Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

01.05.2013.

PRAZNIK RADA U REGIONU: PROTESTI I URANCI UZ ARMIJU NEZAPOSLENIH

Praznik rada u regionu: Protesti i uranci uz armiju nezaposlenih

Uranak u Beogradu

Praznik rada u regiji uglavnom se proslavlja tradicionalno, na izletištima. Ove godine Srbija je organizovala manje proteste, dok se na protestu u hrvatskoj prestonici Zagrebu okupilo preko 25.000 ljudi koji su od vlade zatražili da "promeni smer".

U BiH od sindikalne borbe tek čestitka radnicima ali i nezaposlenima, kao i najava štrajka za 30. maj. Na Kosovu i u Crnoj Gori takođe bez protesta.

Iako se položaj radnika u Srbiji svakodnevno pogoršava, i ovaj 1. maj, baš kao i oni prethodnih godina, nisu obeležili masovni ulični protesti.

U centru Beograda, više simbolično - dva protesta, uz nekoliko odvojenih sindikata, koji skreću pažnju na težak položaj radnika u Srbiji.

Savez samostalnih sindikata Srbije okupio je nekoliko stotina ljudi u centru grada.

Sat vremena kasnije, na drugom mestu okupili su se predstavnici policijskog sindikata, Novog sindikata zdravstva i Sindikata industrijskih radnika "Sloga".  


Kao i prethodne tri godine, uostalom, u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ni ovog 1. maja nema protesta.

Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine međunarodni praznik rada obeležio je sednicom Glavnog odbora, sindikalnom čestitkom članstvu i radnicima.

Dok se u državama sa mnogo manje siromašnih, na ulicama tražila veća radnička prava, u zemlji sa pola miliona nezaposlenih, sa svakodnevnim štrajkovima i propadanjem preduzeća i fabrika, ovaj dan proslavljen je na izletištima uz roštilj, šetnju i druženje uz nezaobilazno jagnje na ražnju. Detalji u prilogu BiH na Prvi maj: Čestitka i roštilj, bez borbe za prava.

Na Kosovu je u srijedu neradni dan, a većina građana se odlučuje da ovaj dan provede u prirodi. Na Kosovu je skoro pola stanovništva bez posla, ali i pored toga i velikih problema sa kojima se suočavaju radnici u privatnom sektoru, i ovog 1. maja, postoji netrpeljivost među sindikatima.

Preko 25.000 ljudi okupilo se na centralnom prvomajskom prosvjedu u centru Zagreba. Menjajte smer politike, da mi na izborima ne bi promijenili vas - bila je poruka Vladi Hrvatske. Sindikalni protesti održani su i u niz drugih hrvatskih gradova. Više u tekstu Sindikalna poruka Vladi – rezultate, ili prijevremene izbore.

U Crnoj Gori Međunarodni praznik rada protiče bez prvomajskih uranaka, a izostala su i sindikalna protestna okupljanja. U Podgorici je i pored praznika bilo radno. U centru grada otvoreni butici, kafei, restorani. Tako je tekovina iz Čikaga o osam sati rada, osam odmora i osam kulturnog uzdizanja u slučaju Crne Gore utopija.

*********************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////

Lucić: Kiropraktika za kičmu regiona

Ivo Josipović i Aleksandar Vučić
Ivo Josipović i Aleksandar Vučić
***************************
Zagrebački poslovni razgovor Ive Josipovića i Aleksandra Vučića 

- Pa kako ste, gospodine Vučiću? Kako se osjećate u Zagrebu?

- Hvala na pitanju, gospodine predsedniče, bolje nego kod kuće. Evo ceo dan sam ovde, a niko da me opsuje ili da vikne „Uaaaa, izdajico!“

- Zašto bi vam to netko dovikivao?

- Znate kakav je taj naš neuki i nesrećni svet... Napunili mu glavu da sam ja prodo Kosovo, a narod ko narod, poverovo.

- A vi još niste prodali Kosovo?

- Naravski da nisam.

- A gdje je zapelo?

- Kako to mislite?

- Niste se mogli dogovoriti oko cijene ili nemate čiste papire?

- Kakve papire?

- Pa oko autorskih prava. Ako vam po tom pitanju nešto zapne, slobodno se javite. Mi ovdje imamo uhodan posao. Evo izvolite vizit-kartu!

- Hvala, ali neće biti potrebe. Ja, naime, ne prodajem ništa pa tako ni Kosovo. Ja samo priznajem realnost, a to neki ljudi neće ili ne mogu da razumeju.

- Sjajno ste se dosjetili, baš sjajno.

- Čega sam se dosetio?

- Pa toga da priznate Kosovo, ali pod drugim imenom.

- Kakvim drugim imenom?
Protest Srba u Mitrovici protiv sporazuma Srbije i Kosova
Protest Srba u Mitrovici protiv sporazuma Srbije i Kosova

- Zar niste sami rekli: Realnost. Baš dobro zvuči: Republika Realnost.

- Ništa ja neću da priznam, pa ni tu vašu republiku.

- Kako mislite: moju?

- Pa vi ste je maločas izmislili.

- Nismo se razumjeli. Ja sam shvatio da ste vi, iz razumljivih razloga, smislili ime pod
kojim ćete priznati Kosovo...

- Rekao sam vam: neću da priznam Kosovo, jer to od mene niko i ne traži, a pogotovo neću da ga priznam pod tim vašim nadrealnim imenom!

- Nema razloga za ljutnju, dragi prijatelju! Ja sam samo htio biti kooperativan. Evo, ovako ćemo: ja ću zaštiti naziv Republika Realnost kao svoje intelektualno vlasništvo, a vama ću ga – kad god poželite! – rado ustupiti po najpovoljnijim uvjetima. Evo izvolite vizit-kartu!

- Ali dali ste mi već jednu...

- Neka vam se nađe. Bit će mi osobito zadovoljstvo poslovati s vama.

- Izvinite, ali ja nisam došao po tom poslu. Batalimo Kosovo, razgovarajmo o našoj zajedničkoj budućnosti i saradnji, o Srbiji i Hrvatskoj koje su kičma regiona. Nadam se da se slažemo oko toga, bez obzira na neka bolna pitanja iz prošlosti oko kojih ne moramo da se složimo.

- A zašto se ne bismo složili?! Važno je samo da se utvrdi o kakvim se bolnim pitanjima radi, je li riječ o skoliozi ili o spondilozi, pa ćemo onda vidjeti što i kako dalje s tom našom regionalnom kralježnicom...

- Nemojte da gubimo vreme na istoriju bolesti. Dogovorimo se da je ta kičma od dana današnjeg zdrava i hajde da krenemo u nove zajedničke poslove.

- Slažem se. Imate neki prijedlog?

- Pa ako smo se dogovorili da smo mi kičma regiona, šta ide uz kičmu?

- Mislite na trgovinu ortopedskim pomagalima?

- Opet vi vraćate na bolest! Ja vam, čoveče, govorim o zdravoj kičmi. A uz zdravu
kičmu ide šta? Zdrava puška! A da bi puška bila zdrava, ona ne sme da trune u magacinu, već treba šta? Da puca!

- Pa ne mislite valjda da pucamo jedni na druge...

- Ma jok! Mi ćemo da prodajemo oružje, a drugi neka pucaju! Predlažem vam, dakle, da startujemo sa vojnom saradnjom, da se dogovorimo o zajedničkom nastupu na trećim tržištima.

- Ali mi već sami dosta uspješno nastupamo...

- Nemojte meni da pričate. Ako mislite da je uspeh to što su vas uhvatili da prodajete oružje sirijskim pobunjenicima...

- Ali mi nismo prodali nikome u Siriji nego Jordanu...

- Kog će vam đavola Jordanija? Šta će vam uopšte posrednici? Ako nastupimo zajedno, eliminišemo posrednike i postižemo bolju cenu! Prodajemo direktno u Siriji!

- Ali kako kad postoji embargo?

- Postoji embargo, ali postoji i rat. A da bi se vodio rat, potrebno je oružje. Vi imate oružje, mi imamo oružje. Imaju ga i Rusi i Amerikanci, ali ne smeju direktno da ga prodaju, jer jedni druge drže za znate već šta.

- Ali ne smijemo ni mi...

- Pa ne prodajemo mi oružje zato da bi Sirijci ratovali već zato da mi ne bismo. Objasnimo lepo i NATO-u i Rusima i Kinezima i Arapima i Izraelcima i Irancima i Severnoj Koreji i Južnoj Africi i svim zainteresovanim stranama da nije nama do para od trgovine već da mi hoćemo da se rešimo našeg oružja zato što želimo da doprinesemo demilitarizaciji, trajnom miru i stabilnosti u regionu. A usput omogućujemo da rat za koji su svi skupa zainteresovani ima čime da se vodi. I niko ne može da nas optuži za pristrasnost jer pošteno prodajemo i Asadu i ovima što su protiv njega. A to možemo samo ako zajednički nastupimo.

- Ali ako naoružavamo obje strane, radimo na tome da u ratu ne bude pobjednika. To onda ne može završiti nikako osim podjelom Sirije.

- Ako dođe vreme deobe, Sirija će, prijatelju, da se podeli i bez nas. Nećemo mi da delimo Siriju već Nobelovu nagradu za mir.

- Za kakav mir?

- Za mir na Balkanu.

- Čujte, razmislit ću... A vama, za svaki slučaj, evo moja vizit-karta.

Predrag Lucić

Predrag Lucić je rođen 1964. u Splitu, gdje i danas živi. Jedan je od osnivača i kreatora Feral Tribunea, glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika.

 

 

01.05.2013.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: OČEVIDAC O IZDVAJANjU I UBOJSTVIMA U POTOČARIMA

Suđenje Mladiću: Očevidac o izdvajanju i ubojstvima u Potočarima

Paul Hrunevehen svjedoči na suđenju Mladiću, 1. svibanj 2013.

Paul Hrunevehen svjedoči na suđenju Mladiću, 1. svibanj 2013

*********************************

Nakon nekoliko dana pauze nastavljeno je haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću. Kao još jedan očevidac zauzimanja Srebrenice te odvajanja muškaraca i dječaka od njihovih obitelji – iskaz je dao Paul Hrunevehen (Groenewegen), koji je u ljeto 1995. godine bio pripadnik Nizozemskog bataljona UN-a, smještenog u Potočarima.

U njegovom svjedočenju opisan je očaj izbjeglica prilikom njihovog protjerivanja, koje je optuženi Mladić osobno nadgledao.

Nakon ulaska srpskih snaga u Potočare 12. srpnja 1995. godine, prvi autobusi odvezli su izbjeglice koje su odmah željele otići, dok su nakon toga preostali ljudi zastrašivani od strane srpskih vojnika kako bi ih se natjeralo na odlazak, prisjetio se očevidac Hrunevehen.

„Većina onih koji su bili izdvojeni...postojala je velika drama jer su se razdvajali od žena i djece. Bilo je suza i straha“, naveo je svjedok spominjući procijenjenu brojku od oko 400 izdvojenih muškaraca samo u UN-ovoj bazi.

Nizozemski vojnik opisao je kako je generala Mladića vidio u Potočarima tijekom oba sporna dana. Naime razdvajanje tisuća bošnjačkih obitelji je nastavljeno i 13.srpnja kada je svjedok Hrunevehen vidio kako trojica srpskih vojnika izvode jednog muškarca i ubijaju ga.

