Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

06.05.2013.

UHAPŠEN NASER KELjMENDI, EULEX ĆE POSREDOVATI IZMEĐU KOSOVA I BiH

Uhapšen Keljmendi, EULEX će posredovati između Kosova i BiH

Naser Keljmendi

Naser Keljmendi

*******************************

Misija EU na Kosovu, EULEX, biće uključena u slučaj Nasera Keljmendija, tako što će stručnjaci ove misije pri kosovskom Ministarstvu pravde posredovati u kontaktima između Bosne i Kosova, kako bi na kraju zvaničan zahtev za izručenje Keljmendija bio isporučen, izjavila je za RSE, Francoise Lambert, v.d. zamenika šefa odeljenja za informisanje pri misiji EULEX.

“Kada se ono (zvaničan zahtev za izručenje) dobije, lokalni tužilac će zatražiti od nadležnog sudije da odluči o izručenju”, dodala je ona.

Naser Keljmendi (1957), vođa jedne od najjačih kriminalnih grupa na Balkanu, koji se nalazi i na crnoj listi SAD, uhapšen je u nedelju uveče na Kosovu u regionu Prištine, potvrđeno je Radiju Slobodna Evropa u policiji Kosova. Keljmendi se nalazi na crnoj listi SAD i poternici Interpola gde je označen kao jedan od najopasnijih narko dilera na Balkanu.

“Možemo potvrditi da je 5. maja oko 20 sati Policija Kosova uhapsila dve osumnjičene osobe, od kojih je jedna tražena pod međunarodnom poternicom, dok je druga osoba uhapšena zbog pružanja pomoći osobi koja je bila pod međunarodnom poternicom. Sada su obe osobe u policijskom centru za zadržavanje", kazao je za RSE portparol policije, Baki Kelani.

Kako saznaje RSE, drugi uhapšeni je Fuad Nikqi (1981).

Tokom ove operacije izvršena je kontrola u dva objekta i konfiskovani različiti dokazi, uključujući i dva automobilska vozila.

U Ministarstvu pravde kažu da je ekstradicija Keljmendija Bosni i Hercegovini  moguća, iako će ona biti komplikovana, s obzirom da BiH nije priznala Kosovo.

Savetnik ministara, Driton Lajqi, prethodno je izjavio da će se u ovom slučaju zatražiti pomoć misije EU na Kosovu, EULEX, s obzirom da ova misija ima direktne kontakte sa vlastima u Bosni.

“Pitanje ekstradicije sa Bosnom je malo komplikovano zato što Bosna ne priznaje Kosovo, nemamo sporazum o ekstradiciji sa Bosnom, kao što imamo sa nekim zemljama regiona i EU. Vlasti EULEX-a imaju mogućnost za ekstradiciju jer je to misija EU, i mislim da se treba da pronađu legalne osnove kako bi došlo do ekstradicije. To neće biti lako, već je veoma složeno s obzirom da BiH ne priznaje Kosovo i ne želi da ima direktne kontakte sa Kosovom”, kazao je Lajqi.

“Mi smo tu da poštujemo međunarodne konvencije i doprinesemo borbi protiv organizovanog kriminala i bilo kakve negativne pojave u regionu”, dodao je on.

Dok se ne donese odluka o ekstradiciji, Lajqi kaže da će Keljmendi biti pod nadzorom policije.

EULEX je i ranije pomagao u procesima izručivanja, kao što je to bio slučaj Baki Sadikija koga je tražilo slovačko pravosuđe. Sadiku je bio uhapšen na Kosovu na osnovu crvene poternice INTERPOL-a izdate u Slovačkoj, zemlja koja takođe nije priznala Kosovo.

Na zahtev slovačkih organa vlasti, i na osnovu sporazuma sa kosovskim vlastima, EULEX je pružio pomoć u procesu izručivanja. EULEX je omogućio odgovarajući prenos zahteva za izručenje od Ministarstva pravde Republike Slovačke ka kosovskom Ministarstvu pravde, kao i primopredaju te osobe iz nadležnosti kosovske policije u nadležnost slovačke policije.

Odluku o njegovom izručenju doneo je ministar pravde, nakon odluke o odobravanju izručenja donete od strane Okružnog suda u Gnjilanu, podržane od strane Vrhovnog suda Kosova.

* Pročitajte više o Naseru Keljmendiju u specijalnom istraživanju RSE objavljenom u junu 2012. godine

*******************************

////////////////////////////////////////////////////////////////

Živanović: Autizam je svojstvo vlasti u BiH

Miodrag Živanović
Miodrag Živanović
*************************************
Dr. Miodrag Živanović, profesor Univerziteta u Banjaluci, ističe da je prosječno stanje građana Bosne i Hercegovine očajanje, između ostalog zbog ogromne distance između političara i naroda koji ih je birao.

RSE: Bh. političari su odvojeni od naroda, oni žive u nekom svom svijetu i kao da se nastoje što više udaljiti od onih koji su ih birali, odnosno, pokazuju kako nemaju  skoro nikakvog  interesovanja za druge. Kako profesore Živanoviću vi vidite i nazivate takvo ponašanje, tu odvojenost  od svega što je praktični i svakodnevni život ljudi?

Živanović: To je po mom sudu jedan svojevrsni oblik autizma, mada autizam pripada oboljenjima pojedinaca, ali postoji teorija i da se autizam pojavljuje kao svojstvo institucija ili svojstvo vršenja vlasti. Mi upravo imamo takav primjer koji je, moram reći, po svemu sudeći, radikalan. Mislim da se ne radi samo o komunikaciji ili o tome da li neko iz vlasti razgovara s običnim ljudima i obratno, nego se radi i o cjelokupnom stanju života, počev od toga da centri političke moći  ne samo da su izolovani od ljudi u komunikaciji, nego su sami sebi dovoljni i po tome što su postali centri ekonomske moći i centri u kojima se na jedan, moram reći komforan, lagan način realizuju i lični ekonomski, materijalni, ili bilo koji drugi interesi. To, naravno, proizvodi – ja ću reći možda i pregrubo, ali moram tako – jedno stanje društvene svijesti, bolje rečeno – prosječno stanje društvene svijesti, koje više nije, kao ranije, u apstinenciji prilikom izbora ili u nečem benignijem, nego je to stanje zaslužilo jedno ime koje se zove ’očajanje’. Dakle, prosječno stanje naše bh. svijesti je po mom sudu očajanje, upravo zbog te ogromne, gotovo beskrajne distance između vlasti i ljudi. Ako je to tako, onda je pitanje šta nam je raditi, a to je doista preteško pitanje.
                  
RSE: Da li su ovaj bh. primjer, kao neki politički fenomen, zapazili  analitičari izvan  Bosne i Hercegovine, gdje se lideri ipak drugačije ponašaju?

Živanović: Koliko ja znam, postoji dosta komentara u zapadnoj štampi, dakle, prvo na nivou komentara, a kasnije su napravljene i neke ozbiljnije studije o takvim primjerima ili primjerima takvih društava. Među njima je i Bosna i Hercegovina, i to na zavidnom prvom mjestu. Tu je doista maestralno proveden taj projekt da se vlasti što više odvoje od naroda, da politika više ne bude briga za polis, kako bi trebalo biti, nego da pripada tom sebi samom dovoljnom krugu elite. To proizvodi brojne negativne posljedice i doista je široka tema da se o tome razgovara, ali bi trebalo ne znam koliko emisija, ne samo na radiju nego i na drugim medijima, da se ljudima predstavi to što se zapravo događa, dakle to očajanje. Na drugoj strani, čini mi se, političkim elitama to se i ne može predstaviti, jer oni to ne osjećaju. Da osjećaju, ne bi to radili. Ta duboka odvojenost vlasti od ljudi, od naroda, od građana, od svega što je život, može proizvesti, nažalost, čak i tragične posljedice, može pojačati društvene konflikte, može dovesti do usijanja ono što se zove sam konflikt, i čini mi se da u svakom slučaju ne može donijeti ništa dobroga.

RSE: Zbog čega su naši političari toliko neosjetljivi za probleme većine građana?

