Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

09.05.2013.

GRAĐANI ZABRINUTI ZA NOVČANIKE, POLITIČARI SAMO ZA FOTELjE

Građani zabrinuti za novčanike, političari samo za fotelje

Jedan od protesta radnika u BiH

Jedan od protesta radnika u BiH

****************************

Enormna nezaposlenost, privredni pad, rast cijena i pad kupovne moći građana izgleda nisu teme kojima se bave političari u BiH. Utisak je da stvarni problemi, kojima su svakodnevno izloženi bosanskohercegovački građani, ne dolaze do ušiju onih koji bi trebali da ih rješavaju. Znači li to da političari u BiH, iako su najbolje plaćeni u region, ignorišu svoje građane?

Svakodnevni štrajkovi, propale privatizacije i sve lošiji standard građana, po svemu sudeći, nisu problemi kojima se bave političari u Bosni i Hercegovini. Prema poslednjim podacima, u BiH ima više od pola miliona nezaposlenih. Većina onih koji rade zaposleni su u javnom sektoru, te na taj način uzimaju ogromna sredstva iz budžeta, a da pri tome ne stvaraju novu vrijednost.

Da je privredni pad sve teže zaustaviti pokazuje i poslednji izvještaj Centralne banke BiH, u kojem stoji da je od novembra prošle godine do sada blokirano novih 700 bankovnih računa poslovnih subjekata. Broj blokiranih računa sada je veći od  62.000. Kako kaže stručnjak za strateško komuniciranje Adis Hasaković, realni problemi nisu sfera djelovanja političara u BiH.

„Bave se isključivo vlastitim interesima kako će od izbora do izbora napraviti situaciju takvom da njihove fotelje ne dođu u pitanje. Pri tome im izdašno pomažu budžeti, koje mi, obični građani, i kompanije finansiramo. Političke elite ne pokazuju ni interes, ni angažman, ni nikakvu intenciju da se uhvate u koštac sa svim tim problemima - štaviše, oni o tim problemima uopće ne komuniciraju“, kaže Hasaković. 
Hasaković ističe da političke elite u Bosni i Hercegovini ne osjećaju odgovornost za trenutno stanje u zemlji:

„Odgovornost je nešto što je izvan okvira njihovog djelovanja i izvan njihove prakse. Odgovornost ih ne zanima. A kada se nešto i desi, obično odgovornost prebacuju na druge“, ocjenjuje on.

Nepostojanje definisanog javnog interesa, ali i nepostojanje građanskog pritiska na političare najveći su razlozi zbog kojih ulazak u politiku ne mora automatski da znači i zastupanje volje građana.

„Ozbiljno ući u reforme znači rizikovati da će pobijediti na sljedećim izborima, jer bolni rezovi koji su potrebni nisu nešto što je ovakvoj publici prihvatljivo - zato što publika nije osposobljena da zna žrtvu i vlastitu ulogu u popravljanju društva . I onda oni idu linijom manjeg otpora. Onda se ulazak u politiku svodi na rješavanje vlastitih egzistencijalnih problema, a ne javnog interesa. Ali u BiH još ne postoji ni opšta saglasnost šta je to javni interes“, ističe profesor političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Đorđe Vuković

Vuković ističe da bosanskohercegovačke političare niko i ne poziva na odgovornost. Stoga ni oni ne osjećaju moralnu obavezu da to sami učine:

„Odsustvo kritičkog rezonovanja javnosti i građanske kompetencije da znaju svoju odgovornost u formiranju, provođenju i sankcionisanju vođenja javne politike. Znajući da nema te kompetencije, elite se drže standarda i šablona, a to je uglavnom ovo iscrpljivanje etničkih tema i mitskih interpretacija političke zbilje“, navodi Vuković.

Manje novca u opticaju

Iako skoro ništa ne čine da to promijene, građani već godinama upozoravaju da političari zastupaju samo svoje interese.

Kako se zaposliti, platiti račune ili kupiti namirnice problemi su koji svakodnevno muče građane BiH. Da bi se to promijenilo potrebno je obezbijediti dobar privredni ambijent, smanjiti namete i riješiti problem unutrašnjeg duga, kaže ekonomista Miloš Todorović, ali dodaje da to u situaciji gdje se vlasti bahato odnose prema privrednicima nije moguće.

„Recimo, vi imate svoju privatnu firmu i isporučujete robu nekoj javnoj instituciji bilo gdje u BiH, npr. nekoj od poreskih uprava, i oni vama ne plaćaju robu, a dužni su to, a od vas traže da im na vrijeme platite poreze. I kada biste vi njima predložili da to međusobno prebijete - dugujemo mi vama hiljadu, dugujete vi nama hiljadu, pa da prebijemo - ne možete to uraditi“, kaže on.

Todorović ističe i da trenutni ekonomski pokazatelji ne bude optimizam:

„Ove godine se predviđa rast kobajagi do dva posto, ali realno je to stagnacija, a to firme i građani vide kao pad jer se vidi manja kupovna moć stanovništva i vidi se da ima manje novca u opticaju.“

Sve dok ne budu suočeni sa sankcijama jer ne rade svoj posao, političari u BiH će moći zamajavati javnost nacionalnim temama i borbom protiv imaginarnog unutrašnjeg neprijatelja. Dok kazni za nerad ne bude radnici će svakodnevno štrajkovati, kopati po kontejnerima u nadi da će pronaći koricu hljeba - i boriti se da do prežive naredni dan.

***********************

//////////////////////////////////////////////////////////

Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom još jedne preživjele žrtve masovnih egzekucija u srpnju 1995.godine, kada je optuženi sa svojim snagama zauzeo Srebrenicu.

Svjedok je sudu, pod pseudonimom RM – 297 i zaštićenog lika, opisao kako se brojnim zarobljenim muškarcima i dječacima osobno obratio optuženi Mladić, obećavši im da će ići na razmjenu.

Umjesto toga zarobljenici su, nakon cjelodnevnog iživljavanja njihovih stražara, utrpani na kamione povezanih očiju i odvedeni na strijeljanje.

Zaštićeni svjedok je opisao kako je zarobljen s bratom tijekom bijega na kojeg se odlučio znajući kakva sudbina očekuje bošnjačke muškarce i dječake blizu vojne dobi, nakon što Srebrenicu zauzme Vojska Republike Srpske. Strah je bio opravdan jer je svjedok slučajno preživio egzekuciju, za razliku od svog brata.

„Jer bio je i Zvornik i Bijeljina i Vlasenica i Bratunac i Foča i Višegrad i Prijedor i Sanski Most, Ključ....tamo su sve ljudi imali prije nas slično (iskustvo), ali nije bio takav genocid kao u Srebrenici“, naveo je svjedok pojašnjavajući kako je u samo nekoliko dana pobijeno preko 8000 ljudi.

Prije nego ih je oko tisuću nagurano u dvoranu škole u Orahovcu, zarobljenicima se na jednoj livadi (u Sandićima) obratio general Mladić, dajući im nadu da im se ništa neće dogoditi.

„On nam je rekao da ćemo ići u hangare i da nećemo imati večeru nego samo vodu. Dobili smo vodu, ali ne dovoljno“, prisjetio se zaštićeni svjedok.

Umjesto u Bijeljinu gdje im je rečeno da idu na razmjenu, zarobljenici su istovarani na jednoj livadi u Orahovcu, gdje su ih satima pogubljivali u redovima. Praveći se da je mrtav RM – 297 se skrivao cijele noći prepoznavši po riječima Gojka Simića, jednog od egzekutora kojeg je poznavao godinama. Što je sve tada čuo ostalo je dijelom skriveno od javnosti zbog mjera zaštite identiteta, no ne i sve.

„Pa jedan je (zarobljenik) bio teško ranjen i čovjek je zatražio da ga dotuku. Čovjek i ne plače, kako ga je bolilo... Jedan od srpskih vojnika, mi smo normalno ležali potrbuške, kaže – polako, polako...“, citirao je riječi egzekutora.

Nakon što su vojnici VRS-a otišli svjedok je bježeći vidio, da je livada - cijela prekrivena tijelima opisavši ju pri tom kao „polje smrti“. Na temelju njegovog iskaza, mjesec dana nakon zločina, haški istražitelji pokrenuli su istragu na temelju koje su prikupljeni dokazi o organiziranom masovnom pogubljenju.

Zaštićeni svjedok RM-297, koji je već dao iskaz na nekoliko haških suđenja kao i neki drugi preživjeli sa stratišta kod Orahovca, dovršiti će svjedočenje u petak kada će ga nastaviti unakrsno ispitivati obrana generala Mladića.
Ispitivanje obrane o mjestu pogubljenja

Nakon toga, u nastavku suđenja, očekuju se iskazi insajdera iz Bratunačke brigade VRS-a, formacije čiji se pripadnici, prema navodima optužnice, smatraju učesnicima u genocidu.

*******************

//////////////////////////////////////////////////

Građani u BiH najviše vjeruju medijima

Sjedište BH Radija 1, BHT1 i Federalne RTV u Sarajevu
Sjedište BH Radija 1, BHT1 i Federalne RTV u Sarajevu
*****************************
Istraživanje javnog mnijenja, koje je uradilo novinarsko udruženje BH novinari, pokazalo je da građani BiH najviše vjeruju medijima, pa vjerskim zajednicama i nevladinom sektoru. Političarima i političkim strankama građani najmanje vjeruju. Ipak, mediji su ocijenjeni i kao politički i ekonomski zavisni, te da podižu tenzije u društvu.

Medijska scena u BiH odavno je opterećena brojnim problemima. Iz godine u godinu jačaju politički pritisci, a paralelno s njima i ekonomski. Ovo prepoznaje i publika, koja u 80 % slučajeva smatra kako je novinarsko djelovanje politički motivirano. Prema percepciji građana novinari doprinose jačanju tenzija u BiH.

„Trideset i četiri posto ispitanika smatra kako bh. mediji pridonose jačanju tenzija na nacionalnom, političkom i vjerskom planu, te jačanju tenzija između dva entiteta. Ovog je mišljenja puno više isptanika u RS – gdje je 39 posto takvih, a u Federciji je 31 posto", kaže generalni sekretar Udruženja BH novinari Borka Rudić.

Unatoč velikom broju medija, u BiH se ipak nije povećao pluralizam mišljenja. Naprotiv, dijalog i komunikacija su uništeni, smatra novinar i publicista Mehmed Pargan:

„Mi nemamo javnu komunikaciju. Mediji, koji su trebali razvijati dijalog, su je uništili. Ja mislim da nakon toga mi ne možemo našu komunikaciju nazviti niti komunikacijom, niti dijalogom. U dijalogu se podrazumijeva da jedan govori, drugi sluša - i obrnuto. Ovdje ne postoji vrijednost koja se može slušati, niti koju javnost želi da prihvati. Ovdje su svi podijeljeni. Ako kažete da imate drugačije mišljenje, spočitaće vam da ste druge nacije, da ste iz druge profesije, da ste iz drugog kantona, drugog entiteta - ili najposlije da ste Sjedić-Finci", ocjenjuje Pargan.

U BiH nedostaje samostalnosti novinarske profesije u odnosu na uticaj politike koja je u prilici da nameće, ocjenjuje komunikolog Enes Osmančević:

Enes Osmančević
Enes Osmančević
„Imamo podijeljenost medijskog prostora po etno-teritorijalnom principu, ne samo između eniteta već i između etnija, odnosno između lokalnih zajednica, jer imamo također tendenciju kršenja ljudskih prava, gušenja medijskih sloboda u lokalnoj zajednici, štoćereći: što je sredina manja, to je diktator veći. I imamo tendenciju da se mediji potplaćuju. Milorad Dodik je u dva navrata najavljivao i izdvajao sume od po pet miliona maraka i bio je predmet velike kritike. Međutim, ovdje u Tuzli je godinama načelnik općine imao fond od milion maraka, kasnije od 860.000, pa je smanjeno na 600.000 i za njegovih 12 godina vladavine možemo izračunati koliko je novca dato medijima, i to medijima koji nemaju strukturu, koji nemaju profiliranu uređivačku politiku i koji nemaju publiku", smatra Osmančević.

Nema medijske pismenosti

Politika diktira sve jer je u poziciji da utiče na rad medija putem imenovanja čelnih ljudi javnih servisa, kaže direktor programa FTV Zvonimir Jukić:

„Promjenom četiri člana UO, moguće jer odrediti šta će biti večeras u 19.30. Ono o čemu cijela javnost u BiH mora razmisliti jeste da ta tijela i čelne ljude u tim tijelima treba da potvrđuju druge institucije, neka druga relevantna tijela koja bi bila odvojena od politike", navodi Jukić.

„Komunikacija u BiH je na jako niskom nivou. Puna je jezika mržnje, negativne identifikacije onih drugih i drugačijih. I to je u BiH postalo normalno. I čudno je što mi nikako nemamo izlaz. Imamo, znači, jednu političku neodgovornost u komunikaciju jednih sa drugima, a s druge strane mi uopšte nemamo javnosti, nemamo te medijske pismenosti", naglašava Aleksandar Zolja iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.

Baš kao i u politici, građani svoju naklonost obično daju medijima koji su uslovno rečeno njihovi, što je, navodi Borka Rudić, pokazalo i nedavno istraživanje:

„Istraživanje je pokazalo da su ispitanici iz jednog entiteta nezadovoljni radom medija iz drugog. To je također bilo očekivano", kaže Borka Rudić.

Dominantne teme na bh. medijskoj sceni su političke, ali top četiri teme koje građani žele da budu češće zastupljene su socijalne, ekonomske, one koje se tiču svakodnevnog života građana, te kriminal i korupcija.

Ipak, građani u BiH najviše vjeruju novinarima, čak više nego vjerskim službenicima i NVO sektoru, a najmanje političarima i političkim strankama. Istovremeno, svaki peti građanin smatra kako novinari zaslužuju da ih se napada, što je opet rezultat nekažnjenih političkih ispada prema novinarima i medijima.

 

 

09.05.2013.

FAŠIZAM JE JOŠ ŽIV NA BALKANU!

