenje. Na žalost, pokazalo se da Crkva ima jedan veoma radikalni deo, mi ne znamo koliki je, možda je većinski, možda nije, ali svakako tako ekstreman radikalan deo, da se sada definitivno potvrdjuje da je za dalji nastavak društva i za rešavanje krupnih problema koje Srbija ima, glavna prepreka će biti Srpska pravoslavna crkva”, kaže Korać.

Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava kaže za naš program kaže da obe izjave sadrže pretnje i da očekuje da se Crkva ogradi od njih a da država reaguje.

“Tu ima posla za Tužilaštvo, ako ima elemenata za krivično delo, Tužilaštvo to mora da  analizira, pa makar to krivično delo vršili oni koji se kriju iza mantija”, smatra Antonijević.

Za dva dana, u nedelju potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić odlazi na Kosovo, tamo će razgovarati, ne smo sa čelnicima, već i sa Srbima koji nemaju nikakve funkcije i severno i južno od Ibra.

Miting u Beogradu nije baš pokazao da bi građani Srbije stali uz one koji sporazum smatraju izdajom. Naprotiv.
*********************
////////////////////////////////////////////////////////
Amfilohije traži od Đukanovića obnovu Njegoševe kapele
Mitropolit Amfilohije
Mitropolit Amfilohije
**********************************
Mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije ponovo je zatražio od Vlade da se obnovi crkva Sv. Petra Cetinjskog na Lovćenu. Otišao je i korak dalje najavivši tužbu ukoliko odgovor kabineta premijera Đukanovića bude negativan. 

Priča o obnavljanju kapele decenijama dijeli crnogorsku javnost gotovo istim intenzitetom kao što se dogodilo sa još jednom Amfilohijevom inicijativom - da Njegoš bude proglašen za sveca.

Mitropolit Amfilohije je u pismu premijeru Đukanoviću naveo da je pitanje Njegoševe zadužbine i zavještanja na Lovćenu ostalo otvoreno i da predstavlja jedno od sudbinskih pitanja oslobođenja Crne Gore od totalitarnog nasleđa prethodne vlasti i zacjeljenje duboke lovćenske rane, piše Dan. On je u pismu Đukanoviću poručio kako je uvjeren da će Vlada prihvatiti prijedlog Mitropolije.

“Pridodao sam u pismu i da ukoliko, u šta apsolutno ne mogu vjerovati, Vlada ne prihvati ovaj zahtjev Mitropolije da ćemo biti primorani da obnovimo sudski proces i tužbu, koji su obustavljeni u prošlom vijeku, i to kod domaćih i međunarodnih sudova”, upozorava mitropolit Amfilohije.

Prva kapela, posvećena mitropolitu i crnogorskom vladaru Svetom Petru Cetinjskom sagrađena je 1845. godine, a taj hram je u njegovu čast podigao njegov sinovac i nasljednik Petar Drugi Petrović Njegoš. Malu kapelu su tokom Prvog svjetskog rata srušili Austrijanci.

Protivnici ideje mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori o obnovi kapele na Lovćenu kažu da su Karađorđevići 12. sepetembra 1925. godine na istom mjestu osveštali novu, mnogo veću kapelu posvećenu Sv. Đorđu, slavi Karađorđevića koja, kako tvrde nema nikakvih dodirnih tačaka sa starom kapelom posvećenom Svetom Petru Cetinjskom.

Pravni zastupnik Crnogorske Pravoslavne crkve Željko Tomović kaže da je inicijativa Mitropolita SPC sporna zbog istorije same kapele i onoga što su tom Njegoševom zdanju učinili Karađorđevići.

“Jesu oni poštovali da kažem taj osnovni dio kapele, da je tu sahranjen Sveti Petar Cetinjski. Međutim, oni su je zbog sebe obnovili kao mauzolej Karađorđevića i posvetili svojoj privatnoj slavi, što je dovoljan dokaz da ta kapela je u stvari zloupotrijebila onu prvobitnu zbog koje je bila napravljena. Mi znamo šta su Karađorđevići radili i kakvo su zlo nanijeli Crnoj Gori. Obnavljanje te kapele koju su radili karađorđevići nameće pitanje o čemu se ovdje radi? Jasne su mi poruke velikosrpskog projekta i ulaziti uopšte u takve dijaloge, u obrazloženja nečega su ponašanja koja su ispod svake crte“.

Nekoliko dana prije nego je napisao pismo premijeru Đukanoviću i ponovo zatražio obnavljanje crkve Svetog Petra Cetinjskog Mitropolit SPC u Crnoj Gori je podnio Inicijativu da Petar II Petrović Njegoš bude proglašen za sveca a koju su jednoglasno podržali svještenici Mitropolije crnogorsko-primorske.

Sociolog religije Mirko Đorđević, međutim kaže da proglašenje svetim istorijskih ličnosti koje su bile poznate kao filosofi vladari ili pjesnici što je prije svega bio i sam Njegoš nije u duhu pravoslavne crkve.

“Možete li zamisliti da Ruska pravoslavna crkva kanonizuje, proglasi za sveca Aleksandra Puškina? Naravno da ne možete. Njegoševa pesnička veličina, oreol njegov kao pesnika i mislioca nesumnjiv je i njemu po mom uverenju nikakav svetački oreol ne treba. To je novotarija , ovakva vrsta kanonizacije u pravoslavnoj crkvu, koja vekovima nije imala nikakvu službenu kanonizaciju i to je više običaj kod rimo katolika. Mislim da je ovo više politički čin pritiska nego crkveni process beatifikacije ili santifikacije”.

Istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov kaže za TV CG da je suštinska vrijednost Njegoševog imena i mjesta u istoriji kao političara, mislioca, pjesnika i filosofa i da on pripada podjednako i vjernicima i ateistima.

“Odgovorno tvrdim da će svaka analiza reći da je nama najvažniji Njegoš kao umjetnik i literata. Da nije napisao to što je napisao sigurno ne bi imao ovaj legendardni status koji i danas ima kao političar i duhovnik”.

Željko Tomović, pravni zastupnik CPC kaže da se u priču o mogućem proglašenju Njegoša za sveca mora uključiti država, odnosno nadležno ministarstvo. Evo i zašto: 

“Ako treba da štitimo vrijednosti Crne Gore, a Njegoš je jedna ogromna vrijednost Crne Gore onda tu ima prostora da se  kao dio identiteta Crne Gore štiti jedna takva naša značajna ličnost. Sa tog aspekta mislim da bi nadležno ministarstvo trebalo da povede računa o tome”.

 

 

10.05.2013.

IZGUBIO ŽIVOT BRANEĆI BOSNU I HERCEGOVINU

Izgubio život braneći BiH
Obilježena godišnjica smrti heroja Senada Mehdina Hodžića
FOTO: Fondacija „Crni labud“
Obilježena godišnjica smrti heroja Senada Mehdina Hodžića

 

Na današnji dan, prije 21 godinu, u borbi za slobodnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu život je izgubio Narodni heroj oslobodilačkog rata i Zlatni Ljiljan, Senad Mehdin Hodžić, Crni Labud.

U Organizaciji Fondacije „Crni Labud Narodni heroj Senad Mehdin Hodžić“ danas su članovi porodice, Fondacije, prijatelji, saborci, predstavnici Ministarstva za boračka pitanja u Vladi TK, te predstavnici Patriotske lige BiH odali počast jednom od najvećih organizatora otpora u okviru Armije BiH.

 

Pristuni su, minutom šutnje i učenjem fatihe, odali počast narodnom heroju, svim šehidima i poginulim borcima, koji su živote izgubili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nakon polaganja cvijeća na Spomen obilježju poginulim braniocima Tuzle i BiH 1992.-1995. na Slanoj banji u Tuzli, ceremonija obilježavanja godišnjice pogibije nastavljena je na mjestu ukopa, u Hemlijašima, MZ Memići, općina Kalesija, a u mjesnoj džamiji proučen je i tevhid za jednog od najvećih ratnih heroja koje je BiH imala.

Onima koji su došli odati počast Senadu Mehdinu Hodžiću, o ratnom putu heroja govorio je njegov saborac general Salih Malkić.

 

Fondacija "Crni Labud“ će sutra, sa početkom u 10.00 sati, nastaviti obilježavanje godišnjice u MZ Šićki Brod, gdje je Senad Mehdin Hodžić odrastao. Krajem mjeseca bit će održan i okrugli sto, također u znak sjećanja na njegov život, lik i djelo. Članovi Fondacije napravili su i projekat za spomen park na mjestu ukopa, u njegovu čast, ali još uvijek čekaju odobrenje za početak gradnje.

Mehdin Hodžić, u narodu poznat kao kapetan Senad i Crni labud, rođen je 15. oktobra 1957. godine u Tuzli. Do izbijanja agresije radio je kao policajac u splitskom Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. U agresiji na Hrvatsku stječe svoje prvo ratno iskustvo. Krajem 1991. vraća se u rodnu Tuzlu gdje se uključuje u rad Patriotske lige BiH.

 

Poginuo je kao vojnik 10. maja 1992. u selu Zaseok u Sapni, gdje je njegovom zaslugom izvojevana jedna od prvih pobjeda buduće Armije RBiH nad agresorskim snagama. U toj akciji kapetan Senad i njegovi saborci zarobili su prvi tenk i samohotku za Armiju BiH.

Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata i ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.

 

***************************

///////////////////////////////////////////////////////////

Obilježen 9. maj, Dan dobitnika najviših priznanja Armije RBiH
Hujkina kćerka poslije dvije decenije dobila stipendiju
Hujdur: Edita nije mogla sakriti suze
FOTO: F. Fočo
Hujkina kćerka poslije dvije decenije dobila stipendiju

 

 

Dan dobitnika najviših ratnih priznanja “Zlatni ljiljan” i “Zlatna policijska značka”, 9. maj, obilježen je jučer u Sarajevu nizom skupova, među kojima je najznačajniji bio defile djece ratnih heroja koja su nosila zastave Armije RBiH u Olimpijskoj dvorani „Zetra“.

Tekovine odbrane  

Ratne zastave nosila su djeca palih boraca, pa je onu Prvog korpusa nosio Adi, sin Safeta Isovića, zastavu Drugog korpusa Semir, sin Senahida Hadžića, a Trećeg korpusa Anes, sin Eneza Neimarlije.

Ratnu zastavu Četvrtog korpusa nosila je Edita, kćerka Midhata Hujdura Hujke, Petog korpusa Nevzet, sin Izeta Nanića, Šestog korpusa Kenan, sin Halila Hadžajlije, a Sedmog korpusa Azra, kćerka Zijada Selmana, i 81. divizije Ernest, sin Zaima Imamovića.     

Brojni gosti jučer su prisustvom na ovom događaju odali počast odlikovanim herojima, a među njima i veliki broj porodica šehida. Majke i supruge te djeca šehida slušale su s tugom riječi bh. zvaničnika koji su govorili o tekovinama odbrane BiH od agresije.

Dvadesetjednogodišnja Edita Hujdur, kćerka mostarskog heroja Hujke, s ponosom je nosila zastavu korpusa u kojem je bio njen otac. No, i ona, kao i mnogi drugi, godinama je čekala da se njenom ocu i njegovoj porodici država, barem simbolično, pokuša odužiti. U izjavi za „Dnevni avaz“ nije mogla sakriti suze kada smo je pitali kako danas žive njena majka i njene sestre.  

- Studentica sam treće godine Pravnog fakulteta u Mostaru, profesionalni sam trener plesa. Nažalost, tek sam ove godine prvi put dobila stipendiju, a rasla sam bez oca zajedno sa sestrama. Nikada nismo imali nikakvu pomoć od države - kroz suze je kazala Hujdur.
 
Silna obećanja

Kako kaže, njene sestre, majka i ona uvijek su se same probijale kroz život, ništa nije bilo od silnih obećanja vlasti. Okupljenim gostima jučer su se u “Zetri” obratili Abdulah Bašić, predsjednik Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja FBiH, Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, te mnogi drugi. Osim toga, položeno je cvijeće i proučena Fatiha na mezarju Kovači te su organizirane videoprojekcije.

Majka Ešrefa još sanja sina šehida

U “Zetri” je jučer bila i Ešrefa Bajrović, majka šehida Samira Bajrovića, koja nije mogla sakriti suze i tugu u očima.

 

Bajrović: Uzalud se nadam (Foto: A. Dedajić)

 

- Svaki dan kao da čujem njegove korake, mislim da će doći, ali uzalud se nadam. Sanjam ga skoro svake noći. On ne dolazi. Svaki ovaj događaj za mene je potresan, jer se sjetim mog sina koji je poginuo na Žuči - kaže Ešrefa.

 

Nastali iz ničega

 

Buduće generacije moraju znati da su "zlatni ljiljani" nastali u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, kazao je bivši general i ratni komandant Petog korpusa Armije RBiH Atif Dudaković povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana "Zlatnih ljiljana", nakon što je položio cvijeće na mezarju Kovači u Sarajevu.

- Armija RBiH nastala je iz ničega, ali pružanjem otpora projektu iz Srbije o uništenju naroda na ovom prostoru trebamo poslati poruku da smo odbranili BiH i narod te stvorili pretpostavke za ljepšu i uređeniju državu za buduće generacije - poručio je Dudaković.

 

***************************

////////////////////////////////////////////////////////

Megafoni nacionalističke struje odlučili se na šutnju
Koji su motivi povlačenja Kusturice i Ćosića?
FOTO: Arhiva
Koji su motivi povlačenja Kusturice i Ćosića?

 

Samoinicijativno povlačenje iz javnog života Emira Kusturice, a potom i Dobrice Ćosića, dvojice zagovornika tvrde nacionalne opcije i retrogradih rješenja za pitanje Kosova, u javnosti je stvorilo nedoumice o motivima njihovih odluka. Uprkos obrazloženjima koja su ponudili, stiče se utisak da bi jedan od uzroka moglo biti očigledno nesaglasje sadašnje političke elite u Srbiji sa stavovima koje Kusturica i Ćosić zastupaju.

Poslije Emira Kusturice, reditelja koji je nedavno objelodanio svoju odluku o povlačenju iz javnosti s obrazloženjem da je “medijski mrtav čovjek” isti potez povukao je akademik i po mnogo čemu kontraverzni književnik Dobrica Ćosić koga zagovornici nacionalne struje već decenijama označavaju kao nesporan autoritet.

Promjena klime

 

Svoje povlačenje Ćosić je u intervjuu jednom listu objasnio bolešću, zahvalivši se tom prilikom svima koji ga smatraju “ocem nacije”.

Riječ je o dvojici intelektualaca poznatih po svojim oštrim nacionalnim stavovima, a sam Ćosić označavan je i kao autor ideologije Velike Srbije koju je tokom svoje vladavine zloupotrebljavao Slobodan Milošević.

Takve odluke ljudi, čiji se uticaj u javnosti ocjenjuje kao značajan, antropološkinja Svetlana Slapšak povezuje sa djelimičnom promjenom političke klime u Srbiji.

“Mišljenje ove dvojice će se očuvati pa će čekati novu promjenu vlasti. Povući će se u svoje institucije, u svoje nikad dotaknute, uvijek očuvane privilegije. U svoju mrežu, ako hoćete mita korupcije i intelektualne korupcije, svega toga što je u Srbiji postavljeno na noge već 30 godina i nikada nije dodirnuto. Dakle i oni će iz tih svojih udobnih i toplih rupa vjerovatno i dalje prundati o ponečemu i vjerovatno sprečavati neke druge posebno mlađe da se pojave na toj sceni i da je malo protresu”, kaže Svetlana Slapšak.

Mijenjanje stavova

Poslednji put, Dobrica Ćosić je pažnju javnosti skrenuo na sebe kada je srpske studente iz inostranstva javno pozvao da pomognu preporod Srbije, što je izazvalo kritike dijela javnosti, dok je Kusturica prije povlačenja, osim promocije svoje nove knjige, intervjue dao za nekoliko medija.

S obzirom na to da su i tada, prema uvjerenju pisca i nekadašnjeg izdavača Ćosićevih djela Vidosava Stevanovića, pogrešnim informacijama o temama širokog društveno-političkog značaja stvarali lošu atmosferu, njihovo povlačenje ako ispune obećanje, moglo bi stvoriti mnogo zdraviju klimu.

“Od kad ja pamtim i Kusturica i Dobrica su neprekidno mijenjali svoje stavove. Čas su za ovo, onda su sutra protiv toga, pozivaju se na ono što nisu rekli, ne priznaju ono što su rekli. Cijela njihova priča je priča dvojice magnetofona. Oni samo ponavljaju ono što im se kaže da kažu. Prema tome, ne vidim da oni bilo šta mijenjaju i da će se ti politički stavovi nešto bitno mijenjati što će se oni mijenjati. Prosto ovaj svijet mora uvidjeti da je ta politika koja se vodi posljednjih 25 godina potpuno jedan bezizlaz, da je to ćorsokak i da se to mora promijeniti”, objašnjava Stevanović.

Da li su ovime Kusturica i Ćosić platili cijenu tvrdoglavog zalaganja i promocije politike o najvažnijim nacionalnim pitanjima, od koje su se, kako sada stvari stoje, distancirale i aktuelne vlasti?

Dramaturg Nenad Prokić uvjeren je da se dogodio neočekivani veleobrt u kom je većina vatrenih pobornika njihovih stavova poznatom dvojcu okrenula leđa, što ih je prilično dezorijentisalo. Time je definitivno potvrđeno da je politika koju su pomovisali doživjela krah, uveren je Prokić.

“Druga Srbija koja se 20-tak godina protivila takvoj vrsti politike je ogrezla u lopovluku, a prva Srbija koja je njima bila mnogo bliža je baš takvim idejama okrenula leđa i pokušava sebe da transformiše u pravcu koji je potpuno suprotan od politike koju je vodila. Tako da na određeni način ljudi koji su sve to zaprljali se iskupljuju time što se sada mijenjaju. Njih dvojica očigledno ne mogu da podnesu takav obrt događaja i na jedan dječji, uvredljiv način se povlače iz javnog života. To jeste teatralno, ne znam i da li bi trebalo da im vjerujemo, ali u svakom slučaju svaki pojedinac ima pravo na tako nešto”, zaključuje Nenad Prokić.

 

*************************

/////////////////////////////////////////////////////////

U rušenju zgrade poginulo više od 1.000 ljudi
Nakon 17 dana ispod ruševina pronađena živa žena
FOTO: Agencije
Nakon 17 dana ispod ruševina pronađena živa žena

Vojska Bangladeša potvrdila je danas da je ispod ruševina zgrade, koja se prije 17 dana srušila u predgrađu Dake, pronađena preživjela žena.