Živanović: Da vam pravo kažem, ja ne znam jednoznačan odgovor na to pitanje, ali znam onu narodnu poslovicu: ’Daj nekome vlast pa ćeš da vidiš kakav je’. Dakle, pojednostavljeno rečeno, doista se radi o tome i doista – ljudi izabrani da obnašaju ove ili one funkcije na različitim nivoima, ne samo kod nas, to je generalno pravilo, postaju neki sasvim drugi nego oni koje smo mi znali prije njihovog izbora. To može biti u jednom benignom, bezopasnom smislu, možda na psihološkoj ravni, ali je, nažalost, češći slučaj da to ima svoje doista teške posljedice na cjelokupan život, počev od ekonomije do ekologije.
RSE: Očigledno je zaostajanje u reformama u procesu evopskih  integracija. Ima li neke nade da se sustigne sve ono što je propušteno?

Živanović: Moram reći da je ta slika zaista crna. Prognoze koje su objavljene u medijima i izjave koje su davali predstavnici Evropske unije da bi mi možda mogli oko 2020. godine ući u Uniju, jednostavno nisu realne. Jedan broj predstavnika Unije je čak rekao – barem na ovim razgovorima kojima sam ja prisustvovao – ’ako se to dogodi i 2030. ima da budete zadovoljni, s obzirom na sve šta vam se dešava’. Mislim da je ovo dovoljan pokazatelj gdje smo.

***************************

///////////////////////////////////////////////////////////////

Reakcije na hapšenje Keljmendija: Zadat udarac kriminalu u regiji

Naser Keljmendi
Naser Keljmendi
**************************************
Bosna i Hercegovina čeka da joj bude isporučen Naser Keljmendi, za kojim je ta zemlja raspisala potjernicu i na osnovu koje je uhapšen na Kosovu. BiH ga, naime, tereti za ubistvo Ramiza Delalića Ćele, trgovinu drogom i druga krivična djela. Istovremeno, „prsti“ Keljmendijeve organizacije sežu i u Crnu Goru i u Srbiju. U Crnoj Gori, kako se spekuliše, ima logistiku i zaštitu samog političkog vrha, a u Srbiji se smatra glavnim finansijerom i organizatorom prometa heroina.

Iako BiH nije priznala Kosovo, vjeruje se da će se u najskorijem roku naći mehanizmi za njegovo izručenje, najvjerovatnije preko međunarodnih institucija na Kosovu, kaže ministar pravde BiH Bariša Čolak.

„Mi imamo izvjesnu suradnju sa Kosovom. Ona se odvija putem EULEKS-a. Dakle, međunarodnu pravnu pomoć tako ostvarujemo. Bez obzira koliko je ovaj slučaj težak, kompleksan i kompliciran, ne bi smio biti problem to što mi nemamo diplomatske odnose i što nismo u posjedu bilo kakvih potpisanih sporazuma, ali to ovisi, naravno, prije svega od Kosova, od pravosudnih organa i vlasti na Kosovu - hoće li oni izručiti Keljmendija Bosni i Hercegovini ili ne. Ja vam sad ne mogu potvrditi kakvi su njihovi zakoni, kakav je ustav, je li on dopušta izručenje vlastitih državljana ili ne, postoje li neke zakonske zapreke ili ne. A naravno da je tu bitna i politička volja“, kaže Čolak.

Ne samo što je označen kao najveći narko bos i najopasnija osoba u Evropi po američke interese, Naser Keljmendi za Interpol je i osoba koja godinama pere novac, zelenari i ubija na Balkanu. Tužilaštvo BiH u okviru akcije “Lutka”, koja je provedena prošle godine i u kojoj je uhapšeno 18 osoba,  Keljmendija sumnjiči za ubistvo Ramiza Delalića Ćele, trgovinu drogom i druga krivična djela.

„Naser Keljmendi, osumnjičeni, pod istragom je Tužiteljstva BiH zbog krivičnih djela organiziranog kriminala u vezi sa neovlaštenim prometom opojnih droga i krivičnim djelom ubistva. Tužiteljstvo BiH će pokrenuti aktivnosti u skladu sa zakonom, zajedno sa drugim pravosudnim i policijskim institucijama u našoj zemlji, u pravcu izručenja osumnjičenog pravosuđu BiH“, rekao je glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

Koja su sve nedjela rasvijetljena u najvećoj akciji razbijanja regionalnog kriminalnog lanca naveo je direktor Agencije za istrage i zaštitu BiH Goran Zubac, nakon okončanja operacije “Lutka”.

Fahrudin Radončić, foto: Dženana Halimović
Fahrudin Radončić, foto: Dženana Halimović
„U potpunosti smo dokumentovali ubistvo Delalića Ramiza, teško ubistvo Govedarice Borisa, teško ubistvo Mačar Vladimira, Blaškić Milana i Magazin Rade, također i teško ubistvo u vezi sa pokušjem podstrekavanja Ždrale Đorđe u tri pokušaja“, naveo je Zubac.

Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić zahvalio se vlastima Kosova, ali i državnoj Obavještajno sigurnosnoj agenciji na pomoći i hapšenju Keljmendija:

“Mi smo, nažalost, u toj depeši dobili informaciju da kosovski zakon ne dozvoljava izručenje njihovih građana da im se sudi u drugim zemljama, ali ćemo učiniti sve putem međunarodne pravne pomoći da se suđenje ipak dogodi u Sarajevu i da se on isporuči Bosni i Hercegovini.“

Nova stranica u vladavini zakona

Keljmendi je neposredno prije nego što će policijske snage prošle godine upasti u njegov hotel Casa Grande u Sarajevu pobjegao u Crnu Goru, a potom na Kosovo.

Špekulisalo se i o tome da se nalazi u Dubaiju. Ono što je najviše zaintrigiralo javnost bilo je  kako je Keljmendi izbjegao hapšenje, tim prije što je u akciji uhapšen i Bojan Cvijan, bivši šef odjela za narkotike u SIPA-i. Djelimičan odgovor za RSE dao je tadašnji ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović.

Sadik Ahmetović, foto: Midhat Poturović
Sadik Ahmetović, foto: Midhat Poturović
“Mi smo imali institucionalnu zaštitu tipa Keljmendija u strukturama sigurnosti u BiH“, rekao je Ahmetović.

Sada već bivši ministar za naš radio procjenjuje kako bi ovo hapšenje moglo označiti da se staje ukraj regionalnom organizovanom kriminalu, ali i kraj političkog mentorstva kriminalnim organizacijama:

“Ne postoji nijedan kriminalac u BiH sa nekim jačim kapacitetom koji na određeni način nema zaštitu od pojedinaca u pravosudnom i političkom sistemu BiH. Samo razotkrivanje pojedinaca i osoba koje na bilo koji način štite bilo kog kriminalca u BiH će otvoriti novu stranicu kad su u pitanju vladavina prava i pravna država. Vjerujem da će, ukoliko dođe do sudskog procesa, ti pokazatelji i navodi koje sam vrlo često iznosio biti podastrti i činjenicama iz ovog slučaja, a vjerujem i drugih slučajeva koji su do sada procesuirani u Sudu BiH. “ 

Prsti ove organizacije sežu daleko van granica BiH - preko Crne Gore, Kosova i Srbije, sve do Njemačke i SAD. U Crnoj je Gori napoznatiji „Ulcinjski slučaj“. Odnosi se na to što je Keljmendiju oproštena nelegalna gradnja hotela Casa Grande u Donjem Štoju kod Ulcinja. Oprost je dobio nakon što je platio kaznu od 10.000 eura ulcinjskoj opštini. Špekulisalo se da  je upravo taj grad na najujužnijoj tački Crne Gore bio baza za Keljmendijeve  nelegalne poslove, za koje je navodno imao i logistiku i zaštitu iz samog političkog vrha. Baš kao i u BiH, i u Crnoj Gori je Keljmendi, po svemu sudeći, imao političke mentore.

Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sketora pojašnjava kakve bi posljedice Keljmendijevo hapšenje moglo imati po Crnu Goru.

„Smatram da je Naser Keljmendi vrlo zanimljiv svjedok i mogao bi da priča o svojim vezama u Crnoj Gori i o svojim i vezama s ostalim političarima iz regiona, ali prije svega sa samim crnogorskim vrhom, kako političkim tako i ekonomskim“, ocjenjuje Milovac.

