Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.05.2013.

DA LI JE OSLOBAĐANjEM JOVICE STANIŠIĆA I FRANKOA-FRENKIA SIMATOVIĆA AMNESTIRAN BEOGRAD

 

Da li je oslobađanjem Stanišića i Simatovića amnestiran Beograd      

Stanišić i Simatović prilikom izricanja presude
Stanišić i Simatović prilikom izricanja presude
**************************************
Nakon što su oslobođena u Hagu dva visoka funkcionera Službe državne bezbednosti Jovica Stanišić i njegov saradnik Frenki Simatović koji su organizovali, između ostalog, slanje oružja  i paravojske na ratišta u BiH i Hrvatskoj, postavlja se pitanje: da li je time amnestiran Beograd za zločine u BiH i Hrvatskoj i da li će jedini krivci, kada je sprska strana rata odnosno zločina u pitanju, ostati vođe bosanskih i hrvatskih Srba?

Haški tribunal do sada nije osudio nijednog visokog zvaničnika iz Beograda po komandnoj odgovornosti za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH, kažu sagovornici RSE,  ali različito tumače ove odluke Haškog tribunala. Visoki srpski zvaničnici, i premijer Ivica Dačić i poptredsednik Vlade Aleksandar Vučić kažu da su ove presude dobre za Srbiju.

Beogradski advokat Dragoljub Todorović kaže da ne razume ove odluke Haškog tribunala.

“Ja ne razumem, oni kažu:tačno je, zločini su počinjeni, počinili su ih ljudi koje su ova dvojica poslali, ali ovi koji su ih poslali nisu hteli da počine zločine. To je strašno restriktivno tumačenje”, navodi Todorović.

Zagrebački profesor Žarko Puhovski procenjuje da se sud u konkretnom slučaju nije bavio time da li je postojao udruženi zločinački poduhvat srpskog vođstva, nego jesu li Stanišić i Simatović u tome učestvovali. I da je presuda doneta jer sud nije utvrdio direktnu komandnu odgovornost za zločine.

“U principu se dogodilo to da su suci prihvatili koncept bivšeg suca Šonburga da je udruženi zločinački poduhvat pravna forma koja nema smisla jer ju je nemoguće dokazati, jer miješa odgovornost i krivicu. I oni su i u presudi Gotovini i Markaču i Perišiću i ovoj dvojici, zapravo, zaključili da to nije moguće dokazivati. Nisu oni rekli da li ga je bilo ili nije bilo, oni su naprosto rekli da ne mogu dokazati da njih dvojica pripadaju tom udruženom zločinačkom poduhvatu. To je promena koja se dogodila u nekoj vrsti pravne filozofije Haškog sudišta u poslednjih godinu dana”, ocjenjuje Puhovski.

Puhovski takvu praksu Tribunala tumači direktnim interesima velikih sila koje učestvuju u mnogim ratovima širom sveta:

“Ako kažete da Perišić nije odgovoran za zločine onih kojima je on pomagao u BiH, ni SAD ne mogu biti odgovorne za zločine u Libiji koji su činili oni koje su pomagali”, kaže Puhovski.

Nemoć Haga

I beogradska istoričarka Branka Prpa smatra da se Haški tribunal, a preko njega i UN, pokazao nemoćnim pred političkim uticajem velikih sila:

“Radi se o nemoći na međunarodnom planu jedne institucije da sankcioniše zločine i sam rat”, tvrdi Branka Prpa.

Pretresno veće Haškog tribunala je ustanovilo da su specijalne jedinice Službe državne bezbednosti Srbije počinile zločine deportacije, prisilnog premeštanja i ubistva na brojnim lokacijama u BiH i Hrvatskoj i da ti zločini predstavljaju progon kao zločin protiv čovečnosti.

Međutim, Veće je utvrdilo da Stanišić i Simatović ne mogu biti krivično odgovorni za te zločine, kada su dvojica optuženih pružali podršku specijalnim jedinicama, ta podrška nije bila konkretno usmerena ka počinjenju tih zločina.

Beogradski advokat Todorović smatra da je ovim oslobađajućim presudama praktično amnestirano rukovodstvo Srbije.

“Time se potvrđuje Miloševićeva floskula da Srbija nije u ratu. Pa, kako nije u ratu? Nisu mogli Karadžić i Mladić da iz špajza iznesu topove, avione, transportere... Rat je bio agresorski i on je vođen iz Srbije”, naglašava Todorović.

Dragoljub Todorović dalje tvrdi da nema sumnje da će biti i Vojislav Šešelj po istom principu, oslobođen, jer “mnogo veću silu je imao i Stanišić i Frenki i Perišić, nego što je Šešelj poslao u Vukovar i Bosnu". I Milošević bi po tom principu bio oslobođen krivice, kaže Todorović.

Profesor Žarko Puhovski, međutim, kaže da bi svi bili oslobođeni samo ne Milošević, jer bi se njemu sudilo za podsticanje a to je dokazivo.

Šta će jednog dana istoričari na osnovu haških presuda zaključiti o odgovornosti za ratove u 90-im? Branka Prpa objašnjava da se istorijska istina neće donositi na osnovu haških presuda:

“Presude Haškog tribunala nemaju veze sa nečim što se zove istorijska istina i istorijska evaluacija XX veka i sloma jugoslovenske države. Dakle, kad dođu istoričari za 20-30 godina iz dokumenata koje postoje i u zemljama regiona i u UN i u Haškom tribunalu, će izroniti istorijska slika koja neće imati mnogo veze sa istorijskim presudama. Zadatak istoričara je pokazati jednostavno šta se zaista dogodilo.”

Za razliku od Nirnberškog suda, prvog međunaordnog suda pred kojim su odgovarali počnioci zločina u nacističkoj Nemačkoj, na kome se sudilo uglavnom po komandnoj odgovornosti, dakle najbližim Hitlerovim saradnicima, Haški sud će ostati zabeležen kao sud koji nije uspeo da utvrdi konkretnu odgovornost onih koji su van ratišta vukli konce. Pravili pogubne planove i ratne ciljeve, regrutovali i pripremali buduće počinioce zločina, finansirali i naoružavali vojske. Neke je pretekla smrt, neke spasla promena politike Haškog tribunala, komplikovana pravna procedura koja se ponekad čini protivna zdravom razumu. Ili šta već. Sa druge strane, državni zvaničnici u Srbiji najnovije  oslobadjajuće presude smatraju od velikog značaja za Srbiju.

 

*************************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

  Dvostruki standardi Haga za udruženi zločinački pothvat     

Haški tribunal
Haški tribunal
********************************
Oslobađajuća presuda bivšim čelnicima srbijanske Službe državne sigurnosti Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću najveće je iznenađenje tog tribunala kao i dokaz da se pokušavaju prekinuti veze Srbije s ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Analitičari ali i porodice žrtava podsjećaju da je Tužiteljstvo za Stanišića i Simatovića zatražilo doživotnu kaznu, što se ne čini u slučaju nedostatka dokaza za vrlo ozbiljna kaznena djela. Kada je u pitanju udruženi zločinaki pothvat, evidentno je smatraju da u Haškom trubunalu postoje dvostruki standardi, što pokazuju i posljednje presude u slučaju Stanišić i Simatovic ali i Prlić i drugi.

Porodice žrtava smatraju da je oslobađajuća presuda Stanišiću i Simatoviću donesena iz političkih razloga koji idu na ruku Srbiji u procesu pristupanja Evropskoj uniji.

„Posmatramo to u skladu sa zadnjih deset odluka koje su bile veoma važne – ovo nije iznenađujuće zato što više niko ne može pretpostaviti kojim rezonima i pravilima se suci određuju kada donose ovakve presude. Nikom nije jasno šta će se dešavati kod ovih presuda koje su preostale“, kaže Edin Ramulić, predsjednik udruženja „Izvor" iz Prijedora koje okuplja bošnjačke žrtve proteklog rata.

Haški tribunal, podsjetimo, u prvostepeneoj presudi nije utvrdio odgovornost Stanišića i Simatovića, osnivače specijalne jedinice, poznate i pod nazivom Crvene beretke, Škorpioni ili Jedinica za specijalne operacije. Optužnica ih je teretila za pet tačaka za zločine na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno za zapovjednu odgovornost.

Uz ostalo je zaključeno da njihova podrška toj jedinici nije bila "konkretno usmerena" na počinjenje zločina već na "uspostavu i održavanje kontrole". 

„Mislim da je ova presuda protiv Stanišića i Simatovića ustvari nastavak jedne priče koja se počela odvijati nakon presude protiv Perišića. Slučajem Perišić usvojen je jedan novi pravni standard i na osnovu tog konkretnog usmjerenja u slučaju Perišić, sudsko vijeće je u slučaju Simatović i Stanišić primijenilo taj standard i oslobodilo ih. Tu nema nikakve druge argumentacije“, ocjenjuje bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom Amir Ahmić.

Nedosljednost u odlukama

Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva upozorava kako je međunarodni oružani sukob na području Bosne i Hercegovine, u kojem je sudjelovala Srbija, dokazan na samom početku rada Haškog suda, u predmetu Dušan Tadić.

Kada je u pitanju udruženi zločinački poduhvat, evidentno da u Haškom trubunalu postoje dvostruki standardi, što pokazuju i posljednje presude u slučaju Stanišić, Simatović, ali i Prlić i drugi, dodaje Tokača:

Mirsad Tokača
Mirsad Tokača
„Upravo na ova dva slučaja se pokazuje ta nedosljednost, ekstremna nedosljednost. U mjeri u kojoj je jedan Prlić kao ministar, ili bilo ko od ovih ljudi, Petković, učestvovao u zločinačkom poduhvatu, čak i više treba da dobije. I sad, nedosljednost je frapantna. I jučerašnja presuda na najzorniji način pokazuje tu kontradiktornost – na jednom mjestu govore o njihovoj ulozi, o tome da su vezani za jedinicu specijalnih namjena Crvene beretke, od koje su zločini počinjeni, a kao, oni, eto, ne mogu se smatrati dijelom tog zločinačkog poduhvata. Ja sam, slušajući tu presudu i obrazloženje, mislio da možda neće biti osuđeni i proglašeni krivim za zločinački poduhvat, ali će biti osuđeni i krivi za druge događaje iza kojih su oni stajali. Međutim, oni su njih potpuno oslobodili.  To je gotovo nevjerovatno.“

I bh.  politička javnost iznenađena je presudama. Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić bio je jedan od svjedoka u predmetu Stanišić i Simatović:

„Ja smatram da je u nekim međunarodnim centrima zaključeno da u interesu neke regionalne stabilnosti treba osloboditi od odgovornosti za agresiju optužene iz Srbije, sve opet na štetu žrtava i istine. Moje uvjerenje zasnovano je i na tome što sam ja na određen način bio i žrtva takve politike, bio sam zatvoren u logorima u Srbiji, svjedočio sam na okolnosti prisustva ovih Crvenih beretki u Bosanskom Šamcu i svega onoga što su oni tu radili“, kaže Tihić.

Lazar Prodanović iz SNSD-a također naglašava:

„Mogu reći da je očito da se na neki način pokušava ići prema balansiranju ukupnog stanja u slučaju prethodnih zbivanja na prostorima bivše Jugoslavije.“

Uz napomenu kako je riječ o prvostepenim presudama, stručnjak iz oblasti kaznenog prava i tranzicijske pravde, profesor Goran Šimić kaže kako bi, ukoliko do njihove potvrde dođe, presude mogle značajno utjecati na domaće pravosuđe u Bosni i Hercegovini.

„Ali, sigurno možete biti svjesni da takve presude, posebno one koje idu u 'korist' država, u tim državama, recimo, poglavito u Republici Srbiji, sigurno mogu imati i velike posljedice kada ti lokalni sudovi budu odlučivali o nekim drugim optuženima i kad budu kvalificirali ono što su oni učinili“, zaključuje Šimić.

 

 

31.05.2013.

KEMAL KURSPAHIĆ: ZA ILI PROTIV TRIBUNALA

Kurspahić: Za ili protiv Tribunala

Jadranko Prlić

Jadranko Prlić

***********************************

 

                

Prilično je sretna podudarnost to što je izricanje presude šestorici vođa samozvane „Herceg-Bosne“ upriličeno u istoj nedjelji kad je obilježavana 20. godišnjica Međunarodnog tribunala za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Uz tu godišnjicu, regionalni mediji dali su riječ domaćim ekspertima „opšte prakse“ koji su spremni izdeklamovati „mišljenje“ o bilo kojoj temi trenutka pa su se tako – uz godišnjicu Tribunala – utrkivali ko će izreći negativniju ocjenu.

Za jedne je Tribunal tek „politički sud“ – najčešće za one koji bi voljeli da vide nekako „ravnomjerniju raspodjelu krivice“ na način koji će potvrditi njhov osjećaj kako su „sve strane činile zločine“ po kojem bi napadi iz „zaštićene zone“ Srebrenice na srpske položaje u okruženju imali istu težinu kao i sistematsko istrebljenje 8.000 muškaraca od dječačke do staračke dobi nakon zauzimanja Srebrenice u julu 1995.

Drugi kažu kako Tribunal nije doprinio „razumijevanju i pomirenju“ u regionu, što opet upućuje na krupan nesporazum: Tribunal je oduvijek bio isključivo u službi međunarodne pravde i niti je imao niti je mogao igrati tu pomiriteljsku funkciju osim što je – u temeljitom dokumentovanju počinjenih zlodjela – ponudio pravno utvrđene činjenice kao osnov za utvrđivanje istorijske odgovornosti za devedesete i za pomirenje koje može počivati isključivo na obznanjivanju krivice za počinjena zlodjela i kažnjavanju počinilaca.

Treći prigovaraju kako Tribunal sudi ipak ograničenom krugu najodgovornijih za ratne zločime dok stotine zločinaca bezbjedno žive u područjima pod kontrolom partija i policije njihovog etničkog predznaka: i ovdje se radi o krupnom nesporazumu – Tribunal, naime, nikada nije ni mogao imati tu misiju privođenja pravdi svih lokalnih zlikovaca ali je, utvrđivanjem odgovornosti političkih i vojnih vrhova i lokalnih vođa i kriznih štabova, stvorio značajan međunarodnopravni okvir za lokalno pravosuđe u suočavanju sa zločinima devedestih. Osim toga, među značajna dostignuća haškog tribunala spada i to da je priveo pravdi svakog od 161 optuženih za ratne zločine.
Kritičari Tribunala naročito su skloni da tezu o njegovoj prirodi kao „političkog suda“ dokazuju oslobađajućim presudama hrvatskim generalima ili generalu Perišiću ne ostavljajući ni najmanje prostora za mogućnost da su takve presude donesene u odsustvu dokaza koji bi „van svake sumnje“ potvrdili njehovu odgovornost.

Savršena je podudarnost to što je uz taj široki zamah kritike na račun Tribunala, od zvanih i nezvanih analitičara i osoba spremnih da o svemu i svačem sude, došlo izricanje presude šestorici prvaka „Herceg-Bosne“.

Možete, naime, koliko god hoćete voljeti ili ne voljeti Tribunal u Hagu ali ta presuda je izvanredan primjer njegove istorijske uloge i doprinosa. Ona pravnički precizno utvrđuje prirodu i okvire „udruženog zločinačkog poduhvata“: od sporazuma, u vrhovima srpske i hrvatske politike, o podjeli Bosne i Hercegovine za račun velike i Srbije i Hrvatske, do sistematskog terora protiv stanovništva koje se našlo na putu stvaranja hrvatske države u državi od Prozora preko Jablanice do Mostara s kulminacijom u nasilju nad civilima u logorima Dretelj, Heliodrom i drugim i „humanim preseljenjem stanovništva“ bilo da je riječ o Hrvatima iz Centralne Bosne ili nehrvatima iz krajeva koji bi po mapama iz miloševićevsko-tuđmanovskih sporazuma o Bosni i Hercegovini trebalo da pripadnu „Herceg-Bosni“ s perspektivom njenog pripajanja Hrvatskoj.

Logor Dretelj
Logor Dretelj
S glavnim akterom ovog suđenja imao sam i lično iskustvo o kojem sam pisao i u svojoj knjizi „Sve dok Sarajevo postoji“ („As Long As Sarajevo Exists“) objavljenoj u Sjedinjenim Državama 1997. i u ovoj kolumni: u septembru 1994. bio sam pozvan kao počasni govornik na otvaranje izložbe „Lica tuge: Agonija u bivšoj Jugoslaviji“ u Muzeju Holokausta u Vašingtonu. Pored urednika fotografije Tajm (Time) magazina, jedan od najavljenih govornika bio je i tadašnji premijer Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić. Kad je on stigao na prijem povodom otvaranja izložbe, iza njega je išao i Jadranko Prlić. Umjesto da – prema očekivanju svojih domaćina, organizatora izložbe – pokažem srdačnost u susretu s premijerom, pitao sam ga kako je mogao u Muzej Holokausta dovesti nekoga ko je samo godinu dana ranije otvarao i posjedovao koncentracione logore: njegovo prisustvo ovdje uvreda je za sve žrtve koncentracionih logora – rekao sam Silajdžiću i nisam propustio priliku da kao posljednjii počasni govornik uz logore Omarska i Manjača, koje je on spomenuo, dodam i logore Heliodrom i Dretelj.

Kad danas, povodom 20. godišnjice Tribunala i povodom izricanja presuda prvacima „Herceg-Bosne“, razmišljam o doprinosima haškog tribunala u balkanskim realnostima čini mi se da je razlika očita: u svijetu bez Tribunala Jadranko Prlić bio bi ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine – kao što je i bio poslije rata – a u svijetu u kojem postoji Tribunal on je osuđen, prvostepeno, na 25 godina zatvora.

 

 

***********************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////////

 Prelec: Međunarodna zajednica ne zna šta uraditi u BiH        

Marko Prelec
Marko Prelec
*********************************
Direktor Međunarodne krizne grupe za Balkan, Marko Prelec, najavio je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa zatvaranje ove Kancelarije do kraja godine. Takođe smatra da podjela Bosne i Hercegovine na dva entiteta nije ključni razlog zastoja BiH u reformskim procesima, već je razlog 'podijeljena' politička vizija.

RSE: Gospodine Prelec, da li će se zatvoriti Kancelarija Međunarodne krizne gripe za Balkan i koja bi poruka bila time upućena?

Prelec: Kancelarija krizne grupe za Balkan, kao i niz drugih kancelarija širom svijeta, zatvaraju se ove godine. To se može shvatiti kao priznanje činjenice da mi kao organizacija koja je fokusirana na sprečavanje smrtonosnog oružanog sukoba zaključujemo da ovaj region, pa i drugi regioni – Južni Kavkaz, Nepal, ne predstavljaju više značajnu opasnost od ovakvih sukoba, iako je očito da još uvijek postoje itekako ozbiljni politički problemi koji mogu uzdrmati stabilnost, ne samo Bosne i Hercegovine nego čitavog regiona.
RSE: Što se tiče Bosne i Hercegovine - tu nema pomaka, ova zemlja i dalje zaostaje  za regionom.

Prelec: Treba prvo razlučiti u kojem smislu Bosna i Hercegovina zaostaje. Mislim da je jasno da zaostaje u smislu reformi koje su potrebne za članstvo u Evropskoj uniji i izgradnju jednog modernog upravnog sistema. Međutim, što se tiče ekonomskog rasta i života običnih građana, tu su razlike mnogo manje i mnogo skromnije. Bosna i Hercegovina možda malo polaganije raste nego ostale zemlje, ali to nije dramatična razlika. I mislim da je razlog prilično jednostavan – u političkoj paralizi, u činjenici da se politička elita zemlje ne može složiti oko nijednog bitnog pitanja napretka. Dogovoriti se mogu jedino oko načina održavanja statusa quo.

RSE: Najveće zaostajanje je u procesu evropskih integracija što su bh. lideri sasvim zapostavili. To je svima jasno, ali nema racionalnog objašnjenja zbog čega je to tako. Šta je Vaše tumačenje?

Prelec: Zaista je teško reći. Na površini – svi se slažu da je potrebno napredovati prema Evropi, apsolutno svi. Nema značajnog euroskeptika u Bosni i Hercegovini da ga ja znam, međutim, činjenica jeste da napretka nema ili da je napredak toliko spor da je skoro nevidljiv. Mislim da je to više posljedica paralize političke situacije gdje se zakonodavstvo, dakle prenošenje evropskih normi u domaće zakonodavstvo, uopće ne kreće. Mislim da ljudi zaključuju da politički lideri zaista to ne žele i da su neiskreni kada tvrde da su za članstvo, međutim, rezultata nema.

RSE: To između ostalog pokazuje kakav je stepen neslaganja među bh.  političarima i o ovako značajnom pitanju.

Prelec: Ne samo oko Evrope nego općenito. Napravio sam jednu studiju - u zadnje vrijeme, zadnjih pet-šest godina, kad je bilo itekako ozbiljnih političkih paraliza u Bosni i Hercegovini, unatoč tome, parlamentarna skupština je uspjela donijeti otprilike, u prosjeku, pet-šest zakona mjesečno. Tako je bilo sve do zadnjih godinu dana, kad je sve stalo, kada je prosjek jedan zakon mjesečno. To je dramatični pad. Očito je da se nešto dešava, da se nešto pogoršava u političkom funkcionisanju BiH, ali još nije – barem meni – jasna tačna dijagnoza šta se to dogodilo.

RSE: Koliko je tome razlog što je Bosna i Hercegovina podijeljena na dva entiteta?

Prelec: Sama podijeljenost zemlje ne mora biti fatalna. Ono što je problematično jeste podijeljenost političke vizije – jedni vuku u jednom pravcu, drugi vuku u suprotnom pravcu. Dakle, pomaka nema. 

RSE: Posljednjih mjeseci su učestale kritike  s više međunarodnih adresa o zastoju reformi u BiH. Kako ih vi tumačite   i  da li one odražavaju jedinstven stav  internacionalne  zajednice o Bosni i Hercegovini?

Prelec: Prvo, takve kritike su manje-više konstanta u političkom životu Bosne i Hercegovine i odnosu BiH sa međunarodnom zajednicom. Teško je sjetiti se vremena da poruke iz međunarodne zajednice nisu bile kritične prema liderima BiH. Druga stvar je ono što je danas možda drugačije, i na šta ste vi ukazali - da postoji jedna visoka doza frustracije, čak bih rekao beznađa, u međunarodnoj zajednici oko pitanja šta uraditi u Bosni i Hercegovini. Naime, nakon propasti tolikih inicijativa, od reforme Ustava, pitanja Sejdić-Finci, butmirskog procesa itd, zadnjih godina, zaista se sad pitaju kako dalje.

 

 

31.05.2013.

DAMIR HADžIĆ: POPIS STANOVNIŠTVA U BiH 1. OTOBRA 2013. GODINE

Hadžić: Popis stanovništva u BiH 1. oktobra

image Foto: Anadolija                                                                 
                                                                                                                                                                                                                                        

SARAJEVO - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini bit će održan u oktobru 2013. godine, potvrdio je danas u Sarajevu novinarima ministar komunikacija i prometa BiH Damir Hadžić nakon sastanka s direktorom u EUROSTAT-u, Uredu ...

... za statistiku Evropske komisije Pieterom Everaersom.

Hadžić je kazao da je posljednjih 70 dana, od posljednje posjete Međunarodne monitoring misije(IMO) u martu, potrošeno na inteziviranje u pronalasku kvalitetnih rješenja i ispunjavanju međunarodnih uvjeta za popis stanovništva u BiH.

- Obaveza institucija BiH u narednom periodu jest da preuzme punu odgovornost za popis stanovništva, da se popis shvati kao projekat BiH te da se poradi na aspektu socijalnih i ekonomskih strategija, ali i da se podigne svijest sugrađana koliko je popis stanovništva poslije 22 godine važan - potcrtao je Hadžić.

Direktor Everaers je potvrdio da je Međunarodna monitornig misija  za popis u BiH dala pozitivnu ocjenu o pripremljenosti BiH za provođenje popisa, odnosno dala je "zeleno svjetlo" za predstojeći popis.

Dodao je da je Misija zauzela jedinstven stav odobravajući bh. popis stanovništva, a do početka popisa nepohodno je razraditi još preostale tehničke detalje.

Podsjetio je da je IMO oformljen na zahtjev Vijeća ministara BiH prije godinu i po i da je njime predsjedavao EUROSTAT da bi popis bio proveden u skladu s međunarodnim standardima koji se moraju poštovati.

Najavio je da će Misija i dalje pratiti rad domaćih statističkih institucija i davati preporuke za popis.

Kada je u pitanju eventualno sabiranje određenih odgovora kao što su Bošnjak i musliman, Hadžić je naglasio da će prilikom popisa svaki odgovor imati svoju šifru, a tek nakon završetka tehničkog dijela popisa  Vijeće ministara BiH će odlučiti da li će se određeni odgovori sabirati ukoliko se procijeni da je to interes BiH i njenih građana.

Everaers je još kazao da, budući da je BiH odlučila u popis staviti pitanje etničke pripadnosti dužna je poštovati međunarodne standarde i preporuke, a to je da klasifikacija takvih odgovora mora biti sveobuhvatna i uključivati sve odgovore, dok se svi odgovori moraju detaljno prikazati. 

Odgovarajući na novinarsko pitanje o uvrštavanju u popis pitanje entitetskog državljanstva, Everaers je potcrtao da ukoliko neka zemlja želi dodati pitanja za koja smatra da su potrebna takva pitanja je moguće uključiti u popisnicu, a IMO je u tom smislu neutralan i ne zastupa niti jedan stav tj. nije ni za uvrštavanje ni protiv uvrštavanja tih pitanja.

Zamjenik šefa Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Renzo Daviddi i direktor Agencije za statistiku BiH Zdenko Milinović potpisali su danas u Sarajevu i Sporazum o bespovratnim sredstvima za podršku popisu.

Milinović je potvrdio da će Evropska unija osigurati 7,5 miliona eura za popis, a bit će utrošena za finansiranje terenskog rada i procesuiranje dobijenih podataka na terenu, dodajuću da će cjelokupan popis koštati ukupno 46 miliona KM.

 

 

SBiH: BIH nije spremna na popis stanovništva

image SBIH        

SARAJEVO - Danas, na Dan bijelih traka koje svjedoče o etničkom čišćenju, ministar prometa i komunikacija Damir Hadžić potvrdio je da će popis stanovništa i kućanstava biti održan 1.oktobra ove godine uz mogućnost izjašnjavanja o entitetskom državljanstvu čime se trasira put za ovjeru etničkog čišćenja.

Stranka za Bosnu i Hercegovinu podsjeća da su mnoge aktivnosti u vezi sa najavljenim popisom provedene mimo odredbi Zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini.
 
Direktor Agencije za statistiku BiH Zdenko Milinović svjesno ostavljajući brojna otvorena pitanja i nezakonito ustupajući nadležnosti Agencije Vijeću ministara BiH, otvara put agresivnoj politici RS-a, legalizaciji etničkog čišćenja i daljnjoj podjeli Bosne i Hercegovine.
 
Pitanje popisa je svjesno voljom tzv „šestorke“ , sa pravnog  i statističkog preneseno na politički teren.
 
Neprihvatljivo je, između ostalog,  da popisne komisije budu monoetničke, da se ne zbrajaju odgovori građana tipa MUSLIMAN-BOŠNJAK, te da se ponuđene opcije neće objediniti u jedinstvenu popisnu šifru- statistički tezaurus.
 
Neozbiljna je i neodgovorna izjava ministra Hadžića “ da će svaki odgovori na pitanja iz popisa imati svoju šifru i da će onda biti zbrajani ukoliko utvrdimo da su određeni odgovori u interesu građana i države BiH“.
 
Ministre Hadžiću, o interesima države Bosne i Hercegovine i njenih građana treba misliti prije popisa, poslije će biti kasno, saopćeno je iz SBiH,

 

(Vijesti.ba)

 

Milinović i međunarodni IMO tim legalizuju etnički očišćenu teritoriju

image Zdenko Milinović        

SARAJEVO - Na današnji dan, Dan bijelih marama kojim se obilježava etničko čišćenje, ubijanje i protjerivanja Bošnjaka zbog toga što su muslimani, međunarodna zajednica ne prestaje s nagrađivanjem  Velikosrpske ideologije i naravno direktorom i realizatorom Zdenkom Milinovićem koji radi na tihom protjerivanju – statističkom prikazivanju jer će manje da nas prikaže na izrežiranom i već usaglašenom popisu ne dozvoljavajući objedinjavanje odrednice Bošnjak i musliman pod jednu šifru.

Kada je u Prijedoru ubijeno u jednom danu 3173 civila, u Srebrenici 8000 kada je 1.2 miliona ljudi napustilo svoje domovine međunarodna zajednica svojim djelovanjem nagrađuje te ideologe uvođenjem i priznavanjem entitetskog državljanstva i pitanja 19.1. koje se nije sadržavalo na probnoj popisnici.

Da li bi Njemačka dozvolila da ima državljanstva pokrajina, ili SAD da imaju 51 državljanstvo???

U cilju čije politike i čijih interese Vijeće ministara donosi pogubne odluke sa preporukama Zdenke Milinovića osim da nastavlja da ugrožava narod nad kojim je počinjen genocid i etničko čišćenje???

Sve Bošnjake pozivamo na jedinstven stav kada je ovo u pitanju da se popis mora bojkotovati, jer popisnicom dirigiranom od Zdenke Milinovića i međunarodnog IMO tima potpisat ćemo etničko čiščenje! 

Pozivamo članice PIC-a da se hitno očituju po ovome pitanju, naravno ako ostaju pri stavu da se demokratski, zakonski odnose prema Bosni i Hercegovini, a ne da se vode dvostrukim aršinima kako im je to do sada bilo u praksi.

Mi ne tražimo ništa osim što nama pripada i što nam je uskraćeno, zbog čega smo i nakon etničkog čišćenja diskriminirani, saopćeno je iz Kongresa Bošnjaka.

 

(Vijesti.ba)

 

Prijedlog za reformu Ustava Federacije dostavljen Parlamentu

image Foto: Arhiv        

SARAJEVO - Nakon nekoliko mjeseci konsultacija koje su vodile ka cilju poboljšanja Federacije BiH, očekuje se da izabrani zvaničnici Federacije BiH odluče riješiti problem nefunkcionalnosti i visokih troškova koji su rezultat Ustava, te da poboljšaju funkcionalnost, ...

... efikasnost i finansijsku isplativost Federacije BiH.

Ovo je navedeno u pisanoj izjavi američkog ambasadora u BiH Patricka Moona u kojoj se podsjeća da su konsultacije o procesu reforme Ustava Federacije BiH trajale nekoliko mjeseci s pojedincima, grupama i vladinim zvaničnicima kojima je bio cilj poboljšanja Federacije BiH.

Nakon tih konsultacija, 15. maja održana je konferencija na kojoj je ekspertna grupa prezentirala svoje preporuke predstavnicima civilnog društva i pravnim stručnjacima, a povratne informacije ekspertna grupa iskoristila je kako bi revidirala i doradila te preporuke.

Ovaj konačan tekst preporuka dostavljen je danas Parlamentu Federacije BiH, s očekivanjem da Parlament djeluje, rečeno je pisanoj Moonovoj izjavi.

- Snažno apeliram na njih da izaberu put koji će, u konačnici, voditi ka prosperitetu i razvoju. Imajući u vidu sveobuhvatnu podršku javnosti, realno je očekivati da će izabrani zvaničnici reagirati brzo kako bi promijenili Ustav Federacije BiH na osnovu ovih preporuka - kaže se nadalje u izjavi.

Moon dodaje da nema sumnje da će birači ocjenjivati postupke zvaničnika u vezi s ovim preporukama na izborima iduće godine, a Vlada SAD-a podržava prijedloge koji vode ka boljem sistemu upravljanja, kao veliki korak ka jačanju demokratije i način da svi građani FBiH dobiju bolje usluge.

(Vijesti.ba/Fena)

 

Srbiji je napravljen veliki ustupak za Kosovo

image Naser Orić            

SARAJEVO - Ratni komandant Srebrenice Naser Orić ogorčen je jučerašnjom odlukom Haškog tribunala da oslobodi šefove Državne bezbjednosti (DB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića Frenkija. Posebno zbog činjenice da su oni bili ključni ljudi za zloglasne ...

... ''Škorpione'' i druge jedinice pod kontrolom DB-a koje su sijale smrt po BiH i  Hrvatskoj. Jedinica ''Škorpioni'' postala je poznata nakon što je u javnost dospjela snimka brutalnog ubistva šestorice Srebreničana kod Trnova u BiH.

''Ne znam kako se to moglo desiti Haškom tribunalu. Mislim da je ovdje Haško tužiteljstvo podbacilo. Nisu imali dovoljno dokaza. Znam poziciju tih ljudi u ratu. Faktički, poslije Slobodan Miloševića prvi čovjek je bio Jovica Stanišića. A njegov prvi zamjenik je bio Frenki Simatović. On je bio oficir za vezu sa svim jedinicama koje su imale svoje ispostave u BiH. Imali su svoje ljude u brojnim gradovima BiH. ''Crvene beretke'' su, primjerice, imale bazu u Bajnoj Bašti i izvodile su ofanzivna djelovanja po BiH. Meni je ova presuda krajnje zbunjujuća. U ratu su Stanišić i Simatović bili gospodari. Morali su znati, spriječiti po komandnoj odgovornosti'', rekao je Orić u razgovoru za agenciju Anadolija.

On vjeruje da je u ovakvu presudu umiješana politika i da su Srbiji napravljeni ''veliki ustupci vezano za Kosovo''.

''U globalnom smislu ovim se želi poručiti da ovdje u Bosni nije bilo agresije, da smo se između sebe potukli i da praktično sa strane nije bilo nikog, da nije bilo agresora. Zašto nije potvrđeno da je Srbija bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, a imamo milion dokaza za to? Treba početi od tog pitanja i doći ćemo do brojnih zaključaka i za posljednje slučajeve u Tribunalu. Suviše sam mali da kažem riječ koja stoji iza svega toga... Ja mislim da svi to vrlo dobro znaju. Svi smo mi bili dio igre'', zagonetan je bio Orić.

Konstatira da će historija dokazati zašto nije potvrđena agresija Srbije na BiH, iako, podvlači, ima toliko dokaza da se radilo o agresiji.

''Ovdje su važne tri stvari. To da Haško tužilaštvo nije moglo da iznese prave dokaze, znači da su oni zatajili. Druga stvar, postoji mogućnost da je to odluka političke prirode. Treće, ova presuda se naslanja na presudu Međunarodnog suda pravde (MSP) u postupku BiH protiv Srbije i Crne Gore gdje je Srbija amnestirana'', smatra Orić.

U Hagu smo zajedno jeli

Nadalje, Orić otkriva da je u zatvoru Haškog tribunala bio na istom spratu sa Stanišićem i Simatovićem.

''Unutar zatvora bili su veoma korektni. Ne mogu reći da su bili krvoloci. Bili su veoma komunikativni. U nenormalnim uvjetima zatvora bili su veoma normalni. Štaviše jeli smo zajedno, kuhali čorbice. Frenki i Jovica su sa Čermakom (Ivan Čermak, umirovljeni hrvatski general) znali skuhati dobru čorbu, dobru juhu da naprave. To je bio naš zajednički život kroz zatvor'', kazao je Orić.


(Vijesti.ba/AA)

 

 

31.05.2013.

PRIJATELjSKI MEČ NA GRBAVICI: MLADI REPREZENTATIVCI DOBRO NAMUČILI ZMAJEVE

Prijateljski meč na Grbavici
Mladi reprezentativci dobro namučili Zmajeve
FOTO:
Mladi reprezentativci dobro namučili Zmajeve

Na stadionu "Grbavica" večeras je odigrana revijalna utakmica između nogometnih A i U-21 reprezentacija Bosne i Hercegovine.

Pred oko 4.000 gledalaca pobijedila je A-selekcija rezultatom 2:1.

Susret je izabranicima selektora Safeta Sušića poslužio kao dobra provjera uoči meča s Latvijom, s obzirom na to da su se mladi bh. nogometaši pokazali kao dobar sparing partner.

Ibričić je doveo A-reprezentaciju u vodstvo u 22. minuti, efektnim pogotkom sa dvadesetak metara. Izabranici Vlade Jagodića uzvratili su u 35. minuti golom Arežine, a novo vodstvo i pobjedu seniorskoj reprezentaciji donio je najbolji strijelac Džeko u 42. minuti.

Sušić i Jagodić, kao što su i najavili, u večerašnjem meču pružili su priliku gotovo svim igračima, s izuzetkom trećih golmana.

- Ovo je bio dobar trening za nas i za mladu reprezentaciju kojoj čestitam na dobroj igri i otporu koji su pružili A-reprezentaciji. Istina je da ekipa još nije spremna, ali imamo još sedam dana. Očekujemo dolazak i ostalih naših igrača, prije svih kapitena Spahića i Ibiševića. Kada budemo svi na okupu bit će to sasvim druga ekipa - izjavio je Sušić za BHT nakon meča.

Najbolja bh. reprezentacija pripreme nastavlja u subotu, a susret s Latvijom na rasporedu je 7. juna u Rigi.

Mladi bh. reprezentativci će prvi meč u kvalifikacijama igrati 11. juna u Zenici protiv Albanije, a prije tog susreta sastat će se sa Srbijom u prijateljskoj utakmici 4. juna u Tuzli.

 

 

*********************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////

Sud BiH danas odlučio po žalbi Tužilaštva BiH
Poništeno rješenje kojim je Budimir pušten na slobodu!
Budimir: Nova sudačka odluka
FOTO:
Poništeno rješenje kojim je Budimir pušten na slobodu!

 

Odlučujući po žalbi Tužilaštva BiH, vanraspravno vijeće Suda BiH danas je donijelo rješenje kojim se ukida rješenje istog Suda, a na osnovu kojeg su prošlog petka iz pritvora pušteni predsjednik Federacije BiH Živko Budimir i ostali osumnjičeni u tom predmetu - Petar Barišić, Saud Kulosman, Ivan Jurčević i Hidajet Halilović, saznaje "Dnevni avaz".

Kazao nam je to Budimirov advokat Almin Dautbegović, objašnjavajući da  se radi o nezvaničnom saznanju, obzirom da on nije zvanično dobio današnje sudsko rješenje.

 

Dautbegović: Sudinica pogriješila


- Prema mojim saznanjima, žalba Tužilaštva je uvažena i ukinuto je prvostepeno rješenje sudinice za prethodni postupak Medihe Pašić jer je pogriješila u formalnim procedurama, da poslije odluke Ustavnog suda nije odmah trebala donijeti rješenje, već održati ročište. Današnjom odlukom naloženo je da sudija za prethodni postupak najprije održi ročište, pa da donese odluku o pritvoru - kazao nam je Dautbegović.    