„I u jednom trenutku sam vidio kako je jedan čovjek izdvojen. Pažnju mi je privuklo vriskanje. To nije bilo prvi put toga dana da se to dogodilo, ali nisam o tome mislio sve dok nisam imao bolju slobodu kretanja. Ja sam se onda malo više udaljio od ceste i ponovno je moju pažnju privuklo cijelo to komešanje i vikanje. I vidio sam da je jedan čovjek bio pogubljen iza jedne od ovih kuća“, pokazao je Hrunevehen mjesto pogubljenja na fotografiji baze UN-a u Potočarima, snimljenoj iz zraka. 


Tijekom unakrsnog ispitivanja branitelj optuženog Branko Lukić pokušao je osporiti iskaz svjedoka u vezi nasilnog protjerivanja, prikazujući - kako su muškarci i dječaci izdvajani jer se u Potočarima među civilima, navodno nalazio veliki broj vojnika Armije Bosne i Hercegovine.

„Kako ste Vi određivali je li netko civil? Zato što je bio u civilnoj odjeći ili zato što nije imao oružje?“, ispitivao je branitelj Lukić.

„Tko što radi, što tko nosi sa sobom... I budući da muškarci nisu izgledali očito kao vojska sasvim je bilo logično onda da mi za njih kažemo – da su civili“, odgovorio je svjedok.

Nakon što Hrunevehen završi s iskazom u četvrtak suđenje generalu Mladiću za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastaviti će se novim iskazima u vezi događaja u Srebrenici.

(VIDEO: Nemontirani snimci iz Srebrenice)

************************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////

Pravoslavne vrednosti: Pedofilija, zlostavljanje i prostitucija

Kačavenda i Kusturica na čelu gej Prajda?

 
Photo: Stock

Kačavenda po svemu sudeći jeste homoseksualac, ali to mu, barem javno, niko ne zamera. Ničeg čudnog nema u tome. Povodom skandala uglavnom su se, naime, oglasili oni kojima homoseksualnost ne smeta, a u jednakost građana veruju kao u vrednost po sebi. Oglasili su se povodom pedofilije, obljube nad maloletnim licem, obljube zloupotrebom službenog položaja, podvođenja, tj. organizovanja prostitucije. Za to vreme, ćutali su i ćute oni koji homoseksualce proklinju i blagonaklono gledaju na prolivanje krvi za vreme Prajda: SPC, Sinod, Amfilohije, Koštunica, Dveri i ostala klerofašistička bratija. Njima pedofilija, zlostavljanje i prostitucija ne smetaju. To su vrednosti koje štite i nemaju nameru da to kriju

Globalno posmatrano, gej postaje OK. Svet se, naime, kreće u pravcu izjednačavanja gej manjine u građanskim pravima s heteroseksualnom većinom.

Od pre dva dana, svih 65 miliona Francuza, bez obzira na seksualnu orijentaciju, imaju pravo na sklapanje građanskog braka i usvajanje dece. Na evropskom kontinentu, pravo na istopolni brak već je garantovano u Holandiji, Belgiji, Norveškoj, Danskoj, Švedskoj, Španiji, Portugalu i na Islandu. Do kraja godine, očekuje se da sklapanje braka između osoba istog pola bude ozakonjeno i u Velikoj Britaniji, gde predlog sličan francuskom uživa podršku i vlade i opozicionih laburista. U dodatnih 14 država, istopolni brak dopušten je u formi instituta “građanska zajednica”, odnosno “kohabitacija”.

Van Evrope, pravo na gej brak stekli su homoseksualci i lezbejke u Kanadi, Argentini, Južnoj Africi, Urugvaju i na Novom Zelandu.

Posmatrano iz Francuske, s druge strane Atlantika stvar je komplikovanija, ali se rasplet u korist izjednačavanja gej manjine u pravima s heteroseksualnom većinom već nazire.

Idućeg meseca, Vrhovni sud SAD ocenjivaće ustavnost dva međusobno nepovezana pravna akta. Ukoliko ih, kako se očekuje, proglasi neustavnim, pravo na istopolni brak automatski stupa na snagu u svih 50 saveznih država.

Photo: EPA/YOAN VALAT

U jednom slučaju, reč je o oceni ustavnosti federalnog zakona, kojim je brak restriktivno definisan kao zajednica muškarca i žene. U drugom, radi se o amandmanu na Ustav Kalifornije, poznatom kao “Proposition 8″; usvojen u novembru 2008. godine, “Prop. 8″ je suspendovao pravo građana Kalifornije na istopolni brak, proisteklo iz odluke najviše sudske instance te savezne države, donete samo par meseci ranije, u junu 2008.

Činjenica da federalni zakon brak definiše kao uniju muškarca i žene ne sprečava pojedinačne savezne države da ozakone gej brak. Lišava, međutim, gejeve i lezbejke federalnih prava i povlastica, koja važe u slučaju heteroseksualnog braka.

Pravo na istopolni brak imaju građani devet američkih država: Konektikat, Ajova, Mejn, Masačusets, Vašington, Merilend, Njujork, Nju Hempšir i Vermont. Pored toga, gej brak je legalan u Distriktu Kolumbija, a priznaju ga i tri domorodačke zajednice. Očekuje se da Rod Ajlend, država koja u svojoj jurisdikciji priznaje gej brakove sklopljene u drugim saveznim državama, ovih dana i sama izglasa zakon kojim se dopušta istopolni brak. Do kraja meseca, a pre odluka Vrhovnog suda, sličan zakon trebalo bi da bude izglasan i u Ilinoisu, petoj saveznoj državi po broju stanovnika.

Kako se Srbija uklapa u ovaj trend? Nimalo neočekivano, na najbizarniji mogući način.

Biskupi i vladike – sličnosti i razlike

Mesecima pred u utorak ozakonjen gej brak, Francusku su potresali protesti iza kojih je formalno ili neformalno stajala katolička crkva. U Americi, glavnu i najglasniju opoziciju ozakonjivanju istopolnog braka predvode katolička crkva i brojne protestantske denominacije. U Srbiji, predstavnici Srpske pravoslavne crkve (SPC) nisu se libili da učestvuju u “razbijanju” gej Prajda.

2001. godine, svet su obišli video snimci i fotografije čoveka u dugoj crnoj haljini, sveštenika SPC, kako s razularenom gomilom huligana i fašista juriša na gejeve i lezbejke. Od tada, pa sve do prošle godine, ekstremna desnica i SPC sarađivale su na projektu osujećivanja svakog pokušaja da se u Beogradu održi Prajd. Nevoljna da se odrekne saradnje i usluga i jednih i drugih – i fašista i sveštenstva – država je redovno zabranjivala gej festivale, povlačeći se pod pretnjama ekstremnih desničarskih organizacija da će izazvati krvoproliće (doduše, suptilno izrečenim kroz parole, tipa “Čekamo vas”) i kletvama iz usta najviših crkvenih velikodostojnika.

Ove godine, organizatori Prajda i država koja učesnicima treba da pruži zaštitu, mogli bi imati daleko lakši posao.

Osim protivljenja gej braku, katoličku i pravoslavnu crkvu povezuju pedofilija i sklonost ka seksualnom iskorišćavanju potčinjenih. No, tu prestaju sličnosti.

Photo: Vranjske

U nastojanju da spasi obraz, ili ono što je od njega ostalo, katolička crkva, tj. njene biskupije širom planete, danonoćno ispisuju čekove i potpisuju vansudska poravnanja sa žrtvama zlostavljanja i njihovim porodicama. Srpska pravoslavna crkva (SPC) uspevala je pomoću medija i sudova da kontroliše štetu koju je mogla da pretrpi usled povremenih pedofilskih skandala. Uspevala je. Nakon slučaja netom penzionisanog vladike Vasilija Kačavende, to je znatno teže i nije isključeno da će ceh platiti i prvi među jednakima, episkop vranjski Pahomije.

Pahomije i Kačavenda – sličnosti i razlike

Sled događaja je takav da u vrhu SPC moraju imati osećaj da je neko bacio prokletstvo na njih. Negde u februaru ove godine, preko Novina Vranjskih, javnost je saznala da se Pahomiju smeši novo pojavljivanje pred sudom, ponovo u ulozi optuženog za pedofiliju ili obljubu nad maloletnim licem. Potom, postalo je jasno da pregovori Beograda i Prištine teku u pravcu koji lako može da znači ugrožavanje imovinskih i poslovnih interesa SPC. U međuvremenu, sama crkva pokrenula je krivično gonjenje svog blagajnika, osumnjičenog da je godinama potkradao i izneo iz patrijaršijske kase barem milion evra. Konačno, bomba u vidu Kačavendinih orgija – skandal koji nije moguće zataškati.

Nakon ponovnog otvaranja “slučaja” Pahomije, krenulo se oprobanom metodom. Zlostavljani mladić izgubio je posao magacionera vranjske eparhije, a svima koji se drznu da o njegovim optužbama govore kao o novom seks-skandalu vladike Pahomija, zaprećeno je tužbama za klevetu. Da se nije “desio” Kačavenda, tako bi i bilo.

Ko god je video fotografije enterijera vladičanskog doma, privatno-poslovnih odaja episkopa zvorničko-tuzlanskog Kačavende, mogao je da nasluti da iza takvog ukusa mora stajati jednako osebujna ličnost. Ko bi, međutim, rekao da u njemu čuči egzibicionista onolikih razmera?!

Pod uslovom da su optužbe protiv Pahomija tačne, sličnost u prosedeu, izboru i načinu zavođenja mladića koje će obljubiti, između njega i Kačavende postoji. Profil idealne žrtve izgleda otprilike ovako: maloletan je ili na ivici punoletstva; iskušenik ili učenik bogoslovije; nema roditelje ili su izrazito siromašni… Sve u svemu, to mora biti mladić koji će teško imati i moći kome da se obrati.

Prema novinskim izveštajima, radeći ono što SPC ne radi nikada – finansijski pomažući siromašne, podređene mladiće – Kačavenda je udarao crte na dva fronta. S jedne strane, u očima bespomoćnih, vulnerabilnih mladića, postepeno je izrastao u zaštitnika, očinsku figuru, nekoga ko je konačno spreman da im posveti pažnju. S druge strane, džeparac i pokloni koje su dobijali od vladike stavljao ih je u poziciju potkupljenih, dužnih. Način na koji su vraćali dug – “razmena nežnosti” s episkopom Kačavendom.

Tu na scenu stupa “raskošni” karakter Kačavendin i nevolja za crkvu i naklonjenoj joj javnost.

Spinovati ili ne – pitanje je sad

U slučaju vladike Pahomija, crkva i država mogle su da drže stvar pod kontrolom. Čak i kada je dospeo na sud, Pahomije je imao realtivno lagodnu poziciju sveštenog lica, visokodostojnika SPC. Bez svedoka da ih je seksualno iskorišćavao, dečaci koji su ga optužili za zlostavljanje, našli su se u položaju da im sud mora verovati na reč. Kačavenda – sasvim druga priča.

Photomontage: e-novine

Njegovo ponašanje već godinama izaziva podozrivost, pa i gađenje upućenih, ali da nije bilo alavosti jeromonaha Nikolaja Stamatovića, na tome bi sve i ostalo.