U Srbiji Naser Keljmendi nije toliko poznat, poput Darka Šarića za kojim se još traga, ili Luke Bojovića na čije se izručenjenje iz Španije čeka, ali srbijanska ga policija smatra glavnim finansijerom i organizatorom prometa heroina, čiji put ide i preko Srbije. Kriminolog Zlatko Nikolić, iz beogradskog Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, ukazuje da je regionalnom kriminalu zadat udarac, te da je ovo hapšenje i te kako značajano i za Srbiju:
   
„Apsolutno je sigurno - sve ove sumnjive privatizacije i sve što se dešavalo svih ovih godina govori upravo da je ne mala već velika količina prljavog novca ušla na ovaj prostor. U svakom slučaju, čitave latifundije su, da tako kažem, napravljene od prljavog novca, tako da tog novca još uvek ima na ovom tržištu - jer čim ima priliva, čim imate trgovinu narokoticima ili šverc oružja i svega onoga čime se organizovani kriminal bavi, onda taj novac negde morate da plasirate, a to je opasnije negde gde su tržište ili bankarski sektor organizovaniji nego što je to na Balkanu.“

Keljmendi je i jedna od meta akcija "Besa", potvrdio je nedavno direktor Asocijacije šefova policija zemalja jugoistočne Evrope Zlatko Miletić, u kojoj je za dvije i po godine uhapšeno više od 440 osoba, te oduzeto preko tone narkotika. Upravo je Miletić nedavno i nagovijestio Keljmendijevo hapšenje navodeći kako se samo čeka da se zemlja u kojoj je privoli na taj korak.

Iako se radi o hapšenju jedne od najkontroverznijih ličnosti na ovom području, o Keljmendijevom hapšenju uglavnom se malo ko izjašnjava, uključujući i one koji su svojevremeno bili i najglasniji u pogledu njegovog kriminalnog djelovanja - ili su na putu  zbog praznika, ili nisu u toku, ili se ne javljaju na telefon.

* Pročitajte više o Naseru Keljmendiju u specijalnom istraživanju RSE objavljenom u junu 2012. godine

 

 

06.05.2013.

SJEĆANjE NA SREBRENIČANE KOJI SU ŽIVI ZAPALjENI

Navršava se 21 godina od stravičnih zločina
Sjećanje na Srebreničane koji su živi zapaljeni
FOTO:
Sjećanje na Srebreničane koji su živi zapaljeni

Za dva dana navršava se 21 godina od stravičnih zločina nad Bošnjacima, koji  su se desili na području grada Srebrenice, te na području sela Dobrak, Rešagići i Vodice.

Tog dana će, u 12 sati,  u znak sjećanja na naše sugrađane koji su živi zapaljeni u svojim kućama u Srebrenici, biti položeno cvijeće na zajedničku spomen grobnicu u kojoj su sahranjeni ostaci naših izgorjelih sugrađana,  na lokaciji pored Bijele džamije, gdje će biti proučen i tevhid.

U spomen na stradale Bošnjake na području sela Dobrak, cvijeće će biti položeno  u 14.30 sati,  na spomen obilježju, u zaseoku  Rešagići cvijeće će biti položeno u 15 sati, a u Vodicama  u 15.30 sati.

************************

////////////////////////////////////////////////////////////

Prije 21 godinu ubijeno 16 ljudi
Obilježena godišnjica zločina u Kobilićima
FOTO:
Obilježena godišnjica zločina u Kobilićima

Ni nakon 21 godine ne prestaje bol i tuga za zvjerski ubijenim mještanima mjesne zajednice Kobilići u Sapni. Njih 16 je u maju 1992. godine pozvano na pregovore i onda su svirepo i kukavički ubijeno.

Ovaj četnički akt je jedan od prvih velikih zločina u BiH i prava najava svega onoga što su srpske snage planirale uraditi nesrpskom življu.

- Četnici tada nisu ubili samo njih 16, nego 160 i mnogo više jer su njihovim ubistvom ubili i njihove porodice i buduće potomke, rekao je predsjednik MZ Kobilići Said Smajlović,

Obilježavanju godišnjice su prisustvovali i predstavnici Vlade i Skupštine Tuzlanskog kantona te predstavnici općinske vlasti i brojni građani.

*****************************

///////////////////////////////////////////////////////////

Na sjednici održanoj večeras u Vašingtonu
MMF odobrio tranšu za BiH u iznosu od 78 miliona KM
FOTO: Ilustracija
MMF odobrio tranšu za BiH u iznosu od 78 miliona KM

Izvršni odbor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) odobrio je na sjednici održanoj u Vašingtonu, koja je okončana maloprije, tranšu od 78 miliona KM za našu državu, ekskluzivno saznaje "Dnevni avaz".

Ova sredstva bi za našu državu već sutra mogla biti operativna.

Na sjednici Izvršnog odbora konstatirano je da je naša država izvršila obaveze za nastavak stand-by aranžmana, čija ukupna vrijednost iznosi 800 miliona KM. Pozdravljeno je usvajanje Zakona o povoljnijem penzionisanju na nivou FBiH.

****************************

//////////////////////////////////////////////////////////

Sve manje posla za sahadžije
Još samo rijetki majstori čuvaju zanat od zaborava
Marvić u svojoj radnji: Zahtjevan posao
FOTO:
Još samo rijetki majstori čuvaju zanat od zaborava

Sahadžijski zanat kao jedan od najrjeđih i najstarijih u našem gradu, polako izumire. Moderna tehnologija uzima sve više maha, a ljudi sve rjeđe odlaze kod starih majstora.
Bez obzira na to što za popravku sata treba mnogo znanja, koncentracije i strpljenja, mušterije nerijetko imaju primjedbe na cijene popravke koje smatraju previsokim. Iako se u gradu nalazi mnogo radnji koje prodaju i servisiraju satove, pravih majstora ovog posla veoma je malo.

Jedan od rijetkih koji su predani ovom zanatu je Haris Marvić kojeg smo posjetili u njegovoj radnji u Gazi Husrev-begovoj ulici. Dok popravlja satove, okružen brojnim priborom, Marvić nam priča o zanatu koji je naslijedio od svog dede.

- Popraviti sat nije lako, ali uz pomoć lupe koja uvećava i do šest puta, uspijem riješiti i najveće kvarove. Tehnika popravljanja uvijek je ista, bilo da je riječ o starom ili novom satu - kaže nam Marvić.

Marvić navodi da su nekada sahadžije bile cijenjene kao i doktori, a morale su polagati stručni ispit.

- Tek kada bi na testu pokazao da zna raditi ovaj posao, komisija bi mu odobrila da radi. Nažalost, danas toga više nema, a naš rad više nije na cijeni. U cijelom gradu nema više od pet pravih majstora - rekao je Marvić.

Popravke traju i cijeli dan

- Da biste popravili jedan sat, morate imati odličan vid i mnogo koncentracije. Mnogo puta se desi da cijeli dan otklanjam kvar na jednom satu i zbog toga smatram da cijena od 30 ili 40 KM nije

 

 

06.05.2013.

VLAST I POBUNjENICI OSUDILI IZRAELSKE NAPADE

Sirija

Vlast i pobunjenici osudili izraelske napade

 
PHOTO/EPA:STR

Izraelski vazdušni napadi na postrojenja sa “raketama namenjenih Hezbolahu” su produbili strahove od širenja sirijskog konflikta na region. U isto vreme, istražiteljka UN-a za Siriju Karla del Ponte je saopštila da nezavisna komisija koja vodi istragu o Siriji gaji “snažne sumnje” da su sirijski pobunjenici možda koristili nervni gas sarin

Sirijska vlada je saopštila da izraelski napadi na vojne mete širom Damaska predstavljaju “objavu rata” zapretivši odmazdom, što je još jedan znak da bi se sukobi mogli proširiti van sirijskih granicana region. 

Izrael još nije zvanično komentarisao napade u nedelje rano ujutro , koji su bili drugi u dva dana i treći najveći ove godine. Bezbednosni izvori kažu da napadi imaju cilj da se onemogući transfer naprednih projektila, iranske proizvodnje, u ruke libanskog Hezbolaha koji ih može upotrebiti protiv Izraela. 