"Ona je pronađena u prostoru između grede i stuba. Možda je imala rezerve vode ili je pila vodu koju smo upumpavali u zgradu", rekao je šef vatrogasne službe Ahmed Ali.

Lokalni dnevni list "Dejli star" piše da je žena, po imenu Rešma, bila blokirana u podrumu osmospratne zgrade.

Prema navodima medija, ona nije imala značajnijih povreda i spasici su joj dali hranu i vodu.

 

Nešto ranije vojska je saopštila da je više od 1.000 ljudi poginulo u urušavanju zgrade.

Broj poginulih nije konačan i radnici na uklanjanju šuta su počeli da upotrebljavaju težu mašineriju radi uklanjanja ruševine. Međutim, sve operacije su obustavljene nakon što su se čula zapomaganja žene.

Zgrada "Rana plaza" u industrijskom predgrađu Dake, u kojoj se nalazilo nekolio radionica za izradu tekstila, srušila se 24. aprila.

Procjenjuje se da se u tom trenutku u objektu nalazilo više od 3.000 ljudi.

*****************************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

Otok podijeljen 1974. godine

Kerry želi "odmrznuti" konflikt koji je podijelio Kipar
FOTO: Arhiva
Kerry želi "odmrznuti" konflikt koji je podijelio Kipar

 

Američki državni tajnik John Kerry zauzeo se u petak u razgovoru s kiparskim šefom diplomatije Ioannisem Kasoulidesom za "odmrzavanje" konflikta koji je podijelio mediteranski otok prije 40 godina.

- Namjeravamo raditi s ministrom vanjskih poslova, predsjednikom Nicosom Anastasiadesom i drugima kako bismo pokušali da izvedemo Kipar iz jednog od nekoliko zamrznutih konflikata na planeti - izjavio je za štampu Kerry i podsjetio da je nedavno razgovarao s turskim, grčkim i kiparskim liderima.

Kipar je podijeljen 1974. godine kada je Turska osvojila sjeverni dio otoka, nakon što su kiparsko-grčki nacionalisti izveli državni udar s ciljem da pripoje zemlju Grčkoj.

Ankara priznaje samo Tursku Republiku Sjeverni Kipar, dok međunarodna zajednica priznaje Republiku Kipar koja je članica Evropske unije od 2004. godine.

Početkom aprila, Turska, koja želi da započne dijalog o svojoj kandidaturi za EU, ocijenila je da je sada povoljna klima da se radi na "ujedinjenju" otoka.

 

 

10.05.2013.

PODNESENA PRIJAVA PROTIV JERKE IVANKOVIĆA LIJANOVIĆA I JOŠ 56 OSOBA

Federalna uprava policije završila istragu o organiziranom kriminalu
Podnesena prijava protiv Jerke Ivankovića Lijanovića i još 56 osoba zbog zloupotrebe poljoprivrednih poticaja
FOTO: Arhiva
Podnesena prijava protiv Jerke Ivankovića Lijanovića i još 56 osoba zbog zloupotrebe poljoprivrednih poticaja

 

 

Službenici Federalne uprave policije podnijeli su danas Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv 57 osoba zbog postojanja osnova sumnje da su počinile krivično djelo "organizovani kriminal", u vezi s krivičnim djelima "zloupotreba položaja ili ovlasti", "povreda slobode odlučivanja birača" i "krivotvorenje isprave".

 

Prema saznanjima "Dnevnog avaza" u ovoj grupi se nalazi i Jerko Ivanković Lijanović, potpredsjednik Vlade FBiH i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Postupajući po nalogu Federalnog tužilaštva, istražitelji Federalne uprave policije utvrdili su da postoje osnovi sumnje da je prvoprijavljeni formirao grupu za organizovani kriminal, u koju je pristupilo 56 osoba s područja Federacije BiH, s ciljem vršenja krivičnih djela, a radi stjecanja protivpravne imovinske koristi, čime je oštećen budžet Federacije BiH u iznosu od 2.999.200 KM.

Ova grupa je na nezakonit način, podmićivanjem birača i korištenjem teške imovinske situacije, izvršila utjecaj na odlučivanje birača na Općim izborima 2010. godine.

Prvoprijavljeni je, nakon formiranja vlasti na nivou FBiH, koristeći se svojom pozicijom u vlasti, pristupio izmjenama podzakonskih akata na osnovu kojih je došlo do preraspodjele novčanih sredstava u budžetu, te time stvorio uslove da se određena novčana sredstva u okviru poticaja u poljoprivredi mogu bez posebne kontrole dodijeliti većem broju osoba.

Prvoprijavljeni je potpisao veći broj rješenja o dodjeli jednokratne novčane pomoći na osnovu zahtjeva koji nisu ispunjavali opće i posebne uslove iz Pravilnika o uslovima i načinima ostvarenja novčanih podrški.

Zahtjevi po osnovu kojih su donesena  rješenja su formalno obradili članovi organizovane grupe, od drugoprijavljenog do četvrtoprijavljenog, kao članovi Komisije.

Ostali prijavljeni su, kao članovi organizovane grupe, svaki na svom području, pronalazili potencijalne glasače, ciljajući socijalno interesante grupacije, kojima su obećavali novac i davali upute o načinu glasanja, a potom vršili podjelu novca, saopćeno je iz Federalne uprave policije.

 

***************************

Lider PDP-a poručio
Ivanić: Spriječiti nepotizam u institucijama RS
FOTO:
Ivanić: Spriječiti nepotizam u institucijama RS

Partija demokratskog progresa (PDP) pripremit će dokument za borbu protiv korupcije te deklaraciju za borbu protiv nepotizma u Vladinim i javnim institucijama u RS-u.

-Imamo nekoliko primjera tipičnog nepotizma i PDP će predložiti i zakon koji će to potpuno onemogućiti – najavio je danas predsjednik stranke Mladen Ivanić.

Nakon održane sjednice Predsjedništva PDP-a, Ivanić je najavio i da će jedna radna grupa PDP-a raditi i na izradi ekonomske i socijalne politike, koju će, kako kaže, ta stranka voditi kada s drugim opozicionim strankama dođe na vlasti.

Za 18.maj je najavljena sjednica Glavnog odbora PDP-a, a 8.juna bit će održan i sastanak sa  svim funkcionerima PDP-a na nivou lokalnih institucija u RS-u, s osnovnom temomom –pozicija općina nakon izbora.

-Čitav je niz negativnih zakona koji se spremaju od Vlade RS-a, kojima će se pokušati prebaciti odgovornost na lokalne zajednice, a sve zbog nedostatka novca – kazao je Ivanić na pres-konferenciji u Banjoj Luci.

Komentirajući nepotvrđene informacije da je Predsjedništvo BiH imenovalo bivšeg ministra zdravlja RS-a Ranka Škrbića za ambasadora u Srbiji na prijedlog Nebojše Radmanovića, Ivanić je rekao da to ne čudi, te da je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik „sačuvao ljude koji su mu bliski“.

-A da li je logično da Škrbić ide u diplomatiju nakon sedam godina u zdravstvu i činjenice šta se s tim sektorom desilo, mislim da nije – rekao je predsjednik PDP-a.

***********************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Bolji ekonomski odnosi
Potpisivanje sporazuma o saradnji Turske, Srbije i BiH
Mirko Šarović: Državni minstar potpisat će sporazum u ime BiH
FOTO: Arhiva
Potpisivanje sporazuma o saradnji Turske, Srbije i BiH

 

Ministar spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija Srbije Rasim Ljajić, ministar ekonomije Turske Zafer Čaglajan i ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Mirko Šarović potpisaće u utorak, 14. maja, u Ankari sporazum o ekonomskoj saradnji triju država, saopštilo je danas srbijansko ministarstvo trgovine.

Sporazum predviđa unapređenje svih vidova ekonomske saradnje između tri države, proširivanje partnerstava u privrednim sektorima od strateškog značaja strana potpisnica, kao i provođenje aktivnosti u cilju zajedničkog nastupa na tržištima drugih zemalja svijeta.

Kako se navodi, za praćenje realizacije sporazuma biće zadužen trilateralni komitet na ministarskom nivou, koji će se sastajati jednom godišnje, po potrebi i češće.

Paralelno sa susretima ministara, organizovaće se Poslovni forumi uz učešće privrednika triju država.

Takođe, planiraju se i druge zajedničke aktivnosti- organizacija sajamskih manifestacija, seminara i obuka, investicionih konferencija, kao i stalna razmena znanja i iskustava, u cilju produbljivanja međusobne ekonomnske saradnje Srbije, Turkske i BiH, dodaje se u saopštenju.

 

 

10.05.2013.

AMFILOHIJE SLAGAO PATRIJARH

SPC raskol

Amfilohije slagao patrijarha

  
Potpuno poludeo: Amfilohije Radović, odlepio
Potpuno poludeo: Amfilohije Radović, odlepio
Photomontage: Dragan

Vladika crnogorsko - primorski nije imao dozvolu Irineja "da nastupi u gradu Beogradu;  “Sve što je činjeno van hrama je njegova lična stvar i njegov lični istup iza kojih ne stojimo ni ja, ni Sinod, ni Crkva”, rekao je patrijarh Irinej

Patrijarh Irinej ogradio se u svoje ime i u ime Crkve od svih "izjava i činjenja mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i penzionisanog vladike Atanasija Jeftića na protestu na beogradskom Trgu Republike protiv briselskog sporazuma", održanom u petak, preneli su Tanjug i RTS.

"Mitropolit Amfilohije me pitao da služi moleban u hramu i ja sam se sa tim saglasio. Sve drugo što je činjeno van hrama je njegova lična stvar i njegov lični istup iza kojih ne stojimo ni ja, ni Sinod, ni Crkva", rekao je patrijarh Tanjugu.

Mitropolit je na protestu protiv briselskog sporazuma služio moleban tokom kojeg se pomolio "za upokojenje Vlade, Skupštine Srbije i poginule na Kosovu i Metohiji".

Patrijarh je rekao da ga je i Vladika Atanasije, preko jednog od službenika Patrijaršije, pitao da li može da bude sa tim narodom na protestu. "Ja mu na to pitanje nisam odgovorio i on nije imao moju dozvolu da nastupi u gradu Beogradu", rekao je patrijarh Irinej.

 

*******************************

Saopštenje Nove stranke

Zaustaviti razularene mantije

  
Estradna svinjarija predstavnika SPC: Zoran Živković, predsednik Nove stranke
Estradna svinjarija predstavnika SPC: Zoran Živković, predsednik Nove stranke
Photo: Stock

Reagujući na dešavanja tokom mitinga održanog u petak u centru Beograda, Nova stranka je najoštrije osudila pominjanje imena Zorana Đinđića u kontekstu koji jasno i nedvosmisleno pokazuje zadovoljstvo sveštenstva Srpske pravoslavne crkve zbog izvršenog atentata. U saopštenju objavljenom tim povodom nadležni državni organi su pozvani da se ozbiljno pozabave “opasnom cirkuskom družinom koja uzurpira beogradske trgove”

U saopštenju povodom skandaloznih istupa zvaničnika Srpske pravoslavne crkve tokom protesta protiv Briselskog sporazuma, Nova stranka je ukazala da su građani Srbije bili svedoci “potpuno neverovatnog i krajnje nekontrolisanog ponašanja velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve, koji su na sred Trga Republike raspomamljeno služili liturgiju za upokojenje Vlade i Skuštine Srbije”.

“Nova stranka se gnuša ovakvog ponašanja sveštenih lica koja, služeći se uskim dnevnopolitičkim interesima, ponižavaju Srpsku pravoslavnu crkvu. Zbog toga zahtevamo da se Sveti sinod oglasi zvaničnim saopštenjem u kojem će se ograditi od istupa svojih sveštenika i naći načina da ih što hitnije vrati u okvire razumnog i crkvi primerenog ponašanja”, navodi se u saopštenju.

Nova stranka je upozorila da će u suprotnom smatrati da je to zvaničan stav SPC koji zaslužuje osudu i vernika i građana jer “predstavlja najobičniju estradnu svinjariju”.

“Sveštenici koji se ponašaju poput divljačkih poglavica i traže puštanje krvi za račun svojih političkih bogova, sramota su za ceo srpski narod, posebno kada se koristi retorika koja nema veze ni sa jednim postulatom pravoslavlja”, ističe se u saopštenju.

“Istovremeno, pominjanje imena Zorana Đinđića u kontekstu koji jasno i nedvosmisleno pokazuje zadovoljstvo sveštenstva zbog izvršenog atentata, kao i prizivanje mogućnosti da neki od aktuelnih političara i pregovarača u Briselu dožive istu sudbinu – ukazuje da bi nadležni državni ograni mogli malo ozbiljnije da se pozabave ovom, sada već očigledno, opasnom cirkuskom družinom koja uzurpira beogradske trgove”, zaključuje se u saopštenju Nove stranke.

 

*******************************

e-novine.com - Vai, vai Kačavenda

 

************************************

Dosije: Jelenko Mićević, biznismen u mantiji

Filaret glavni finansijer Dveri

  
Photo: blic.rs

Pored finansijske i logističke podrške ekstremno desničarskoj skupini, Filaret je izvšio čitav niz malverzacija sa humanitarnom pomoći, a pojedine izbeglice iz Hrvatske svedoče da je lično prisustvovao zločinima koje su Arkanove paravojne trupe vršile nad hrvatskim stanovništvom u Erdutu 1991. godine

Pod mantijom je najlepše: Boško Obradović, dverjanin
Photo: www.dverisrpske.com

Jelenko Mićević, javnosti poznatiji pod kodnim imenom episkop mileševski Filaret, jedan je od glavnih finansijera i savetnika klerofašističkog pokreta Dveri Srpske, piše beogradski Blic pozivajući se na tajni dosije koji su o Filaretu poslednjih godina vodile bezbednosne službe Srbije. Pokret koji se ističe svojim homofobnim angažmanom i takozvanim Porodičnim šetnjama uoči svake Parade ponosa, dobijao je logističku i finansijsku podršku od visoko pozicioniranog crkvenog službenika.

Prema pisanju beogradskog lista, Filaret je uoči održavanja Prajda 2011. savetovao jednog od čelnih dverjanskih funkcionera Boška Obradovića da sačini proglas koji će finansirati Srpska pravoslavna crkva, a koji će biti besplatno distribuiran tokom okupljanja na proslavi u Mileševi 6. i 7. oktobra. U tom proglasu Filaret je savetovao da se Dveri u proglasu predstave kao nova stranka koja uživa poverenje SPC, da nije učestvovala ni u kakvoj krađi Srbije te da je reč o mladim, fakultetski obrazovanim ljudima koji sa svojim porodicama ostaju u Srbiji. Oktobra iste godine, Obradović je, zajedno sa grupom “dverjana” iz Leposavića, boravio u manastiru Mileševa gde je razgovarao sa ondašnjim ambasadorom Ruske Federacije u Srbiji Aleksandrom Konuzinom.

“Istog dana Filaret je obavestio Obradovića da sa Slavenkom Terzićem, aktuelnim ambasadorom Srbije u Moskvi, planira kako da podrže Dveri na predstojećim izborima. Vladika je posredovao i u obezbeđivanju finansijske podrške ovoj stranci, povezujući Obradovića sa službenicima Srpske banke kao 'najblagonaklonije i poprilično zainteresovane za aktivnosti Dveri”, navodi se u dokumentu.

Vladika je, kako dalje piše, tražio da Dveri hitno organizuju odbore u Novoj Varoši i Priboju. Filaret je pričao da su ga januara 2012. posetili predstavnik Ambasade SAD u Srbiji i članovi izvesne nevladine organizacije iz Novog Pazara te da su se raspitivali o njegovoj podršci na majskim izborima. Navodno su čuli “da podržava određene strukture, misleći pre svega na Dveri”.

 
Photo: Stock

Zamantijani apologeta Mladića, Kararadžića i drugih srpskih zločinaca je, prema podacima iz dosijea, svoju naklonost ka nesrpskoj krvi stekao izbliza. Prema tvrdnjama  srpskih izbeglica iz Hrvatske, Filaret je, zajedno sa bivšim komandantom Srpske dobrovoljačke garde Željkom Ražnatovićem Arkanom te sa preduzetnicima Boškom Vukomanovićem i  Dimitrijem Ivanovićem, prisustvovao likvidaciji hrvatskog stanovništva 1991. godine u Erdutu.

Bliskim susretima vladike i zločinaca ovde nije kraj. Prema ovim navodima, Milorad Ulemek Legija je zajedno sa Slobodanom Milivojevićem, advokatom vođe zemunskog klana Dušana Spasojevića, više puta posetio Filareta koji je nakon jednog susreta tražio njihove biografije kako bi ih “odlikovao Ordenom Svetog Save”.

Pored ljubavi prema krvi i oružju (antologijska fotografija na kojoj Filaret pozira ispred tenka sa puškomitraljezom postala je udžbenički primer bogougodnog stapanja mantije i municije), vladika je pokazao i izraženu filantropsku crtu, naročito prema sebi. Prema navodima iz dosijea, iznose se i optužbe na račun vladike Filareta o malverzacijama sa humanitarnom pomoći u organizaciji SPC "Čovekolublje". Dok ga predstavnici dijaspore optužuju da njihove donacije “prodaje muslimanima i Hrvatima”, pojedini sveštenici spekulišu da “zajedno sa mitropolitom dobrosanskim Nikolajem pomoć šalje u bogosloviju, a ne izbeglicama kojima je pomoć bila namenjena”.

Filareta je marta 1999. takođe optužio i ondašnji direktor “Čovekoljublja” Dragan Makojević koji je najviše organe SPC obavestio o brojnim nepravilnostima prethodnog direktora ove institucije, zbog čega je episkop mileševski i smenjen s ovog mesta.

 

 

10.05.2013.

ANDRIĆGRAD NAPRAVLjEN NA OTETOJ BOŠNjAČKOJ ZEMLjI

Andrićgrad napravljen na otetoj bošnjačkoj zemlji

imageFoto: Anadolija

SARAJEVO - Zakoniti nasljednici zemljišta na kojem se u Višegradu, prema zamisli reditelja Emira Kusturice gradi "Andrićgrad", Muhamed Pršeša i Fuad Hadžić, na današnjoj konferenciji za medije održanoj u Sarajevu, poručili su da „ne mogu dozvoliti da se na njihovoj ...

... djedovini napravi crkva, da se istovremeno ne izgrade i džamija i sinagoga“.