Željan novca, imajući hot stuff u rukama, Stamatović je ugovorio prodaju filma. Ne bilo kakvog filma. Kako i u čijoj produkciji je nastao nije poznato, ali je, prema izveštajima medija, na snimku zabeležena Kačavendina orgija s četvoricom iskušenika/učenika, od kojih je jedan, izgleda, maloletan.

Kačavendin pornić dospeo je u javnost zajedno sa audio snimcima telefonskih razgovora neimenovanog sveštenika, vladičinog podvodača. Za Sinod SPC organizovana je 18+ projekcija, a isečci prikaza vladičinog “zbližavanja” s mladićima dospeli su u medije i na društvene mreže. U najkraćem, bilo je nemoguće prikriti skandal.

Sam Kačavenda nastoji da se batrga. Poput brata Pahomija, preti tužbama svima koji su ga oklevetali, ne libeći se da skandal koji je izazvao preformuliše kao napad na srpstvo i pravoslavlje. SPC pomaže mu utoliko što je “kažnjen” – penzionisanjem. Država, ako ne drugačije, pomaže mu time što ćuti i ništa ne preduzima. Naime, jeromonah Stamatović je, ako se izuzmu obljubljeni mladići, za sada jedina žrtva – ekspresno je uhapšen prilikom pokušaja prodaje Kačavendinog pornića.

Crkvi, međutim, to ni izbliza nije dovoljno. Kačavenda je postao penzioner, ali nije i raščinjen. Drugim rečima, Sinod je odlučio da obljuba nad podređenima, stavljanje u promet pornografije, podvođenje i plaćanje seksualnih usluga nisu sporni. Ali, SPC ne odgovara da njeno ćutanje i nečinjenje bude tumačeno na ovaj način.

S obzirom da je lavina krenula da se obrušava s filmom, ništa čudno da u pomoć pritiče reditelj. Emir Kusturica, Nemanja, kako god, oglašava se ovih dana s packama javnosti zbog netolerancije prema homoseksualnosti.

Pedera ima poštara, atletičara, pa zašto ih ne bi bilo i u crkvi? Pogledajte kolko ih je u katoličkoj crkvi u Americi, koji je broj tih koji su zapravo s one strane heteroseksualnog života. Vidim da to više pogađa ove organizatore gej parade.”

Nice try, Nemanja!

Photo: Stock

Ukoliko je baš Kusturici, a ne, recimo, Matiji Bećkoviću, zapala uloga da građane obavesti o promeni stava SPC prema homoseksualnosti, trebalo je da u tom poduhvatu zaobiđe Kačavendu.

Kačavenda po svemu sudeći jeste homoseksualac, ali to mu, barem javno, niko ne zamera. Ničeg čudnog nema u tome. Povodom skandala uglavnom su se, naime, oglasili oni kojima homoseksualnost ne smeta, a u jednakost građana veruju kao u vrednost po sebi. Oglasili su se povodom pedofilije, obljube nad maloletnim licem, obljube zloupotrebom službenog položaja, podvođenja, tj. organizovanja prostitucije. Za to vreme, ćutali su i ćute oni koji homoseksualce proklinju i blagonaklono gledaju na prolivanje krvi za vreme Prajda: SPC, Sinod, Amfilohije, Koštunica, Dveri i ostala klerofašistička bratija. Njima pedofilija, zlostavljanje i prostitucija ne smetaju. To su vrednosti koje štite i nemaju nameru da to kriju. Štaviše, naglašavaju da Kačavenda nije penzionisan po kazni; zahtev za penzionisanje podneo je u novembru prošle godine i na molbu Sinoda ostao do maja ove.

 

 

01.05.2013.

BORBA ZA RADNIČKA PRAVA PLAĆENA KRVLjU, TRAJE I NAKON 124 GODINE

Borba za radnička prava plaćena krvlju, traje i nakon 124 godine

imageKrvave čikaške demostracije, 1.5.1896.

SARAJEVO - Međunarodni praznik rada - Prvi maj obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života.

Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.

Dana 1. maja 1886. godine u Chicagu je protestovalo gotovo 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila gotovo 50 radnika. Mnogo je demonstranata uhapšeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. maj svake godine održavati radničke demonstracije. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti i svijetla tradicija međunarodnog radništva.



(Vijesti.ba/Fena)

***************************************

Ne pravi pitu ko ima, već ko je navikao

imageFoto:

SARAJEVO - Bosanci i Hercegovci prvomajske praznike dočekali su u krugu porodice i prijatelja na mnogobrojnim izletištima u blizini grada. Ekipa agencije Anadolija posjetila je neka izletišta u okolini Sarajeva, gdje su mnoge Sarajlije uživale u lijepom vremenu.

Uprkos teškoj ekonomskoj situaciji u državi, većina građana Međunarodni praznik rada odlučila je provesti izvan svojih domova.

Na Stojćevcu i Rimskom mostu na Ilidži izletnici su se počeli okupljati od ranih jutarnjih sati. Oko podneva već se svuda širio miris specijaliteta s roštilja i ražnja. Dok su stariji leškarili u hladovini ili pustili da ih grije prvomajsko sunce, djeca su se zabavljala puštajući zmajeve ili igrajući odbojku. Zvuk gitare i pjesma dopirali su sa svih strana, a oni najhrabriji odlučili su se i okupati u hladnoj vodi rijeke Bosne.

Zakira sa porodicom zatekli smo na Rimskom mostu. Od ranog jutra okreću janje na ražnju. Zakir kaže da od svoje osme godine, proslavlja sa ocem i porodicom Prvi maj na isti način. Ovu tradiciju, kaže prenijet će na svoje potomstvo.

"Dedo nam je u amanet ostavio tradiciju proslavljanja Prvog maja. On je tu sa nama, i moj sin, od moga sina sin... Svi smo familijarno došli. Tradicionalno za Prvi maj uvijek pravimo roštilj i ražanj, a ujedno proslavljamo i rođendan moje unuke, koja je rođena za Prvi maj", kazao je Zakir.

Kriza u zemlji, prema Zakirovom mišljenju, sastavni je dio života. Iako je nezaposlen i ratni vojni invalid, a ni supruga mu ne radi, uvijek za Prvi maj snađu, kako bi očuvali porodičnu tradiciju.

"Mi, Bosanci, ljudi smo specifični. I kad nam je najgore, težimo tome da nam bude dobro. Kriza u zemlji jeste, ali opet se može naći mogućnost da se praznik proslavi. Godina dana je velika, po jedna markica da se ostavi, može se skupiti dovoljno. Ko hoće, može", rekao je Zakir.

Prvi maj je za njega isto što i Bajram - okupljanje s porodicom. Jedina razlika je što Prvi maj Zakir s porodicom proslavlja u prirodi.

"Nekad roštilj, nekad janje. Druženje u prirodi na svježem zraku je važno. Ovdje je puno ljudi, znači da to nije samo za mene, već za sve one koji su naučili. Ima jedna izreka stara 'ne pravi pitu ko ima, već ko je navik'o'", kaže Zakir.

(Vijesti.ba/AA)

Prvomajski protesti širom svijeta, radnici se bore za svoja prava

imageFoto: AFP

LONDON - U mnogim zemljama svijeta, za razliku od naše, Prvi maj se obilježava demonstracijama čiji je cilj ukazati na loš odnos prema radnicima i njihov nezavidan položaj u društvu. Tako je u Grčkoj u toku 24-satni štrajk radnika koji se protive mjerama štednje, a radnički ...

... sindikati pozivaju na "masovnu mobilizaciju" demonstranata. Organizatori zahtijevaju da se ponište mjere štednje i povećanja poreza. Štrajk je zvanično počeo u ponoć, između utorka i srijede, da bi se podudario sa Međunarodnim praznikom rada, 1. majom, koji tehnički nije državni praznik u Grčkoj ove godine, jer je pomjeren na naredni utorak, nakon Vaskrsa.

Policija u Grčkoj u pripravnosti

Zbog štrajka je poremećen javni transport, pomorski trajektni saobraćaj, a bolnice rade sa minimalnim brojem radnika. Demonstracije su planirane širom zemlje, a policija je u pripravnosti u slučaju izbijanja nasilja.

Radnici u Bangladešu na 1. maj protestuju zbog nedavne katastrofe u Daki zahtijevajući pogubljenje vlasnika tvornice u kojoj je poginulo 400 osoba. Podsjećamo, u Daki se 24. aprila srušila osmospratna zgrada u kojoj se nalazilo više od 3.000 radnika u pogonima pet tekstilnih fabrika.

Uprkos pozivima premijera da odustanu od protesta, tenzije zbog najveće industrijske katastrofe u Bangladešu postaju sve izraženije. Mnogi strahuju da bi moglo doći do povećanja nasilja i vandalizma u tvornicama tekstila. Više hiljada radnika nosilo je transparente s natpisima "Objesite ubice, objesite vlasnike tvornice".

Protesti u Rusiji i Španiji, haos u Istanbulu

Demonstranti su izašli na ulice prijestolnice Dake na početku niza protesta diljem zemlje tokom Međunarodnog praznika rada. U Bangladešu se Prvi maj obilježava kao državni praznik.

Masovni prvomajski protesti se očekuju i u Španiji koja je također pogođena ekonomskom krizom. Protesti se održavaju i u glavnom gradu Rusije Moskvi, gdje se okupilo do 70.000 ljudi, a učestvuju svi radnički sindikati. Njima su se pridružili stanovnici moskovske regije i okoline, prenose agencije.

Protesti u Istanbulu pretvorili su se u haos i sukob policije sa demonstrantima. Tri osobe su povrijeđene uslijed korištenja suzavca.


(Vijesti.ba/FENA/SRNA)

Na proteste izlazimo 30. maja

imageSarajevo

SARAJEVO - Glavni odbor Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSSBiH) u srijedu je donio Odluku o organizovanju protesta u četvrtak, 30. maja. Istom odlukom je predviđeno i da posljednji četvrtak u mjesecu maju tradicionalno bude dan na koji će ...

... Savez samostalnih sindikata BiH organizovati protest.

Cilj ovogodišnjeg protesta je javno iskazivanje nezadovoljstva radnika-članova sindikata izuzetno teškim položajem u kojem se nalaze, kao i cjelokupnim stanjem kako u Federaciji BiH, tako i u Bosni i Hercegovini, saopćeno je iz Služba za informisanje SSSBiH.

Na današnjoj sjednici Glavni odbor je jednoglasno osudio istupe u medijima pojedinih članova tog organa.

Mišljenja su kako se takvim ponašanjem narušava ugled i integritet kako Glavnog odbora SSSBiH, tako i Saveza samostalnih sindikata BiH u cjelosti.

- Savez će i dalje činiti sve što je u njegovoj moći da sistemski uredi sindikalno djelovanje u našoj zemlji. Naš jedini cilj je bilo i jeste očuvanje i zaštita prava radnika i to niko ne može osporiti niti obezvrijediti - kaže se u saopćenju.

O vremenu i mjestu održavanja protesta 30. maja će blagovremeno obavijestiti članove sindikata.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

01.05.2013.

MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA - 1. MAJ SLAVI SE ŠIROM BiH!

Zeničane probudila tradicionalna budnice limene glazbe
Međunarodni praznik rada - 1. maj slavi se širom BiH!