Sirijska vlada saopštila je u nedelju da izraelski vazdušni napadi na sirijsku teritoriju predstavljaju "flagrantno kršenje međunarodnog prava", upozoravajući da oni širom otvaraju vrata "za sve mogućnosti", prenele su zapadne novinske agencije.

"Vlada Sirijske Arapske Republike potvrđuje da ova agresija otvara širom vrata za sve mogućnosti", navedeno je u saopštenju.

U saopštenju vlade koje je posle vanredne sednice na pres konferenciji pročitao ministar za informisanje Omran al-Zoubi, navodi se da Sirija ima pravo i dužnost da brani svoj narod "svim raspoloživim sredstvima".

Ministar je rekao da napadi predstavljaju dokaz o navodnoj povezanosti Izraela sa islamističkim ekstremnim grupama koje pokušavaju da zbace režim predsednika Sirije Bašara el-Asada.

I opoziciona Sirijska nacionalna koalicija je osudila izraelske napade u Siriji, rekavši da je jevrejska država "iskoristila" sirijski sukob za ispunjavanje svojih ciljeva.

"Sirijska koalicija osuđuje izraelske napade", poručila je opoziciona grupa u saopštenju.

Ona je optužila režim predsednika Bašara Asada za saučesništvo, rekavši da je odgovoran "za slabljenje sirijske vojske iscrpljivanjem svojih snaga u borbi protiv sirijskih građana koju gubi".

Sirijska nacionalna koalicija je rekla da je tajming napada "sumnjiv" zato što je odvukao pažnju od najmanje dva pokolja koja su snage režima izvršile ove nedelje u Siriji.

"Vrlo je moguće da će zbog ovih napada i skretanja pažnje sveta biti počinjeno još zločina", navedeno je u saopštenju.

"Sirijska koalicija duboko žali zbog ćutanja i nemoći međunarodne zajednice pred tako strašnim kršenjima međunarodnih zakona koje vrši Asadov režim, a Izrael koristi da bi ispunio jasne ciljeve", navela je opoziciona koalicija, prenosi AFP.

Zvanični Kairo je u nedelju takođe osudio izraelske vazdušne udare na Siriju, a Arapska liga je zatražila od Saveta bezbjednosti UN da zaustavi izraelske napade ,,na zemlju koju razdire rat“.

Arapska liga, koja kao i Egipat, drži stranu pobunjenicima protiv Bašara al-Asada zahtevala je da Savet bezbjednsti deluje momentalno da okonča izraleske napade na Siriju koji su opisani kao opasno kršnje suvereniteta arapske zemlje.

Generalni sekretar UN Ban Ki-mun u nedelju je apelovao na uzdržanost nakon izraelskih vazdušnih udara u Siriji kako bi se izbegla eskalacija sukoba.

"Generalni sekretar je pozvao sve strane da pokažu maksimum uzdržanosti i smirenosti, kao i da deluju odgovorno kako bi se sprečila eskalacija konflikta koji je već izuzetno opasan i razoran", izjavio je Banov portparol Martin Nesirki, prenosi AFP.

Nešto ranije u nedelju, izraelska armija je razmestila raketni odbrambeni sistem na severu zemlje, nakon izveštaja o izraelskim vazdušnim udarima u susednoj Siriji. Armija je saopštila da je premestila baterije "gvozdena kupola" u nedelju u okviru procena situacije.

Karla del Ponde, jedna od glavnih istražitelja tima UN-a za Siriju, rekla je da nezavisna komisija koja vodi istragu o Siriji još nije videla dokaze o upotrebi hemijskog oružja, koje je zabranjeno međunarodnim zakonom.  

Međutim ona je dodala: “Naši istražitelji su bili u susednim zemljama gde su razgovarali sa žrtvama, doktorima i drugim licima,. Sudeći po njihovom izveštaju od prošle nedelje, koji sam imala priliku da pročitam, postoje jake, čvrste sumnje, ali još nepotvrđene dokazima, da je upotrebljen gas sarin, zbog načina na koji su žrtve umirale i obolevale. Oružje je korišćeno na strani opozicije, pobunjenika, ne državnih vlasti”. 

Del Ponte nije dala više detalja o tome kada ili gde je sarin korišćen. Ovaj izveštaj je došao nakon prošlomesečnih optužbi da su snage predsednika Bašara al-Asada upotrebile gas sarin tokom konflikta, ali takođe nema dokaza koji potvrđuju te navode.

Damask

Izrael bombardovao nekoliko ciljeva u Siriji

 
Photo: EPA/ATEF SAFADI

Sirijska televizija je prenela u nedelju ujutro da su izraelske rakete pogodile istraživačke centre na obodu prestonice Damaska. Snažne eksplozije su se čule u blizini postrojenja Jamraja, gde su po tvrdnjama zapadnih zvaničnika obavljana istraživanja povezana sa hemijskim naoružanjem. To mesto je bilo meta Izraela i u januaru

Anonimni izraelski zvaničnici potvrdili su ranije u subotu vazdušni udar Izraela na Siriju, čija je meta bila isporuka unapređenih raketa, za koje se verovalo da su namenjene libanskoj šiitskoj organizaciji Hezbolah, javio je AP.

Bio je to drugi izraelski udar na Siriju ove godine. Kako agencija AP navodi, napad je izveden u nastojanju da se omete Hezbolah u  gomilanju oružja neophodnog za odbranu od izraelskih vazdhupolovnih  snaga i napade na jevrejsku državu.

Novi masakr u Siriji
Beživotna tela najmanje 62 civila pronađena su danas u jednoj sunitskoj  četvrti u priobalnom sirijskom gradu Banijas, tvrde opozicioni aktivisti  Sirijske opservatorije za ljudska prava.

U saopštenju ove  grupe navodi se da su civili ubijeni u petak, tokom napada vojske na četvrt  grada na severozapadu Sirije, a da stotine stanovnika sada beže,  strahujući od novog masakra, javio je AFP.  Aktivisti tvrde da  je do sada identifikovano 62 ljudi, među kojima 14 dece, i da se  strahuje da bi broj žrtava mogao da bude veći jer se desetine stanovnika  vodi kao nestalo.

Ovo je drugo masovno ubistvo u ovoj oblasti za nedelju dana. Opservatorija je pre dva dana izvestila da je najmanje 50 ljudi ubijeno u sunitskom selu Bajda, južno od Banijasa. Sirijski predsednik Bašar al-Asad pripada alavitskom ogranku šiitskog  islama, dok su pobunjenici, koji već više od dve godine nastoje da  svrgnu njegov režim, većinom suniti.
Navodi aktivista ne mogu nezavisno da se provere, jer je novinarima zabranjen pristup.

Udar se dogodio u trenutku  kada SAD razmatraju kako da odgovore na nagoveštaje da je sirijski režim  upotrebio hemijsko oružje u građanskom ratu.

Izraelski  premijer Benjamin Netanijahu je više puta upozorio u poslednjih nekoliko  nedelja da je Izrael spreman na vojnu akciju kako hemijsko i drugo  oružje ne bi narušilo ravnotežu snaga u regionu.

Izraelski zvaničnici su precizirali da je napad izveden rano u petak i da se nije radilo o hemijskom oružju.

Jedan zvaničnik je rekao da su gađane dalekomete rakete tipa  zemlja-zemlja, ali nije ulazio u više detalja. Ostalo je nejasno gde se  napad dogodio i da li je izveden iz libanskog ili sirijskog vazdušnog  prostora.

Američki zvaničnici su ranije potvrdili udar, ali su  rekli da je pogođeno jedno skladište. Sirijski ministar  informisanja  Kalaf Muftah izjavio je da nema informaciju o agresiji, kako je rekao i  da su izveštaji o izraelskom vazdušnom napadu "u okviru psihološkog rata  u  pripremama za agresiju na Siriju”. On je to rekao za televiziju Hezbolaha "Al Manar", a sam Hezbolah je odbio da bilo šta komentariše.

Izrael se inače nije mešao u sirijski građanski rat koji se u nekoliko  slucajeva prelio preko granice, ne samo izraelske, već i turske,  libanske i iračke.

Izraelska vojska je u leto 2006. godine više  od mesec dana ratovala protiv Hezbolaha i veruje da ta zemlja poseduje  oko 60.000 raketa.