Kako javlja novinar agencije Anadolija, nasljednici vlasnika imovine u Višegradu, Pašana Hadžića, istakli su kako posjeduju dokumentaciju i dokaze da je Republička uprava za geodetske poslove Republike Srpske (entitet u Bosni i Hercegovini) ''nezakonito prevela parcele gdje se danas nalazi 'Andrićgrad' na Opštinu Višegrad, a ova dodijelila Emiru Kusturici i RS-u za izgradnju spornog Kusturicinog zdanja''.

Pršeša i Hadžić su naveli da je ''Kusturicin Andrićgrad u sprezi sa vlastima RS napravljen na otetoj bošnjačkoj zemlji, koja pripada nasljednicima velikog višegradskog zemljoposjednika Pašana Hadžića''.

Zakoniti nasljednik Hadžić Fuad istakao je danas da su zemljišno-knjižni izvadak (ZK) preuzeli 2011. godine.

Advokat Esad Hrvačić rekao je kako je zakoniti nasljenici zemljišta neće odustati od svojih prava.

„Prvo o čemu smo htjeli da obavijestimo javnost je da iz dokumentacije koju smo mi dosad dobili jeste da su oni u Republičkoj upravi za geodetske poslove RS-a proveli postupke na način da su oni sve katastarske čestice, koje su upisane u zemljišnim knjigana na ime mojih klijenata, vlasnika, privatnih lica 1/1, da su oni u postupku uspostave novih zemljišno-knjižnih izvadaka pretvorili u jednu parcelu“, rekao je Hrvačić.

Prema njegovim riječima, vlasti u RS-u su donijele sedam posebnih, pojedinačnih rješenja, zloupotrijebili jedno rješenje iz 1962. godine o eksproprijaciji gdje je zemlja bila potpisana u korist izgradnje hidrocentrale.

„Međutim, to rješenje nikada nije provedeno kroz zemljišne knjige. Znači, u te postupke koji su  provedeni, nisu bili uključeni moji klijenti, nisu učestvovali, rješenja su donesena i zemlja je spojena u jednu parcelu od 22 duluma, a prebačena u vlasništvo opštine koja je ustupila za izgradnju Andrićgrada. Mi sada očekujemo da nam se u što kraćem roku dostave ta rješenja i mi ćemo vjerovatno pokrenuti pet do sedam posebnih postupaka za poništenje tih akata“, pojasnio je Hrvačić.

On je istakao da im je cilj da postupak vrate na početak i da se provedu zakonom propisani postupci.

„Međutim, očekujemo da vlasti RS, organi koji će odlučivati, da neće biti dobronamjerni u našim postupcima. Bit će to teški, dugi i mukotrpni postupci, ali u svakom slučaju RS će nastojati da prikaže da su to legalni pravni poslovi, mi ćemo dokazivati da su nelegalni“, pojasnio je Hrvačić.

Nasljednici zemljišta na kojem se gradi "Andrićgra" poručili su kako već deset godina vode borbu za svoju imovinu u Višegradu i da će istrajati u zahjtevu da im se zemljište vrati.


(Vijesti.ba/AA)

*******************************

Stećci su bosanski i hercegovački i tu nema polemike

imageFoto:
***************

SARAJEVO - Treće izdanje knjige "Stećci" profesora Dubravka Lovrenovića predstavljeno je danas pred brojnim studentima i profesorima na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. O novom dopunjenom izdanju ove knjige, koja je prvi put javnosti predstavljena ...

... 2009. godine, govorili su historičarka umjetnosti Ema Mazrak, arheolog Mirsad Sijarić i historičar Esad Kurtović.

Mirsad Sijarić naglašava da se autor u predstavljanju nadgrobnih spomenika stećaka dotakao bitnog procesa - promjene načina sahranjivanja pokojnika, koja se najvjerovatnije odvijala tokom 10. stoljeća.

Riječ je o promjeni procesa spaljivanja u proces sahranjivanja, što je signal da je došlo do značajnije kristijanizacije stanovništva.

Najbolji dokaz toga, dodao je Sijarić, jeste stavljanje različitih vrsta priloga - pokretnog materijala u grobove ispod stećaka. Najčešće je riječ o novcu, ali i drugim zanimljivim predmetima kao što su staklene čaše, keramički lonci, ostaci ptičijih kostiju i pepeo, te različite vrste oružja.

- Zanimljivo da ni u jednom grobu ispod stećaka na području BiH nije pronađen novac bosanskih vladara, već najčešće dubrovački i mađarski novčići. Novac je stavljan u usta ili šaku pokojnika ili je bio rasut po cijelom grobu - kazao je on.

Kao iznimno zanimljiv podatak navodi pronalazak staklenih čaša koje su u grobovima ispod stećaka bile dosta zastupljene, i najbrojniji su takav predmet u grobovima u BiH u odnosu na prostor čitave Evrope tokom srednjeg vijeka. Čaše su uvijek stajale s desne strane lobanje pokojnika ili je za njih pravljeno udubljenje u lobanji kako bi bile stabilnije.

- Ostaci ptičijih kostiju i gareži govore o ostatku rituala tokom sahranjivanja koji nije iz kršćanske tradicije. Također, u grobovima su pronalaženi i mačevi, samo jedno koplje do sada, nekoliko vrhova koplja - strelica, kao i topuz (buzdovan) u jednom dječijem grobu kod Bugojna. Tu su i nakit, dugmad, kape, dijelovi obuće i bosanski pojasi - istaknuo je Sijarić.

Posebno je ukazao na činjenicu da je veliki broj od 70.000 stećaka koliko ih je sačuvano na tlu BiH, arheološki u potpunosti neistražen. Za primjer je uzeo jednu od najpoznatijih nekropola - Radimlju na kojoj je od 155 stećaka istraženo tek desetak.

Historičarka umjetnosti Ema Mazrak ističe da Lovrenović kreće sa sasvim drugih stajališta, navodeći da su nove religijske tematike prisutne na teritoriji srednjovjekovne Bosne.

Navela je da autor traži paralele materijala sa stećaka i tumačenje određenih motiva, te da stoga inicira druge istraživače na daljnji rad.

Lovrenović naglašava da mu je osnovni poticaj za novo izdanje ove knjige bio interes naučne i javnosti uopće u BiH i susjednim zemljama za ove nadgrobne spomenike.

- Steći su bosanski i hercegovački te primarno srednjovjekovni. Činjenica je da stećci zaista rapidno propadaju pred našim očima. Država BiH bi trebala uspostaviti posebnu instituciju, određeni institut za istraživanje i zaštitu ovih spomenika. Cijeli proces nominacije stećaka za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a treba biti upozorenje onima koji odlučuju o njihovoj zaštiti - zaključio je on.  

Knjigu "Stećci" izdala je kuća "Ljevak" iz Zagreba.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

10.05.2013.

EPISKOP FILARET ODLIKOVAO MINISTARKU SLAVICU ĐUKIĆ

Orden za ministarku

Filaret odlikovao Slavicu

 
Kićenje Belim anđelom: Slavica i Jelenko tokom svečanog akta
Kićenje Belim anđelom: Slavica i Jelenko tokom svečanog akta
Photo: Stock

Samo nekoliko dana pre nego što je javnost obaveštena da je episkop Filaret jedan od finansijera desničarske organizacije Dveri srpske, Jelenko Mićević a.k.a. Filaret uručio je orden Belog anđela prvog stepena ministarki zdravlja dr Slavici Đukić Dejanović, dugogodišnjoj članici SPS

Dostojevski u glavi: Dr Slavica s anđelom oko vrata
Photo: Stock

Kako pišu crkveni mediji, orden dodeljuje eparhijski Upravni odbor Eparhije mileševske u Prijepolju na predlog episkopa mileševskog Filareta, povodom jubileja 800 godina postojanja manastira Mileševa, a za "ljubav, plemenitost i dobrotu prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, a naročito prema Eparhiji mileševskoj, manastiru Mileševa i manastiru Sveti Nikola u Pribojskoj banji", navodi se u obrazloženju. Orden Belog anđela prvog stepena ministarki Đukić Dejanović lično je uručio episkop mileševski Filaret, izrazivši zahvalnost za sve što je ona učinila i što će činiti ubuduće za Srpsku Pravoslavnu Crkvu.

"Zahvaljujući vašem trudu i zalaganju dok ste bili predsednik Skupštine Srbije usvojen je Zakon o restituciji imovine i zahvaljujući njemu omogućeno je da se Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi vrati imovina oduzeta četrdesetih godina. Zahvalni smo vam i za vašu naklonost da se manastiru Sveti Nikola vrati Pribojska banja, koja će pomoći duhovno, zdravstveno i ekonomski narodu ovog kraja", rekao je vladika Filaret.

Ministarka zdravlja prof.dr Slavica Đukić Dejanović je naglasila da je orden primila sa „dubokim osećanjem“ dostojanstva, časti i odgovornosti: "Ovo je poseban dan u mom životu i stalno mi je u mislima rečenica Dostojevskog koja kaže da nije važno živeti, već je važno kako živeti. Svesna sam da su pozicija koju imam i profesija kojom se bavim takve da iziskuju mnogo truda i ubuduće", rekla je potresnim glasom ministarka zdravlja.

************************************

Obnova ljudskog fonda

Treba zabraniti jalove brakove!

 
Photo: gawkerassets.com

Obnova ljudskog fonda, uči nas Crkva, temeljni je i zapravo jedini smisao institucije braka, jer kad bi bilo drugih smislova u životnoj zajednici dvoje ljudskih bića – kad bi to bila, recimo, ljubav, ili neka slična budalaština - onda bi nekog rudimentarnog smisla imao i brak dvojice muškaraca, i brak dviju žena, pa čak i brak neplodna muškarca i jalove žene

Photo: 6yka.com

Građanska inicijativa “U ime obitelji“ naumila je, eto, prikupiti potpise za raspisivanje referenduma o ustavnoj definiciji bračne zajednice. “Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica muškarca i žene?“, glasit će njihovo referendumsko pitanje. “Brak je temelj obitelji, a obitelj je temelj društva. Prema brojnim studijama upravo je brak najidealnije mjesto za dobivanje djece i njihovo odgajanje“, kaže Željka Markić iz inicijative “U ime obitelji“, koju je odmah, jasno, podržala Crkva u Hrvata, poslavši svećenstvu cirkularno pismo s uputama za referendumsko lobiranje na svetim misama.

Crkva, naravno, zna sve o tome. O toj, kako se zove, obitelji. Brzo će ravno hiljadu godina da su u Vatikanu konačno shvatili kako je “obitelj temelj društva“, a “brak temelj obitelji“ i “najidealnije mjesto za dobivanje djece i njihovo odgajanje“. Pa zabranili svećenicima da se žene.

Jer što? Žena u tako koncipiranom braku ima nezgodan običaj da mužu prigovara, grinta i puni mu glavu, djeca iz tako koncipiranog braka imaju nezgodan običaj da odrastu i od oca traže pare, cijela obitelj iz tako koncipiranog braka ima nezgodan običaj da od pater familiasa naslijeđuje imovinu.

Previše je zapravo u konceptu “obitelji kao temelja društva“ nezgodnih običaja za firmu kakva je Crkva, odveć je to dioničko društvo ozbiljno da bi mu temelj bila takva jedna bučna, komplicirana i nepouzdana životna zajednica sastavljena od razmaženih kćerki, pohlepnih sinova i lukave žene. Ne kaže džabe naš svijet, možda teološki neuk ali raskošno iskusan: Više može žena s mista nega đava izatrka.

Photo: gardenofpraise.com

Obnova ljudskog fonda

Raspala bi se Rimokatolička crkva za stotinjak godina da nije Vatikan u posljednji čas zabranio pastirima ženidbu. U najboljem slučaju, danas bi bila poput pravoslavne crkve - razjedinjene, rasturene, slabe, neutjecajne i upravo bijedno siromašne u odnosu na svoju prebogatu krivoslavnu sestru iz Rima, kojoj su sve tajne i cijelo dvije hiljade godina skupljano zlato ostali u, hm, obitelji.

Zato se Crkva svojim ustavom najprije definirala kao istospolna zajednica, da bi sljedećih hiljadu godina učila “civile“ kako je obitelj temelj društva, a brak životna zajednica muškarca i žene. Po strogom kanonu biologije, jedino naime takva zajednica jamči potomstvo. Dočim, ako komunistička vlast redefinira taj koncept i dopusti da se muškarci udaju, a žene žene, ne samo da se ništa dobroga iz toga neće izroditi već se neće izroditi uopće ništa.

Obnova ljudskog fonda, uči nas Crkva, temeljni je i zapravo jedini smisao institucije braka, jer kad bi bilo drugih smislova u životnoj zajednici dvoje ljudskih bića – kad bi to bila, recimo, ljubav, ili neka slična budalaština - onda bi nekog rudimentarnog smisla imao i brak dvojice muškaraca, i brak dviju žena, pa čak i brak neplodna muškarca i jalove žene.

Zapanjuje stoga javašluk u Građanskoj incijativi “U ime ljubavi“ i onoj drugoj, “U ime Oca, Sina i Duha Svetog“, ili kako se već zove, koji su u predloženoj ustavnoj definiciji braka posve zanemarili njegov suštinski smisao: što je, naime, s onim životnim zajednicama muškarca i žene koje su, iz nekog razloga, bez djece? Ili ne mogu, ili ne žele, ili nju boli gornja glava, ili njega donja, ili su nesposobni, ili nemaju uvjete, ili su jednostavno zaključili da nisu za djecu, štogod: dvoje ljudi dijametralno suprotnih spolova, imaju dakle sve što za umnožavanje treba, a nemaju djece. Kao da su, božeprosti, biskupska konferencija. Ili neka druga istospolna zajednica.

Photo: equaljunction.com

Zašto – to ja pitam - takvima omogućiti da sklope brak?

Jedni mogu a neće, drugi hoće a ne mogu

Koja je suštinska razlika između njih dvoje i one dvojice? Prvi mogu a neće, drugi hoće a ne mogu. U konačnici, međutim, i jedni i drugi jednako nemaju. Jednaku niškorist od takvih imaju i Domovina i Crkva. Ako država dopušta legalizaciju jalovih, uzaludnih brakova, onda nema nikakvog razloga da se ne legaliziraju i oni istospolni.

Zato bi, da su mene pita, u Ustav trebalo unijeti amandman, pa točki po kojoj se brak definira kao “životna zajednica muškarca i žene“ dodati nastavak, kako slijedi: “...s najmanje jednim ljudskim potomkom“. Da se ta stvar lijepo urediti, onog trenutka kad dobiju prvo dijete, nikako prije, mladencima bi brak bio službeno potvrđen i zakonski valjan, sa svim pravima oba bračna partnera. U protivnom, nema prava. Kako? Tako lijepo. Nema djece - nema naknade za odvojeni život, nema stana iz poticane stanogradnje, nema olakšica, nema kredita, nema naslijeđa. Pa vi slobodno čekajte s djetetom.

Što kažete, probali ste sve? Endometrioza? Začepljeni jajovod? Što da vam kažem, i ona dvojica homoseksualaca su probala sve. Po teološkoj biologiji, shvatili ste, žena s endometriozom je lezbijka. Jebiga. Baš šteta, ako vam što znači - bili biste divna supruga. Ali ima država za vas rješenje, evo krasnih kataloga ženskih samostana, pogledajte bez obaveze.

A onda bi, što se moje građanske inicijative ”U ime zakona“ tiče, u tako precizno Ustavom definirani brak slobodno mogli i homoseksualci. Došli bi na općinu ili kod župnika, ohoo to ste vi!, vazda budi, vazda budi, pa di ste, junaci, nema vas pet godina!, šta kažete, došli ste ozakoniti brak?, odlično, nema problema, gdje su vam djeca?, kako mislite nemate?, ajde?!, baš nijedno? Ajmo razlaz!, da, da, dobro ste čuli, razlaz, van iz crkve, mrš pederčine!

Kako vidite, nije dovoljno imati samo dobru namjeru, treba dobro promisliti prije nego se upusti u mijenjanje Ustava. Ne mijenja se Ustav svaki petak, za ustavne promjene treba dvotrećinska većina, a nema – lijepo kaže naš svijet - treće trećine dok je ne naprave prve dvije.

Naučne studije kanabisa

Marihuana: Istine i zablude

 
Photo: tumblr.com

Uprkos dugoj istoriji i raširenoj upotrebi, veoma je malo kliničkih dokaza o efektima kanabisa. Primarni razlog za to leži u činjenici da je marihuana u većini zemalja ilegalna. Posledično, kada laboratoriji ili univerzitetu i izdaju licencu za istraživanja delovanja marihuane, vlade dominantno finansiraju studije okrenute potencijalno negativnim posledicama njene upotrebe. Ipak, kredibilno dokumentovanih dokaza o medicinskim benefitima kanabisa ima

Photo: buydutchseeds.com

Usitnjena mešavina suvih cvetova, listova, stabljike i smena biljke Cannabis sativa,  marihuana se kao lek, ili rekreativno, koristi već tri do pet hiljada  godina unazad. Veruje se da je njenu medicinsku upotrebu prvi ozvaničio  kineski vladar Šeng-Nung, negde 2700. godine pre nove ere. Početkom 19.  veka, tretirana je ravnopravno s ostalim lekovitim biljem, tj. lekovima  na bazi bilja; lekari su je preporučivali protiv različitih tegoba – od  nesanice do seksualnih disfunkcija (kratka istorija medicinske upotrebe marihuane).

Danas, marihuana je svakako najkorišćenija ilegalna supstanca. Prema procenama Ujedinjenih nacija iz 2010. godine, kanabis koristi između 119 i 224 miliona ljudi širom sveta.  Godinu dana kasnije, anketa na reprezentativnom uzorku Amerikanaca,  pokazala je da 18 miliona građana SAD, starijih od 12 godina – što je  otprilike sedam odsto američke populacije – barem jednom u mesecu  upotrebi kanabis.

Uprkos ovako dugoj istoriji i raširenoj upotrebi,  veoma je malo kliničkih dokaza o efektima kanabisa. Primarni razlog za  to leži u činjenici da je marihuana u većini zemalja ilegalna.  Posledično, kada laboratoriji ili univerzitetu i izdaju licencu za  istraživanja delovanja marihuane, vlade dominantno finansiraju studije  okrenute potencijalno negativnim posledicama njene upotrebe. Ipak,  kredibilno dokumentovanih dokaza o medicinskim benefitima kanabisa ima.

Photo: weedies.org

  • Pouzdano je utvrđeno da je marihuana korisna u tretmanu hroničnog bola (na primer, kod migrena, bolova u vratu ili donjem delu leđa), da  popravlja apetit obolelima od AIDS-a, te da umanjuje mučninu i nagon za  povraćanjem – neželjene posledice hemoterapije pacijenata obolelih od  kancera.