Zeničane je i ovog 1. maja, na Međunarodni praznik rada, u zoru probudila tradicionalna, 87. prvomajska budnica u izvođenju Duvačkog orkestra Kulturno umjetničkog društva „Željezara“.

Članovi orkestra, kojim je dirigovao prof. Arnes Bajramović, po tradiciji su i jutros, od 5 do 10 sati, na svom kamionu obilazi sve gradske kvartove, mahale i ulice, a građani su ih, sretni i zbog ponovnog prvomajskog susreta, pozdravljali i darivali pićem i hranom.

Zeničani će današnji dan u najvećem broju provesti na popularnim izletištima Bistričak i Smetovi, te uz Babinu rijeku i na obalama rijeke Bosne.

Duga tradicija

Inače, Međunarodni praznik rada - Prvi maj obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života.

Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.

Dana 1. maja 1886. godine u Chicagu je protestovalo gotovo 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila gotovo 50 radnika. Mnogo je demonstranata uhapšeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. maj svake godine održavati radničke demonstracije. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti i svijetla tradicija međunarodnog radništva.

Proslava uprkos neimašini

Ovaj praznik ima veliku tradiciju u BiH, a slavi se praktično u cijeloj zemlji.

Tako su Bugojance na 1. maj probudili zvuci prvomajske budilice. Članovi Limene glazbe Vatrogasnog društva pozvali su sve građane na tradicionalni prvomajski uranak.

Unatoč teškoj materijalnoj situaciji većina stanovnika Prvi maj će provesti na izletištima, uz roštilj i druženje u krugu porodice i prijatelja. Mnogi su odlučili posjetiti Rostovo, Duboku, Potočane, Pršljane i popularna mjesta uz Vrbas.

Prvi maj, Praznik rada, u Mostaru će, pak, proteći će bez organizirane proslave. Mostarce je jutros u 6 sati probudila glazba Hrvatske glazbe Mostar koji su mostarskim ulicama izveli tradicionalnu "prvomajsku budnicu".

U Cazinu također nema organizirane proslave, ali su zato izletišta puna. Najomiljenije destinacije i danas su Stovrela, obale Une, Dobrenica, Stari grad Ostrožac. U većini mjesnih zajednica kulturno-umjetnička društva organiziraju prigodne programe i druženja, a bit će održano i nekoliko sportskih takmičenja.

Prvi maj, Međunarodni praznik rada, Visočani su kao i prethodnih godina većinom proveli na najvećem gradskom izletištu Ravne, gdje su uz roštilje, piće i muziku obilježili ovaj dan.

Izletište Ravne kod Visokog (Foto: N. Smajović)

Osim najvećeg izletišta, veliki broj Visočana se odlučio i za obale rijeke Fojnice, kao i izletište Kondžilo, koje se nalazi nedaleko od Visokog.

Izletišta su puna i širom Tuzlanskog kantona, gdje se masovno obilježava Međunarodni praznik rada. Veliki broj izletnika okupio se na jezeru Bistarac, gdje se slavilo uz janjce i roštilj.

Proslava na jezeru Bistarac (Foto: A. Bajrić - Blicko)

Oni hrabriji iskoristili su toplo vrijeme i za kupanje u jezeru.

Najstarija Limena glazba u BiH probudila Travničane

Tradicionalnom Prvomajskom budnicom članova Muzičkog društva Travnik – Limene glazbe jutros je počelo  obilježavanje 1. maja - Praznika rada u Travniku. Ova lijepa tradicija čuva se već decenijama. Članovi Limene glazbe, već tradicionalno, krenuli su ispred kuće porodice Martić u radničkom naselju Kalibunar i prošli kroz gradske ulice sve do Šumeća i Plave vode.

Budnica u Travniku (Foto: K. Kavazović)

U mahali Varoš po tradiciji dočekao ih je Travničanin Bakir Borić koji to čini već pune četiri decenije. Nakon gradske zone članovi Limene glazbe Prvomajsku budnicu odsvirali su i u naseljima Dolac na Lašvi i Turbe. U ova dva naselja u vrijeme Austrougarske Monarhije izgrađena su prva industrijska postrojenja, Tvornica šibica i Tvornica za preradu drveta.

Inače, Limena glazba koja djeluje pri Muzičkom društvu Travinik osnovana je daleke 1881. godine i najstariji je orkestar ove vrste u našoj zemlji.

Svečanost u Bihaću

Povodom 1. maja, međunarodnog Praznika rada, u Bihaću je jutros u organizaciji Općinskog odbora Socijal-demokratske partije (SDP) organiziran tradicionalni prvomajski uranak. Veliki broj članova i simpatizera bihaćkog SDP-a okupio se na gradskom trgu.

Organizirana je šetnja kroz centar grada, do Gradskog mosta s kojeg su spuštani crveni karanfili u rijeku Unu. Prvomajskim urankom zapravo je, kako je rečeno, počelo i obilježavanje "Majskih dana SDP-a", koji će potrajati sve do 9. maja. U okviru te manifestacije, pored Praznika rada biće obilježeno još nekoliko značajnih datuma, poput Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope.

Livanjski kanton: Bez mnogo razloga za slavlje

I ove je godine u čast Međunarodnog praznika rada livanjskim ulicama ujutro oko 6 sati prodefilovala gradska limena glazba svirajući budnice, budeći zapravo nepostojeću radničku klasu na uranak.

Izletište Basajkovac kod Livna (Foto: A. Kamber)

Lijep sunčan dan je ipak izmamio neke Livnjake, Duvnjake, Kuprešane, Glamočane, Grahovljane i Drvarčane na okolna izletišta, dok je većina ostala kod kuća ne slaveći 1. maj jer i nemaju razloga, pošto ih sve manje radi i pošto su sve tvornice, izuzev jedva držeće Kablare u Tomislavgradu, odavno ugašene.

***************************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////////

Uplaćen iznos za servisiranje
Avion "BH Airlinesa" od ponedjeljka u funkciji
Saobraćat će dvije linije
FOTO: Arhiva
Avion "BH Airlinesa" od ponedjeljka u funkciji


Direktor "BH Airlinesa" Amir Jažić potvrdio je za "Avaz" da je u ponedjeljak na Međunarodni aerodrom Sarajevo sletio njihov avion ATR-72, koji je bio na redovnom servisu u Njemačkoj.

- Poslije redovnog pregleda, nismo imali novčanih sredstava da vratimo avion u Sarajevo. Nakon što je Vlada FBiH prebacila novac, uplatili smo cijeli iznos i avion je sada spreman za letove - kazao je Jažić.

Zbog kvara aviona ATR-72, koji je trenutno u Sarajevu, ova kompanija dnevno će moći pokrivati dvije od ukupno tri linije na kojima trenutno saobraća "BH Airlines" iz Sarajeva za Istanbul, Cirih i Kopenhagen.

- Zbog kvara našeg drugog aviona proizvođač ATR nije dao dozvolu za letenje. Za popravku stajnog trapa nemamo odgovarajući alat, a, kako sam saznao, nestašica je u cijeloj Evropi tog dijela. Nadam se da ćemo uskoro naći rješenje, ali svakako ćemo se truditi da pokrijemo sve tri linije - pojašnjava Jažić.

***********************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Radovi u Starom Gradu
Trg oslobođenja krasit će ruže i šimširi
Radnici sade novo cvijeće na Trgu
FOTO:
Trg oslobođenja krasit će ruže i šimširi

Počelo je hortikulturno uređivanje centralnog dijela Trga oslobođenja - Alija Izetbegović, na dijelu gdje je postavljen spomenik ''Multikulturalni čovjek''.

Kako su kazali u Općini Stari Grad, planirani su obrada tla, prekopavanje terena, postavljanje travnjaka, vađenje i izmiještanje postojećih ruža te sadnja novih.
Osim toga, bit će posađeno 423 šimšira, 20 sadnica crvenih ruža, 40 bijelih ruža i 150 sadnica sezonskog cvijeća.

Za ovaj projekt Općina je izdvojila skoro 6.800 KM, a izvođač radova je ''Nova gradnja'' iz Sarajeva.

******************************
//////////////////////////////////////////////////////////////////
Umjetnine milionskih vrijednosti u državnim zgradama BiH
Remek-djela dvije decenije bez procjene
Počitelj: Umjetnici donirali radove, slike, grafike...
FOTO:
Remek-djela dvije decenije bez procjene

Kancelarije u državnim institucijama krase vrhunska umjetnička djela, monumentalna i po umjetničkoj vrijednosti i po formatu. Kako saznajemo, vrijednost slika, mozaika, tapiserija i drugih zidnih dekoracija, lustera, komada namještaja... prelazi milionske cifre.

No, i pored toga, dvije decenije niko nikada nije napravio procjenu i tačnu vrijednost ovih remek-djela. 

Predmet sukcesije

Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije BiH, kazao nam je da se u zgradi Predsjedništva BiH te ambasadama nalaze vrijedne umjetnine.

- Vrlo vrijednih radova ima sigurno. Međutim, nemamo podatak koliko ih ima, koji su i koja im je vrijednost. Sa sigurnošću znam da se u jugoslavenskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima nalaze umjetnička djela koja su trenutno predmet sukcesije zbog čega je i formirana komisija - istakao je Krsmanović.

S obzirom na to da se ne znaju pojedinačni podaci o broju i vrijednosti umjetnina, nameće se pitanje ko se uopće brine o njima, ko ih održava i ko određuje kada je vrijeme za procjenu.

- To je u nadležnosti službi koje su pri Predsjedništvu BiH. Od rata do danas nije urađena njihova procjena. Umjetnička galerija to može uraditi, ali samo u slučaju da nas oni angažiraju - dodao je Krsmanović.

Umjetničke zbirke

Admir Mujkić, predsjednik Udruženja likovnih umjetnika BiH, potvrdio nam je da takve procjene već 20 godina nisu urađene.

- U najvećoj koloniji u jugoistočnoj Evropi Počitelju, boravile su hiljade likovnih umjetnika, književnika, kritičara, glumaca i drugih kulturnih radnika iz Italije, Engleske, Danske, Francuske, Grčke, Kipra, Egipta, Turske...koji su svoje radove, slike, grafike, skulpture donirali u korist iznimno vrijedne umjetničke zbirke, odnosno fundusa Međunarodne umjetničke kolonije Počitelj. I u ovom bh. gradu ima dosta remek-djela - kazao je Mujkić.

Šta BiH dobiva od sukcesije

Prema ranijim informacijama, na raspodjelu čekaju 65,4 miliona dolara vrijedna dobra koja su nekada pripadala diplomatsko-konzularnoj mreži bivše Jugoslavije, i to na području Evrope, Latinske Amerike i Kariba, Azije te Afrike.

U skladu sa Sporazumom o sukcesiji imovine bivše SFRJ, BiH treba da pripadne 15 posto od toga iznosa, odnosno objekti vrijednosti 9.855.000 dolara.

Stoga, naša zemlja će na području Evrope imati na raspolaganju iznos od 3.135.000 dolara i tražit će zgrade ambasada SFRJ u Sofiji (Bugarska) i Bukureštu (Rumunija), dok će u Latinskoj Americi tražiti Ambasadu u Buenos Airesu (Argentina). Bit će tražene i zgrade ambasada u Najrobiju (Kenija) i Kairu (Egipat).