Sirijski predsednik Bašar al Asad i dalje kontroliše hemijsko oružje u  svojoj zemlji i tom oružju ne teže njegovi saveznici iz libanskog  Hezbolaha, izjavio je u subotu jedan visoki izraelski zvaničnik.

Strateg izraelskog Ministarstva odbrane, Amos Gilad, je to rekao nakon  što je jedan drugi anonmni izraelski zvaničnik potvrdio da je Izrael  poslao borbene avione u petak da napadnu isporuku oružja iz Sirije  šiitskom Hezbolahu.

Izrael je često isticao da je spreman da se  opredeli za silu kako bi sprečio da unapređeno sirijsko oružje dospe do  Hezbolaha ili pobunjenika džihadista, koji se bore protiv Asadovog  režima. Krajem januara regionalni izvori su rekli da je Izrael uništio  konvoj sa sirijskim protiv avionskim raketama namenjen Hezbolahu,  podseća Rojters.

"Sirija ima velike količine hemijskog oružja i  raketa. Sve je pod kontrolom (Asadove vlade)," istakao je Gilad,  dodavši: "Hezbolah nema hemijsko oružje. Mi imamo načina da to saznamo.  Oni nisu voljni da uzmu takvo oružje, više im odgovaraju sistemi koji  mogu da pokriju čitavu zemlju (Izrael)," kazao je on, verovatno misleći  na konvencionalne rakete tipa zemlja-zemlja. Izrael veruje da Hezbolah  poseduje oko 60.000 takvih raketa.

"Hemijsko oružje ubija one koji ga koriste", kazao je Gilad.

Asadova vlada se ograđuje da ima hemijsko oružje, ali je rekla da ga neće upotrebiti protiv Sirijaca.

U svakom slučaju ta tema je u fokusu međunarodne pažnje jer su Izrael i  SAD u aprilu objavili nalaze koji nagoveštavaju da su Asadove snage  koristile hemijsko oružje tokom sukoba sa pobunjenicima u toj zemlji,  gde se već dve godine traje građanski rat.

 

 

06.05.2013.

PRILOG ŽITIJU DOBRICE ĆOSIĆA

Redigovanje

Prilog žitiju Dobrice Ćosića

 
Ilustracija: diskoteka3d.blogspot.com

Ne verujem da bi ni jedanaest Savaotovih redakcija od današnjega Ćosića mogle napraviti tvorbu o kojoj bi se, Isidorinim riječima, moglo kazati da je "nešto kao čovek". Ćosić je nastravičniji, meni znani, egzemplar dvonošca kome je uspjelo samog sebe do temelja da raščovječi

Photo: clae.lu

Pakujući knjige, jer konačno selim u vlastiti stan, našao sam odličnu Zogovićevu knjigu Postajanje i postojanje koja je objavljena posthumno, i to 1993. godine, pa je teško vjerovati da ju je čitao iko osim Marka Darinkina, prije 13 godina, kad je radio doktorat  o Zogovićevoj poezji.

Ponovo sam je pročitao i našao krasan prilog za žitije svetog Benita Sencabarbe. To je onaj koji postao čuveniji od užičke prušte kad je bezvezeknuo: "Uvideti i imenovati preimućstva civilizacijske zaostalosti, a ona postoje osobito u sferi ekonomije i urbanizacije... Ona su naš početni intelektualni kapital".

Prije toga zablježiću jedno sjećanje.

Većina onih koji su, u socijalizmu, stražareći na braniku demokratije, Radovana Zogovića lemali kao staljinistu i teškoga dogmatu, natenane lemali pisca kome je režim zavezao usta i nije mogao da im odgovori, po Slobinom dolasku iščaurili su se u četnike.

Ovdje ću se sjetiti lošeg beogradskog kritičara Miodraga Perišića koji je, sarakstično braneći Zogovićevo pravo na objavljivanje, u jednom tekstu kazao: "Treba objaviti sve Zogovićevo. Objaviti i zaboraviti" (citirano po sjećanju).

Zogović je jedan od najvećih jugoslovenskih pjesnika dvadestog vijeka - ovo tvrdi pisac i univerzitetski profesor koji je napisao knjigu od 400 strana velikog formata pod naslovom Jezik u poeziji Radovana Zogovića - a iza zaboravljenog Miodraga Perišića, lošeg beogradskog kritičara, ostalo je DUPLO GOLO i sramna činjenica da je bio vodonoša dedinjskog kasapina i da umro kao njegov ambasador.

U tekstu Bilješke o Andriću, pisanom 1963. godine, Zogović  govori o jednom svom odlasku kod Isidore Sekulić:

"Isidoru sam opet našao među nekakvim rukopisima. Dižući jednu hrpu s jedne stolice, kako bi mi načinila mjesto da sjednem, Isidora je rekla kako je morala da rediguje za 'Prosvetu' rukopis - nešto kao roman - nekog mladog čoveka, partizana čije je ime... prišla je drugoj stolici, složila rukopis na rukopis koji je već tamo bio, našla naslovnu stranu i pročitala:

- Dobrica Ćosić.

I noseći  prema stolu rukopis koji je držala uz grudi rekla je - kao  uzgredno i s notom samosažaljenja:

- Ja sam bila jedanaesti redaktor tog rukopisa. A ipak sam se namučila - robijaški posao.

Kad sam je pitao za određenije mišljenje o tom rukopisu i šta će dalje s njim biti, ona je mrzvoljno odgovorila:

- Ja sam mnogo šta izmenila, skratila, doterala. I dala sam mišljenje da bi se mogla štampati - kod nas se ionako štampa svašta."

Riječ je, razume se, o romanu Daleko je sunce.

A njegov autor, to je onaj što je 1989. godine pozvao generala Kostu Nađa da nađe "iz bilo koga mog objavljenog teksta jednu rečenicu nacionalističkog i kontrarevolucionarnog sadržaja".

Dvanaest godina kasnije, pošto nas je lično "uverio u svoju kontrarevolucionarnost", kako reče Svetlana Slapšak, ponudio je "svakom strancu" od deset do sto hiljada dolara ako u njegovim knjigama nađe "i jednu nacionalističku rečenicu".

Barba Dobrica Sencabarba kladio se nasigurno: em stranci ne znaju dobro srpski, em u njegovim knjigama nacionalističko zaista nema ništa, osim SVE.

I ne verujem da bi ni jedanaest Savaotovih redakcija od današnjega Ćosića mogle napraviti tvorbu o kojoj bi se, Isidorinim riječima, moglo kazati da je "nešto kao čovek". Ćosić je nastravičniji, meni znani, egzemplar dvonošca kome je uspjelo samog sebe do temelja da raščovječi.

****************************

Kameni cvijet nepoželjan u Širokom Brijegu

Uklonjen spomenik antifašistima

 
Photo: Maja Galić/ABCportal.info

Odlukom Općinske komisije u Širokom Brijegu je bagerom uklonjen spomenik Kameni cvijet, poznatiji kao Titova ruža, podignut 1985. godine u spomen antifašistima, žrtvama Drugog svjetskog rata

Općinska Komisija za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog  svjetskog rata na prostoru gdje je spomenik bio postavljen, izvršila je  ekshumaciju i prijenos posmrtnih ostataka žrtava tog vremena. Iz Općine navode da pri otvaranju grobišta nije bilo moguće sačuvati  integritet spomenika, ali da će mjesto biti prikladno uređeno, javlja Abrašmedija.

U priopćenju Komisije se kao razlog za rušenje spomenika navodi izgradnja gradske kanalizacije i rekonstrukcija uluca u središtu Širokog Brijega. "Mjesto gdje se nalazi spomenik 'Ruža' također je obuhvaćeno detaljnim  planom rekonstrukcije i bit će u skladu s tim obnovljeno i prikladno  uređeno", stoji u priopćenju.

Radovi na ekshumaciji 95 posmrtnih ostataka započeli su nakon što je policija  osigurala cijeli prostor, kažu u Komisiji.. Ostaci su po završetku ekshumacije prebačena u širokobriješku  mrtvačnicu, gdje će biti očišćena i stručno obrađena, a nakon uzetih  uzoraka za moguću DNK analizu, bit će organiziran pokop u zajedničku  općinsku grobnicu u groblju "Mekovac".