Da je sudačka odluka donesena potvrdila nam je i Manuela Hodžić iz Službe za odnose s javnošću Suda BiH. Ona, pak, nije mogla govoriti o njenom sadržaju, obzirom da je otpremljena pismenim putem, te da je sve strane u postupku još nisu dobile.

 

*********************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Održan sastanak Hila i direktora Zubca
Zamjenik američkog ambasadora u BiH posjetio SIPA-u
FOTO: Pres-služba SIPA-e
Zamjenik američkog ambasadora u BiH posjetio SIPA-u

 

          
Zamjenik ambasadora SAD u BiH Nikolas Hil posjetio je danas Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) BiH, gdje ga je direktor Goran Zubac informisao o radu ove agencije, s posebnim akcentom na posljednje realizovane akcije u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Sastanku su prisustvovali i predstavnici ICITAP-a, te ataše za sigurnost Ambasade SAD u BiH, saopštila je SIPA.

Direktor SIPA-e istaknuo je da su prioriteti ove agencije borba protiv terorizma, organizovanog kriminala, te finansijskog kriminala i korupcije, kao i saradnja sa partnerskim agencijama u zemlji i regionu.

Razgovarano je i o izgradnja Regionalnog centra za borbu protiv terorizma za područje cijelog Balkana i šire u okviru SIPA-e

Zubac je posebno naglasio izuzetnu saradnju sa Ambasadom SAD u BiH i ICITAP-om.

"Svi smo na istom zadatku, a SIPA ne bi bila ono što jeste bez podrške Ambasade SAD", kazao je Zubac.

Zamjenik ambasadora SAD rekao je da Ambasada SAD u BiH ima odlične odnose sa SIPA-om, te je istaknuo da su impresionirani njenim posljednjim akcijama. Posebno je čestitao na naporima koje SIPA poduzima u borbi protiv korupcije, navodi se u saopštenju.

 

*****************************

////////////////////////////////////////////////////////////////

Položena svečana izjava
Imenovana nova Vlada Tuzlanskog kantona
FOTO:
Imenovana nova Vlada Tuzlanskog kantona

Skupština Tuzlanskog kantona imenovala je danas premijera i članove Vlade Tuzlanskog kantona.

Većinom glasova novoformirane parlamentarne većine, koju će u narednom periodu u Skupštini Tuzlanskg kantona činiti zastupnici Socijaldemokratske partije BiH, Bosanskohercegovačke patriotske stranke, Narodne stranke radom za boljitak i Hrvatske demokratske zajednice BiH za premijera Tuzlanskog kantona ponovno je imenovan Sead Čaušević.

Ministar trgovine, turizma i saobraćaja je Senaid Hadžić (BPS), ministrica zdravstva Nermina Hadžigrahić (BPS), ministar za boračka pitanja Ibrahim Salihović (BPS), ministar za rad, socijalnu politiku i povratak Samir Ništović (BPS), ministar industrije, energetike i rudarstva Željko Knežiček (NSRZB), ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Edin Ajanović (NSRZB), ministar finansija Alisa Bijedić (SDP), ministar pravosuđa i uprave Alen Taletović (SDP), ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Adem Šehidić (SDP), ministar razvoja i poduzetništva Petar Simić (SDP), ministar unutrašnjih poslova Zoran Teofilović (SDP), ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša Božo Antunović (HDZ).

Polaganjem svečane izjave premijer i ministri su stupili na nove dužnosti, kaže se u saopćenju iz Vlade Tuzlanskog kantona.

 

****************************

//////////////////////////////////////////////////////////////

Tomislav Nikolić u intervjuu za Russia Today
"Nisam predsjednik u Prištini i to je ono što boli"
Tomislav Nikolić
FOTO: Agencije
"Nisam predsjednik u Prištini i to je ono što boli"

 

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić izjavio je da je srpsko rukovodstvo dužno da Srbima na Kosovu dokaže da je briselski sporazum danas jedino moguće rješenje.

U intervjuu za TV stanicu Russia today, predsjednik Srbije je dodao da je Rusija spremna da podrži svako rješenje za koje se Srbija opredijeli.

"Sporazumom iz Brisela samo ćemo legalizovati status srpske zajednice, tako da Srbi kontrolišu ne samo sjever Kosova, već imaju ingerencije i u četiri opštine na jugu".

"Smatram da to možemo da postignemo i da Srbi na Kosovu to shvataju", rekao je predsjednik Srbije i dodao da je oduvijek smatrao da kosovsko pitanje treba što prije rješavati.

"Danas ne možemo da dobijemo ono što smo mogli prije pet godina. To što možemo da dobijemo danas, sljedeće godine ne bismo mogli. I još dok sam bio u opoziciji bilo je jasno da je moja želja da se to riješi što prije i uvijek sam govorio da ću pregovore podići na najviši mogući nivo i što prije ih završiti, jer u daljoj perspektivi ništa neće ići u prilog Srba na Kosovu, već samo kosovskih Albanaca", istakao je Nikolić.

On je podsjetio da je Srbija prinuđena da sarađuje sa NATO-om na osiguravanju sigurnosti Srba i nealbanaca na Kosovu, kao i da u briselskom sporazumu postoji tačka koja kaže da u narednih 10 godina NATO neće dozvoliti da vojska Kosova kroči na teritoriju na kojoj žive Srbi.

"Tako Srbija živi - podijeljena. Znamo ko su nam najbolji prijatelji, ali također znamo s kim moramo da sarađujemo da bismo dobili pomoć. Ali mi dobro kormilarimo našim srpskim brodom i on će netaknut ući u mirne vode", poručio je Nikolić.

Upitan da li može da kaže da je Srbija zauvijek izgubila teritoriju Kosova kakva je bila prije bombardovanja 1999. godine, Nikolić ističe da je to veoma složeno pitanje.

"Srbija nikada neće izgubiti Kosovo, ali ja nisam predsjednik u Prištini. To je ono što boli i što je, nažalost, već teško promijeniti", rekao je on.

Nikolić je, također, odlučno odbacio mogućnost da Srbija prizna nezavisnost Kosova, pod bilo kojim uslovima.

“Putin se nikada nije miješao u unutrašnje stvari Srbije”

Na kostataciju da ga je predsjednik Rusije Vladimir Putin pozvao telefonom za vrijeme pregovora u Briselu i na pitanje šta mu je rekao, Nikolić odgovara: "Dugo smo razgovarali o tome u kakvoj se situaciji nalazi Srbija, šta može da se dogodi i kako Srbija treba da postupi".
Kako je istakao, Putin se nikada nije miješao u unutrašnje stvari Srbije.

"On i čitava ruska administracija su spremni da pomognu Srbiji, ali Srbija je u toj borbi sama. Nažalost, kada su počeli pregovori Srbija je odlučila da ih vodi sa predstavnicima Prištine pod okriljem EU i nije tražila zaštitnike koji bi se brinuli o njenim interesima. Kao posljedica toga danas se često događa da u toku pregovora u Briselu Srbija sjedi nasuprot mnogo jačih", rekao je Nikolić.

**********************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Fotogalerija: Šumski firer obišao Andrićgrad

Faraon Kusturica i njegova kamena grobnica

 

 

Faraon Kusturica i njegova kamena grobnica

 

e-novine.com - Faraon Kusturica i njegova kamena grobnica

**********************************

Aleksandar Vučić u poseti najvišem crkvenom telu

Hlađenje usijanih SPC glava

   
Obuzdavanje podiljvalih episkopa: Aleksandar Vučić, u novoj misiji
Obuzdavanje podiljvalih episkopa: Aleksandar Vučić, u novoj misiji
Photo: kurir-info.rs

U pokušaju da ohladi usijane glave iz redova vladika SPC, prvi potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić posetio je zasedanje crkvenog Sabora gde je episkopima poručio da ne prihvata optužbe da je izdajnik, ali da razume njihovu brigu za srpski narod. Nakon posete najvišem crkvenom telu Vučić je rekao da su ostale određene kritike na njegov i na račun Vlade, ali da je to stav samo pojedinih vladika

Vučić je nakon obraćanja Saboru, rekao novinarima da je ponosan što su njegovi članovi želeli da čuju o svim teškim stvarima i problemima sa kojima se država susreće i sa kojima će se suočavati.

Iako je rizikovao da mu deo javnosti opravdano prigovori zbog posete  crkvenom parlamentu, očigledno je da je reč o još jednom veštom  manevarskom potezu prvog potpredsednika Vlade, koji će rezultirati  ublažavanjem ekstremnih stavova crkve i njihovim prilagođavanjem  aktuelnoj državnoj politici koja će  ostati nepromenjena. Kuvanje  preostalih nacionalističkih žaba po Vučićevom receptu, uspešno se  nastavlja!

"Čak i ako se ne slažemo uvek moramo da budemo jedinstveni i zajednički da radimo za dobrobit našeg naroda i da to niko ne dovodi u pitanje. Nismo ništa krivi i osetila se ta vrsta potrebe da, zarad dobrobiti i interesa naroda, sve što možemo uradimo zajedno, a da eventualne nesuglasice ne proizvode bilo kakva trvenja u društvu", rekao je Vučić.

Prvi potpredsednik Vlade poručio je da nikada neće prihvatiti da je izdajnik niti da je izdajnik bilo ko u Vladi Srbije.

"Direktno sam odgovorio vladiki Amfilohiju i govorio sam o tome da nikada neću da prihvatim da sam izdajnik ili da su ljudi u vladi izdajnici" rekao je Vučić nakon obraćanja Saboru SPC odgovarajući novinarima koji su ga pitali da prokomentariše izjave pojedinih ljudi iz crkve, izmedju ostalih i vladike Amfilohija.

Vučić je rekao da je objasnio da u vladi rade na najbolji mogući način, da rade sve što je moguće za dobrobit našeg naroda i konstatovao "da zbog toga nismo ni bogatiji ni veći ni lepši ni bolji". A da bi neko bio izdajnik, dodao je, mora da bude ucenjen ili da radi za novac.

"Niti imamo novac niti nas ko ucenjuje - svoj narod volimo isto koliko i  vladike SPC, njihovu brigu razumemo, ali takve reči nisam razumeo i to  je ono što sam mu danas rekao", kazao je Vučić i dodao da su ostale neke  kritike i na njegov i na račun vlade, te da su one analizirane i  sagledane.

Kuvanje žaba u mantijama

Da je ipak  došlo do izvesnog rashlađivanja među usijanim glavama unutar crkve  potvrdio je i episkop bački Irinej koji je novinarima rekao da je  patrijarh uverio Vučića, a preko njega i predsednika Srbije i državno  rukovodstvo, da svi dele odgovornost i da uvek mogu da računaju na  podršku crkve što je dobro, a posebno za poboljšanje položaja i opstanka  Srba na Kosovu. On je dodao da država ima svoje metode, a crkva svoje,  ali da je cilj isti - da se uradi sve što je najbolje i dodao da “ni  crkva ni država nikada neće priznati, niti formalnu, niti neformalnu  varijantu takozvanog nezavisnog Kosova”.

Politika kojoj je odzvonilo: Mantije u akciji, poslednji čin
Photo: www.vijesti.me

Na Saboru se razgovaralo i o briselskom sporazumu i SPC se o tom dokumentu nije posebno izjašnjavala, ali je vladika Irinej naveo da uprkos nekim razlikama u stavovima crkve i države o tom pitanju, u suštinskim stvarima nikavih razlika nema, a pre svega o zaštiti svetinja i kulturnih dobara, ali i o integritetu i budućnosti Srba na Kosovu.

"Mnoge stvari su jednako sagledane i iz crkvenog ugla i iz ugla vlade", rekao je Irinej i dodao da briselski sporazum svi razumeju kao izbor, ne onoga što je poželjno već onoga što je sada moguće - onoga što je bilo moguće ostvariti. Prema njegovim rečima, ni prvi potpredsednik vlade nije o tom sporazumu govorio u superlativima, "ali nam je pomogao da shvatimo ambijent i dimenzije onoga što tim sporazumom ipak obezbeđujemo za budućnost i opstanak našeg naroda, a što ranije nismo imali i što ne bismo mogli da imamo bez tog sporazuma".

Inače, prvobitni stav sa kojim je Crkva izašla u javnost pre više od mesec dana, ali potom i učešće mitropolita Amfilohija i umirovljenog vladike Atanasija na mitingu protiv briselskog sporazuma, doveli su do zaošštravanja odnosa na relaciji SPC-Vlada. Varnice je prvi ublažio patrijarh Irinej ogradivši se od istupa vladika na protestnom skupu, ali i porukom da Crkva i država moraju raditi zajedno, što je i potvrđeno nakon zajedničkog obraćanja novinarima vicepremijera i portparola SPC.

Iako je rizikovao da mu deo javnosti opravdano prigovori zbog posete  crkvenom parlamentu, očigledno je da je reč o još jednom veštom  manevarskom potezu prvog potpredsednika Vlade, koji će rezultirati  ublažavanjem ekstremnih stavova crkve i njihovim prilagođavanjem  aktuelnoj državnoj politici koja će  ostati nepromenjena. Kuvanje  preostalih nacionalističkih žaba po Vučićevom receptu uspešno se  nastavlja!

 

31.05.2013.

U BiH POPIS STANOVNIŠTVA POČINjE 1. OKTOBRA 2013. I KOŠTAT ĆE 46 MILIONA KM

Popis stanovništva počinje 1. oktobra i koštat će 46 miliona KM

31.05.2013.

 

Popis stanovništva počinje 1. oktobra i koštat će 46 miliona KM 

BiH će 1. oktobra početi popis stanovništva, koji će koštati oko 46 miliona KM, rečeno je danas u Sarajevu na konferenciji za novinare ministra komunikacija i transporta BiH Damira Hadžića i direktora Eurostata Pitera Everersa.

 

Everers je rekao da je Međunarodna monitoring misija ocijenila dosadašnje pripreme kao pozitivne i da je dala "zeleno svjetlo" za popis.

 

On je naglasio da je četiri mjeseca prije popisa nivo pripremljenosti dobar, ali da treba još razraditi tehničke detalje.

 

Hadžić je istakao da je obaveza institucija BiH da preuzmu punu odgovornost za popis, te da se u narednom periodu podigne svijest građana o značaju popisa stanovništva u BiH.

****************************

//////////////////////////////////////////////////////////// 

 

 

 

Poruka ambasadora
Moon: Vlada SAD-a podržava preporuke za reformu Ustava FBiH
FOTO: Arhiva
Moon: Vlada SAD-a podržava preporuke za reformu Ustava FBiH

 

Američki ambasador u BiH Patrik Mun (Patrick Moon) očekuje da izabrani zvaničnici Federacije BiH odluče da riješe problem nefunkcionalnosti i visokih troškova koji su rezultat postojećeg Ustava, te da poboljšaju funkcionalnost, efikasnost i finansijsku isplativost ovog entiteta.

"Već duže vrijeme traje proces reforme Ustava Federacije BiH. Nakon nekoliko mjeseci konsultacija sa pojedincima, grupama i vladinim zvaničnicima, 15. maja ove godine podržali smo održavanje uspješne konferencije na kojoj je ekspertna grupa prezentirala preporuke predstavnicima civilnog društva i pravnim stručnjacima. Povratne informacije koje je dobila tokom konferencije, ekspertna grupa iskoristila je kako bi revidirala i doradila te preporuke, te je danas dostavila konačne preporuke Parlamentu Federacije BiH, s očekivanjem da Parlament djeluje", navodi se u današnjoj izjavi ambasadora SAD.

Također, dodaje se da Vlada SAD "snažno podržava ove preporuke kao put ka boljem sistemu upravljanja, kao veliki korak ka jačanju demokratije i način da svi građani Federacije BiH dobiju bolje usluge".

"Snažno apelujem na zvaničnike da izaberu put koji će, u konačnici, voditi ka prosperitetu i razvoju. Imajući u vidu sveobuhvatnu podršku javnosti, realno je očekivati da će izabrani zvaničnici reagovati brzo kako bi promijenili Ustav Federacije BiH na osnovu ovih preporuka. Nema sumnje da će birači ocjenjivati njihove postupke u vezi s ovim preporukama na izborima iduće godine", kaže se u izjavi ambasadora Muna.

Ekspertna grupa za reformu Ustava Federacije BiH dostavila je danas svoj konačni prijedlog preporuka za reformu Ustava FBiH Parlamentu Federacije BiH.

Preporuke su nastale kao rezultat različitih prijedloga predstavnika svih sektora društva, koji su dali svoje sugestije tokom konsultacijskog procesa koji je trajao od janura do maja, kao i na osnovu Analize opravdanosti koju je sačinila sama ekspertna grupa.

Ekspertna grupa se "nada da će Parlament FBiH, kao relevatna institucija za bilo koji pokušaj reforme Ustava, ozbiljno razmotriti ove preporuke kao osnov za ustavnu reformu koja bi vodila ka poboljšanju jednakosti svih građana i funkcionalnosti Federacije, kao i smanjenju javne potrošnje u FBiH", kaže se u saopštenju ekspertne grupe.

 

****************************

/////////////////////////////////////////////////////////////

SSSBiH uputio otvoreno pismo
Bajramović: Tražimo da "Cimos" preispita odluku o gašenju pogona
FOTO: Arhiva
Bajramović: Tražimo da "Cimos" preispita odluku o gašenju pogona

 

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata (SSS) BiH Ismet Bajramović uputio je otvoreno pismo upravi slovenskog "Cimosa" u kojem je, uime Saveza i u svoje lično ime, izrazio nezadovoljstvo i ogorčenje zbog njihove najave da će najkasnije do septembra 2013. zatvoriti pogone u Sarajevu i Srebrenici "i bez posla ostaviti nekoliko stotina radnika".

On ističe da je sve vrijeme bio u toku obnove firme TMD Gradačac, fabrike, za koju tvrdi, da se izdigla iz pepela, napredovala i ulaskom u grupaciju "Cimos" izrasla u respektabilan brand, prepoznatljiv i cijenjen na cijelom prostoru BiH, a i šire.

- Tome svjedoči i činjenica da su upravo fabrike iz Sarajeva i Srebrenice, koje posluju u sastavu ove firme, u 2012. pokazale najbolje poslovne rezultate u svom sektoru i da su najmanje zadužene od svih fabrika koje posluju u okviru grupacije "Cimos". Stoga je, u najmanju ruku, neshvatljiva odluka Uprave "Cimosa" da zatvori te dvije fabrike i bez posla ostavi stotine radnika. Bez namjere da ucjenjujemo ili da se miješamo u poslovnu politiku vlasnika firme, upozoravamo vas da će SSSBiH iskoristiti sva legalna sredstva sindikalne borbe da bi očuvao radna mjesta radnika "Cimosovih" pogona u Sarajevu i Srebrenici, jer ne možemo dozvoliti da probleme koje imate u poslovanju članica grupacije u Sloveniji rješavate preko leđa naših radnika - naveo je Bajramović.

On dalje dodaje da je, po njihovim saznanjima, uprava bazirala projekte konsolidacije kompanije "Cimos" na lažnim temeljima i pokušala prisiliti menadžment u BiH da pristane na zatvaranje fabrika, a zbog neprihvatanja da realizuje takvu odluku, direktoru "Cimosa" Gradačac Fadilu Novaliću je čak uručen otkaz.

- Gospodo, nećemo dozvoliti da jednostranim odlukama, netransparentno, bez znanja Vlade FBiH koja je dala značajne grantove za otvaranje fabrike u Srebrenici, te bez znanja lokalne zajednice, radnika i sindikata, zatvarate fabrike i gasite radna mjesta, posebno kada se zna da ste godinama izvlačili profit upravo iz tih fabrika, zahvaljujući radu i angažmanu naših stručnjaka i radnika - ističe Bajramović.

On je naglasio da od uprave očekuje da eventualne probleme u poslovanju "Cimosovih" pogona u BiH rješava zajedno s odgovornim predstavnicima bh. vlasti i sindikatom, jer je pozitivna praksa svugdje u svijetu, čak i u nerazvijenijim zemljama, da se program restrukturiranja firmi i zatvaranja fabrika radi preseljenja na drugu lokaciju ne realizira bez saradnje menadžmenta, sindikata, lokalne i šire zajednice.

- Imajući u vidu navedeno, od uprave društva "Cimos" Kopar tražimo da preispita svoju odluku o izmještanju većine proizvodnih kapaciteta iz Bosne i Hercegovine, jer biste time ne samo ugrozili egzistenciju radnika spomenutih fabrika, već i nanijeli nesagledivu štetu ukupnoj bh.ekonomiji - poručio je u svom pismu Bajramović.

Pismo je proslijeđeno i Međunarodnoj konfederaciji sindikata - Uredu za jugoistočnu Evropu, Savezu samostalnih sindikata Slovenije, Sindikatu metalaca Tuzlanskog kantona i Sindikatu TMD Gradačac.

 

**************************

////////////////////////////////////////////////////////////////

Likvidacija Huseina Sabljakovića kod Cazina
Policija će uskoro rasvijetliti ubistvo
FOTO:
Policija će uskoro rasvijetliti ubistvo

 

 

Krajiška policija ubrzano radi na rasvjetljavanju ubistva 51-godišnjeg Huseina Sabljakovića, koje se desilo 13. oktobra prošle godine u Donjoj Lučkoj kod Cazina. Ovaj ratni vojni invalid i bivši borac 505. viteške brigade pronađen je mrtav u porodičnoj kući u kojoj je živio sam. Imao je dvije prostrelne rane na glavi i jednu na stomaku.

Ubijeni je 2000. godine iz automatske puške u Donjoj Lučkoj ubio rođaka Huseina Odobašića i prijavio se u policiju. Navodni razlog za ubistvo bila je Odobašićeva intimna veza sa Sabljakovićevom tadašnjom suprugom Zejnom. Godinu i po nakon što je odležao 10-godišnju robiju u Kaznenoporavnom zavodu Zenica i vratio se kući, Sabljaković je pronađen mrtav.

Edin Piralić, načelnik Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, kazao nam je da posebni istražni tim vrlo ozbiljno i ažurno radi na ovom slučaju te je uvjeren da će se ubistvo vrlo brzo rasvijetliti.

 

****************************

/////////////////////////////////////////////////////////////

Ministar u posjeti Ruskoj Federaciji
Lagumdžija i Lavrov sporazumom učvrstili saradnju Rusije i BiH
FOTO: Arhiva
Lagumdžija i Lavrov sporazumom učvrstili saradnju Rusije i BiH

 

Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdžija sastao se danas u Moskvi s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije Sergejom Lavrovom. Nakon sastanka Lagumdžija i Lavrov su potpisali Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Ruske Federacije o uzajamnim putovanjima građana i Plan konsultacija ministarstava vanjskih poslova BiH i Ruske Federacije za period 2013. – 2014.

Lagumdžija i Lavorov su tokom sastanka konstatirali da BiH i Rusija imaju dobre i stabilne odnose te da postoji obostrani interes za unapređenjem bilateralnih odnosa u svim aspektima, posebno ekonomskim.

Lagumdžija je istakao da je Rusija, osim što igra veliku i značajnu ulogu u međunarodnim političkim i ekonomskim odnosima, garant Daytonskog mirovnog sporazuma i značajan ekonomski partner BiH te izrazio zainteresiranost BiH za intenziviranje bilateralnih posjeta na visokom i najvišem nivou i želju da predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin posjeti BiH.

Tokom razgovora o mogućnostima za unapređenje ekonomske saradnje BiH i Rusije sagovornici su pozdravili jučerašnje održavanje Privrednog foruma BiH – Ruska Federacija na kojem je, s bosanskohercegovačke strane učestvovala privredna delegacija koja je u Moskvu doputovala u pratnji Lagumdžije i u kojoj se nalazio i predstavnik ruske Sberbanke koja predstavlja jednu od uspješnih ruskih investicija u BiH.

Lagumdžija je istakao zainteresiranost BiH za unapređenje ekonomske saradnje sa Rusijom, posebno u oblasti investicija i istakao da su bh. firme željele ponuditi svoje proizvode za veliko rusko tržište.

S obzirom na veliki deficit u trgovinskoj razmjeni između dvije zemlje, Lagumdžija je kazao da bi za BiH i njene kompanije bilo veoma korisno kada bi Rusija jednostrano uvela preferencijale, barem za određene robe, čime bi robe porijeklom iz BiH bile konkurentnije na ruskom tržištu.

Lagumdžija i Lavorov su posebno pozdravili današnje potpisivanje Sporazuma o uzajamnim putovanjima kojim se građani BiH i Rusije oslobađaju viza za ulazak, prolazak i boravak u dvjema zemljama do 30 dana, i ocijenili da će navedeno bez sumnje doprinijeti daljnjem jačanju poslovne saradnje, te donijeti pozitivne pomake u oblasti turizma, obrazovanja i kulture.

Sagovornici su izrazili očekivanje da će ubrzo početi rješavanje pitanja međusobnih finansijskih potraživanja između BiH i Rusije, te se dogovorili da bude ubrzana procedura za potpisivanje Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i Sporazuma o uzajamnoj zaštiti investicija između dvije zemlje.

Tokom razgovora bilo je riječi i o vanjskopolitičkim prioritetima BiH i Rusije, saradnji dviju zemalja na multilateralnom planu te određenim međunarodnim pitanjima, saopćeno je iz MVP-a BiH.

 

 

31.05.2013.

ODATA POČAST ŽRTVAMA MONSTRUOZNIH ZLOČINA U PRIJEDORU

Obilježavanje Dana bijelih traka
Odata počast žrtvama monstruoznih zločina u Prijedoru

 

 

 

                  

 


Aktivisti/ce Inicijative "Jer me se tiče" obilježili su danas Dan bijelih traka, mirnim okupljanjem na gradskom trgu u Prijedoru i odavanjem počasti civilnim žrtvama rata u gradu u kojem su 1992. godine postojali logori poput Omarske i Keraterma, kroz koje je prošlo nekoliko desetina hiljada ljudi, a više hiljada ih je brutalno ubijeno, uključujući i 103 djece.

Aktivisti Inicijative iz Banje Luke, Prijedora, Mostara, Konjica, Stoca, Sarajeva, Tuzle, Zenice, Travnika i ostalih bh. gradova, kao i predstavnici udruženja žrtava i drugih nevladinih organizacija, po prvi put su se zajedno okupili kako bi osudili diskriminaciju žrtava te neslaganje s politikom lokalnih vlasti koje uporno negiraju stradanje građana Prijedora nesrpske nacionalnosti.

-Ovo je prvi skup ovakve prirode u BiH od rata naovamo. Okupili su se ljudi različitih nacionalnosti koji su jasno i glasno poručili civilnim vlastima Prijedora, ali i drugih bh. gradova, da su protiv segregacije i diskriminacije po etičkom osnovu - rekao je Feni jedan od aktivista Inicijative "Jer me se tiče" Emir Hodžić.

Vlastima je poručeno kako je nedopustivo da i dan danas u centru Prijedora ne postoji nijedan memorijal za civilne žrtve nesprske nacionalnosti, iako je poznato da je u tom gradu ubijeno 3.183 civila, među kojima je 103 djece.

Skup u Prijedoru je prošao mirno i dostojanstveno, a učesnici su nakon protestne šetnje, na glavnom gradskom trgu, gdje smatraju da treba da postoji spomen obilježje civilnim žrtvama rata, pročitali listu zahtjeva lokalnim vlastima te položili 103 ruže za ubijenu prijedorsku djecu.   

Svi su nosili bijele trake oko ruke, što je simbolično podsjećanje na naredbu ratnih vlasti Prijedora od 31. maja 1992. godine po kojoj su svi nesrbi morali označiti svoje kuće bijelim čaršafima, te su bili obavezni nositi bijelu traku oko ruke ukoliko bi željeli izaći iz kuće.

Iz Inicijative ističu da se borba za sve civilne žrtve i poštivanje njihovih prava tiče svih nas, bez obzira na etničko porijeklo, religijsku pripadnost ili bilo koji drugi status.

 

******************************

//////////////////////////////////////////////////////////////

Okrugli sto
U Foči održana prezentacija rada Tužilaštva BiH
FOTO: Pres-služba Tužilaštva BiH
U Foči održana prezentacija rada Tužilaštva BiH

 

U Foči je održan okrugli sto, na kojem je predstavnicima lokalne zajednice, predstavnicima udruženja žrtava ratnih zločina, zvaničnicima općinskih institucija vlasti, policije i pravosuđa, aktivistima nevladinih organizacija, medijima i zainteresiranim građanima, prezentovan rad Tužilaštva BiH i Suda BiH.

Na okruglom stolu, između ostalih, priustvovala je i zamjenica načelnika općine Foča.

Okrugli stolovi u lokalnim zajednicama se održavaju kako bi se građanima u gradovima diljem Bosne i Hercegovine približio rad pravosudnih institucija na državnom nivou i njihovi kapaciteti, naročito u procesuiranju predmeta ratnih zločina, kao i saradnja sa policijskim agencijama i svim drugim institucijama uključenim u ovaj proces.

Na okrugom stolu, predstavnik Tužilaštva BiH je predstavio historiju, strukturu i rad Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Učesnicima okruglog stola je prezentovana struktura Tužilaštva BiH i Posebnog odjela za ratne zločine te specifičnost rada na predmetima ratnih zločina.

Kako bi bolje razumjeli rad tužilaštava, prisutnima je prezentovana složenost rada na predmetima ratnih zločina u kojima je često potrebno saslušati više desetina svjedoka i prikupiti i po nekoliko stotina dokaznih materijala u okviru samo jednog predmeta.

Prisutnima je pojašnjeno zbog čega određeni predmeti ratnih zločina zahtjevaju duži period za procesuiranje te je pojašnjeno šta je sve potrebno uraditi kako bi se neki predmet okončao kroz sve faze, od pokretanja istrage i podizanja optužnice, zatim faze suđenja, pa sve do pravosnažne presude.

Učesnici okruglog stola su imali priliku pitati predstavnika Tužilaštva BiH o stvarima koje ih interesuju iz domena rada tužilaštva.

Okrugli sto u Foči je održan u organizaciji Helsinškog odbora za ljudska prava RS, uz podršku Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini.

Predstavnici Tužilaštva BiH redovno učestvuju na okruglim stolovima i konferencijama posvećenim približavanju rada Tužilaštva BiH predstavnicima lokalnih zajednica i građanima diljem Bosne i Hercegovine.

 

 

******************************

/////////////////////////////////////////////////////////////

U Collegium artisticumu

Elma Selman upriličila performans "I moja bijela traka..."

 

 

 

                  

 

Povodom 31. maja, Dana bijelih traka, mlada umjetnica Elma Selman upriličila je u Collegium artisticumu cjelodnevni performans “I moja bijela traka…”

Performans 'I moja bijela traka...' ima za cilj prisjećanje/podsjećanje na žrtve općine Prijedor, civile koji su mučeni, ponižavani i ubijani zbog pripadanja drugoj/drugim vjerskim skupinama.

Performans je otvoren u jutarnjim i trajat će do večernjih sati.

- Riječ je o dugotrajnom performansu u kojem ću u Collegium artisticumu staviti bijelu traku (koju su bili primorani nositi) pored imena svake od 3.170 civilnih žrtava s područja opštine Prijedor -  kaže Elma Selman ističući da  performansom želi podsjetiti i na veliki broj nestalih za kojima se, 20 godina kasnije, još traga.

Osim umjetnice bijele trake mogu postaviti i posjetioci izložbe.

Bijele trake nalaze se u zemlji koja se nalazi u prostoru galerije i koja asocira na grobnicu iz koje se vade ostaci žrtava da bi im se dao identitet. Nakon toga umjetnica postavlja ove trake na crnu površinu zajedno s podacima ubijenih.

Međunarodni dan bijelih traka se simbolično obilježava 31. maja, odnosno na dan kada je 1992.  svim građanima i građankama nesrpske nacionalnosti u Prijedoru naređeno da oko ruke moraju nositi bijelu traku i imati vidno istaknutu bijelu zastavu na kući.

 

*******************************

////////////////////////////////////////////////////////////////

Podrška hrabrim Prijedorčanima
U Cazinu obilježen Dan bijelih traka            
FOTO:
U Cazinu obilježen Dan bijelih traka

 

 

U povodu 31. maja – "Dana bijelih traka", Omladinski savez Stranke demokratske aktivnosti A –SDA Cazin organizovao je prigodni štand u centru Cazina, na kojem su od 10 do 12 sati dijelili prolaznicima bijele trake i objašnjenje, zašto se obilježava ovaj dan. Time su se pridružili kampanji, čiji je cilj skrenuti pažnju na stalno negiranje zločina počinjenih u Prijedoru, gradu u kojem su 1992. godine postojali logori, kroz koje je prošlo nekoliko desetina hiljada ljudi, a više hiljada ih je ubijeno, uključujući i 103 djece.                                                                                                                                                

 

- Ratne vlasti Prijedora su 31.maja 1992.godine naredile, da nesrpsko stanovništvo obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili plahtama i da pri izlasku iz kuće, stave bijele trake oko ruke. To je bio početak kampanje istrebljenja, u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani su koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije opštine Prijedor. Policija podiže prijave protiv organizatora komemoracije, a aktuelne prijedorske vlasti nastoje izbrisati sjećanje na 103 prijedorska mališana, koji su ubijeni u progonu i istrebljenju nesrpskog stanovništva u periodu 1992 -1995.godina. Pridružili smo se kampanji dijeljenja bijelih traka, kako bi ukazali na policijske zabrane komemorativnih skupova žrtvama i odbijanje gradskih vlasti u Prijedoru, da dozvole izgradnju memorijala civilnim žrtvama u gradu i na lokaciji logora smrti u Omarskoj –rekla je Zinka Čizmić, predsjednica Omladinskog saveza Stranke demokratske aktivnosti A–SDA Cazin.                                 

 

Vezanjem bijele trake i Cazinjani su dali podršku najhrabrijim Prijedorčanima, koji su održali mirni protest u svom gradu protiv zabrane obilježavanja sjećanja na ubijenu djecu. 

 

******************************

//////////////////////////////////////////////////////////////

Dr. Zarije Seizović, ekspert međunarodnog prava
Fakt o agresiji Hrvatske ni žalba ne može oboriti!
Seizović: Različite nadležnosti sudova
FOTO:
Fakt o agresiji Hrvatske ni žalba ne može oboriti!

 

 

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrdio je presudom Prliću i drugima da je sukob između Armije RBiH i HVO-a imao karakteristike međunarodnog oružanog sukoba, što je još jedna od potvrda hrvatske agresije na BiH. A, što je najvažnije, ni usvajanje žalbe ne može oboriti tu činjenicu, tvrdi za „Dnevni avaz“ prof. dr. Zarije Seizović, ekspert iz međunarodnog prava i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Izricanje presude

Šta uopće stav o prisustvu Hrvatske vojske, kao i vojske tadašnje Jugoslavije, na teritoriju BiH znači? Također, rekli ste da se protiv tog dijela presude ne može izjaviti žalba. Zašto?

- Čak i prisustvo stranih trupa, bez njihovog djelovanja na teritoriji strane države, jeste agresija, krivično djelo za koje je, među ostalim, nadležan Međunarodni krivični sud (ICC). To je novoformirani međunarodni krivični tribunal, koji je po svom karakteru stalni i njega ne treba miješati saHaškim tribunalom, koji spada u kategoriju tzv. ad hoc tribunala, onih koji su formirani za određenu konkretnu situaciju (npr. Tribunal za Jugoslaviju, Ruandu i drugi). I ovaj stalni i ICTY sude osobama, ne državama, a Međunarodni sud pravde (ICJ), sa sjedištem također u Hagu, sudi državama, npr. predmet BiH protiv SCG za genocid.

Kako Haški tribunal sudi osobama, on je u presudi, u predmetu „Prlić i drugi“ samo konstatirao da se radilo o međunarodnom sukobu. Svaka presuda se sastoji od dispozitiva, dijela koji, ustvari, predstavlja sudsku odluku i obrazloženja. Samo protiv dispozitiva se može izjaviti žalba, ne i protiv obrazloženja.

Znači da konstatacija o agresiji ostaje, bez obzira na ishod žalbe?

- Dakle, kako sud u dispozitivu svoje odluke nije odlučivao o karakteru sukoba u BiH, tako se protiv tog dijela ne može izjaviti žalba. Čak i da se žalba izjavi u tom smislu, sud o tome ne bi mogao odlučivati, jer to ne spada u njegovu nadležnost.

Naravno, sama konstatacija u presudi je itekako važna i djeluje snagom autoriteta ICTY, te kao takva, a u duhu ostalih presuda u kojima je sukob ocijenjen kao međunarodni, nije i ne može biti bez značaja.

Mačku o rep

ICTY je do sada imao pet presuda o agresiji Hrvatske na BiH. Šta uopće sad možemo s tom pravnom činjenicom, možemo li tražiti odštetu, ima li kakvih pravnih posljedica?

- Tribunal je u više presuda sukob ocijenio kao međunarodni. Naprimjer, u presudi generalu HVO Blaškiću i nekim drugim. Ova činjenica je važna, ali ona nije utvrđena od suda koji je nadležan suditi za agresiju (za šta je nadležan spomenuti stalni Međunarodni krivični sud). Ovaj sud, međutim, po pitanju vremenske nadležnosti (ratione temporis), nije nadležan suditi za bilo šta što se dešavalo prije njegovog osnivanja. On sudi za krivična djela iz svoje nadležnosti ubuduće, od momenta svog osnivanja. Dakle, ne može suditi za agresiju na BiH.  

Međutim, agresija je međunarodni zločin i ta činjenica je trebala izazvati, a nije, akciju međunarodne zajednice temeljem Glave VII Povelje UN-a, dajući državi žrtvi pravo na individualnu i kolektivnu samoodbranu. Danas, eventualno obraćanje Međunarodnom sudu pravde po tom osnovu ne bi bilo politički mudro i u duhu nove klime i dobrosusjedskih odnosa dvije zemlje. No, na političarima je da o tome razgovaraju.

I Srbija je agresor

Je li u haškim presudama Srbija proglašena agresorom na BiH?

- U predmetu „Perišić“ konstatirano je da je Srbija pomagala Vojsku Republike Srpske, što predstavlja povredu međunarodnog prava.

 

Ono što nikako ne razumijem jeste da je BiH godinama insistirala na tome da je Srbija učestvovala u ratu u BiH, da je tu činjenicu ICTY utvrdio, da je to potvrdio i general Perišić, a da tu činjenicu BiH nije iskoristila u postupku pred Međunarodnim sudom pravde.