*************************************
//////////////////////////////////////////////////////////////////////
Koridor 5C donosi turistički procvat hercegovačkom izletištu
Kravice postaju svjetska atrakcija
FOTO:
Kravice postaju svjetska atrakcija


Izletište pored vodopada Kravice na rijeci Trebižat, koje se nalazi svega nekoliko kilometara od Ljubuškog i Čapljine, ima sve predispozicije da u budućnosti postane jedan od najznačajnijih sadržaja turističke ponude u BiH.

Nalazi se na samoj granici s Hrvatskom, u blizini hodočasničkog mjesta Međugorje, od Mostara ga dijeli tek četrdesetak minuta vožnje, a od autoceste na koridoru 5C, čiji su prvi asfaltirani kilometri već stigli do ove oaze mira i zelenila, svega nekoliko minuta hoda.

Prirodni biser

Iz Turističke zajednice Zapadnohercegovačkog kantona (ZHK) ističu da će gradnja i završetak autoceste zasigurno utjecati na još veću promociju ovog prirodnog bisera.

- Nizvodno od vodopada bit će sagrađen most dužine od skoro 400 metara te odmaralište, s kojeg će svaki putnik namjernik imati atraktivan pogled na sam slap. Smatramo da će, kada se autocesta konačno spoji sa Mađarskom, Kravice postati prava svjetska atrakcija - pojašnjava nam Grgo Mikulić, direktor Turističke zajednice.

Kravice, dodaje Mikulić, koje u jednom ljetnom danu zna posjetiti više od 2.000 kupača, već imaju odlične turističke sadržaje pa su tu, osim tek izgrađene pristupne ceste, koja je zamijenila stari prašnjavi makadamski put, i uređeni parkinzi te šetnica, koja je, ujedno, i odlična biciklistička staza.
 
- U sezoni od petog do devetog mjeseca dokasno uvečer rade i četiri restorana. Očekujemo da će se broj ugostiteljskih objekata s gradnjom autoceste povećati - ističe Mikulić.

Manji slapovi

Najveće oduševljenje izaziva sam vodopad, koji je visok 31 metar i koji u podnožju pravi prirodni bazen, gdje ljeti osvježenje traže sve brojniji domaći i strani posjetioci.

- Posebno je atraktivan kada se, takoreći, isparcelizira i napravi više manjih slapova, koji kupačima mogu poslužiti kao tuševi, dok im velike sedrene mase, visoke i do 12 metara, služe kao skakaonice. Zbilja je nemoguće objasniti ugođaj koji pruža ova lokacija dok se ne posjeti i ne doživi - kaže Mikulić.

Vodenice su posebna draž

Značaj Kravica kao poželjnog turističkog bh. odredišta prepoznala je i Vlada Federacije BiH, koja je od 2005. godine do sada u uređivanje izletišta uložila više od milion eura. Osim šetnice i parkinga, uređeni su i vidikovac i sanitarni čvorovi, a posebnu draž izletištu daju i dvije, u izvornom stilu obnovljene vodenice.

 

 

01.05.2013.

PRVOMAJSKA (ZA)KLETVA

Prvomajska (za)kletva

Zbogom grade, odoh ja u selo

 
Photo: mavericksonlineden.com

Pobjegnite od svega. Otiđite živjeti u selo. Budite gazda na svome. Nećete strahovati od sutrašnje gladi. Čeprkanje vas neznalice po zemlji višestruko će koristiti. Zamijeniti tretmane kod fizioterapeuta i osigurati frišku mrkvicu i peršun koje, klonirane, vi klonuti, sada kupujete u kasnim satima na pijaci. Od nekoga u blizini kupovat ćete mlijeko što se još puši od topline krave. Pogaču ćete sami mijesiti, lako ćete naučiti. Orahe za tortu skupljati ispod stoljetnih stabala. Vodu piti s izvora što nikad ne presušuje. Kava će imati aromu pogleda na krošnju, vrapce i lastavice. Svi će se radovati tom njenom okusu. Najviše vaši najmiliji. Vi možete postati njihovi novi heroji

Kolega mi iz davnih studentskih dana, ugledni sociolog splitskoga Sveučilišta, nedavno je procijenio da će građani, ako ne prije, a ono ni kasnije nego sljedeće godine, provaljivati u superxafse, ljepše kazano: trgovine mješovite robe. Ne u odjele sa kineskim krpicama za navlačenje na ogoljelu kožu, ni one tehničke robe sa televizorima kao metama za psovanje političara i vlasti. Nego samo u odjele prehrane, najdraže nam špeceraje. Glad će nas natjerati da krademo hljeb nasušni.

Najprije smo ostali bez budućnosti, što potvrđuje sve češće podsjećanje na prošlost. Onda bez posla i sigurnoga mjesečnoga prihoda. Pa se složile godine, jednima previše za početak, drugima premalo. Država ojačala, treba joj sve više, ne može narod nadati. Uhranjeni s pravom dižu spomenike onima koji su im sve osigurali na pladnju. Prevareni i potlačeni se zavaravaju protestnim skupovima, nadajući se pravednijem životu. A miting po miting, pa sve gore i gore.

Ne završih sociologiju, nego savladah u praksi sociologiju preživljavanja, pa nudim vlastiti projekt, godinama provjeravan i stoposto uspješan.

Photo: BETA

 

Kad promijenite sve što mognete, skupite svu sanjanu hrabrost i zakoračite u svoju Nojevu arku. Da vam ne bude žao, onda kad bude prekasno, što su svi koraci bili jednolični, što ste stupali s masama od kojih se ipak po nečemu razlikujete. Protestirajte. Opustite se. Rasprostrite osjećaje. Budite ono što jeste. Ne zavaravajte sami sebe da vam je bolje nego što uistinu jest.

Napustite grad. Stanove na tko zna kojim katovima i spratovima, nebodere, solitere, liftove, kvartove, blokove, zvonca, portafone što ne rade, potrgane poštanske sandučiće, glasove susjeda i komšija kroz tanke zidove, šum vece školjke iznad kuhinje, zidove pune žutih mrava. Otiđite iz velikoga u malo. I još manje, sićušno, a prostrano, svijetlo, osunčano, kišom isprano, bogato, izobilno, prepuno dobrodošlice.

Ne možete bez grada? Žalili biste za dućanima u kojima odbrojavate posljednji sitniš. Ostali bez kina i kazališta koji su za vas sada samo zgrade što vraćaju lijepe uspomene, jer pored njih godinama sporo i sa sjetom prolazite. I ono najvažnije – doktori. Bezuvjetno vjerujete da će vam produžiti život, uljepšati stvarnost, steći svjetsku slavu na vašem slučaju. Vezani ste za doktore. Prerano ste se vratili na svoj početak, sad je to pupčana vrpca što vas održava i hrani. Svaka im čast u svemu, ali, rekoše neki među njima, odavno: Zadaća doktora je da zabavlja pacijenta dok priroda ne učini svoje.

To ne mora značiti najgoru i završnu varijantu, ima za nju još vremena. Samo jednom, zakašnjelo, primijetit ćete da ste zaboravili popiti raznobojne tablete, a da vam je svejedno dobro.

Tu su, naravno, i vaša djeca. Živite svoju zabludu da im trebate. Oni vas vole i dobro ste ih odgojili, pa vam ne mogu reći da bi im, više od vas, trebao stan koji koristite. Ako nešto slično nekad čujete, tješite svoje osjećaje kako niste razumjeli. Njihovi vikendi i praznici pretvorit će se, od nervoznih i beskorisnih razgovora, najviše u društvu daljinskoga upravljača, u male, nezaboravne svečanosti.

Pobjegnite od svega. Otiđite živjeti u selo. Budite gazda na svome. Nećete strahovati od sutrašnje gladi. Čeprkanje vas neznalice po zemlji višestruko će koristiti. Zamijeniti tretmane kod fizioterapeuta i osigurati frišku mrkvicu i peršun koje, klonirane, vi klonuti, sada kupujete u kasnim satima na pijaci. Od nekoga u blizini kupovat ćete mlijeko što se još puši od topline krave. Pogaču ćete sami mijesiti, lako ćete naučiti. Orahe za tortu skupljati ispod stoljetnih stabala. Vodu piti s izvora što nikad ne presušuje. Kava će imati aromu pogleda na krošnju, vrapce i lastavice. Svi će se radovati tom njenom okusu. Najviše vaši najmiliji. Vi možete postati njihovi novi heroji.

Životinjski svijet će ostati u prednosti. Pridružimo mu se na vrijeme. Povratak u prirodu je naš spas. Spavanje u gnijezdu. Gimnastika na granama. Utrkivanje sa jazavčarom. Ljubav na obali.

Nemojte čekati ostvarenje prognoze o provaljivanju u trgovinu radi štruce kruha. Prvi maj je prilika i povod za analizu prošloga, sagledavanje sadašnjega i odlučivanje o sutrašnjem. Neka vam je sretna prvomajska trasa u sigurnost!

*****************************

Prvomajska akcija

Zastava SRBiH u Sarajevu

 
Photo: klix.ba

Zastava Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SRBiH) osvanula je Prvog maja na krovu jedne zgrade u Sarajevu,  gdje su je okačili glumac i aktivista Feđa Štukan i njegov prijatelj, aktivista Emir Hodžić, u želji da podsjete sugrađane na vrijeme kada su svi bili jednaki pod jednom zastavom

Štukan i Hodžić zastavu su okačili na zgradi nekadašnje kafane "Parkuša". Oni naglašavaju da akcijom ne podržavaju niti  jednu političku partiju te da se izvinjavaju ukoliko su nekoga  uvrijedili zastavom SRBiH.

"U maloj državici na Balkanu danas se vijori više zastava nego ikad  prije. Svaka zastava krvlju natopljena, navodno, u ime onih pod njom.  Ovim činom želimo podsjetiti građane i građanke da je postojalo vrijeme  kad smo svi bili jednaki pod jednom zastavom. Kad je Suljo imao ista  prava u Prijedoru, kao i Petar u Sarajevu, ili Ivan u Travniku", istakli  su Štukan i Hodžić.

*************************

Prvi maj u regionu

Sindikalni protesti u Zagrebu i Beogradu

 
Photo: tportal.hr

Oko 20.000 ljudi okupilo se u srijedu u centru Zagreba, na prvomajskom prosvjedu koji su organizirali hrvatski sindikati. Radnici poručili Vladi: "Mijenjate smjer" * Nekoliko stotina radnika prošetalo Beogradom, većina građana Prvi maj obeležava neradno, uz roštilj u prirodi * U BiH takođe bez demonstracija

Hrvatska udruga sindikata, Matica hrvatskih sindikata, Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Udruga radničkih sindikata Hrvatske, kao pet sindikalnih središnjica koje organizirano i okupljaju najveći broj radnika, njih više od 400.000, jasno su izložili svoje razloge i zahtjeve u pozivu na prosvjed pod motom "Mijenjajte smjer". Od vladajućih u toj "promjeni smjera" traže potpuno novu ekonomsku politiku i pravo na rad, očuvanje socijalne države te pravednost, jednakost i solidarnost.

Protestna šetnja krenula je posle 11 časova s Trga Francuske Republike, a završila se oko podneva na glavnom zagrebacckom Trgu bana Jelačića, gde je uslijedio veliki protest u organizaciji pet sindikata.