"Današnjim danom konačno će i ove kosti naći trajni smiraj na prikladnom  mjestu, priopćeno je iz Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje  grobišta II. svjetskog rata i poraća Općine Široki Brijeg", kaže se u priopćenju Komisije, koja, međutim, ne otkriva zbog čega dosadašnja grobnica ne predstavlja "prikladno mjesto".

Kameni cvijet je spomenik podignut 1985. prema nacrtnom rješenju Nikole Njirića  i M. Pece uređen kao spomen-obilježje žrtvama Drugoga svjetskog  rata.

Rušenje spomenika oštro su osudili iz SDP-a BiH, nazivajući ovaj čin  ljudskom glupošću i potvrdom da fašizam na ovim prostorima nije poražen.

Reagirao je i SDU Mostar koji napominje da se BiH može ponositi svojim doprinosom i žrtvama koje su date u borbi protiv najvećeg zla 20. vijeka, zla fašizma.

"Kreatori i počinioci ovog i sličnih djela u  svojoj kratkovidnosti i slijepom ekstremizmu, nisu svjesni posljedica i  štete koju nanose prvenstveno narodu iz koga potiču, a onda i svim  drugim narodima s kojima žive u istoj državi. Oni svojim djelovanjem  stigmatiziraju jedan narod predstvaljajući ga kao pobornika fašističke  idologije" stoji u saopćenju.

*****************************

Vikend u Beogradu

Huliganski napad na halal restoran

 
Photo: Dušan Komarčević

Nepoznate osobe u subotu uveče su pretukle radnika i goste restorana u kojem se sprema halal hrana, u blizini beogradske Bajrakli džamije na Dorćolu

Kako je e-novinama nezvanično potvrđeno u restoranu, u napadu je učestvovalo pet osoba koje su bez ikakvog povoda uletele u ugostiteljski objekat i bejzbol palicama pretukle radnika restorana te trojicu prisutnih gostiju. Najteže je povređen jedan gost koji je zadobio prelom ruke.

Osoblje restorana za sada ne želi da daje zvanične izjave, ali smo nezvanično saznali da delikventi nisu nosili nikakva obeležja. “Svi su imali identične bejzbol palice, što ukazuje na to da su deo neke organizacije”, rekao nam je radnik restorana.

Dok u Islamskoj zajednici Srbije kažu da je policija identifikovala dvojicu napadača i da je istraga u toku, beogradska policija se još uvek ne oglašava.

Ništa više o incidentu nismo mogli da saznamo ni od policajaca koji obezbeđuju Bajrakli džamiju, stotinak metara od mesta napada.

“Mi smo ovde od sedam ujutro i niko nam ništa nije rekao o tome”, kazali su nam pripadnici MUP ispred beogradske džamije koju policija obezbeđuje od 2004. godine, kada ju je zapalila grupa neofašista.

 

 

06.05.2013.

ZAŠTO PAPA NE MOŽE U SRBIJU

Zašto papa ne može u Srbiju

Vernici u Vatikanu pozdravljaju papu

Vernici u Vatikanu pozdravljaju papu

************************

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa tražimo odgovor na pitanje zašto nije došlo do zbližavanja katoličke i pravoslavne crkve povodom proslave velikog hrišćanskog jubileja - 1700. godišnjice Milanskog edikta kojim je hrišćanstvo priznato kao religija u Rimskom carstvu. Sagovornici su bili dvojica publicista koji se bave pitanjima religije - Drago Pilsel iz Hrvatske i Mirko Đorđević iz Srbije.

Bilo je reči o tome zašto je pao u zaborav takozvani ravenski dokument iz 2007. godine kojim je bio trasiran put za ujedinjenje katoličke i pravoslavne crkve, ko se u pravoslavnoj, a ko u katoličkoj crkvi protivi zbližavanju, zašto papa nije pozvan na svečanost povodom jubileja Milanskog edikta koja će se 6. oktobra ove godine održati u Nišu rodnom mestu rimskog cara Konstantina koji je tim ediktom priznao hrišćanstvo, da li je poklonjenje u Jasenovcu uslov za papinu posetu Srbiji, zašto ruski patrijarh ne želi da se sretne s papom, da li će novi papa Franjo insistirati na zbližavanju katolika i pravoslavnih, kao i tome šta bi eventualno ujedinjenje katoličke i pravoslavne crkve značilo za Balkan.

Omer Karabeg: Da li je jubilej Milanskog edikta bio prilika da se obnovi dijalog o zbližavanju, pa čak i ujedinjenju dve crkve?

Drago Pilsel: Apsolutno. Sa rimske strane je više puta poručeno da postoji žarka želja da se to dogodi i da se žali što Srpska pravoslavna crkva, kao domaćin svečanosti u Nišu kojom se obilježava 1700. godišnjica Milanskog edikta, nije poslala poziv papi. Međutim, i Sveta stolica dala je povod da u jednom trenutku pravoslavni i drugi kršćani osjete nekakvu oholost u njenom ponašanju. Ipak, prilika je propuštena i za tim treba žaliti.

Omer Karabeg: Zašto Srpska pravoslavna crkva nije uputila poziv papi da prisustvuje svečanosti u Nišu, rodnom mjestu rimskog cara Konstantina koji je 313. godine doneo Milanski edikt?

Srpski patrijarh Irinej je rekao da su im iz Ruske pravoslavne crkve poručili da, ako papa dođe u Niš, ruski patrijarh neće doći.
Mirko Đorđević: Objašnjenje imamo i to sa najvišeg mesta. Srpski patrijarh Irinej je rekao da su im iz Ruske pravoslavne crkve poručili da, ako papa dođe u Niš, ruski patrijarh neće doći. A nama je, dodao je, do ruskog stava veoma stalo.

Omer Karabeg: Zašto je ruskom patrijarhu stalo da papa ne dođe u Srbiju na proslavu Milanskog edikta?

Mirko Đorđević: To nije teško objasniti jer Ruska pravoslavna crkva, odnosno moskovske patrijaršija, sebe vidi kao treći Rim i ne hita mnogo da dođe do zbližavanja sa katoličkom crkvom. Prema tome, sada više nisu u pitanju Carigrad i Rim, nego je u pitanju treći faktor, a to je moskovska patrijaršija, koja polaže pravo da bude novi Rim. Razlozi su očevidno političke prirode i zbog toga je ova šansa propuštena.

Drago Pilsel: Moskva optužuje Rim za prozelitsko ponašanje, posebno preko grkokatolika. Ruska crkva gubi vjernike i onda, umjesto da se pita zašto ih gubi, optužuju druge za vlastiti neuspjeh u evangelizaciji svojih vjernika.

Omer Karabeg: Gospodine Pilsel, vi ste pomenuli da ima izvesne krivice i kod katoličke crkve.

Uvjeren da će papa Franjo učiniti bitne promjene u ekumenskom ponašanju katoličke crkve.
Drago Pilsel: Papa Benedikt je napravio grešku još dok je bio na čelu Kongregacije za nauk vjere. Proizveo je jedan dokument, koji je poslije afirmirao i kao papa, gdje se kaže da spasenje imaju tek katolici unutar katoličke crkve, što je razljutilo pravoslavne i posebno protestante. Benedikt XVI se naprosto zapetljao u odnosima sa muslimanima, pa sa Židovima, pa sa pravoslavnima, tako da treba konstatirati da je to vrijeme bilo nesretno. Ja puno očekujem od novog pape Franje koga osobno poznajem iz Argentine. Bio mi je jedno kratko vrijeme početkom 1986. godine rektor i profesor književnosti. Dobro znam šta je u Argentini uradio na ekumenskom planu i zato sam uvjeren da će učiniti bitne promjene u ekumenskom ponašanju katoličke crkve. Papa Franjo gotovo nikada ne govori o sebi kao o papi, nego isključivo kao o rimskom biskupu i čelnoj osobi rimske crkve koja mora prednjačiti pred ostalim crkvama, ali samo u ljubavi i karitasu.Tu dolazimo do dokumenta koji je 2007. godine u Raveni dogovoren između predstavnika katoličke i pravoslavnih crkava. U tom dokumentu trasiran je put da pravoslavci priznaju primat pape kao jednog od pet povijesnih patrijarha. Vjerujem da će se papa Franjo vratiti tom ravenskom dokumentu i pristupiti dijalogu koji je, i sa jedne i sa druge strane, ali vjerojatno malo više sa moskovske strane, bio blokiran zbog ohola ponašanja.