 

 

31.05.2013.

SJEĆANjE NA ŽRTVE ETNIČKOG ČIŠĆENjA

Dan bijelih traka

Sjećanje na žrtve etničkog čišćenja

  
Da se ne zaboravi: Performans umjetnice u Sarajevu
Da se ne zaboravi: Performans umjetnice u Sarajevu
Photo: Nedim Grabovica/klix.ba

U petak se u BiH obilježava Dan bijelih traka, u znak sjećanja na žrtve srpskih snaga u Prijedoru, gdje je prije 21 godinu počelo etničko čišćenje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva. Tog 31. maja 1992. godine, građanima nesrpske nacionalnosti naređeno je da svoje kuće obilježe bijelim plahtama, a ruke bijelim trakama. Bio je to početak masovnih progona i pokolja, strahovitoga zločina u zloglasnim logorima prijedorskoga područja: Omarske, Keraterma, Trnopolja

Umjetnica Elma Seleman je povodom 31. maja u sarajevskoj galeriji Collegium artisticum izvela performans "I moja bijela traka...", u znak sjećanja na žrtve općine Prijedor. Seleman je u svom performansu stavila bijelu traku pored imena svake od 3170 civilne žrtve sa područja opštine  Prijedor, čime želi podsjetiti i na veliki broj nestalih za kojima se 20 godina kasnije još uvijek traga.

''Ovakav zločin ne smije biti zaboravljen i građani  Prijedora, porodice žrtava, državljani BiH imaju pravo na sjećanje,  komemoraciju i memorijale, koji nam, ni 20 godina nakon zločina, nisu  dozvoljeni'', zaključila je Selman.

Obilježavanju Dana bijelih traka pridružili su se i studenti Pravnog  fakulteta u Sarajevu, koji su na zgradu fakulteta okačili bijelu  zastavu, a ostalim studentima i profesorima su dijelili bijele trake.

"Smatramo da smo mi, kao Pravni fakultet i Udruženje studenata, obavezni  da čuvamo i baštinimo sve ono što se dešavalo u proteklom periodu, od  agresije na BiH do genocida u Prijedoru, Srebrenici, Foči, Višegradu,  Zvorniku, Banjoj Luci i, nažalost, širom BiH. Dužni smo da podsjećamo  građane na to, kako se više nikada ne bi ponovilo, ali i da činimo sve  kako bi počinioci izašli pred lice pravde. Podjelom bijelih traka našim  studentima željeli smo ih upoznati o svemu što se dešavalo u Prijedoru i  širom BiH. Željeli smo dati svoj doprinos kolektivnom sjećanju. Samo  istinom i pravdom se može doći do pomirenja. Mi ne mrzimo nikoga te na  današnji dan šaljemo poruke mira i ljubavi svim građanima BiH, ali se ne  možemo miriti bez istine. Istina je da su se u Prijedoru dešavali  strašni zločini i da se desio genocid", izjavio je za Klix.ba Merim  Serdarević, potpredsjednik Udruženja studenata Pravnog fakulteta u  Sarajevu.

U Prijedoru je u 14 časova počeo skup solidarnosti sa žrtvama  masovnih zločina počinjenih u tom gradu, ali i širom BiH. Prisutni žele  pokazati svoje protivljenje segregaciji i ostalim formama  diskriminacije, noseći bijelu traku oko ruke, a posebna pažnja je usmjerena se na mlade žrtve protekloga rata.

Surova bilanca prijedorskoga genocida glasi: 3.183 mrtvih, 3.500  nestalih, s područja Prijedora i Sanske doline protjerano je 53.000  osoba, sa teritorije općine Prijedor eliminisano je 94 posto Bošnjaka i  Hrvata. Kroz koncentracione logore prošlo je 31.000 žena, muškaraca i  djece.

„Ne želimo dozvoliti da se ratni zločini i stradanja civilnog stanovništva i dalje koriste kao hipoteke za održavanje etničkih tenzija i strahova, a kroz njih za opstanak nacionalističkih partija na političkoj sceni u BiH. Došlo je vrijeme da ujedinjeni stanemo iza jedne ideje, te da pošaljemo jasnu poruku bh. društvu i regionu, na koju se već predugo čeka“, poručeno je na FB stranici događaja.

Podsjećajući na probleme s lokalnim vlastima (Prijedor je u Republici Srpskoj, op.a.) koje žrtvama ne dopuštaju pravo na sjećanje, istaknuto je: „Nemoralna praksa lokalnih vlasti u navedenom gradu se, kroz ignorisanje zločina i zahtjeva za postavljanje spomenika žrtvama, nastavlja već 20 godina. Neka 2013. godina bude prekretnica!“

Naredbu o obilježavanju nesrba u Prijedoru, u maju 1992, izdao je opštinski krizni štab na čijem je čelu bio Milomir Stakić, osuđen od strane Haaškog tribunala na 40 godina zatvora.

Pored njega, za prijedorske zločine osuđeni su i Zoran Žigić. Duško Tadić, Mlađo Radić, Darko Mrča, Duško Sikirica, Miroslav Kvočka, Dragoljub Prcać, Milojica Kos, Predrag Banović. Zatim, Drago Radaković, Draško Krndija, Željko Bulatović, Siniša Teodorović, Radoslav Knežević, Zoran Gajić, Ismet Žerić.

Oslobođeni rukovodioci srbijanske Državne bezbednosti

Sloboda za Stanišića i Simatovića

 
Photo: Stock

Hrvati, Muslimani i drugo nesprsko stanovništvo prisilno su raseljavani, planski, nakon napada na sela i gradove u kojima su većina bili Hrvati i Muslimani, ubistava, korišćenja ljudi kao živih štitova, zatvaranja, seksualnog zlostavljanja, pljačke njihove imovine, čime su počinjeni zločini protiv čovečnosti. Nema, tvrdi Veće, dokaza van razumne sumnje, da je to bila i namera čelnika RDB Srbije * Srđa Popović: Politička presuda sa porukom da se sve zabvoravi * Nataša Kandić: Krah međunarodne pravde

Međunarodni tribunal za ratne zločine u Hagu oslobodio je u četvrtak svih optužbi Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, nekadašnje čelnike Resora državne bezbednosti Srbije, i naložio njihovo puštanje na slobodu. Pretresno Veće kojim je predsedavao sudija Alfons Ori donelo je presudu uz suprotstavljeni glas sutkinje Bikar. Presuda je prvostepena, a Tužilaštvo Tribunala ima rok od 30 dana da, eventualno, izjavi žalbu.

Dogodili su ratni zločini, ubistva i deportacija nesrpskog stanovništva, neke od njih počinile su jedinice koje su osnovali i/ili kontrolisali Stanišić i Simatović, mogli su, čak, i pretpostaviti da će se neki zločini dogoditi, ali nije van razmne sumnje dokazano da im je to bio i zajednički zločinački cilj, zaključak je Veća u vezi sa svim stavkama optužnice, objavljen posle izricanja u sažetoj verziji presude. Zločine ubistva i prisilnog iseljenja nesprskog stanovništva sa velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine počinile su, zaključak je Veća, pripadnici srbijanske Jedinice za antiteroristička dejstva ("Crvene beretke"), policije takozvane SAO Krajine, Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i Škorpiona. Najdirektnija je, po oceni Veća, bila veza optuženih sa Jedinicom.

Porodica Milošević sa šefom egzekucije: Jovica Stanišić, u sredini
Photo: EPA

Veće je konstatovalo da su Stanišić, a pogotovu Simatović, učestvovali u formiranju kampova za vojnu obuku, najpre centra u Golubićima kod Knina, maja 1991, kojima su rukovodili Dragan Vasiljković i Dragan Filipović, i u kojem je obučeno je oko 350 ljudi, od kojih su neki postali instruktori. Veće je zaključilo i da je obuka nastavljena u centrima na Fruškoj Gori, Tari, Skelanima i Bratuncu, te da je Jedinica počinila ratne zločine ubistva i deportacije na područjima Bosanskog Šamca i Doboja, maja 1992.

Hrvati, Muslimani i drugo nesprsko stanovništvo prisilno su raseljavani, planski, nakon napada na sela i gradove u kojima su većina bili Hrvati i Muslimani, ubistava, korišćenja ljudi kao živih štitova, zatvaranja, seksualnog zlostavljanja, pljačke njihove imovine, čime su počinjeni zločini protiv čovečnosti. Pojavljivanje Stanišića i Simatovića u Vukovaru, nakon što ga je osvojio srpski agresor, možda je, tumači Veće, bilo "samo davanje podrške". Veće, takođe, u skraćenoj presudi, konstatuje da su Stanišić i Simatović finansirali formacije koje su počinile ratne zločine i pružali im logističku podršku. Optuženi su nastupali i kao osobe za kontakt Slobodana Miloševića i lidera pobunjenih Srba u Hrvatskoj, kasnije i u BiH, ali je dokazano da je Milošević takve kontakte održavao i bez posrednika.

Svi izvedeni dokazi nisu, ističe se u presudi, dovoljni za zaključak o učešću optuženih zajedničkom zločinačkom poduhvatu. U optužnici gotovo da nema toponima zločina na kojem se nisu pojavili i ostavili krvave tragove njeni pripadnici, raspoređeni u formacije poznate pod nazivima "Crvene beretke", "frenkijevci", "Škorpioni", "tigrovi", "arkanovci", "šešeljvci", " martićevci", oružane grupe čiji je koren bio Jedinica za specijalne operacije (pod tim nazivom rasformirana maja 2003.). Tužilaštvo je za Stanišića i Simatovića tražilo najstrožu kaznu.

U sažetku presude se direktno učešće države Srbije u pobuni krajiških Srba i etničkim čišćenjima ne pominje eksplicitno. Advokat Srđa Popović kaže za e-Novine da je reč o političkoj presudi.

"Namera da se donose takve presude bila mi je jasna već u presudama Gotovini, Markaču, Haradinaju i Perišiću. Međunarodna zajednica je u startu pogrešila, namerom da stvara uslove za pomirenje - a to nije zadatak suda. Sud na optužene treba da primeni zakon, pa kako ispadne. Sada nam sugerišu da smo svi isti, da treba sve da zaboravimo i pridružimo se EU. Kalkulišu i pokušavaju da jednim potezom potisnu prošlost, stvore utisak da ne treba time da se bavimo, da niko ne sanja o revanšizmu. Žele da iza svega što smo prošli tokom dve decenije zatvore vrata. Da pojednostavim, smučili smo im se, neće više nama da se bave i savetuju da se ni mi ne bavimo prošlošću", kaže naš sagovornik.

Po njegovoj oceni, "jasna je namera, kao i u Međunarodnom sudu pravde, da se države ne stigmatizuju i da se ne daje povoda za revanšizam".

"Poruka glasi: 'Dosta o svemu što vodi novim sukobima, sve ćemo da zaboravimo'. Ključna za nas je presuda u slučaju Momčilo Perišić, u kojem se vidi nesumnjiva spona između rata u BiH, JNA i srpskog političkog vrha. Oni su odlučili da na to zažmure. Kao i kod Gotovine, nije mogla Oluja da se proglasi za zločin, jer to je onda zločin hrvatske države", ističe Srđa Popović.

Nataša Kandić, koordinatorka Koalicije za REKOM, kaže za e-Novine da je "nasleđe Haškog tribunala u pogledu presuda ozbiljno uzdrmano".

"Uverena sam da mnogi koji su ga podržavali ćutke posmatraju ovu presudu i prethodne presude, ono što se dešava pred našim očima, krah međunarodnog sistema pravde. Sve ide u pravcu da se zločini svedu na Bosnu i Hercegovinu, da počinioci budu lideri etničkih zajednica i političkih partija, a da o odgovornosti Srbije i Hrvatske ne bude ozbiljnijeg traga", ističe naša sagovornica. Ona konstatuje da je u Tribunalu "sve manje sudija od integriteta", o čemu svedoči i obrazloženje presude Stanišiću i Simatoviću.

"Ustanovljeni su, bez neke ozbiljne rasprave o tome, novi standardi, presudama u slučajevima Gotovina i Perišić i sve se presude ravnaju prema njima. Očekujem, međutim, da će u presudama Karadžiću i Mladiću, liderima bosanskih Srba, biti više pravde", ističe Nataša Kandić.

 

Protestna akcija u Beogradu

Čas istorije protiv rušenja logora Topovske šupe

  
Photo: daylife.com

Nakon što je u javnosti ponovo aktuelizovana priča o rušenju objekata nekadašnjeg nacističkog logora Topovske šupe u Beogradu, grupa građana organizovaće na tom mestu 2. juna u podne javni čas istorije. Ovom protestnom akcijom žele da sačuvaju sećanje na logoraše ubijene tokom nacističke okupacije u Drugom svetskom ratu

Nakon okupljanja kod Spomen parka stradalim Jevrejima i Romima, organizatori će “Časom istorije” u objektima koji su 1941. godine služili kao koncentracioni logor (Tabanovačka 1, Autokomanda), podsetiti da je nedopustivo da se na mestu odakle su od okupatora zarobljeni taoci odvođeni u smrt, gradi šoping centar kao mesto zabave i potrošačke razbibrige, kako je to za sada planirano.

Po završetku časa istorije učesnici i učesnice će poslati osnovne informacije o istoriji logora Topovske šupe svim odbornicima Skupštine grada  Beograda kao i institucijama u čijoj nadležnosti je donošenje odgovarajućih akata i odluka o ovakvim istorijskim lokacijama.

“Jevrejski logor Beograd”, kako su Topovske šupe nazivane u nemačkim dokumentima,  formiran je u Beogradu u leto 1941. godine i u njemu je bilo zatočeno oko šest hiljada Jevreja i 1.500 Roma, uglavnom iz Beograda i Banata. Prema dosadašnjim istorijskim istraživanjima i svedočenjima porodica ubijenih, logoraši su odvođeni na streljanja svakodnevno na nekoliko lokacija u blizini grada, a najmasovnije likvidacije su izvršene u selu Jabuka kod Pančeva i u Jajincima nadomak Beograda.

Pre nepuna dva meseca mediji u Srbiji su opet aktuelizovali slučaj gradnje tržnog centra kompanije Delta Holdinga na Autokomandi, na mestu gde je nekada bio jedan od od prvih logora za Jevreje u Evropi. Iako su neko vreme postojale tvrdnje zvaničnika da novi vlasnici pristaju da obeleže logor i podrže inicijativu da se on memorijalizuje, u proleće 2012. godine, kada je objavljen početak radova na preuređenju prostora u trgovinski centar, u javnosti nije bilo ni reči o obeležavanju mesta logora. 

Istorijska nauka nije na adekvatan način rekonstruisala prošlost ovog logora, niti postoji projekat u cilju rasvetljavanja njegovog postojanja. Zgrade u kojima su hiljade ljudi bile smeštene i iščekivale zajedničku smrt, delimično još postoje, iako u oronulom stanju, ali samo jedna tabla koju je pre nekoliko godina postavila Jevrejska zajednica, podseća na to da je tamo postojao logor.

 

Zar ništa nismo naučili?

Uspon desničarske mržnje u Evropi

  
Photo: Stock

U Atini, popularna ekstremno desničarska stranka optužuje Jevreje da su krivi za nesreću u zemlji i reciklira stare laži u kojima se Jevreji opisuju kao "Hristove ubice". U Mađarskoj, premijer odbija da se ubedljivo distancira od jedne antisemitske i sve jače fašističke grupe. Da li su to scene iz Evrope tridesetih godina prošlog veka? Ne. Oba primera, nažalost, potiču iz današnje evropske politike

U Grčkoj se radi o organizaciji Zlatna zora, sada trećoj po snazi stranci u kolevci demokratije. Mađarska partija je Jobik, koja ima sve veći uticaj. Skoro sedamdeset godina posle poraza Hitlera, Musolinija i  evropskog fašizma u Drugom svetskom ratu, desničarska ideologija mržnje  obnovljena je u praktično svim evropskim zemljama. Iako nijedna od ovih  stranaka nije dovoljno jaka da preuzme vlast, one su često nasilne i agresivne. I netolerantne su prema doseljenicima, Jevrejima i drugim. 

Photo: Stock

Zlatna zora je privukla pažnju svetske javnosti svojim  primitivnim šovinizmom, rasističkim napadima i upotrebom kukastog krsta i  nacističkih pozdrava. Dugo godina marginalna grupa u grčkoj politici,  polako je sticala popularnost kako se grčka ekonomska kriza pogoršavala u  protekle tri godine. Na izborima 2012, Zlatna zora je  neočekivano osvojila sedam posto glasova i dobila 18 mesta u grčkom  parlamentu. Prema poslednjim istraživanjima, sada je podržava preko 11  posto birača. Partijski funkcioneri tukli su se sa levičarima u  parlamentu prošle nedelje. Početkom meseca, jedan od lidera Zlatne zore pokušao je da udari gradonačelnika Atine na nekom humanitarnom događaju, ali je promašio i udario dvanaestogodišnju devojčicu.

U proteklih nekoliko meseci, Zlatna zora je  posebno kritikovala Američki jevrejski komitet (AJK), između ostalog i  zato što je ova organizacija pozvala grčkog premijera da održi govor na  njenom Globalnom forumu u Vašingtonu idućeg meseca. Zlatna zora kritikuje AJK skandaloznim uvredljivim jezikom i karikaturama,  opisujući Jevreje kao "lihvare i tirane grčkog naroda".

Moj prijatelj Dejvid Haris, izvršni direktor AJK, ovako opisuje te pretnje: "Zlatna zora čak ni ne pokušava da prikrije svoju ideologiju mržnje" i "predstavlja  podmukle stavove koji se danas ne mogu ignorisati." Kao što su se  nacisti i Musolini napajali osnovnim, primalnim ljudskim strahovima u  vreme ekonomske krize 20-ih i 30-ih godina, Zlatna zora danas računa na siromašnije Grke koju žive u očajnim uslovima, uz nezaposlenost mladih koja se bliži stopi od 50 procenata.

Ako je velika greška demokratskih lidera 30-ih godina bila ta što nisu  na vreme shvatili Hitlera ozbiljno, kako Evropa i SAD treba da reaguju  danas? Za neke je stranka koja veliča naciste u 21. veku komična. Ali to  je naivna reakcija imajući u vidu gnev, predrasude i mržnju koji danas  hrane mnoge evropske fašističke pokrete. Bila bi ozbiljna greška  verovati da su to samo bezopasni desničarski ludaci. Bitka za  zaustavljanje evropskih neofašista počinje od samih Evropljana. Prošle  nedelje, Savet Evrope je predložio da Grčka zabrani učešće Zlatne zore u grčkom političkom životu. Najznačajniji evropski lideri, poput nemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsednika Fransoa Olanda, imaju naročitu odgovornost da povedu tu borbu. Mogli bi da počnu od marginalizovanja nestabilnog premijera Mađarske, Viktora Orbana, ukoliko jasnim i nedvosmislenim rečima ne osudi partiju Jobik.

Photo:EPA/STR

I Amerikanci moraju da se oglase. Naše najveće dostignuće je izgradnja  društva utemeljenog na otvorenosti, različitosti, toleranciji i slobodi.  Pored toga što držimo na oku naše sopstvene ekstremno desničarske  grupe, moramo nastaviti da osuđujemo fašističke grupe poput Zlatne zore.  Pritom možemo da učvrstimo svoje demokratske veze sa starim  kontinentom. Uprkos svim pričama o našem zaokretu ka Aziji, Evropa je  još uvek naš najvažniji ekonomski parner i najodaniji saveznik u NATO-u.  Apel predsednika Obame za sklapanje novog ambicioznog  sporazuma o slobodnoj trgovini i investicijama sa Evropom mogao bi da  revitalizuje transatlantski savez i ojača evropsku demokratiju u tom  procesu. Sa Evropom nas spajaju najdublje istorijske, društvene i  političke veze, koje se protežu sve do evropskog otkrića same Amerike.  Sada imamo dužnost da ih branimo od sramne ideologije koja napada sve  što je Evropa postigla od kraja Drugog svetskog rata.

 

Još jedan spomenik

Tuđman i u Osijeku

  
Photo: k-grupa.hr

Na osiječkom Trgu slobode postavljen je spomenik Franji Tuđmanu, a u četvrtak će biti i svečano otkriven, pred održavanje drugog kruga lokalnih izbora, u nedelju 2. juna

Spomenik će otkriti Krešimir  Bubalo, iz Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje (HDSSB),  koji se u drugom krugu bori za novi mandat gradonačelnika. Očigledno da se Bubalo odlučio da se posluži trikom koji Željku Kerumu,  gradonačelniku Splita koji je ispao iz izborne trke, nije uspeo.

Iako gradske vlasti najavljuju da otkrivanje spomenika Tuđmanu nema  nikakve veze s lokalnim izborima, s obzirom na to da je ceremonija otvaranja  upriličena samo par dana uoči drugog izbornog kruga, u takve je tvrdnje  teško poverovati. Bubalov protivkandidat u drugom krugu izbora je Ivica Vrkić, kandidat vladajuće Kukuriku koalicije.

U Splitu je spomenik Tuđmanu otkriven 17. maja pred prvi krug  lokalnih izbora, na inicijativu tadašnjeg gradonačelnika Željka Keruma,  koji se nije plasirao u drugi krug izbora.

Spomenik je ubrzo po  otkrivanju dobio i stalnu zaštitu policije, pošto su stigle dojave da  bi mogao biti devastiran, a i na samoj ceremoniji otkrivanja bilo je  manjih incidenata jer je bilo građana koji su se protivili tom činu.

 

 

31.05.2013.

REAKCIJE U BiH: OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA JE RUGANjE ŽRTVAMA

 

 Reakcije u BiH: Oslobađajuća presuda je ruganje žrtvama          

Simatović i Stanišić nakon oslobađajuće presude
Simatović i Stanišić nakon oslobađajuće presude
*******************************
Oslobađajuća presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću iznenadila je predstavnike udruženja žrtava i nevladinih organizacija. Tim prije, jer, kako navode, saznanja i dokazni materijal, uključujući i video zapise, dokazuje prisustvo specijalnih jedinica iz Srbije.

„Zločin je nagrađen, genocid je nagrađen, agresija je nagrađena, ono ubijanje – pred kamerama ubijano – nagrađeno. I to daje poticaj za mlađe generacije koje mogu sutra da rade šta hoće i kako hoće, da im to postaje isplativo!“, naglašava Hatidža Mehmedović, predstavnica udruženja Srebreničke majke.

Hatidža kaže kako su joj i sada pred očima zločini koje su tokom genocida u Srebrenici počinile Crvene beretke, jedinica za specijalne operacije srbijanske Državne službe bezbednosti.

Ulazak jedne od srbijanskih specijalnih jedinica Arkanovaca, predvođenih vođom Željkom Ražnatovićem Arkanom, početkom aprila 1992. pamtiće i preživjeli Bijeljinci bošnjačke nacionalnosti:

„Pa može da se kaže da je grad slobodan, mada još tvrdim da ovde još postoje pojedini džepovi, pojedini fanatici muslimanski, koji se odupiru. A evo, uspostavili smo red i mir.“

Jedan od stanovnika Bijeljine koji je preživio zločine Arkanovaca je Jusuf Trbić.

„Ja sam bio maltretiran cijelu noć. Izvođen na strijeljanje, vraćan... Onda se u jednom trenutku, pred zoru, javila Biljana Plavšić, sa upozorenjem Mauzeru da mene poštedi. Onda se okrenuo, pogledao u mene i rekao rečenicu koju ću pamtiti čitavog života: 'Ne brinite, nećemo mi njega, mi znamo koga treba. Mi ovo mjesecima pripremamo.'.“, priča Trbić.

Neuravnotežena politika Suda

Nakon svega što je Haško tužilaštvo iznijelo kao dokazni materijal o učešću srbijanskih specijalnih jedinica u Bosni i Hercegovini tokom devedesetih godina prošlog vijeka, Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH, šokirana je oslobađajućom presudom Stanišiću i Simatoviću.

„Srbija je oslobođena i ona, po ovoj presudi, uopšte nije učestvovala u ratu. Smatram da je ovo zbilja jedna velika mrlja. Ovo je ruganje žrtvama koje su preživjele sve, i ruganje Bosni i Hercegovini", smatra Fadila Memišević.

Za razliku od Fadile Memišević, Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, kaže kako je ova oslobađajuća presuda očekivana, nakon presude čelnim ljudima tzv. Herceg Bosne od srijede.

„Neuravnotežena, gotovo suprotstavljena politika Suda u kažnjavanju, naravno, sada govorim o prvom stepenu, još je jednom pokazana, potvrđena i to je sve potpuno apsurdno. Kad slušate obrazloženje, kad slušate njihovu ulogu, vama je potpuno jasno da su ovo ljudi koji su najneposrednije učestvovali u onom što se može nazvati pripremama, pa čak i operativnim zapovjedanjem pojedinim jedinicama, i onda reći da se zločini u Šamcu ili Doboju ili oko Vukovara ne mogu okarakterizirati kao njihovo učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, gotovo da zvuči apsurdno", ocjenjuje Tokača.

„Kakav je to mir sa ovakvom 'pravdom'? Nema ovdje istinskog mira jer nema istine o onom što se događalo. Bojim se da će međunarodna zajednica, mada ne volim taj pojam i taj termin jer je suviše amorfan, ali ovdje, hajde da kažemo, i Velika Britanija, i Francuska, pa donekle i Sjedinjene Američke Države, jer ni njih ne bih htjela amnestirati, a Rusija posebno, dakle, oni zbilja ne čine ništa da u ovoj Bosni i Hercegovini, evo vidimo i kakva nam je politička situacija, da se stvarno kaže istina, jer ćemo za dvadeset, trideset godina ponovo imati sukobe, jer nismo preradilo ono što je bilo, nismo preradili tu prošlost, stavljamo pod tepih. Pomoć nam je trebao biti Tribunal – očigledno da nije. Ja reagujem na način na koji će svaki građanin Bosne i Hercegovine reagirati – izražavam ogromno nezadovoljstvo", zaključuje Fadila Memišević.

 

****************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

 

 Stanišić i Simatović oslobođeni po svim točkama optužbe        

Stanišić i Simatović u sudnici 30. svibnja 2013.
Stanišić i Simatović u sudnici 30. svibnja 2013.
*********************************
Raspravno vijeće Haškog suda (ICTY) pod predsjedanjem suca Alphonsa Orie-a oslobodilo je prvostupanjskom presudom bivšeg šefa srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) Jovicu Stanišića, kao i njegovog pomoćnika, bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije SDB-a Franka Simatovića.

Oslobođeni su zapovjedne odgovornosti za zločine koje su počinile specijalne jedinice koje su osnovali, ali i od optužbi da su bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) sa ciljem etničkog čišćenja velikih prostora Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Stanišić i Simatović su odgovorni za formiranje specijalnih jedinica iza kojih su ostali brojni krvavi tragovi u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, ali prema odluci većine članova tročlanog sudskog vijeća – nisu odgovorni za njihove zločine.

Stanišić i Simatović u sudnici 30. svibnja 2013.
Stanišić i Simatović u sudnici 30. svibnja 2013.
„Podsjećajući na svoj zaključak – da je vrsta pomoći kakva je pružena Jedinici (JSO) nedovoljna da bi povlačila kaznenu odgovornost za pomaganje i podržavanje, većina članova Vijeća, uz suprotno mišljenje sutkinje Picard, nisu mogli zaključiti da su optuženi pomagali i podržavali zločine koje su počinile SDG (Srpska dobrovoljačka garda), policija SAO Krajine (u Hrvatskoj), Škorpioni ili druge grupe“,  izjavio je sudac Orie čitajući sažetak presude.

Oslobađajuća presuda za Stanišića i Simatovića na tragu je oslobađajuće presude za srbijanskog generala Momčila Perišića, za kojeg je utvrđeno da je pomagao Srpsku vojsku Krajine u Hrvatskoj te Vojsku Republike Srpske u Bosni i Hecegovini, ali prema sucima nije dokazano da je ta pomoć bila direktno usmjerena na činjenje zločina.

Nisu krivi ni za zločine u Vukovaru niti Srebrenici

Iako su specijalne jedinice poput Arkanovih Tigrova i Crvenih beretki ratovale od Vukovara do Srebrenice – suci se nisu uvjerili da je čelnik srbijanskog DB-a sprovodio plan predsjednika Slobodana Miloševića.

„Vijeće je nadalje zaključilo kako je Stanišić povremeno nastupao u svojstvu veze, barem kada je riječ o kontaktima između Miloševića i Martića, odnosno između Miloševića i Karadžića. Međutim dokazi također pokazuju da su Milošević, Martić, Karadžić i Babić – redovito i neposredno kontaktirali“, objasnio je svoju sudsku logiku Orie.

 Iako se na njihovom suđenju, kao i na suđenju bivšem predsjedniku vlade tzv.SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema Goran Hadžiću – moglo čuti kako je Stanišić 1991.godine u Dalju pozivao na red sve uključene u napadu na Vukovar (Teritorijalnu obranu i Jugoslavensku narodnu armiju), suci se nisu uvjerili kako je on time upravljavao.

„Vijeće napominje da nije primilo dokaze o predmetu razgovora na tom sastanku kojeg je Stanišić sazvao“, izjavio je Orie objašnjavajući postupak Stanišića kao podršku „uspješnom, vojnom zauzimanju Vukovara“.

Prilikom čitanja sažetka presude sudac Orie je napomenuo kako je gotovo polovica od 133 svjedoka - ispitana pod zaštitnim mjerama, kao i da je skriven od javnosti određeni dio suđenja zbog zahtjeva države Srbije.

„Raspravno vijeće je također odobrilo molbe iz Srbije kojima je tražena primjena mjera radi zaštite njezinih nacionalnih i sigurnosnih interesa. Uglavnom u vidu redigiranja određenih dokaznih predmeta“, naveo je sudac spominjući da je u sudski spis uvršteno gotovo 5000 dokaznih predmeta.

Na prvostupanjsku presudu Stanišiću i Simatoviću očekuje se žalba haškog tužiteljstva koje je za njih zatražilo doživotnu kaznu zatvora.

Nakon podužeg žalbenog postupka uslijediti će drugostupanjska presuda, ali najvjerovatnije i dalje bez odgovora na pitanje – je li rat na prostoru bivše Jugoslavije bio spontan i pokrenut iz neke povijesne mržnje – ili je organiziran i vođen od strane tajne službe iz Srbije.

(VIDEO: Dokumentarac - Jedinica (JSO)

 

*********************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

 

 Suđenje Mladiću: Insajder o organiziranim srebreničkim pogubljenjima             

Momir Nikolić tokom svjedočenja 30. svibnja 2013.
Momir Nikolić tokom svjedočenja 30. svibnja 2013.
********************************
Na suđenju zapovjedniku Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću s iskazom je počeo Momir Nikolić, obajveštajno-sigurnosni oficir iz Bratunačke brigade, koji je kao prvi viši vojni dužnosnik srpskih snaga priznao učešće u organiziranom pogubljenju tisuća zarobljenih muškaraca i dječaka iz Srebrenice.

Suočen sa svojim bivšim zapovjednikom, Nikolić je kao insajder opisao kako su oficiri unaprijed znali da se izdvojeni muški članovi bošnjačkih obitelji namjeravaju pogubiti.
Nikolić, koji trenutno izdržava 20 godina zatvora, nakon priznanja za sudjelovanje u organiziranju pogubljenja srebreničkih zarobljenika, tužiteljstvu je potvrdio kako su prije zauzimanja Srebrenice srpske snage prema zapovjedi (Glavnog štaba) radile na otežavanju života stanovništvu te zaštićene zone, prvenstveno zaustavljanjem humanitarnih konvoja.

Uz to Nikolić je opisao kako su pripadnici VRS-a koji su opkoljavali Srebrenicu, stalno napadali civile unutar nje. Na njegove prigovore, odgovarali su mu kako postupaju prema višim naređenjima.

„Kuće civila, livade, dvorišta gdje su se nalazili. To je bio veliki problem jer se intenzivno djelovalo po onima koji su bili u enklavi. Ja nisam mogao nikome da objasnim - da ne pucaju prema enklavi jer su mi odgovarali – što ti izigravaš, mi imamo dozvolu od zapovjednika da pucamo prema enklavi“, prisjetio se svjedok.
Humanitarna katastrofa u Srebrenici eskalirala je napadom srpskih snaga koje su u nju ušle 11.srpnja 1995.godine.

Prema Nikoliću, već tada se znalo da će se bošnjački muškarci i dječaci izdvojiti iz svojih obitelji te kasnije pogubiti.

U bratunačkom hotelu Fontana, gdje je 11.i 12.srpnja general Mladić pregovarao o predaji s predstavnicima bošnjačkog naroda te pripadnicima UN-a, majoru Nikoliću je pretpostavljeni kolega potpukovnik Drinskog korpusa Vujadin Popović rekao - kako će se izdvojeni muškarci i dječaci ubiti.

„Gospodin Popović mi je rekao da će sve žene i djeca biti prebačeni na teritorij pod kontrolom muslimanskih snaga. Zatim rekao je da će vojno sposobni muškarci biti izdvojeni. Na moje pitanje što će s njima dalje biti, on je arogantno odgovorio – sve Balije treba pobiti“, naveo je svjedok što mu je ujutro 12.srpnja rekao Popović, inače (nepravomoćno) osuđen na doživotan zatvor zbog srebreničkog genocida.

Nikolić o planu za ubijanje izdvojenih Bošnjaka

 Nikolić je opisao kako su se prvi konvoji s autobusima iz Potočara – snimili, jer iz njih se nisu izdvojili muškarci i dječaci, što je on shvatio kao propagandni potez „kako bi se pokazalo da je sve u redu“. Iza toga preostalim bošnjačkim muškaracima i dječacima nije dopušteno da odu iz Srebrenice zajedno sa svojim obiteljima.

„Prvi signal meni da nešto ne valja je bio od strane vojnika koji su ih izdvajali i odvodili u zatočeničke objekte. Vrijeđali su ih, udarali, pljuvali, oduzimali stvari....to sam ja vidio“, opisao je insajder izdvajanja u UN-ovoj bazi u Potočarima gdje se pokušalo sakriti na tisuće ljudi iz zauzete Srebrenice.

Kao bivši nastavnik obrane i zaštite u srednjoškolskom centru u rodnom Bratuncu, Nikolić je osobno preporučio objekte gdje da se zarobljeni muškarci i dječaci mogu zatočiti, među ostalim i školsku sportsku dvoranu. Kao mjesta gdje će se zarobljenici pogubiti spominjana je ciglana, kao i rudnik u mjestu Sase.

Osim što je kao i na nekoliko dosadašnjih svjedočenja opisao - kako su mu kolege iz VRS-a najavili da će zarobljeni bošnjački muškarci i dječaci biti pogubljeni, Nikolić je naveo i kako mu je gestom ruke prema grlu to nagovijestio i osobno general Mladić – kada ga je upitao što se planira sa zarobljenicima.

Nikolić je naime kao obavještajno-sigurnosni oficir Bratunačke brigade VRS-a bio u Konjević polju kad je zapovjednik Glavnog štaba Ratko Mladić tamo došao 13. srpnja 1995. godine. Velikom broju zarobljenika general Mladić je osobno obećao da im se ništa neće dogoditi, no Nikolić je opisao kako je njemu pokazao drugačije.

Očekuje se kako će u nastavku iskaza u petak Nikolić to opisati i prilikom svog zadnjeg haškog svjedočenja.

(VIDEO LINK: priznanje Momira Nikolića)

 

 

31.05.2013.

INES ŠAŠKOR: ZEMLjICA BOSNA

 

 Šaškor: Zemljica Bosna           

Hercegovačka šestorka nakon izricanja presude u Hagu 29. svibnja
Hercegovačka šestorka nakon izricanja presude u Hagu 29. svibnja
************************************
Hrvatska uloga u ratu u Bosni i Hercegovini 1993. i početkom 1994. godine bila je sramotna. Po prvostupanjskoj presudi Haškog tribunala bila je i zločinačka. Slijedi konačna presuda za definitivno utvrđivanje kaznene odgovornosti.

Politička, moralna i povijesna odgovornost je ono što se tiče cijelog hrvatskog društva.

Jest, uloga Hrvatske bila je i ambivalentna, i kontroverzna, i složena. Bila je i saveznik i protivnik krvarećoj Bosni i Hercegovini, često istodobno.
Ali u ocjenama o krupnim pitanjima treba razlikovati bitno od nebitnoga.

Tuđmanova opsesija „neodrživom“ Bosnom i Hercegovinom već je legendarna. O tome postoje doslovce kilogrami pisanih dokumenata. O tome može posvjedočiti baš svatko tko se bilo kojim povodom susreo s tadašnjim hrvatskim predsjednikom, iz svijeta politike, biznisa, umjetnosti, sporta, kulture. Izgovorite riječ „Bosna“ i dobili biste strastveni pledoaje za podjelu te zemlje. Svoju je opsesiju pretočio i u državnu politiku. Dogovor o podjeli, ili barem o nacionalnom razgraničenju uz preseljenje stanovništva, bila je njegova javna politika. Koliko je u tu politiku zločin bio ukalkuliran, planiran ili toleriran, ostaje još jedna sudska runda za puni sudski pravorijek.

Idućih barem godinu-dvije dana Hrvatska će za svijet biti zemlja čiji su čelnici planirali i izveli zločinački pothvat.

Sadašnje političke elite moraju se s time nositi malo kvalitetnije nego što su pokazale u prvim reakcijama.

Zoran Milanović
Zoran Milanović
Šef države ostao je na nekoliko načelnih rečenica koje respektiraju pravdu za žrtve i uvažavaju pogreške prijašnje politike. Premijer se prvi put do sada približio lideru HDZ-a i upustio se u lamentiranje o hrvatskim zaslugama za nezavisnost i opstojnost BiH. Tvrdi da ima argumente kako zločinačkog pothvata nije bilo. Zašto ih do sada nije predočio? Šefica diplomacije ne odustaje od svoje stare izjave (zbog koje su je desničari razapinjali dugi niz godina) kako je HDZ-eva politika bila agresorska prema BiH i kaže – ova presuda s time nema veze. Odgovor za Ripleya.

Razumije se da bi za međunarodni položaj Hrvatske i za njezinu percepciju u svijetu opstanak prvostupanjske presude bio težak udarac. Ne neposredno i dnevno-politički, ali to je civilizacijska kvalifikacija koja ostaje. Međutim, važnije od percepcije u svijetu je domaće suočavanje sa svim posljedicama bivše politike.