  • Osim u slučaju hroničnog bola, marihuana ublažava perifernu neuropatiju kod pacijenata obolelih od AIDS-a,  pokazala je studija koju su stručnjaci Opšte bolnice u San Francisku  izveli 2007. godine. U ovoj studiji učestvovalo je 50 pacijenata;  polovina je dnevno konzumirala po tri džointa, dok je druga polovina  subjekata dobila placebo-cigaretu, s veštačkim ukusom i mirisom  marihuane, ali bez njenog aktivnog sastojka (delta 9-tetrahidrokanabidol; THC).  Prema rezultatima, iako je lažna marihuana imala placebo efekat,  korisnici pravog kanabisa prijavili su dvostruko veće smanjenje bola u  odnosu na subjekte iz kontrolne placebo-grupe.

  • U međuvremenu, prvobitni optimizam u pogledu uloge kanabisa u  lečenju glaukoma splašnjava. Naime, marihuana umanjuje očni pritisak,  ali efekti traju samo tri do četiri do sata. S druge strane, ponovljena  upotreba marihuane, u dužem periodu, podiže krvni pritisak, što može  imati pogoršavajuće posledice po glaukom (marihuana i glaukom).

Photo: natureworldnews.com

I medicinska upotreba marihuane ima svoja ograničenja. Naime, marihuana sadrži više od 480 hemijskih sastojaka, od kojih su 66 kanabinoidi, među kojima je najaktivniji THC.

Kanabinoidi imaju sposobnost da se vezuju na kanabinoidne receptore,  raspoređene bukvalno po svim delovima ljudskog mozga, povezane s  najrazličitijim aspektima čovekove psihe: doživljaj zadovoljstva,  mišljenje, pamćenje, pažnja, čulno opažanje, percepcija vremena…  Posledično, stimulacija ovih receptora, samim tim i funkcija koje  počivaju na neurotransmisiji u koju su uključeni, uvek može biti praćena  i neželjenim efektima. Na primer, analgetska svojstva kanabisa  manifestuju se putem neuralnih mehanizama isprepletanih s onima koji na  duži rok dovode do izmenjenih stanja svesti. Kod pacijenata u  terminalnoj fazi kancera to i ne mora da bude otežavajuća okolnost, ali  se mora uračunati kada je reč o mlađoj osobi koja pati od migrene ili  radniku visokogradnje s bolom u leđima.

Interesantno, marihuana sadrži većinu toksičnih  supstanci koje se nalaze i u duvanu, ali iz nekog razloga, barem prema  do sada poznatim rezultatima istraživanja, ne dovodi do pogoršanja  stanja pluća. Prema nalazima skorašnje longitudinalne studije, u koju je  bilo uključeno 5.000 rekreativnih korisnika kanabisa, umereno konzumiranje marihuane nema negativan uticaj na zdravlje pluća. Autori studije definisali su “umereno” kao ne više od jednog džointa dnevno.

Photo: treehugger.com

Nema saglasnosti ni povodom rizika skopčanih s  upotrebom kanabisa, kao što su pojava psihotičnih simptoma, slabljenje  kognitivnih kapaciteta i povećanje rizika od dobijanja raka testisa (marihuana: rizici; marihuana i psihičko zdravlje). S nešto većom pouzdanošću se može reći da tinejdžeri više rizikuju redovnim konzumiranjem marihuane (njihov mozak se još uvek razvija), nego odrasli; s druge strane, stopa  oboljevanja od šizofrenije stoji na nivou od jedan odsto i ne prati  rast popularnosti i upotrebe marihuane.

Da li marihuana vodi upotrebi “težih” droga? Ni na ovo pitanje ne postoji konkluzivan odgovor. Ono oko čega postoji  konsenzus jeste da nekih devet odsto redovnih korisnika razvije simptome  zavisnosti, što marihuanu i dalje čini manje štetnom od nikotina, na  koji zavisnost nastupa u 35 odsto slučajeva; kokaina, čijih 17 odsto  rekreativnih korisnika postanu zavisnici; alkohola, u slučaju kojeg se  zavisnost javlja u oko 15 odsto slučajeva.

Na kraju, treba imati u vidu da nalazi dobijeni  naučnim studijama marihuane ne mogu bez zadrške da se preslikaju na  realno okruženje. Naime, u istraživanjima se koristi medicinska  marihuana, ujednačene čistote i kvaliteta, što su parametri koje  rekreativni korisnici ne mogu da kontrolišu. Mogu nešto drugo! Da  poštuju pravilo: Ne sedaj za volan, tri do četiri sata nakon popušenog džointa

 

 

10.05.2013.

MILE RONHIL: JA SAM POŠTENjAČINA

Mile Ronhill

Ja sam poštenjačina

 
Merne jedinice poštenja: Nemanja i Mile, siromasi
Merne jedinice poštenja: Nemanja i Mile, siromasi
Photo: trebinjedanas.com

Vrlo ljut zbog napada na svoju finansijsku čast, Mile Ronhill je brutalno primetio da "tabloidi, poremećeni umovi i bitange koji izmišljaju takve stvari postoje u svakom društvu". Konkretno, ostrvio se na Srbiju: „ Očigledno da takvih ima i u srpskom društvu i da ne možete da ih zaustavite. Njihova neodgovornost za izgovorenu riječ i lažne optužbe veoma su me uvrijedile kao čovjeka“

Photomontage: Nebojša Novaković

Predsjednik Republike Šumske Milorad Dodik, poznatiji kao Mile Ronhill, izjavio je danas da nikada u životu nije sreo Nasera Keljmendija, a da onim medijima koji plasiraju takve laži služi na čast. - Spekulacije prate političare, pa tako i mene.  Onima koji izmišljaju i lažu na taj način i onim koji podržavaju takve laži neka služi na čast. Svi moji poslovi su veoma transparentni i vidljivi – zapanjio je Dodik sve one neprijatelje koji su godinama živjeli u uverenju da Mile nije čist.

Vrlo ljut zbog napada na svoju finansijsku čast, Mile Ronhill je brutalno primetio da "tabloidi, poremećeni umovi i bitange koji izmišljaju takve stvari postoje u svakom društvu". Konkretno, ostrvio se na Srbiju: „ Očigledno da takvih ima i u srpskom društvu i da ne možete da ih zaustavite. Njihova neodgovornost za izgovorenu riječ i lažne optužbe veoma su me uvrijedile kao čovjeka“.

Rekao je da zna da je iz određenih centara, kojima smeta politika predsjednika RS, rečeno "nemojte iz federalnih medija diskreditovati Dodika, nađite srpske medije". A onda je otkrio: „Zato su tražili centre medijske moći u srpskom narodu i našli su ih u tim tabloidima i nekim medijima u RS. Sada ti mediji objavljuju neke reciklirane stvari koje su već prožvakali sarajevski mediji i pokušavaju na taj način da ih predstave kao istinite“.

Duhanski predsjednik Šumske istakao je da bi bilo logično i važno da za takve gnusne laži i podmetanja novinarska zajednica sama definiše standarde: „Ali to je tema o kojoj ne mogu da govore političari, a u samoj medijskoj zajednici nema te snage. Braniti po svaku cijenu  neprofesionalce i lažove u medijima dovoljno govori o svima onima koji to podržavaju“. 

******************************

Aleksandar Vučić, prvi potpredsednik Vlade

Evropa je jedina šansa Srbije

 
Srbija mora izvršavati svoje obaveze, ma koliko one bile teške: Aleksandar Vučić i Ivica Dačić tokom jednog od susreta sa Ketrin Ešton
Srbija mora izvršavati svoje obaveze, ma koliko one bile teške: Aleksandar Vučić i Ivica Dačić tokom jednog od susreta sa Ketrin Ešton
Photo: Tanjug

Srbija može i mora da istraje na putu evropskih integracije ne zbog Evrope, već zbog sebe i svoje budućnosti, istkao je Aleksandar Vučić, prvi potpredsednik Vlade Srbije u autorskom članku povodom Dana Evope. Upozoravajući da je Srbija dugo živela u zabludama u koje je i on sam nekada verovao, Vučić je ukazao da promena dosadašnjeg odnosa kako prema Evropi tako i prema Rusiji, predstavlja početak stvaranja uspešnije, modernije i snažnije Srbije

“Mi Srbi, polazim prvo od sebe, a potom i od onih mnogo važnijih od mene, koji nisu imali pravo na tu i takvu grešku, nismo shvatali politički značaj Evropske ekonomske zajednice, kasnije Unije. Mi smo, valjda, jedini koji su prespavali pad Berlinskog zida, ili uopšte nisu razumeli političke i ekonomske procese koji su se valjali Evropom i svetom”, naveo je Vučić povodom Dana Evrope u autorskom tekstu za list Danas.

Vicepremijer Vlade Srbije je upozorio da je Srbija dugo živela u iluzijama i da je sada vreme da sagleda svoje greške i pokuša da otkloni njihove posledice.

“Živeli smo u prošlosti, uživajući, lakomisleno, u našem herojskom otporu svakoj ideji koja bi dolazila iz sveta očekujući da neradom, podrškom s Marsa, ili neke druge planete, obezbedimo granice koje smo želeli, imamo plate kakve imaju oni koji rade dvostruko više od nas. Razume se, to nije moglo da prođe. Svi zajedno tresnuli smo na zemlju i taj slobodni pad sa visina bio je bolan za svakog od nas pojedinačno, ali i za ceo naš narod i našu državu. Jedino dobro u svemu tome je to što smo, bar posle dvadeset godina, uspeli da sagledamo, prihvatimo i priznamo sopstvene greške, pragmatično i realno pokušavajući da saniramo posledice svega štetnog što smo iza sebe ostavili”, istakao je Vučić.

Konstatujući da se Evropa “bezbroj puta ogrešila o srpski narod i državu”, lider najveće i najpopularnije političke partije u Srbiji je ipak ukazao da bi u sagledavanju sopstvenih neuspeha Srbija ipak trebalo da pođe prvo od sebe.

Novi odnosi u regionu: Aleksandar Vučić i Vesna Pusić tokom nedavnog susreta u Zagreb
Photo: Tanjug

“Kako smo to mi, uvek najpametniji, uspeli da sve ujedinimo protiv sebe. Nije li nas naš inat preskupo stajao? Nismo li mogli da budemo realniji u svojim željama i zahtevima, marljiviji u prikupljanju podrške za naše političke stavove, ili smo se samo oslanjali na naše mišiće, epsku retoriku i iščekivanje darova s neba?”, upitao je prvi potpredsednik srpske vlade.

Vučić je u autorskom tekstu priznao i sopstvene zablude koje je imao u prošlosti iznoseći i pouke koje je  tokom svoje političke evolucije izvukao.

“Da ne bude zabune, ovo piše jedan od onih koji se, valjda, baš tako ponašao i zato to i te kako dobro razume. I, upravo zato, uveren sam da promena našeg stava, našeg odnosa prema Evropi i zapadnom svetu, ali i prema Rusiji, koju ćemo poštovati i voleti, ali ne i idealizovati, predstavlja početak stvaranja uspešnije, modernije i snažnije Srbije, Srbije koja će za koju godinu moći da bude stvarni lider u regionu, po visini plata i penzija, ekonomskom rastu, političkoj i svakoj drugoj stabilnosti, a ne da budemo lideri u regionu samo u toku izbornih kampanja, a da ni u čemu nismo ispred ni svojih najbližih komšija, a kamoli evropskih giganata”, naveo je on.

Vučić je istakao da Srbija može i hoće da bude pouzdan partner svima u regionu i Evropi, ali i država koja neće da krije ili da se stidi svojih stavova.

“Želimo da budemo neko ko će izvršavati svoje obaveze, ma koliko one  bile teške, jer krajnje je vreme da u stvaranju pristojne i normalne  Srbije, bar malo, zaboravimo na lične političke interese”, istakao je vicepremijer.

Otklanjanje posledica starih zabluda: Ivica Dačić i Aleksandar Vučić, rukovodeći dvojac Vlade Srbije
Photo: izbornareforma.rs

On je istakao da je Evropa danas, u vreme svoje najveće ekonomske i političke krize, istovremeno i mesto koje privlači sve one koji maštaju o uređenim sistemima, šansi da trče ravnopravnu utakmicu sa drugim narodima, ekonomski napreduju, dele zajedničke vrednosti demokratije i ljudskih prava.

“Možemo li i mi Srbi u to da se uklopimo? Mislim da možemo. U stvari, moramo. Ne zbog njih iz Evrope, već zbog nas i budućnosti Srbije. Ne moramo ni da ih volimo, što nam, svakako, neće teško pasti, ali možemo i moramo da poštujemo njihove zakone, pravila, uređenost, prava, obaveze i ono što proizlazi iz svega navedenog: uspešna i napredna ekonomija”, naveo je Vučić.

On je dodao da je obaveza svih u Srbiji da po dobijanju datuma za otpočinjanje pregovora o članstvu u Evropskoj uniji, iz petnih žila pokušaju da nadoknade vreme koje je izgubljeno. U ovom trenutku ubedljivo najpopularniji političar u zemlji je istakao da Srbija ima obrazovane i energične mlade ljude sa kojima mora da stvori ambijent u kojem će svi želeti da dođu u Srbiju što će dovesti do toga  da ona postane “mesto ekonomskog i političkog procvata, a ne večiti izvor problema, stvarnih ili izmišljenih, svejedno”.

“Uostalom, mi kao narod i država poznati smo po tome da ne odustajemo lako. Iako smo u toj evropskoj trci gubili korak i činilo se da ćemo sami odustati i napustiti stazu, mi smo tu, nismo diskvalifikovani i približavamo se grupi koja vodi trku. Uz istu snagu i volju, uveren sam da će neka deca Srbije u budućnosti živeti jednako, po istim, ili sličnim pravilima, kao što danas žive oni koji su ispred nas”, zaključio je Aleksandar Vučić u autorskom tekstu povodom Dana Evrope.

 

 

10.05.2013.

SRBIJA SLAVI ĐENERALA DRAŽU MIHAILOVIĆA; ČETNICI SE OKUPLjAJU NA RAVNOJ GORI

Srbija slavi đenerala Dražu Mihailovića
Četnici se okupljaju na Ravnoj gori
FOTO: Arhiva
Četnici se okupljaju na Ravnoj gori


Pristalice Ravnogorskog pokreta okupile su se na Ravnoj gori povodom Markovdana i početka "prvog ustanka u porobljenoj Evropi u vrijeme Drugog svjetskog rata".

Predsjednik Ravnogorskog pokreta Srđan Srećković poručio je sa Ravne gore Vladi Srbije da nipošto ne potpisuje briselski sporazum s Prištinom.

"Ne tražimo da ratuju sa cijelim svijetom, kao Slobodan Milošević, već samo da taj sporazum ne potpišu, a Srbiju ima ko da brani", rekao je Srećković.

On je pojasnio da četiri najveće zemlje - Rusija, Kina, Indija i Brazil, nisu priznale nezavisnost Kosova i da će "one za tri godine biti još jače i treba raditi da se dobije u vremenu.

Okupljanja na Ravnog gori trajat će do nedjelje, kada se obilježava godišnjica dolaska na tu planinu četničkog generala Draže Mihailovića.

*********************************

//////////////////////////////////////////////////////////

Šokantan potez predstavnika SPC-a na mitingu u Beogradu
Mitropolit Amfilohije "sahranio" Vladu Srbije!
FOTO: Tanjug
Mitropolit Amfilohije "sahranio" Vladu Srbije!


Na mitingu, mitropolit Amfilohije služio liturgiju za upokojenje Vlade, a umirovljeni vladika Atanasije rekao da i Đinđića nije interesovala nebeska politika.

Podsjetimo, na Trgu Republike u 12.44 počelo je okupljanje za miting Srba sa sjevera Kosova pod sloganom "Ostajemo u Srbiji", koji je organizovan zbog protivljenja Srba i neprihvatanja sporazuma iz Brisela koji su potpisali predsjednici vlada Srbije i Kosova 19. aprila u Briselu.

Mitingu prisustvuje nekoliko hiljada ljudi.

Mitingu prisustvuje i nekoliko pripadnika SPC, među kojima je i mitropolit Amfilohije. On je na početku mitinga služio "liturgiju" za upokojenje Vlade i Skupštine, dok je umirovljeni vladika Atanasije (Jevtić) rekao, govoreći o državnom vrhu Srbije, da su "ova trojica na vlasti izdajnici koji vjeruju u garancije NATO-a".

"(Premijer Ivica) Dačić kaže da je za zemaljsku politiku, ne interesuje ga nebeska, tako je govorio i (ubijeni premijer Srbije Zoran) Đinđić, a kako je završio neka Bog sudi", rekao je Atanasije.

On je naveo da vlast ne vjeruje u Boga, nego u pogubnu mitologiju Evropske unije. "Nema zemaljske Srbije bez nebeske", dodao je on.

Vjerski analitičar Živica Tucić kaže za B92 da je šokiran činom mitropolita Amfilohija.

"Molitva za upokojenje može se reći za one koji više nisu živi. To je jedan izraz koji se spominje u opelima i pomenima. Za nekoga živoga se ne može reći da se moli da bude upokojen. Meni je ova izjava prosto šokantna. Ne znam šta bih drugo rekao. Nije smjelo do nje da dođe, previše je time rečeno i mislim i nije smjelo tako da se kaže. Neko bi ovo mogao ovo da protumači da se poziva da neko više ne bude na vlasti i u životu. Ja sam isuviše iznenađen ovakvom izjavom da bih mogao da komentarišem šta je mitropolit u stvari htio da kaže", kazao je Tucić.

Tucić objašnjava i drugu činjenicu, koja otvara posebno pitanje, a to je da mitropolit Amfilohije, pošto dolazi iz druge eparhije ne bi trebalo da govori ili vrši vjerske službe na teritoriji eparhije koja nije njegova.

"Beograd je teritorija beogradske arhiepiskopije, znači patrijarha i ma koji episkop iz druge eparhije trebalo bi da ima saglasnost da na teritorije beogradske arhiepiskopije nešto kaže ili pak da obavi neki crkveni obred. Crkva sada duguje objašnjenje kako je do ovoga moglo da dođe i da nam razjasni takve riječi i učestvovanje mitropolita Amfilohija na ovom skupu", zaključio je on.

***************************

///////////////////////////////////////////////////////

Svetinja kod Bužima čudo prirode u BiH
Misteriozni izvor obilaze brojni turisti
Na izvorištu Svetinja voda se pojavljuje pa nestaje
FOTO:
Misteriozni izvor obilaze brojni turisti

Svake godine je na izvorištu Svetinja u Dobrom Selu kod Bužima veliko okupljanje znatiželjnika koji dolaze zbog nesvakidašnje pojave kada voda hukne tačno u podne.