Omer Karabeg: Zašto je ravenski dokument, koji je oktobra 2007. godine usvojila međunarodna komisija za teološki dijalog između katoličke i pravoslavne crkve i koji je otvorio mogućnost ujedinjenja dve crkve nakon velikog raskola koji se dogodio 1054. godine, posle prvih euforičnih reakcija vrlo brzo pao u zaborav?

Mirko Đorđević
Mirko Đorđević
Mirko Đorđević: Sa pravoslavne strane se na ekumenizam gleda drugačije nego sa katoličke. Ruska i druge pravoslavne crkve prigovaraju da je ekumenizam mnogo rimocentričan. Za pravoslavce je glavni problem dokument koji je pomenuo kolega Pilsel, a koji je promovisao papa Benedikt XVI.  U tom dokumentu, koji nosi naziv Dominus Jesus, ističe se da je jedino katolička crkva u posedu pune i prave istine, a da su ostale crkve, da tako kažemo, zajednice drugoga reda. To je posebno pogodilo pravoslavlje i ugrozilo proces zbližavanja dve crkve. Zato bi se trebalo vratiti u Ravenu 2007. godine. To je bio veliki događaj u dijalogu dve crkve. Taj su dokumenat u Raveni od strane Srpske pravoslavne crkve potpisali vladike Ignjatije Midić Braničevski i vladika Irinej Bački, ali su po povratku u Beograd naišli na veliki otpor u episkopatu, pa je Irinej čak dobio pogrdan naziv papista, a on je još 2003. godine rekao da u budućnosti vidi rimskog biskupa kao prvog u vaseljeni. To je rekao u Beogradu na proslavi 25. godišnjice pontifikata pape Jovana Pavla II. U pravu je kolega Pilsel kada kaže da je za ono što se sada dešava sa ekumenizmom krivica na obema stranama. Papa je požurio i pokazao neku gordost, a pravoslavni su opet udarili oštro plašeći se famoznog prozelitizma. Stvari su se iskomplikovale i ravenski dokument, koji je nudio velike nade, bukvalno je stavljen ad acta.

Omer Karabeg: Gospodine Pilsel, vi kažete da očekujete da će se papa Franjo zalagati za zbližavanje dve crkve. Postoje li u katoličkoj crkvi neke struje koje se tome protive?

Drago Pilsel: I te kako. Za sada još uvijek šute. Rovare unutar vatikanskih zidina, ali se još ne usuđuju nastupiti protiv pape, iako se na nekakvim portalima, gdje se zastupaju fundamentalistički i konzervativni stavovi, može čuti kako je novi papa opasnost za katolike. Boje se revolucije duha koju bi Franjo mogao pokrenuti. O novom papi dosta govori činjenica da on nije htio živjeti u apostolskoj palači i zabarikadirati se u tamošnjih 300 kvadrata, nego je ostao u hotelu Sveta Marta. Simbolički rečeno možete naletiti na papu u pidžami, ako ujutru imate istu rutu kao i on. Čovjek služi misu s radnicima, ujutro jede u menzi, odlučio je ostati onakav kakav je bio dok je bio nadbiskup Buenos Airesa. Protiv njega bi mogle biti konzervativne struje poput Opus dei i neke druge koje nisu sklone ekumenskom dijalogu. Benedekt je pravio stahovite greške, njegova crkvena nejasnoća omogućila je konzervativnim strujama da dignu glavu i vjerojatno im Franjo neće dopustiti da budu glasniji od njega samoga. Reforma, koju papa želi napraviti u kuriji, imat će ekumensku dimenziju. Ekumenizam će biti na vrhu prioriteta vatikanske kurije.

Omer Karabeg: Postoje li u pravoslavlju struje koje se zalažu za približavanje dve crkve i za ujedinjenje?

Mirko Đorđević: Postoje. One nisu za potcenjivanje, ali ne pripadaju strukturama koje odlučuju. U pravoslavlju uopšte, pa i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, postoji moćno
U Srbiji ima simpatija za novog papu, pa i u nekim crkvenim krugovima, ali istovremeno postoji i strah da bi papina poseta Srbiji ojačala struje koje su naklonjene ekumenizmu.
konzervativno krilo. Konzervativci u Srpskoj pravoslavnoj crkvi pozivaju se na stavove Nikolaja Velimirovića i Justina Popovića koji su smatrali da je svako zbližavanje promašen čin i da je ekumenizam obična crkvena diplomatija. Justin Popović je čak govorio da ekumenizam nije samo jeres nego svejeres. Inače, u Srbiji ima simpatija za novog papu, pa i u nekim crkvenim krugovima, ali istovremeno postoji i strah da bi papina poseta Srbiji ojačala struje koje su naklonjene ekumenizmu.

Omer Karabeg: Koliko znam, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej je početkom godine izjavio da bi obeležavanje 1700. godišnjice Milanskog edikta trebalo da bude povod za okretanje nove stranice koja će dovesti do zbližavanja. On je, dakle, govorio o zbližavanju dve crkve, ali zašto nije bilo nikakvih poteza u tom pravcu?

Mirko Đorđević: Tačno je to što ste naveli. Patrijarh srpski Irinej je u više navrata izjavio da bi želeo da se sretne sa rimskim papom, da, kako se izrazio, razmene bratski celov, ako ne u Nišu, onda u nekoj drugoj prilici. Ali, pokazalo se, da ta plemenita želja stoji u senci onih struktura koje se oglašavaju protiv zbližavanja, ili, ako to ne kažu direktno, onda koriste onu uljudnu diplomatsku frazu, pa kažu da se još nisu stekli uslovi da se iz iste čaše pričešćujmo.

Omer Karabeg: Srpska pravoslavna crkva, ili bar pojedine vladike, stalno naglašava da je uslov za papinu posetu Srbiji da se on pokloni u Jasenovcu.

Drago Pilsel: Mislim da bismo na zaprepaštenje hrvatskog episkopata mogli očekivati i još smioniju gestu, međutim, ukoliko ta gesta implicira da katolička crkva preuzme krivicu za grozote ustaškog pokreta, onda mi se čini da taj film Srpska pravoslavna crkva neće vidjeti. Stepinac jeste pozdravio osnutak NDH, međutim već sredinom 1941. godine veze između Stepinca i Pavelića pucaju na ozbiljan način. Doduše, neki biskupi katoličke crkve, kao što je bio sarajevski nadbiskup Šarić, do zadnjeg su časa držali štangu ustašama i Paveliću. Zbog toga je Šarić morao i napustiti Balkan. Umro je kao izbjeglica u Španjolskoj. Stepinac mu je rekao: “Ako ostaneš, ovi će te objesiti“. Da ja tražim da se moja kršćanska zajednica u Hrvatskoj, ne samo katolička nego i sva zajednica koja se osjeća kršćanski, konačno na pravi način ispriča za grozote koje su katolici i drugi kršćani napravili u Drugom svjetskom ratu i posebno u Jasenovcu - to nije nikakva novost. Da sam kritičan prema Stepincu
Smatram da je deplasirano uvjetovati papin dolazak u Srbiju poklonjenjem u Jasenovcu.
- ni to nije neka novost. Ali pripisati kompletnu odgovornost katoličkoj crkvi za stravične zločine u Jasenovcu i za 80 i koliko tisuća žrtava, koliko je do sada evidentirano, i za to opteretiti papu, mislim da je malo pretjerano. Međutim, iako nije bio odgovoran za zločine Aušvica, papa Ivan Pavao II se poklonio u Aušvicu. Tako da se ne bih iznenadio, niti bi mi smetalo da papa, ako je potrebno, i to napravi, možda na nekakav drugi način, ali da napravi gestu koja bi na neki način zadovoljila srpsku i druge pravoslavne crkve koje očekuju da katolici u Hrvatskoj priznaju da su bili u neku ruku suputnici ustaškog režima. Meni osobito to ne bi smetalo. Međutim, smatram da je maloumno uvjetovati papin dolazak u Beograd takvom gestom, da je to necivilizirano, da je to neekumenski. U svakom slučaju smatram da je taj uvjet deplasiran.