Onespokojavajuće je što haške presude sve manje djeluju u tom pravcu.
Haški tribunal i sam pridonosi slabljenju svoga utjecaja na katarzu u zemljama bivše Jugoslavije. Mnogo se Haagu može zamjeriti, osobito Tužiteljstvu. I nedosljednost, i proizvoljnost, i evidentno politički utjecaji.

Ali ostaje činjenica da bi bez njega tisuće najtežih zločina ostalo nekažnjeno.

Za Hrvatsku ostaje zadaća da s Tuđmanovom bosanskohercegovačkom politikom ne kalkulira i ne petlja. Ta je politika efektivno napuštena još prije 13 godina i za nju nema mjesta u evropskoj Hrvatskoj.

Neovisno o definitivnom sudskom pravorijeku, ta je politika bila pogrešna.
Famozna Herceg-Bosna funkcionirala je kao dio Hrvatske, njome se upravljalo iz Zagreba. Razbuktavanje rata i sistematski zločini alarmirali su i svjetsku i domaću javnost i političke centre odlučivanja. Od zemlje žrtve Hrvatska se počela promatrati kao (su)agresor. Izgubila je saveznike, njezin put prema Evropskoj uniji bio je zamrznut. Na unutarnjoj sceni upravo je rat u Bosni i Hercegovini načeo Tuđmanovu moć. Dolazi do prvog velikog raskola u HDZ-eu, odlaskom Stipe Mesića i Josipa Manolića.  Katolička crkva se distancira od vladajuće politike. Javnost dotadašnju ''bosansku politiku'' nije podržavala.

Tuđman je prihvatio intervenciju SAD i pristao, najprije na Washingtonski, a potom i na Daytonski sporazum.

Franjo Tuđman
Franjo Tuđman
Polako se napuštala stara politka. Sve do Tuđmanove smrti protagonisti herceg-bosanske opcije dominirali su političkim životom Hrvatske, poslije su potisnuti. Sada djeluju kao lobiji, umreženi u dijelove obavještajnog sustava, biznisa i desnih političkih stranaka. Ponovno su u okruženju predsjednika HDZ-a. Katolička crkva kao da je zaboravila dramatični apel svog tadašnjeg prvog čovjeka nadbiskupa Franje Kuharića kojim se suprotstavio Tuđmanovoj politici. Aktualna hijerahija djeluje kao logistička potpora za dokazivanje nevinosti svih čelnika nekadašnje Herceg-Bosne, uključivši i već davno osuđenoga Darija Kordića.

Desnica, suprotstavljajući se haškoj presudi Prliću i drugima, rehabilitira tuđmanovsku politiku. Reinterpretira već povijesno ocijenjene događaje.

Reinterpretacija vodi prema drugačijoj politici, vodi natrag u sukobe.

To je najmanje što Hrvatskoj treba. Kao i Bosni i Hercegovini.

 

**********************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

 Promocija knjige Nenada Pejića: "Isključi TV i otvori oči"          

Promocija knjige Nenada Pejića: "Isključi TV i otvori oči"
****************************
Novinarska odgovornost, fabrikovanje straha, borba za vrijednosti i nezavisnost od političkog uticaja, sve je ovo, i još više, opisano u knjizi "Isključi TV i otvori oči" Nenada Pejića, glavnog regionalnog direktora Radija Slobodna Evropa.

Iz ugla novinara a potom i glavnog urednika tadašnje Televizije Sarajevo, Pejić je podijelio svoja zapažanja, strahove i dileme, kojih se danas prisjeća s distance od preko 20 godina.

Prateći raspad Jugoslavije, a paralelno s tim i raspad nekadašnjeg javnog servisa zajedničke države, a kroz priču borbi za očuvanje RTV Sarajevo kao stuba otpora prema nacionalizmu i propagandi, Pejić u knjizi prenosi svoja iskustva sa prve medijske linije devedesetih.

On navodi kako se u to vrijeme ipak izborilo za prave vrijednosti.

„Ali te vrijednosti nisu pobijedile, nažalost. Mi smo vodili jednu izgubljenu bitku, mi smo u toj izgubljenoj bitci jednu malu bitku dobili, ali rat smo izgubili. Svi su kriteriji pali, ne samo u novinarstvu nego i u bilo kojoj drugoj profesiji. Idoli su danas neuporedivo slabiji nego nekada. Moral je neuporedivo niži nego što je bio. Naravno da mi je žao zbog toga, ali - šta je izbor bio? Boriti se ili se predati? Ja nisam bio dovoljno pametan da vidim kuda to sve vodi, do kraja. Da sam vidio šta će biti 20 godina kasnije, ja se ne bih ni borio. Možda bih otišao odmah“, ističe Pejić.

Sa promocije knjige u Sarajevu
Sa promocije knjige u Sarajevu
Brojni prvaci bh. medijske scene koji pamte i koji su se sami susretali s izazovima o kojima Pejić govori, otvorili su kroz dijalog i dilemu - je li se moglo učiniti više kako bi se građani Bosne i Hercegovine pripremili za nadolazeći rat. Novinar i bivši urednik lista „Dani“ Senad Pećanin:

„Onda kada je kod nas bipoliziran napad na Sloveniju kroz priču o vojniku Bahrudinu i ono čuveno 'Oni kao napadaju, mi se kao branimo', onda kada 90 posto građana po mom sudu, zahvaljujući TVSA, Oslobođenju i Yutelu, nije znao ko napada, ko brani Vukovar. Mislim da tu postoji bitan problem i mislim da je medijska klima koju su stvarali ovi vodeći mediji išla objektivno na ruku nepripremljenosti građana Bosne i Hercegovine za ono što je već bilo pomno planirano“, navodi Pećanin.

Balans, činjenje ili nečinjenje

Glavni urednik „Slobodne Bosne“ Senad Avdić događaje opisane u knjizi je, kako kaže, preispitivao kroz vlastita iskustva. Pozicije i vrsta odgovornosti kaže nisu bile iste, a upravo su one odlučivale i o pristupu i izboru sagovornika. Teško je kritizirati i vraćati se u prošlost jer je svako radio kako je osjećao.

„Ja nisam imao potrebu da čujem dvije, pogotovo tri strane, to je zlatno pravilo novinarstva, tada se to još nikad nije zvalo 'govor mržnje', ali ja sam smatrao da nemam nikakvu potrebu i obavezu da u svoju novinu pustim svaku budalu koja će brbljati, bio on predsjednik jedne stranke ili bio predsjednik vlade koji govori gluposti, koji koristi jezik mržnje, poziva na ksenofobiju, koji priziva rat - takav meni neće ući u novinu. Na javni servis odnosno na javnu televiziju, nažalost, takvi su ljudi morali dolaziti jer su dio vlasti koja je to konstruirala“, kaže Avdić.

Pejić ovakvu ulogu TVSA uoči ratnih dešavanja smatra borbom u kojoj se od ove medijske kuće očekivalo više nego od čelnika države.

Nenad Pejić na promociji knjige, foto: Media Centar Sarajevo
Nenad Pejić na promociji knjige, foto: Media Centar Sarajevo
„Od TVSA se tražilo da bude na braniku domovine, a da istovremeno iznutra nije bila na braniku domovine, nego se raspadala. Iznutra je rasturana, kao izvana. To je ta neka dilema ili moralni problem - da li je urađeno više ili nije urađeno više. Mi smo čak i razgovarali oko toga da li da uopšte emitiramo te izjave mržnje, da li time doprinosimo mržnji? Neki će reći da toga više nema. Šta je onda rezultat? Da li će gledaoci ostati bez tih poruka mržnje? Smatram da neće, jer oni stižu sa drugih medija ili ukradenih predajnika. Dakle, jedino što si mogao da uradiš jeste da emitiraš tu izjavu mržnje i kontra izjave nekih predstavnika, te na taj način praviš neki balans. Da li je taj balans pravi ili lažni - to je druga priča“, pojašnjava Pejić.

Kao jedan od bitnih zaključaka bivši urednik u „Oslobođenju“ Mehmed Halilović smatra pitanje medijske i novinarske odgovornosti za činjenje ili nečinjenje tokom devedesetih kao jedno od ključnih za napredak društva danas.

„Postoji niz instanci i niz mogućnosti za pozivanje tih ljudi na odgovornost, jer mislim da su oni u velikoj mjeri, gotovo pa u istom obimu, dopinijeli ratovima“, smatra Halilović.

Dugogodišnji novinar i urednik Oslobođenja Zija Dizdarević praveći paralelu s Pejićevim novinarskim radom u to vrijeme i uticajem građana na medije danas kaže:

Promocija knjige Nenada Pejića: "Isključi TV i otvori oči"
Promocija knjige Nenada Pejića: "Isključi TV i otvori oči"
„Ono što je on govorio i poručivao shvatalo se kao nešto što je pogodilo osjećanja, razmišljanja, htijenja i namjere većine ljudi. Građani su bili većinom uz takvu Radio-televiziju. Gdje je sada građanin u odnosu na javne servise i nove medije koji bi trebali biti u njegovoj funkciji? Kakvu moć ima građani da uče – nikakvu pod milim Bogom!“

Uzevši u obzir podijeljenost medija, političku i ekonomsku zavisnost, te nedostatak pluralizma ideja u medijima danas, Pejić daje i ocjenu kakvo će se drušvo time izgraditi:

„Podijeljeno, frustrirano, besperspektivno“.

Knjiga „Isključi TV i otvori oči“ je priča koja se događa prije 20 godina, a čini se kao da se dešava danas. Ona predstavlja i izuzetan istorijski doprinos percepciji događaja iz devedesetih godina prošlog vijeka, te kao takva čini vrijedan dokument za sve koji su ispred ili iza ekrana bili njihov dio.

 

 

31.05.2013.

FRANCIS BOYLE PROFESOR MEĐUNARODNOG PRAVA: HAŠKI TRIBUNAL NASTOJI AMNESTIRATI SRBIJU

Francis Boyle: Haški tribunal nastoji amnestirati Srbiju

image Francis Boyle        

SARAJEVO - Današnja oslobađajuća presuda Haškog tribunala za Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, poput nedavne presude generalu Momčilu Perišiću, dio je političkog procesa koji su poduzele sudije ICTY-ja pod pritiskom Sjedinjenih Američkih Država, izjavio je ...

... u ekskluzivnom razgovoru za FENU Francis Boyle, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Illinois  i nekadašnji agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde.

Dodao je, "takozvana izlazna strategija Haškog tribunala da se Srbija u potpunosti oslobodi od odgovornosti za zločine počinje tokom ratova u BiH i Hrvatskoj, i da se na taj način integriše u Evropsku uniju i NATO. Oni nas nastoje uvjeriti da niko od visokorangiranih zvaničnika u Srbiji nije odgovoran za zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Jasna je njihova namjera da nastroje integrisati Srbiju u EU i NATO, što se također vidjelo i u oslobađajućoj presudi koji je Međunarodni sud donio u presudi u tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore", istakao je Boyle.

Kada je u pitanju presuda četvorici nekadašnjih čelnika tzv. Herceg-Bosne, Boyle je podsjetio na svoje ranije kritike Vance- Owenovog plana koji je dao zeleno svjetlo nekadašnjem predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu za kampanju etničkog čišćenja u BiH.

- U više navrata sam tražio od Predsjedništva BiH da tužim Hrvatsku za agresiju pred Međunarodnim sudom pravde u cilju zaustavljanja agresije koju je provodila Hrvatske i HVO-a pod vodstvom generala Tihomira Blaškića - zaključio je Boyle.


(Vijesti.ba/Fena)

 

Stanišić i Simatović oslobođeni optužbi za ratne zločine!

image Stanišić i Simatović / Reuters        

HAAG - Vijeće holandskog sudije Alphonsa Oriea oslobodilo je danas bivše šefove Državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišiću i Franka Simatovića, izvještava novinar agencije Anadolija (AA). Tužilaštvo, kako je konstatirano, nije dokazalo izvan razumne sumnje da su ...

... planirali ili naredili zločine za kojih se teretilo.

Podsjetimo, Haško tužiteljstvo je teretilo Stanišića i Simatovića da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, kojem je cilj bio uklanjanje većine Hrvata i Bošnjaka iz velikih dijelova Hrvatske i BiH od 1991. do 1995. godine.

Optužnica u pet tačaka teretila je Stanišića i Simatovića za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja, počinjene na području Hrvatske i BiH progonom, ubistvima, deportacijama i drugim nečovječnim djelima.

U tom poduhvatu bili su, po optužnicu, uz dvojicu optuženih, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević, te vojne i političke vođe bosanskih i hrvatskih Srba Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić i Milan Babić, vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj i komandant paravojnih jedinica Željko Ražnatović Arkan.

Taj cilj je, po optužnici, ostvarivan ubistvima, deportacijama, prisilnim premještanjima i progonima nesrpskih civila, uz učešće jedinica pod kontrolom srpske tajne službe – "Crvenih beretki", "Arkanovaca", "Škorpiona", "Martićeve milicije", ''Knindža'' i drugih.

Osim za krivičnu odgovornost samih optuženih, obje presude su važne za rasvjetljavanje uloge Srbije u planiranju, otpočinjanju i učešću u ratovima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Haški tužitelji su u završnim podnescima u januaru ove godine tražili da ih se osudi na kaznu doživotnog zatvora.

"Uzimajući u obzir težinu zločina koji im se stavljaju na teret, ulogu koju je svaki od optuženih igrao u njima... Tužiteljstvo predlaže Sudu da ih, u slučaju da ih proglasi krivima po svim tačkama optužbe, osudi na kaznu doživotnog zatvora", naveli su tužitelji.

Inače, istakli su, dokazi izneseni tokom suđenja razotkrili su tajnu zločinačke operacije SDB-a po Hrvatskoj i BiH, kazao je tom priliko tužitelj Dermot Groom u završnim riječima.

"Kao ključni pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata Stanišić i Simatović su ubijali, deportirali, prisilno preselili i prognali hiljade nesrba tokom gotovo pet godina s velikih područja Hrvatske i BiH. Bili su nezamjenjivi u uspješnoj provedbi zajedničkog plana zločinačkog poduhvata, koji je s područja koja su bila njihov cilj uglavnom ispraznio nesrbe koji su tamo živjeli 1990. godine", poručili su tužitelji.

Odbrana je, pak, tražila njihovo oslobađanje, smatrajući da im nisu dokazani zločini.

Prema optužnici, Stanišić i Simatović su "rukovodili finansiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama velike pomoći i podrške specijalnim jedinicama državne sigurnosti Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su učestvovale u zločinima u Hrvatskoj i BiH".

Među zločinima koji su počinjeni na području Hrvatske nad civilima i zarobljenicima optužnica navodi niz ubistava počinjenih tokom 1991. na području Dubice, Cerovljana, Baćina, Saborskog, Škabrnje, Bruške, Dalja i Erduta, te od 1992. do 1995. u BiH u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu.

Naknadnim proširenjem optužnice u martu 2006. njih dvojicu se dodatno tereti za likvidaciju šestero Bošnjaka iz Srebrenice koje su 1995. počinili "Škorpioni", a koji su svoje zlodjelo zabilježili videokamerom.

Tužitelji su poručili da je jedan od prvih zločina koji su počinile paravojne jedinice bio napad na Lovinac 1991. godine, u kojem je Simatović lično učestvovao, a potom su uslijedili ubijanje, razaranja i napadi na druge ciljeve u Hrvatskoj od Kijeva do Škrabrnje.



(Vijesti.ba/AA)

 

Oslobađajuća presuda ne doprinosi povjerenju i pomirenju u BiH

image Munira Subašić        

SARAJEVO - Predsjednica Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić izjavila je da oslobađajuća presuda Haškog tribunala bivšem šefu Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću-Frenkiju ne doprinosi ...

...  povjerenju i pomirenju u BiH, što je, kako je kazala, Haški tribunal imao kao glavni cilj.

- Neka bude sram sudija koji su donosili takve presude. Ne znam kako će noćas mirno spavati - izjavila je Subašić za Agenciju FENA.

- Iznenađena sam i povrijeđena zbog oslobađajuće presude za Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija - dodala je.

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oslobodilo je danas bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija svih optužbi za koje ih je teretilo Haško tužiteljstvo te je naložilo da Stanišić i Simatović odmah budu pušteni na slobodu.

Naime, Pretresno vijeće smatra da nisu van razumne sumnje dokazane inkriminacije Tužiteljstva koje su Stanišića i Simatovića teretile za zločine nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine.

 

Iznenađen sam presudom, zar groblja i uništene ljudske sudbine nisu dovoljan dokaz?

image Sakib Softić               

SARAJEVO - Profesor na Univerzitetu u Sarajevu i bivši agent BiH u sporu protiv Srbije i Crne Gore Sakib Softić iznenađen je oslobađajućom presudom Haškog tribunala bivšem šefu Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku ...

... Simatoviću - Frenkiju i smatra je prosto nevjerovatnom.

"Nevjerovatno je da neki sud, neko sudsko tijelo kaže da nije bilo dovoljno dokaza da su Jovica Stanišić, bivši šef Službe državne bezbjednosti Srbije i bivši komandant specijalne jedinice Frank Simatović - Frenki počinili krivična djela i da ih zbog toga oslobode", kazao je.

I BiH i Hrvatska su, kaže Softić, pune dokaza. Dokazi su, kaže on, groblja, uništene ljudske sudbine, spaljene kuće, porušeni gradovi.

"Prosto je nevjerovatno da ili Tužilaštvo nije odradilo posao kako valja (nisu prikupili dokaze koji ukazuju na krivnju ove dvojice) ili je sud zaista pristrasno ocijenio ove dokaze i rekao da ta dvojica ratnih zločinaca nisu krivi", kazao je Softić u Dnevniku D FTV.

On je mišljenja da se samo utvrđivanjem istine i osudom krivaca može doći do pomirenja naroda na ovim prostorima.

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oslobodilo je danas bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija svih optužbi za koje ih je teretilo Haško tužiteljstvo te je naložilo da Stanišić i Simatović odmah budu pušteni na slobodu.

Naime, Pretresno vijeće smatra da nisu van razumne sumnje dokazane inkriminacije Tužiteljstva koje su Stanišića i Simatovića teretile za zločine nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine.

(Vijesti.ba/Fena)

 

"Ostaje gorak okus i razočarenje u pravednost suda u Hagu"

image Amer Jerlagić / Vijesti.ba        

SARAJEVO - Vijeće holandskog sudije Alphonsa Oriea oslobodilo je danas bivše šefove Državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišiću i Franka Simatovića. Nakon zahtjeva tužilaštva za doživotnim kaznama zatvora, oslobađajuća presuda Stanišiću i Simatoviću za mene ...

...  je iznenađujuća i neočekivana, bez obzira na svu ''kooperativnost'' koju je Stanišić činio prema sudu u Hagu, kaže predsjednik Stranke za BiH Amer Jerlagić.

Za nas koji smo živjeli i preživjeli zločine za koje su terećeni Stanišić i Simatović, ostaje gorak okus i razočarenje u pravednost suda u Hagu, kaže Jerlagić.


(Vijesti.ba)

 

Društvo za ugrožene narode za BiH uputilo protestno pismo tribunalu u Haagu

image        

SARAJEVO - Društvo za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu uputilo je protestno pismo povodom presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu, kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović oslobođeni optužbe za ubistva, progone, deportacije, nehumana ...

... djela (prisilno premještanje).

- Nalazimo da je presuda Tribunala kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović oslobođeni po svim tačkama optužbe neprimjerena i da predstavlja izdaju ne samo pravde već i žrtava.

Osloboditi optužbe organizatore i osnivače dobrovoljačkih redova poput 'Crvenih beretki', 'Arkanovih tigrova' i 'Škorpiona', dakle odreda koji su činili najstrašnije zločine, predstavlja također svojevrstan zločin nad preživjelim žrtvama, koje smisao svog tužnog života nalaze u prekopavanju masovnih grobnica, tražeći kosti svojih najmilijih, mučenih i ubijenih od strane Simatovićevih i Stanišićevih odreda smrti.

Smatramo da je licemjerno od zapadnih zemalja osnovati Međunarodni sud koji će suditi za ratne zločine, a onda vršiti pritiske na taj isti Sud koji donosi političke a ne sudske presude - istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, i dodala da je "Tribunal ovom presudom definitivno oslobodio Srbiju za učešće u ratu" u BiH.


(Vijesti.ba/Fena)

 

Oslobađajuća presuda Stanišiću i Simatoviću je politička presuda

image Bakira Hasečić        

SARAJEVO - Predsjednica Udruženja "Žena -žrtva rata" iz Sarajeva Bakira Hasečić smatra da je oslobađajuća presuda za bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija politička presuda. Ovo je politička ...

... presuda i još jedan dokaz da se Vijeće sigurnosti stavilo na stranu agresora s osnovnim ciljem da BiH u obnovljenom postupku ne bi mogla dokazati da je Srbija izvršila agresiju - kazala je Hasečić.

Vjerovali smo, kaže ona, Haškom tribunalu, "ali u posljednje vrijeme očito se vidi da je Haški tribunal pod protektoratom UN-a".

- Neshvatljivo je da Prvostepeno sudsko vijeće presudi ratne zločince, a da ih Pretresno vijeće oslobodi svih odgovornosti - kazala je ona.

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oslobodilo je danas bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija svih optužbi za koje ih je teretilo Haško tužiteljstvo te je naložilo da Stanišić i Simatović odmah budu pušteni na slobodu.

Pretresno vijeće smatra da nisu van razumne sumnje dokazane inkriminacije Tužiteljstva koje su Stanišića i Simatovića teretile za zločine nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine.



(Vijesti.ba/Fena)

 

Stanišić i Simatović su oslobođeni da bi se sakrila zločinačka uloga Srbije!

image Hatidža Mehmedović        

SREBRENICA - Haški tribunal danas je izrekao oslobađajuću presudu bivšem šefu Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću. Majke žrtava genocida ogorčene su na oslobađajuću presudu.

Zločin kod Trnova, odnosno strijeljanje šesterice Bošnjaka, među kojima je bio i Nurin maloljetni sin Azmir, snimili su kamerom.

Tijela su kasnije pronađena na tog lokaciji, a potom su i ukopana u Memorijalnj centar u Potočarima.

Majka Nura svog sina Azmira Alispahića prepoznala je na tv-snimuku kada su ga „Škorpioni“ ubili.

- Nadala sam se pravdi. Za nas žrtve nema pravde niti će ikad biti. Živim ali nisam živa i živjeti se mora. Zadnji put svog sina sam vidjela 1995.godine. Sram bilo onih u Haagu, dabogda ih moje suze stigle - izjavila je za Agenciju Fena Nura.

- Nema više pravede, nema ništa ali dabogda ih Božija pravda stigla. Na ovome svijetu nema pravde za žrtve, niti se zločincima može suditi, samo se nadamo Božijoj pravdi. Jednog dana ćemo svi doći pred Boga i položiti svoje račune, a zločince dabogda Božija pravda stigla. Mi smo bili puni nade u Haški sud, ali taj sud je prešao u politički sud. Prošlost ne možemo vartiti, ali presude za zločince trebaju, zbog opomene mlađim generacijama, za budućnost onih koji nisu upamtili tragediju. Ovakve presude trebaju da zabrinu čitavu regiju, a ne samo BiH, ovakve presude za pojedince znači genocid je isplatljiv - kazala je za Fenu Majka Hatidža Mehmedović.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

30.05.2013.

ZAŠTO JE HAG AMNESTIRAO "ŠKORPIONE" I NjIHOVE STRAŠNE ZLOČINE U SREBRENICI?

Zašto je Hag amnestirao ''Škorpione'' i njihove strašne zločine u Srebrenici?

image Franko Simatović u sudnici / AFP                                                                 
                                                                                                                                                                            

SARAJEVO - Bivši šefovi Državne bezbjednosti (DB) Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović danas su oslobođeni, između ostalog, odgovornosti za djelovanje jedinica koje su sijale smrt po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, među kojima su bili i zloglasni ''Škorpioni''.

Na taj način, smatraju upućeni u rad Haškog tribunala, nisu samo oslobođena dvojica bivših šefova tajne policije već i amnestirani zločini koje su počinile jedinice koje su, kako je potvrđeno i današnjoj presudom, nedvojbeno osnovali.

Priču o ''Škorpionima'' svjetska javnost upoznala je nakon što je otkriven snimak šestorice Srebreničana koje su oko 16. jula 1995. godine, u okolini Trnova počinili pripadnici srpske paravojne formacije “Škorpioni” pod komandom Slobodana Medića zvanog Boca.

Žrtve su kasnije identificirane. Ubijeni su Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (17), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25).

Inače, na snimku prikazanom tokom svjedočenja istražiteljke Tužilaštva Erin Gallagher, vidi se kako grupa pripadnika “Škorpiona”, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvodi šestoricu vezanih i preplašenih civila, te ih uz pogrdne riječi i uvrede odvodi u šumu i, pojedinačnim hicima i rafalima, četvoricu ubija s leđa. “Škorpioni” su žrtvama, dok su ležale, iz blizine pucali u glave. Preostala dvojica zarobljenika bila su primorana da tijela prenesu, a zatim su i oni ubijeni.

"Nema nigdje pravde, niti će je biti. Vidite da rade što hoće. Ovo je sramota neviđena. Kako ih nije Boga strah", kazala je kroz suze danas novinaru Anadolije Nura Alispahić, ubijenog majka Azmira Alispahića.

Podsjetimo, snimak ubistva je prvi put prikazan pred Tribunalom u Haagu na suđenju bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću. Nakon prikazivanje i velike pažnje svjetske javnosti izvršitelji zločina su u Srbiji uhapšeni i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Slobodan i Aleksandar Medić osuđeni su na po 20 godina zatvora, a Petar Petrašević, koji je priznao krivicu, na 13-godišnju zatvorsku kaznu.

Bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom Amir Ahmić upitao se danas kako su mogli biti oslobođeni oni koji su odgovorni za ''Škorpione'' koji su pred kamerama ubijali Srebreničane. To je, veli, vidio cijeli svijet.

''Ja mislim da je ova presuda na tragu presude Međunarodnog suda pravde (MSP)  u postupku Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid, te na tragu nedavne presude u slučaju generala Momčila Perišića. U današnjoj presudi se nekoliko puta spominju ''Škorpioni'', ali sudija nije našao za shodno da makar u pola minute objasni kako to ''Škorpioni'' nisu bili dio Službe državne bezbjednosti Srbije (SDB), iako je tužilaštvo dalo niz dokaza za to?! Postoje dokazi da su ''Škorpion'' bili dio MUP-a Srbije! Postojalo je preko 50 svjedoka, insajdera. Interesantno je da su oslobođeni ''Škorpioni'' koji su simbol miješnja Srbije u agresiju na BiH. Pogotovo jer je potvrđeno da su Stanišić i Simatović osnovali tu istu jedinicu'', rekao je Ahmić za agenciju Anadolija.

Ahmić podsjeća da su upravo jedinice poput ''Škorpiona'', ''Arkanovaca'' i drugih činile najstrašnije zločine.

''Dokaza je bilo mnogo. Hag mora objasniti na koji način su ''Škorpione'' i slične jedinice stavili izvan kontrole Stanišića i Simatovića, odnosno SDB-a'', naglasio je.

Prema njegovim riječima, u ovom slučaju Haški tribunal je, navodno, tražio konkretne naredbe za konkretne zločine, i to direktno od optuženih! Čak iako su ti ljudi na čelu SDB-a Srbije, a, naglasio je, postoje dokazi da su spomenute jedinice dio MUP-a Srbije. Riječ je o tzv. ''konkretnoj usmjerenosti''.

Ahmić se pita koji bi šef tajne policije na svijetu napisao takvu naredbu?

Da li je bio cilj da se pronađe bilo kakav razlog da se Stanišić i Simatović oslobode?

Vjeruje Ahmić da su ovdje u pitanju igre velikih sila koje se prelamaju ''preko naših leđa''.

''Nešto se dešava u finalu rada Tribunala. Urušili su kredibilitet Haškom tribunalu'', rekao je Ahmić, ističući da ga rezultat ove presude podsjeća na slučaj ''Nikaragva'' i upetljanost američkih obavještajnih službi koje su kasnije amnestirane.


(Vijesti.ba/AA)

 

Presudom Priliću i ostalima, presuđeno trećem entitetu

image Amer Jerlagić        

SARAJEVO - Generalni sekretar Stranke za Bosnu i Hercegovinu Salem Halilović kazao je danas novinarima da je jučerašnjom presudom Jadranku Prliću i ostalima presuđeno Herceg-Bosni, izražavajući nadu da je tako presuđeno i trećem entitetu u BiH, jer između ...

... Herceg-Bosne i trećeg entiteta nije velika razlika.

Pretresno vijeće ICTY-a izreklo je jučer Jadranku Prliću kaznu zatvora od 25 godina, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću po 20, Valentinu Ćoriću 16 i Berislavu Pušiću kaznu zatvora od deset godina. Oni su ukupno osuđeni na 111 godina zatvora.

Halilović smatra da određene političke partije i danas koriste razgovore o ustavnim promjenama i podjeli državne imovine da bi pokušale doći do cilja, odnosno etnički podijeliti teritoriju BiH.

Podsjetio je da bivši predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdžić u vrijeme kada je predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman bio živ otvoreno i javno rekao da je Tuđman odgovoran za agresiju Hrvatske na BiH, a Halilović smatra da je jučerašnjom presudom ICTY-a ta tvrdnja potvrđena.

Predsjednik Stranke za BiH Amer Jerlagić naglasio je da presuda nije pravosnažna, ali da ona može biti moralna satisfakcija za žrtve, naglašavajući da nakon ove presude može uslijediti relaksacija odnosa dviju zemalja.

Smatra da je izrečena kazna blaga posebno ako se zna da se radi o kvalifikaciji udruženog zločinačkog napada, jer taj pojam označava sistemsko i plansko djelovanje najvišeg vojnog i političkog vrha Hrvatske i u to vrijeme Herceg-Bosne.

Izrazio je nadu da će tužilaštvo tražiti veću kaznu u žalbenom postupku, ali je dodao i da se nakon ove presude može jasno reći da Hrvatska ni Srbija nisu garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, a presudom je određen i karakter rata u BiH jer više nema prostora za odrednicu "građanski rat u BiH".

Jerlagić se na današnjoj pres-konferenciji osvrnuo i na Prijedlog odluke o raspolaganju nepokretnom vojnom imovinom koju su predložili klubovi poslanika Socijaldemokratske partije (SDP) BiH i Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, naglašavajući da je ta odluka u suprotnosti s odlukom Ustavnog suda BiH.

Podsjeća i da je Vijeće za implementaciju mira (PIC) jasno navelo da se vojna i državna imovina mora podijeliti u skladu s odlukom Ustavnog suda, te Jerlagić ističe da je ovako predložena odluka operacionalizacija banjalučkog sporazuma.

Na kraju je istakao da zabrinjava i činjenica da se ovo važno pitanje rješava odlukom, kao i činjenica da je ova odluka predložena po hitnom postupku bez mogućnosti za amandmansko djelovanje.


(Vijesti.ba/Fena)

 

Društvo za ugrožene narode za BiH uputilo protestno pismo tribunalu u Haagu

image        

SARAJEVO - Društvo za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu uputilo je protestno pismo povodom presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu, kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović oslobođeni optužbe za ubistva, progone, deportacije, nehumana ...

... djela (prisilno premještanje).

- Nalazimo da je presuda Tribunala kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović oslobođeni po svim tačkama optužbe neprimjerena i da predstavlja izdaju ne samo pravde već i žrtava.

Osloboditi optužbe organizatore i osnivače dobrovoljačkih redova poput 'Crvenih beretki', 'Arkanovih tigrova' i 'Škorpiona', dakle odreda koji su činili najstrašnije zločine, predstavlja također svojevrstan zločin nad preživjelim žrtvama, koje smisao svog tužnog života nalaze u prekopavanju masovnih grobnica, tražeći kosti svojih najmilijih, mučenih i ubijenih od strane Simatovićevih i Stanišićevih odreda smrti.

Smatramo da je licemjerno od zapadnih zemalja osnovati Međunarodni sud koji će suditi za ratne zločine, a onda vršiti pritiske na taj isti Sud koji donosi političke a ne sudske presude - istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, i dodala da je "Tribunal ovom presudom definitivno oslobodio Srbiju za učešće u ratu" u BiH.


(Vijesti.ba/Fena)

 

Oslobađanje Stanišića i Simatovića produbljuje nepovjerenje među narodima!

image Jovica Stanišić        

SARAJEVO - Stranka demokratske akcije (SDA) iznenađena je današnjom odlukom Haškog tribunala da od optužbi za teške ratne zločine i sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu oslobodi šefa Državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog ...

... pomoćnika Franka Simatovića, saopćeno je iz ove stranke.

- Oslobađanje generala Perišića, a sada Stanišića i Simatovića, činjenice su koje pokazuju i dokazuju da je promijenjena politika Haškog tribunala sa primarnim ciljem aboliranja Srbije od odgovornosti za agresiju i ratna stradanja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Očito da su neki politički centri na ovaj način željeli nagraditi Srbiju za iskazanu kooperativnost, smatrajući da to istovremeno može doprinijeti regionalnoj stabilnosti, a na štetu žrtava najbrutalnijih ratnih zločina i etničkog čišćenja teritorija počinjenih u Evropi nakon Drugog svjetskog rata - navodi se u saopćenju.

U SDA smatraju da do pomirenja i normalizacije odnosa u regionu može se doći samo istinom i pravdom, a današnja presuda "nažalost, umjesto istine i pravde donosi neistinu i nepravdu".

- Ipak se nadamo da će, po žalbi Tužilaštva, drugostepeno vijeće donijeti drugačiju presudu i pravdu za žrtve i njihove porodice - saopćeno je iz Službe za odnose s javnošću Stranke demokratske akcije.


(Vijesti.ba/Fena)

 

Zapanjena sam oslobađajućom presudom Stanišiću i Simatoviću

image Nataša Kandić        

BEOGRAD - Bivša direktorka Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić izjavila je danas da je zapanjena oslobađajućom presudom bivšem načelniku Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i njegovom zamjeniku Franku Simatoviću ...

... Frenkiju u Haškom sudu.

"Moram da priznam da sam zapanjena. Presuda i obrazloženje koje je dato ne slažu se sa činjenicama koje su do sada i na zdravorazumskom nivou bile očigledne", rekla je Kandićeva.

Prema njenim riječima, srpske paravojne jedinice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nisu bile "slobodne jedinice" koje su se naoružavale mimo volje Srbije i Službe državne bezbjednosti.

"Utisak je da je sud mišljenja da je aktivnost tih jedinica bila isključivo radi održanja srpske kontrole na teritoriji gdje se ratovalo, bez namjere da se ti djelovi Hrvatske i BiH homogenizuju protjerivanjem nesrpskog stanovništva i priključe Srbiji", rekla je Kandićeva.

Ona je dodala da presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu u posljednjoj fazi rada odstupaju od "očiglednih činjenica", prenose Agencije.

"Potpuno je jasno da su te jedinice bile formirane za činjenje ratnih zločina. Na suđenju u Beogradu pripadnici Škorpiona rekli su da smatraju je to bila državna jedinica. Oni su imali najbolju opremu zato što su dobili najvažnije zadatke od Službe državne bezbjednosti", rekla je Kandićeva.

(Vijesti.ba)

 

Svjedoci i žrtve iznenađeni oslobađajućom presudom

image Jovica Stanišić        

SARAJEVO - Postoje "umjetnici" u sudu Haškog tribunala koji su uspjeli pronaći modele da oslobode Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, poručio je u izjavi za agenciju Anadolija predsjednik Udruženja žrtava svjedoka i genocida Murat Tahirović. 

„Ovo je prvostepena presuda. Mi očekujemo da će se u žalbenom postupku otvoriti nove mogućnosti i da će tužilaštvo uložiti dodatne napore, te da će se dio odgovornosti vratiti na ovu dvojicu i da će biti osuđeni“, rekao je Tahirović.

On je kazao kako svi znaju da je tadašnja Državna bezbjednost učestvovala u organizovanju i počinjenju zločina na prostoru ne samo BiH, već i Hrvatske. Tahirović je prisustvovao današnjem izricanju presude Haškog tribunala kojom su Stanišić i Simatović, bivši šefovi Državne bezbjednosti Srbije, oslobođeni optužbi za udruženi zločinački poduhvat kojem je cilj bio uklanjanje većine Hrvata i Bošnjaka iz velikih dijelova Hrvatske i BiH od 1991. do 1995. godine.

„Konstatovali su da je jedinica Crvene beretke formirana od strane Državne bezbjednosti, da je odgovorna za određeni broj zločina po tačkama kako su oni to postavili. Međutim, na kraju su konstatovali, na iznenađenje sviju nas, da dvojica koja su odgovarala za počinjenja zločina tih jedinica nisu odgovorni“, naglasio je Tahirović, dodavši kako se nije osjećao baš ugodno znajući šta su Crvene beretke počinile na prostorima BiH.

Uz današnju oslobađajuću presudu, prethodno je žalbeno vijeće Haškog tribunala ukinulo, 28. februara, kaznu od 27 godina zatvora bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije i naredilo da se Momčilo Perišić odmah pusti na slobodu.

Tahirović nije želio da komentariše da li to predstavlja mogućnost da se Srbija oslobodi odgovornosti za rat u BiH.
„Ne bih želio komentarisati to kao pokušaj oslobađanja Srbije. Mi, kao žrtve, mislimo da Srbija ima veliku odgovornost za zločine koji su počinjeni u BiH, te da na tome treba ustrajati. Mislim da se treba potruditi, ne samo žrtve, već i politika da se maksimalno angažuje, da u žalbenom postupku dobijemo pravdu i da se kazne zločinci“, zaključio je Tahirović.

(Vijesti.ba/AA)

 

Ovo je sramota neviđena, kako ih nije Boga strah!

image Nura Alispahić        

SARAJEVO - Srebreničanka Nura Alispahić, koja je na videosnimku koji svjedoči o likvidaciji šestorice zarobljenih civila iz Srebrenice, a koje su izveli zloglasni ''Škorpioni'', prepoznala sedamnaestogodišnjeg sina Azmira, izjavila je danas za agenciju Anadolija (AA) da ...

... je šokirana oslobađanjem šefova Državne bezbjednosti Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Njih je danas u Haškom tribunalu oslobodilo Vijeće holandskog sudije Alphonsa Oriae, naredivši da odmah budu pušteni na slobodu.