Fašizam je još živ na Balkanu!

imageSonja Biserko / AA

SARAJEVO - Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji kazala je u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) u povodu 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom kako je fašizam u nekim svojim oblicima i danas živ na prostoru Zapadnog Balkana.

''Ono što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije to zbilja jeste delo neke vrste nacizma. Pogotovo ono što je išlo iz Srbije prema susednim republikama bivše Jugoslavije. Od tada pa nadalje rekla bih da na celom ovom prostoru, ali u Srbiji ponajviše,  prevladala ta desničarska ideologija. Vrlo često se oslanja na poražene ideologije ili grupe iz Drugog svetskog rata kao što su Draža Mihailović, Nedić, Ljotić... To su imena i likovi koji se ugrađuju u taj sistem, novu konstrukciju identiteta Srbije, što je pogubno s obzirom na ideje koje oni zastupaju u tom smislu. Ja mislim da je ceo region marginalizovao svoj antifašizam, koji je bio vrlo važan s obzirom da je ovde postojao jedan od najjačih antifašističkih pokreta tokom Drugog svetskog rata u Evropi'', kazala je Biserko za agenciju Anadolija.

Dodaje kako se taj antifašizam naknadno vraća kroz neke inicijative iz civilnog sektora, a kasnije na nivou vlasti. Jer je, na primjer, bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić dao značajan doprinos u smislu vraćanja antifašizma kao temeljne vrijednosti moderne Hrvatske.

''Isto tako je u Crnjoj Gori... U Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji još uvek imamo taj nekakav veoma veliki otpor da se antifašizam utemelji kao snažna vrednost za ova društva i države. U Srbiji je to karakteristično i reflektuje se preko ovog procesa rehabiitaicje Draže Mihailovića čija rehabilitacija je stala negde u sudu, jer je bilo glasova protiv nje. Istovremeno Srbija se nekako, ipak, više okrenula Evropskoj uniji koja je počela mnogo više pažnje da posvećuje tim ekstremnim ideologijama. Jer je sama Evropa sada suočena sa naletom tih raznih desničarskih ekstremnih grupacija. To je fenomen koji je obeležio celu Evropu i rezultat je raznih situacija, ekonomske, finansijske, ali i mnogih drugih problema koje imaju društva Zapadne Evrope. Kod nas je to uslovljeno drugačijim kontestom, pre svega ratovima koji su iza nas, ali  i nesposobnošću da se ovo društvo bazira, ipak, na nekim drugačijim vrednostima'', istakla je.

Govoreći o opasnostima da novi fašizam na ovim prostorima generira i nove probleme i nemire, istakla je da su, nažalost, ova društva opterećena mnogim problemima i ''zbog toga nisu poznala sposobnost da se odlučnije okrenu demokratizaciji''.

''Drugo, takve grupacije imaju posebno važan impakt na stvaranje novog identiteta na ovim prostorima. Desničarske grupacije se vrlo često oslanjaju na crkvu i konzervativne partije u Srbiji. To stvara, pre svega, jedna vrlo autistična i netolerantna društva. Posebno u tom postkonfliktnom razdoblju kad je poslije krvavih ratova potrebno više tolerancije. Za nas je jedini spas približavanje Evropi. Pregovori koji uslede nakon dobivanja datuma imaju utjecaj na suštinsku transformaciju i institucija i vrednosnog sistema'', zaključila je Biserko.


(Vijesti.ba/AA)

**********************************

Nismo se borili za "Zlatne ljiljane" nego za BiH

imageFoto: Anadolija

SARAJEVO - Predsjednik Saveza udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Kantona Sarajevo Ismet Godinjak kazao je povodom obilježavanja 9. maja, Dana "Zlatnih ljiljana" i Dana pobjede nad fašizmom da upravo dobitnici najviših ratnih priznanja trebaju ...

... evocirati uspomene na borbu protiv fašizma.

- Upravo mi, koji smo se na pragu 21. stoljeća borili za sve ono što propagira Evropa i čemu teži, možemo poslužiti Evropi za primjer. Nažalost, fašizam nije pobijeđen iako su nas učili da je to zlo pobijeđeno, mi smo bili svjedoci ponovnog rađanja i divljanja fašizma na ovim prostorima - istaknuo je Godinjak.

Smatra da su upravo ljudi koji danas obilježavaju svoj dan pokazali i dokazali da se protiv fašizma treba i mora boriti te je poručio da borba za BiH nije prestala i da se ona nastavlja.

Bivši general u Armiji BiH i dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" Atif Dudaković je kazao da su danas u Sarajevu ljudi koji su dali veliki doprinos tokom rata, a značaj ovog okupljanja za njega je u tome da bi mladi naraštaji bili bolje upoznati za šta su se i kako borili.

- Oni koji su se opredijelili za borbu za priznatu BiH i u toj borbi dali i ono najvrednije - svoj život, uspjeli su ostvariti svoje ciljeve. Nastavili su tu borbu da se BiH priključi evropskoj zajednici zemalja i ostvari uvjete slobode, zakona i demokratije - istaknuo je Dudaković.

Dobitnik "Zlatnog ljiljana" Sakib Pačo novinarima je kazao da se danas borci moraju boriti za svoja prava da bi svi imali neka primanja, što nije bio slučaj nakon Drugog svjetskog rata kada su borci bili cijenjeni.

- Mi se nismo borili za "Zlatne ljiljane" i zasluge nego za BiH, ali danas su borci na margini - poručio je Pačo izražavajući nadu da će u skorije vrijeme biti drugačije i bolje za ovu populaciju.

Dobitnik "Zlatnog ljiljana" i "Zlatne policijske značke" Edhem Godinjak istaknuo je da 9. maj predstavlja simboliku za dobitnike najviših ratnih priznanja jer se na ovaj dan obilježava i pobjeda nad fašizmom i Dan Evrope.

Iako mu je, kako kaže, teško govoriti o ratnim danima ističe da su oni s ponosom branili međunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu te je dodao da će nosioci najviših ratnih priznanja braniti BiH do posljednjeg trenutka.

Savez udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Kantona Sarajevo organizirao je danas u Olimpijskoj dvorani "Juan Antonio Samaranch" - Zetra 15. tradicionalne susrete dobitnika najvećih ratnih priznanja i članova porodica šehida i poginulih boraca dobitnika priznanja iz cijele BiH.

(Vijesti.ba/Fena)

"Zlatni ljiljani" su nastali u odbrani Republike Bosne i Hercegovine

imageAtif Dudaković

SARAJEVO - Buduće generacije moraju znati  da su "Zlatni ljiljani" nastali u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, kazao je bivši general i ratni komandant Petog korpusa Armije RBiH Atif Dudaković povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana ...

... "Zlatnih ljiljana", nakon što je položio cvijeće na Mezariju Kovači u Sarajevu.

- Armija BiH  je nastala iz ničega, ali pružanjem otpora projektu iz Srbije o uništenja naroda na ovom prostoru trebamo poslati poruku da smo odbranili BiH i narod te stvorili pretpostavke za ljepšu i uređeniju državu za buduće generacije - poručio je Dudaković. 

Dudaković smatra da država BiH ne cijeni "Zlatne ljiljane", iako se Armija BiH borila za opstojnost države i sve one vrijednosti koje čine BiH.

Podsjetio je da se oficijelno ne priznaju pobjednici, iako je projekt uništenja BiH pobijeđen.

- Danas postoji veliko nerauzmijevanje u BiH, ali smatram da će buduće generacije prevazići sve političke probleme - zaključio je Dudaković.

Polaganjem cvijeća na mezarjima u Sarajevu je danas obilježen 9. maj, Dan "Zlatnih ljiljana" i Dan pobjede nad fašizmom.

Sud BiH: Budimir ne može potpisivati bilo kakve dokumente dok je u pritvoru

imageŽivko Budimir

SARAJEVO - Zakon o povoljnijem penzioniranju branilaca odbrambeno – oslobodilačkog rata, koji je usvojen u Domu naroda FBIH 18. aprila, ne može biti objavljen u Službenim novinama dok svoj potpis na njega ne stavi predsjednik FBIH Živko Budimir.

Budući da je Budimir trenutno u pritvoru, njegov advokat Ragib Hadžić  uputio je podnesak Sudu BiH povodom ovog pitanja.

Sud je podnesak dostavio na izjašnjavanje Tužilaštvu BiH. Tužilaštvo BiH se izričito usprotivilo da osumnjičeni / pritvorenik Živko Budimir dok se nalazi u pritvoru potpisuje bilo kakve dokumente koji su vezani za obavljanje službenih poslova iz nadležnosti Predsjednika FBiH, takođe se usprotivio posjetama osumnjičenom u KPZ-u uposlenicima ureda Predsjednika FBiH.

Sud BiH je prihvatio mišljenje Tužilaštva BiH, imajući u vidu težinu, karakter i posljedice koje se osumnjičenom stavljaju na teret, kao i osobe koje se dovode u vezu s ovim krivičnim djelima.

Zakon ne može stupiti na snagu bez Budimirovog potpisa, no novčana sredstva od MMF-a za BiH neće biti blokirana zbog nastale situacije.

Donošenjem ovog zakona u Federaciji, ispunjen je posljednji uvjet za isporuku naredne novčane tranše po stand-by aranžmanu koji Bosna i Hercegovina ima s Međunarodnim monetranim fondom.

(Vijesti.ba)

Mašić: Zgrožen sam analizom SDS-a, očekujem reakcije nadležnih organa

imageDamir Mašić

SARAJEVO - Damir Mašić, član predsjedništva Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i federalni ministar nauke i obrazovanja , u izjavi za Federalnu novinsku agenciju rekao je da je zgrožen analizom Srpske demokratske stranke o Nevladinoj organizaciji "Prvi mart", u kojoj se spominje da prema "Prvom martu" treba, između ostalog, "uptrebiti ekstremne mjere".

- Panična reakcija zvaničnika iz Republike Srpske najbolji je dokaz da je koalicija "Prvi mart" na pravom putu i da radi dobre stvari za državu BiH i sve njene narode i građane, kazao je Mašić za Fenu.

Član Predsjedništva SDP-a Damir Mašić je dodao kako nakon ovoga "degutantnog i kompromitirajućeg dokumenta koji najviše sliči izvještajima bivših obavještajnih struktura", ono što je neophodno je "da se SDS javno izjasni da li stoji iza ove analize i da li ju je naručio".

- U ovojm dokumentu ima dovoljno elemenata da se u najmanju ruku odgovorni pojave pred istražnim organima BiH, kategoričan je Mašić.

- Kao građanin i kao i kao član rukovodstva Socijaldemokratske partije BiH a i kao zvaničnik u Vladi Federacije BiH  u potpunosti podržavam aktivnosti "Prvog marta". Uvjeren sam da su svi ovi pokušaji uzaludni i da neće zaustaviti probosanskohercegovačke nevladine organizacije da nastave djelovati u skladu sa svim pozitivnim zakonskim normama naše zemlje, kazao je u razgovoru za Fenu Damir Mašić, te istakao da su "i po Ustavu BiH svi građani jednakopravni na cijelom njenom državnom prostoru".

(FENA)

Zukorlić spreman da se povuče

imageMuamer Zukorlić

BEOGRAD - Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji (IZuS) Muamer ef. Zukorlić izjavio je da je spreman da se povuče sa čelne pozicije u toj islamskoj zajednici.

Kako se navodi u izjavi koja se prenosi na sajtu Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, a povodom formiranja Štaba za odbranu Islamske zajednice, Zukorlić je istakao da su mu sloboda Islamske zajednice i njenih pripadnika, autonomnost i jedinstvo ove institucije i naroda važniji od sopstvenog položaja.

"Ne vidim sebe u ulozi doživotnog predvodnika Islamske zajednice, iako nikada neću pristati da se promjene vrše političko-medijskim udarima ili raznim peticijama, čime se ugrožava ustavni poredak i pravna procedura sistema Islamske zajednice", izjavio je Zukorlić i naglasio da Islamska zajednica ne smije dopustiti da se o njenom konceptu i rukovodstvu odlučuje u političko-interesnim krugovima u zemlji ili inostranstvu.

"Sve što je od značaja za Islamsku zajednicu mora biti u cilju zaštite islama i muslimana, o čemu će odlučivati legalni i legitimni organi Islamske zajednice", istakao je glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić.

Zukorlić je u izjavi koja je objavljena na oficijelnosj stranici Islamske zajendice, zatražio od organa i nosilaca najviših funkcija u Srbiji da prestanu sa selektivnom primjenom Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama, te da Islamskoj zajednici omoguće primjenu zakonom zagarantovanih prava na slobodu, autonomnost i jedinstvo.

(AA)

 

 

09.05.2013.

DEREM ČETNIČKE JARCE ĐE GOĐ STIGNEM

Prilog mojim polemikama

Derem četničke jarce đe gođ stignem

 
Photo: Stock

Mnogi smatraju da sam bespotrebno izgubio silno vijeme na tolike nitkove. Stevan Tontić mi jednom reče: jeste, sjajne su tvoje polemike, ali mnogo su bolje tvoje pjesme, prepjevi i eseji o poeziji. Znam i sam da sam napisao bar 1 500 posve uzaludnih polemičkih strana, ali šta ću kad se držim jednog mjesta iz svoje predratne knjige o robotičaru Miomiru Vukobratoviću, najvećem srpskom plagijatoru svih vremena: “Što zaludnije, to ljudskije. Zaludnost je dom čovjekov na zemlji“. No stvar nije crna koliko izgleda, jer u mojim sabranim spisima biće bar četiri toma eseja o poeziji, bar 16 tomova prepjeva i bar 1 200 strana pjesama: hvaliti se svojim radom, vjerujem, nije sramota. Mislim, nije sramota niđe osim u Crnoj Gori

Photo: Stock

Bože, kakve su me barabe pljuvale od 1992. godine naovamo. Kakvi su nesoji, kakve svaštočinje, kakvi ništaljudi, kakva marva bez repa, kakva tarafunda, kakva stokupljevina, kakvi zlikovci su blatili insana koji se nikad nije obrukao ničim. Ali će slagati kao kučka ko će reći da im je ostao dužan Marko Darinkin koji se odavno drži one Geteove: “Jer ja sam bio čovjek, a to znači biti borac“.