"Izdali ste mlade koji puno radno vrijeme rade za 1.600 kuna i sindikate koji vam nikada neće oprostiti 719 tisuća potpisa za referendum. Niste izdali one koji su vam financirali kampanje, niti ste izdali imućne i pohlepne bankare", poručili okupljeni koji su u hrvatsku prestonicu stigli iz brojnih gradova te zemlje.

Predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević istaka je da je nestala nada "da će Vlada napraviti zaokret u odnosu na prethodne politike".

"Nada  je nestala zakidanjem radničkih prava, skupljim grijanjem, pred naletom  suludih mjera štednje i pred mladima koji moraju tražiti posao u  inozemstvu. Suluda porezna politika nije spriječila bijeg investitora a  najviše iritira nepravedna raspoređenost poreznog tereta", rekao je Matijašević.

Photo: tportal.hr

On je dodao da su banke zaštićene i da i same "gule" građane svakodnevno. "Zašto  mi čekamo? Zato što ovom zemljom ne upravljaju danas lijevi a jučer  desni nego banke, kriminalci i mafija! Podignite porez na visoke plaće i  slijedite trend Europe", rekao je Matijašević.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnog sindikata-NHS kaže da je Hrvatska napaćena i potplaćena i da zemlja nema perspektive  osim ako narod sam ne uzme stvari u ruke.

"Ubili su nas u pojam i tonemo u  rezignaciju, ali vi ste dokaz da to ne mora biti tako, da možemo  ponovno doći u još većem broju", rekao je Sever sa govornice.

On kaže da vladajući nemaju savjest  jer oni koji imaju savjest, kaže, ne tjeraju građane u kontejnere.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić rekao je da Vladi danas poklanjaju istinu. "Godinu dana  slušamo nasilnost vaše vlasti, izdali ste radnike. Niste radnicima rekli  prije izbora da ćete im zatvarati radna mjesta a sad im govorite da će  oporavak stiči 2016.godine. Pa što im to niste rekli pred izbore? Koliko  će sudbina do tada biti uništeno?", zapitao se on.

Prosvjedu su se priključili i Hrvatski laburisti, no nisu  htjeli davati izjave jer smatraju da bi to bilo nekorektno prema  organizatorima prosvjeda. Senku na prosvjed baca činjenica da su sindikate  poduprle Katolička  crkva, desno orijentirane  nevladine udruge te  oporbene stranke, poput  HDZ-a.

Iz Vlade su poručili da je prosvjed legitimno pravo sindikata. Premijer Zoran Milanović priznao je u prvosvibanjskoj čestitki da "iscrpljujuća kriza, nizak životni standard i mnoga odricanja radnika čine ovogodišnju čestitku zahtjevnijom nego ikada prije". Pritom je podsjetio da su njegovu Vladu, uz rast broja nezaposlenih, visoku nelikvidnost i gospodarsku "zakočenost", dočekali dodatni problemi jer se "gospodarstvo godinama razaralo, potkradala se i siromašila država, godinama se ignorirala svjetska kriza".

Milanović  je ustvrdio da se godinama svjesno odgađalo rješavanje strukturalnih  problema s kojima se tek njegova Vlada uhvatila u koštac, zbog čega se  danas gube neodrživa radna mjesta. Poručio je kako je Vladi prioritet  pokretanje investicija i proizvodnje, uz nastojanje da spasi "tvrtku po tvrtku, radno mjesto po radno mjesto".

Photo: tportal.hr

GRAH ZA KUPOVINU GLASOVA: U Maksimiru proslavu 1. svibnja organizira Grad  Zagreb. Prigodni program počinje u 10 sati uz ZET-ovu limenu glazbu, a  podjela 50.000 porcija tradicionalnoga prvosvibanjskog graha počet će na  velikoj livadi u 11 sati. Svake  godine se uz desetke tisuća građana na Maksimiru pojavi i pokoji političar, a ove godine  bi ih zbog lokalnih izbora moglo biti više, javlja HRT. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić,  koji se natječe za peti mandat, dijelit će besplatan grah i karanfile.  Dijeljenje karanfila i druženje s građanima najavio je i njegov  protukandidat iz SDP-a Rajko Ostojić.

Sindikati  će organizirati proslave 1. svibnja i u drugim hrvatskim gradovima -  SSSH u Splitu već tradicionalno slavi Praznik rada uz besplatan "fažol"  na Marjanu, a u Karlovcu organizira biciklijadu. HUS je najavio  prosvjedni skup u sinjskoj Ciglani. Prvosvibanjske proslave održat će se  i u Osijeku na lijevoj obali Drave te u Rijeci, Puli, Varaždinu i  drugim hrvatskim gradovima.

STOTINAK DEMONSTRANATA U BEOGRADU: Predstavnici sindikalnih organizacija i nekoliko stotina radnika protestovalo je u sredu, povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, u centru Beograda zahtevajući bolja prava i položaj za zaposlene, kao i odgovornost ministara za loše stanje u zemlji.

"Dali smo dosta vremena vladi, kako vidimo samo predsednik (Ivica Dačić) i prvi potredsednik Vlade (Aleksandar Vučić) rade, svi drugi ministri ne vode nigde, opada broj zaposlenih, i neko za to mora da snosi odgovornost", rekao je novinarima na protestnom skupu na Trgu Nikole Pašića predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović.

Protest u Beogradu
Photo: TANJUG

On je naveo da sindikalne organizacije nemaju adekvatnog sagovornika u državi i da će "vrlo brzo" svoje zahteve predati Vladi Srbije. "Nemamo sagovrnika u državi koja bi trebalo da štiti zakone, ali ni u inspekciji rada i pravosuđu, i to je veliki problem," naveo je Orbović.

Orbović je istakao da su najugroženija prava zaposlenih u malim, privatnim firmama, u kojima je "veoma teško osnovati sindikate". Prema njegovim rečima, cilj današnjeg protesta je da se prekine apatija građana i podigne moral radnika.

"Neće se promeniti situacija dok radnici ne izađu na ulicu i ne počnu da se bore za svoja radna mesta i svoje plate", kazao je Orbović.

Radnička prava na ražnju: Tipična slika sa beogradskih izletišta
Photo: Radovan Baja Vujović

Radnici su noseći transparente "I ti si sindikat", "Danas gladni, sutra žedni" i zastave sindikalnih organizacija sa Trga Nikole Pašića krenuli u protestnu šetnju. Šetnja se kretala Dečanskom i Makedonskom ulicom, Terazijama i završila se gde je i počela – na Trgu Nikole Pašića, a saobraćaj nije obustavljen, već je samo privremeno bio prekidan.

Umesto na ulicama, veliki broj građana Srbije Prvi maj je obeležilo u parkovima, u dimu roštilja. Za sada nema podataka o eventualnim požarima.

U BIH BEZ ŠTRAJKOVA: Umjesto organizovanim izlaskom na ulice obespravljenih radnika bh.  sindikat obilježit će 1.Maj sjednicom Glavnog odbora, javlja Radio Slobodna Evropa.  Protesta nema,  iako je više od pola miliona bh građana bez posla, a i oni koji rade  izloženi su pritiscima.

Kako piše portal klix.ba, na izletištima u Sarajevu roštilja se od ranih jutarnjih sati. "Puni" su Bjelašnica, Igman, Trebević, Barice... gdje vlada   opštenarodna proslava Praznika rada.

Iako je na Vrelu Bosne zabranjeno roštiljanje, to nije značajno umanjilo  broj posjetilaca koji uživaju u prelijepom prirodnom ambijentu.

Prvomajska poruka crkvi

Skinite se sa državne sise

 
Photo: www.ugledmagazine.com

Lijepo molim Crkvu da barem za Prvi maj suspregne svoje licemjerje i demagogiju. Naime vi ste pri dnu kolone onih koji imaju moralno pravo prosvjedovati i zalagati se za prava sirotinje

Nakon što je Crkva kroz pero urednika Glasa Koncila pozvala narod da na praznik rada prosvjeduje protiv vlade, što je čudnovatim putovima gospodnjim završilo i kao prva vijest u središnjem dnevniku državne dalekovidnice, telegramom Kaptolu reagirala je Nada Mihelčić. „Lijepo molim Crkvu da barem za Prvi maj suspregne svoje licemjerje i demagogiju. Vi ste pri dnu kolone onih koji imaju moralno pravo prosvjedovati i zalagati se za prava sirotinje“, stoji u telegramu, gdje se navode i potezi koje bi Crkva morala povući, a kako bi dokazala da je sirotinja uistinu zanima.

Lijepo molim Crkvu da barem za Prvi maj suspregne svoje licemjerje i demagogiju. Naime vi ste pri dnu kolone onih koji imaju moralno pravo prosvjedovati i zalagati se za prava sirotinje. Da biste bili imalo uvjerljivi trebali biste povući barem dva poteza:

1. Skinuti vaša nezasitna usta sa sise državnog budžeta odakle mirno vučete milijune koji bi itekako mogli koristiti sirotinji koju sada nekaženjeno huškate.

2. Definitivno maknite iz svih crkvi vaše "škrabice" u koje grabite svaku lipu koju sirotinja teško odvaja, a s kojom onda kupujete svoja zlata, srebra, nekretnine i zadovoljavate ostale "nasušne" potrebe.

Dok to ne učinite izvolite ljubazno zavezati tj. ušutjeti i ne zlorabite situaciju za svoju promociju. Vjerujem da vam je dosadno živjeti ovako gotovanski, no pokušajte se zabaviti tako da stavite prst na čelo i razmislite gdje vam se zagubio stid.

Nada Mihelčić

********************

Sulejman Tihić o hapšenju Budimira

Lagumdžija na čelu puča u FBiH

 
PHOTO/EPA:MATTHEW CAVANAUGH

"Ta jedna parada koja je tom prilikom napravljena, jedna medijska pompa... Sve to dovodi u pitanje smisao i samog tog postupka. Sve se to moglo uraditi i na drugačiji način. Činjenica je da nisu isti kriteriji. Za Živka Budimira vrijede jedni, a za neke druge drugi kriterije. Sjećate se ranijih afera gdje se Sud BiH oglasio nenadležnim i spustio predmet na niže institucije. A predmet Budimira koji pripada nadležnosti općinskog ili kantonalnog suda, izmješten je na Sud BiH", kaže Tihić

Predsjednik Stranke demokratske  akcije (SDA) Sulejman Tihić izjavio je u utorak u intervjuu za agenciju Anadolija  (AA) kako nova parlamentarna većina predvođena Socijaldemokratskom  partijom (SDP) Zlatka Lagumdžije provodi puč u Federaciji Bosne i  Hercegovine nakon hapšenja predsjednika tog entitet Živka Budimira. On  tvrdi da to dokazuju pokušaji da se na svaki način preuzmu ovlasti  pritvorenog predsjednika FBiH. Kaže kako, očito, postoji plan da se  nadležnosti predsjednika prenesu na njegove zamjenike:

„Upravo ovi pokušaji neustavnog preuzimanja vlasti od strane nove  parlamentarne većine dokazuju, stavljaju na sumnju i razloge hapšenja,  odnosno krivičnog postupka protiv Živka Budimira. To može biti cilj zbog  čega se sve ovo dešava. Jer, nisu mogli na ustavan i zakonit način  preuzeti vlast pa pokušavaju sada preko organa represije. A jedino se na  ustavan način može promijeniti vlast i mi to cijelo vrijeme govorimo.“

Na pitanje zašto brani predsjednika FBiH Budimira, te na molbu da  prokomentira činjenicu da se i neki visoki zvaničnici SDA dovode u vezu  sa inkriminacijama protiv čelnika FBiH, Tihić je ukazao na ''način kako  je to urađeno''. ''Ta jedna parada koja je tom prilikom napravljena,  jedna medijska pompa... Sve to dovodi u pitanje smisao i samog tog  postupka. Sve se to moglo uraditi i na drugačiji način. Činjenica je da  nisu isti kriteriji. Za Živka Budimira vrijede jedni, a za neke druge  drugi kriterije. Sjećate se ranijih afera gdje se Sud BiH oglasio  nenadležnim i spustio predmet na niže institucije. A predmet Budimira  koji pripada nadležnosti općinskog ili kantonalnog suda, izmješten je na  Sud BiH.''