''Nema nigdje pravde, niti će je biti. Vidite da rade šta hoće. Ovo je sramota neviđena. Kako ih nije Boga strah'', kazala je kroz suze Nura Alispahić za agenciju Anadolija.

Tužilaštvo, kako je konstatirano, nije dokazalo izvan razumne sumnje da su Stanišić i Simatović planirali ili naredili zločine za kojih se tereti.

Tužiteljstvo je teretilo Stanišića i Simatovića da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, kojem je cilj bio uklanjanje većine Hrvata i Bošnjaka iz velikih dijelova Hrvatske i BiH od 1991. do 1995. godine.

Optužnica u pet tačaka teretila je Stanišića i Simatovića za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja, počinjene na području Hrvatske i BiH progonom, ubistvima, deportacijama i drugim nečovječnim djelima.

U tom poduhvatu bili su, po optužnicu, uz dvojicu optuženih, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević, te vojne i političke vođe bosanskih i hrvatskih Srba Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić i Milan Babić, vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj i komandant paravojnih jedinica Željko Ražnatović Arkan.

Haški tribunal je utvrdio da su optuženi, uz ostalo, organizirali sudjelovanje zloglasne Jedinice za specijalne operacije (JSO) tzv ''Jedinice'' u akcijama u Bosanskom Šamcu i Doboju 1992. godine.

Ovi doprinosi pomogli su, kazano je, činjenju zločina u Bosanskom Šamcu i Doboju. No, većina članova Vijeća smatra da pomoć koje su pružili ''Jedinici'' nije bila  usmjerena na činjenje kaznenih dijela, uključujući i ubistva i deportacije. Pomoć koju su pružili JSO odnosi se na pomaganje i podržavanje.

Sud je konstatirao da su postojale manje veze između optuženih, policije SAO Krajine i drugih jedinica koje su činile zločine poput Srpske dobrovoljačke garde ili ''Arkanovaca'', ''Škorpiona'' i drugih sličnih jedinca.

No, kako je istaknuto danas u Hagu, optuženi nisu ni u jednom slučaju, kada su pripadnici tih jedinica činili zločine, odigrali ulogu koja bi povlačila kaznenu odgovornost.

''Većina članova vijeća nije mogla zaključiti da su pomagali i podržavali Srpsku dobrovoljačku gardu (SDG), ''Škorpione'', policiju SAO Krajine'', kazao je holandski sudija.

(Vijesti.ba/AA)

 

Anonymousi otkrili podatke ekstremnih desničara

image Foto: Arhiv        

LONDON - Članovi hakerske organizacije Anonymous na internetu su objelodanili brojeve mobilnih telefona rukovodstva ekstremne desničarske grupacije "Engleska liga odbrana" (EDL). Britanski dnevnik Guardian navodi da je na internetu objavljena lista brojeva ...

...  telefona i kućnih adresa članova EDL.

Na videosnimku objavljenom na internet stranici YouTube hakerska organizacija je osudila EDL, jer koristi smrt britanskog vojnika Leeja Rigbyja kao "novi izgovor za širenje mržnje, netrpeljivosti i za dezinformisanje".

Dvojica napadača ubili su britanskog vojnika prije sedam dana nedaleko od kasarne u Woolwichu, u jugoistočnom dijelu Londona.




(Vijesti.ba/SRNA)

 

 

30.05.2013.

ODLUKA SUDSKOG VIJEĆA HAŠKOG TRIBUNALA: JOVICA STANIŠIĆ I FRANKO SIMATOVIĆ-FRENKI OSLOBOĐENI OPTUŽBI ZA RATNE ZLOČINE!

Odluka sudskog vijeća Haškog tribunala
Stanišić i Simatović oslobođeni optužbi za ratne zločine!

 

 

 

                  

 

 

Bivši šef Službe državne bezbjednosti Srbije Jovica Stanišić i njegov pomoćnik Franko Simatović-Frenki, prvostepenom presudom oslobođeni su odgovornosti za zločine nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj i BiH u periodu od 1991. do 1995. godine.

Tu presudu je danas donijelo sudsko viječe Haškog tribunala kojim je predsjedavao sudija Alphons Orie.

Podsjećamo, krivična djela u optužnici podignutoj protiv njih su kvalifikovana kao zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Stanišić i Simatović se teretili su se za usmjeravanje, organizovanje, opremanje, obučavanje, naoružavanje i finansiranje jedinica državne bezbednosti Srbije koje su ubijale, progonile i deportovale civile Hrvate, bosanske Muslimane, bosanske Hrvate i druge nesrbe iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske od 1991.do 1995. godine.

Tužilaštvo je tvrdilo da su njih dvojica učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), koji je imao za cilj prisilno i trajno uklanjanje većine Hrvata, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s velikih područja ove dvije zemlje.

Prvobitna optužnica protiv Stanišića i Simatovića podignuta je 1. maja 2003. godine. Obojicu optuženih su srpske vlasti uhapsile 13. marta 2003. godine.

Simatović je prebačen u pritvor MKSJ-a 30. maja 2003, a Stanišić 11. juna 2003. godine. Obojica su se izjasnili da nisu krivi ni po jednoj tački optužnice tokom prvih stupanja pred sud koja su održana 2. juna 2003, odnosno 13. juna 2003.

 

*******************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Munira Subašić, Predsjednica Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa
Oslobađajuća presuda ne doprinosi pomirenju
FOTO:
Oslobađajuća presuda ne doprinosi pomirenju

Predsjednica Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić izjavila je da oslobađajuća presuda Haškog tribunala bivšem šefu Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću-Frenkiju ne doprinosi povjerenju i pomirenju u BiH, što je, kako je kazala, Haški tribunal imao kao glavni cilj.

- Neka bude sram sudija koji su donosili takve presude. Ne znam kako će noćas mirno spavati - izjavila je Subašić za Agenciju FENA.

- Iznenađena sam i povrijeđena zbog oslobađajuće presude za Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija - dodala je.

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oslobodilo je danas bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija svih optužbi za koje ih je teretilo Haško tužiteljstvo te je naložilo da Stanišić i Simatović odmah budu pušteni na slobodu.

Naime, Pretresno vijeće smatra da nisu van razumne sumnje dokazane inkriminacije Tužiteljstva koje su Stanišića i Simatovića teretile za zločine nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine.

 

***************************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////

Povodom presude Stanišiću i Simatoviću
Društvo za ugrožene narode uputilo protestno pismo u Hag
FOTO: AFP
Društvo za ugrožene narode uputilo protestno pismo u Hag

Društvo za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu uputilo je protestno pismo povodom presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu, kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović oslobođeni optužbe za ubistva, progone, deportacije, nehumana djela (prisilno premještanje).

 
- Nalazimo da je presuda Tribunala kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović oslobođeni po svim tačkama optužbe neprimjerena i da predstavlja izdaju ne samo pravde već i žrtava.

Osloboditi optužbe organizatore i osnivače dobrovoljačkih redova poput 'Crvenih beretki', 'Arkanovih tigrova' i 'Škorpiona', dakle odreda koji su činili najstrašnije zločine, predstavlja također svojevrstan zločin nad preživjelim žrtvama, koje smisao svog tužnog života nalaze u prekopavanju masovnih grobnica, tražeći kosti svojih najmilijih, mučenih i ubijenih od strane Simatovićevih i Stanišićevih odreda smrti.

Smatramo da je licemjerno od zapadnih zemalja osnovati Međunarodni sud koji će suditi za ratne zločine, a onda vršiti pritiske na taj isti Sud koji donosi političke a ne sudske presude - istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, i dodala da je "Tribunal ovom presudom definitivno oslobodio Srbiju za učešće u ratu" u BiH.

 

********************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////

Bakira Hasečić, Predsjednica Udruženja "Žena -žrtva rata"
Današnja presuda Stanišiću i Simatoviću je politička
FOTO:
Današnja presuda Stanišiću i Simatoviću je politička

Predsjednica Udruženja "Žena -žrtva rata" iz Sarajeva Bakira Hasečić smatra da je oslobađajuća presuda za bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija politička presuda.

- Ovo je politička presuda i još jedan dokaz da se Vijeće sigurnosti stavilo na stranu agresora s osnovnim ciljem da BiH u obnovljenom postupku ne bi mogla dokazati da je Srbija izvršila agresiju - kazala je Hasečić.

Vjerovali smo, kaže ona, Haškom tribunalu, "ali u posljednje vrijeme očito se vidi da je Haški tribunal pod protektoratom UN-a".

- Neshvatljivo je da Prvostepeno sudsko vijeće presudi ratne zločince, a da ih Pretresno vijeće oslobodi svih odgovornosti - kazala je ona.

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oslobodilo je danas bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija svih optužbi za koje ih je teretilo Haško tužiteljstvo te je naložilo da Stanišić i Simatović odmah budu pušteni na slobodu.

Pretresno vijeće smatra da nisu van razumne sumnje dokazane inkriminacije Tužiteljstva koje su Stanišića i Simatovića teretile za zločine nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine.

 

*****************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////

MAJKE ŽRTAVA GENOCIDA OGORČENE NA OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU
Nema ovdje pravde, ali dabogda ih Božija pravda stigla
Hatidža Mehmedović
FOTO:
Nema ovdje pravde, ali dabogda ih Božija pravda stigla

Haški tribunal danas je izrekao oslobađajuću presudu bivšem šefu Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću.

Majke žrtava genocida ogorčene su na oslobađajuću presudu. Zločin kod Trnova, odnosno strijeljanje šesterice Bošnjaka, među kojima je bio i Nurin maloljetni sin Azmir, snimili su kamerom.

Tijela su kasnije pronađena na tog lokaciji, a potom su i ukopana u Memorijalnj centar u Potočarima.

Majka Nura svog sina Azmira Alispahića prepoznala je na tv-snimuku kada su ga „Škorpioni“ ubili.

- Nadala sam se pravdi. Za nas žrtve nema pravde niti će ikad biti. Živim ali nisam živa i živjeti se mora. Zadnji put svog sina sam vidjela 1995.godine. Sram bilo onih u Haagu, dabogda ih moje suze stigle - izjavila je za Agenciju Fena Nura.

- Nema više pravede, nema ništa ali dabogda ih Božija pravda stigla. Na ovome svijetu nema pravde za žrtve, niti se zločincima može suditi, samo se nadamo Božijoj pravdi. Jednog dana ćemo svi doći pred Boga i položiti svoje račune, a zločince dabogda Božija pravda stigla. Mi smo bili puni nade u Haški sud, ali taj sud je prešao u politički sud. Prošlost ne možemo vartiti, ali presude za zločince trebaju, zbog opomene mlađim generacijama, za budućnost onih koji nisu upamtili tragediju. Ovakve presude trebaju da zabrinu čitavu regiju, a ne samo BiH, ovakve presude za pojedince znači genocid je isplatljiv - kazala je za Fenu Majka Hatidža Mehmedović.

 

*******************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Ratni hirurg Ilijaz Pilav o presudi Stanišiću i Simatoviću
U prvi mah sam pomislio da se radi o grešci
FOTO:
U prvi mah sam pomislio da se radi o grešci

Ratni hirurg i jedan od posljednjih građana koji je napustio Srebrenicu nakon pada te zaštićene zone Ujedinjenih nacija Ilijaz Pilav s nevjericom je dočekao oslobađajuću presudu Haškog tribunala bivšem šefu Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću-Frenkiju.

- U prvi mah sam pomislio da se radi o grešci - kazao je Pilav dodajući da je u ovom trenutku nakon te šokantne vijesti teško naći prave riječi i komentirati presudu.

Ipak, prema njegovom mišljenju u Haškom tribunalu prisutan je trend za oslobađanja "krupnih ratnih zvjerki", a koliko on zna o ovoj dvojici optuženih, oni su dio najužeg kruga Miloševićevih kreatora zločina zbog čega je "nedopustivo da je Tribunal za takve osobe našao elemente koji bi išli u prilog oslobađajućoj presudi".

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oslobodilo je danas bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija svih optužbi za koje ih je teretilo Haško tužiteljstvo te je naložilo da Stanišić i Simatović odmah budu pušteni na slobodu.

Naime, Pretresno vijeće smatra da nisu van razumne sumnje dokazane inkriminacije Tužiteljstva koje su Stanišića i Simatovića teretile za zločine nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine.

 

*******************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////

Predsjednica Društva za ugrožene narode
Memišević:  Skandalozna presuda Stanišiću i Simatoviću
FOTO: AFP
Memišević:  Skandalozna presuda Stanišiću i Simatoviću

 

 

Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević kazala je danas komentirajući oslobađajuću presudu Haškog tribunala bivšem šefu Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću-Frenkiju, da je ova presuda skandalozna.


- Ovakva presuda ruganje je, ne samo svim žrtvama u BiH, nego državi BiH, budući da je ovakvom presudom Republika Srbija oslobođena učešća u agresiji iako ju je ona počela - smatra Memišević.

Ovakvom presudom Sud je, kaže Memišević, izdao jedan od osnovnih ideala suda - mir i pravda. Ovom presudom taj ideal nije zadovoljen, a Tribunal se i "narugao tom idealu".

- Tribunal u Haagu je ovako zbilja pokazao ono što su već godinama govorili oni koji su ga opstruirali da je to politički sud budući da je jučer bila presuda šestorici Hrvata sada ovo izgleda kao da se pravi neki balans ili ravnoteža - zaključila je Memišević, izražavajući ogorčenje zbog oslobađajuće presude.

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oslobodilo je danas bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija svih optužbi za koje ih je teretilo Haško tužiteljstvo te je naložilo da Stanišić i Simatović odmah budu pušteni na slobodu.

Naime, Pretresno vijeće smatra da nisu van razumne sumnje dokazane inkriminacije Tužiteljstva koje su Stanišića i Simatovića teretile za zločine nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine.

Vijeće smatra da nije dokazano njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, odnosno postojanje namjere da sudjeluju u ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja i trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva putem ubistava, progona, deportacija i prisilnog premještanja tog stanovništva. 

 

 

30.05.2013.

SAFET SUŠIĆ: POBJEDIMO LI LATVIJU SUMNjAM DA ĆE NAS IKO ZAUSTAVITI

Selektor bh. reprezentacije Safet Sušić održao pres-konferenciju
Pobijedimo li Latviju sumnjam da će nas iko zaustaviti
FOTO: F. Fočo
Pobijedimo li Latviju sumnjam da će nas iko zaustaviti

 

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine u okviru priprema za kvalifikacijski susret protiv Latvije sutra na "Grbavici" igra trening utakmicu s Mladom selekcijom BiH.

Pripremama bh. reprezentacije jučer se priključio Senad Lulić, a danas se očekuje dolazak Sejada Salihovića te će selektor Safet Sušić sutra moći da računa na 18 igrača. Ta utakmica će, kako je naveo Sušić, poslužiti igračima koji su imali dužu pauzu da obave jedan kvalitetniji trening.

- Iz iskustva znam da se i najmanja pauza osjeti. Imam igrače koji su zadnju utakmicu odigrali prije 20 pa i mjesec dana. To je zaista velika pauza. Imam u ekipi par igrača na koje najozbiljnije računam, a kod kojih sam primijetio da za vrijeme pauze nisu se pretjerano trudili da ostanu u formi. Na raspolaganju imam 17 igrača, a danas dolazi Salihović koji će također poslijepodne trenirati i mislim da će sutra svi igrati - kazao je Sušić.

Dodao je da će prije utakmice mladim bh. reprezentativcima poručiti da u susret uđu bez mnogo respekta prema starijim kolegama te da budu kvalitetan sparing partner.

- Dobro bi bilo i za nas i za njih da nas dobro namuče. Očekuje nas teška utakmica protiv Latvije u kojoj ne smije biti opuštanja. Za razliku od utakmice s Grčkom, kada igrače nije bilo potrebno dodatno motivirati, sada je malo drugačija situacija. Oni vjerovatno ne shvataju previše ozbiljno ovu utakmicu i ukoliko bude tako i u meču, imat ćemo velikih problema jer Latvija nije ekipa za potcjenjivanje, bez obzira  na to što nema nikakve šanse da se plasira na SP. Moramo se što bolje pripremiti za utakmicu, jer ovo je zaista prekretnica. Ukoliko pobijedimo Latviju, sumnjam da će nas neko poslije zaustaviti - izjavio je Sušić.

 

Mlada reprezentacija BiH, koju također očekuje početak kvalifikacija i meč s Albanijom, okupila se danas u Vogošći. Selektor Vlado Jagodić za taj meč pozvao je 23 igrača, a u sutrašnjoj utakmici će svi dobiti priliku.

- Mi ćemo sutra prije svega biti sparing partner A-selekciji, a u narednih 11 dana pokušat ćemo da se što bolje pripremimo da bismo nastavili ono što smo radili u protekle tri utakmice i u posljednjim kvalifikacijama. Iz tog razloga, sutra ću svim igračima dati priliku i oni će imati čast da zaigraju protiv najbolje selekcije BiH - kazao je Jagodić i dodao da će tek pripremna utakmica protiv Srbije, 4. juna u Tuzli, igračima poslužiti kao prava provjera za kvalifikacije.

- Mlada reprezentacija BiH je posljednji poraz doživjela upravo protiv Srbije prije 15-16 mjeseci u Beogradu i ovo će biti prilika da im se revanširamo, ali i uigramo. Poznato je da imamo problema s povredama. Zolotić je već duže van stroja, a sada smo ostali i bez Bešića, pa ćemo na poziciji gdje je on trebao da igra morati tražiti rješenje - dodao je Jagodić.

Prijateljska utakmica između A i Mlade reprezentacije BiH igra se u petak u 19.30 sati na stadionu "Grbavica".

 

***********************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////

Pripreme u Hrasnici
Zmajevi obavili još jedan trening, stigli Salihović i Lulić
FOTO: NSBiH
Zmajevi obavili još jedan trening, stigli Salihović i Lulić

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine danas je u Hrasnici obavila četvrti trening u okviru priprema za kvalifikacijski meč s Latvijom.

Selektor Safet Sušić na raspolaganju je imao 18 igrača, s obzirom na to da su se danas kolegama iz reprezentacije na treningu pridružili Sejad Salihović i Senad Lulić.

Obojica igrača navela su da očekuju pobjedu u Rigi, ali da će za to trebati da odigraju maksimalno ozbiljno.

Reprezentacija BiH u petak u 19.30 odigrat će trening utakmicu s Mladom reprezentacijom BiH, koja se okupila danas u Vogošći.

 

*********************************

//////////////////////////////////////////////////////////////////

Stiže službena ponuda za malog princa
Tottenham želi bh. reprezentativca Miralema Pjanića
Miralem Pjanić
FOTO: Agencije
Tottenham želi bh. reprezentativca Miralema Pjanića

 

Tottenham je poslao ponudu Romi za Miralema Pjanića, javljaju talijanski mediji.

Sky Italia tvrdi kako su Spursi poslali službenu ponudu za reprezentativca Bosne i Hercegovine, čija se vrijednost procjenjuje na 20 miliona funti.

Talijani, doduše, nisu objavili koliko je Tottenham ponudio Romi, a navodno se čeka ponuda Bayerna, koji također želi dovesti Pjanića u svoje redove.

Pjanić, inače, ima ugovor s Romom do 2015. godine.

 

*********************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////

U novom broju Avazovog Sporta pročitajte
Sead Hajrović: Želim da i moj brat Izet igra za BiH!
FOTO: Avazov Sport
Sead Hajrović: Želim da i moj brat Izet igra za BiH!

 

U novom broju Avazovog "Sporta" Sead Hajrović je otkrio kako je njegov stariji brat Izet dolazio na okupljanje reprezentacije u Međugorje, ali da ga "stručnjaci", poput Zorana Bubala, tadašnjeg selektora U-19 reprezentacije nisu ni primijetili.

Mladi bh. reprezentativac je pričao o tome kako je u drugom timu Arsenala igrao sa Van Persijem i drugim vedetema londonskog kluba.
 
Za "Sport" još govore: Safet Sušić, Edin Džeko, Elvir Rahimić, Senijad Ibričić, Boris Pandža, Husref Musemić, Anel Džaka, Goran Hadžić, Vlado Jagodić...

 

********************************

//////////////////////////////////////////////////////////////

Pobjedom nad Slogom
Rukometaši Borca osigurali naslov prvaka BiH
FOTO:
Rukometaši Borca osigurali naslov prvaka BiH

Rukometaši Borca m:tel osigurali su naslov prvaka Bosne i Hercegovine.

Banjalučani su u susretu osmog kola doigravanja za prvaka BiH večeras u "Boriku" pobijedili branitelja naslova Slogu sa 28:22 (14:11). Borac dva kola prije kraja doigravanja ima nedostižnih osam bodova prednosti na Dobojlijama.

Banjalučane su u večerašnjem meču predvodili Srđan Trivundža sa sedam, Dejan Malinović sa šest i Stefan Janković sa pet golova, dok su najefikasniji kod Sloge bili Milan Pavlov sa šest i Vladimir Antonović sa pet pogodaka.

Banjalučanima je ovo prva titula prvaka BiH, a u ovoj sezoni osvojili su i Kup BiH.

 

 

30.05.2013.

REPUBLIKA SRPSKA JE NA KOLjENIMA

Republika Srpska je na koljenima

image Emir Suljagić        

SARAJEVO - Prvi mart je prije svega vježba iz građanskih sloboda i prava. Prije svega iz slobode kretanja. Brojne prilike su propuštene do sada. Ideja da je dio ove zemlje isključivo i samo srpski je toliko pustila korijenje, da je dobar dio i onih koji su preživjeli kapitulirao pred njom.

 Zato postoji Prvi mart. Niko, s obzirom na ishod rata nije ni mogao očekivati brzu i masovnu i ponovnu re-lokaciju stanovništva odmah nakon genocida. Suštinski, povratak u ovoj zemlji traje tek nešto više od deset godina. Iz razloga koje više ne vrijedi obrazlagati, sada smo u tački u kojoj se više ne borimo za povratak, nego na pravo na povratak.
 
Institucionalna i vaninstitucionalna represija protiv građana nesrpske nacionalnosti je poprimila masovne, sistemske i sistematske razmjere koje se mogu uporediti jedino sa aparthejdom. Mjera u kojoj su građani nesrpske nacionalnosti podređeni ciljanoj diskriminaciji i represiji ne ostavlja sumnje da je riječ o planiranim, izvedenim s predumišljajem i koordiniranim praksama i da se za provođenje ove politike odvajaju ionako nategnuti resursi Ministarstva unutrašnjih poslova i drugih vladinih organa i uprava. Dosljednost u represiji može se uporediti i sa sličnom situacijom sa vrhunca srebreničke genocidne operacije: iako je između kolone koja se povlačila prema Tuzli i Zvornika stajala jedna četa trećepozivaca koja je mogla biti pregažena u svakom trenutku, Ratko Mladić naredio je da elitne jedinica VRS-a nastave sa masovnim egzekucijama u Branjevu i Kozluku umjesto da ih prekomanduje.
 
Tako nekako izgleda i sada. Republika Srpska je na koljenima, prije svega zato što je pokradeno sve što se moglo pokrasti. Ljetos sam u Bratuncu u Robotovoj samousluzi  kupio pepeljaru. Okrenuo sam je sa vanjske strane vidio da je proizvedena u Kini. Sto metara od samousluge stajala je ljuštura bratunačkog „Kaolina“. Bila je to najveća fabrika keramike u Bosni i Hercegovini. Moja, manje-više cijela familija radila je u toj fabrici. Proizvodila je vjerovatno miliona tih pepeljara prije rata. Sada tamo više nije bilo nikoga.
 
Ali, i pored toga, vlasti Republike Srpske su posvećene svakodnevnom maltretiranju stanovnika ne-srpske nacionalnosti toliko da u vrijeme kada nema resursa ni za noćnog rada za policiju, nalaze resurse za takozvane terenske provjere povratnika. Evo kako izgleda podnošenje zahtjeva za prijavu prebivališta u Bratuncu, više kao ilustracija, nego kao dokaz.
 
Prvi put ulazim u šalter salu u srijedu. Došao sam sa uplatnicama za novu ličnu kartu i vozačku dozvolu i dokumentima, kao što je objašnjeno u instrukciji koje je Ministarstvo civilnih poslova uputilo svim policijskim stanicama u zemlji.
 
-       Dobar dan.
 
-       Izvolite.
 
-       Ja želim da podnesem zahtjev za prijavu prebivališta.
 
-       Možete podnijeti zahtjev, ali ne možete „odraditi“ ličnu kartu odmah, odgovara mi službenica nimalo navikla na to da „Muslimani“ imaju neki stav.
 
-       Molim? Zbog čega?
 
-       Pa, dok policija obavi provjeru?
 
-       Kakvu provjeru?
 
-       Pa, da vam dođe na adresu.
 
-       Izvinite, ali to je potpuno neregularno i nezakonito.
 
-       Mi tako radimo u posljednje vrijeme.
 
-       Možete li mi reći šta je pravni osnov za to?
 
Odmahuje ramenima.
 
-       Gospođo, ja imam zakonsko pravo da podnesem zahtjev za prijavu prebivališta, a Vi imate obavezu da ga prihvatite, da mi izdate potvrdu da ste prihvatili moj zahtjev ili da mi date potvrdu da niste mogli prihvatiti moj zahtjev i zašto ga niste mogli prihvatiti.
 
-       Pa, šta da ja radim?
 
-       Da nazovete svog nadređenog da dođe ovdje ili da mi Vi date dokument u kojem piše koji je pravni osnov za ovo što radite.
 
 
Nakon kraćeg razgovora sa nadređenom, spušta slušalicu i govori kolegici, sve odmahujući glavom: „Eto, kaže, razmišljala je ona o tome, i može tako.“
 
-       Treba Vam rodni list i uvjerenje u državljanstvu.
 
Uvjerenje o državljanstvu dobivam u Bratuncu, ali po rodni list moram u Novi Grad, gdje sam boravio odmah poslije rata.
 
-       Ništa, gospođo vidimo se za dva dana.
 
To je bila srijeda. Ponovo sam došao u petak. Ista službenica, na istom mjestu. I kao da se nismo sreli prije dva dana, ona ponovo započinje uvježbanu „rutinu“.
 
Nakon što sam predao dokumente koji su bili potrebni, počinje me pitati za imena prvih komšija. Zaustim da kažem, ali onda se zaustavim.
 
-       Zašto?
 
-       Pa, za provjeru. Navratite Vi u ponedjeljak da se slikate za ličnu.
 
Tu već malo gubim živaca. U jednu ruku sam impresioniran njenom drskošću.
 
-       Gospođo, to je potpuno nezakonito. Vi po zakonu morate prihvatiti moj zahtjev ili mi dati dokument da ne možete.
 
-       Ali, ja Vas mogu odjaviti iz Srebrenice, ali Vas ne mogu prijaviti ovdje.
 
-       Nisam ja nikakav kriminalac da me provjeravate…
 
-       Daleko bilo…
 
-       …ja sam građanin ove zemlje i došao sam ovdje da dobijem dokument na koji imam pravo.
 
-       Ali, moram Vas prvo odjaviti…
 
-       Kada ćete me odjaviti, to je Vaš problem. Vi po zakonu morate primiti moj zahtjev za prijavu prebivališta.
 
 
 
Ulazi i druga službenica.
 
-       Ne može Vas prijaviti, prije nego što Vas odjavi.
 
-       Gospođo, ovo je upravni postupak koji ja započinjem. Nije uslovljen nikakvim provjerama i Vi ga morate prihvatiti.
 
-       Nemojte galamiti, dekoncentrišete me!
 
Zamole me da se odmaknem od šaltera. I pričekam minut. Odmaknem se. Za šalter dolazi Srbijanac sa suprugom koji na čistoj ekavici i sa srbijanskim izgovorom preuzima ličnu kartu sa prijavljenim prebivalištem u Bratuncu.
 
Ponovo se vraćam za šalter i proces vađenja lične karte započinje. Izlazim iz policijske stanice sa dva dokumenta koja se podrazumijevaju tamo gdje ne vlada okupatorski režim Milorada Dodika. Ovdje moraš da se boriš za pravo na slobodu kretanja. Ovdje moraš da se boriš za slobodu.

 

Emir Suljagić, Vijesti.ba

 

Izborni zakon BiH generira političku krizu u BiH

image Adis Arapović        

SARAJEVO - Projekt- menadžer Centara civilnih inicijativa (CCI)  Adis Arapović je danas u Sarajevu kazao novinarima da je u svom suštinskom dijelu Izborni zakon BiH diskriminatoran, zastario i neadekvatan za aktuelni politički trenutak. Po njegovim riječima, Izborni zakon BiH ...

... generira političku krizu u BiH.

- To se najbolje pokazalo nakon izbora 2010. godine. I danas, po osnovu određenih odredbi iz Izbornog zakona, imamo permanentnu političku krizu. Ovo što je vladajuća koalicija predložila, a Vijeće ministara utvrdilo prije dva dana, ustvari, ni na kakav način ne rješava ni jedno od gorućih pitanja u izbornom sistemu BiH - kazao je Arapović.

Dodao je da prvi problem jeste način donošenja nacrta ovog zakona u Vijeću ministara pri čemu su preglasana tri ministra iz jednog naroda, „što može konsekventno značiti obaranje tog teksta zakona ukoliko ne bude usaglašene amandmanske verzije koja će biti podržana od parlamentarne većine“.

- Međutim, smatram da to nije najveći problem. Najveći problem ovog usaglašenog seta odredbi koji se tiču izbornog zakona jeste to što ni jedna od njih ne ide u prilog interesima građana BiH veći isključivo intersima političkih stranaka i njihovih vođa. Postoji dramatičan negativni zaokret unazad u procesima demokratizacije i učešća ljudi u procesu donošenja odluka ovim izmjenama Izbornog zakona. Konkretno mislim na zatvaranje izbornih listi, na vlasništvo nad mandatom i na jačanje ovlaštenja općinskih izbornih komisija u odnosu na Centralnu izbornu komisiju - kazao je on.

Kada je u pitanju zatvaranje listi, on navodi da ono što se predlaže jest dramatičan negativan iskorak koji će ojačati poziciju političkih stranaka, uvesti veći nivo politizacije i partitokratije u BiH, a umanjiti ulogu građana, birača u cijelom ovom postupku.

- Ovim izmjenama se ustvari birači pretvaraju u glasače. Uvodi se, na mala vrata, delegatski umjesto predstavničkog modela vladavine zato što ljudi koji budu izabrani, budući parlamentarci, više neće odgovorati biračkoj bazi, neće imati ni legitimitet biračke baze, već će odgovarati političkim strankama koje su ih stavile pri vrh vlastite izborne liste - smatra Arapović.

Drugi problem, po njegovom mišljenju, jest vlasništvo nad mandatom.

- Kada je parlamentarac vlasnik mandata on odgovornost usmjerava ka onome ko mu je taj mandat omogućio, a to su građani, birači. Ako mandat date stranci više nema odgovornosti prema izbornoj bazi i parlamenti u BiH će se svesti na mjesta potpune partijske kontrole - kazao je Arapović.

Kao treći problem  navodi jačanje ovlaštenja općinskih izbornih komisija.

-To ne bi bilo sporno da općinske izborne komisije nisu već dijelom politizirane i da neće ovim novim rješenjima biti do krajnje mjere politizirane, jer će ih birati politička tijela, to su općinska vijeća. A povrh toga uzima se nadležnost Centralne izborne komisije za brojanje glasova i daje se ovlaštenje općinskim izbornim komisijama - kazao je Arapović, zaključivši da ova rješenja nisu nikakav korak naprijed.


(Vijesti.ba/Fena)

 

Organizacije civilnog društva protiv zatvaranja izbornih listi

image Foto: Arhiv        

SARAJEVO - Povodom utvrđivanja Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH od strane Vijeća ministara BiH, organizacije civilnog društva većinu predloženih rješenja smatraju negativnim zaokretom u procesima demokratizacije i ...

... učešća građana u procesu donošenju odluka.

- Zatvaranje izbornih listi, što je jedan od prijedloga, onemogućava neposredni utjecaj birača na izbor između više kandidata. Ovaj prijedlog predstavlja korak nazad u već postignutom stepenu demoratizacije bosansko-hercegovačkog društva kojim bi se biračima uskratila dosadašnja mogućnost za izbor kandidata po vlastitoj procjeni - navodi se u saopćenju upućenom iz Centra civilnih inicijativa.

Smatraju da se sve manjkavosti otvorenih listi moraju rješavati na način da se otklone mogućnosti za manipulacije, a ne uskraćivanjem prava građanima da biraju.

Ispitivanje javnog mnjenja u BiH, koje je nedavno proveo CCI u saradnji s agencijom Valicon, pokazalo je da 85 posto građana podržava aktuelne otvorene liste, bez značajnih razlika u mišljenju građana iz različitih dijelova BiH ili različitih nacionalnih pripadnosti.

- Zbog toga postavljamo pitanje: Zbog čega vladajuće stranke rade ono što je suprotno očekivanjima građana, njihovih birača? - navodi se u saopćenju koje potpisuju Centri civilnih inicijativa (CCI), ACIPS, Transparency International BiH, Evropski istraživački centar (ERC),  Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Sarajevski otvoreni centar (SOC), Centar za zastupanje građanskih interesa (CPI), Centar za poliitčke studije, Zašto ne, Koalicija OCD "Prvi mart", Fond otvoreno društvo BiH, Helsinški komitet za ljudska prava BiH, Stop Mobing Trebinje, Oštra nula Banja Luka, U.G. Tender Banja Luka,  Helsinški odbor za ljudska prava RS, OKC Banja Luka,  Pozitivne vrijednosti, Mreža ACCOUNT, Info house, CRMA, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Akcija građana i EuroRom.

(Vijesti.ba/Fena)

 

U subotu ukop 11 žrtava u Kalesiji

image Kalesija / Arhiv        

SARAJEVO - Na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji (općina Kalesija) u subotu, 1. juna bit će klanjana dženaza i obavljen ukop 11 ubijenih Bošnjaka, stradalih u periodu od 1992. do 1995. godine na području općine Zvornik. Radi se o žrtvama pronađenim ...

... u grobnicama Crni vrh i Kazanbašča, te nedavno pronađenoj grobnici u Hajvazima. Na šehidskom mezarju dosad je ukopano 646 ubijenih Bošnjaka. Tokom rata, na području općine Zvornik ubijeno je 2.013 Bošnjaka, a 1.425 do sada je identifikovano - kazao je predsjednik Udruženja porodica nestalih Ahmet Grahić.

On je dodao da se proces identifikacije odvija jako sporo, prenosi Birn Justice Report.

Porodice su potvrdile identifikacije za Mumina Ramića, Nedžiba Osmanovića, Mensudina Novalića, Sulejmana Salihovića, Abdulaha Čikarića, Mirsada Muratovića, Azeminu Fejzić, Islama Ademovića, Sejdaliju Suljičića, Muhameda Ferhatbegovića i Ismaila Ebibija.

(Vijesti.ba/Fena)

 

Sarajevo želi preuzeti arhivu Haškog tribunala

image Sarajevska Vijećnica        

SARAJEVO - Zamjenik gradonačelnika Sarajeva Aljoša Čampara razgovarao je sa Almirom Alićem, predstavnikom Sekretarijata Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), o uspostavljanju informativnog centra MKSJ-a u Sarajevu.

Grad Sarajevo je od juna 2009. godine vodio niz aktivnosti, na osnovu incijative Gradskog vijeća iz 2008. godine, da se arhiva MKSJ-a preuzme i smjesti u Sarajevu, nakon što Haški tribunal prestane sa radom. Grad je spreman ponuditi prostor Vijećnice nakon njene obnove iduće godine.
 
"Možemo ponuditi adekvatan prostor, te imamo namjeru osnovati javnu ustanovu gdje bi radili pet-šest uposlenika Gradske uprave", kazao je Čampara.
 
Informativni centar u kojem bi bile pohranjene certificirane kopije javno dostupnih dokumenata Haškog tribunala imao bi nekoliko zadataka, uključujući jačanje vidljivosti naslijeđa MKSJ-a, podršku pomirenju i aktivnostima tranzicijske pravde vladinih i nevladinih organizacija, te unaprijeđenje istraživanja i razmjene znanja.
 
Uključivao bi veoma snažnu edukativnu, istraživačku, muzejsku, arhivsku i izdavačku funkciju. Međutim, da bi se osigurale aktivnosti i projekti informativnog centra, bit će potrebna dodatna finansijska podrška međunarodne zajednice, navodi se u saopćenju službe za odnose s javnošću Grada Sarajeva.

 

(FENA)

 

Sutra performans Elme Selman - "I moja bijela traka..."

image Collegium Artisticum        

SARAJEVO -  Performansom «I moja bijela traka...» umjetnice Elme Selman sutra u Collegium artisticumu Internacionalni teatarski festival MESS dat će svoj doprinos kampanji Dan bijelih traka. Performans “I moja bijela traka...” je prisjećanje/podsjećanje ...

 ... na žrtve općine Prijedor, civile koji su mučeni, ponižavani i ubijani zbog pripadanja drugoj/drugim vjerskim skupinama. Performans će u petak, 31. jula, biti otvoren za javnost od 10 sati do večernjih sati.

- Riječ je o dugotrajnom performansu u kojem ću 31. maja, u prostoru Collegium artisticuma staviti bijelu traku (koju su bili primorani nositi) pored imena svake od 3.170 civilnih žrtava s područja općine Prijedor. Ovakav zločin ne smije biti zaboravljen i građani Prijedora, porodice žrtava, državljani BiH imaju pravo na sjećanje, komemoraciju i memorijale, koji nam, ni 20 godina nakon zločina, nisu dozvoljeni -  rekla je Elma Selman ističući da  performansom želi podsjetiti i na veliki broj nestalih za kojima se, 20 godina kasnije, još  traga.

Realizaciju ovog performansa podržali su: Collegium artisticum, KJKP PARK, Amos Graf, Sarajevski ratni teatar – SARTR, BBI Centar, Udruženje Prijedorčanki «Izvor».

Organizator poziva Sarajlije da  sutra od 10 sati posjete performans «I moja bijela traka...», odaju počast nevinim žrtvama općine Prijedor i iskažu podršku kampanji Dan bijelih traka».

Kao poseban sadržaj kulturološkog programa Modul Memorije, Festival MESS će ovaj datum, kao i 11. juli narednih godina obilježavati sjećanjem kroz umjetničke izraze.