Čak sam Nemanju Kusturicu, bivšeg predsjednika Skijaškog saveza Srbije i aktualnog predsjednika Veslačkog saveza Šumske, isponuđao kako zaslužuje. “Isponuđati“, što znači izdevetati, Darinkin je glagol velike crnohumorne snage, jer se u njegovoj etimološkoj “podsvijesti“ sluti imenica “ponude“, kako u Crnoj Gori zovu finu, odabranu hranu koja se donosi bolesnicima. I divna je u svojoj preciznosti imenica “ponude“: bolesnici slabo, ili uopšte ne jedu, ali ih se mora nečim ponuditi.

Nemanja Kusturica, to je onaj srpski terorista koji je odavno postao slavan po svojim atentatima na ljudsku pamet, na istinu, na moral i sve što, makar i izdaleka, liči na uljuđeno ponašanje. Taj Miloševićev paziguz, kako u Crnoj Gori zovu tjelohranitelje, 1995. godine za francuski Le Figaro rekao je da su Srbi gađali Sarajevo da malo uplaše Muslimane. Sarajevski rečeno: da ih malo trznu! Završni izveštaj Komiteta eksperata UN o opsadi Sarajeva kaže da je za opsade Sarajeva ubijeno ili nestalo oko 10.000 lica, da ih je 56.000 ranjeno, da je oštećeno oko 10.000 stanova i oko 100.000 objekata, da je grad gađan sa prosječno 329 projektila dnevno, kako je utvrdio Unprofor koji je u Sarajevu služio isključivo zato da broji granate. Pomnožite 329 sa 1. 395 dana, koliko je trajala opsada Sarajeva, a cifra koju dobijete osvijetliće, snažno kao reflektor, skotsko lice najvećeg bošnjačkog kvislinga svih vremena koji reče: “Srbi su gađali Sarajevo da malo uplaše Muslimane“. Poslije rata, o granatirnom gradu i gratiranim muslimanima je rekao: “Oni žive u tom guznom crevu koje se zove Sarajevo“. Kratko i nežno, kako i priliči žitelju Drvengrada na Mokroj Gori.

Mnogi smatraju da sam bespotrebno izgubio silno vijeme na tolike nitkove. Stevan Tontić mi jednom reče: jeste, sjajne su tvoje polemike, ali mnogo su bolje tvoje pjesme, prepjevi i eseji o poeziji. Znam i sam da sam napisao bar 1 500 posve uzaludnih polemičkih strana, ali šta ću kad se držim jednog mjesta iz svoje predratne knjige o robotičaru Miomiru Vukobratoviću, najvećem srpskom plagijatoru svih vremena: “Što zaludnije, to ljudskije. Zaludnost je dom čovjekov na zemlji“. No stvar nije crna koliko izgleda, jer u mojim sabranim spisima biće bar četiri toma eseja o poeziji, bar 16 tomova prepjeva i bar 1 200 strana pjesama: hvaliti se svojim radom, vjerujem, nije sramota. Mislim, nije sramota niđe osim u Crnoj Gori. Da sve ovo kažem i stihom:

Atentator: Nemanja E. Kusturica
Photo: kurir-info.rs

Jest, sa nitkovima bio sam odavno
Prisiljen riječju da se borim,
Mnogi takav zapis sada mi je sličan
Dječijoj igri “purirade“.
Ali ne bi trebalo posvema
Smetnuti s uma ono glavno:
Da ni jednog od njih, gluho bilo, nema,
Njih, ni onoga što paski rade,
Ili što paski svaki od njih priča,
Niti onoga što o njima zborim
Dvadeset i kusur godina –
Ko čovjek i pjesnik, mojega mi dina,
Bio bih gori mnogo!
Možebiti, bio bih ko Nogo.

Možda je Marko ovakav ostao
Zato što je Rajko onakav postao?
Stog na hulje bačeno vrijeme ne žalim:
Malo slobodnije da bi se disalo,
Prečesto sam morao da branim
Što je na propast osuđeno. Ali
Biće u mojim djelima sabranim
Gdje su opisani premnogi podlaci,
Toliko stihova da i mene čude:
Zar se, kad se, kako sve to napisalo?
Jerbo pjesma, prije no se zbude,
Visi o dlaci.

U igri purirade, mi djeca, okupljeni oko Glavnog, vrtjeli smo palicama po zemlji. Glavni govori: “Purirade, purirade, poleće tica!“ i digne palicu. Ako je i ti digneš, nisi pogriješio, jer tica može da leti, a ako je ne digneš, ispao si. Glavni opet kaže: “Purirade, purirade, poleće štica“ i opet digne palicu. Ako je i ti digneš, ispadaš iz igre, jer daska ne može da leti, a ako je ne digneš, ostao si u igri. I tako do kraja: purirade, purirade, poleće orô! Purirade, purirade, poleće Šoro! Ako nas sve izbaci, opet je Glavni. Ako ostane jedan neizbačen, on je Glavni. Vjerujem da sam u toj igri naučio o rimovanju više nego kasnije od Jurija Lotmana. Purirade, purirade, poleće švraka. Purirade, purirade poleće Śaka (hipokoristik od Sava).

Ali do groba neću prežaliti što nisam mogao isponuđati Miodraga Lekića, zvanog Ćaki, koji se uoči refenduma nogama i rukama borio da Crna Gora ostane u zagrljaju srpske anakonde, a na nedavnim izborima od glasača je tražio najvišu državnu funkciju u Nezavisnoj! Ali takvi smo ti mi, jebo ja nas, što rekao Petar Luković. Ćakiju nisam odgovorio jer sam sa zakašnjenjem od nekoliko godina doznao šta je o meni natenezgao, ne nego nablejao, ne nego nalitao Slobin izmećar koji je Kasapinove zločine na Kosovu branio kao Janko Vladislava, što bi rekao najveći srBski pesnik, onaj pod kamilavkom.

Ćaki Lekić, nesuđeni predsjednik Crne Gore, svojedobno je kao Slobin ambasador zalelekao iz Rima da Marko Vešović ruši ugled Crnogoraca u očima Talijana, što je bilo neshvatljivo ne samo tom dobro plaćenom rodoljubu visoke kulture nego i meni: samo je “poturica gori od Turčina“ mogao kaljati obraz narodu koji, u svojim vlastitim očima, stoljećima uživa ugled najslobodoljubivijeg, najistinoljubivijeg, najpravdoljubivijeg i najčastoljubivijeg mileta u našoj galaksiji. I šire.

Ljetovanje u Dubrovniku: Crnogorski rodoljubi
Photo: Stock

Za vrijeme opsade Sarajeva, rimski L’Espresso objavio je moj tekst o Davidu Dabiću u kojem sam govorio i o pljački, umjetnosti pomno njegovanoj kroz mnoga stoljeća slavne nam istorije, pa me Ćaki nalemao zato što Crnogorce pljujem pred Talijanima “koji su se uvijek o nama izražavali s uvažavanjem, ponekad i sa divljenjem“.

Što sam znao i prije Ćakija: i kad su nas palili, slali u logore, vješali, strijeljali, Talijani su se o nama izražavali s uvažavanjem, ponekad i sa divljenjem, i našem ugledu u očima naših tetkića, tvrđem nego Skadar, nisam mogao odbio ni perke, mada o veličanju pljačke u crnogorskoj epici Radovan Zogović veli: "U gentilnom poretku na višem stupnju varvarstva pljačkanje je svuda bilo ne samo lakše nego i časnije od sticanja radom, pa se i rat, koji je ranije vođen samo iz osvete ili za proširenje plemenske teritorije, postupno pretvorio u rat radi pljačke, i pljačka je postala stalna grana privređivanja“. Uzgred rečeno, zabolje me Crven Ban šta o nama misle Talijani koji su, kad su Jugovićima došli u goste, od crkava pravili štale, a od oltara nužnike.

Zbog teksta o meni Ćakija su napali u Liberalu ili Monitoru, više ne pamtim, i nisam znao ko me stavio uz Marka Miljanova sve dok u knjizi Branka Vojičića Unutrašnja strana rata nisam našao ovo: “No me muka neka hvata, cijenjeni Otpravniče Njihovih Poslova, što će nepravedna, makar i daleka budućnost, stvari urediti tako, pa će na nebu crnogorske istorije i tradicije, o kojoj Vi toliko brižite, blistati dva Marka – Miljanov i Vešović, a Vama prepuštam da sami odredite mjesto – biće vam bolno. Ali, što da se radi, cijenjeni moj gospodine Diplomato, sami ste izabrali taj trnoviti, nesebični i nezahvalan rodoljubivi put u Rim. Lako je Marku – u Vječnom Gradu Sarajevu“.

Zahvaljujem Ljubomiru Đurkoviću, ako i sa zakašnjenjem, na ovom komplimentu, i dodajem: za Marka Miljanova položio sam kao Alijin oficir na topu: zvali su me, posve zasluženo, Musa, što dokazuje i umijeće s kojim derem četničke jarce đe gođ stignem. Meni samo daj da derem četnike, i ja ti se nikad neću požaliti da je život besmislen, mada čak i Rajko Vasić, ubjedljivo najveći idiot u Šumskoj, zna da jeste besmislen.

P. S. Talijane su u Crnoj Gori zvali tetkićima, jer su svi oni djeca tetke Jelene Petrović, udate za Viktora Emanuela, kralja Italije, cara Etiopije i kralja Albanije, o kome se u nas govorilo da je mali ko škanj (minijaturna klupica), a ova riječ zvuči pogođeno i zato što je talijanizam.

********************************

Crnogorski četnici

Humanizovanje zla

 
Photo: imageshack.us

Hana Arent pomaže da to “opšte zadovoljstvo” s kojim su vitezovi s nemanjićkim pedigreom pristupili “potpunom uništavanju” muslimana iz tri sreza, ne shvatimo kao zadovoljstvo “patoloških ličnosti” i “nenormalnih ljudi”. U svjetlu njenih i kasnijih istraživanja, može se ponoviti ono što sam rekao o četničkim zločinima u BiH: to su bili obični, normalni ljudi, koji su došli u situaciju u kojoj je bila ukinuta pojedinačna moralna odgovornost i izbrisana granica između nacionalnog heroja i masovnog ubojice. Ta situacija, naznačena u pet tačaka iz programa četničkog pokreta, četničkim koljašima je omogućila da svoje maštarije o istrebljenju Drugih i Drukčijih ostvare nekažnjeno, čak da budu slavljeni kao “spasitelji Srpstva”, zato Đurišić “potpuno uništavanje muslimanskog življa” i ubijanje žena, staraca i djece zove “herojskim poduhvatima” koji “zaslužuju svaku pohvalu”

Photo: Stock

Mi Vasojevići, to jest potomci Vasa Krivoga, najsrpskije smo i najbrojnije pleme u Crnoj Gori, a kao pljačkaši i koljači muslimana vazda smo bili prva liga: nas zbilja nisi morao dvaput zamoliti kad “Turčina“ treba priklati, kuću mu zapaliti, ili ga opljačkati. Ali ja sam iz partizanske kuće đe su mi, dok još nisam znao ni koliko četnik ima nogu, počeli objašnjavati šta su đikani, kako su Darinka i tetka Ljuša zvale bradate maije koje su u onom ratu po Bosni pljačkale čak pelene sa lijenki! Nastojanje da se Draža rehabilituje Marko Darinkin vidi, pored ostalog, i kao nastojanje današnjih Srba da “humanizuju“ svoje zlo, a ovaj tekst je moj prilog, ako i sićušan, borbi da se to ne desi.

Nad knjigama crnogorskog istoričara Zorana Lakića, onim iz predslobinskog vakta, dugo sam kapao, čak laktove nažuljio, tražeći dokaze da su četnici bili antifašisti a ne kvislinzi, patrioti a ne izdajnici, vitezi a ne okupatorske sluge, i nigdje da nađem ni jedan kukali, bar od zakletve, ali sam otkrio omiljeni način na koji se Lakić služio dokumentima kad je govorio o četničkim zločinima nad muslimanima o kojim je rekao da “silovanjem proslavljaju svaku pobjedu“, jer u njih silovanje nije, kao u Srba, svetogrđe već dio tradicije, kao u nas crnogorska kapa.

U knjizi Narodna vlast u Crnoj Gori 1941-45, debeloj do ludila, kako bi rekao Ranko Marinković, Zoran Lakić nigdje ne pominje Pavla Đurišića, najvećeg zločinca kojeg je u drugom svjetskom ratu Crna Gora priložila čovječanstvu i koji je u tri sreza – fočanskom, čajničkom i pljevaljskom – pobio 8. 000 muslimanskih žena, djece i staraca, mada bi ovaj fakt snažnije no svi ostali rasvijetlio prirodu četničkih zločina koje Lakić prikazuje u poglavlju Politika okupatora i okupatorsko-kvislinški teror. Kao što vidite, u doba kad je lokao sa komunističkog korita, akademik Lakić je četnički teror zvao “kvislinškim”. Po Slobinom dolasku je pošešeljio i u jednom tekstu, dubokom kao more kod Filipina, zapitao nas: “koga su četnici izdali“?

Na 271. strani ove knjige, pasus dug 25 redaka govori o četničkim ‘pretresanjima terena’ i “mnogim hajkama” na “pozadinske radnike u Crnoj Gori”, kao i o “drastičnom postupanju” četnika “prema stanovništvu na području gdje su izvodili operacije”. Među primjere koji ovo ilustruju, Lakić stavlja i zločine nad muslimanima: “Na području Pive najveća zvjerstva četnici su počinili nad stanovništvom sela Bukovice, gdje su palili sve kuće muslimanskog življa i poubijali nevine ljude, žene i djecu. Naročito su u ovim akcijama bili okrutni četnici iz Vasojevića, koji su ovo područje smatrali za glavnu bazu NOP-a. U februaru 1943. izvršili su pravi masakar muslimanskog stanovništva u crnogorskom dijelu Sandžaka. U januaru 1943. uništili su 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima, ubili 400 naoružanih ljudi i oko 1.000 žena i djece, a ostalo protjerali na lijevu obalu Lima”.