Hrabra Ferida

Pojedinci zahvataju vodu, umivaju se, a najhrabriji se čak kupaju u odjeći ispod vodopada. Većina njih vjeruje da je voda ljekovita.

Ispod vodopada u odjeći se tuširala i Ferida Duraković, koja je došla iz Amerike i koja nije mogla odoljeti čarima ove vode.

- Da ovakvo nešto ima Amerika, ovdje bi bile na stotine hiljada turista - rekla nam je Ferida.

Legenda kaže da je ovim područjem prolazila karavana za Gvozdensko, a na njemu je putovala i lijepa, ali slijepa djevojka. Kada su sjeli da se odmore, slijepa djevojka je iznenada čula huk vode, umila se i, na veliko iznenađenje i radost mnogih, progledala.

Otad se ovo izvorište zove Svetinja, jer je djevojka progledala, a mjesto su prozvali Dobro Selo.

I stvarno, voda na ovom izvorištu čas potekne, a čas presuši.

Zanimljivo, voda 6. maja poteče tačno u podne i to je glavni razlog zbog kojeg se baš taj dan okupi više hiljada znatiželjnika da posmatra ovaj neobični prizor.

Nose i kućama


Ove godine voda je potekla prije 6. maja, tekla je sat, zatim sat presušila pa opet potekla.

No, najveći broj bio je onih koji su se umivali i pili vodu radi okrepljenja i zdravlja, a veliki je broj posjetilaca ponio kući da bi je i kasnije pili i njome se umivali.

 

 

10.05.2013.

REIS KAVAZOVIĆ: SREBRENICA ĆE ZA SRBE BITI VAŽNIJA NEGO ZA BOŠNjAKE

Reis Kavazović za Agenciju Anadolija

Srebrenica će za Srbe biti važnija nego za Bošnjake

 
Reis Kavazović u razgovoru sa novinarima agencije Anadolija
Reis Kavazović u razgovoru sa novinarima agencije Anadolija
Photo: Agencija Anadolija

Predsjednik Nikolić nije se izvinio za genocid, izvinio se za zločin. Ali, Bošnjaci i Srbi moraju naći put da žive zajedno. To su dva naroda koja su dosta pomiješana na Balkanu. Kako u BiH, tako i u Srbiji. Imamo Sandžak, gdje su Bošnjaci u velikom procentu zastupljeni. Srebrenica je tragedija koja se desila bošnjačkom narodu. U jednom momentu povijesti Srebrenica će za Srbe biti važnija nego za Bošnjake. Srebrenica treba da bude otrježnjenje za Srbe, rekao je reisu-l-uelma Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za agneciju Anadolija

Ministar vanjskih poslova Republike Turske Ahmet Davutoglu čvrsto je obećao da će pomoći obnovu Aladže džamije u Foči, pa makar išao od kuće do kuće u Turskoj, kazao je ovo u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija reisu-l-uelma Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mr. Husein ef. Kavazović.

Aladža, koja je izgrađena 1550/51. godine je, podsjetimo, srušena tokom agresije na BiH, u 2. avgusta 1992. godine. Nakon miniranja njeni ostaci su građevinskim mašinama odvezeni na deponiju smeća. Bošnjaci taj događaj smatraju jednim od najtragičnijih u svojoj povijesti.

Photo: Agencija Anadolija

''To je nas Bošnjake, naravno, ohrabrilo. Pored Ferhadije džamije koja je važan spomenik naše osmanske kulture na prostoru BiH, Aladža je isto tako možda i najljepša džamija koja je bila izgrađena na prostoru BiH u ondašnjem hercegovačkom sandžaku. Jer, Foča je bila sjedište hercegovačkog sandžaka. Nama je posebno bilo drago da je ministar obećao da će se on osobno zauzeti da se Aladža džamija izgradi. Mislim da će svi ljudi na Drini, kada čuju ovu vijest, a ona je već na neki način otišla u eter, od uha do uha, biti jako obradovani. Turska je i do sada pomagala taj dio BiH, ali Aladža je u srcima svih nas'', istakao je reis Kavazović.

Ovaj svršenik Šerijatskog fakulteta na poznatom univerzitetu Al-Azhar u Kairu, organizator otpora koji je formirao jedinicu ''Hodže'' i učestvovao u odbrani Bosne i Hercegovine od agresora, ali i bivši logoraš u logorima ''Herceg-Bosne'' i Vojske Republike Srpske (VRS), objašnjava zašto je ministar Davutoglu toliko vezan za džamiju u Foči.

Upitan da prokomentira nedavno izvinjenje predsjednika Srbije Tomislav Nikolića zbog Srebrenice i užasnih zločina počinjenih u ime srpskog naroda, reis Kavazović je rekao kako svako izvinjenje, pa makar i polovično, jeste korak naprijed.

''Predsjednik Nikolić nije se izvinio za genocid, izvinio se za zločin. Ali, Bošnjaci i Srbi moraju naći put da žive zajedno. To su dva naroda koja su dosta pomiješana na Balkanu. Kako u BiH, tako i u Srbiji. Imamo Sandžak, gdje su Bošnjaci u velikom procentu zastupljeni. Srebrenica je tragedija koja se desila bošnjačkom narodu. U jednom momentu povijesti Srebrenica će za Srbe biti važnija nego za Bošnjake. Srebrenica treba da bude otrježnjenje za Srbe'', kazao je reis Kavazović, te posebno podvukao:

''Smatram da upravo na Srebrenici, na genocidu, Srbi mogu graditi onaj svoj pozitivni identitet. Jedna generacija je učinila to Bošnjacima, desio se genocid, desila se Srebrenica. Nova generacija Srba, pripadnika srpskog naroda, treba odrastati sa sviješću da zlo koje je učinjeno u Srebrenici ne može biti činjeno u njihovo ime i da nikada više tu granicu zla ne trebaju prijeći. Zbog toga smatram da je Srebrenica donekle važnija za Srbe nego za Bošnjake. Bošnjacima je ona opomena. A njima može biti naobrazba''.

Govoreći o ovogodišnjem popisu stanovništva u BiH reis Kavazović je kazao da on za Bošnjake nije puka statistika.

''To smo kazali i IZBiH to drži vrlo važnim procesom. Pogotovo što se mi po prvi puta u slobodnoj državi BiH izjašnjavamo slobodno na popisu i jako je važno da mi adekvatno, onako kako osjećamo u svom biću, artikuliramo naše nacionalno ime, artikuliramo naš jezik i pripadnost našoj vjeri. To je važno kako za sadašnjost tako i za budućnost ove države. Jer, Bošnjaci su njen važan dio. Naravno zajedno sa Srbima i Hrvatima činimo ovu državu, ali Bošnjaci trebaju potvrditi svoj identitet. Mi znamo da je u povijesti s ovim identitetom bilo poigravanja, bilo nasilnih nametanja. Zbog toga je u slobodi koju trenutno uživamo za nas važno da ne napravimo greške u tom smislu'', smatra reis Kavazović, te dodaje:

''Naravno ovo će biti i političko pitanje, jer neki ljudi koji ne misle dobro Bošnjacima, žele ispolitizirati to pitanje. Ali, ja se nadam da smo mi već odveć zreo narod i da ćemo znati prepoznavati zamke na tom putu, kao što smo ih prepoznavali kroz cijelo 20. stoljeće, od odlaska Osmanlija. Mi smo se, ipak, uspjeli potvrditi kao narod i osvojiti svoju slobodu. Nadam se da ćemo potvrditi i svoje ime''.

*******************************

Ulaskom u Evropsku uniju

Hrvatska menja carinski zakon

 
PHOTO: www.jutarnji.hr

Od 1. jula, kad Hrvatska ulazi u Evropsku uniju, biće delimično izmenjen carinski i granični režim između Hrvatske i Srbije, a državljani Hrvatske koji žive u Srbiji neće morati da menjaju lične karte i pasoše, ali stanovnici pograničnog područja neće moći prelaziti granicu kao do sada

Od ulaska u EU, kako ističu u hrvatskom Ministarstvu spoljnih i evropskih poslova, Hrvatska neće biti u mogućnosti da nastavi primenu postojećeg Sporazuma o pograničnom saobraćaju iz 1997. godine, jer on nije u duhu zakonodavstva EU.

"To znači da stanovnici pograničnog područja od 1. jula 2013. neće moći koristiti povlasticu prelaska granice i boravka u pograničnom području susedne države samo pokazivanjem pogranične propusnice", rekli su Tanjugu u ministarstvu.

U tom ministarstvu podsećaju da je Hrvatska pre dve godine predložila nadležnim institucijama Srbije da se započne s razgovorima o sklapanju novog sporazuma o pograničnom režimu.

Ulazak Hrvatske u EU za promet ljudi i robe na graničnim prelazima sa zemljama koje nisu EU članice, generalno znači uvođenje detaljnije kontrole državljana tih zemalja, odnosno proveru uslova za ulazak i boravak, valjanosti dokumenata propisanih za prelazak državne granice, obavezno unošenje ulaznih i izlaznih pečata u dokumente i proveru ličnih podataka.

Za robu se, takođe, uvode stroge veterinarske i fitosanitarne kontrole, odnosno proveravaće se da li roba namenjena uvozu u EU zadovoljava standarde kakvi su utvrđenu zakonodavstvom EU.

Na pitanja hoće li državljani Hrvatske koji žive u Srbiji morati menjati dokumente s obzirom na najave izrade novih "evropskih" dokumenata, u ministarstvu ističu da svi državljani Hrvatske mogu koristiti dokumente do njihova isticanja, nakon koga mogu zatražiti nove.

"Hrvatski državljanin koji živi u inostranstvu može posedovati hrvatski pasoš u kome je upisana adresa stanovanja u inostranstvu. Lice koje odjavi prebivalište u Hrvatskoj vraća hrvatsku ličnu kartu jer se ona izdaje na temelju prebivališta, ali to nikako ne znači da više nema hrvatsko državljanstvo. Takođe, kad osoba koja je odjavila prebivalište, odluči da se ponovo nastaniti u Hrvatskoj, može opet prijaviti prebivalište u Hrvatskoj i posedovati ličnu kartu", ističu u ministarstvu.

Što se tiče mogućnosti postizanja sporazume s članicama CEFTA iz koje Hrvatska izlazi ulaskom u EU, u ministarstvu kažu da Hrvatska ne vodi bilateralne pregovore niti sklapa bilateralne ugovore, nego pregovore u ime svih država članica vodi Evropska komisija.

"Za Hrvatsku je važno da sporazum bude što liberalniji kako bi se zadržale najvažnije postojeće pogodnosti jer Hrvatska izvozi 45 odsto poljoprivrednih proizvoda u članice CEFTA", stav je ministarstva.

U ministarstvu podsećaju da su region i regionalna pitanja jedan od hrvatskih spoljnopolitičkih prioriteta.

Komunikacija sa Srbijom na bilateralnom, ali i širem, regionalnom planu, u okviru regionalnih inicijativa, kako ističu u tomministarstvu, nastavlja se i nastavit će se i nakon 1. jula, jer je stabilnost regiona u hrvatskom ključnom interesu.

FAKTI: Istorija četničkih zločina 1941-1945

Četnički zločini tokom 1943. godine

 
screengrab

U aktuelnom sudskom procesu za rehabilitaciju Dragoljuba Mihailovića, kao i u drugim brojnim procesima rehabilitacija saradnika okupatora tokom Drugog svetskog rata, postojeći Zakon o rehabilitaciji omogućava izostavljanje ili ignorisanje istorijske faktografije o kolaboraciji, izdaji i raznim oblicima počinjenih ratnih zločina. Fokus ovih procesa je, umesto na činjeničnom stanju o događanjima tokom rata, zbog kojih je do suđenja i presuda i dolazilo, isključivo na uslovima i postupcima tokom sudskih procesa. Želeći da iznova obavesti ili samo podseti najširu javnost na sve ono zbog čega se sudilo saradnicima okupatora i ratnim zločincima, inicijativa "NE rehabilitaciji" priređuje u Domu omladine seriju tribina pod zajedničkim naslovom "FAKTI: Istorija četničkih zločina 1941-1945". Na tećoj tribini govorilo se o četničkim zločinima i kolaboraciji tokom 1943. godine, a govorili su istoričari i nezavisni istraživači dr Branko Latas, Antun Miltetić i Dragoslav Beli Dimitrijević. Dr Branko Latas je govorio o četničkoj kolaboraciji sa italijanskim i nemačkim okupatorima u 1943, Antun Miltetić o četničkim zločinima nad muslimanskim stanovništvom u Polimlju i Podrinju (Sandžak i istočna Bosna) 1943, a Dragoslav Beli Dimitrijević o četničkim pokoljima nad civilnim stanovništvom u Šumadiji i okolini Beograda 1943. u aktuelnom procesu za rehabilitaciju Dragoljuba Draže Mihajlovića.

* TeVeNovine

e-novine.com - Četnički zločini tokom 1943. godine

 

 

10.05.2013.

DIVAN DAN: DOBRICA ĆOSIĆ SE POVUKAO

Divan dan

Gedža se povukao

 
Kako je Srbija bez njega: Dobrica Gedža Ćosić, odjahao u sumrak
Kako je Srbija bez njega: Dobrica Gedža Ćosić, odjahao u sumrak
Photo: Stock

Nekadašnji „otac nacije“, samozvani književnik i akademik Dobrica Ćosić, poznat po svojim nadimcima „Gedža“ i „Kalemar“, izjavio je za tjednik "Nedeljnik" da je odlučio da se povuče iz javnosti. Rečenica kojom je 92-godišnji Dobrica obradovao sav normalan svet glasi: "Povukao sam se iz javnog života i više neću davati intervjue zato što sam bolestan"

Kako javljaju patriotski mediji koji samo što nisu proglasili Dan žalosti zbog ove odluke, Ćosić je zapretio da se „više neće oglašavati ni komentarisati zbivanje na političkoj sceni Srbije“. Uzgred je dodao: "Sve što sam imao da kažem, napisao sam u svojim knjigama. U njima su svi moji stavovi".
U poslednjih mesec dana ovo je već druga najava „odlaska iz javnosti“; prvo se oglasio Nemanja Kusturica pretnjom da ga više neće biti u medijima, a potom se javio Nemanjin idol Dobrica da ponovo ono što nam je već Emir poručio.
Tko je sledeći? Neka se spremi, neka se spremi... Matija Bećković.

***********************

Pregled nedelje

Budilnik pospane Srbije

 
Photo: Mina Bulić

I sama sam odavno primetila da građani Srbije posle svih mogućih recesija i krize koja drma EU, ne mogu želeti da budu njen deo. Ko bi normalan voleo da mu bude gore nego što jeste? Mediji su nas svakodnevno izveštavali i još uvek izveštavaju o strašnim problemima, ekonomskoj krizi, nezaposlenosti i bankrotu nekih članica EU, pa je bilo sasvim logično da nam se „pridruživanje“ čini nepotrebno i besmisleno. Naravno pri tome se zanemaruje i zaboravlja sve ono što EU čini uređenim državama sa vladavinom prava i demokratijom koju na žalost ni posle više od deset godina nismo ni približno dostigli. Pominje Vučić ne samo naše zablude i cenu koju smo zato platili, nadajući se da ima nade da se Srbija osvesti i krene ka boljoj budućnosti. On očito u to veruje, pa što ne bi smo i mi konačno videli neko svetlo na kraju dugog i mračnog tunela kroz koji puzimo poslednjih dvadesetpet godina

Zgrožena sam i užasnuta neviđenim nasiljem koje hara Srbijom. Nema dana a da se ne desi neko surovo ubistvo, čak i nekoliko u jednom danu, kako prenose mediji. Izgleda kao da se ništa drugo ne dešava u državi osim ubijanja iz razloga ljubomore, mržnje, koristoljublja i ostalih niskih strasti. Pune su crne hronike, sve gore od goreg. Zato nameračih da ni ove nedelje ništa ne pišem, naprosto posle takvih strahota mnogi, pa i politički događaji čini mi se padaju u drugi plan. Kulturni i umetnički su još niže na toj lestvici, a književni postaju totalno marginalni. Ipak život teče, nema smisla patetisati, a koliko vidim i vlast radi punom parom.

Nema predaha na političkoj sceni. Što je najinteresantnije mnogi akteri vlasti su izgleda spremni na promene. Meni lično je politička scena u Srbiji poslednjih desetak godina izgledala kao pozorište. Ali avaj, trenutna vlast svakim danom postaje sve ozbiljnija, pa ako je uporedim sa bliskom prošlošću i vladavinom DS u kojoj se sve dešavalo kobajagi, izgleda da počinje neki drugačiji život u Srbiji. Još uvek sam skeptična, što je normalno posle svega što smo preživeli, ali mi se više sviđa ono što se sada dešava, od onoga što je bilo. Čini mi se da nema mnogo laganja, muljanja i rešavanja bilo kog problema sa potpuno besmislenim i praznim ishodom, kako to beše u vreme vladavine DS.

Niko od bivše vlasti nije bio veći ekspert u presipanju iz šupljeg u prazno, u obmanjivanju javnosti i čerupanju državne imovine. I verujem da više niko nikada, neće moći tako dugo, mučno i bezočno lagati građane, zavrtati im ruke, uši, pljuvati im u lice i pričati o ulasku u EU, dok stoje, ili tapkaju u mestu. Kad se bolje prisetim, pitam se, gde nam je bila pamet kad smo mogli tako dugo da verujemo mešetarima i šibicarima koji su po svemu sudeći samo glumili demokrate. Kreni- stani, laži-maži, lupaj, izmišljaj, sve dok nisu svaki svoj politički neuspeh proglasili za uspeh i poverovali u sopstvene laži. Mislim da se to najbolje videlo kroz njihove aktivnosti na polju rešavanja našeg najvećeg problema- ogromne stene zvane KIM koja je stajala na putu ne samo prema EU već i ka normalnom životu građana. Sada se bar nadamo da će se neki problemi rešiti, iako je previše onih koji podmeću klipove u točkove.

Biće još svakakvih iznenađenja, ali se nadam, iznenadiće se mnogo više oni koji su bili ubeđeni da će sa dolaskom ove vlasti procvetati njihove desničarske ideje. Za sada možda ima i previše rudimentalnih ostataka kvazi patriotizma kojim manipulišu desničari svih boja, ali čini mi se neće dugo. Trenutno je previše ozbiljnog posla od udaranja po nosu ekstremista koji će propasti u momentu kada im vlast zavrne slavinu.