Dodao je kako prakse poznate u svijetu ukazuju da se ''vlast može  preuzeti na demokratski ili nedemokratski način'': ''Očito da se ovdje  radi o pokušaju da se na jedan pučistički način preuzme vlast... Prema  ovim najavama u pogledu preuzimanja ovlasti predsjednika FBiH na  neustavan način, to stvara određeni utisak da se radi o puču. Znate  Parlament FBiH može raditi samo ono za što je ovlašten. Ako bude radio  na neustavan način, mimo svojih ovlasti koje su utvrđene Ustavom FBiH,  to pokazuje da se, zaista, radi o jednom političkom puču.  SDA će  koristiti sve demokratske i ustavne mehaznime. Normalno, nemamo dovoljno  glasova da zaustavimo nezakonite odluke ukoliko budu donesene. Ali,  mislim da, kako odmiče vrijeme, javnost uviđa o čemu se to radi.“

PARLAMENT FBIH BEZ REAKCIJE: Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Fehim Škaljić ističe da u novonastaloj situaciji nakon hapšenja predsjednika Živka Budimira, „u Parlamentu ne može biti nikakvih procedura“ u vezi s Budimirom do eventualnog podizanja optužnice protiv njega. Škaljić je kazao i da se u novonastaloj situaciji nametnuo problem da federalni zakon, donesen nedavno u Parlamentu, o prijevremenom povoljnijem penzioniranju branilaca odbrambenooslobodilačkog rata, ali i drugi doneseni zakoni, ne mogu stupiti na snagu, odnosno biti objavljeni jer ih nije potpisao predsjednik FBiH.

Kad je u pitanju eventualna mogućnost prenošenja ovlasti predsjednika na  potpredsjednike FBiH nakon hapšenja Živka Budimira, Škaljić je kazao da  će potpredsjednici Svetozar Pudarić i Mirsad Kebo vršiti konsultacije s  nadležnim institucijama.

 

 

01.05.2013.

ZAŠTO SLAVIMO 1. MAJ

Praznik koji je nekada mirisao na janjetinu i ćevape

Zašto slavimo 1. maj

 
Photo: dipity.com

Prije 125 godina, u neko „primitivno“ doba, sindikati su u SAD-u tražili uvođenje standarda osmosatnog radnog vremena. Obećano im je to na 1. maj 1886. godine, a kada obećanje nije ispunjeno, počeo je generalni štrajk. Mnogi su platili glavom. Iz balkanske perspektive, sasvim nepotrebno, jer 125 godina kasnije ovdje su radnici i dalje poniženi. Jedu, da prostite, govna za male pare, za crkavicu. Traži ih se da varaju, lažu, pa i da kradu za gazdu. Nekada je ovaj praznik mirisao na janjetinu i ćevape, a danas na propalu ekonomiju. Zašto se uopće obeležava Prvi maj i dokle smo došli...

Rijetko kada je, kao što je to danas u ovom iskrivljenom kapitalizmu kakav se prakticira u državama bivše Jugoslavije, radnik bio tako obespravljen i ponižen. On je danas samo sredstvo pomoću kojeg poslodavac dolazi do kapitala, i to nipošto ne nužno, a kamoli cijenjeno sredstvo. U propalim ekonomijama kakve su ove, nezaposlenih, nažalost, ima previše, što upravo poslodavcu daje tu mogućnost da onoga koji mu donosi zaradu ne cijeni, jer ako nećeš ti, ima tko hoće.

Vrijeme radnika je prošlo i danas tragična sudbina „prvoboraca“ smaknutih u Chicagu, daleke 1886. godine, u čije ime i slavimo ovaj dan, izgleda tako nepotrebna. Umjesto da u tih 125 godina sindikati evoluiraju, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji ... oni više nemaju snage, ako su je ikada i imali. U manjim tvrtkama sindikati prestaju postojati, a oni veći su izgubili bilo kakav utjecaj, dok dio njihovih vođa zapravo ide na ruku poslodavcima. Čini se da su sindikalisti imali više svijesti u 19. stoljeću, kada su američki radnici zahtijevali da se uvede standard osmosatnog radnog vremena. Već ranije to je pošlo za rukom Kanađanima, a kada su vlasti SAD-a, nakon dvije godine obećanja, ipak odbile dogovoreno donošenje zakona, diljem zemlje počeo je generalni radnički štrajk, najveći kojeg je planeta do tada vidjela. Obećani datum bio je 1. maj 1886. godine.

Još tada je njemački imigrant August Spies u Chicagu govorio ono što ni danas na ovim prostorima većina ne shvaća – „držimo se zajedno, inače nećemo uspjeti“. Pozivao je štrajkaše da ostanu smireni, ali njegovi su apeli zanemareni. Neki su radnici napali „štrajkbrejkere“, a policija je jedva dočekala da zapuca po njima. To policijsko nasilje odnijelo je nekoliko radničkih života i, dan kasnije uzrokovalo prosvjed na čikaškom trgu Hayxafs, na koji su pozivali anarhisti dijeleći letke pisane na njemačkom i engleskom. Upravo je Chicago bio srce radničke organizacije, gdje je štrajk i bio najmasovniji, o čemu govori činjenica da se na aveniji Michigan okupilo, za to vrijeme, nevjerojatnih 80.000 radnika.

Photo: www.chicagomag.com

Na spomenutom trgu, 4. svibnja održavali su se prosvjedi. Što se točno dogodilo nikada detaljno nije utvrđeno, ali prema službenoj verziji, netko je na radničkom prosvjedu bacio bombu na policajce, nakon što je policija naredila da se prosvjednici raziđu, a potom je započela mahnita pucnjava. Bomba je ubila jednog policajca, a ukupno ih je stradalo osam, dok broj poginulih radnika nije točno poznat. Sve je završilo u samo pet minuta. O kakvom kaosu se radilo najbolje govori podatak da su policajci uglavnom stradavali od “prijateljske vatre“. Sedam radnika nakon toga je osuđeno na smrt, a suđenje će do danas ostati upamćeno kao najveći podbačaj američkog pravosuđa. Radilo se uglavnom o njemačkim anarhistima i organizatorima radničke borbe, među kojima se tražila i osoba koja je na trgu bacila bombu. Međutim, tužiteljstvo je na provedenom suđenju i samo priznalo da nitko od okrivljenih nije bacio bombu. Misteriozni bombaš nikada nije otkriven, a radnici su pretpostavljali da iza cijele stvari stoje poslodavci. Naime, jedna od teza tvrdi da je bombu bacio ili netko od policajaca ili netko iz zloglasne Pinkertonove agencije, kako bi se štrajkaše prikazalo u lošem svijetlu, legalizirao njihov progon i, konačno, minirao radnički pokret.

Novine koje su i tada, baš kao što je to na Balkanu slučaj i danas, bile u službi krupnog kapitala, na sva su zvona “razvaljivale” anarhiste. O kakvom profesionalnom novinarstvu se radilo najbolje govori izjava Edwarda Avellinga, inače sina Karla Marxa, koji je otprilike rekao: „Ako objese ove ljude, to će biti zbog Chicago Tribunea“. Na koncu su obješeni. Dvojici je kazna „smanjena“ na doživotni zatvor, jednom na 15 godina zatvora, jedan se ubio noć prije pogubljenja, a četvorica su hodajući prema stratištu zajedno pjevala Marseljezu, koja je percipirana kao himna revolucionarnog pokreta. Godinama kasnije vlast se ispričala …

Photo: ibtimes.com

Zanimljivo je da se zapravo Prvi maj, kao dan onih koji su poginuli boreći se, među ostalim, za osmosatno radno vrijeme, počeo tradicionalno obilježavati u Meksiku, gdje su u slavu anarhista Chicaga, organizirane velike fešte. U samim Sjedinjenim Državama ova proslava nikada nije naišla na plodno tlo, pa ne čudi što su neki američki sindikalisti u drugoj polovici prošlog stoljeća odlazili u Meksiko da bi vidjeli kako se slavi praznik rada. Vraćajući se, izjavljivali su da su posramljeni američkim ignoriranjem ovoga dana, koji se u SAD-u, nevjerojatno, ali istinito, povezivao s komunizmom, budući se Prvi maj, već od Oktobarske revolucije slavio i u tadašnjem SSSR-u.

To je glavni razlog zašto Amerikanci ignoriraju Međunarodni praznik rada, već kao Dan rada slave prvi ponedjeljak u rujnu. Jednaku sudbinu praznik je doživio i u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog stoljeća. Budući je smatran kao praznik koji slavi komunizam, nije bio dobrodošao. Vjerojatno oni koji su nametnuli takav stav nisu znali da je Prvi maj bio službeni praznik i u Hitlerovoj Njemačkoj. Još uvijek se Prvi maj od toga nije oporavio te je i danas krajnje bogohulno reći da vam je draži nego, primjerice, Dan državnosti.

Nekada je taj praznik mirisao na janjetinu i ćevape. Radnička klasa bježala bi iz gradova u prirodu, a pivovare bi tjednima uoči praznika podizale proizvodne kapacitete. Danas će sva politička elita Balkana, pohitati u parkove gdje građani dolaze po prvomajske porcije besplatnog graha. Naslikavat će se pred fotoaparatima i televizijskim kamerama. U eter će poručiti kako je samo radnik uspjeh ove države i dobaciti još par prežvakanih floskula. Vladini puleni poručit će kako će uskoro izaći s novim mjerama u korist rada, dok će oporba obećati da će dolaskom na vlast riješiti sve probleme radnika. Radnicima će se svi zajedno baviti jedan dan, a već sutra desetinama tisuća radnika samo u Hrvatskoj, radni dan će trajati duže od onih osam sati koje se zahtijevalo još prije „primitivnih“ 130 godina. Istovremeno mnogi će i ovaj mjesec odraditi, a da za njega neće dobiti plaću ili će im plaća za mjesec svibanj doći negdje na jesen.