Photo: Stock

To je sve. Nema Pavla Đurišića, u Crnoj Gori bi rekli: nema ga ni u pleću (onom iz kojeg se gata), mada je u tri sreza pobio 8 000 muslimanskih žena, staraca i djece, a sad četnički vojvoda Andrija Mandić traži da mu država Crna Gora digne spomenik. I hoće. Dići će mu ga do 2014. godine. Hidžretske.

Kad čitate Lakićeve riječi, mislite da su muslimani ubijani usput dok su četnici tamanili ostatke partizana i da im istrebljivanje muslimana nije bilo cilj već da su sva ta zvjerstva bila dio “hajki na pozadinske radnike” i dio “kvislinškog terora” nad onim koji su podržavali partizane, što potkrepljuje Zokijeva opaska da su pivsko područje, gdje su zločini nad muslimanima bili najokrutniji, četnici smatrali “za glavnu bazu NOP-a”.

Lakić kaže da su četnici u Bukovici “palili sve kuće muslimanskog življa i poubijali nevine ljude, žene i djecu”. Na taj patrljak sveo je dokument dokument iz 1943. koji kaže da je “u opštini bukovičkoj do 500 članova muslimanskog življa većinom djece, žena i nejakih staraca na najokrutniji način mučeno, kasapljeno, spaljivano. Ljudi su razapinjati i pribijati uz stabla, žene i djeca sabirati su i tjerati u kuće koje su spaljene zajedno s njima. U selu Moćevići poklato i spaljeno 81. čeljade. Tu je noćio dio ’oslobodilačke vojske’ koji je od leševa poubijanih Muslimana sagradio nužnik. Na ulazu nužnika stavili su natpis Muslimanska džamija. Nalažene su muslimanske djevojke kojima su poslije silovanja zabijani kolci u stidna mjesta i na taj način umarane. Dosta su muslimanskih djevojaka odveli sa sobom te se do danas nezna za njihovu sudbinu. Nađen je lješ Hadžije Tahirovića u selu Strazici koga su derali od ispod koljena pa uz leđa, koža vraćena niz prsa i ovdje su stavili nadpis ’Muslimanka s feredžom’”.

“Omaklo vam se”, rekao je Lakić u polemici, “pa ste me nazvali pjesnikom, među istoričarima. Niste prvi, niti jedini, koji ste tako napisali”. Ne bih sa Zokijem o poeziji, ali ću reći da je, prepričavanjem koje neutralizuje stravu, citirani dokument lišio pjesničkog dejstva: uklonio sve oštrice koje ranjavaju naše moralno osjećanje, utulio u njemu grozomorno svjetlo koje proširuje našu spoznajnu moć i jača našu moralnu imaginaciju. Jer taj tekst zrači poezijom. Poezijom groze, doduše, ali poezijom: ti prizori imaju danteovsku snagu! Pred nama su slike ovozemaljskog pakla. “Pjesnik” Lakić je taj dokument lišio poetske moći uklanjajući iz njega događaje koji su sušto svetogrđe, bezbožništvo, krvoločnost i sadizam, pred kojima ljudski mozak otkazuje. Ne znate šta je od čega strašnije.

Photo: Stock

Prvo vam se učini da “prednost” imaju leševi od kojih su četnici napravili klozet i na njemu napisali “Muslimanska džmija”, jer to nije samo “ubijanje nevinih ljudi” već i divljački užitak u skrnavljenju mrtvih i skrnavljenju tuđih svetinja. Potom pomislite da je užasnija sudbina muslimana koji je dranjem pretvoren u muslimanku, jer s patnjama pojedinca, čije ime znamo, najbrže se poistovjećujemo. Onda shvatite da je najgroznije spaljivanje djece i žena, koje je historik Lakić uklonio: pominje paljenje kuća, a prećutao je ko je u njima spaljen.Najzad, zaključite da je ubijanje žena koljem koje im je, nakon silovanja, zabijano u “stidne dijelove tijela” ipak najstravičnije, jer svedoči o paklenoj mašti srpskih sadista: ovi prizori nisu tek ovaploćenje ličnog već – ponavljam – i srpskog državotvornog sadizma, jer su muslimani ubijani u skladu s programom četničkog pokreta. U ovom dokumentu – sve je najstrašnije! Ili, da citiram svoje stihove:

Za ovo nema ritma, ni rime.
Ovo, Nebesnice, nema ime.
Jer je van vražjeg i bogovog.
Možeš ga jedino zvati Ovo.

Ovo čas te smrzne kao vrhunac
Alpski u vječnom ledu,
Čas žeže kao nezalazni sunac
U pustinjskome nedogledu.

Evo pet tačaka programa četničkog pokreta iz septembra 1941. koje će učiniti razumljvijim događaje u Bukovici: “b: omeđiti ‘defakto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj; v: posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom; g: izgraditi plan za čišćenje i pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice; d: u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti ga rešiti u ovoj fazi; e: unapred odrediti koje i kakve jedinice treba da provode izvršenje programskih tačaka pod b, v, g. d.”. Četnici su bili tevtonski metodični u planiranju, a naški krvoločni u izvedbi.

Tekst o četničkim zločinima u Bukovici dokaz da je Lakić znao bar za jedan slučaj srpskoga silovanja prije nego što je napisao slavnu rečenicu: “Silovanja nikad nije bilo u srpskoj istoriji”! Takva je ravnogorska istoriografija: ako fakti govore protiv tvojih tvrdnji – kuku faktima, jer će ih akademik Zoki proglasiti “faktima sa buvljaka”. Tekst nabijen detaljima od kojih mozak staje Lakić je posve ispraznio, lišio ga svekolike grozote, ali i temeljito falsifikovao njegov smisao.

Jer kad kažeš: “palili sve kuće”, “poubijali nevine ljude, žene i djecu”, time poništavaš grozomorne, ljudskom umu neshvatljive prizore koji su ustupili mjesto nečem običnom i redovnom: otkad ima čovjeka, paljene su kuće i ubijani nevini ljudi, djeca i žene. Zokijevi četnici, dakle, nisu “Turcima” učinili ništa što ljudi ljudima ne čine odvajkada!

Borba protiv plakata: Četnici, new generation
Photo: Stock

Način kako se Lakić služi dokumentima “humanizuje” četničke zločine, pretvara ih u nešto što ne izbezumljuje. Taj četnički sin je “sterilizovao” tekst koji baca stravično svjetlo na vojsku u kojoj se borio njegov otac Miroje, četnički komandir iz Bjelopavlića. Uz to, u sljedećoj rečenici kaže da su četnici ovo područje smatrali “za glavnu bazu NOP-a”, čime sugeriše zaključak da su muslimani ubijani ne zato što su muslimani već zato što su bili jataci, pomagači, simpatizeri partizanski. Svaka čast akademiku, trinaestojulcu i bivšoj njegovateljici partizanske tradicije u Crnoj Gori. Kapa dolje pred džukelom od istoričara!

Pogledajmo još jedan dokument. Zoki veli da su četnici u februaru napravili “pravi masakar muslimanskog stanovništva”, a u januaru uništili “33 muslimanska sela na lijevoj obali Lima, ubili 400 naoružanih ljudi i oko 1000 žena i djece; a ostale protjerali na lijevu obalu Lima”. Obrnuta hronologija – prvo govori o februaru, a potom o januaru – bila mi je sumnjiva, pa sam zavirio u izvore. Januarsko zbitije tačno je prikazano, ali se ni Đurišić ni Čiča, bezbeli, ne pominju, kao da ih bog nije dao, a zna se da se drukčije čita, da nudi drukčiji smisao istoriografski tekst koji se oslanja, znate da se oslanja na izvor prvog reda, gdje četnici sami govore šta su radili muslimanima.

Šta se krije iza Zokijeve tvrdnje da su četnici u februaru izvršili “pravi masakar” muslimana? U izvještaju od 13. februara 1943. Pavle Đurišić javlja Chichi: ”Akcija u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je. Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti(...) Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo (...) Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako, da ni jedan njhov dom nije ostao čitav (...) Za vreme operacija pristupilo se potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti”. Potom se prelazi na statistiku: “Naše ukupne žrtve bile su 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1 200 boraca i do 8 000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.”

Taj stravičan dokument Lakić lišiva sadržine i krivotvori ga. Pošto zločine ne može skriti, Lakić je odlučio da u knjigu uključi, korektno, navodeći brojke, kako bi ostavio dojam objektivnosti, dokumenat koji četnike mnogo manje optužuje: broj nevinih žrtava u njemu je sedam puta manji, a broj pobijenih muslimana pod oružjem poporcionalno je mnogo veći, a pobiti naoružane ljude nije što i ubijanje žena i djece.

Februarsko zbitije klasičan je genocid: “muslimanski živalj” je pobijen “tačno po izdatom naređenju i zapovesti”, a njihovo “potpuno uništavanje bez obzira na pol i godine starosti”, svi su, “i komandanti i jedinice”, izvršili “na opšte zadovoljstvo”. Zoki ovo zove “maskar”, ali ga moramo razumjeti: da je taj zločin nazvao genocidom, danas ne bi mogao četnike proglasiti antifašistima. “Maskar”, veli Lakić, pa nek svak zamišlja šta mu na milu pamet padne, glavno je da je ovom tuđicom, koja je i dokaz njegove polupismenosti, jer se kaže “masakr”, izbjegao da pomene 8 000 žena, staraca i djece koje su pobili potomci Vasa Krivaća. Ne samo oni, ali ponajprije oni. Komunistički historik, načinom biranja fakata i besramnim prepričavanjem koje ubija suštinu oba dokumenta, pere četnike od onog najgrozomornijeg što su učinili muslimanima.

U ovom tekstu sam se obraćao javnosti, ne Lakiću koji će do groba ostati pri tvrdnji: ”Zločine čine ljudi, pojedinci, nenormalni ljudi, i opet to ponavljam, Repeticio mater studiorum est!” Prvo, ne piše se “repeticio” već “repetitio”, a drugo: mogu li biti “patološke ličnosti”i “nenormalni ljudi” onih pet hiljada četnika koji su “tačno po izdatom naređenju i zapovesti” i ”na opšte zadovoljstvo” pobili 8 000 “žena, staraca i dece”? Mogu, ako si četnik Lakić koji pod plaštom nauke krčmi priče za obdanište. “Vasovu čistu krv” “jedrog zdravlja” i plemiće do balčaka proizveo je u krdo umobolnika, mada Pavle Đurišić veli da ti ”herojski poduhvati svakog pojedinca i čitavih jedinica sa svojim starješinama” “zaslužuju svaku pohvalu”. Možete misliti kakva je marva bio taj Đurišić: u Crnoj Gori, ne samo u njoj, ali u njoj se o tome najviše trubilo, kad se zaletiš na ženu, dijete ili starca, to se vazda smatralo dokazom da si najveće ništavilo. E jest, ali kad se zaletiš na muslimansko dijete, ženu ili starca, postaneš heroj iz punijeh usta!

Hana Arent pomaže da to “opšte zadovoljstvo” s kojim su vitezovi s nemanjićkim pedigreom pristupili “potpunom uništavanju” muslimana iz tri sreza, ne shvatimo kao zadovoljstvo “patoloških ličnosti” i “nenormalnih ljudi”. U svjetlu njenih i kasnijih istraživanja, može se ponoviti ono što sam rekao o četničkim zločinima u BiH: to su bili obični, normalni ljudi, koji su došli u situaciju u kojoj je bila ukinuta pojedinačna moralna odgovornost i izbrisana granica između nacionalnog heroja i masovnog ubojice. Ta situacija, naznačena u pet tačaka iz programa četničkog pokreta, četničkim koljašima je omogućila da svoje maštarije o istrebljenju Drugih i Drukčijih ostvare nekažnjeno, čak da budu slavljeni kao “spasitelji Srpstva”, zato Đurišić “potpuno uništavanje muslimanskog življa” i ubijanje žena, staraca i djece zove “herojskim poduhvatima” koji “zaslužuju svaku pohvalu”.

Stoga ću u zaključiti: ravnogorska tradicija u Crnoj Gori svoj moralni vrhunac je doživjela u dane kad su četnici Pavla Đurišića u jednom naletu pobili 8 000 muslimanskih “žena, staraca i dece”; svoj intelektualni vrhunac je dosegla u času kad je akademik Lakić napisao da se u islamu svaka pobjeda proslavlja silovanjem, a svoj politički vruhunac kad je četniki vojvoda Andrija Mandić zatražio da država Crna Gora digne spomenik Pavlu Đurišiću. Dignuće mu ga moj kurac.

Na kraju evo jedna moja minijatura:

Marko Darin, jest, potiče,
Iz plemena Krivog Vasa,
Baš onako ko što tice
Potiču od gmizavaca.

 

 

09.05.2013.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: DOBITI VODE, ALI NE I VEČERU

Suđenje Ratku Mladiću

Dobiti vode, ali ne i večeru

 
Iskopavanje masovnih grobnica kod Zvornika 2003.
Iskopavanje masovnih grobnica kod Zvornika 2003.
Photo: EPA

Na suđenju Ratku Mladiću u Haagu, preživjeli svjedok opisao je pogubljenje oko 1.000 srebreničkih Muslimana u selu Orahovica kod Zvornika koje su 14. jula 1995. počinile snage bosanskih Srba

Tadašnji komandant Vojske Republike Srpske (VRS) general Mladić optužen je za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Muslimana u danima nakon 11. jula 1995. godine.

RM-314 je, u pisanoj izjavi uvedenoj u dokaze, ispričao da je nakon pada Srebrenice pokušao da se probije iz obruča VRS-a šumom ka Tuzli, ali da se poslije dva dana, 13. jula 1995, predao srpskim vojnicima.

Na livadi kod sela Sandići, zarobljenicima se iste večeri obratio general Mladić.

Photo: STAFF

"On je nama nazvao 'dobro veče, komšije' i rekao: 'Vlade pregovaraju, sutra ćete biti razmijenjeni svi za sve.' Mi smo rekli: 'Hvala, komandante.' Rekao nam je i 'ići ćete u hangare, dobićete vode, ali ne i večeru'", izjavio je svjedok.

U Sandićima je svjedok bio odvojen od brata, a za njegovu sudbinu tek je nedavno saznao. "Kažu da su našli nešto malo kostiju, ali nije komplet...", dodao je svjedok.