Photo: Milica Jovanović

Neće ni crkva podmetati leđa, a nedajbože ni dati svoje pare, ne bi li plaćala razne stranke poput „Dveri i Zveri“. Miriše tu sasvim druga kuga i jači finansijer od vladike Mileševskog. Da je ovaj pop finansirao bilo koga od 1993. već bi odavno bankrotirao. Crkveni oci se uznemirili još onomad kad je vlast boravila u Briselu. Kako to, da su bili u Rusiji na konsultacijama, a onda ko zna na šta pristali u Briselu, pitao se sam Patrijarh. Vladika bački Irinej Bulović se ljuti što se otvaraju policijski dosijei sveštenika. A što da ne, moliću lepo. Bilo bi dobro da se otvore svi dosijei, ali za početak nisu ni sveštenički loši. Tek toliko da se zna ko je kome i za šta služio. DB i razne druge službe moraju kad tad otvoriti svoje dosijee. Dosta je više doušnika i službenika koji nam zagorčavaju život više od šezdeset godina.

Trenutno primećujem kako je Mlađan Dinkić pokušao da nametne porez na vikendice. Da ga Vučić nije sprečio, plaćali bi građani porez na svaku krovinjaru, čiju bi vrednost procenjvale njegove „ekspertske“ grupe, kako im se prohte. Mlađan se očito mora držati pod kontrolom, inače odeee!

Juče po ko zna koji put me nasmejao premijer Ivica Dačić. Rizikujem da me ortodoksni protivnici SPS optuže za ulizivanje vlastima, ali oni koji me poznaju, znaju da je to apsolutno nemoguće. Bilo čija iskrenost je za svako poštovanje, a meni se čini da je čitava grupa političara koji su učestvovali u potpisivanju Briselskog sporazuma, pre svega bila iskrena u želji da nam svima konačno skinu bedu sa vrata. I zato priznajem, iako Ivicu Dačića uvek gledam istim očima, da me je po ko zna koji put iznenadio svojom duhovitošću. U izjavi na novinarska pitanja oko rešavanja problema sa željama građana Kosova i razlozima potpisivanja Briselskog sporazuma, Dačić je rekao: „Nisam ja ovde da pričam bajke pred spavanje, već da budim iz dubokog sna“. Konačno buđenje!

A Aleksandar Vučić je svojim tekstom objavljenim u Danasu „Srbi moraju u Evropu“ totalno razbudio mnoge zabludele i uspavane. Za razliku od bivših vlastodržaca, pre svega ne mulja i ima jasnu misao. Uopšte nije morao da se ograđuje u skromnosti i poredi svoj tekst sa porukama, tekstovima i pismima bivših vlastodržaca. Ovo njegovo pismo koje ne bih da analiziram (jer lično nisam nikada bila u dilemi u kojoj su po Vučiću masovno bili i političari i građani Srbije), smatram njegov tekst jednim velikim i važnim korakom ka realnosti. Aleksanadr Vučić je ozbiljno shvatio svoj zadatak i pokušao ne samo da objasni svoj stav, već ukaže na dosadašnje greške i zablude srpske politike prema EU.

I sama sam odavno primetila da građani Srbije posle svih mogućih recesija i krize koja drma EU, ne mogu želeti da budu njen deo. Ko bi normalan voleo da mu bude gore nego što jeste? Mediji su nas svakodnevno izveštavali i još uvek izveštavaju o strašnim problemima, ekonomskoj krizi, nezaposlenosti i bankrotu nekih članica EU, pa je bilo sasvim logično da nam se „pridruživanje“ čini nepotrebno i besmisleno. Naravno pri tome se zanemaruje i zaboravlja sve ono što EU čini uređenim državama sa vladavinom prava i demokratijom koju na žalost ni posle više od deset godina nismo ni približno dostigli. Pominje Vučić ne samo naše zablude i cenu koju smo zato platili, nadajući se da ima nade da se Srbija osvesti i krene ka boljoj budućnosti. On očito u to veruje, pa što ne bi smo i mi konačno videli neko svetlo na kraju dugog i mračnog tunela kroz koji puzimo poslednjih dvadesetpet godina.

Ne treba se mučiti sumnjama jer mnogo toga zavisi od pitanja - šta će biti sa autonomijom Vojvodine? Krajnje je vreme da se bar nadamo nekoj budućnosti u kojoj Srbija neće biti najsiromašnija i najgora u Evropi.

A onda možemo da razmišljamo o individualnom plaćanju životnog osiguranja, u koje za sada niko u Srbiji ne veruje.

******************************************

///////////////////////////////////////////

Crne godine čovečanstva

Crne godine čovečanstva

Drugi svetski rat započeo je 1. septembra 1939, napadom nacističke Nemačke na Poljsku. Do septembra 1945, kad je Japan potpisao kapitulaciju – rat je iza sebe ostavio preko 60 miliona mrtvih; Rusija je imala najviše ...

**********************************************

///////////////////////////////////////////////

Užas koji se ne sme zaboraviti

Užas koji se ne sme zaboraviti

Nezapamćeni zločini, masakri i masovne likvidacije – bili su osnovno obeležje nacističke ideologije; industrija smrti u logorima Aušvic, Dahau, Mathauzen ili Treblinka, pod sloganom „konačno rešenje“, bila je prvenstveno uperena ...

 

10.05.2013.

MEDIJI I RAT: KAKO JE "POLITIKA" IZVJEŠTAVALA 1992. GODINE (152)

Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (152)

Genocidne radnje različitog tipa

 
PHOTO: James Mason

Nastavljamo sa objavljivanjem dokumentarnog feljtona o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine. Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce danas, 21 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara

Kako Lazanski zamišlja Bosnu
Photo: api.ning.com

Izdanje dnevnog lista "Politika" od 28. septembra 1992. godine

Strani plaćenici u BiH: KAKO RATUJU MUDŽAHEDINI

Dok predsednik fantomske BiH Alija Izetbegović, razgovara u pakistanu sa svojim domaćinima gde je istovremeno, čudnom koincidencijom, stigao i avganistanski predsednik Burhanudin Rabani, zapadne agencije sve više javljaju o tajnim, pa i javnim, kanalima po kojima razne vrste mudžahedina stižu u rat na prostore bivše Jugoslavije. Osim mudžahedina iz Turske koji dolaze potpuno organizovano, pa se samo još ne zna da li im i putne karte plaća turska vlada, ili im daje samo oružje, stižu i Kurdi, muslimani iz Malezije, dobrovoljci iz Saudijske Arabije, Irana i još nekih drugih zemalja.

No, kako je Alija Izetbegović sada otišao u Pakistan, a ta je država pružila njegovoj vladi solidnu finansijsku pomoć, verovatno će se on tamo sresti i sa avganistanskim predsednikom Rabanijem, koji ima sasvim dobra ratna iskustva iz dugogodišnjeg sukoba sa trupama bivšeg predsednika Nadžibulaha i sovjetskim vojnicima dok su tamo bili.

Mogu li, dakle, mudžahedini iz Avganistana pomoći Aliji Izetbegoviću da preokrene ratnu sreću u bivšoj BiH? Koliko, zapravo, u vojničkom smislu uopšte vrede mudžahedini.

Dok još nije stupio na dužnost avganistanskog predsednika Burhanudin Rabani bio je vođa organizacije "Islamsko društvo", koja je okupljala oko 60.000 pripadnika. U poređenju sa drugim, tada opozicionim, gerilskim snagama, organizacija "Islamsko društvo" bila je po brojnosti prva, a odmah iza nje bio je pokret "Islamska partija", ili "Hizbi-islami", Gulbudina Hikmatjara, koji je imao oko 50.000 boraca. Tek na trećem mestu bili su Junis Kalis i njegova, takođe, "Islamska partija" sa nekih 40.000 članova.

Svi mudžahedini iz tih pokreta, organizacija ili grupa, tokom deset godina rata protiv sovjetske armije imali su priliku da se upoznaju sa skoro svim tipovima sovjetskog oružja, jer su ga i zarobljavali. reč je o tenkovima T-34, T-55/54 i T-62, oklopnim borbenim vozilima pešadije i oklopnim transporterima BMP-1, BMP-2, BRDM-1, BTR-40/-60/-70/-80/-152, topovima od 76 mm, haubicama D-30 od 122 mm, višecevnim raketnim bacačima od 107 i 122 mm, minobacačima od 82 i 120 mm, protiv oklopnim sistemom "milan" i "tau", ručnim protivoklopnim bacačima RPG-7, topovima za gađanje letelica od 20 i 23 mm, mitraljezima od 12,7, 14.5 mm, protivavionskim raketnim sistemima SA-7 i "stinger"...

To je naoružanje koje su mudžahedini najčešće zarobljavali od sovjetskih vojnika, ili su ga dobijali od Zapada, preko Pakistana i njegove armije. Tim oružjem oni znaju da se služe, i to se ne sme potceniti. Pogotovo što pomoć u oružju Aliji Izetbegoviću daju i Turska i Pakistan, dve muslimanske zemlje koje su istovremeno i proizvođači vrlo solidnog pešadijskog naoružanja.

Kakav je stil borbe avganistanskih mudžahedina? Pre svega, to su vrlo skromni borci, koji su naučeni da ratuju na temperaturama od minus 15 do 44 stepena Celzijusa. Njihov metod borbe je klasična gerila, "udri i beži", oni izbegavaju otvorene sukobe. U planinskom području mudžahedini obično postavljaju "otporne tačke", duž komunikacija, odnosno mesta gde koncentrišu mitraljeska i minobacačka gnezda. Masovno se služe svim vrstama protivpešadijskih i protivoklopnih mina, urušavaju puteve i onda organizuju zasede na tim mestima, a vrlo često kombinuju sva ta tri postupka. poseban im je "specijalitet" korišćenje lavina, rušenje mostova i kopanje dubokih jama kao klopki za motorna vozila, izazivanje šumskih požara, preoblačenje u uniforme protivničke strane.

Photo: www.facebook.com

Sve te akcije izvode male i mobilne grupe mudžahedina, ne brojnije od desetak pripadnika opremljenih lakim pešadijskim oružjem i ručnim bacačima. Taktika im je praktično uvek bila ista: u klancima, planinskim prevojima i u klisurama zauzeli bi vatrene tačke, maskirali se i onda bi koloni sovjetskih, ili vladinih, vojnika naneli žestok vatreni udar istovremeno po čelu i začelju kolone, posle čega bi se odmah i povlačili.

Kada bi se ukazala potreba za nekom većom akcijom mudžahedini bi se udruživali u vodove, od po 30 do 50 ljudi, uključujući i teže oružje, a kada bi napadali manje garnizone formirali bi i čete od po 100 do 200 pripadnika, koje su imale vrlo malo neborbenog sastava (jedan do dva bolničara), a sa sobom su na konjima i mazgama vukli svu potrebnu hranu i municiju za tri dana.

Avganistanski mudžahedini karakteristični su i po snajperistima iz tzv. "lisičjih jazbina". To su bili pojedinci - mudžahedini, koji su se postavljali na uzvišenja, ili na otvore pećina, u klisurama, ili na istaknutim mestima u planinskim prevojima, odakle bi gađali vozila u točkove i rezervoare za gorivo. Kada bi iz pogođenog i zaustavljenog vozila izašao vozač usledio bi precizan hitac ako je vozilo bilo jako udaljeno, a ako je zaustavljeno u blizini bilo je uništeno pogotkom iz ručnog bacača, ili bacanjem svežnja ručnih bombi.

Nema sumnje da bi masovnija pojava mudžahedina na bojištu BiH mogla, u određenoj meri, da pomogne Aliji Izetbegoviću. No, iskustva iz Avganistana pokazala su i načine kako se suprotstaviti njihovom gerilskom načinu borbe. Kako ni bivša JNA, ni vojska Republike Srpske nisu imale nitu imaju oklopne helikoptere poput Mi-24, Srbi u BiH bi mogli možda da formiraju specijane udarne grupe za antisnjperske i antidiverzantske operacije. Pripadnici tih grupa trebalo bi da dobiju ono najbolje što se od oružja i specijalne opreme trenutno može nabaviti, zatim specijalno trenirane pse, lake helikoptere za transport, i naravno trening kakav imaju specijalne grupe na Zapadu. rešenje je i da se na lake helikoptere tipa "gazela" masovnije montiraju teški višecevni mitraljezi, po principu "getling" topova, kada već nije uspela nabavka helikoptera Mi-24.

Neki rat besni ko zna zašto: Civili na Ferhadiji
Photo: radiosarajevo.ba

Naravno, glavni nedostatk svih mudžahedina koji dođu u BiH jeste osećaj da su u stranoj zemlji i nedostatak jasnih motiva za rat. To je istovremeno i velika prodnost branilaca, a kada se smele operacije manjih jedinica duboko u pozadini protivnika kombinuju sa upornim dejstvima na liniji dodira sa glavnim snagama druge strane, rezultat rata, onaj vojnički, ne bi smeo da dođe u pitanje. U tom slučaju ni mudžahedini ne mogu da pomognu Aliji Izetbegoviću... (Miroslav Lazanski)

***

Situacija u Bosni i Hercegovini: RAT NASTAVLJA DA BESNI

Protivrečne informacije sa ratišta u Bosni i Hercegovini pojačavaju zebnju za sudbine ljudi. U nizu kontroverzi, izvesno je jedino to da borbe ne splašnjavaju. Žestoko se ratuje - proizlazi na osnovu izveštaja Tanjuga - u Maglaju, u opštini Zvornik, kod Bosanskog Broda... Rat nastavlja da besni.

Sudbina Sarajeva i njegovih žitelja takođe se ne može razaznati zbog različitih informacija o tome šta se dešava u gradu na Miljacki i oko njega. Uznemirenost raste i zbog, kao što je i juče bio slučaj, davanja znaka vazdušne opasnosti "na širem području republike", o čemu obaveštava sarajevski radio.

Na ranija surova sarajevska ratna zbivanja koja se potiskuju novim zločinima i ratnim razaranjima, podsetila je jučerašnja informacija izveštača Radio Beograda koji javlja o podizanju tužbe protiv dvojice članova Predsedništva BiH Ejupa Ganića i Stjepana Kljuića, koji se optužuju za direktnu komandu masakra nad pripadnicima JNA u koloni, pod kontrolom Unprofora u Dobrovoljačkoj ulkici, u Sarajevu.

O dejstvu snajperista javljaju i dalje obe zaraćene strane, a na meti su civili.

Tanjugovi izveštači javljaju, pozivajući se na srpske izvore, da u borbama za oslobođenje Maglaja, koje se vode već sedmi dan, srpska vojska potiskuje muslimanske snage.Radio Bosne i Hercegovine povodom borbi u Maglaju izveštava da se "selektivno" ruši "deo po deo grada".

Izveštaju sa zaraćenih strana, zavisno od varijante, sadrže i odgovarajuće opise kao što je, recimo, podizanje "bele zastave sa zlatnim ljiljanima" na "slobodnoj bosanskoj teritoriji", o "ofanzivi agresora" i "hrabrim braniocima", "četničkoj hordi" i "bradatim spodobama", s jedne, i borcima "džihada", "arapskim plaćenicima" ili "plaćenicima iz Srbije", s druge strane. Jedna jučerašnja informacija sarajevskog radija najavljuje i dolazak u ponoć "pustinjskih pacova" koji će biti smešteni, navodno, u Tuzli.

Izveštač Tanjuga, pozivajući se na srpske izvore, javlja juče o borbama kod Bosanskog Broda. O tome javlja i naš izveštač B. Teofilović. U tom izveštaju navodi se da je "Vojska Republike Srpske uspela da oslobodi Maglaj", ali i to da je juče ceo grad bombardovan sa obližnjih brda.

Sarajevski Radio BiH, za koji Tanjug prenoseći ga navodi da je pod kontrolom Alije Izetbegovića, tvrdi da srpska vojska prenosi dejstva u dolinu reke Bosne i nastoji da pod svoju kontrolu stavi komunikaciju Bosanski Brod - Doboj - Sarajevo.

Tanjug prenosi, takođe, da sarajevski radio u izveštajima sa ratišta u BiH izdvaja Gradačac, gde se, kako tvrdi, borbe nastavljaju nesmanjenom žestinom, a kako taj radio kaže "koncentracija srpske vojske se povećava". U izveštajima istog radija, napominje se u zbirnoj Tanjugovoj informaciji, nema vesti o pomeranju linije fronta, ali se tvrdi kako su "dejstvovali srpski helikopteri".

Photo: sda.ba

Takođe se tvrdi da je primećeno dejstvovanje srpske avijacije u okolini Tuzle, Jajca i Bosanskog Broda. Slično tvrdi i Hrvatski radio koji govori i o artiljerijskim napadima sa bosanske strane na Slavonski Brod. sarajevski radio, prenoseći Hrvatski radio, govori o dejstvu "srpskog dalekometnog topništva".

SRNA beleži artiljerijski napad muslimanskih snaga, juče ujutro, na kasarnu u Renovici, opština Pale, ali dodaje da to nije dovelo do pomeranja fronta.

Iz Banjaluke, Tanjug javlja, pozivajući se na saopštenje vojnih vlasti, da "jedinice srpske vojske čvrsto drže položaje i obezbeđuju nesmetano obavljanje saobraćaja koridorom". Time se, dodaje se, "demantuju glasine muslimanske agencije o presecanju koridora na tri mesta".

Izvori srpske vojske takođe javljaju da su hrvatska artiljerija, minobacači i višecevni bacači raketa žešće nego predhodnih dana gađali položaje vojske i napadali prema koridoru koji povezuje Bosansku krajinu i bosansku Posavinu sa Srbijom. (M. D.)

***

Dokle smo stigli, šta nas čeka: DOK JEDAN RADI, DVADESET DVOJE JEDU

Ako je istina, a na žalost jeste ("Politika" 23. 9. o. g..), da obolele bebe u uglednom beogradskom Institutu za majku i dete zbog besparice nemaju čak ni dovoljno pelena a "najveći problem su cucle", onda svaka priča o imanju i nemanju postaje - izlišna.

Izračunavanjem šta sve staje u takozvanu potrošačku korpu i da li korpa sadrži više ili manje mesa, voća ili sapuna, čini se da se bave samo statističari-entuzijasti. Jer, iz korpe običnog sveta koji živi od minimalca, zadocnelih penzija ili nekih sličnih naknada, već odavno su izbačene mnoge neophodne stvari koje sada slove kao luksuz-sredstva za higijenu, sokovi, papirne maramice...

Kako, uostalom, protumačiti sadašnju platežnu moć prosečnog žitelja SRJ, ako podaci iz Sindikata Jugoslavije kazuju da se 90 odsto stanovništva nalazi na granici siromaštva, ili tu negde. Šta vredi što je prosečna julska plata bila 68 DEM kada je čak i taj iznos (dovoljan da se tada kupi osam kg kafe) bio nedostižan za 60 odsto zaposlenih Jugoslovena.