PHOTO/EPA:STR

Nikada kao danas radnici nisu bili ovako poniženi. Oni koji danas „daju“ radna mjesta, prema radnicima, dakle, onima od kojih žive, ponašaju se arogantno i bezobzirno, a radnici bi im se trebali klanjati. I klanjaju se, jer u Hrvatskoj na burzi njihov posao čeka gotovo 350.000 ljudi. Strahuju hoće li im ugovor biti produžen, dok poslodavac recesiju koristi kao izliku za neprestanu „racionalizaciju poslovanja“. Jedu, da prostite, radnici govna za male pare, za crkavicu. Traži ih se da varaju, lažu, pa i da kradu za svoga gazdu i još na to gledaju kao na milost koju su radnicima pružili. Rado će im danas poslodavci i njihovi poltroni, uskratiti pokoji dan godišnjeg odmora, a još će radije ne napisati im prekovremene sate i rad nedjeljom. Svojim poslodavcima radnici danas trebaju pokloniti sve svoje slobodno vrijeme i biti im na raspolaganju kad god zatreba, a uz to, naravno ne smiju biti nezahvalni za ono što im se daje. Pritužbe više nitko ne sluša, a tko se proba potužiti, dobit će nogu u dupe i „zahvalu za proteklu suradnju“ ili će ih se, kako bi rekao jedan domaći novinski izdavač, inače oličenje fair poslodavca – „uputiti u nove životne izazove“. Sve je ovdje izokrenuto – kao da ne žive poslodavci na grbači radnika, već radnici na grbači poslodavaca.

**********************************

Život u španskim skvotovima

Okupiraj i zabavi se

 
Photo: Damjan Pavlica

Grad Las Palmas, za koji ranije nisam ni čuo, početkom ove godine je postao jedan od centara skvoterske scene. Spletom izuzetno povoljnih okolnosti, obreo sam se u skvotu zvanom Palomar na Kanarskim ostrvima, uz zapadni obod Afrike. Bio je to napušteni hotel od pet spratova, na obali okeana, koji su uselili neki lelemudi. To nisu bili nikakvi beskućnici, već omladinci sa raznih strana koji hoće da sa što manje rada što više uživaju. Iako tu i tamo imaju ispisane političke parole, izgleda da ove svirače politika ni najmanje ne interesuje, sve dok mogu da pronađu neku rupu u sistemu. Koliko vidim, uglavnom ih interesuje jelo, muzika i žongliranje

Grafiti bez stanara
Photo: Damjan Pavlica

Podstaknut pričama o španskim anarhistima, pođoh u Barselonu. Na ulicama Barse zatekao sam desetine hiljada turista, svih boja i uzrasta. Bejah izenađen. Očekivao sam neke aktiviste, emigrante, radnike koji zajednički rade na uništenju kapitalizma. Ništa, samo mi turisti na ulicama.

Potražih skvotere, u koje nisam gubio nadu. Priča se da širom Španije postoji na stotine zaposednutih prostora (okupa), unutar kojih su skvoteri razvili svoj paralelni sistem. Ali u toliko hvaljene skvotove Barselone nisam nikako mogao ući. Paradoksalno, našao sam nekoliko zatvorenih, iako postoje da bi neki prostor učinili otvorenim.

Najzad pronađoh prvi skvot sa ljudima, pored neke bolnice na severozapadnoj periferiji grada. Otvorili su mi vrata pomalo zbunjeni momci u crnom, gledali upitno i ćutali. Mislio sam da im oduševljeno ispričam kako već godinama pišem o skvotovima, da mi je diplomski rad bio o tome. Neka, što da 'vatam na patetiku. Idem kao svi ostali. Pitao sam jel mogu da uđem. Užurbano mi odgovoriše da skvot trenutno ne radi, ali će biti neka manifestacija za koji dan. Ok, skontao sam da nisu baš oduševiljeni mojim dolaskom. Nije mi preostalo ništa drugo nego da fotografišem fasadu sa borbenim pokličima o smrti kapitalizma, društvenoj jednakosti i pravdi za sve.

Krenuh da nađem svoj omiljeni skvot u Barseloni (da, imam omiljeni skvot, koliko god to debilno zvučalo), poznat mi sa gomile slika sa interneta. Čuveni Okupa y resiste (to mu je nadimak), šamar u lice kapitalizmu koji prkosi sa vrha Barselone. Nažalost, bio je zatvoren. Zakatančen. Zamandaljen. O sudbo kleta, barem ću ga naslikati. Tada sam otkrio da se on može slikati samo sa jednog ugla tvrđave na obronku Guelja parka. Dakle, taj grafit ne prkosi čitavom kapitalizmu, pa čak nikome ni u Barseloni, osim onima koji stanu na posebno mesto da ga vide.

Pomalo razočaran u španske anarhiste, napustih Kataloniju.

Okupiraj i idi: Zaključani skvot u Barsi
Photo: Damjan Pavlica

Ovog puta sam išao na siguricu. Čuo sam se sa drugaricom iz Beograda koja je živela u nekom skvotu na kanarskim ostrvima, i rekla mi da mogu ostati tamo. Čak i u skvot možete ući samo preko veze, kao i u državnu službu. Ukrcao sam se u jeftini avion Barselona-Gran Kanarija. Bio sam najstariji putnik u avionu, sa svoje 33 godine. Prosek godina je bio ispod 19, kao u našem noćnom prevozu. Pa, to je u stvari njihov noćni autobus, zaključih poraženo. Neki putuju do centra grada dva sata, a neki na druge kontinente. I cena je ekvivalenta ceni našeg noćnog prevoza.

Grad Las Palmas, za koji ranije nisam ni čuo, početkom ove godine je postao jedan od centara skvoterske scene. Spletom izuzetno povoljnih okolnosti, obreo sam se u skvotu zvanom Palomar na Kanarskim ostrvima, uz zapadni obod Afrike. Bio je to napušteni hotel od pet spratova, na obali okeana, koji su uselili neki lelemudi. To nisu bili nikakvi beskućnici, već omladinci sa raznih strana koji hoće da sa što manje rada što više uživaju. Iako tu i tamo imaju ispisane političke parole, izgleda da ove svirače politika ni najmanje ne interesuje, sve dok mogu da pronađu neku rupu u sistemu. Koliko vidim, uglavnom ih interesuje jelo, muzika i žongliranje.

Letovanje za dž: Palomar na Kanarima
Photo: Damjan Pavlica

...htedoh da budem koristan, ponudih se da operem suđe. Stajao sam u kuhinji i prao sudove, kada neki lik stade iza mene. Mislio sam da hoće vode, pa ga propustih, ali on podiže nogu u sudoperu preko mojih sudova, i zapra je. Upitah ga odakle je. "Iz Škotske", odgovori momak ljubazno...

Osetio sam se kao u nekom plemenu lovaca sakupljača, ustvari samo sakupljača, jer ovi nisu lovili. Skupljali su po kontejnerima hranu i stare stvari (što vole da zovu reciklaža) i živeli od sviranja na ulici. Oni na razne načine zaobilaze novac u mnogim sferama. Tačnije, izbegavaju plaćanje, ali nisu imuni na prihode.

Isprva sam se malograđanski gnušao što odeću i hranu uzimaju iz kontejnera, ali kada mi lepo objasniše da je hrana uvek hermetički zatvorena (osim ako je voće i povrće) i da je odeća iz kontejnera obično čista (osim kada je prljava), prestao sam da brinem. Uostalom, nije sve iz kante. Peciva nabavljaju iz obližnje pekare, sa kojom postoji dogovor. Pred zatvaranje skvoteri pomognu da se počisti i zatvori pekara i dobiju svo pecivo koje bi inače bilo bačeno.

...rekoh drugarici da bi trebalo prekriti kroasane nečim da ne sleću mušice na njih. Ona mi reče da bi trebalo da se potrudim da ne primećujem takve stvari - oni ih ne primećuju...

Skvoteri se veoma bune protiv kapitalizma ali ako bi kapitalizam pao - oni bi bili prve žrtve. Oni postoje zahvaljujući hiperproizvodnji i bacanju hrane u kapitalizmu. Skvotovi su kao pečurke koje se pojavljuju tamo gde ima uslova - praznih stanova, labavih zakona i izobilja hrane. Neki skvotovi, poput Euroduznija u Lajdenu (Holandija), veoma su dobro organizovane ekonomije. Ali ovaj u kome trenutno boravim više podseća na čergu. Nema vode. Struja se krade.

Postavio sam svojoj drugarici pitanje da li je krađa struje moralna? Kaže da jeste. Za vodu i ja kontam da je opšti resurs, ali struju neko proizvodi. Ona mi ukaza da struju ne krademo od radnika u elektrodistribuciji, koji dobijaju platu, već od kapitalista koji profitiraju na monopolu...

Mnogi od nas bi se složili da je pravedno nekom veleposedniku oduzeti deo poseda. Ali ne bismo voleli da nam se neki drznici usele u stan dok smo na letovanju. Takođe, ne bismo voleli da nam se usele u kuću na selu, iako je većinu godine prazna. Takođe nam ne bi bilo pravo da nam neko useli vikendicu, kada bismo je imali. Ali izgleda mi ispravno useliti dugo vremena napušten prostor koji drži neko kolektivno telo. To je neka vrsta korekcije trulih struktura koje ne funkcionišu.

... prijateljica, koja u Beogradu nikako nije sirotinja, najednom mi reče: "Idem do toaleta u hotelu da maznem WC papir". Da, da, nestalo je WC papira, pa idem do hotela da ga ukradem, strpljivo mi objasni ona. Ok, klimnuh glavom i nastavih da pišem...

Kao privremeno rešenje, skvot može biti veoma dobro iskustvo. Nauči se neka korisna veština ili strani jezik, upozna dobrih i zanimljivih ljudi. Mnogima skvot privremeno pruži izlaz iz nepodnošljive životne situacije kod kuće. Naglasak je na reči privremeno. Neke ljude ovakav način života u početku primami slobodom, ali vremenom tzv. slobodna zanimanja prerastu u teške obaveze (pomenimo samo sakupljanje iz kontejnera i rad na ulici zimi).

Parola za kraj
Photo: Damjan Pavlica

Možda skvoteri postaju nova kasta evropskih sakupljača, preuzimajući poslove koje su Romi tradicionalno obavljali. Ilegalno stanovanje u nehigijenskim nastambama, sakupljanje i reciklaža otpadaka, život izvan sistema, bavljenje uličnim poslovima (ulični muzičari, putujući zabavljači) - trenutno su glavne odlike skvoterskog pokreta.

Promišljeniji skvoteri mogu uštedeti solidnu sumu. Većina njih vremenom nastavi svojim putem. Neki se snađu u gradu, a neki na selu kupe sopstveno imanje. Manji broj se pretvara u teške klošare i beskućnike, ne samo po životnoj situaciji već i po stavu i navikama. Vremenom zavirivanje i preturanje po svakom kontejneru postane navika, po mom mišljenju prilično loša. Ne mislim samo na higijenu i estetiku. Oslanjanjem na tuđe otpatke prestaneš da se oslanjaš na sopstvene snage, što je najgore što možeš sebi učiniti.

...drugarica se upravo vratila, ushićeno reče: "Misija uspešno obavljena!" Koja misija, nemam pojma o čemu priča, kad ona trijumfalno pokaza ukradeni WC papir iz hotela...

Sa žaljenjem moram zaključiti da skvoterski pokret ne nudi nikakvu alternativu kapitalističkom sistemu, već samo parazitira na njemu. Ukoliko bi svi hteli da jedu viškove hrane, uskoro ne bi bilo ni hrane ni viškova. Ukoliko bi svi živeli od sviranja na ulici, više niko niti bi svirao niti bi živeo.

Možda su izuzetak ruralne komune, koje gaje svoju hranu...

 

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 05/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75235047

Powered by Blogger.ba