Iste večeri, zarobljenici su bili prebačeni u Bratunac, gdje ih je tokom noći nekoliko ubijeno. Ujutro, 14. jula, odvedeni su kamionima u Orahovac.

"Psovali su nam tursku majku, balijsku, i govorili: 'Ovo je srpska zemlja, srpsku vojsku ne može niko pobijediti'", kazao je svjedok.

Prema riječima RM-314, u prenakrcanoj fiskulturnoj sali škole u Orahovcu, srpski vojnici su zarobljenim Muslimanima krpama povezivali oči i davali po lonče vode prije nego što bi ih odvodili u kamion.

Poslije kratke vožnje, kazao je svjedok, kamion se zaustavio, a zarobljenicima je naređeno da izađu i postroje se. Svjedok je izjavio da je, ispod poveza preko očiju, vidio mrtvo tijelo ispred sebe. Zatim je začuo rafal i pao je, iako nije bio pogođen.

"Jedan je bio teško ranjen i tražio je da ga dotuku, nije ni plakao... Srpski vojnik je rekao: 'Polako, polako'", posvjedočio je RM-314.

Dok je ležao ispod tijela ubijenih, svjedok RM-314 je čuo da kamioni "svakih petnaestak minuta" dovoze nove grupe zarobljenika i rafale. Svjedok je precizirao da je po glasu prepoznao jednog od počinilaca kao Gojka Simića, koga je poznavao odranije.

Poslije nekoliko sati, svjedok je uspio da pobjegne sa mjesta zločina, a nakon dva dana lutanja došao je do teritorije koja je bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

U unakrsnom ispitivanju, Mladićev branilac Branko Lukić pitao je svjedoka da li je u Sandićima prepoznao generala Mladića ili je čuo da je to on.

RM-314 je potvrdio da Mladića "nikada ranije nije vidio" i da se glas raširio među zarobljenima da je to on. Kasnije, kada ga je "na slobodnoj teritoriji" vidio na televiziji, bio je uvjeren da je to bio "sto posto Mladić".

Na sugestiju branioca, svjedok je kazao i da je, po bjekstvu, čuo da su četvorica maloljetnih dječaka, koji su bili među zarobljenicima u školi u Orahovcu, bila puštena.

Mladić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. maj.

********************************

Srbijanski fašisti

Žal za Trećim Rajhom

 
Photo: Stock

Srbijanski anti-antifašisti ne mogu da podnesu Dan pobede nad fašizmom koji se slavi širom demokratskog sveta, ali i u Srbiji. Žal zbog propasti njihovih ideoloških predaka poput Dimitrija i Benita, Adolfa iz Braunaua i Nikolaja iz Lelića, nesnosan je za njih. Tako su falangisti iz srbijanske fašističke bande Naši odlučili da lične frustracije, tugu i bol, pretoče u infantilni čin paljenja zastave Evropske unije. Podsetimo, onomad su slične kukavice takođe počeli raznim paljevinama - knjiga, sinagoga, Rajhstaga... Međutim, nedugo zatim prišli su i spaljivanju živih ljudi, žena, dece...

Fašistička gamad u Srbiji, povodom svakog Dana pobede nad fašizmom, tradicionalno u javnosti demonstrira svoje frustracije zbog poraza svojih ideoloških predaka u Drugom svetskom ratu. Žal zbog propasti njihovih ideoloških predaka poput Dimitrija i Benita, Adolfa iz Braunaua i Nikolaja iz Lelića, nesnosan je za njih.

Kao ilustrativan primer nametnuo se opskurni performans falange Naši iz sastava srbijanskih borbenih snopova, koji su na sebi svojstven način obeležili pobedu antifašista nad njihovim idolima 1945. godine. Oni su, naime, odlučili da ovom prilikom lične frustracije, tugu i bol, pretoče u infantilni čin paljenja zastave Evropske unije, organizacije koju istorijske činjenice istorijske činjenice definišu definišu kao temelj antifašizma na kontinentu, a čiji se praznik - Dan Evrope, stoga obeležava upravo 9. maja, odnosno istog dana kada i Dan pobede nad fašizmom.

Srbijanski anti-antifašisti Naši, kao i ostali njima slični u Srbiji, EU nazivaju genocidnom tvorevinom, dok Dan Evrope nazivaju "danom EU". Istovremeno, iako se predstavljaju kao rusofili oni, naime, ne glorifikuju niti promovišu ulogu Sovjetskog Saveza u pobedi nad fašizmom. Ovde je, takođe, u pitanju banalna zamena teza. Srbijanski fašisti gaje simpatije isključivo prema nacionalističkoj i antisemitskoj Rusiji iz ranijih vremena pre Drugog svetskog rata, a nikako antifašističkoj i sovjetskoj.

Mržnja prema svemu antifašističkom i agresivan stav prema demokratiji  uopšte, ideološki je fundament svih evropskih i svetskih neonacistički i  neofašističkih bandi, pa tako i srbijanskih.

Podsetimo, onomad su slične kukavice takođe počeli raznim paljevinama - knjiga, sinagoga, Rajhstaga... Međutim, nedugo zatim prišli su i spaljivanju živih ljudi, žena, dece...

Saopštenje LPS

Fašizam u Evropi još uvek ne pripada prošlosti

 
Photo: kuruc.org

Dan Evrope, Dan pobede, i dalje je u senci naše nesposobnosti, i Beograda i Brisela, da zauzmemo jasnije, poštenije, moralnije stavove koji se odnose i na prošlost i na budućnost - kaže se u saopštenju Liberalnog pokreta Srbije

Liberalni pokret Srbije danas, 9.maja, podseća da su totalitarne snage učestvovale i na strani sila Osovine, i na strani Saveznika u Drugom svetskom ratu. Da je sovjetska Crvena armija podnela ogromne ljudske žrtve da bi istočnoj Evropi bila nametnuta diktatura slična fašističkoj. Da su u savremenoj Srbiji urezani duboki ožiljci nasleđa političkog nasilja, terora i siromaštva. Da je bivša JNA, na prostoru Jugoslavije koja se dezintegrisala, pokušala da izvede isti poduhvat kojim je istočna Evropa zatočena, u čitavih pola veka, u mraku diktature, bede i poniženja. Da se u Srbiji i bivšim jugoslovenskim republikama, pošto se Titova Jugoslavija nikad nije solidarisala s porobljenim Nemcima, Poljacima, Mađarima, Česima i Slovacima, i dalje bez ikakvih političkih i moranih posledica, otvoreno zastupaju ideje fašizma, staljinizma, klerikalizma i šovinizma. Da su u Srbiji i dalje legitimne istorijske ličnosti poput Mihailovića, Ljotića, Rankovića i Nedića, dok se održava nostalgija za titoizmom kao poretkom koji je jugoslovensko društvo oslobodio svih moralnih i ekonomskih obaveza u odnosima s civilizovanim svetom. Da je u Srbiji Vladimir Putin, upravo zahvaljujući svojim najmračnijim ljudskim i političkim osobinama, politička ličnost od najvećeg ugleda i poverenja.

LPS upozorava na stanje demokratije i ljudskih prava u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Moldaviji.., na fašizam koji opstaje na velikom delu evropskog prostora, na fašizam koji Evropskoj uniji i njenim spoljnim partnerima ne bi smeo da dopusti osećanje da je jedno zlo definitivno poraženo. EU i njeni partneri, uključujući Srbiju, i dalje pokazuju veoma zabrinjavajuću sklonost da paktiraju i sa autoritarnim i totalitarnim režimima na evropskoj periferiji, poput Sirije, Palestine ili Azerbejdžana.

Dan Evrope, Dan pobede, i dalje je u senci naše nesposobnosti, i Beograda i Brisela, da zauzmemo jasnije, poštenije, moralnije stavove koji se odnose i na prošlost i na budućnost.

Nastavak suđenja svešteniku optuženom za ubistvo narkomana

Peranovićeva odbrana traži dodatne svedoke

 
Photo: forum.motoasocijacijasrbije.com

Iz svih veštakovih odgovora na pitanja koja mu je ranije postavila odbrana, zaključuje se da je okrivljeni izvršio krivično delo, ali je odbrana tražila da bude saslušan još jedan stručnjak sudske medicine kao i psihijatar Okružnog zatvora u Beogradu kod koga je Peranović, nakon hapšenja, bio na posmatranju

U Višem sudu u Šapcu u četvrtak je nastavljeno suđenje svešteniku Branislavu Peranoviću (55), optuženom za teško ubistvo, a njegova odbrana je, nakon ispitivanja sudskog veštaka, zahtevala da svedoči još jedan stručnjak iz te oblasti.

Avokat Dušan Pašić, koji zastupa porodicu ubijenog štićenika Centra za odvikavanje od droge „Sretenje“ u Jadranskoj Lešnici Nebojše Zarupca (39), potvrdio je za Tanjug da je odbrana saslušala veštaka sa Instituta za sudsku medicinu iz Beograda Ðorđa Alempijevića.

Prema njegovom mišljenju, iz svih veštakovih odgovora na pitanja koja mu je ranije postavila odbrana, zaključuje se da je okrivljeni izvršio krivično delo, ali, kako je naveo Pašić, odbrana se nije složila sa tim i tražila je da bude saslušan još jedan stručnjak sudske medicine, koji je sa Alempijevićem bio u komisiji.

Odbrana je zahtevala da bude ispitan i psihijatar Okružnog zatvora u Beogradu kod koga je Peranović, nakon hapšenja, bio na posmatranju, rekao je Pašić.

Nastavak suđenja zakazan je za 18. jun, kada bi trebalo da se kao svedoci pred Višim sudom u Šapcu pojave oba sudska veštaka i psihijatar.

Glavni pretres u postupku protiv sveštenika, koji je optužen za teško ubistvo štićenika Nebojše Zarupca, počeo je 17. januara. U optužnici piše da je Peranović, koji je bio upravnik Centra „Sretenje“ u Jadranskoj Lešnici, na svirep način 6. avgusta ubio Zarupca, udarajući ga štapom, pesnicama i nogama. Za to krivično delo zaprećena je kazna od 10 do 40 godina zatvora.

Peranović je ranije postao poznat kao upravnik rehabilitacionog centra „Crna Reka“, kada je u javnost dospeo video-snimak na kom se vidi kako se u tom centru štićenici prebijaju lopatom.

Video SPC hit

Vai, vai Kačavenda

 
Photo: Stock

"Najeboza ti si smesta" kaže stih najnovijeg youtube hita Afirmatora. Muzički viral kasnog proleća 2013. persiflaža je poznatog songa "Ubiše Pabla" (Deca loših muzičara), posvećena Kačavendi i njegovim drugarima po mantiji, saučesnicima u zlu. Mesto broj jedan top liste eNovina! Ke pasa, don Pablo? Tu kjeres el dijablo

Video SPC hit

Vai, vai Kačavenda

 

* Časopis za umetnost i društvena pitanja

 

 

09.05.2013.

KAKO SU U2 BOMBARDOVALI SARAJEVO

Otkriće Zorana Panovića, glavnog urednika lista „Danas“

Kako su U2 bombardovali Sarajevo

Muče me Hobit i Haški tribunal: Zoran Panović, rezervni gitarista grupe U2
Muče me Hobit i Haški tribunal: Zoran Panović, rezervni gitarista grupe U2
Photo: Stock

Da smo, Panoviću, prijatelji i da sedimo u „Lovcu“ uz piće kao što smo nekad činili, sad bih te drugarski uputio na lečenje; medicina je napredovala, ništa nije strašno, kombinacija prozaka i loze ima izgleda na uspeh, samo pod jednim uslovom. Da mi odgovoriš, a da ne pominješ U2: tko je preko tri godine ubijao Sarajevo?

Dilanovski pogled: Panović, turista
Photo: Stock

Izuzetni Zorane Panoviću,

Oprostićeš što ne kažem „kolega“ jer bi to u UNS/NUNS rečniku imalo betonsko teoretsko utemeljenje: obojica smo tzv. muškarci, proćelavo-ćelavi, glavni smo urednici (ti u „Danasu“, ja u e-novinama), priznajemo da volimo fudbal: ti si srbijanski Pijemont milanskog Intera; ja, bivši navijač zloglasnog Čelsija koji nije mogao da podnese dolazak Rafe Beniteza, tako da sam trenutno slobodni navijač, bez kluba. A, iznad svega, obojica, tobože, volimo rock’n’roll. Doduše, zbog razlike u godinama, nešto si se kasnije uključio u pojačalo, ali poštujem – mada ne razumem – tvoju ritmičku opsesiju da u svaku temu, naročito kad je tema srpsko-politička, uvodiš imena Deep Purple, Bruce Springsteen, Placebo, Rammstein ili omražene Talking Heads (zbog kojih godinama nismo govorili, jer si jednom, valjda iz arkanovskog nehata, ustvrdio da je Ceca bolja od lika koji se zove David Byrne). Bilo pa prošlo, moj Zorane! Krugovi dobrote koji me okružuju zahtevaju da budem tolerantan prema tamnim mrljama prošlosti; here I am, clean as the baby’s butt! Ali, da potvrdimo: kolege nismo! 

Kako đavo nikad ne spava, iz nehata sam pročitao tvoj nedeljni uvodnik, gde otvaraš temu o polnom odnosu tvog dobrog druga Vuka Jeremića spram takođe tvog dobrog druga Bono Voxa, iz grupe U2. Citiram doslovno: „Možda je Vuk Jeremić i emotivno infantilan o trošku poreskih obveznika Srbije, kako misle njegovi ovdašnji dušmani, mada „predsednik sveta“ možda i nenamerno otvara velike teme. Tu ne mislimo samo na pitanja hobita i Haškog tribunala. Doduše, njegovim dušmanima ništa ne valja: ni kad se Jeremić slika sa dvojnikom Bona Voksa, ali ni kad se slika sa pravim Stingom i pravim Stivijem Vonderom“.