Mirko Đorđević: Ne bi za mene bila senzacija da se rimski papa pokloni u Jasenovcu kao što bi bila prijatna senzacija da se srpski patrijarh pokloni senima ubijenih u Srebrenici. Inače, koliko znam, katolička crkva u Hrvatskoj je zločince iz crkve koji su bili direktno umešani u zločin ekskomunicirala. Trebalo bi uporno nastojati, i s pravoslavne i s katoličke strane, da se dijalog produbljuje, da se ekumenska dimenzija osnažuje i da se traži ono što zbližava, a ne ono što razdvaja, pri čemu i pravoslavni i katolici imaju o svojoj prošlosti mnogo toga da kažu. Uostalom, rimski papa se u Grčkoj izvinjavao za sva ona zla koja su katolici počinili. Setite se vremena krstaških ratova. Izvinjenja bi trebalo da budu uzajamni gestovi koji vode ekumenizmu, a ne politička uslovljavanja koja, držim, neće dati rezultata. Problem je kada se mnogo insistira na istoriji, osobito novijoj. Tada dolazi do zatezanja i do onoga -  kada vi nas uslovljavate i mi ćemo vas i onda nema ekumenskog dijaloga.

Omer Karabeg: Koliko negativni stereotipi, koje katolici i pravoslavni imaju jedni o drugima, utiču na međusobne odnose? Koliko oni sprečavaju da dođe do istinskog jedinstva dve crkve?

Drago Pilsel, foto: Saša Čolić
Drago Pilsel, foto: Saša Čolić
Drago Pilsel: Jako puno. Ja ću govoriti iz vlastitog iskustva. Dokle god sam ja bio žrtva stereotipa od mene nije bilo koristi. Onog časa kada sam počeo evoluirati politički, filozofski, duhovno i teološki shvatio sam pogubnost stereotipa tako da ja više ne pristajem biti kvalificiran niti kao katolik, niti kao katolički publicist jer smatram da me to sputava i da ću biti puno bolje prihvaćen ukoliko me se doživi kao kršćanina. Isticanje katolicizma, pravoslavlja, protestantizma opterećeno je na ovim prostorima stereotipima i ja ih naprosto želim preskočiti. To prakticiram i u vlastitom braku. Moja supruga dolazi iz protestantskog svijeta - ona je kći pastora, bili su misionari na Filipinima - i mi o tome ne razgovaramo. Mi smo kršćani i, iako dolazimo iz potpuno različitih tradicija, u vlastitom braku pokušavamo preskočiti svaki mogući stereotip. Već tri puna desetljeća ja se u svom novinarskom poslu pokušavam izboriti da gledam druge ljude bez tih naočala. Nažalost, ja patim zbog toga što su moji bivši prijatelji u Argentini i moji prijatelji u Hrvatskoj i dalje opterećeni stereotipima. Imate potpuno pravo - oni su veliki problem. Međutim, zadaća nas teologa, novinara, duhovnika, svećenika, biskupa jeste i pedagoška i mi se, ma koliko to teško bilo, moramo truditi i gledati druge ljude onakvima kakvim oni jesu i onakvima kakvim se oni sami doživljavaju. Ako je Mirko Đorđević kršćanin, meni je to dovoljno i neću ga gledati onako kako ja mislim da ga trebam gledati, nego ću pokušati gledati na Mirka Đorđevića onako kako on sebe doživljava.

Mirko Đorđević: Stereotipi igraju kobnu ulogu. Najčešće potiču iz ranijih perioda i pretvaraju se u nekakve ambleme koji blokiraju hrišćansku svest i savest. Navešću jedan primer takvog stereotipa. Kod nas pravoslavnih kao visok autoritet važi ruski
Stereotipi, koje pravoslavni i katolici imaju jedni o drugima, igraju kobnu ulogu.
mislilac Aleksej Homjakov, za mene ne, iako sam ga prevodio. On je stvorio jedan stereotip koji glasi - katolicizam je jedinstvo bez slobode, protestantizam je sloboda bez jedinstva, a mi u pravoslavlju oličavamo samo ljubav i u toj ljubavi nalazimo jedinstvo. Ovaj stereotip je opasan, jer nije tačan. Hrišćani, bez obzira na razlike, moraju biti hrišćani, stajati kod tablice hrišćanskih vrednosti Isusa iz Nazareta i oslobađati se stereotipa, a njih ima čitav niz i oni predstavljaju smetnju na ekumenskom putu u koji lično verujem. I za mene je, kao i za kolegu Pilsela, rimokatolik, protestant ili pravoslavac - hrišćanin. Stereotipi su, a ima ih mnogo - to je čitava antologija, opasni.

Omer Karabeg: Kako bi se zbližavanje dve crkve i eventualno njihovo ujedinjenje odrazilo na region? Da li su u pravu oni koji kažu da bi u tom slučaju nestao jedan od glavnih izvora nacionalizma na ovim prostorima?

Drago Pilsel: Pokušajmo to jednostavnije kazati. Jedan moj dragi uzor u teološkom poslu, pentekostalni teolog Miroslav Volf, koji je napisao jednu od najboljih i najutjecajnijih teoloških knjiga koje su ikada napisane na ovom području, a zove se “Isključenje i zagrljaj”, odgovara na početku knjige na pitanje koje mu je postavio glasoviti teolog Jirgen Moltman koji ga je, u kontekstu onoga što se dogodilo na Ovčari i agresije na taj dio Hrvatske i, pitao: “Da li bi ti mogao zagrliti četnika?“. Volf je odgovorio: “Ne znam, ali trebao bih“. U trenutku kada sam ja izgubio brata 1991. godine koji je stradao u razmjeni vatre sa Jugoslavenskom ratnom mornaricom - tada sam još uvijek bio bogoslov, živio sam u Rijeci - bio sam u velikom grču. Bio je rat, a ja sam imao brata od 23 godine u redovima Hrvatske vojske koji je svaki čas mogao poginuti. Kad mi je stigla vijest da je brat poginuo, mogao sam izabrati dva puta. Mogao sam se zatvoriti u krug mržnje, kao što to radi moja hrvatska neoustaška emigracija u Argentini odakle ja dolazim, i kompletno si upropastiti život, i emocionalno i duhovno, optužujući sve Srbe za ono što se dogodilo mom bratu.
Hoće li naše kršćanske elite, biskupske konferencije i episkopati shvatiti kakvu bi to dinamika pomirenja i povjerenja Isus danas želio od nas?
Punih osam godina sam vodio bitku sa svojom mamom uvjeravajući je da ona nema pravo, jer je kršćanka, optuživati Srbe zato što je izgubila sina u takozvanom Domovinskom ratu. Ja sam izabrao drugačiji put - da ne mrzim Srbe, da ih ne optužujem za smrt brata, nego sam se potrudio i našao člana posade tog jugoslavenskog broda koji je pucao na moga brata. Ja sam mu rekao: “Ne znam da li tebi to nešto znači, ali ja želim očistiti srce od bilo kakvog osjećaja netrpeljivosti ili osvete i ja tebi opraštam.“ Ja mislim da bi to trebao biti put. Ja sebe ne želim staviti kao primjer drugima, ja samo želim svjedočiti kako se može biti kršćanin na istinski, mirotvorni način. Hoće li naše kršćanske elite, biskupske konferencije i episkopati shvatiti kakvu bi to dinamika pomirenja i povjerenja Isus danas želio od nas? Ja vjerujem da se može izabrati ono što sam ja izabrao, a to je ne mrziti i oprostiti.

Mirko Đorđević: Zbližavanje katoličke i pravoslavne crkve i te kako bi se pozitivno odrazilo na region. Mnogo bi značio i najmanji korak u tom pravcu. U protivnom, ako prevladaju konzervativne struje, ponoviće se onaj proces da se nacionalizam regeneriše iz crkve. Nema nam druge, jer Isusova poruka svetu i čoveku nije upućena u ima nacije - jevrejske, aramejske ili ne znam koje - nego je upućena bližnjem. I to treba da nam bude međaš na ekumenskom putu. Ako je jedna šansa izgubljena, mislim na ovu proslavu Milanskog edikta, ne treba verovati da je svaka šansa izgubljena.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 05/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75235676

Powered by Blogger.ba