(Vijesti.ba/Fena)

 

Presuda Prliću i ostalima neće uticati negativno na međunacionalne odnose u BiH

image Željko Komšić        

SARAJEVO - U vezi sa presudom u slučaju „Prlić i ostali“, treba istaći da ta presuda nije pravosnažna i da zapravo cijeli slučaj još nije okončan. Ovo je izjava predsjednika Demokratske fronte BiH Željka Komšića nakon izricanja prvostepene presude u ...

 ... Haškom tribunalu u predmetu "Prlić i ostali“.

- Imajući u vidu slične slučajeve, poput „Gotovina“ i „Perišić“, svaka reakcija i komentari su jednostavno preuranjeni i mogu biti zloupotrebljeni u dnevnopolitičke svrhe. Nadam se da će ipak pravda biti zadovoljena u drugostepenom postupku koji slijedi. Također, mislim da ova nepravosnažna presuda neće uticati negativno na nacionalne odnose unutar Bosne i Hercegovine, kao i na dostignuti nivo odnosa BiH i Hrvatske - izjavio je Komšić, navodi se u saopćenju Demokratske fronte BH.

(Vijesti.ba/Fena)

 

111 GODINA

image        

Haški sud osudio je danas šestoricu bivših čelnika Herceg-Bosne za zločine nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne 1993. i 1994. godine na 111 godina zatvora, te je utvrdio da je postojao udruženi zločinački poduhvat na čelu sa prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

 

Konačno satisfakcija svim žrtvama i sudionicima tih teških dana opsade Mostara i Hercegovine. Ubijanje, silovanja, teroriziranje, mrcvarenje, pljačkanje ..suluda politika.

Konačno istina koju nikakav drugostepeni proces "nade" neće promjeniti. Ostalo je samo evropskoj Hrvatskoj da se otvoreno suoči sa istinom i nastavi graditi zajedničku budućnost sa BiH.

Ostali su nažalost na slobodi brojni zločinci koje bi trebao procesuirati sud BiH.

 

 

(VIJESTI.ba)

 

Franjo Tuđman - ratni zločinac

image        

ZAGREB - Franju Tuđmana samo je prijevremena smrt spasila od optuženičke klupe u Hagu, piše komentator hrvatskog portala "Indeks" Petar Vidov.

Zaključak je to koji se neizbježno nameće nakon procesa koje je Haški tribunal vodio protiv hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača i šestorke iz Herceg-Bosne. Ova dva procesa povezuje pravni termin `udruženi zločinački poduhvat`", navodi se u komentaru pod naslovom "Franjo Tuđman - ratni zločinac".

 

U oba ova slučaja, ističe se u komentaru, Haški sud je kao predvodnika udruženog zločinačkog poduhvata identifikovao upravo Tuđmana.

"Veliki je to udarac za reputaciju zemlje koja za mjesec dana postaje punopravna članica EU, a čiji se navodno socijaldemokratski premijer ne libi pokloniti na Tuđmanovom grobu", naglašava se u komentaru.

"Presuda šestorki iz Herceg-Bosne morala bi taj mit konačno skršiti i otvoriti put prema pravoj detuđmanizaciji hrvatskog društva", zaključuje se u komentaru.

(VIJESTI.ba / SRNA)

 

 

30.05.2013.

NAKON PRESUDE ČELNICIMA TZV, HERCEG-BOSNE

Nakon presude čelnicima tzv. Herceg-Bosne
Mostar je noć dočekao kao poražen i uništen grad
FOTO: Ilustracija
Mostar je noć dočekao kao poražen i uništen grad

 

Iako je rat trajao i znatno duže od toga, sve je stalo u tih šest mjeseci. U zoru, 9. maja 1993. godine, na onaj isti dan koji se u civiliziranom svijetu slavi kao dan pobjede, tj. Dan Europe, a u opskurnim hrvatskim krajevima naziva danom poraza, snage Hrvatskog vijeća obrane odlučile su uništit Mostar.

 

U tom času se možda napad na zgradu Vranice, u ulici mog djetinjstva i datum napada nisu mogli dovesti u logičnu vezu. No kad je točno pola godine kasnije, točnije 9. novembra 1993. srušen Stari most, dobili smo previše indicija da bismo ih pripisali slučajnosti.

Tog se datuma, naime 1938. godine u nacističkoj Njemačkoj odigrala Kristalna noć, koju slobodno možemo smatrati datumom u kojem su sve institucionalne maske pale te u kojem je proglašen javni poziv za uništenjem jednog naroda.

 

Tako je Tuđmanova politika za tih šest mjeseci mostarskog pakla, pored ubojstava, progona i moralnih poniženja prema jednom narodu, poslala jasnu simboličku poruku što misli o antifašističkom nasljeđu Evrope.

 

Početi uništenje jednog grada na Dan Evrope, a čitavu akciju okruniti barbarskim rušenjem ključnog simbola grada i spomenika pod zaštitom UNESCO-a, na godišnjicu Kristalne noći mogu samo ljudi izrazitog zločinačkog instikta.

 

Bolno je i odveć poznato sada navoditi detalje usmjerene ostvarenju sulude Tuđmanove opsjednutosti granicama Banovine Hrvatske, ali svejedno ne mogu prežaliti taj grad.

 

Sve što se u Mostaru događalo od tada, do danas presudno je usmjereno time što se odigralo u spomenutih pola godine. Mnogi su poginuli, još više ih je trajno emocionalno oštećeno, a najviše ih zauvijek napustilo vlastiti grad.

Tužni su odjeci vlastitih koraka na ulicama tog nesretnog grada, dok ih osluškujem u sitne noćne sate. I svom blještavilu šoping-centara usprkos, kao i vrevi fingiranog studentskog života ničim relevantnih sveučilišta, pozlati matičinih proljeća i poznatim mirisima zraka te preostalim proplamsajima mediteranskog duha, svake minute provedene u rodnom gradu od tada, do danas, znam da moga grada više nema.

 

Ostale su samo kulise, neki dragi ljudi i dvije podijeljene utvrde koje glume tranziciju.

I sada, nakon današnjih presuda, kad su možda mnoge ranjene duše pronašle svoj mir, Mostar će dočekati noć kao poražen i uništen grad u kojem samo hulje mirno spavaju.

 

Probudit će se tako neki dragi čovjek u središtu grada pa krenuti u standardnu šetnju ulicama Mile Budaka, Vokića i Lorkovića te ostalih znanih i neznanih velikana i „velikana“ iz nacionalnih mitologija.

 

Na tom putu neće naići više na ulicu Vladimira Nazora ili Ante Zuanića, no šetat će sve do remek-djela „ukletog neimara“ Bogdana Bogdanovića i njegovog Partizanskog groblja, prekrivenog ustaškim znakovljem i tonama smeća, baciti posljednji pogled na rodni grad, zatvoriti oči i poželjeti da sve je bio samo ružan san.

 

**********************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////

Trgovci kokainom na udaru
Velika svjetska akcija protiv dilera, hapšenja i u BiH
Policijska akcija u Doboju
FOTO: H. Čalić
Velika svjetska akcija protiv dilera, hapšenja i u BiH

 

U međunarodnoj policijskoj akciji koja je istovremeno izvedena u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i Holandiji uhapšeno je više osoba zbog krijučarenja i preprodaje veće količine kokaina iz Latinske Amerike u Evropu, prenio je danas B92.

Kako je navedeno, pripadnici službe za borbu protiv organizovanog kriminala MUP-a Srbije uhapsili su Hadži Zorana Jovanovića i Aleksandra Desnicu, javlja Tanjug.

 

Na više lokacija u Republici Srpskoj (RS) u toku su pretresi, koje provodi entitetska policija u sklopu međunarodne akcije koja se odnosi na spiječavanje ilegalne trgovine opojnim drogama - potvrdila je Feni glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a (MUPRS) Mirna Šoja.

-Ove aktivnosti su dio međunarodne akcije koja se odnosi na spiječavanje ilegalne trgovine opojnim drogama, a u kojoj osim policije RS-a, učestvuju i policije Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Njemačke, Belgije i Holandije - kazala je Šoja.

Pojasnila je da pretrese na više lokacija na prostoru RS-a provode inspektori Uprave kriminalističke policije MUPRS-a.

 

 

 

Jutros tačno u devet sati u Doboju, specijalci MUP RS-a sa lisicama na rukama iz ugostiteljstvog objekta „Havana“ izveli su njegovog vlasnika, Gorana Jovanovića. Prethodno su blokirali i pretresli njegov stan u „Celjskoj“ ulici u Doboju, te automobil.

Zajedničku policijsku akciju u Doboju pratio je velki broj ljudi na ulicama, te brojne novinarske ekipe, među kojima i ekipa „Dnevnog avaza“.

 

 

*********************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////

Izdato saopćenje
Udruženje sudija reagiralo na preporuke o reformi Ustava FBiH
Ustavni sud BiH
FOTO: Arhiva
Udruženje sudija reagiralo na preporuke o reformi Ustava FBiH

 

Udruženje sudija u Federaciji BiH, razmatrajući tačku 102. Nacrta preporuka za izmjenu Ustava Federacije BiH prezentiranih od strane Ekspertne grupe za izmjenu Ustava FBiH okupljene pod pokroviteljstvom Ambasade SAD-a u BiH, uz načelni stav da je dobrodošla svaka inicijativa koja je usmjerena na poboljšanje i jačanje ustavnosti i zakonitosti u Federaciji, pa i u cijeloj BiH, stava je da je neutemeljen i neprihvatljiv dio koji tretira ponovno uvođenje ograničenog mandata od devet godina za sudije Ustavnog suda FBiH i prestanak mandata, praktično razrješenje sudija istog suda.

U Udruženju smatraju da je ovo suprotno dostignutom standardu stalnosti funkcije do određene starosne dobi, uvedenog tokom procesa reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini, kao najvažnijem garantu koji sprječava moguće neprikladne uticaje drugih grana vlasti na personalnu i institucionalnu nepristrasnost i nezavisnost pravosudne, posebno sudske i ustavnosudske vlasti imajući u vidu ustavnu nadležnost sudija Ustavnog suda Federacije.

- Posebno iznenađuje preporuka da sudijama Ustavnog suda Federacije prestane mandat, odnosno da se razriješe dužnosti na koju su imenovani do 70 godine života, jednako kao i sudije ustavnih i redovnih sudova u cijeloj Bosni i Herecegovini, uz propisivanje mogućnosti da se eventualno ponovo kandidiraju. Kao strukovno udruženje sudija u Federaciji Bosne i Hercegovine, koje se uvijek borilo i boriće se da zaštiti, u našoj državi barem djelimično dostignute ustavne garancije nezavisnosti i nepristrasnosti sudija i sudske vlasti, podržavamo stavove i primjedbe Ustavnog suda Federacije po ovim pitanjima, ukazujući na neprihvatljivost ovakve inicijative - navodi se u saopćenju.

 

**********************************

//////////////////////////////////////////////////////////////////

Posjeta Nicholasa Hilla
Ambasada SAD podržala rad Službe za poslove sa strancima
FOTO: Služba za poslove sa strancima
Ambasada SAD podržala rad Službe za poslove sa strancima

 

Zamjenik šefa misije Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Nicholas Hill danas se u Sarajevu sastao sa direktorom Službe za poslove sa strancima Draganom Mektićem. Uz pohvale za dosadašnji efikasan rad, tokom svoje prve službene posjete Službi Nicholas Hill izrazio je snažnu podršku Ambasade SAD aktivnostima Službe naglasivši kako ona može poslužiti kao primjer uspješne državne institucije u BiH.

Hill je naveo da SAD u potpunosti podržavaju rad Službe kao sigurnosne agencije BiH čiji učinak je imao značajnog odraza na poboljšanje imidža BiH u svijetu, pogotovo imajući na umu njeno odlučno suočavanje sa problemom osoba koje su predstavljale sigurnosnu prijetnju.

Direktor Mektić je naglasio da je Služba danas kadra odlučno se suprotstaviti svim oblicima ilegalnih migracija, trgovine i krijumčarenja ljudima. Dodao je kako za uspješne rezultate Službe značajne zasluge imaju i vlasti SAD koje bezrezervno pružaju podršku kroz edukaciju i trening kadrova i tehničku pomoć od osnivanja ove sigurnosne agencije.

Hill je najavio da će Sjedinjene Američke Države nastaviti da pružaju snažnu podršku BiH na njenom putu euroatlantskih integracija, a u tom smislu nastaviti pružati podršku i Službi u tehničkom smislu i kroz organiziranje obuka.

Istaknuto je kako uloga Službe postaje ključna agencija u sigurnosnom sistemu BiH s obzirom da ona predstavlja prvu barijeru sigurnosne zaštite BiH od globalnih prijetnji ilegalnih migracija, terorizma i kriminala.

Radnom sastanku, koji je trajao duže od sat vremena, prisustvovao je i James Tillman, direktor Međunarodnog programa pomoći u kriminalističkoj obuci (ICITAP) za BiH.

 

 

30.05.2013.

SENZACIJA: JOVAN I. DERETIĆ OSNOVAO POLITIČKI POKRET

Senzacija: Jovan I. Deretić osnovao politički pokret

Moj te bode do slobode

  
Započela revolucija: Jovan Deretić sa Srbaljima u uličnoj akciji preuzimanja vlasti
Započela revolucija: Jovan Deretić sa Srbaljima u uličnoj akciji preuzimanja vlasti
Photo: slobodna srbija.rs

Čovek koji je svetu otkrio da su Srbi stvorili civilizaciju, da su vladali Egiptom i Rimskim carstvom, da svi svetski jezici potiču od srpskog, da na planeti ne postoji ništa što srpsko nije, one and only dr Jovan I. Deretić krenuo je u politiku! Osnovao je nešto što se zove „Slobodna Srbija Serbijana“ i na svom minimalističkom, ali uzbudljivo nepismenom sajtu plasirao nekoliko priopćenja, osuda i biografskih beleški. Najluđe delove prenosimo u srbskom, praistorijskom originalu 

Moj te gladi po bradi: Jovan I. Deretić na Dunavu
Photo: ytimg.com
MOJ TE BODE ISPOD VODE: Stanje u našoj zemlji je katastrofalno. Mi smo pod okupacijom, na ivici gladi i fizičkog istrebljenja. Ljudi koji su sada na vlasti u Srbiji ne poštuju Ustav ni Zakone. Sprovode nalog naših neprijatelja, a za narod i ne haje. Laž, prevara, pljačka, izdaja države i nacije je njihov način upravljanja. Ovoj pošasti moramo stati na kraj na sledećim izborima.

 

MOJ TE VOZA OKO DOZA: Zato vas pozivam da u svim gradovima i selima osnujete odbore političkog pokreta Slobodna Srbija. Ne čekajte da mi dođemo do vas da bi ste to učinili, nego to radite vi sami i odmah. Odbori od pet do petnaest članova sa jednim čovekom po vašem izboru koji će biti na čelu odbora. Potom stupite sa nama u vezu. Živela Slobodna Srbija!

MOJ TE HLADI NA LIVADI: Moj povratak u Srbiju 1997. godine bio je propraćen promocijom mog glavnog i životnog dela SERBI narod i rasa - Nova vulgata. Pojavom ovog dela i na tlu Srbije krunisana je naša pobeda. Samnom zajedno pobedu sa ponosom mogu da slave stotine mojih novih saradnika srbista širom zemlje Srbije i širom zemljinog šara. Obnovićemo i svetkovinu triamteridu. Pobeda je postignuta jednim nadčovečanskim naporom i nepokolebivom verom u bolju budućnost mog srbskog naroda za koji smo se borili i za koji ćemo se boriti do još jedne i konačne pobede. U čemu se naša pobeda ogleda, koji su i kakvi njeni dometi.

MOJ TE MAZI NA GAZI: Kao prvo mogu reći da smo vratili srbskom narodu tri hiljade godina sakrivene i otuđene nacionalne istorije. Jedinstven slučaj u istoriji čovečanstva. Sa istorijom ide i veliko kulturno bogatstvo čiji će se uticaj tek osetiti.

MOJ TE LIŽE NISKO NIŽE:  Vratili smo srbskom narodu tapiju istorijskog prava na zemlje u kojima živi. Vraćalje svojim istorijskim korenima znači istovremeno i vraćalje svojim istorijskim pravima.

MOJ TE GAĐA SA DRVENIH LAĐA: Dokazali smo da Srbi nisu neki tamni varvarski narod, kako su ih bili predstavili, nego jedan stari kulturni narod koji je postavio temelje evropske kulture i civilizacije.

MOJ TE VOZI NA JEDNOJ NOZI: Dokazali smo da je Srbija majka svih slovenskih naroda i da su svi oni samo nezahvalna deca Srbije. Kada ne bi bili deca Srbije svi bi bili samo varvari, stepski nomadi i ostaci ostataka nekih tamnih naroda, kao što ih na Zapadu predstavljaju.

MOJ TI TUPI NA METALNOJ KLUPI: Dokazali smo da srbski jezik pramajka i zajednički imenitelj svih evropskih jezika bio je zvanični jezik u Asiriji, Mediji, Persiji i carstvu Seleukića. Tragovi uticaja srbskog jezika i srbske kulture nalaze se rasuti od Britanije do Kine.

MOJ TE VESLA NA AERODROMU TESLA: Dokazali smo da je čuvena vedska književnost nastala na srbskom jeziku i da čini istureni deo stare srbske književnosti.

MOJ TE ŠTIPA PODNO KIPA: Dokazali smo da su istorijski Arijevci koji su bili gospodari tri tada poznata kontinenta bili Srbi sa svim srbskim nacionalnim obeležjima.

MOJ TI PJEVA KAO ŠEVA: Dokazali smo da su stari kulturni narodi primili pismenost od Srba među kojima su Grci, Jevreji, Arapi i Latini.

MOJ TI RADI NA VERANDI: Dokazali smo da su Srbi bili tvorci prvih svetskih univerzalnih imperija i prvih država u savremenom shvatanju.

MOJ TI DIŠE U PROLOMU KIŠE: Dokazali smo da su naši još daleki pretci prvi shvatili i proglasili pravo naroda i pravo čoveka.

MOJ TI DAJE STANKU NA MALOM PROPLANKU: Razbili smo međunarodnu zaveru, pošto smo je mi prvi otkrili i definisali, posle svih ovih otkrića izgleda smešna i nema više svrhe opstanka, bar što se tiče kulture i nauke.

Moj me gleda kao Veda: J.I. Deretić, addict
PHOTO:Stock
MOJ TI PRUŽA RUKU U BABINOM KUKU:  Oslobodili smo srbski narod nametnutog kompleksa niže vrednosti i učinili da se danas svaki Srbin sa ponosom može izjasniti da pripada velikoj i slavnoj srbskoj naciji.

 

MOJ TI SIPA SUPU NA NAUČNOM SKUPU: Na naučnom skupu u Nišu 24. aprila 2004. godine dokazali smo, putem kritične analize, da je delo Konstanina Porfirogeneta obični hrvatski falsifikat iz 17. veka. Da to nije originalni spis nego apokrifno delo stavljeno pod njegovo ime. Kao takvo nema nikakve važnosti kao istorijski izvor. Time je srušen taj jedini stub na koji se oslanjaju nordisti i na osnovu koga su rađeni svi školski i univerzitetski udžbenici u Srbiji. Ovim je zadat smrtni udarac antisrbskoj zaveri.

MOJ TE MOLI U VEČERNJOJ ŠKOLI: Napori Srbske istorijske škole urodili su plodom i prouzrokovali promene na širem međunarodnom planu. Od 24. do 29. maja 2004. godine održan je međunarodni simpozijum u Novom Sadu na temu "Znaci civilizacije".  Na ovom simpozijumu je prvi put zvanično priznato: a) da je Podunavlje kolevka evropske kulture i civilizacije, b) da je srbska (podunavska) pismenost najstarija na svetu i v) Da su dunavska kultura i civilizacija Arijevske. Na tim postavkama se temelji Srbska istorijska škola, pa je ovo još jedna njena sjajna pobeda. S`obzirom da se pod podunavljem podrazumeva kao uži pojam Sveto sedmorečje, a to su slivovi reka Dunava, Drave, Save, Drine, Morave, Tamiša i Tise. U širem smislu obuhvaćeno je celo Helmsko polusotrvo. Srbska kultura koja je razvijena na ovom područiju i kasnije prošorena do Britanije i do Indije bila je ne samo najstarije, nego i najsavršenija i najuticajnija na svetu.

MOJ TE MLATI U PALATI: Srbska istorijska škola je imala znatan uticaj na organizaciju Međunarodnog kongresa u Petrogradu, posvećenog slovenskoj antici, i dala značajan naučni doprinos ovom kongresu.

Posle svega, moja poruka Srbima je sledeća - Budite srećni i ponosni što ste Srbi!

+++

SERBIJANA: KO SMO MI I ZAŠTO SE BORIMO?

Slobodna Srbija je rodoljubiva politička organizacija. Mi se borimo da Srbija bude zajednica svih ljudi koji u njoj žive i zalažu se za njenu snagu i blagostanje, bez obzira na rasnu, nacionalnu i versku pripadnost. Naš ideal je snažna država Srbija u kojoj će svi živeti u miru i blagostanju. Hoćemo vladavinu prava – pravnu državu. Deset koraka do Slobode:

Screenshot: e-novine
MOJ TE DRAŽI NA PLAŽI: Osloboditi se marionetske NATO vlasti u Srbiji. Pokrenuti sudske procese za veleizdaju zemlje i pljačku državne kase.

 

MOJ TE MESI NA PLASTIČNOJ KESI: Hirurškim putem odstraniti korupciju i lopovluk u zdravstvu i vratiti besplatno lecenje. Deca,trudnice,starci i teško bolesni i siromašni ljudi ne smeju da pate i umiru prepušteni sami sebi. Socijalne programe i fondove višestruko povećati nemilosrdnom sečom nepotrebne administracije i otpuštanjem partijskih službenika.

MOJ TI PREDE OKO GREDE: Osloboditi okupirane medije i sudstvo. U potpunosti izmeniti i reorganizovati državnu upravu,ekstremno smanjiti birokratiju i troškove ukidanjem izmišljenih agencija,kancelarija i službi.

MOJ TE LOMI DOK SI U KOMI: Odbiti kolonijalizaciju Srbije od strane Evropske Unije i zaustaviti NATO okupaciju. Sklopiti otvoren i čvrst ekonomsko-vojni savez sa Rusijom.

MOJ TE PECKA DOK TE SECKA: Uspostaviti novu, snažnu i modernu vojsku koja će uspešno moći da zaštiti nezavisnost srpske države i naroda. Policiju osloboditi od mafije i poboljšati joj uslove rada u celoj Srbiji.

MOJ TE GLADI NA PARADI: Preispitati privatizacije,oduzeti imovinu koja nije stečena radom i staviti je na korišćenje narodu,pod državnim nadzorom.Ukinuti štetočinski SSP sporazum o bescarinskom uvozu proizvoda iz Evropske Unije i ostale dogovore silom nametnute Srbiji.

MOJ TE KUHA SA DVA UHA: Ne prihvatati vraćanje MMF zajmova i kredita koje su političari stavili u svoj džep. Osnovati pravu srpsku Razvojnu banku koja će kreditirati srpsku privredu,a ne tajkune i političare,i koja će potisnuti ucenjivačke strane banke.

MOJ TI KLIJA DA TI PRIJA: Namenskim kreditima,smanjenjem i ukidanjem pljačkaških porezaakitivirati sva postojeća preduzeća,a posebno industrijske i ponjoprivredne kapacitete za bescarinski izvoz u Rusiju.

MOJ TE SOLI NA GONDOLI: Poništiti pogubnu "Bolonjsku deklaraciju" i uvesti obrazovni sistem u skladu sa našim potrebama. Proterati lažnu istoriju iz svih obrazovnih institucija i uvesti bogate stipendije za mlade.

MOJ SE KLANJA ISPOD PANJA: Kosovo je neotuđivi deo Srbije pod NATO okupacijom. Svim silama i sredstvima podržavati legitimno pravo Srba na sjedinjenje sa maticom. Ujediniti sve Srbe bez obzira na kulturne,verske ili nacionalne razlike. Srbin je svako ko se tako oseća. Ako se slažeš-ne oklevaj-pridruži se!

* Ovaj radioaktivni materijal preuzet sa sajta Srbijane. Haiku-međunaslove priredio za štampu Slobodan Antonić.  

       

e-novine.com - Moj te bode do slobode

**************************************       

 

Okupljanje poraženih

Politički pakt Jeremića i Dodika

  
U potrazi  za volovima: Mile na pašnjaku
U potrazi  za volovima: Mile na pašnjaku
Photo: Dani

Nakon što je, vođen svojim nezajažljivim ličnim ambicijama, sebe isključio iz domaće politike i u Njujorku prespavao ključne političke procese koji su se poslednjih meseci dogodili u Srbiji, Vuk Jeremić je krenuo u potragu za preostalim opcijama koje mu, uoči povratka u zemlju, još uvek stoje na rapolaganju. Prema pisanju beogradskih medija, trenutno predsedavajući GS UN je u potrazi za političkim saveznicima stupio u vezu sa Miloradom Dodikom koji mu je ponudio svoju podršku i logističku pomoć oko formiranja buduće Jeremićeve stranke u Srbiji

Prema izvorima, na koje se poziva beogradski tabloid Alo, postoji realna mogućnost da dve perjanice srpskog turbonacionalizma svoje zajedničke političke poglede i frustracije, naročito u vezi s Kosovom, krunišu osnivanjem partije koju bi vodio Jeremić, koji je posle isključenja iz Demokratske stranke ostao samostalni poslanik u Skupštini Srbije i, po svoj prilici, usamljen i zaboravljen političar u Srbiji.

Prema navodima beogradskog lista, Dodik i Jeremić su već razgovarali o saradnji, a pominje se da je iskusni profiter iz Laktaša spreman da svojoj srbijanskoj pudlici na sve načine, posebno logistički, pomogne u poslovima oko osnivanja stranke. Inicijativa o zajedničkom političkom projektu potekla je nakon što su odnosi Dodika sa vlastima u Srbiji zahladneli zbog briselskog sporazuma između Beograda i Prištine. Na to se nadovezala izjava Tomislava Nikolića da su Srbi iz Dodikovog entiteta za njega Bosanci, što je komunikaciju između Beograda i Banjaluke svelo na najniži nivo posle Dejtona.

Spremni za prasence: Jeremić i Dodik, politički vizionari
Photo: Stock

Kad je reč o Jeremiću, u domaćoj javnosti postoji rašireno uverenje da on još uvek u Srbiji ima dobar rejting zbog čega bi ga, navodno, gotovo sve stranke želele u svojim redovima. Jeremić je, prema anonimnom izvoru Alo, za sada najviše naklonjen saradnji sa Dodikom, ali do kraja njegovog mandata u UN-u na jesen moguća su “svakojaka iznenađenja”.

Na to koliko su Jeremić i Dodik u dobrim odnosima ukazuje i to da trenutno predsedavajući GS UN tokom svog poslednjeg boravka u Srbiji nije propustio priliku da se sastane sa svojim prekodrinskim saveznikom i njegovom desnicom rukom Željkom Cvijanović. Oni su se sreli 18. marta u jednom beogradskom restoranu, istog dana kada je Jeremić zajedno sa potomcima porodice Pozderac prisustvovao uručenju izraelskog priznanja „Pravednik među nacijama“. O čemu su tada razgovarali nije objavljeno, ali bi nastavak kontakata mogao uslediti vrlo brzo, pošto se očekuje da Jeremić ubrzo dođe iz Njujorka.

Beogradska štampa spekuliše da je bivši šef srbijanske diplomatije protekle zime bio vrlo blizu dogovora o preuzimanju Ministarstva spoljnih poslova u Vladi Srbije, a veza mu je bio predsednik Srbije Tomislav Nikolić, koji je u to vreme obelodanio svoju platformu o Kosovu. Razdor između Vlade i predsednika zbog platforme Jeremiću se učinio kao dobra prilika da stane na Nikolićevu stranu, ali pošto je on, suprotno Jeremićevim nadama, u međuvremenu popustio i priklonio se proevropskoj opciji, ta zamisao odustnog i od realnosti odvojenog Tadićevog gimnazijalca definitivno je propala.

Nakon potpisivanja Briselskog sporazuma, Jeremićevi rigidni stavovi po pitanju Kosova učinili su ga politički neupotrebljivim i nepoželjnim za vladjauće partije zbog čega ga, osim Koštuničinog DSS, niko više ne želi u svojim redovima. To je, u odsustvu izgleda za nastavak svoje međunarodne karijere,  Jeremićev izbor suzilo na samo dve opcije – priklanjanje jednoj klinički mrtvoj partiji ili upuštanje u avanturu formiranja sopstvene stranke sa krajnje neizvesnim izgledima na uspeh.

 

 

30.05.2013.

DODIKOVA PROSLAVA ZLOČINAČKIH NAMJERA

Dodikova proslava zločinačkih namjera

Genocid kao povijesna nužnost

  
Photo: sarajevo-x.com

Činjenica da je odabran 9. januar 1992. godine kao dan nastanka Republike Srpske, a ne npr. datum potpisa Dejtonskog sporazuma kojim je ovaj entitet dobio međunarodnu političku verifikaciju, dodatno pojačava poimanje ratnih zločina i genocida kao prihvatljivih političkih činjenica. Dodikova ceremonija obilježavanja dvadesetogodišnjice, njen medijski sjaj i moralna bijeda, potvrđuju činjenicu da je genocid njegovom negacijom moguće učiniti legitimnim političkim činom i od laži sazdati sistem nacionalnih istina

Photo: domaljevac.com

Samostalna  Srpska u okviru BiH“ uzviknuo je Dodik na obilježavanju dvadesetogodišnjice  Karadžićevog čeda i time postavio novi cilj srpske politike u BiH.  Kao i obično, sarajevska politička scena i međunarodni krugovi u  Dodikovom orgazmičkom uzviku vide tek puku govornu figuru a ne praktičnu  politiku, nesposobni za iole ozbiljniju analizu svih poteza kojima je  on podržavio Republiku Srpsku od pada Aprilskog paketa 2006. godine.

Do tada je  srpska politika u BiH ili bila u defanzivi (neposredno postratni Karadžić  i njegova zločinačka klika), ili je morala biti kooperativna zboga  različitih razloga (Šarović, Poplašen), ili je vođena kao ozbiljna  konstruktivna politika (Dragan Čavić). Od tada je pod Dodikom republičkosrpska  politika sve više i više postajala secesionistička, da bi se na koncu  ispostavilo kako je njen stvarni cilj – načiniti od srpskog entiteta  državu u sastavu BiH, potom je u nekoj dalekoj budućnosti i pri povoljnim  političkim okolnostima ujedinti sa „maticom“ Srbijom.

Dvadesetogodišnjica  postojanja Karadžićevog čeda nije mali historijski period u nemirnoj  historiji na Balkanu na kojem je predah između ratova u zadnjem vijeku  trajao svega deseteljeće ili dva duže nego što ono postoji. Zbog  toga griješe svi oni koji, uljuljkani bosanskohercegovačkim pseudopatriotizmom  Lagumudžijnog ili Silajdžićevog tipa, olako negiraju tih dvadeset  godina i proriču brzi nestanak Republike Srpske. Pogotovo ako se ima  u vidu da je od rata naovamo iz potpune političke defanzive, iz osjećaja  poraza u Daytonu, srpska politika u BiH prešla u veoma ofanzivnu, čak  bi se moglo reći, bez obzira na svu gorčinu koju to izaziva, u pobjedničku  politiku.

Ako je republičkosrpska  politika odmah iza rata odbacivala Dejton kao sporazum kojim nisu ostvareni  njeni ratni ciljevi, danas se ona, kako često ističe Milorad Dodik,  negator srebreničkog genocida i ne samo zbog toga Karadžićev ideološki  zombi, poziva na slovo Dejtona, videći koliko šansi joj ono nudi da  ratne ciljeve ostvari u miru. Nadalje, dvadeset godina postojanja nečega  što sanja da postane državom dovoljno je dug period za razvijanje  svih vrsta identifikacija s njim te za uspostavljanje izrazito jakog  republičkosrpskog patriotizma. To je danas, bez sumnje, najjači  patriotski osjećaj u BiH, daleko jači i među bosanskim Srbima i apsolutno  prihvaćeniji od onog bosanskog među Bošnjacima. Istodobno s tim,  bosanskosrpsko identifikacijsko polje napunjeno je jakim simboličkim  sadržajima koji gotovo stoprocentno privlače bosanske Srbe da se identificiraju  sa Republikom Srpskom kao svojom domovinom. Imajući u vidu snagu  te identifikacije, slobodno se može reći da je Karadžićevo čedo  danas u smislu simboličkog kapitala na kojem postoji ispunjenije nego  Bosna i Hercegovina, bez obzira na pseudopatriotske mantre o njenom  hiljadugodišnjem državnom kontinuitetu i isto toliko dugoj običajnoj  multikulturalnosti.

A to znači  da se republičkosrpska politika potrudila da na osnovama rata konstruira  nove simboličke vrijednosti, bez obzira na činjenicu što su u ime Republike  Srpske i bosanskih Srba počinjeni najstravičniji zločini i pred međunarodnim  sudom potvrđeni genocid u Srebrenici.

Na osnovu čega  i kako je to uspjela republičkosrpska politička elita? Kako je uspjela  masovne zločine i genocid učiniti kolektivno prihvatljivim, legitmirati  ih u političkom polju, a potom izimaginirati nove simboličke vrijednosti  koje Karadažićevom čedu trebaju omogućiti trajnost, odnosno budućnost?  Odgovor na ta pitanja je nevjerovatno jednostavan.

Veliki nacionalni vođa: Milorad Dodik
Photo: kurir-info.rs

Naime, sve  dok je na vlasti u Srpskoj bio SDS kao partija koja je nosila hipoteku  ratnih zločina i genocida, republičkosrpska politika je morala biti  odbranaška i defanzivna. Onog trenutka kada je na vlast došao Dodik  i njegov SNSD kao tobožnja opozicija ratnoj politici, hipoteka ratnih  zločina mogla je biti skinuta sa institucija Karadžićevog čeda.  Isto tako i krivica i odgovornost za ratne zločine mogla je preći  sa tih inistitucija u domen individualne, što je mantra koja danas  vlada u sve tri etničke javnosti u BiH. Dakle, onog časa kad su krivica  i odgovornost za ratne zločine skinuti sa političkih i ideoloških  subjekta koji su vodili rat, te sa institucija sistema koje su činile  ratne zločine i izvele genocid, Dodikova politička elita mogla je  stvarati novi nacionalni politički moral, političku kulturu i nove  mitocentrične političke vrijednosti.

Jednostavno  rečeno, krivica i odgovornost za ratne zločine je na paljanskoj političkoj eliti, kako govori  Milorad Dodik, a ne na vojsci i policiji  entiteta čiji je on predsjednik. Krivi su, po njemu, Karadžić, Mladić,  Plavišćka, Koljević i drugi zločinci lično, ne i institucije koje  su oni vodili. Srpska je tako postala potpuno nevina. Svaka njena institucija  očišćena je od moralne i političke krivice i odgovornosti za najstravičnije  ratne zločine. Drugim riječima, Karadžićev ideološki zombi demonizirao  je pred bosanskim Srbima svog ideološkog prethodnika, kako bi zauzeo  njegovo mjesto velikog nacionalnog vođe. On je tim gestom sprao moralnu  odgovornost i grižnju savjesti sa javnog prostora Republike Srpske  i ponudio najlicemjerniju gestu kao najvišu moralnu vrijednost. Na  toj osnovi Dodik i njegova nacionalistička bulumenta izveli su najgori  oblik negacije i političke legitimacije ratnih zaločina i genocida,  anestezirajući javni prostor od svake odgovornosti za njih.

U takvom moralno  anesteziranom javnom prostoru bilo je lako uspostaviti parolu o dobrim  i lošim momcima na koju se, kao potpunu negaciju ratnih zločina, Karadžićev  ideološki zombi veoma često poziva. Naime, insistirajući na toj paroli,  Dodik veoma vješto igra na kartu kojom bosanskim Srbima poručuje da  im druge nacije u BiH, prije svega Bošnjaci, neargumentirano pripisuju  nacionalnu odgovornost za ratne zločine i genocid, a onda im kaže  da nisu oni krivi, nego Karadžić i njegovi zločinci, te da oni, Srbi,  nisu loši momci iz holivudskih filmova, nego narod ponosan na svoju  veliku istoriju, vjeru, tradiciju, narod slavan i pošten, čak stalna  historijska žrtva drugih, te zbog toga s tim drugima ne trebaju zajedno  živjeti.

Na taj način  potpuno je obrnuta slika stravičnog bosanskog rata u kojem su pripadnici  Vojske Republike Srpske, te njene policije, ohrabreni Karadžićevom  zločinačkom ideologijom, vršili urbicid, masovna silovanja, pokolje,  otvarali koncentracione logore, a onda u julu 1995. godine izvršili  geoncid u Srebrenici. Negacija krivice i odgovornosti za ta djela učinila  je Karadžićevo čedo općeprihvaćenim unutar bosanskosrpskog nacionalnog  korpusa. Genocidna tvorevina, kako je kvalificiraju mnogi, nije prema  Dodikovom tumačenju rata nastala iz duha genocida, nego je rezultat  vjekovnih bosanskosrpkih težnji.

A to znači  da je za šesnaest godina od rata, te svega pet-šest od pada Aprilskog  paketa, javni prostor u Karadžistanu prihvatio Dodikovu političku  laž kao temeljnu historijsku istinu, čak kao istinu kolektivne egzistencije.  Onako kako je Karadžić ideološkim manevrima izveo lobotomiju bosanskosrpskog  javnog prostora, demonizirajući partizanski i uzdižući četnički  pokret, isto tako je Dodik lobotomirao republičkosrpski javni prostor  demonizirajući druge nacije u BiH, a nudeći bosanskim Srbima sliku  o sebi kao narodu koji je u odbrambeno-otadžbinskom ratu ostvario  svoje vjekovne težnje o srpskoj državi u BiH.