Jebemliga, Panoviću; budući da dvaput pominješ Jeremićeve „dušmane“ i samo jednom dvojnika Bona Voxa – mogao si, recimo, da objasniš kako su Vuk i Dvojnik razgovarali na čistokrvnom srpskom 20 minuta, a da predsednik UN Skupštine navodno nije uočio ništa sumnjivo, naročito kad su se sa šest prstiju (2x3) slikovali za pravoslavnu Facebook-stranicu tvog drugara? Ili si, Panoviću dear, prećutao ono što je svakom jasno: da je Jeremić Vuk hteo da podvali antisrpskom Voxu jeftinom, seljačkom obmanom. Dobro, strah te je da to kažeš javno ili tajno, zato se zaklanjaš iza fotke sa „pravim Stivijem Vonderom“. Da te podsetim: Stevie Wonder je slep. Samo još fali naslov u „Danasu“ tipa: „Stivi je video Vuka“. 

Lažnjaci: Vuk Jeremić i Pavel Sfera, Panovićevi heroji
Photo: twitter.yfrog.com

Ali, kako ti, Panoviću, imaš neke dublje polne ideje koje sežu dalje od U2-rifova, pišeš sledeće. Citiram doslovno: „Odnos srpstva vaskolikog i benda U2 (pre svih njihovog frontmena, jer Edža retko ko pominje van njegove gitare), jeste velika tema koju je Jeremić otvorio. Tačnije, ako psihološki rešimo taj problem, imaćemo možda ključ i za rešavanje nekih ozbiljnijih. Činjenica da bi pre „normalizovali“ (kao što „državni vrh“ i čini) Hašima Tačija nego Bona, jeste ozbiljan simptom. I da li je jedini način da se jedan od njih trojice - Vučić, Dačić ili Nikolić sretnu sa Bonom, pa da stvar simbolički rešimo. Jer sem ove trojice u polju simbola izgleda niko drugi ne može da pomera stvari. Čini se da oni danas mogu čak i papu da pozovu u goste“.

Moguće je, Zorane Panoviću, da su moje slobodne LSD asocijacije manje slobodne od tvojih DS-asocijacija, ali o kakvom je jebenom psihološkom problemu reč, kad taj problem ne smeš, plašiš se, strah te je da ga pomeneš: a zove se – tko je bombardovao, uništavao, granatirao i ubijao Sarajevo više od tri godine. Šta, fuck tvoju redakciju, znači da nešto „simbolično rešimo“; ja sam ipak pristalica škole koja se bazira na matematici koja kaže da je u Sarajevu, granatama, ubijeno preko 10.000 ljudi. Nesimbolično. Umrtvo. Killed in death. Dovoljno da prećutiš i da se pokriješ ušima.

Drugari: Arkan i Limonov, zvezde
PHOTO: Stock

Priznajem tvoju upornost kao glavnog urednika „Danasa“ koji kaže (citiram doslovno): „Eto, Jeremić se trudi, možda i obmanut, da bude srbenda, da preobrati i uvede Bona (pa makar i preko dvojnika) u panteon-društvo Boba Dilana i Toma Henksa (koji su navodno podržali Srbe), ali teško da se ti napori razumeju u Srbiji. Vuk je makar probao da relaksira celu stvar. Da je pravi Bono digao s Jeremićem (i na Tviteru) tri prsta umesto dvojnika pod imenom Pavel Sfera, da li bi oprostili Bonu poljubac sa Muhamedom Šaćirbejom?“.

Ne tvrdim, Panoviću, da razumem ono što pišeš, jer sumnjam da i sam shvataš o čemu govoriš, ali kao da iz sarajevskih grobnica probija trag srama koji te se ne dotiče; tebi je poljubac sa Šaćirbejom ključni dokaz antisrpske zavere, a nije ti dokaz trogodišnji masakar Sarajeva? Jebala te dva, tri ili četiri prsta; nije dvojnik Sfera ovde tema – već tvoja nemušta odbrana da se Sarajevo može pominjati bez opsade. Citiram doslovno:

I da li stvari psihološki možemo normalizovati i bez ta tri prsta? Jer izgleda da ovdašnji odnos prema U2 odavno izlazi iz sfere možda i razumljive animoznosti, i prelazi duboko u iracionalno. U gordi palanački prezir. I tu ne mislim samo na onu Srbiju koja se ljuti zbog Šaćirbeja, već i na onu tobože kosmopolitsku (građansku), koja se gnuša Bonovog globalnog „proseravanja“ i koja „priznaje“ samo tri albuma U2: Boy, October i War. Eventualno Joshua Tree. Da ne pominjemo šta misle o Zooropa i Pop. Takvi se ne bi ni samilostili da saslušaju No Line On The Horizon (ima tu i dilanovskih mantri) iz 2009, jer možda se radi o odličnom albumu, ako već ne o remek-delu“.

Panovićevi pacijenti: U2, Irska a.k.a. Kosovo
Photo: Stock

Dozvolićeš, Panoviću, da ti kažem: bullshit. Ti koji nikad u životu nisi napisao recenziciju nijednog albuma grupe U2, bend za koji nisi ni čuo dok ti nisu dojavili oni koji su čitali recenzije Petra Lukovića – danas u jednoj rečenici sumiraš karijeru jednog od najvećih svetskih bendova, jer se Vuku Jeremiću digao troprst da te upozori da nešto nije u redu sa dilanovskim mantrama o kojima znaš koliko o prelomu „Danasa“. Ništa. Zero.

Ali, Panoviću, zadivljuje tvoja upornost u neznanju. Citiram doslovno: „Tačno je: Bono je ratne 1994. dao podršku Sarajevu, pa je dobio i bosanski pasoš od Alije Izetbegovića. Izgleda da je bio i za priznanje Kosova. Pomenimo i pesmu Miss Sarajevo, posvećenu izboru za najlepšu građanku opkoljenog grada. Ali, da li je bilo realno očekivati da kao Limonov dođe na srpske položaje i puca po Sarajevu. Mnogi su tada umetnici po svetu podržavali opkoljeno Sarajevo, ali je baš Bono postao „retko odvratan“. Ne želeći da vam promenimo mišljenje, ako već tako mislite, probali bismo bar da unesemo neke nijanse u njega.

Rat je rock: Definicija Zorana Panovića
Photo: Stock

Da imaš ono što nemaš, Panoviću, rekao bi da ti je Limonov favorit, kao što jeste; Bono ti je off, jer se to moglo očekivati – opkoljen grad, likvidacija građana, logično da će biti uz žrtve – ali, u tvoj danasovskoj viziji tebi je sve predvidljivio, so kič, so PC.

Citiram doslovno: „Na koncertu u Budimpešti 23. jula 1993. Bono se - kao što je to radio i na ostalim nastupima Zooropa turneje-satelitskim linkom direktno povezao sa studijom u Sarajevu i tada je mnogim Srbima koji su taj koncert uživo posmatrali zastala knedla u grlu: „Neće li valjda početi da pljuje po nama?“, mnogi su se glasno pitali, jer je-zaboga-miloševićevska RTS frontmena U2 predstavljala kao oličenje neprijatelja srpstva. Ali, u sarajevskom studiju su sedela dva momka - Srbin i Hrvat - koji su bili članovi jedinog benda koji je u tom trenutku postojao u Sarajevu. Momak koji se predstavio kao Mladen, Bonu je rekao da je Srbin i da je danas bio na sahrani svog druga Muslimana koji je dva dana ranije poginuo od snajperskog hica i da ga je ceo događaj veoma potresao. Bono je rekao da sa njim i ostalim Sarajlijama istinski saoseća i da mu je žao što se taj „odvratni rat“ dešava tu, u komšiluku, i da je neverovatno da krajem dvadesetog veka u Evropi bukti takav (pazite sad!) „bratoubilački rat“. Pomenuo je još nešto o sličnostima bosanskog sukoba sa irskim problemom i pozvao sve prisutne na stadionu da sa njim otpevaju „One“. Nijednom rečju Bono nije pomenuo nacionalnost ljudi koji su taj hitac poslali“.

Pod srpskim snajperima: Sarajevo o kojem Panović ne želi da zna
Photo: Milomir Kovačević Strašni

Zašto si se, Panoviću, zaustavio tamo gde je trebalo da nastaviš, nisi valjda poverovao da bi srpski metak ikom učinio neku nesreću? Thanx God, neumoljivo si iskoristio drugu šansu. Citiram doslovno: „U2 su na Koševo došli 23. septembra 1997. Na Maksimiru su bili 2009. U svom dnevničkom bestseleru „Zagreb indoors“ tadašnji srpski ambasador u Hrvatskoj Radivoj Cvetićanin piše pod datumom ponedeljak, 10. avgust 2009. „Bono Voks sinoć je - kad je završavao Beautiful Day - recitovao Gundulića; zatim, pevao „zemlji 1.000 otoka“, itd. Zbilja, operetski. Ako je taj nosilac Šaćirbejovog bosanskog pasoša hteo u nešto da se upušta ovde tema imao je, onoliko; ali je on odabrao da lomi jezik sa O lijepa, o draga, o slatka slobodo, kao da je u recitalu na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara“. Šlihtao se, dakle, Hrvatskoj“.

Mili Panoviću, nije ovde u pitanju šlihtanje jednoj ili drugoj opciji, poljubac za Šaćirebeja ili mržnja spram četnolikih likova sa Pala koji u alkoholnom transu tresu granate ka Sarajevu; ovde je u pitanju nešto primitivno prosto – tko je zločinac, a tko je žrtva? Logično, ništa ne želiš da razumeš, a razumeš sve; zato i pišeš sledeće kukavičke redove. Citiram doslovno: „Naravno da Bono nikad neće biti Handke, niti će ga Kusturica pozvati na Mokru goru. Sigurno je i da U2 nikad neće imati koncert u Srbiji. Jer nesporazum je izgleda nepremostiv. Ontološki. Ali, zar stvarno verujete da Bono baš „patološki mrzi Srbe“, a da Bob Dilan ima baš toliko „razumevanja za našu sudbinu“. I da smo im mi tolika fiksacija - na jedan ili drugi način? Zar su baš U2 „esencija antisrpstva?“ Možda bi nam bolje bilo da se zapitamo kako to da Koštuničin „Mitrovdanski ustav“ neće trajati mnogo duže nego pauza između dva U2 albuma“.

Šteta što nisam slušao Lukovića: Zoran Panović, tužan
Photo: Stock

Prazna veština da se Koštunica i Bono Vox uguraju u jednu rečenicu, samo je predjelo za verbalnu rock-political masturbaciju u kojoj se ne zna tko pije, a tko svira. Citiram doslovno: „Ako baš toliko volite Dilana (zbog senzibiliteta za Srbe), iako ga nikad niste slušali, i ukoliko baš toliko mrzite U2 (jer su bili za Sarajevo), iako ih nikada niste slušali, evo vam jedne teme za razmišljanje. Dakle Bono na jednom mestu kaže: „Bob Dilan nas je naveo da promislimo o mnogim stvarima. On je taj koji nas je uputio na putovanje u prošlost koje je završilo albumom Rattle And Hum. On nam je to to učinio! Njega krivite! Zbog tog razgovora s Dilanom i još jednog s Kitom Ričardsom o bluzu, U2 je ponovo otkrio svoju prošlost.“ Jer, Dilan je Bonu govorio da se U2 mora „vratiti korenima“. A, taj povratak je mnogima bio najpotrebniji u vreme kad se rock budio iz letargije u koju je zapao nakon smrti Kurta Kobejna, kako je povodom zagrebačkog koncerta pisao Aleksandar Dragaš u gala specijalcu „Jutarnjeg lista“. Zato i svi oni u Srbiji koji ne zameraju Bonu što je podržao Sarajevo, ali mu zameraju sve posle „Džošue“, plus globalno foliranje, valjda osećaju da kad slušaju nekog poput Coldplaya, Kings Of Leon, Killersa, Arcade Fire, slušaju bar malo U2. Pa makar samo U2 iz „osamdesetih“, ako ovo kasnije ne ide u glavu i uši. Mada i sa tim potonjim, bend je, ako nikako drugačije, onda samoironijski uspeo da parira glavnoj struji oličenoj poznih devedesetih u imenima kao što su Fat Boy Slim, Moby, Tricky, The Chemical Brothers, Underworld... Mada koga to danas realno zanima u Srbiji“.

Triput sam ovo, Panoviću, čitao. Triput, Panoviću, ništa nisam razumeo. Shvatam, konačno: tvoj mozak hoda opasnim stazama bolesne logike, nedostupne nama smrtnicima koji veruju da je rock ponekad veći od života, ali manji od granatiranja Sarajeva. A o tome, naravno, imaš šta da kažeš.

Šta će reći Panović: Prizor iz Sarajeva, 1992.
Photo: Stock

Citiram doslovno: „Još jedan paradoks: Često se Srbi hvale da imaju toliko sličnosti sa Ircima. Više one vezane za nacionalno kočoperenje, nego za fudbal i pivo. U Beogradu se ponegde slavi i Sveti Patrik. A, eto, ovaj Irac nas „mrzi“. Ali, ako niste znali, ima Albanaca (kosovskih) koji svoju borbu vide baš kao „irsku“. I, jebi ga, vole U2. I s te prištinske tačke Bono i Klinton mu dođu jako blisko. Još kad znamo da je ovaj pevao ovome na inauguraciji. Bljak, zar ne? Zooropa? Zvuči kao balkanski put u EU?“.

Da smo, Panoviću, prijatelji i da sedimo u „Lovcu“ uz piće kao što smo nekad činili, sad bih te drugarski uputio na lečenje; medicina je napredovala, ništa nije strašno, kombinacija prozaka i loze ima izgleda na uspeh, samo pod jednim uslovom. Da mi odgovoriš, a da ne pominješ U2: tko je preko tri godine ubijao Sarajevo?

Kad dobijem odgovor, možemo da slušamo I Still Haven't Found What I'm Looking For. Što jeste, jebiga, tvoja dijagnoza. Pitaj Jeremića za savet: on zna sve lekove za Bono Vox dvojnike!