Za utehu nije ni saznanje statističara da pet do osam odsto žitelja istog podneblja živi dobro čak veoma dobro, snalazeći se u mutnim švercerskim vremenima. Posebno to nije uteha za milion i 100 hiljada penzionera čija je prosečna penzija letos bila 35 DEM.

Mada u SRJ broj zaposlenih (prema majskom popisu) iznosi dva miliona i 353 hiljade, teško je ustanoviti ko stvarno radi, a posebno ko od onih koji rade još prima i neku iole proistojnu zaradu. Zapravo, samo u Srbiji - kažu procene - prinudno se odmara blizu 500 hiljada radnika a 753 hiljade očekuje posao na biroima rada. Ozbiljni analitičari predviđaju da će do kraja godine, ako se sankcije nastave, u radnom procesu ostati svega 550 hiljada radnika. Da li će svaki od tih "srećnika" biti u stanju da izdržava još 22 lica, nijo ne zna. Kada se saberu deca, nezaposleni, penzioneri, radnici na prinudnim odmorima, izbeglice i sve ostale izdržavane kategorije, stiže se do matematičke jednačine da jedan radnik sa dve ruke, valja da zaradi i nahrani ravno dvadeset i dvoja usta.

Lako ćemo za leba, daj da se ratuje
Photo: Goran Necin

Šta u ovom crnom kolopletu učiniti? Sindikat Jugoslavije predlaže saveznoj vladi i komori da sklope socijalni pakt o "nenapadanju". Po ovom sporazumu komora i vlada bi se postarale da se uprkos blokadi uposli što je moguće veći broj kapaciteta i na poslu zadrži što veći broj radnika, zamrznu stečajevi i otkazi prekobrojnim radnicima. Sindikat bi sa svoje strane garantovao socijalni mir. Tačnije odrekao bi se svog najmoćnijeg oružja - štrajkova. Iako se komora i vlada još ne oglašavaju, prve sumnje se javljaju i u redovima samih sindikalaca, pre svega nezavisnih.

Branislav Čanak koji je na čelu Ujedinjenih granskih sindikata "Nezavisnost" smatra ovu opciju pomalo utopističkom, jer u celoj stvari sindikat zalaže "glavu" a da pri tom nema pouzdanih mehanizama da kontroliše ostale partnere kako će ispunjavati svoje obaveze. Skeptičnost se oseća i među samim predlagačima. Kada je pre dva dana socijalni pakt razmatran na sednici Predsedništva VSSJ, Danilo Popović, predsednik crnogorskog sindikata, takođe je bio skeptičan. Setio se, kako reče, da i srpski i crnogorski sindikat sa svojim vladama već mesecima usrdno dogovoravaju takozvanu najnižu cenu rada, i kad se posle mnogo muka sporazumeju, radnici opet ne dobiju dogovorene iznose. Na osnovu čega sada verovati?

Poznavaoci kažu da ostaje jedino dobra volja kao jedini zalog poverenja i pusta želja da ako već ne bude ogreva, lekova i drugog, bude bar dovoljno mira i reda. (M. Petrić)

***

Etničko čišćenje i logori za Srbe u Bosni i Hercegovini: SPALJENO 150 SELA, OSNOVANO ŠEZDESET LOGORA

Odmah po isključenju Jugoslavije iz Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, SAD su preko svog državnog sekretara Lorensa Iglbergera zatražile da generalni sekretar UN Butros Gali formira komisiju UN za ratne zločine, počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije.

Podneti dokumentacioni materijal američkog predlagača, kako je izvestila štampa, ima devet stranica. Iznete su, navodi se, konkretne činjenice o kršenju ljudskih prava i izvršenim zločinima. Za nedela su optužena rukovodstva Srbije i Jugoslovenske armije, kao i srpske oružane snage u krajinama i Bosni i Hercegovini.

Ovakav predlog nije nikakvo iznenađenje. On je logična posledica projekta koji je uopšte nametnuo krvavo rasturanje Jugoslavije i rat na našim prostorima. Gde je rat tu su i ratni zločini.

Trnopolje
Photo: genocideinbosnia.files.wordpress.com

Davno smo pisali na ovim stranicama da će doći vreme da nosioci projekta koji je do svega i doveo kao Pilat peru svoje ruke, a odgovornost za počinjene zločine svedu u ovdašnju geografiju i politiku. Tvrdili smo da će se sami prikazivati kao branitelji principa zaštite ljudskih prava i građanskih sloboda, onih istih principa na kojima počiva demokratski svet, i iz koga je iznikla varijacija takozvanog novog svetskog poretka. U njemu nema mesta onima koji ne prihvataju diskriminaciona pravila igre.

Ovakav stav izneli smo povedeni time što su nosioci globalne svetske moći, u vreme kada je rat počeo i trajao u Hrvatskoj, dosledno prećutkivali jednu određenu vrstu činjenica: naime, dokaze o civilnom i državnom teroru nad Srbima koji su prerasli u otvoreni izraz genocida nad Srbima i nad pripadnicima JNA i članovima njihovih porodica.

Tako je "Politika", prva u svetu, obelodanila i poznatu naredbu kriznog štaba Slavonske Požege, izdatu u vreme jedne od seansi o Jugosalviji, održavanih u Hagu. Tom naredbom (s kraja septembra 1991) vlasti Republike Hrvatske dokumentovano su pokazale da prema Srbima primenjuju mere genocida etničkog čišćenja teritorije.

Ovo podsećanje učinilo nam se potrebnim zbog pomenutog predloga Lorensa Iglbergera, pošto su u njemu, protivno uvreženoj praksi, unapred osuđene strane zbog kojih se komisija UN za ratne zločine uopšte traži.

Unapred doneta presuda dokazule, naime, da se nastavlja prećutkivanje zločina počinjenih od svih strana u sukobu, i da je potpuno zaobiđen princip univerzalne zaštite ljudskih prava, pa i prava etničkih grupa, u konkretnom slučaju srpskog naroda. A on je na ovim prostorima, s početkom raspada Jugoslavije, odmah bio podvrgnut civilnom i državnom teroru i genocidnim radnjama različitog tipa.

Od početka sukoba u Bosni i Hercegovini takve mere su na srpsko stanovništvo, takođe, bile primenjene, što se nastavlja i dalje. O tome govore svakodnevna svedočanstva.

Prema još nepotpunim podacima, na teritoriji bivše Bosne i Hercegovine od početka ratnih sukoba spaljeno je i raseljeno 150 mesta u kojima su živeli isključivo ili u većini Srbi.

Samo u Skupštini opštine Goražde spaljeno je 21 takvo selo, čemu treba dodati i sve srpske kuće u Goraždu na levoj obali reke DSrine. I u Skupštini opštine Srebrenica spaljeno je 21 srpsko selo.

Čak u 17 opština su od Srba etnički očišćena sva sela, tako da u njima danas živi samo muslimansko i hrvatsko stanovništvo.

Reč je o opštinama: Živinice, Banovići, Kladanj, Srebrewnica (osim sela Skelani), Modriča, Gračanica, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Zenica, Gornji Vakuf, Olovo, Breza, Kakanj i Vareš.

Trnopolje
PHOTO: Ron Haviv

Genocdi etničkog čišćenja teritorija u Bosni i Hercegovini od srpskog stanovništva, s prostora koje kontrolišu armija BiH i vojska Republike Hrvatske, doveo je do progona i raseljavanja oko 350.000 Srba. Naravno, ovi podaci nisu konačni.

Obavešteni izvori navode da je, na primer, u Modriči pre izbijanja ratnih sukoba živelo 33 odsto Srba (popis iz 1991.). Danas u ovom gradu nema nijednog Srbina. U Tuzli ih je bilo 15,5 odsto a danas oko 4,5 odsto. U Živinicama nema nijednog Srbina (bilo ih je 5 odsto), baš kao ni u Kladnju gde su činili 26 odsto stanovništva. Isto je i u Banovićima (bilo ih je 14 odsto), Novom Travniku (13,3 odsto), Travniku (11 odsto), Bosanskom Brodu (33,8 odsto).

U Jajcu, gde je živelo 19,3 odsto Srba, na terotiji pod kontrolom vojske BiH, danas je ostalo oko 4 odsto Srba, a u Sarajevu, gde su činili 33 odsto stanovništva, ostalo ih je 7 do 8 odsto. Nalaze se ili na teritoriji pood kontrolom vojske BiH ili u koncentracionim logorima.

U Mostaru, u kojem je živelo oko 20.000 Srba, danas ih je ostralo oko hiljadu.

Danas mogu biti saopšteni i mnogo pouzdaniji podaci o koncentracioniom logorima za Srbe na području Bosne i Hercegovine kontrolisanom od strane vojske BiH i hrvatske vojske.

Iako nepotpuni, ovi podaci svedoče o postojanju pedest takvih logora u kojima se nalazi različit broj Srba. Ukupno je reč o oko 50 hiljada ljudi, uglavnom žena i dece i starih. Do sada je 10 hiljada logorisanih Srba već ubijeno.

S obzirom na mesto i ulogu hrvatske vojske u sadašnjem ratu u Bosni i Hercegovini, valja pomenuti i logore koji se nalaze na teritoriji Republike Hrvatske, u koje se odvode Srbi.

Pouzdani izvori govore i o 16 javnih kuća, koje su formirale muslimanske i hrvatske snage, u koje su smeštene Srpkinje. Samo u sarajevu ima šest takvih javnih kuća (u podrumima hotela "Zagreb" je 40-50 žena, u studentskom domu "Bjelave" oko 30, u sportskom centru "Zetra" ih je oko 30, u kafiću "Borsalino" desetak, a u naselju "Ciglana", u prostorijama bivšeg preduzeća "Đorđević", nalazi se oko 30 Srpkinja.

Najviše ih je u javnoj kući na Građevinskom fakultetu u Sarajevu (oko 100).

Ukupno je u ovim javnim kućama oko 800 žena srpske nacionalnosti (ima čak i devojčica) nad kojima se sprovodi neviđeni teror.

O svemu ovome svedoče do sada sakupljeni i, koliko se to u uslovima divljeg bosanskohercegovačkog rata može, provereni podaci. (Slobodan Kljakić)

***

NIKAD KAO NELJUDI

Sa Njegovom svetošću patrijarhom srpskim gospodinom Pavlom istovremeno je i lako i teško razgovarati. Lako, jer još nikog nije odbio da primi, čak i u nevreme - za vreme odmora, a teško - jer ne pristaje da govori o sebi. Episkop bački gospodin Irinej kaže da je to zato što tako skromnog i blagiog čoveka nije lako sresti.

Zato se o životu srpskog Patrijarha zna samo ono što se naziva osnovnim biografskim podacima: da mu je svetovno ime Gojko Stojčević, da je rođen 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci kod Donjih Miholjaca u Slavoniji, da je nižu gimnaziju završio u Tuzli, a višu u Beogradu, bogosloviju i Pravoslavni bogoslovski fakultet u Sarajevu i Beogradu. Poznato je i da je godina dana bio u Atini, na nekoj vrsti poslediplomskih studija, proučavajući na tamošnjem univerzitetu Novi zavet.

Biografske podatke narod slabo pamti, upečatljivije bi bilo čuti priču o detinjstvu seoskog dečaka, ili sećanje na gimnazijske dane u Tuzli, saznati šta je mladog obrazovanog čoveka navelo da se zamonaši već u 34. godini... O tome Patrijarh ćuti, tačnije - i nema kad da priča, jer je za nepune dve godine otkako je uzabran za 44. srpskog patrijarha obišao sve srpske zemlje i narod, bogoslužio u manastirima daleko od makadamskih puteva, dovodio narod u nedoumicu pojavljujući se, bez pratnje, u lokalnim autobusima i kupeima druge klase, slao poruke i pisma državnicima i verskim poglavarima sve sa jednim ciljem - da na jugoslovenskim proatorima opet zavlada mir.

Veruje li da će nedavni susret u Ženevi sa kardinalom Kuharićem doprineti bržem uspostavljanju mira - pitamo Patrijarha.

Budimo ljudi: Patrijarh Pavle u srdačnom razgovoru sa običnim prolaznikom
Photo: Stock

(U kancelariji Njegove svetosti upozoravaju nas da patrijarh još nije stigao ni da se odmori od Ženeve, a već se sprema za put u Ameriku, i u međuvremenu čeka sednicu Svetog arhijerejskog sinoda. Razloge uvažavamo, jer su tragovi umora na licu Njegove svetosti uočljivi, a primio nas je u vreme podnevnog odmora, posle bogosluženja u manastiru Rakovica.)

- Verujem da su i ljudi s druge strane dobronameri i da žele da što pre prestanu krvoprolića koja nas sve zahedno preskupi koštaju - i jednu, i drugi i treću stranu - kaže Njegova svetost patrijarh Pavle. - Vreme je valjda da se prekrati to prolivanje krvi, jer problemi mogu da se rešavaju i na miran, ljudski i demokratski način. Pogotovo između ljudi koji veruju. Zato mislim da je kucnuo čas da se založi autoritet Crkve i vere, ali i ljudi koji su na vlasti, da se prekine ova nesreća koja nas sramoti i pored Bogom i pred ljudima i pred našom savešću. Verujem da će nam Bog pomoći da se prekine ovaj nepotrebni rat - a zar je neki uopšte i bio potreban? - i bezumno prolivanje krvi.

Na novinarsko pitanje: da li je tačno da Bog kažnjava Srbe - koji je još narod u istom veku doživeo dva genocida? - jer su se odrekli vere, crkve i tradicije, Patrijarh kaže:

- Mi, verujući ljudi hrišćanske vere, verujemo da je sin božji došao na zemlju da nas nauči kako od sinova zemlje da postanemo sinovi nebeski, kako da sinovi ljudski postanu sinovi božji, zadobivši neprolazni svet u carstvu božjem. Od nas se traži, Hristos to traži od ljudi, da postupamo uvek kao ljudi, da budemo mirotvorci, a svako odstupanje od tog puta znači odstupanje od cilja našeg postojanja. Naši preci su znali sa taj cilj našeg postojanja, iako je u svim vremenima bilo i rđavih ljudi koji se nisu pridržavali hrišćanske nauke koja se ne sastoji samo od teorije, jer Sveti Grigorije kaže: "Jednako je nesavršena hrišćanska teorija bez prakse, kao i praksa bez teorije." Svaki čovek rođen kao slobodno biće i na njemu je da odluči da li će da ide putem božjim ili onim drugim. Čovek sam odlučuje da li će da skoči u vodu i život stavi na kocku da bi spasao nepoznatog davljenika, ili će s leđa da ga gurne u talase. U tome odabiru puteva svakom pojedincu pomaže porodica i društvo, ali odluku ipak svakako donosi sam. To dolučivanje i odabir puta kojim ćemo ići i odlikuje čoveka, praveći razliku između njega kao mislećeg i životinja.

- Porazna je stvarnostr da su Srbi narod - tako je bilo i u bivšoj, ali i u sadašnjoj Jugoslaviji - koji najmanje zna o svojoj veri. Evo i sad kad pogledate, kad je sve više ljudi koji se vraćaju veri i tradiciji, malo je onih koji ulaze u suštinu običaja. O Božiću će, na primer, mnogi imati pečenicu, spremiće česnicu, ješće se i piće, ali će sam o retki znati značaj tog praznika i značaj i suštinu rođenja Hristovog. I o Vaskrsu će biti farbanih jaja, praznična trpeza, isto važi i za slavljenje porodične slave uz sveću, kolač i kolljivo, ali je suština mnogima još nedostupna. To je naša teška nevolja, to odaljavanje od suštine, koje traje još odavno.

Duhovna praznina, nastala podvajanjem Srpstva od vere, tradicije i Crkve dovela je, kaže Patrijarh, do stvaranja praznine u kojim raznim sektama nije teško da nađu mesto za sebe, odvodeći tako ljude na pogrešan put, jer jehovisti i adventisti nisu drukčiji od ateista, ali svako ima pravo da se opredeli kojim će putem ići - dobra ili zla. Srpska pravoslavna crkva, dodaje, nikad veru nije širila nasilno, ognjem i mačem, iako joj je često bilo teško što njena duhovna deca odlaze putem na kojem će izgubiti dušu i zaslužiti kaznu. Čovek je biće, podseća patrijarh Pavle na reči Bože Kneževića, kome može i Bog da se obraduje, ali i đavo dase stidi.

Ima li poruke koju bi u jednoj rečenici uputio svim Srbima sveta, pitamo. Beležimo odgovor:

- Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa - ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti opravdanje i izgovor da budemo neljudi - kaže patrijarh srpski gospodina Pavle.

Ova tmurna vremena učinila su, međutim, da i njemu - čoveku koji i delom i molitvom bdi ne samo nad sudbinom svog, već i naroda sa kojima Srbi žive na istim prostorima -. pripišu neoprostivi greh da je ratni huškač i zagovornik velike Srbije. Izložen takvim optužbama, patrijarh Pavle ponekad izgovori i ponešto što unese ozbiljnu nedoumicu među njegov narod. Ne želeći da se o tome piše, kaže:

- Neizmerna sreća bi me obasjaka kad bih dočekao vreme u kojem neće da strada nijedno nedužno biće i kad bi Srbi među sobom, ali i sa ostalim narodima, postali braća - a ljudi to međusobno i jesu - koja znaju šta rade. Jer, mnogo je među nama onih koji ne znaju šta rade. Zato se molimo da nam Bog dadne snagu da na dobrom putu izdržimo do kraja. Izdržali smo i pet stotina godina pod Turcima, a bilo je više nego teško - kaže gospodin Pavle.

Nemojte, rekao je pri rastanku posle razgovora koji je bio trostruko duži nego što je planirano, da napišete da sam svetac koji hoda, jer ja to stvarno nisam. Ima, dodao je, i drugačijih mišljenja. Na naše čuđenje, naveo je naslov iz jednih osječkih novina koje su o patrijarhiu Pavlu pisale pod naslovom "Satana iz manastira".

Kako se obratiti Bogu da ljude urazumi? (Mirjana Kuburović)

 

10.05.2013.

STEFAN FULE: SPORAZUM EVROPSKI KLjUČ ZA SRBIJU I KOSOVO, BiH NA ČEKANjU ZBOG SEJDIĆ - FINCI

Fule: Sporazum evropski ključ za Srbiju i Kosovo, BiH na čekanju zbog Sejdić-Finci

Stefan Fuele

**********************

Daisy Sindelar ( priredio Nedim Dervišbegović)

Stefan Fule
, komesar Evropske komisije za proširenje, posjetio je u četvrtak sjedište Radija Slobodna Evropa u Pragu i u ekskluzivnom intervjuu, između ostalog, govorio o napretku zemalja regije na evropskom putu.