Međutim, to  nisu jedina jaka simbolička mjesta u konstruktu dodikovskog društvenog  pamćenja zadnjeg bosanskog rata. Gebelsovski ponavljajući laž da  u Srebrenci nije počinjen genocid, Dodik se nametnuo bosanskim Srbima  kao novi veliki nacionalni borac za nacionalnu istinu. Uz to, igrajući  na kartu seljačke drčnosti i kafanskih manira, on se ciljano  dodvoravao najprimitivnijem obliku populizma i patrijarhalnog mačizma,  lično otjelotvorujući kolektivnu predstavu o sebi kao drčnom Srbinu  i Krajišniku koji u brk može skresati svakome srpsku istinu o ratu  i Srbima u njemu. Tako kreirana javna predstava o Dodiku, uz izrazitu  nepismenost, psovke, bahatost i primitvni jezik kojim Karadžićev ideološki  zombi začinjava svoje javne nastupe, proizvela je sliku u masama da,  eto, naš običan čovjek, Srbenda sa dna kace, može uspješno voditi  državu. Dodik je, dakle, sebe iskreirao kao potpuno ostvarenje slike  prostačine na mjestu nacionalnog vođe. Znajući da je svaki oblik  intelektualizma stran populističkom ukusu, on je refleksom lukavog  političkog hohštaplera negacijom srebreničkog geoncioda poručio  bosanskim Srbima da ni oni, a ni Srpska ni na koji način, ni u snu,  a pogotovu na javi ne mogu biti odgovorni za taj geoncid.

Mladi za Mladića: Budućnost Šumske
Photo: Stock

Istodobno s  tim, u javnom prostoru Srpske rekreiran je politički i historiografski  mit Jasenovca, Jadovna i drugih mjesta srpskog stradanja u Drugom svjetskom  ratu, ali i u čitavoj nacionalnoj prošlosti, uz izrazitu osmanofobiju  i mit o konvertitskoj krivnji Bošnjaka, te o Bošnjacima kao, kako je  rekla Biljana Plavšić, srpskom genetskom otpadu.

Na taj način,  bosanski stravični rat protumačen je ne kao proizvod ideološkog bestijarija  krvožednih političkih elita, nego kao povijesna nužnost u kojoj su  bosanski i svi Srbi s njima skupa morali da brane goli život od   tobožnje povijesno dokazane genocidnosti drugih nacija, prije svega  hrvatske. Rat kao povijesna nužnost postao je tako u dodikovskom,  novom republičkosrpskom društvenom pamćenju najprije odbrambeno-otadžbinskim,  a onda i oslobodilačkim.

Tako kreirana  interpretacija rata dodatno je ojačana gradnjom čitavog niza spomenika  i komemorativnim ritualima posvećenim bilo srpskim ratnim herojima,  bilo žrtvama. Na toj osnovi u Srpskoj je stvorena čitava mitocentrična  narativna infrastruktura koja je kapilarno prožela javni prostor, a  dodatno je ovjerna od strane religijskih institucija. Pravoslavna crkva,  te ćosić-noginski tip književnosti, ali i nacionalistička historiografija  ekmečićevskog modela te druge vrste društvenih ideološki funkcionaliziranih  znanosti, uz Kusturicu kao izrazito jaki amblematski znak prema kojem Bošnjaci mogu steći dostojanstvo jedino vraćanjem u pradjedovsku  vjeru - postali su instrumentima za konstrukt nove republičkosrpske  interpretacije zadnjeg rata u BiH i svih stravičnih zločina počinjenih  u njemu, sa srebreničkim geonocidom kao njihovim vrhuncem.

Istodobno s  tim, Dodik i njegova vlastodržačka elita su instrumentalizirali gotovo  sve medije u Karadžistanu i preko njih nametnuli javnom prostoru fobiju  od mogućeg nestanka Republike Srpske. Na taj način obnovljeni su mitovi  o svesvjetskoj, prije svega islamskoj i vatikanskoj zavjeri protiv Srba,  a jedini prijatelji srpskog entiteta u BiH su pravoslavni narodi, braća  po vjeri, prije svih Rusi i Grci, a uz njih i Izrael, kao država koja  simbolički nasljeđuje genocid nad Jevrejima iz Drugog svjetskog rata.  Dodikova intrepretacija rata i nov koncept  društvenog pamćenja u  Republici Srpskoj oslanjaju se uz to i na panpravoslavnu fantazmu, utemeljujući  religiju kao izvor ne samo nacionalnog nego i geopolitičkog pravoslavnog  identiteta. Panreligijske fantazme sama su bit sva tri etnička nacionalizma  u BiH, a na prostoru Karadžistana uz političke njih izrazito jako  zastupaju i religijske elite.

Očevi entiteta: Mladić & Karadžić, kreatori
Photo: Stock

Zato je Karadžistan  teokratsko društvo po svemu, te teokratska država koja ima svog sveca  zaštitnika i svoju krsnu slavu, u kojoj svaka institucija sve do razine seoskih  osnovnih škola ima svoga posebnog sveca zaštitnika i svoju krsnu slavu.  Dodikovska panpravoslavna fantazma preko svetosavskog mita otjelovoruje  se i kao iskonska težnja bosanskih Srba za ostvarenjem pravoslavnog  bratstva na globalnom političkom planu, a ne isključivo kao u Ćosić-Milošević-Karadžićevoj  ideologiji težnja za duhovnim i političkim jedinstvom Srba, odnosno   srpski državotvorni mit.

Zato je Karadžićevom  ideološkom zombiju i nasušno potreban bio orden predsjednika Putina,  panpravoslavnog svesvjetskog vođe, baš koliko mu je nužno bilo da  u povodu dvadestogodišnjice odlikuje ordenom Republike Srpske mitrpolita  dabrobosanskog Nikolaja, te sve i jednog episkopa, a uz njih Borisa  Tadića kao novog svesrpskog nacionalnog lidera, potom svakog predsjednika  Republike Srpske, izuzimajući predsjednicu, rasističku genetičarku  Biljanu Plavšić, kojoj je posvećen poseban prostor na Dodikoviziji,  tj. javnom televizijskom servisu Karadžistana. Zato je i obilježavanje  dvadesetogodišnjce Karadžistana i njegove krsne slave otpočelo svetom  arhijerejskom litrugijom koju je predvodio svesrpski patrijarh Irinej  uz obred osveštenja slavskog žita i lomljenje slavskog kolača. Time  je nacionalnoj masi poslana poruka da je Kardžistan sveta činjenica,  te da je Bog u Dodikovom političkom mandatu potpuno na strani Srba.  Ili, kako je to svojedobno, pred sami početak rata u BiH za vrijeme  zasjedanja Skupštine ove nesretne zemlje rekao Karadžić: „U ovom  mandatu i Bog je Srbin“, prijeteći pritom da u Bosni neće ostati  živo ni jedno muslimansko uho.

Dodik nije  Karadžićev ideološki zombi jedino zbog toga što negira genocid u  Srebrenici, kao najveće zločinačko djelo prvog predsjednika Republike  Srpske i njenog političkog oca, nego i zato što koristi sve instrumente  Karadžićeve ideologije prekodirajući u izvjesnoj mjeri njene temeljne  narative.

Dodik, ili  drug Mića, kako ga je svojedobno od milja nazivao Zlatko Lagmudžija,  nije ništa drugo do mirnodposki Karadžić. Budući da je sazdana od  prekodiranih Karadžićevih narativa, njegova ideologija je najrigidniji  nacionalizam. Baš zbog toga Republika Srpska je pod Dodikom namjesto  emancipacije od karadžićizma, rekaradžićizirana, dodatno militarizirana,  do kraja srbizirana i pravoslavizirana, postajući tamnicom za druge  etnije u njoj, koje su tokom rata pod Karadžićem etnički oćišćene  sa njenog teritorija, a pod Dodikom politički potpuno marginalizirane,  u javnom prostoru stigmatizirane i do kraja ponižene. Istodobno s tim,  Dodik nije samo Karadžićev nasljednik na mjestu nacionalnog vođe,  on je po svemu i njegov nasljednik u totalitarnom obrascu vladanja  a i u beskrajnoj žeđi za ličnim bogaćenjem. Pragamtični liderokrat  kojemu je nacionalizam istodobno i politička misija,  i sredstvo za  totalitaristički obrazac vladanja, ali i izvor ličnog bogaćenja,  on i može izjaviti na svečanoj akademiji u povodu dvadesetogodišnjice  da je u Republiku Srpsku „ugrađena naša (srpska) borba protiv  tiranije i zla, protiv fašizma i nacizma“.  Elem, masovni zločini,  urbicid, silovanja, etničko čišćenje, konclogori kakvi su bili npr.  Keraterm i Manjača, genocid u Srebrenici, sve je to izraz, prema zombiranom  ideološkom Karadžiću, „borbe protiv fašizma i nacizma“.

Ako je Karadžićeva  Republika Srpska u ratu nastajala na genocidu, ratnim zločinima i etničkom  čišćenju od nesrba, Dodikova nastaje iz duha najgore laži koja se  prihvata kao bezuslovna istina. Ovjerenu arhijerejskom svetom liturgijom,  osvještenjem slavskog žita i lomljenjem slavskog kolača, tu su laž  religijski moćnici pokušali vjerskim ritualom učiniti i svetom nacionalnom  istinom. Baš kao što su tokom rata osvještavali oružje kojim su  počinjeni ratni zločini, odnosno vatrenim govorima huškali vojnike  i policajce da se svojski potrude oko ratnih zločina i genocida.

Činjenica  da je odabran 9. januar 1992. godine kao dan nastanka Republike Srpske,  a ne npr. datum potpisa Dejtonskog sporazuma kojim je ovaj entitet dobio  međunarodnu političku verifikaciju, dodatno pojačava poimanje ratnih  zločina i genocida kao prihvatljivih političkih činjenica. Dodikova  ceremonija obilježavanja dvadesetogodišnjice, njen medijski sjaj i  moralna bijeda, potvrđuju činjenicu da je genocid njegovom negacijom  moguće učiniti legitimnim političkim činom i od laži sazdati sistem  nacionalnih istina. Međutim, nastao iz duha genocida i političke laži,  Karadžistan je stekao međunarodnu političku legitimaciju u Dejtonu.  A Dejtonski sporazum kao međunarodni mirovni ugvor daje Republici Srpskoj  karakter političke trajnosti, u istoj onoj mjeri u kojoj koči Bosnu  i Hercegovinu da se konstituše kao multietnička demokratska država  nakon stravičnog rata. Tako je taj sporazum jednu genocidnu tvorevinu  legitimirao u međunarodnom političkom kontekstu i kreirao BiH kao  invalidnu zemlju koja nema šansi ni da umre, ali ni da ozdravi. U tom  invalidnom stanju ona može egzistirati onoliko dugo koliko je međunarodno  politička moć spremna da je održava na životu u stanju neprestane  kome.

P.S. Činjenica  da je Dodikovoj ceremoniji prisustvovao Dragan Čović, predsjednik  HDZ-a sa svojom političkom svitom, dokazuje da nije samo Radovan Karadžić  sposoban za ideološko zombiranje u Dodika, nego da istu moć  imaju u ideološkom nasljeđivanju Mate Boban i Dragan Čović. Čović  kao zombirani Boban jedna je od najvećih poruga u politici kao  povijesti općeg beščašća, baš kao što je Emir Kusturica svojom  izjavom da Republika Srpska dobro stoji Ivi Andriću dokaz koliko zlo  može biti banalno.

 

**************************************

Haški tribunal

Danas presuda Stanišiću i Simatoviću

  
Photo: Stock

U Haškom tribunalu će danas u 16 sati biti izrečena presuda Pretresnog veća u postupku protiv bivšeg načelnika Službe državne bezbednosti Srbije Jovice Stanišića i bivčeg komandanta Jedinice za specijalne operacije Službe državne bezbednosti Franka Simatovića

Oni se terete, kako javlja "Radio slobodna Evropa" za usmeravanje, organizovanje, opremanje, obučavanje, naoružavanje i finansiranje jedinica državne bezbednosti Srbije koje su ubijale, progonile i deportovale civile Hrvate, bosanske muslimane, bosanske Hrvate i druge nesrbe iz BiH i Hrvatske od 1991. do 1995. godine.

Optužbe se odnose na zločine počinjene u SAO Krajini i SAO Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu, kao i opštinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most i Zvornik u BiH. Stanišić i Simatović se, takođe, terete za ubistvo šest zatvorenika zarobljenih nakon pada Srebrenice, koje su počinili i video zapisom zabležili pripadnici specijalne jedinice Škorpioni.

Prema optužnici, optuženi su pomogli uspostavljanje centara u kojima su dobrovoljci i regruti obučavani i kasnije raspoređivani u specijalne jedinice Službe državne bezbednosti Srbije na lokacije u Hrvatskoj.

Te specijalne jedinice su uključivale, pored ostalih, Crvene beretke, Škorpione, Arkanove Tigrove, "Martićevu policiju", miliciju tzv. Srpske autonomne oblasti (SAO) Slavonija, Baranja i Zapadni Srem (SAO SBZS), Jedinice za specijalne operacije (JSO) i Jedinice za antiteroristička dejstva (JATD).

Obojicu optuženih su srpske vlasti uhapsile 13. marta 2003. godine.

 

 

30.05.2013.

BUDUĆNOST EKSTREMIZMA

Srbija danas

Budućnost ekstremizma

  
Photo: Stock

Primećujete li vi, cenjeni publikume, da su profesionalne patriote u velikoj defanzivi? U poređenju sa Sahibijinim - pa i Đinđićevim, Živkovićevim i Tadićevim vaktom - kada su rodoljubivi teoretičari, analitičari i filozofi žarili i palili medijskom scenom, Srbija danas deluje maltene kao Švajcarska

Missing in action: Slobodan Antonić
Photo: Stock

Legendarnog Antonića nema ni od korova. Na mainstream površini se kako-tako održava samo Georgije Vukadinović, ali to je čovek koji ne može da potone, ako razumete šta hoću da kažem. Čak su se i Večernje novosti donekle upristojile. Ono jeste, bude povremeno zviždanja i arlaukanja na skupovima nalik onom na Oplencu, ali to mačiji kašalj u poređenju sa, recimo, susednom Mađarskom. Nemirnu, bratsku Grčku bolje da i ne pominjem. V čjom, dakle, djelo?

Promenila se mainstream politika? Jok, more. Ista je kao i prethodna. Ili gotovo ista. Pa šta je onda u pitanju? Logistika, dame i gospodo, logistika. Lepo je neko negde (na Peščanikovom sajtu, ako se ne varam) napisao da masovni ekstremizam ne može da opstane bez visokog pokroviteljstva države. Da li ja to hoću da kažem da je doktor Tadić podržavao profesionalne patriote? Daleko od toga! Nije on takav čovek! Samo nije hteo da se zamera. Patriote ga u jednom momentu behu na pravdi Boga proglasili ustašom, a on je - ne bi li sprao ljagu sa imena - počesto znao da zažmuri na jedno oko, a katkad i na oba. Razumem čoveka. I stranka mu je bila puna zmija u nedrima. Nacionalno ispred demokratskog! Tako ga je učio Ćosić. Da ne dužim. Prekonoć su presušili tajni fondovi, a najistaknutiji patriotski alfa mužjaci surovo su otrgnuti od državne sise. Došla zadnja vremena. Gorepomenuti Vukadinović, koji na „Veličanstvenom mitingu za Kosovo“ iz 2008. godine nije mogao ni prismrdeti bini, na poslednjem je mitingu bio glavni govornik. To mnogo govori. A Sahibija je sa svitom samozatajno stajao u prvom redu. Što govori još više.

Da li je rečeno dobar znak? Sad, kako se uzme. Isuviše je ovde relativno moćnih ljudi koji jednostavno ne mogu, ne žele (a i ne isplati im se) da žive u - kako se ono kaže - stanju redovnom. Neće se ti svati tek tako predati. Njihov najniži ešelon se još ne predaje. Evo, kad ono bi, juče-prekjuče, mlađahni patrioti su istukli nekog dobronamernog Francuza. I to pred detetom. Doduše zato što je vozio rolere, ne zato što je Francuz. I to je neki pomak.

Vladimir Kecmanović secirao kolegu iz Beograda

Kad Šumnjak granatira Basaru

  
Pogodi me pravo u oko: Svetislav Basara, šumska meta
Pogodi me pravo u oko: Svetislav Basara, šumska meta
Photo: Stock

Nakon što je u nekoliko nastavaka amputirao e-novine i glavnog urednika ovog antišumskog portala Petra Lukovića, samozvani književnik iz feuda Mileta Dodika ostrvio se na Svetislava Basaru, jer mu se javilo da Basara u svojim kolumnama ne sledi ideologiju Rajka Vasića ili, recimo, intelektualca kova Emila Vlajkija. Kao etablirani entitetski kritičar, Kecmanović je za tabloid „Glas srpske“ izvršio zadatak po pravilu „Top je bio vreo“. Granatiranje Svetislava Basare haubicom od 120mm, sin Vladimir odradio je uz pomoć tate Nenada koji mu je dodavao granate: rezultat uočite sami 

Moj tata nikad nije voleo Basaru: Vladimir, dete
Photo: Stock

RAJKO VASIĆ JE BIO ODUŠEVLJEN OVIM PASUSOM, MADA MU NIŠTA NIJE BILO JASNO: Književno delo Svetislava Basare odlikuje ponekad originalna i ponekad srećna kombinacija postmodernističkog poetičkog obrasca i neobuzdanog, često kafanskog humora. Ta dva, prividno protivrečna pristupa, znaju da stvore tenziju iz koje nastaje nešto što bi moglo da se nazove basarijanskom sintezom, iliti pokušajem repliciranja Kišovom kombinovanju patetike i ironije.

CITIRAM MILETA DODIKA KOJI JE LEPO UOČIO: Za razliku od Kiša, koji je u svojim najboljim delima između patetike i ironije uspeo da postigne ravnotežu, kod Basare je talenat za lakrdiju dominantan u odnosu na sve druge talente, što njegovoj prozi obezbeđuje dopadljivost i čitanost, ali čitaoca ne dovodi do katarze. Elem - tu ravnoteže nema. I dobrim delom zbog toga, barem za sada - Basarin opus, iako obimniji, u književnoj hijerarhiji stoji niže od Kišovog.

MOŽDA ME BASARA UZME ZA UZOR, TKO ZNA: I za Basaru i za našu literaturu, pa samim tim i za Kišovo delo, koje predstavlja deo žive tradicije srpske književnosti, bilo bi dobro kada bi autor u budućnosti uspeo da uspostavi sintezu u kojoj bi lakrdija imala ravnopravan status sa nekim drugim sadržajem. Iako bi - s obzirom na Basarinu starosnu i stvaralačku zrelost - takav iskorak predstavljao iznenađenje - istorija pisane reči nam kazuje da stvar nije nemoguća. I zato mu od srca držim palčeve.

Omiljeni muškarci mladog Kecamovića: Đorđe Vukadinović, Slobodan Antonić i Čedomir Antić (Vladimir iza)
Photo: www.mc.rs

KOLUMNA JE BILA VRELA: Što se Basarinog kolumnističkog rada tiče, on je - kao i kolumnistički rad bilo kog drugog pisca, pod uslovom da pisac nešto vredi, kao što pisac Basara bez daljeg vredi - manje značajan. I ne bi ga u kontekstu autorovog književnog stvaralaštva imalo smisla ni pominjati, kada se u njemu ne bi krile moguće opasnosti po kolumnistin literarni opus.

ŠUMSKA PSIHOANALIZA PO METODAMA EMILA VLAJKIJA: Basarin pubicistička aktivnost, posmatrana kroz duži period, ukazuje na hipertrofiran nedostatak doslednosti u stavu i mišljenju - ukoliko pod kontinuitetom stava i mišljenja ne podrazumevamo nepokolebljivost u gajenju ličnih omraza. Kada se ta nedoslednost izražava na humoristički način - što je najčešći slučaj - stvar na jednom nivou pije vodu, budući da je čitalac, nasmejavši se, spreman da autoru i tekstu oprosti brojne - namerno ću se izraziti visokoparno, a u nastavku teksta ćete videti zašto - "gnoseološke" i "etičke" "manjkavosti".

Nema on pojma: Kecmanović o Basari
PHOTO: Stock

TREĆERAZREDNI ŠATRO IDEOLOG: Kada mu se, međutim, "omakne", pa parodijski zameni propovedničkim tonom, Basara se pretvara u trećerazrednog šatro ideologa, na nivou priučenog portparola jedne u nizu bezidejnih stranaka ili "analitičara" u potrazi za sponzorima. Bez humora koji bi mogao da je prošvercuje na viši nivo, njegova misao ostaje ogoljena u svojoj postkomunističkoj dezorijentisanosti i provincijalnoj opčinjenosti nepoznatim "velikim svetom", čije zakonitosti nije kadra da pohvata.

TATA I JA SMO SE SLOŽILI DA KECMANOVIĆI MORAJU DA REAGUJU: Kada se takva misao pojavi kao eksces, gotovo skrivena među prepoznatljivim pošalicama, ona predstavlja sjajan materijal za polemičko demaskiranje. I taj sam materijal, u nekim prepucavanjima sa ovim dragim piscem, a intelektualnim diletantom - sa zadovoljstvom koristio. Kada, međutim, u maniru društveno svesnog opštinskog aktiviste sroči ceo, i to pozamašan tekst - kao što je slučaj sa friško sklepanim pokušajem, objavljenim na sajtu "Instituta za savremenu politiku", pod naslovom, koji je, najiskrenije se nadam, redakcijski, a koji glasi: "Nestabilnost psihologija" - polemičko demaskiranje, baš kao i parodiranje, ispostavlja se kao suvišno. I bavim se njime samo da bih napomenuo čega ovaj pisac u literature treba da se čuva.

AKO BUDE SREĆE, I OPET ĆE: Pozivajući se na Žan Žak Servan Sajbera i Pola Virilioa - valjda kako bi zasenio prostotu, a svom ironije i humora lišenom ostvarenju dao dodatnu "stručnu" težinu, Basara nam u ovom tekstu saopštava da je taj "veliki svet", poučen "rđavim iskustvima iz dva razorna svetska rata", odavno odustao od ratova i borbe za teritorije!? Koreja, Vijetnam, Avganistan, Irak, pa opet Avganistan, pa opet Irak, pa Libija i ostale "sitnice", se, pretpostavljam, u Basovom virtuelnom svetu nisu dogodili. Jer, kaže on, "bilo dobijeni bilo izgubljeni, ratovi za trgovce i proizvođače predstavljaju dvostruki gubitak - kako radne snage tako i potencijalnih potrošača".

Dani ponosa: Vladimir K sa Manjkom Vukotićem i Nemanjom Kusturicom
Photo: BETA

MI IZ ŠUMSKE ODLIČNO ZNAMO KAKO SMO ZAPOČELI RAT: Pošto su enormne svote koje se troše na vojnu industriju i profit koji ona izvlači iz ratova koji se zbog njenog razvoja dobrim delom i izazivaju - "puka tlapnja"; te kako "balkanska" opsednutost teritorijama predstavlja čistu anomaliju, budući da je, kaže Sveta, "razvoj informacionih tehnologija" čak i borbu za sirovinske resurse učinio irelevantnom - onda je implicitna teza našeg geostratega da su ratovi za libijsku i iračku naftu najobičnija izmišljotina - logična da logičnija ne može biti.

MILE DODIK SE OPET ŽALI DA MU NIŠTA NIJE JASNO: Oni kojima to nije očigledno, neka se, kao Fata kada zatekne Muju u krevetu sa komšinicom, zapitaju - da li veruju svojim očima ili vragolastom suprugu - u našem slučaju domišljatom Basu, dodatno nabudženom autoritetom dvojice francuskih teoretičara. Ako smo već odlučili da ne verujemo svojim očima, onda nema nikakvih problema da se složimo kako bi Balkanci, "da su bili pametni" i da se nisu "kurobecali", ostali u "gornjem sloju naprednih, drugorazrednih država", iako tamo, ako ćemo pravo, nikada nisu bili.

POSLE OVOG PASUSA, TATA NENAD ME JE POLJUBIO I ZAGRLIO: Istina, ceo svet vrvi od pristalica "nazadne" ideje kako se suštinska ideja globalizacije sastoji u tome da najrazvijeniji piju krv manje razvijenima od sebe - što će reći, svima ostalima - te da je u takvim uslovima čak i ostajanje u "gornjem sloju", pod uslovom da si tamo bio, kao što nisi, a pogotovo napredovanje do "istog" - malčice nemoguće. Ali, na te "nazadnjačke" priče Sveta i dvojica francuskih autoriteta, koje, sve mi se čini, u dobrom delu teksta nekritički kopipejstuje - ne padaju lako. Ne možeš njima prodati rog za sveću. Konačno, zna se ko u savremenom svetu rog za sveću prodaje, a ko ga kupuje!

Ovako se liže istorija Šumske: Mile Dodik balavi po tkanini
Photo: S.Pašalić

REPUBLIKA ŠUMSKA, ŠALJIVA PAROLA: U ostatku teksta, koji nije mogao da pođoni od Žan Žaka i Pola, Basara se uglavnom bavi neduhovitim prežvakavanjem teza koje je ponekad znao duhovito obraditi, usput iznoseći jedno senzacionalno otkriće. "Unutar maksimalističkih granica takozvane Velike Srbije, Srbi bi", kaže on, "zapravo bili ubedljiva manjina!?" Nije jasno šta postmoderni mudrac podrazumeva pod "maksimalističkim" srpskim granicama. No, ako kao relevantan izvor za njihovo utvrđivanje koristi šaljivu parolu "Srbija do Tokija" - onda je u pravu.

ŽELJKA CVIJANOVIĆ FAKTIČKI TVRDI DA JE OVO FAKTIČKI NERAZUMLJIVO: Nakon svega što su rekli Žan Žak i Pol, nakon svega što je rekao on, i nakon svega za šta nije najizvesnije da li je rekao Žan Žak, Pol ili Sveta, Bas zaključuje: "Rekao bih na kraju da se u svim državama nastalim iz raspada Jugoslavije u ovom momentu - zahvaljujući pre svega otvorenosti informatičkih tehnologija koje onemogućavaju samoizolaciju - postoji kritična masa intelektualaca spremnih da suoče sa izazovima sve komplikovanije svetske realnosti i da u toj realnosti pronađu mesto za sebe i - posledično - za svoje države. Ukoliko u tome dobiju podršku emancipovanijih delova lokalnih političkih elita, veliki posao stabilizacije psihologija - jedine suštinske nestabilnosti ovog regiona - mogao bi biti obavljen i to za srazmerno kratko vreme."

TURIM PRAVU STVAR NA PRAVO MESTO: Da li je ovaj citat Svetin ili je i njega negde pođonio - ne znam. Iskreno, voleo bih da ga je negde drpio. Iz istog razloga iz kog se nadam da, ako nedotupavna sintagma i jeste, nedotupavni i nepismeni naslov teksta nije njegov, nego ga je iz kompilatorskog kalambura izvukao i na neprimereno mesto turio neki veseljak iz pomenutog instituta.

NEŠTO SAM HTEO DA KAŽEM, ALI SAKRI SE MISAO: Ali, ako apstrahujemo pompezne i šuplje formulacije, i taktički zanemarimo u ovoj rubrici već apostrofiranu Kročeovu tvrdnju da iza besmislenog izraza ne može da stoji logična misao, ostaje utisak da nam Sveta nudi svetlu sliku budućnosti sa nacionalnim elitama koje nisu "puki ideološki konstrukt", iako narodi, kako kaže - jesu!?

I ona podržava Basaru: Jelena Karleuša, strrašno
Photo: Stock

DEREMO ŠILJAK NA KOŽU NAJEŽENU: Da u periodu koji Sveta voli da pljuje balkanske nacionalne elite, blago rečeno, nisu briljirale - to je nesporno. Ali - ako je elitizam to što nam nudi Basara, i ako je navodnoj "sabornosti" Cece, Dobrice i Matije, koju projektuje u prošlost, alternativa "sabornost" na liniji Karleuša - Sreten Ugričić - Sveta, ovim tekstom jasno projektovana u budućnost - tek ćemo da deremo kožu na šiljak.

JA OSEĆAM SREĆNU ŠUMSKU RAVNOTEŽU KOJA BASARI FALI: No, da se vratimo na početak teksta. Mog, a ne Basarinog. Ne znam šta bi moglo da predstavlja srećnu literarnu protivtežu, koju bi Sveta suprotstavio vrckavostima svog duha, kako bi postigao bogom danu poetsku ravnotežu. Sočna igra sa suvoparnom postmodernističkom poetikom, koju je primenjivao, i s kojom je istovremeno terao komediju - odslužila je svoje.

TI SI, VLADIMIRE, NAŠ NOVI KUSTURICA, REČE MI MILE DODIK KOJI JE PROČITAO OVAJ NEBULOZNI ZAKLJUČAK: Pada mi na pamet da mu predložim pokušaj oslobađanja emocija, od kojih u prozi, uglavnom, beži kao đavo od krsta. Pada mi na pamet, ali to, ipak, ne činim. Nije pametno takve savete davati piscu. Pogotovo ako je pisac stariji. U jedno sam, međutim, siguran. Lišeno otklona i zaklona koji su mu nudili upokojeni postmodernistički postulati, kvaziintelektualističko prokenjavanje tu alternativu da predstavlja ne može. I ako džep zahteva da ga primenjuje na kojekakvim mrsnim sajtovima, neka ga se mane u literaturi, ako za Boga zna.

* Tekst Vladimira Nenadovog Kecmanovića, u Šumskoj poznatog pod imenom „mali Rajko Vasić“, prenosimo u topovskom originalu iz novinske haubice „Glasa srpske“. Međunaslove doturila presrećna Jelena Milić.

 

 

30.05.2013.

MALI DIO NARODNOG VJEROVANjA, PREDANjA, OBIČAJA I POJMOVA KARAKTERISTIČNIH ZA MITOLOŠKU PRIMISAO

Mali rečnik srpske mitologije

Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Slobi

 
Photo: Stock

Predstavljamo mali deo narodnih verovanja, predanja, običaja i pojmova karakterističnih za novu srpsku mitološku primisao. Podmuklim delovanjem tajnih agenata klete realnosti, koji su se neznano kako uvukli u naše fantazmagorične redove, u ovaj rečnik su se probili i neki pojmovi koji objektivno postoje. Neprijatelj nikad ne spava, a mi i dalje sanjamo Veliku Srbiju

ADAM – prvi Srbin koji je po nacionalnom opredeljenju bio čovek, što je i logično pošto i amebe znaju da su Srbi narod najstariji. Zbog toga Srbi nemaju dilemu da li su nastali evolucijom od majmuna, kao Darvin i njegovi potomci ili su, pak, stvoreni direktno od Boga, kao kreacionisti. Za razliku od svih njih, Srbi su nastali od sebe.

APSURDISTAN – srpska autonomna oblast koja se obdan nahodi ni na nebu ni na zemlji, a obnoć među javom i med snom. Apsurdistan se ne može pronaći na karti čak ni pomoću Gajgerovog brojača, pa zato u njegovo postojanje sumnjaju mnogi, a najviše skeptici. Broj stanovnika je teško utvrditi, tu ni popis ne pomaže. Optimisti smatraju da je ta brojka duplo golo, dočim pesimisti procenjuju da je broj Apsurdistanaca u svakom trenutku jednak ukupnoj populaciji planete Zemlje. Balkanski vladari veruju da je Apsurdistan zapravo Utopija, zemlja sa idealnim društvenim uređenjem, pa svoje državice uređuju služeći se Apsurdistanom kao nedostižnim uzorom.

ČEMER – koštana srž slovenske duše koju naseljava još od pamtiveka, a možda i odvajkada. Mitovi i legende beleže da je pre Velikog Praska čemer boravio u iskonskoj pratmini ili, što reče Jakov Beme, bezdanu. Otkrivši slovensku dušu kao svoje prirodno stanište, čemer se iz nje ne mrda još od stvaranja sveta.

DEPRESIJA – to je ono kad se čak i posle tuširanja osećate kao popišani. Depresija je rupa bez dna u koju se pada strmoglavce, a izlazi putem kojim se ređe ide. U ekonomiji destrukcije & njene rekonstrukcije depresija označava osećaj praznine koji spopadne novčanik kad ostane bez cvonjka, praćen osećanjem odbačenosti od drugih ljudi koji za njega ne daju ni pet para. Depresija se leči psihoterapijom, medikamentima i dobitkom sedmice na lotou.

KURTA I MURTA – dvojac bez kormilara. Smenjuju se kao godišnja doba po principu: “Ja tebi, ti meni”. Najuspešniji džokeji u Srbiji – odgovara im svako sedlo, a o fotelji i da ne govorimo. Podjednako su dobri u svim jahačkim disciplinama – u jahanju Šarca, Damjanovog Zelenka, Jabučila vojvode Momčila, vile Ravijojle ili građana Srbije. Kod nas se smenjuju samo jahači, ali sedlo uvek ostaje nedodirljivo kao neotuđivi deo konja jer mu je sraslo sa leđima. Zato su među srpskim konjima sve pobune protiv jahača ili protiv drugih konja dozvoljene i poželjne, ali kad se neki plaćenik stranih konjušara drzne da dira u svetinju sedla odmah biva rastrgnut konj’ma na repove.

Photo: Jean Francois De Witte

MITO – osnovni princip sveta i vrhovni bog srpske mitologije. Pripadnici kulta opšte sa svojim božanstvom u svakodnevnom obredu podmićivanja koji se vrši u strogoj tajnosti, iza zatvorenih vrata, i rezervisan je samo za posvećene. Za podmićivanje je potrebno dvoje-troje – onaj koji daje i onaj koji prima. To je mistički susret dva principa, aktivnog i pasivnog, čije prožimanje vodi vernika stepenicama oboženja. U obredu podmićivanja natprirodnim dejstvom sakralnih sila dolazi do mistične transsupstancijacije. Obične zemaljske stvari kao što su novac, zlatan sat ili flaša viskija preobražavaju se u telo božije kojim se učesnici obreda pričešćuju. Zvanična doktrina srpske mitologije preporučuje što češće pričešćivanje mitom na svetoj liturgiji koja se služi u hramu sagrađenom od zlatnih poluga. Vernik se za pričešće priprema strogim antipostom u jagnjećim brigadama i molitvom svetom Evru Parotočivom, svecu zaštitniku zlatnog teleta.

NEDOĐIJA – zemlja na koju ljudska noga još nije kročila. Životni san putnika namernika, moreplovaca, avanturista, slepih putnika i slučajnih prolaznika. Otuda ona srpska narodna izreka nepoznatog porekla: “Svi putevi vode u Rim, a nijedan u Nedođiju”. Poklonici srpske mitologije veruju da je Nedođija zemlja u koju se stiže tek posle smrti, ali nijedan od duhova koji povremeno gostuju na domaćim spiritističkim seansama nije potvrdio ovo verovanje. Poslednjih decenija za građane Srbije ulogu Nedođije igra Evropska unija.

OTKAZ – u srpskoj mitologiji pojam koji označava pad u niže sfere postojanja. Proterivanje iz Raja poslovnih ljudi u svet besposlice, besanih noći i lutanja od nemila do nedraga u potrazi za poslom. Čovek koji izgubi posao sebe doživljava kao niže biće, bez obzira na to koliko je visok. Ko popije otkaz često prelazi i na druga alkoholna pića, čime samo dodatno produbljuje svoj moralni pad koji ponekad zna da završi i pod stolom.

Photo: Stock

POLEMIKA – igra gluvih telefona, omiljena u političkim i intelektualnim krugovima. Polemike se uglavnom vode preko sredstava javnog dezinformisanja, ređe u direktnom ful koktaktu. Polemički repertoar sastoji se od raznovrsnih tehnika rovovske borbe od kojih su najpopularnije: utuk na utuk, tuk na luk, milo za drago i šilo za ognjilo. Cilj polemike je odbrana sopstvene stvari po svaku cenu u skladu sa starom srpskom maksimom: “Tuđe mišljenje nećemo, svoje ne damo”. Pobednika polemike određuje žiri u sastavu: istorija (mučiteljica života) i vreme koje leči sve osim polemičkog žara.

POLITIČKI DIJALOG – srpska borilačka veština koja se upražnjava svuda i na svakom mestu, a najčešće na sledećim lokacijama: glupštinska sala, rialiti tok šou, kuloar, skupštinski restoran, kafanski astal, dragstor sa okolinom, Radio Mileva i ponekad bokserski ring. Stroga pravila ove borilačke veštine dozvoljavaju takmičarima da se služe svim sredstvima. Omiljena sredstva u političkom dijalogu su: teške reči, niski udarci, pljuvanje u svim pravcima, psovanje biranim rečima, spominjanje majke majčine i ostalih članova uže porodice, nagrđivanje na pasja kola, klanje na suvo, pucanj u prazno, koitiranje u zdrav mozak, ispiranje pameti sa centrifugom, presipanje iz šupljeg u prazno u oba smera i mlaćenje prazne slame praznjikavom glavom. Politički dijalog se smatra uspešnim ako bar jedan takmičar završi na intenzivnoj nezi. Jedina mana ovog sporta je ta što je potpuno lišen neizvesnosti: svi učesnici političkog dijaloga redovno pobeđuju, dok su njihovi navijači uvek na gubitku.

RAZGOVOR ZA POSAO – obred inicijacije u tajno društvo zaposlenih ljudi i poreskih obveznika. Obredu prethodi iscrpna ispovest u pisanoj formi, popularni CV (vražji kurikulum). Za razliku od klasične ispovesti gde se ispovednik obmanjuje u granicama normale, u CV-u treba lagati kao Kačavenda predstavljajući svoje lažno “ja” u što boljem svetlu. Kandidat koji prođe razgovor za posao dobija natprirodnu blagodat odozgo i postaje ud mističnog tela Firme. Obred inicijacije obuhvata:

a) pripremanje postom, molitvom Svetom Šefu, vežbanjem uvlakačkih vratolomija pred ogledalom i pokajanjem za besposličarski život, kao uslova da se stupi na novi put;

b) odricanje od starog čoveka isterivanjem đavolskih džabalebaroških sila koje su se, zbog nerada, ugnezdile u ljudsku prirodu;

c) ispovedanje prave vere (zakletva na večnu lojalnost Firmi i Šefovim zapovestima); 

d) pogruženje u osvećeni brend Firme, posvećujući čin u kojem se lično prihvata iskupiteljska sila brenda tetoviranjem logoa Firme na desnoj nadlaktici;

e) prizivanje svetog imena Vlasnika Firme kojim se posvećenik obnavlja po liku i podobiju Vlasnika;

f) sledi sveta tajna dobijanja radne knjižice u kojoj posvećenik prima pečat dara Svetog Duha Karijerizma.