* Text Zorana Panovića preuzet u U2-originalu sa sajta lista Danas

****************************

Popularna medicina: Jovan I. Deretić, ujedinitelj poremećenih

Srbija do Tokija, preko Milvokija

 
Srpkinje znaju znašto: Voditeljica emisije Melem, Marina Mia Končar , sa legendom Jovanom
Srpkinje znaju znašto: Voditeljica emisije Melem, Marina Mia Končar , sa legendom Jovanom
Photo: Stock

Najveći Srbin među pseudo-istoričarima, patriotska zvezda kanala YouTube, čovek koji poseduje metafizičke dokaze da čovečanstvo potiče od Srbalja, legenda koja tvrdi da je Srbin izmislio kosmos, točak, ulje za sunčanje, sijalicu i ćevap, rusofil pravoslavnog spola i folk-zabavljač, mentalno postojan kano klisurina – oglasio se senzacionalnim priopćenjem čiji je naslov dramatično predskazanje apokalipse: “Deklaracija o ponovnom osvajanju Srbije”. Budući da je ovo štivo već ozabavljeno u formi i suštini, čitaocima ga predstavljamo u originalnom, grubom obliku neandertalskog pravopisa; malo je reći da je ovo ludo, ovo je vrh, brate!

Spreman za fashion-week: Deretić, ikona srpstva
Photo: Stock
PROSTAV:
Odsustvo jasne nacionalne politike kod Srba u trajanju od oko jednog veka omogućilo je našim neprijateljima da razbiju srbsku naciju i od nje stvore više veštačkih nacija. Postoji pretnja da sebska nacija bude potpuno uništena. Naša je dužnost i pravo da stanemo u samoodbranu svog naroda i da ponovo ujedinimo srbski narod i srbske istorijske zemlje. Dosta genocidima nad Srbima! Dosta lažima i obmanama! Dosta izdajama i prevarama! Srbski rod je zadužio Evropu i svet kulturom i civilizacijom! Srbski rod ima pravo na slobodu!

 

***

Mi predstavnici 12 srbskih zemalja: Raške, Zete, Hercegovine, Dalmacije, Srpske Vojvodine, Moravske, Stare Srbije - Makedonije, Srpske Krajine, Bosne, Šumadije, Pomorja i Slavonije sastali smo se u Vasojevićima, srcu srpske zemlje Raške i odlučili da proglasimo i usvojimo Deklaraciju  o  ponovnom  osvajanju Srbije. Ova odluka obuhvata:

- poništenje odluka Svehrvatskog katoličkog kongresa iz 1900. godine kada su svi Srbi rimokatolici proglašeni za Hrvate

- poništenje svih odluka AVNOJ-a

- poništenje Krfske deklaracije

- poništenje odluke o proglašenju Kraljevstva SHS i odluka o proglašenju svih Jugoslavija, Kraljevine, DFJ, FNRJ i SFRJ, a koje nisu vodile računa da se omeđe i sačuvaju srpske granice već su služile interesima tuđina u rasparčavanju i uništavanju i srbskih teritorija i srbskog naroda. Ove odluke ne obuhvataju odluke o prisajedinjenju Srpske Vojvodine (Srem, Banat, Bačka i Baranja) Srbiji od 24. i 25. 11. 1918, Crne Gore od 26. 11. 1918, Bosne i Hercegovine od 28. 11. 1918, odluku SAO Krajine (kasnije Republika Srbska Krajina) od 1. 4. 1991. da uđe u sastav Srbije, kao i odluku od 27. 4. 1992. da Srbija i Crna Gora čine zajedničku državu.

- poništenje svih jugoslovenskih ustava, a posebno konfederalnog ustava od 24.2.1974. kojim je na srbskom etničkom prostoru proglašeno sedam samostalnih nelegalnih država

- poništenje svih odluka o proglašenju lažnih naroda, lažnih država i lažnih jezika na račun srbskog naroda, njegove baštine i srbskog etničkog prostora

poništenje odluke Velike Britanije i Austro - Ugarske da srbska i crnogorska vojska napuste Skadar i srpsku pokrajinu Pomorje (danas Albanija), 1913. godine, te da se ovo područje koje je uvijek pripadalo državi Srbiji uđe u sastav nikad postojeće države Albanije

- poništenje svih kasnijih odluka donošenih od strane srbskih neprijatelja koje su ga prisiljavale da se odriče svojih teritorija i da napušta svoja ognjišta

- poništenje odluka da se na srbskom etničkom prostoru proglašavaju države nastale kao rezultat genocida nad autohtonim srbskim stanovništvom. Posebno se osuđuju genocidna država Hrvatska iz perioda Drugog svjetskog rata, njen naslednik Republika Hrvatska i genocidna Velika Albanija, rezultat zajedničkih napora Otomanske Turske, Austro - Ugarske, fašističkih sila u toku Drugog svjetskog rata i socijalističke Jugoslavije. Formiranje Velike Hrvatske i Velike Albanije, genocidnih tvorevina na srbskom etničkom prostoru su konačno završile SAD i njeni saveznici krajem XX vijeka 

- poništenje učenja tzv. bečko-berlinske istorijske škole koja je srbskom narodu nametnula njegovu lažnu istoriju i prisilila ga da na takvim lažima odgaja sopstvene naraštaje

Neki ga smatraju normalnim: Deretić, gost TV Vojvodina
Photo: Stock

- poništenje odluka tzv. Prizrenske lige donesenih u srbskom carskom gradu Prizrenu od strane šiptarskih uljeza

- stavljanje van zakona svih ideologija (komunizam, demokratija, jugoslovenstvo, globalizam) koje su za cilj imale uništenje srpske države i srbskog naroda

- stavljanje van zakona postojanje hrvatske i albanske države u bilo kakvom obliku na otetoj srbskoj zemlji

- detaljno preispitivanje razmjera genocida učinjenog prema pripadnicima srbskog naroda kako od strane njegovih otpadnika tako i od strane neprijateljskih naroda kroz vjekove. Ovo se posebno odnosi na petvjekovni genocid nad srbskim narodom od strane tradicionalnih srbskih neprijatelja Turaka, Austro-Ugara i Šiptara te uništenje i pljačku njegovih dobara.

- sve zemlje čije su vojne snage u toku 1995. i 1999. godine divljački i bez objave rata učestvovale u bombardovanju srbskih zemalja Republike Srpske Krajine, Republike Srpske i Savezne Republike Jugoslavije i otimanju srbskih teritorija, a čiji su rezultat milioni srbskih beskućnika i neizlečive bolesti koje haraju srbskim zemljama, proglašavamo za genocidne u odnosu na srbski narod 

pripadnici njemačkog naroda su na teritoriji današnje Njemačke uništili dvije nezavisne srpske države Lužičku (Sjevernu) Srbiju i Bijelu Srbiju, gotovo u potpunosti istrijebili srbsko stanovništvo, oteli mu zemlju, i srpske toponime zamijenili njemačkim. Detaljno evidentirati sve što je nekada pripadalo srbskom narodu, a nedjela njemačkog naroda prema srbskom narodu proglasiti za genocid

- svaka stopa srpske zemlje zalivena krvlju njenog stanovništva vlasništvo je srbskog naroda i srpske države

- detaljno obraditi sve toponime i staništa gdje je ikada boravio srbski narod, a sa time i definitivno definisati srpske granice

U ime 200 delegata iz 12 srbskih zemalja, Jovan I. Deretić s.r. Dato u Beranama, 16. aprila,  godine srpske 7521. i godine Gospodnje 2013.

 

 

09.05.2013.

SJEĆANjE NA 1.600 UBIJENE DJECE OPKOLjENOG SARAJEVA

Manifestacija "Djeci Sarajeva"
Sjećanje na 1.600 ubijene djece opkoljenog Sarajeva





Manifestacija "Djeci Sarajeva" održana je danas na Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, povodom obilježavanja Dana sjećanja na ubijenu djecu i Dana pobjede nad fašizmom.

Tim povodom je na Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva odata počast i položeno cvijeće te upriličen prigodan program.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995 Fikret Grabovica kazao je da je prije 68 godina pobijeđen fašizam koji je odnio milione života i smatralo se da se takva tragedija više nikada neće ponoviti.

- S ovog mjesta bi se mogle uputiti mnoge poruke, ali nije vrijeme za njih. Jedna poruka se mora izreći zbog ubijene djece, a to je da od pravde nikada nećemo odustati. Osjećanja su pomiješana, od beskrajne tuge što više nema naše djece, do ponosa što na dostojanstven način obilježavamo sjećanje na njih i čuvamo uspomenu - dodao je Grabovica.

Rekao je da je podrška od vlasti bila skromna te da nije bilo podrške dobrih ljudi  ova manifestacija ne bi  bila realizovana.

- Našu bol ne može ništa izliječiti, osim pravde za 1.600 ubijene djece Sarajeva - poručio je Grabovica za Dan Evrope, a uime roditelja 1.600 ubijene djece Sarajeva.

************************

//////////////////////////////////////////////////////

Na mjestu bivšeg logora Sušica
U Vlasenici obilježen Dan logoraša u BiH
FOTO: Ilustracija
U Vlasenici obilježen Dan logoraša u BiH

U dvorištu nekadašnjeg logora Sušica u Vlasenici danas je obilježen je Dan logoraša u BiH.

Kako prenosi BHT1, preživjele žrtve rata odale su počast za više od 1 600 ubijenih Bošnjaka u tom logoru.

Osamnaest godina nakon rata logoraši poručuju da je porazno što nema zakona koji bi štitio njihova prava.

**********************

//////////////////////////////////////////////////

Uz izložbu radova na bakru
Osnovci predstavili historiju Starog Grada
Deljković, Čengić i Bisić s profesorom Nalićem
FOTO: I. Trepalovac
Osnovci predstavili historiju Starog Grada

U velikoj sali Općine Stari Grad jučer je održana manifestacija “Učenici za svoju općinu: jučer, danas, sutra” na kojoj su starogradski osnovci prezentirali radove  o svom gradu i njegvoj historiji, a predstavili su i teme iz svakodnevnog života koje su obradili u okviru CIVITAS-ovog projekta Građanin.

Istovremeno, članovi slikarskog Udruženja “Talents” i likovnih sekcija osnovnih škola “Vrhbosna” i “Hamdija Kreševljaković” izložili su 50 svojih radova na bakru.
Među njima su bili Abdurrahim Deljković, Benjamin Čengić i Alija Bisić.

Kako nam je kazao Zekerijah Nalić, akademski slikar i profesor likovne umjetnosti u ovim školama djeca su mjesecima vrijedno radila na svojim radovima, a cilj izložbe je očuvanje kulturne baštine i starih zanata.

- Mi imamo veliki broj talentirane djece, koja svoje slobodno vrijeme provode na likovnoh sekciji gdje se svi zajedno družimo, razmjenjujemo mišljenja i ideje i slikamo. Za ovu izložbu pripremili smo motive Starog Grada s akcentom na stare zanate - kazao je Nalić.

****************************

/////////////////////////////////////////////////////

Stav kosovskog ministra
Kuči: Izručenje Keljmendija samo po Ustavu i zakonu Kosova
Hajredin Kuči
FOTO: Agencija
Kuči: Izručenje Keljmendija samo po Ustavu i zakonu Kosova

Kosovski ministar pravde Hajredin Kuči danas je izjavio da će se u slučaju izručenja  Nasera Keljmendija, čije izručenje je zatražila Bosna i Hercegovina, postupiti po Ustavu i zakonu Kosova.

Kako agencije prenose, Kuči je izjavio da o eventualnom izručenju Keljmendija prethodno treba da se izjasni sud, a da je konačna odluka o izručenju u nadležnosti ministra pravde.

- Ustav predviđa da građani Kosova mogu da budu izručeni drugoj državi samo ako postoji sporazum. U konkretnom slučaju Kosovo nema sporazum sa Bosnom i Hercegovinom i ovo pitanje ostaje u nadležnosti i volji ministra pravde - rekao je Kuči.

On je pohvalio rad kosovske policije i pravosuđa koji su preduzeli mjere koje, kako je rekao, nije mogla da preduzme nijedna druga država u regionu.

Upitan da li postoji opasnost da EULEX može da koristiti veze koje je ranije koristio UNMIK i da izruči Keljmendija, Kuči je rekao da ne želi da se miješa u ta ovlaštenja i dodao da do izručenja može da dođe samo prema kosovskim zakonima.

Ministarstvo pravde BiH uputilo je jučer molbu Euleksu za izručenje Keljmendija pravosuđu BiH.

Keljmendija, koji se sumnjiči za organizirani kriminal u vezi s neovlaštenim prometom narkotika i krivičnim djelom ubistva, u nedjelju uvečer uhapsila je kosovska policija.

 

 

09.05.2013.

VLADIKA PAHONIJE BLUDNIČIO NAD DJEČACIMA U GRČKOJ

Novi šokantni podaci o "homoseksualnom lobiju" SPC
Vladika Pahomije bludničio nad dječacima u Grčkoj
FOTO: Agencije
Vladika Pahomije bludničio nad dječacima u Grčkoj


Episkop vranjski Pahomije, jedan od vođa takozvanog "homoseksualnog lobija" u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, s intimnim prijateljem iz Grčke LM zajedno je sudjelovao u protivprirodni bludu nad maloljetnicima iz Fudbalskog kluba "Soko" prilikom njihovog boravka u Grčkoj na ljetnom raspustu, otkriva "Blic". Ovaj klub je formiran u Vranju pod pokroviteljstvom Eparhije vranjske, piše u dokumentima koje o vladiki Pahomiju godinama vode srpske sigurnosne službe.

U tim dokumentima piše da grčki novinar Krist Kuzulis tvrdi da ima podatke o homoseksualnim aktivnostima Pahomija, kao i da je episkop Artemije ucijenio Pahomija kompromitirajućim materijalima o seksualnim skandalima. Vladika Pahomije je bio optužen za seksualno zlostavljanje četvorice bogoslova u poznatoj "aferi Pahomije". Međutim, zbog opstrukcije suda, dva slučaja su zastarjeli, a dva su odbačena zbog "nedostatka dokaza".

Sam vladika se branio tim da je meta "velike zavjere" koju protiv njega vode albanski lobi i strane obavještajne službe.

- Goran Arsić, svjedok u "aferi Pahomije", izjavio je da je novinar Kuzulis u više navrata boravio u Eparhiji vranjskoj, kako bi navodno ucijenio Pahomija. Ali, episkop je uspio pridobiti naklonost grčkog novinara preko LM, kojeg je u eparhiju uputila Grčka pravoslavna crkva, a koji je bio njegov "intimni prijatelj" - navodi se u dosjeu o Pahomiju.