Fule je kazao da je od iznimne važnosti za evropske ambicije Srbije da počne sa primjenom briselskog sporazuma sa Prištinom kao i i da primjena sporazuma o normalizaciji pojačava kredibiltet Kosova kao aspiranta na članstvo.

Fule je upozorio bh. političare da odluka o početku pregovora o članstvu čeka na usvajanje presude Sejdić-Finci i da je sve u njihovim rukama. Što se tiče Makedonije, evropski diplomata je kazao da pozitivni pomaci u rješavanju spora sa Grčkom oko imena može pomoći donošenju pozitivne odluke o nastavku procesa integracija na samitu EU u junu.

RSE: Pregovori u Briselu o implementaciji sporazuma između Beograda i Prištine su jučer propali. Koja će biti uloga EU kako bi osigurala njegovo sprovođenje u djelo?

Fule: Mi od početka samo pomažuemo ali Beograd i Priština su stvarni vlasnici ovog procesa, a ne Evropska unija. Znate da smo na početku imali fazu tehničkih pregovora a završili smo sa političkim pregovorima i prilično sadržajnim sporazumom između Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa. Naša uloga sada je da pomognema stranama da dogovore plan implementacije, neku vrste mape puta za sprovođenje u djelo dogovora od 19. aprila. Taj plan implementacije je izuzetno važan kao što je i važno da Beograd i Pristina počnu sa implementacijom. To je posebno važno za Beograd, budući da se očekuje da će zemlje članice krajem juna odlučivati da li da počnu pregovore o članstvu sa Srbijom. Tako da bi i postojanje plana za implementaciju kao i prvi jasan znak same implementacije bili veoma važni za zemlje članice budući da će odluka biti donesena konsenzusom.

RSE: Još uvijek pet država Evropske unije priznalo Kosovo. Postoji li šansa da razmotre tu odluku sada kada je potpisan sporazum?

Fule: Ovo pitanje treba uputiti tim državama. Veoma se nadam se da će svaki korak u procesu normalizacije odnosa te države shvatiti ozbiljno i da će to biti početak otvaranja prema evropskim aspiracijama Kosova i potvrđivanje Kosovo kao dio plana za proširenje na Balkan.

RSE: Da li postoji neki realističan datum kada bi Srbija mogla postati članica EU?

Fule: Volim tu vrstu predviđanja ali istina je da da nemam kristalnu kuglu. Ako pogledate Hrvatsku, koliko joj je trebalo, 10 ili 11 godina od kada je podnijela zahtjev za članstvo, i to treba uzeti u obzir. S jedne strane imate administraciju u Srbiji koja je veoma poznta po svojoj efikasnosti a sa druge strane kako napredujemo posao oko priključenja postaje zhtjevniji. To nije pitanje naše promjene pravila igre ili uslova za priključenje već što zbog naučenih lekcija proces priključenja postaje sve vjerodostojniji jer je to jedini način kako osigurati daljnu podršku zemlaja članica.

RSE: Šta je sa Bosnom i Hercegovinom? To je zenlja koja se nalazi u veoma teškoj političkoj situaciji i ne nazire se rješenje. Da li će zbog toga biti  potpuno izostavljena iz proširenja?

Fule: Sve se čini kako ne bi došlo do toga. Bosna i Hercegovina i tamošnji političari moraju napustii svoje uske političke interese i shvatiti da je ono što će ih pokrenuti i dovesti do evropske integracije jeste primjena presude Sejdić-Finci Evropskog suda za ljudska prava. Tek onda će moći podnijeti vjerodostojan zahtjev za članstvo i mobilizirati sve instrumente za proširenje koje mi imamo kako bi podržali razvoj u BiH. To bi onda otvorilo put za bavljenje velikim brojem drugih pitanja, koji uključuju nove ustave, pitanje efiksanog funcionisanja Federacije i druga važna pitanja. Bosna i Hercegovina se sada nalazi u kritičnoj fazi i sada je sve u rukama tamošnjih političara.

Zajedno sa visokom predstavnicom Catherine Ashton mi činimo sve kako bi im pomogli, i kako bi riješili pitanje presude Sejdić-Finci ali u isto vrijeme kako bi im pokazali da se tek nakon iskrene primjene te presude mogu uključiti u mnogo konstruktivniji i zahtjevniji okvir u okviru kojeg ćemo biti u prilici pomoći im kako bi rješili druge ne manje važne izazove.

RSE: Vi ste bili uključeni u pregovore Makedonija sa Grčkom oko imena. Kakve su šanse Skoplja da počne pregovore o priključenju tokom junskog samita?

Fule: Sve je sada u rukama Skoplje, to jeste Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije. Mi smo učinili sve da podržimo ove procese, pokrenuli smo ideju o dijalogu o pristupanju na visokom nivou prošle godine i to je donijelo dobre rezultate i uključenje premijera i njegovog kabineta u proces reformi, uspjeli smo vratiti priču o pristupanju Evropskoj uniji u središte javne rasprave u toj zemlji. Ali u isto vrijeme desio se ovaj incident 24. decembra ali smo pomogli da se postigne dogovor i moram reći da sam zabrinut jer taj dogovor nije do kraja ispoštovan. Ja se zbog toga pitam šta to govori o snazi demokratskih institucija u toj zemlji? U isto vrijeme vidjeli smo da je došlo do intenziviranje procesa oko imena te zemlje. Sve ove stvari o kojima govorim, a mislim tu i na odnose sa Bugarskom, će pomoći pozitivnoj odluci u junu ali lopta je još uvijek na strani vlade u Skoplju.

RSE: Nije tajna da razgovaramo u trenutku kada se Evropska unija suočava sa sve većim političkim i finansijskim problemima kako bi ostala zajedno kao jedan blok. Nekim zemljama u susjedstvu i na Balkanu se može oprostiti ako se počnu pitati da li je evropski put i dalje najbolji za njih. Šta Evropska unija može ponuditi ovim zemljama što bi je i dalje činilo najboljom opcijom?

Fule: Činjenica da imamo devet, uskoro u stvari osam zemalja jer će Hrvatska postati zemlja članica, koje žele da se pridruže je u stvari važan znak povjerenja u projekat Evropske unije. Mi imamo problema i bavimo se našim problemima ali smo daleko od raspuštanja Unije, mi se u stvari krećemo u drugom smjeru. Ono što možemo ponuditi je tačno ono što smo nudili svih ovih godina. To je jedan od najuspješnijih mirovnih projekata u evropskoj istoriji, i to je razlog zašto smo nedavno dobili Nobelovu nagradu za mir. Nudimo povezivanje kroz zajednički pravni okvir što eliminiše stvaranje saveza između država i naroda u određenim regijama. Mi također postavljamo demokratske vrijednosti i principe kao najaču osnovu za razvoj čitavog kontinenta i nastojimo da ne izostavimo niti jednu zemlju koja je također posvećena tim vrijednostima i principima.

**************************

/////////////////////////////////////////////////////////

Srbija: I dalje na delu umivanje fašizma

Dan pobede nad fašizmom, Beograd, 9.maj 2013.
***********************
Dan pobede nad fašizmom, 9. maj, u Srbiji je obeležen državnim ceremonijama ispred Groblja oslobodilaca Beograda u Beogradu i kod spomenika neznanom junaku na Avali, dok su mirovni aktivisti su ovaj datum obeležili plesnim performansom u centru Beograda, uz upozorenje da antifašističko nasleđe u Srbiji sve više bledi kao posledica politike izjednačavanja partizanskog i četničkog pokreta i procesa rehabilitacije četničkih vođa.

Ministar prosvete Žarko Obradović, koji je predvodio državnu ceremoniju, rekao je da je Dan pobede prilika da se setimo da je Srbija tada, kao deo Jugoslavije, učestvovala u borbi protiv najvećeg zla 20. veka.

„I da je, iako malobrojna, stala u red onih zemalja koje se bore za slobodu, demokratiju, budućnost i bolji život svih generacija. Dala je velike ljudske žrtve i zajedno je sa drugim i danas prisutnim zemljama, bila deo jedne velike antifašističke, slobodarske tradicije, koja je bukvalno postavila temelje sveta u kome danas živimo“, rekao je Obradović.

Sa ceremonije u Vojvovodini je, međutim, upućena i poruka upozorenja na ono što se dešava na širem društvenom planu. Predsednik vojvođanske Skupštine Ištvan Pastor, izjavio je na svečanoj akadamiji koja je u Novom Sadu održana povodom Dana pobede, da je i dalje neretko na delu "umivanje i prolepšavanje fašizma“, kao i pokušaji revizije istorije.

Sa takvom ocenom saglasni su i preživeli učesnici rata, koji su položili vence svojim saborcima u Beogradu. Branislavu Popoviću, učesniku rata, čini se da je antifašizam u današnjoj Srbiji izraženiji na rečima nego na delu.

„Mislim da se pokušava biti na liniji antifašizma, ali mislim da neki praktični postupci nisu u skladu sa tim“, rekao je Popović, dok je Miodrag Zečević, predsednika SUBNORA-a Srbije, nešto konkretniji, ali i oštriji. Prema njegovim rečima, izjednačavanje uloge partizana i četnika u oslobođenju od fašizma i postupak rehabilitacije četničkog vođe Dragoljuba Mihailovića, govore da je u Srbiji na snazi falsifikovanje istorije.

„Ova rehabilitacija i ovo izjednačavanje je u stvari izjednačavanje fašizma i antifašizma. To je odnos prema antifašizmu. Ko se ovde miri? Da li se mire fašizam i antifašizam? To su ideologije koje se ne mogu pomiriti. Imam utisak da mlada generacija ne može u školama danas ni da dobije ta znanja - to žrtvovanje i doprinos koji smo dali, jer je falsifikovana istorija, falsifikovana je prošlost i stavljena je u funkciju određenih političkih partija koje su zastupnici kolaboracije i kvinslištva srpskog ovde“, kaže Zečević.

Konfuzija o antifašističkoj borbi

Peformans Žena u crnom, 9.maj 2013. Beograd. Foto: Ognjen Zorić
Peformans Žena u crnom, 9.maj 2013. Beograd. Foto: Ognjen Zorić
Na tom tragu, Dan pobede na fašizmom su u Beogradu, daleko od zvaničnih ceremonija, obeležili i mirovni aktivisti.

Aktivistkinje antiratne organizacije „Žene u crnom“ su kod Spomenika obešenim rodoljubima u centru Beograda, pred nekoliko desetina okupljenih građana izvele plesni performans. Cilj je, prema rečima Staše Zajović iz ove organizacije, osim da podsete na ovaj važan datum i potreba da iskažu neslaganje sa odnosnom današnje Srbije prema antifašizmu.

„Budući da živimo u zemlji u kojoj je potpuno izbrisano antifašističko nasleđe i u kojoj preovladava revizionizam na svim nivoima – državnom, u obrazovnom nivou gde preovladava jedna potpuna ne samo relativizacija nego glorifikacija zločinaca iz Drugog svetskog rata, budući da je u ratovima devedesetih godina pod istim četničkim simoblima ubijano u BiH i Hrvatskoj... mi kao kao odgovorne građanke, antifašistkinje imamo dužnost da na takve stvari reagujemo, da ne dozvolimo izjednačavanje fašizma i antifašizma“, rekla je Staša Zajović

Od građana Srbije, koji su zbunjeni protivrečnim interpretacijama o učesnicima antifašističke borbe, kao i nastojanjima da se tu svrsta i Ravnogorski pokret, nije lako dobiti odgovor na pitanje - ko se u Drugom svetskom ratu ovde borio protiv fašizma?
Menjanje istorije

Ovakvu konfuziju o antifašističkoj borbi koja dominira među građanima Srbije, istoričar Milivoj Bešlin objašnjava kao namerno smišljenu u cilju zamagljivanja ključnih činjenica i orijentacija tokom Drugog svetskog rata.

„Istorija tog perioda je detaljno istražena i istoriografski i naučno objašnjena“, ističe Bešlin i dodaje:

„Drugi svetski rat je prepoznatljiv po tome što je zaraćene strane vrlo jednostavno determinisati, dakle postojale su samo dve – fašizam i antifašizam, a u Jugoslaviji je bio jedan antifašistički pokret, to je bio partizanski pokret, naravno Narodooslobodilačka vojska Jugoslavije i prosto, naučna istoriografija tu dilemu nema. Što se tiče danas dominante sveprožimajuće nacionalističke ideologije, ona je pokušala tu da unese određenu konfuziju da bi svoje ideološke pretke predstavila kao antifašiste, govorim o četnicima. Nije sporno da četnici, kada nastaju u maju 1941. godine, nastaju kao antiokupatorski pokret, ali nikada niti su bili niti su sebe determinisali kao antifašistički pokret. Tako da je motiv za tu vrstu namerno smišljene kofuzije samo politički i ideološki i ništa više od toga“, rekao je Bešlin

***********************

///////////////////////////////////////////////////////

BiH: Iznevjereni ideali antifašizma i pripadnosti Evropi

Vraca, 9. maj 2013.
*******************
BiH nije uspjela sačuvati dvije ključne tekovine koje je imala i na kojim danas počiva savremena Evropa -  antifašizam i zajednički život u višenacionalnoj zajednici. Takođe, BiH nije zakonom zabranila djelovanje fašističkih i neofašističkih organizacija, nema rezoluciju o zabrani negiranja zločina genocida u Srebrenici, a i proces evropskih integracija je u potpunom zastoju.

BiH je zemlja paradoksa, pa i kada je u pitanju njegovanje anfifašističkih vrijednosti kojim se ponosi demokratski svijet. Ovo je zemlja u kojoj se desio najveći otpor fašizmu jer dovoljno je, kako ističe urednik časopisa “Glas antifašista” dr. Esad Bajtal, podsjetiti na neke bitke i ofanzive, spomenuti Sutjesku, Neretvu, Kozaru... A danas:

Vraca, 9. maj 2013.
Vraca, 9. maj 2013.
„Danas se pruža svaki otpor ideji da se zabrani okupljanje na fašističkoj osnovi. Danas se na ovim prostorima želi izjednačiti one koji su se borili protiv fašizma sa onima koji su bili kolaboracionisti sa fašistima. To je strašno porazno saznanje za BiH, za svakog njenog normalnog čovjeka. To je porazno saznanje za javnu svijest, za kulturu i savjest ove zemlje", kaže Bajtal.

Ideali antifašizma i pripadnosti Evropi su iznevjereni, saglasan je i Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS:

„Ideje etničkog čišćenja, segregacije i diskriminacije građana zbog etničke i religijske pripadnosti su duboko ukorijenjene u proteklih 20-ak godina. One su dio javnog života. Mislim da je to nešto što BiH mora da prevaziđe i da pobijedi - jer ne možemo funkcionisati ukoliko činimo nešto mimo cijelog civilizovanog svijeta", naglašava Todorović.

Kako sačuvati antifašizam danas? Oni koji su bili na prigodnim manifestacijama  obilježavanja 9. maja kažu:

Zabraniti fašističke organizacije

BiH je jedina zemlja u Evropi koja nije zabranila djelovanje fašističkih i neofašističkih organizacija, i pored višestrukih napora da se u Parlamentu takav zakon usvoji. Jedan od predlagača bio je poslanik Denis Bećirović. On je sada pripremio inicijativu kojom će tražiti da Vijeće ministara usvoji zakon o zabrani izazivanja i širenja mržnje u BiH:

„Mislim da je to važna inicijativa i ako bude suvojena, išla bi ka tome da i zakonskim sredstvima sankcioniramo sve one koji promoviraju ekstremizam i šovinizam u bh. društvu. Fašizam uostalom i počinje sa predrasudama, sa mržnjom, nastavlja se sa diskriminacijom i negiranjem, a na kraju znamo kako završava. I zašto ne bismo iskoristili iskustva nekih zapadnoevropskih zemalja, koje su čak i u ustave svojih zemalja ugradili odredbe o zabrani fašizma, zabrani mržnje i diskriminacije", kaže Bećirović.

Dobro još nije pobijedilo zlo

Osim što borba protiv fašizma u BiH  nije završena, njen savremeni evropski put  je sasvim zaustavljen. I nasuprot deklarativne podrške, zemlja je daleko od evropskih standarda. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, iako je potpisan prije pet godina, nikada nije stupio na snagu jer preuzete obaveze nisu ispunjene.

„Vidljivo je da BiH nije spremna da preuzme obaveze. Niko nije tjerao političare da obećavaju ni put prema EU, ni bilo kojim drugim integracijama i međunarodnim saradnjama. Sada je na redu da se pokaže da li društvo sazrijeva u tom prvacu da im pokaže da su neodgovorni, ili će ovo ostati jedan feudalni sistem koji se gradi u uslovima specifičnog prisustva međunarodne zajednice, koja je možda u najvećoj mjeri i kriva za nerazvijanje tih procesa, jer sad smo dobili političko-institucionalnog monstruma koji teško da će se u skorije vrijeme okrenuti ka efikasnosti", ocjenjuje Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose iz Banje Luke.

Performans na Vracama, 9.maj 2013.
Performans na Vracama, 9.maj 2013.
Najveći problem BiH je njen diskriminatorski ustav, podsjeća Majda Stojanov iz Centara civilnih inicijativa, nevladine organizacije koja je nedavno doživjela protjerivanje sa sjednice Parlamenta BiH. I to govori o demokratskim vrijednostima po mjeri bh. političara:

„Četrdeset mjeseci od presude Evropskog suda za ljudska prava nisu otklonjene diskriminatorne odredbe koje našu zemlju stavljaju na stub srama kao zemlju sa ustavom propisanom diskriminacijom vlastitih građana", navodi Majda Stojanov.

Građani BiH su “listom “za evropske integracije nadajući se boljem životu. Prema nedavno provedenom istraživanju 80 posto građana Bosne i Hercegovine podržava pristupanje Evropskoj uniji. Jedan od razloga je ovaj:

„Nije bitno uopšte da li će BiH biti članica EU, a dobro bi bilo da bude, nego je bitno da dostigne evropske standarde. Nažalost, ovo što sad živimo je jako daleko od toga.“ 

Poruku anfifašista, koji su se okupili na brojnim historijskim mjestima, prenosi Nijaz Skenderagić:

„Dobro još uvijek nije pobijedilo zlo. Ali ono što me iskreno raduje jeste da u posljednje vrijeme glas antifašista postaje sve snažniji - da potučemo tu fašističku neman.“

 

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 05/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75235712

Powered by Blogger.ba