Neće se više oglašavati
Dobrica Ćosić se povlači iz javnog života Srbije
FOTO: Arhiva
Dobrica Ćosić se povlači iz javnog života Srbije

Srpki akademik Dobrica Ćosić izjavio je da je zbog bolesti odlučio da se povuče iz javnosti.

"Povukao sam se iz javnog života i više neću davati intervjue zato što sam bolestan", rekao je Ćosić za "Nedeljnik".

Ćosić, koji je bio predsjednik SR Jugoslavije, rekao je da se više neće oglašavati ni komentarisati zbivanje na političkoj sceni Srbije.

"Sve što sam imao da kažem napisao sam u svojim knjigama. U njima su svi moji stavovi", dodao je Ćosić.
*************************

////////////////////////////////////////////////////////

Prvi potpredsjednik Vlade Srbije tvrdi
Vučić: Odbijanje sporazuma sa Prištinom vodi u izolaciju
FOTO:
Vučić: Odbijanje sporazuma sa Prištinom vodi u izolaciju

Prvi potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić rekao je da bi odbijanje sporazuma s Prištinom značilo izolaciju države i odbijanje stranih investitora.

Vučić je u intervjuu za nedjeljnik "Novi magazin" kazao da je zbog toga zahvalan svim ljudima koji u podršci sporazumu Beograda i Prištine nisu polazili od ličnih stavova i uvjerenja zasnovanih na nečemu što je bilo devedesetih, već prije svega na onome što se danas zbiva i time pokazali svoju širinu.

"Postojali su ljudi od kojih nisam očekivao podršku, slušao sam Nikolu Samardžića, Nenada Prokića, ako hoćete i Čedomira Jovanovića i zahvalan sam im na tome što nisu postavljali ne znam kakve uslove ili ne znam kakva pitanja", naveo je prvi potpredsjednik Vlade.

Vučić je dodao da s tim ljudima ne dijeli potpuno iste vrijednosti, ali da je važno za Srbiju što budućnost smatraju prioritetom, da smatraju da "moramo da preživimo da bismo mogli da živimo za pet ili deset godina, da je bilo dosta žrtvovanja naroda, žrtvovanja tuđe djece i drugih ljudi zarad ličnih političkih interesa".

Prema njegovim riječima, odbijanje Briselskog sporazuma za Srbiju bi značilo povratak nazad.

"U to nema nikave sumnje i pitanje je kakvu bi budućnost zemlja imala. Čak i oni koji su danas protiv i oni znaju da govorimo istinu, da smo u pravu. Mislim da Srbija ne samo što bi bila zaustavljena na evropskom putu nego bi bila polako, ali sigurno izolovana od ostatka čovječanstva", rekao je Vučić.

Dodao je da bi bilo pitanje dana kad će ponovo da se uvede vizni režim, da bi se povećao broj lažnih azilanata i da bi se postavilo pitanje prekograničnih kredita.

************************

/////////////////////////////////////////////////////////////

Poslije višemjesečne istrage vlasnika kompanije “Delta“
Podignuta optužnica protiv Miroslava Miškovića
FOTO: Agencije
Podignuta optužnica protiv Miroslava Miškovića

Tužilaštvo za organizovani kriminal danas je podiglo optužnicu protiv Miroslava Miškovića, vlasnika kompanije “Delta“, saznaje Telegraf.rs. Pored vlasnika “Delta holdinga”, optužnice su podignute i protiv njegovih saradnika osumnjičenih za mahinacije prilikom privatizacije putarskih preduzeća.

- Poslije višemjesečne istrage, konačno je podignuta optužnica protiv trenutno najpoznatijeg srpskog pritvorenika. Na taj način je nastavljen proces protiv njega koji je počeo hapšenjem u decembru prošle godine – kaže sagovornik Telegrafa iz Tužilaštva za organizovani kriminal.

Inače, optužnica se u javnosti pominjala još od februara – tada su je najavili vicepremijer Aleksandar Vučić, kao i drugi zvaničnici. Specijalni tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Miljko Radisavljević izjavljivao je da je riječ o inkriminaciji koja se kolokvijalno naziva „teška korupcija“, jer je pribavljena ekonomska korist viša od 200 miliona dinara.

Protiv Miškovića se, koliko je javnosti poznato, vodi samo jedna krivična istraga, i to zbog zloupotrebe u putarskim preduzećima, kojom je obuhvaćen i vlasnik “Nibens grupe” Milo Đurašković, kao i još osam osoba, uključujući i sina vlasnika “Delte” Marka Miškovića. Nezakonita korist prema krivičnoj prijavi iznosi oko 30 miliona eura.

Takođe, prema dostupnim informacijama, vođene su i predistražne radnje, u okviru kojih je ispitan Mišković povodom privatizacija “C xxxa”, Luke Beograd, kao i konverzije zemljišta “Delreala” na Novom Beogradu.

Ova tri slučaja su na listi od 24 sporne privatizacije EU i Savjeta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije, dok putarska preduzeća to nisu. Navodno je na njih, kao i malverzacije s građevinskim firmama, ukazano kroz usmene razgovore sa evropskim zvaničnicima.

Vlasnik Delta holdinga uhapšen je 12. decembra 2012. godine nakon što je dva puta bio u policiji na saslušanju. Tog dana je uhapšen i njegov sin Marko Mišković kao i vlasnik Nibens grupe Milo Đurašković.

Pritvor im je produžavan više puta po više osnova, a jedan od njih je mogućnost utjecaja na svjedoke.

Marko Mišković je 3. aprila pušten iz pritvora i on se od tada nalazi u kućnom pritvoru uz elektronsku narukvicu.

Krajem aprila Tužilaštvo za organizovani kriminal nije prihvatilo prijedlog odbrane da Miroslav Mišković i Milo Đurašković uz jemstvo budu pušteni iz pritvora.

 

 

09.05.2013.

TOMISLAV NIKOLIĆ: JA SAM ŠUMADINAC, A SVI MOJI PRIJATELjI IZ BOSNE SU BOSANCI

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić za RTS
Ja sam Šumadinac, a svi moji prijatelji iz Bosne su Bosanci
FOTO: YouTube
Ja sam Šumadinac, a svi moji prijatelji iz Bosne su Bosanci

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić za RTS
Ne ljutim se što me zovu Šumadinac, pa se niko ne treba ljutiti što prijatelje zovem Bosancima
Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić gostujući u emisiji RTS-a "Svedok" govorio je i o odnosima u regionu.
Nikolić je tom prilikom rekao da na marginama svjetskih skupova razgovara sa predstavnicima Hrvatske i BiH. Svi su saglasni da razgovori moraju da se podignu na najviši nivo, ali da je potrebna volja i na drugoj strani.
"Ja sam sve svoje stavove o BiH izrekao, i nema razloga da se neko iz BiH ljuti. Svoje stavove o Hrvatskoj iznosim posljednjih sedam godina. Danas izbjegavam mnogo teških riječi koje sam nekada lako prevaljivao preko usta", kaže Nikolić.
Govoreći o Srebrenici, Nikolić je rekao da je to strašan zločin koji ne može da bude oprošten, ali zbog toga ne može da strada cio narod ili država.
Komentarišući svoje izvinjenje zbog Srebrenice, Nikolić je rekao da je to uradio jer je htio da pokaže da u nekim stvarima mora da postoji kontinuitet. "Želim da pokažem da mojom pobjedom u nekim stvarima nema promjena, već da postoji kontinuitet", rekao je Nikolić.
Predsjednik Srbije, kako kaže, očekuje da svi lideri u regionu zajedno odu i u Bratunac i u Srebrenicu, da vide kako je došlo do čitavog slijeda događaja.
Komentarišući to što je Srbe iz BiH nazvao Bosancima, Nikolić se izvinio ako je to neko pogrešno shvatio. "Nisam mislio ništa loše, moja supruga je pola sa Glamoča, pola sa Korduna", kaže Nikolić i ističe da je termin upotrijebio kao geografsku odrednicu.
"Što bih se ja, na primjer, ljutio ako mi neko kaže da sam Šumadinac. To je geografija, znam ja da su oni Srbi, svi smo mi Srbi, ako nekome smeta da ih tako zovem, nikada više neću, ali svi moji prijatelji iz Bosne onda neće reći da su Bosanci. Ako je to shvaćeno u stilu da ja odbacujem Srbe iz Bosne, to meni ne mogu da pripišu", kaže Nikolić.

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić gostujući u emisiji RTS-a "Svedok" govorio je i o odnosima u regionu.

Nikolić je tom prilikom rekao da na marginama svjetskih skupova razgovara sa predstavnicima Hrvatske i BiH. Svi su saglasni da razgovori moraju da se podignu na najviši nivo, ali da je potrebna volja i na drugoj strani.

"Ja sam sve svoje stavove o BiH izrekao, i nema razloga da se neko iz BiH ljuti. Svoje stavove o Hrvatskoj iznosim posljednjih sedam godina. Danas izbjegavam mnogo teških riječi koje sam nekada lako prevaljivao preko usta", kaže Nikolić.

Govoreći o Srebrenici, Nikolić je rekao da je to strašan zločin koji ne može da bude oprošten, ali zbog toga ne može da strada cio narod ili država.

Komentarišući svoje izvinjenje zbog Srebrenice, Nikolić je rekao da je to uradio jer je htio da pokaže da u nekim stvarima mora da postoji kontinuitet. "Želim da pokažem da mojom pobjedom u nekim stvarima nema promjena, već da postoji kontinuitet", rekao je Nikolić.

Predsjednik Srbije, kako kaže, očekuje da svi lideri u regionu zajedno odu i u Bratunac i u Srebrenicu, da vide kako je došlo do čitavog slijeda događaja.

Komentarišući to što je Srbe iz BiH nazvao Bosancima, Nikolić se izvinio ako je to neko pogrešno shvatio. "Nisam mislio ništa loše, moja supruga je pola sa Glamoča, pola sa Korduna", kaže Nikolić i ističe da je termin upotrijebio kao geografsku odrednicu.

"Što bih se ja, na primjer, ljutio ako mi neko kaže da sam Šumadinac. To je geografija, znam ja da su oni Srbi, svi smo mi Srbi, ako nekome smeta da ih tako zovem, nikada više neću, ali svi moji prijatelji iz Bosne onda neće reći da su Bosanci. Ako je to shvaćeno u stilu da ja odbacujem Srbe iz Bosne, to meni ne mogu da pripišu", kaže Nikolić.

****************************

////////////////////////////////////////////////////////

"Model uspješne miroljubive tajne operacije"
Novi šef CIA-e radio na rušenju Slobodana Miloševića
FOTO: Agencije
Novi šef CIA-e radio na rušenju Slobodana Miloševića

Novoizabrani šef CIA za tajne operacije svojevremeno je radio na rušenju režima Slobodana Miloševića, objavio je AP.

Američka agencija javlja da je prvobitni favorit bila jedna od najviše pozicioniranih žena u CIA, ali da je njeno imenovanje postalo sporno poslije intervencije iz Senata zbog toga što je ona svojevremeno upravljala zatvorom CIA-e na Tajlandu u kojem su za ispitivanje osumnjičenih za terorizam korištene tehnike mučenja.

"Umjesto da se odluči za nju, direktor CIA-e Džon Brenan se okrenuo šefu odjeljenja CIA-e za Latinsku Ameriku i bivšem šefu stanice u Pakistanu, za kojeg bivši funkcioneri kažu da je svojevremeno vodio tajnu operaciju koja je pomogla u rušenju bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića s vlasti", navodi AP.

Taj program se, kako dodaje američka agencija, unutar CIA-e smatra "modelom uspješne miroljubive tajne operacije."

Bivši funkcioneri su govorili pod uslovom da ostanu anonimni, jer nisu ovlašteni da javno govore o operacijama CIA-e.

AP navodi da je ime novog šefa za tajne operacije poznato mnogima u obavještajnim, diplomatskim i novinarskim krugovima, kao i ime žene od čijeg se imenovanja odustalo.

I jedan i drugi su se predstavljali kao pripadnici CIA-e brojnim vladama u svijetu. Ipak, CIA smatra da njihova imena ne treba objavljivati, jer su tehnički još operativci.

***************************

//////////////////////////////////////////////////////////////

Na dan pobjede nad fašizmom
Zastava SR BiH postavljena u Banjoj Luci
FOTO: Agencije
Zastava SR BiH postavljena u Banjoj Luci

Aktivisti i aktivistkinje iz Prijedora i Banje Luke su na 9. maj - Dan pobjede nad fašizmom u Banjoj Luci , postavili zastavu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine na zgradi u (nekadašnjoj) ulici Maršala Tita. Ovim činom su građanke i građane htjeli podsjetiti na vrijeme kada su svi u BiH bili jednaki i ravnopravni pod jednom zastavom, te kada su antifašisti imali svoju aktivnu ulogu u kreiranju i upravljanju društva.

Učesnici ističu da u regionu vladaju korumpirane političke strukture koje iskorištavaju etničke tenzije radi svojih ličnih interesa i održavanja apsolutne vlasti, dok je antifašistička borba davno marginalizovana u korist novih političkih interesa.

Aktivista Nikola Kuridža naglašava da narodi u BiH žive u vremenu kada se vrši "politički dirigovana revizija naše zajedničke antifašističke prošlosti, uz uklanjanje spomenika antifašistima i proglašavanje nacističkih kolaboracionista narodnim herojima."

"Ovim činom ne podržavamo komunističku ideologiju ili bilo koju političku stranku, nego podsjećamo građanke i građane Banjaluke da je borba protiv fašizma bila jedinstvena i zajednička borba svih naroda i narodnosti na ovom prostoru", saopštio je Branko iz Banje Luke.

Podsjećamo, za 1. maj - Međunarodni dan rada, aktivisti iz Prijedora i Sarajeva su sličnu akciju izveli i u Sarajevu, kada je u centru grada takođe postavljena zastava SR BiH.

 

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 05/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
76396937

Powered by Blogger.ba