Photo: Katerina Velaora

SLUH – nezamenljivi član prve petorke ljudskih čula. Najveću popularnost uživa među apsolutnim sluhistima koji su u stanju da čuju čak i lepet plućnih krila. Sluh je našao široku primenu u brojnim delatnostima tajnih službi, a naročito kod ljudi širokog srca koji su uvek spremni da vas saslušaju, tzv. doušnika. To je najpopularnije zanimanje kod Srba koji znaju da se dobar glas daleko čuje, ali i da dobar sluh kuću gradi. Statistička istraživanja tajnog mnjenja govore da na dva Srbina dolaze tri doušnika, što jeste nemoguće, ali nije neizvodljivo. Doušnici se obično regrutuju iz redova inteligentnih i obrazovanih ljudi, da se na poslu ne bi osećali inferiorno. Neki među njima su toliko posvećeni svome poslu da rade čak i u gluvo doba. Kod većine ljudi organi čula sluha su uši, mada ima onih koji su se toliko izveštili da su u stanju da gutaju svaku reč. Uši su, razmnožavajući se procesom personifikacije, postale široko rasprostranjena pojava i u neživom svetu, tako da kod nas i školske sveske i zidovi imaju uši. Ovi predmeti se mahom izjašnjavaju kao hrišćani jer slede Hristovu krilaticu: “Ko ima uši da čuje, neka čuje”, što im je zagarantovano Poveljom o pravima mrtve prirode na slobodu veroispovesti.

SOC – ostatak pri deljenju kafe koji se pije kašičicom. Eto čime se bavio T.S. Eliot kada je napisao stih: “Ja izmerih svoj život kafenim kašičicama”. Kod Srba je popularna naučno-istraživačka disciplina poznata pod nadimkom “gledanje u soc trećim okom”, koja vam omogućava da na dnu šolje opazite zanimljive prizore koji su u udžbenicima psihologije zavedeni u rubriku “Roršahove mrlje”. Ova metoda vam omogućava da pročitate sudbinu a da se prethodno niste opskrbili enciklopedijskim poznavanjem svih slova Vukove azbuke.

Photo: Goran Necin

SRBOMETAR – sprava kojom se meri koliko je ko veliki Srbin. Gradirana je na nekoliko veličina: veliki, veći, veliki u pizdu materinu, srpska majka, veliki vođa i otac nacije. Sprava je načinjena od legure inata i baš-čelika, sa blagim primesama antimaterije. Radi na struju, i to mahom na podzemnu. Srbometar je patentirao Prasrbin nepoznatog imena čim je aterirao na planetu Zemlju na koju je doputovao iz neznanih zakutaka Vaseljene, jašući na Halejevoj kometi kao na doratu ili Đogu.

TAJKUNI – najveći rodoljubi odavde do večnosti – nemaju ništa osim Srbije. Njima je nacionalni interes uvek na prvom mestu jer ga poznaju kao svoj džep. Tajkuni sprovode u delo filozofsku maksimu koja kaže: “Bogato društvo čine bogati pojedinci”. Oni su već stigli u srećniju budućnost i sad tamo velikodušno pripremaju teren za nas ostale.

UGROŽENOST – stanje imanentno srpskom narodu od njegovog nastanka koji datira negde između Memorandum-duma SANU (1986. godine) i velikog mitinga na Ušću propasti u apokalipsu (1989. godine). U tom periodu srpska zajednica formirana je sabijanjem ovaca u nacionalni tor, koje su u horu zablejale kao jedna: “Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Slobi”. Od tog doba zlog Srbi se osećaju kao svoji na svome samo kad im se ugroženost uvuče duboko u ostatke zaklane duše. Da nije bilo ugroženosti, sva etnička čišćenja, genocidi, silovanja, pokolji, raseljavanja – bili bi samo obični zločini, a ne blago prekoračenje upotrebe sile u nužnoj samoodbrani od golorukog neprijatelja koji nas istovremeno utemeljuje i ugrožava samim svojim postojanjem. Pripadnike srpskih snaga osećaj ugroženosti obuzimao je najčešće kad se sretnu sa civilima, starcima, ženama, decom, zarobljenicima i sličnim terorističkim kategorijama stanovništva opasnim po vascelo srpstvo, pa su bili prinuđeni da smrtonosnu pretnju saseku u korenu. Akademici, pisci, pesnici i ostale umne glave neguju i uzgajaju osećaj ugroženosti u svojim mentalnim laboratorijama, u hermetički zatvorenim lobanjama, odakle svoju smrtonosnu robu liferuju u svet putem knjiga, masovnih medija i još masovnijih grobnica. Veze između osećanja ugroženosti i realnosti obično su sasvim labave ili potpuno nepostojeće, što stvara idealan međuprostor za razvoj ovog mitološkog čudovišta sa sedamdeset sedam glava.

Photo: Goran Necin

VID – nezamenljivi član prve petorke ljudskih čula. Kod Srba ne uživa veliku popularnost jer oni ne veruju svojim očima. Umesto očima, Srbi svoje poverenje poklanjaju drugim stvarima: kristalnim kuglama, vidovnjacima sa dioptrijom, TV Bastiljama, bapskim pričama, snovima o Velikoj Srbiji, aleji katodnih cevi i pogledu iz najbolje lože. Iz te vere potekao je žalobni vapaj Slabovide Ćorke ovekovečen u pesmi “Šta će mi oči bez tebe, dragi, kad kristalnu kuglu ne mogu da imam”. Srbi ne obraćaju pažnju na trivijalne zemaljske fenomene koji se mogu videti što golim što okom, već su oči svoje duše usmerili na pojave koje su nevidljive čak i pod mikroskopom od sto sveća. Time pokazuju da su stranci na trećem kamenu od Sunca, a da im je prava otadžbina Nebeska Srbija, zemlja u mape neucrtana.

 

30.05.2013.

MEDIJI I RAT: KAKO JE "POLITIKA" IZVJEŠTAVALA 1992. GODINE (155)

Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (155)

Potreban nam je Matija Bećković

  
Photo: FoNet/ Darko Cvetanović

Nastavljamo sa objavljivanjem dokumentarnog feljtona o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine. Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce danas, 21 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara

Izdanje dnevnog lista "Politika" od 29. septembra 1992. godine

Photo: Stock

Muke sa geografijom: GDE SU GRANICE JUGOSLAVIJE

Da bi učili i naučili, koliko je to uopšte moguće, geografiju zemlje u kojoj žive, osnovci i srednjoškolci u Srbiji će ove školske godine, po svemu sudeći, morati pomno da prate kretanja čelnika federacije i da pamte sve rasprave i odluke konferencija o Jugoslaviji. Jer, udžbenika još nema, programi su tek usvojeni, ali još izgleda moraju da se dorađuju, a u kartama je Jugoslavija različito data. Poseban problem je, čini se, Prevlaka. Samim tim i granice naše zemlje.

Na velikoj zidnoj školskoj karti - objašnjava Vladan Stojović, šef odseka za izradu geografskih specijalnih karata u Zavodu za kartografiju Republike Srbije "Geokarta" - data je Savezna Republika Jugoslavija (sa Srbijom i Crnom Gorom). Tu je Prevlaka označena kao teritorija o kojoj se pregovara. Međutim, u školskom atlasu, gde je takođe ucrtana Savezna Republika Jugoslavija, Prevlaka je predstavljena kao hrvatska teritorija. A, na fizičkoj karti Evrope Prevlaka je u Jugoslaviji, ali je naša zemlja i dalje, zapravo, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija! Tu su još svih šest republika.

Za ovo zamešateljstvo postoji i opravdanje. Školski atlas je odštampan u maju, dakle, pre formiranja nove Jugoslavije, pa je Prevlaka "ostala" u Hrvatskoj. To, objašnjava Stojanović, nije stiglo da se ispravi. Pošto se zidna karta za škole crtala posle stvaranja nove Jugoslavije, Prevlaka je ucrtana kao sporna oblast, teritorija o kojoj se pregovara. Tako je ta karta aktuelizovana. Na njoj se vidi i deo Slavonije, koji je dat kao oblast pod plavim šlemovima. Da se pogrešno ne shvati, Stojković ističe da Slavonija nije data u sklopu Jugoslavije.

Fizička karta Evrope objavljena je još u januaru. Zato je na njoj, kaže Stojović, SFRJ sa svih šest republika.

Prema rečima Stojovića i ovo što su izmenili na geografskim kartama Jugoslavije, u "Geokarti" su uradili na svoju ruku. Zvanično ne bi smeli ništa da menjaju bez odobrenja, odnosno ukaza, to jest dopisa iz Ministarstva prosvete Srbije. U "Geokarti" su, kaže Stojović, tražili od Ministarstva prosvete programe po kojima bi uradili atlas i karte Jugoslavije i srpskih krajina. Međutim, iz Ministarstva nikakav odgovor nije stigao. U to vreme novih programa iz geografije, naime, nije ni bilo.

Pomoćnik republičkog ministra prosvete za srednje obrazovanje Stanoje Ivanović juče nam je rekao da ovo ministarstvo nije kontaktiralo sa "Geokartom". A, Ljilja Nikolić, načelnik odeljenja za program i razvoj za srednje obrazovanje u Ministarstvu prosvete Srbije, kategorički je tvrdila da se njenom odeljenju niko iz "Geokarte" nije obratio.

U svetu je praksa, naglašava Vladan Stojović iz "Geokarte", da stari nazivi, granice, ili neki drugi geografski pojmovi stoje još pet godina, zapravo, dotle dok se novi pojmovi, odnosno izmene ne ustale.

Na pitanje gde je Pravlaka u novim, pre nekoliko dana usvojenim programima iz geografije, Ljilja Nikolić je juče rekla: "Na to pitanje ne umem da vam odgovorim". Zatim je objasnila da danas kod nje dolaze predstavnici Srpskog geografskog društva i nekoliko profesora geografije iz škola kako bi se još jednom pretresla Prevlaka, kao i drugi geografski pojmovi.

- Prevlaka nije i neće moći da bude rešena ni u programima, ni u udžbenicima, dok njen status ne reše političke institucije - veli Stanoje Ivanović, pomoćnik republičkog ministra za srednje obrazovanje. - Kada ta nastavna jedinica bude došla na red, profesori će deci u školama predavati u skladu sa tadašnjim statusom Prevlake.

Atlasi i geografske školske karte su već u prodaji. Ukoliko bi sada iz Ministarstva prosvete Srbije u "Geokartu" i stigli neki zahtevi za izmene, morali bi, objašnjava Vladan Stojović, da čekaju narednu školsku godinu. Za ovu je kasno da se bilo šta koriguje, jer je stvaranje karata i atlasa dug proces.

A, udžbenici iz geografije o Jugoslaviji neće stići u knjižare krajem ovog, odnosno, početkom sledećeg meseca, kako je inače prvobitno najavljeno. Geografija za osmake čeka izmene najavljene iz Ministarstva prosvete Srbije. Sve je spremno za štampanje, kaže Petar Pijanović, glavni i odgovorni urednik u Zavodu za udžbenike, samo se čekaju još neke promene koje su usvojene na nedavnom Prosvetnom savetu. U "Naučnoj knjizi", kako saznajemo, rukopisi iz geografije za prvi razred srednjih stručnih škola i za treći razred gimnazije još nisu gotovi. Predviđa se da će udžbenici iz geografije Jugoslavije u knjižare stići u novembru.

Prema rečima Stanoja Ivanovića, izmene, koje je usvojio Prosvetni savet, neznatne su i uglavnom su redakcijskog karaktera. "Geografije" ovoliko kasne kako bi u njima plasirano gradivo bilo što aktuelnije.

Ostaje ipak pitanje kako će, uz sve uvažavanje truda nadležnih, geografija biti aktuelna, kada je recimo karta Evrope već sada deplasirana. Jugoslavija je na njoj data u starim granicama - od Triglava do Đevđelije. (A. Brkić)

***

Posle prekida izborne skupštine Udruženja književnika Srbije: POZADINA SUKOBA

Pošto pisci nisu uspeli, ni posle višečasovne rasprave, da se dogovore na koji će način da izaberu novo rukovodstvo, izborna Skupština Udruženja književnika Srbije, kao što je poznato, prekinuta je, a nastavak je zakazan za sledeću subotu. Udruženje je, tako, ostalo bez rukovodstva, jer je petnaestočlanoj Upravi UKS, na čelu sa akademikom Matijom Bećkovićem, istekao mandat i ona je razrešena dužnosti.

scan

Izbor novog rukovodstva organizacije književnika, prošle subote u Narodnoj biblioteci Srbije, u Beogradu, započet je, vrlo demokratski, bez prethodno sastavljenih lista, predlaganjem kandidata za novu Upravu UKS. Kada se na spisku već našlo pedesetak imena, Živorad Stojković se javio za reč i predložio, u ime grupe uglednih pisaca i akademika, da se dosadašnjoj Upravi produži mandat. Predlog, koji je, čini se, došao sa priličnim zakašnjenjem, kada je predlaganje kandidata bilo poodmaklo, uneo je zabunu i otvorio mnoge nedoumice, pa su usledili mnogi novi predlozi, dok se nije došlo do ćorsokaka iz kojeg je bilo nemoguće pronaći izlaz.

Predlog da se staroj Upravi produži mandat možda i ne bi izazvao toliki revolt da u najužem rukovodstvu UKS nije bio i Brana Crnčević. Jakov Grobarov i Mladen Markov su na to otvoreno ukazali. Predloženo je, potom, da se spisku kandidata koji su evidentirani na Skupštini pridodaju članovi stare Uprave, ali je i ovaj predlog otpao, jer su se članovi Uprave, pojedinačno izjašnjavajući, usprotivili mehaničkom spajanju dva spiska. Svoja imena je zatim povukao i najveći broj kandidata za novu Upravu, tako da je od pedesetak pisaca samo njih sedmoro pristalo, da u novonastaloj situaciji, učestvuju u trci za upražnjena mesta u novoj Upravi UKS.

Živorad Stojković svoj predlog da se staroj Upravi produži mandat i sve što je usledilo posle toga objašnjava sledećim rečima:

"U ustanovama kao što je Udruženje književnika Srbije uvek je bilo, i ima, ljudi koji su potrebni ustanovi, a mnogo je i onih kojima je ta ustanova potrebna. To se najbolje vidi kada dolazi do izbornih skupština. Oni kojima je Udruženje potrebno (a valjda sami znaju zašto) sve čine da uđu u Upravu. Oni drugi, najmalobrojniji, potrebni Udruženju, klone se, koliko mogu, izbornih poverenja i počasti, a, eto, i razmetljivih ponašanja "dece komunizma", među nekima od mlađih spisatelja, koji misle da kad su u istom Udruženju da su svi isti i da baš svima liči da predstavljaju pisce Srbije.

Izgleda da je za njih demokratija neka samouprava ili samozvana uranilovka, a ne prilika i potreba da najugledniji, najpozvaniji stoje na čelu Uprave UKS. Pritom, nikako ne mislim samo na predsednika, kao što ne mislim da u sastavu dosadašnje Uprave nije bilo i pojedinih članova za koje lično ne bih nikada glasao. Ali, jedna uprava sastavljena od ličnosti različitih mišljenja, pripadnosti, pa i osobina, u jednoj takvoj nekoherentnoj celini, možda je neophodna upravo danas. To je osnovni smisao predloga koji sam podneo na Skupštini Udruženja književnika Srbije".

Ishod Izborne Skupštine UKS, smatra Vladeta Janković, posledica je opšte nervoze i depresije u kojoj su ljudi, pa i pisci. S druge strane, u Udruženju, na žalost, ima ljudi koji misle da je istekom mandata sadašnjoj Upravi UKS došao trenutak da ostvare neke lične ambicije. Jedino pravedno rešenje je da se na listi kandidata, sledeće subote, nađu uz već predložene kandidate na Skupštini i oni članovi prethodne Uprave, pa da se tajnim glasanjem izabere 15 članova nove Uprave, koja će potom izabrati predsednika i potpredsednika.

Na Skupštini je bilo mnogo nepotrebne nervoze, emotivnosti i povišenih tonova, a negde u pozadini bilo je i politike, koje u Udruženju književnika više ne bi trebalo da bude. Sada postoje stranke, a Udruženje je svoju političku ulogu odigralo.

Bez obzira na sve, ističe Janković, ne može se govoriti o kataklizmičkom potresu, jer nije dovedeno u pitanje postojanje organizacije književnika, mada ima i onih kojima ne odgovara ovakvo Udruženje, a to su, pre svega, predstavnici radikalne ultranacionalne desnice i oni koji čine produženu ruku SPS-a.

Na Skupštini su, smatra Dušan Vukajlović, izbile na površinu lične sujete, nezadovoljstva, pa i mržnja pojedinih članova Udruženja koji su, povremeno, bili najglasniji na Skupštini. Kako oni shvataju demokratiju pokazuje i njihov predlog da se zabrani članovima dosadašnje Uprave da se uopšte kandiduju za novu Upravu, a na samoj Skupštini se nije čula nijedna primedba na rad Udruženja književnika Srbije.

Mišljenje članstva o takvim predlozima videlo se kada je od pedesetak predloženih kandidata samo njih sedmoro pristalo da ostane na listi za novu Upravu koja ima 15 članova. Vukajlović se nada da će Skupština sledeće subote nastaviti rad pod mirnijim okolnostima.

Pesnik Raša Livada podseća da se rukovodstvo PEN-a bira tako što polovina ostaje, a bira se druga polovina. Tako bi trebalo izabrati i rukovodstvo Udruženja književnika Srbije. Jedan broj pisaca je već najavio da ne želi da bude u rukovodstvu organizacije književnika i time se stvara prostor za obnovu dosadašnje Uprave, čime bi se sačuvao kontinuitet u radu. Ako bi se birala kompletno nova Uprava trebalo bi joj neko vreme da uđe u probleme. To je kompromisna varijanta, a u situaciji u kojoj se danas nalazimo, potrebno je kompromisa što više. (Zoran Radisavljević)

***

Izložba "Genocid nas Srbima 1941-45. 1990-92.": APEL SAVESTI ČOVEČANSTVA

U Muzeju primenjene umetnosti, večeras u 19 časova svečano će biti otvorena velika izložba "Genocid nad Srbima 1941-45. 1990-92."

Izložba dokumenata, fotografija i drugih svedočanstava o stradanju srpskog naroda u NDH tokom Drugog svetskog rata kao i tokom ratnih sukoba 1991/92. kojom se prikazuje kontinuirano uništavanje srpskog naroda, spomenika kulture i precizno smišljeno zatiranje srpskog imena i nacionalnog identiteta, nije poziv na osvetu već poziv na upoznavanje sa dugo potiskivanom istinom kao apel savesti čovečanstva i pokušaj borbe protiv zločina.

Photo: politika.rs

Ništa na ovoj izložbi nije prezentovano bez precizne provere, bez najpouzdanijih i potpunih dokumenata koji sadrže zastrašujuće podatke poput onih o stradalim žrtvama, u Gospiću, Vukovaru, Borovom Selu, njihovom identitetu, čak i o njihovim ubicama koji su prošli redovnu proceduru suđenja.

Svi ovi podaci prezentovani su juče novinarima na konferenciji za novinare kojoj iako su pozvani nisu prisustvovale inostrane kolege.

Ne možemo a da ne istaknemo ogroman entuzijazam i napore autora izložbe i celog idejnog projekta Bojanu Isaković i njene saradnike, požrtvovanje u prikupljanju dokaza dr Zorana Stankovića - patologa, novinara i fotoreportera Dušana Kecmana, Martina Candira i Tomislava Peterneka koji su se često izlagali opasnosti na prvim linijama fronta. (D. Lakić)

Izdanje dnevnog lista "Politika" od 30. septembra 1992. godine

Juče ujutro iz Beograda: PATRIJARH PAVLE OTPUTOVAO U POSETU SAD I KANADI

Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle otputovao j ejuče izjutra, petnaest minuta pre osam časova, u gotovo jednomesečnu posetu Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Srbima koji žive u SAD i Kanadi. predviđeni su i susreti sa predsednikom SAD Džordžom Bušom i generalnim sekretarom UN Butrosom Galijem.

Sa patrijarhom su na ovaj put otišli mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Amfilohije, episkop žički gospodin Stefan, episkop niški Irinej i protojerej Mihailo Arnaut, arhijerejski namesnik.

Iz Kancelarije Svetog arhijerejskog sinoda saopšteno je da je uoči polaska patrijarha Pavla na put, Njegovu svetost u Patrijaršiji prekjuče posle podne, posetio specijalni savetnik predsednika SR Jugoslavije profesor dr Svetozar Stojanović i u ime g. Dobrice Ćosića poželeo patrijarhu i njegovoj pratnji srećan put i uspeh u misiji.

Njegova svetost i g. Stojanović zadržali su se u kraćem srdačnom i otvorenom razgovoru, u kojem su učestvovali i članovi Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve gospoda episkopi žički Stefan, budimski Danilo i bački Irinej. Ovom susretu prisustvovao je i g. Dragan Dragojlović, ministar vera u vladi Srbije.

Boraveći u Severnoj Americi od prvog do 25. oktobra, patrijarh Pavle će se susresti sa mnogim uglednim i uticajnim ličnostima i grupama srpskog porekla i predstavnicima Amerike i UN. jedan od krupnih razloga ovog dalekog i dugotrajnog putovanja Njegove svetosti je i obeležavanje 100 godina pravoslavlja u Americi. Povodom tog jubileja u Čikagu će u nedelju, 4. oktobra, biti služena pravoslavna sveta arhijerejska liturgija, koju će zajednički služiti svi naši arhijereji uz pomoć svih pravoslavnih arhijereja iz Čikaga.

Boravak u Americi Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle započeće liturgijom 2. oktobra u manastiru Sv. Save u Libertvilu, da bi već sutradan bio u Novoj Gračanici, u hramu manastira Pokrova svete Bogorodice. Posle svečane liturgije posvećene veku pravoslavlja u Americi, patrijarh iz Čikaga putuje u Njujork gde mu predstoji bogat trodnevni program susreta u Akademiji Sv. Vladimira, Nacionalnom savetu crkava, Grčkoj arhiepiskopiji i Stalnoj konferenciji pravoslavnih kanonskih episkopa.

U Njujorku će se patrijarh 7. oktobra sastati sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija Butrosom galijem, da bi već sutradan (osmog oktobra) bio u Vašingtonu gde će posetiti Stejt department i sastati se sa predsednikom SAD Džordžom Bušom.

Patrijarh Pavle će na svom prekookeanskom putovanju obići sve gradove u Americi gde postoje srpske kolonije, što znači da će od devetog do 19. oktobra boraviti u Čikagu, Merilvilu, Lensijngu, Kadahi, Vorenu, San Francisku, San Dijegu, Los Anđelesu, San Gabrijelu i Alhambri.

U Kanadi će Njegova svetost boraviti svega tri dana, do 22. oktobra, a boravak u Novom svetu završiće u Pitsburgu 25. oktobra, služeći liturgiju u Sabornoj crkvi SV. Trojice. (M. Kuburović)

***

Jugoslovenski predsednik sinoć otputovao na sastanak sa Tuđmanom: ĆOSIĆ DOPUTOVAO U ŽENEVU

"Nikad nisam bio optimista, samo skeptik" - glasila je sinoćna "blic" izjava jugoslovenskog predsednika Dobrice Ćosića, na aerodromu "Batajnica", uoči polaska u Ženevu, gde danas treba da se sastane sa hrvatskim predsednikom Franjom Tuđmanom. Najavljeno je da će u razgovoru Ćosića i Tuđmana učestvovati kopredsednici međunarodne konferencije o Jugoslaviji, Sajrus Vens i lord Dejvid Oven, koji su posredovali u zakazivanju današnjeg sastanka u Ženevi.

Mada dnevni red razgovora u Ženevi nije utvrđen, očekuje se da će glavna tema biti srpsko-hrvatski odnosi, odnosno dva aspekta: odnosi SR Jugoslavije i Hrvatske, kao i Srba i Hrvata u Bosni. Predsednik Jugoslavije predložiće razgovor i o nekim drugim temama, koje je on već nudio u pismu, pre mesec dana, hrvatskom predsedniku. Predsednik Ćosić će, kako se saznaje, ponoviti i svoj predlog da se osnuje mešoviti komitet, koji bi se bavio svim temama koje zadiru u odnose SR Jugoslavije i Hrvatske.

Kako smo sinoć saznali, Ćosić i Tuđman započeće razgovore o "velikim brigama malih ljudi": obnavljanju saobraćaja na autoputu Beograd - Zagreb, uspostavljanju telefonskih linija, platnog prometa, pitanja penzija, izbeglica, i drugim zajedničkim jugoslovensko-hrvatskim problemima. Današnji razgovor u Ženevi biće prvi susret na nivou predsednika SR Jugoslavije i Hrvatske.

Sinoć se saznalo i kako je ugovoren današnji razgovor u Ženevi: u vreme radnog ručka Dobrice Ćosića sa Sajrusom Vensom i lordom Dejvidom Ovenom, Vens je ponudio dobre usluge jugoslovenskom predsedniku, a zatim je konsultovan i hrvatski predsednik. Obojica su dali pristanak.

Photo: freeserbia.net

Povodom predstojećih razgovora, između Ćosića i Tuđmana, dr Radovan Karadžić, predsednik Republike Srpske, koji je sinoć otputovao iz Beograda u Ženevu, gde će se uključiti u rad međunarodne konferencije o Jugoslaviji, iskazao je dobre želje i optimizam: "Kada bi predsednik Ćosić i Tuđman obavili dobar razgovor, tri četvrtine posla bilo bi završeno. Sve ostalo bi bilo lako", tvrdi Karadžić.

Uoči poletanja za Ženevu, Karadžić je prokomentarisao i predlog Alije Izetbegovića za uspostavljanje prekida vatre u BiH u toku zime: "Ja nudim mir umesto sezonskog prekida rata. Mi nećemo da prekidamo rat kada je Izetbegoviću teško, da bi ga nastavili kada mu bude lako, na proleće. Ne prihvatamo nikakav sezonski prekid vatre." (P. M)

***

Pismo saveznog premijera predsedniku Saveta betzbednosti UN: PANIĆ KRITIKOVAO SPORAZUM TUĐMANA I IZETBEGOVIĆA (Los Anđeles, 29. septembra)

Predsednik Vlade SR Jugoslavije Milan Panić uputio je danas pismo predsedniku Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija dr Hoseu Ajali Lasu u kome upozorava na ozbiljne posledice sporazuma o vojnoj saradnji koji su nedavno u Njujorku potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. Tekst pisma glasi:

Ekselencijo,

Upravo pod krovom Ujedinjenih nacija, najveće svetske organizacije za mir u saradnju, predsednici Hrvatske Franjo Tuđma i Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović potpisali su 23. septembra 1992. godina sporazum vojne prirode. S obzirom na ozbiljne posledice koje ovaj čin može imati želeo bih da istaknem sledeće:

Optužbe ba račun Savezne Republike Jugoslavije sadržane u uvodnom delu njihovog sporazuma lažne su i neosnovane.

Savezna Republika Jugoslavija i njena armija ni na koji način ne mogu biti optužene za agresiju. Ujedinjene nacije su potvrdile da se ni jedan jugoslovenski vojnik ne nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine. Jugoslavija takođe sarađuje sa Unprofor-om na sprovođenju mandata ovih snaga, kao i mirovnog plana UN.

Jugoslavija i ja lično smo u više navrata pozivali Ujedinjene nacije da pošalju posmatrače koji bi nadgledali sve vojne aerodrome u Jugoslaviji, kao i njene granice. Na Londonskoj konferenciji zatražio sam da se nekoliko hiljada pripadnika mirovnih snaga pošalje da patroliraju našim granicama i ponudio našu logističku podršku kao pomoć Ujedinjenim nacijama.

To bi predstavljalo najbolje garancije da iz Jugoslavije ne dolazi nikakva podrška borcima u Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj.

S druge strane, potvrđeno je da je 30.000 pripadnika regularnih i 10.000 pripadnika neregularnih jedinica vojno angažovano u Bosni i Hercegovini. Sporazum potpisan u Njujorku predstavlja pokušaj da se legalizuje hrvatsko vojno prisustvo.

Predsednici Bosne i Hercegovine i Hrvatsle zajednički su zatražili ukidanje embarga na isporuku oružja. Ukoliko ovaj zahtev bude prihvaćen, to će još više eskalirati i proširiti sukob.

Nama je sada potrebno više mirovnih snaga, a ne više oružja stranama u sukobu, pošto je Balkan već zagađen sa previše oružja. Jugoslavija se zalaže i nekoliko puta je zahtevala potpunu demilitarizaciju čitave Bosne i Hercegovine.

Trebačo bi da bude jasno da zahtev predsednika Tuđmana i Izetbegovića da se pokrene član 51 povelje Ujedinjenih nacija nije legitiman, zato što se oslanja na netačne pretpostavke.

U svetlu svega toga treba shvatiti da bi sporazum koji su potpisali predsednici Tuđman i Izetbegović delovao negativno na traganje za miroljubivim rešenjem i moga bi ozbiljno ugroziti aktivnosti koje su u toku u okviru Ženevske konferencije. To je u suprotnosti sa relevantnim rezolucijama Saveta bezbednosti UN.

Ipak, savezna Republika Jugoslavija i dalje je privržena pravednom i mirnom rešenju svih problema i odlučno će nastaviti da sledi taj cilj.

Ekselencijo, molim Vas da prihvatite izraze mog najdubljeg poštovanja.

PHOTO: Roger Richards

***

Predstavnik Stejt departmenta o jugoslovenskoj krizi: VAŠINGTON PODRŽAVA PONUDU IZETBEGOVIĆA (Vašington, 29. septembra)

Vašington pozdravlja ponudu Alije Izetbegovića o "zimskom prekidu vatre" objavljenom danas, ukoliko srpske snage ukinu blokadu oko Sarajeva, izjavio je danas u Vašingtonu predstavnik Stejt departmenta Ričard Baučer. "Mi se nadamo da će Srbi odmah odgovoriti na apel, jer bi porekid vatre omogućio dostavljanje neophodne humanitarne pomoći svima koji se suočavaju sa problemima dolazeće zime", izjavio je Baučer.

Odgovarajući na jedno pitanje predstavnik Stejt departmenta je potvrdio da administracija aktivno radi na forsiranju rezolucije Saveta bezbednosti o ratnim zločinima i naglasio da se Vašington nada da će komisija koja bude formirana, ustanoviti pojedinačne odgovornosti i ujedno biti opomena drugima da dobro razmisle pore nego što preduzmu akte nasilja, Baučer je obavestio novinare da je već postignut širi dogovor o tekstu pomenute rezolucije.

Na odvojenom brifingu za novinare predstavnik Pentagona pet Vilijams govoreći o trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovini najavio je da bi uskoro mogli da budu obnovljeni humanitarni letovi za Sarajevo. On je precizirao da bi obnavljanje letova moglo da počne u sledeća 24 časa.

Istovremeno, predstavnik Pentagona je odgovarajući na pitanje rekao da se među saveznicima vode razgovori o takozvanoj zoni zabranjenih letova iznad Bosne, da ideja o toj zoni nije napuštena, ali da u svakom slučaju do njene realizacije neće doći pre nego što se obnove letovi za Sarajevo. Juče je, međutim, u izjavi "Njujork tajmsu" načelnik generalštaba Kolin Pauel isključujući mogućnost svake američke vojne intervencije u Bosni izrazio, takođe, američku skepsu prema oportunosti i efikasnosti projekta o "praznom nebu" iznad Bosne.

***

Razgovori Vensa i Ovena sa Alijom Izetbegovićem: O DEMILITARIZACIJI SARAJEVA (Ženeva, 29. septembra)

Kopredsednici Konferencije o Jugoslaviji Sajrus Vens u lord Oven danas su u Palati nacija u Ženevi primili predsednika krnjeg predsedništva BiH ALiju Izetbegovića.

Prema Aliji Izetbegoviću, kako je rekao na konferenciji za štampu posle ovog susreta, glavna tema razgovora bio je prekid vatre i početak razgovora o demilitarizaciji sarajeva i njegove okoline, i to kao prvi korak ka obustavi vatre. Demilitarizacija grada, prema Izetbegoviću, obuhvatila bi dva koridora, prema jugu i severu. Ako ova akcija uspe, onda bi se ona mogla nastaviti na ostalim vrućim tačkama na šta su Srbi, kako navodi Izetbegović, dali principijelnu saglasnost.

Izetbegović je saopštino da je komandant Unprofora u sarajevu francuski general Filip Morion razgovarao sa liderom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem o ideji za demilitarizaciju Sarajeva. "Verujem da politička saglasnost postoji i da sada obe strane, muslimanska i srpska, treba samo da se dogovore o realizaciji demilitarizacije Sarajeva", rekao je Alija Izetbegović.

Prema njegovim rečima, plan za Sarajevo predviđa uspostavljanje severnog i južnog koridora, kojima bi bio moguć ulazak i izlazak iz grada. Ako bi demilitarizacija Sarajeva uspela, onda bi se ista formula primenila i na drugim "vrućim tačkama" u Bosni i Hercegovini.

Lider bosanskih Muslimana takođe je izjavio da je tokom razgovora sa Vensom "razumeo svog sagovornika da će Sjedinjene Američke Države tokom naredna 24 časa objaviti obnovu humanitarnih letova za Sarajevo". Izetbegović je izrazio nadu da će i ostale zemlje učiniti isto.

Bosanski poredsednik je demantovao tvrdnje da se na strani bosanskih Muslimana bore dobrovoljci sa Bliskog istoka. "Imamo mnogo mladića spremnih za borbu, a BiH bi mogla da ima armiju od sto hiljada vojnika sko bi bila u stanju da ih naoruža. Zato joj ne trebaju nikakvi dobrovoljci iz inostranstva", naglasio je Izetbegović.

Inače, u Ženevi su danas otpala nagađanja da bi se Izetbegović mogao zadržati u Švajcarskoj i sutra, kada se sastaju jugoslovenski predsednik Dobrica Ćosić i predsednik Hrvatske Franjo Tuđman. Prema tvrdnjama diplomatskih krugova, bosanski predsednik odlazi danas iz Ženeve, ali će na povratku u Sarajevo "svratiti" u Zagreb na razgovor sa Tuđmanom.

Diplomatski izvori iz Ženeve potvrdili su vest da bi humanitarni letovi za bosanski glavni grad mnogli da se obnove za najviše 48 časova. Ovde se procenjuje da bi oko 400 hiljada ljudi u Bosni i Hercegovini mogli da poumiru od gladi i zime ukoliko se ubrzo ne uspotavi vazdušbni humanitarni koridor. (Dr Borko D. Stošić)

 

 

29.05.2013.

PRESUDA ČELNICIMA "HERCEG BOSNE": 111 GODINA ZA STVARANjE VELIKE HRVATSKE

 

Presuda čelnicima "Herceg Bosne": 111 godina za stvaranje Velike Hrvatske         

Hag: Izrečene presude čelnicima "Herceg Bosne" za udruženi zločinački poduhvat
**********************************
Jadranko Prlić , Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, nekadašnji politički i vojni lideri takozvane „Herceg-Bosne“ - proglašeni su krivim za udruženi zločinački poduhvat protjerivanja i ubijanja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

Bivšem predsjedniku Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranku Prliću haški suci su dodijelili 25 godina zatvora, ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina, dvojici načelnika Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću i Slobodanu Praljku također svakom po 20 godina, zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću 16 godina te predstojniku Odjela za zatočene Berislavu Pušiću 10 godina zatvora.

Proglašeni su krivim zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bio da se politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova BiH koji su proglašeni Herceg-Bosnom, te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj, ili da se proglase državom unutar BiH (po uzoru na Republiku Srpsku).

Presuda čelnicima "Herceg Bosne": 111 godina za stvaranje Velike ...

Individualna odgovornost optuženih kao doprinos UZP

Ubijanje, progon, deportacija, silovanje, prisilno premještanje, protupravno zatočavanje, okrutno postupanje, oduzimanje imovine širokih razmjera, protupravni prisilni rad, uništavanje vjerskih i obrazovnih ustanova, protupravni napad na civile...zločini su koji su spomenuti u 26 točaka optužnice, od kojih su optuženi proglašeni krivim za više njih.

Jadranko Prlić (53): Imao je velike ovlasti u koordinaciji i vođenju HVO-a i Vlade. Imao je ovlasti u vezi sa zatočeničkim centrima i igrao je ključnu ulogu u odnosima HVO-a, Herceg-Bosne i Hrvatske. Svjesno je zatvarao oči pred etničkim čišćenjem koje se događalo u Mostaru. Podržavao je i politiku protjerivanja zatočenih Bošnjaka i njihovih obitelji.

Bruno Stojić (58): Imao je velike ovlasti nad većinom sastavnica vojnih snaga i vojne policije u Herceg-Bosni. Donosio je odluke o vojnim operacijama u Mostaru i deložiranju. Nije ulagao značajne napore da se stane na kraj zločinima.

Slobodan Praljak (68): Imao je velike ovlasti nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a. Kao zapovjednik glavnog stožera HVO-a je vršio kontrolu i zapovijedao HVO-om. Bio je informiran o tome da HVO premješta i zatočava Bošnjake u Prozoru, znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubojstva i ranjavanje članove međunarodnih organizacija. Dao doprinos u nastojanjima HVO-a u sakrivanju zločina u Stupnom Dolu. Djelovao je i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a sa ciljem ostvarivanja ciljeva zločinačkog pothvata.

Milivoj Petković (63): Mogao je predvidjeti da će djela seksualnog nasilja biti počinjena tijekom deložiranja Bošnjaka i vojnih akcija. Omogućio akcije općini Gornji Vakuf i općini Jablanica, onemogućio je pristup međunarodnin snagama i promatračima u nekim selima, sudjelovao je u granatiranju Mostara, planirao ofenzivu na stari dio Mostara koja je dovela do rušenja Starog mosta, naredio uhićenje muškaraca u nekim općinama iako oni nisu bili vojnici, sudjelovao je u fingiranjima istraga.

Valentin Ćorić (56): Imao je velike ovlasti nad vojnom policijom HVO-a. Imao je ovlasti da sudjeluje u borbi protiv kriminala u HVO-u, raspolagao je važnim ovlastima nad funkcioniranjem mreže zatočeničkih logora HVO-a. Ništa nije poduzeo kako bi spriječio zlostavljanje i ubijanje zatočenika. Jedinice vojne policije je angažirao za deložiranja u  općinama Stolac, Čapljina, Mostar i Gornji Vakuf.

Berislav Pušić (60): Znao je za masovna uhićenja Bošnjaka u Herceg-Bosni, znao je i za vrlo teške uvjete u kojima su Bošnjaci bili zatočeni, a znao je i za zlostavljanje te slanje zarobljenika na prisilan rad na frontu. Nije poduzeo mjere da bi se uvjeti popravili i zlostavljanja prekinula.

Na čelu UZP Tuđman

Na čelu udruženog zločinačkog pothvata, prema presudi, bio je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je s liderima Herceg-Bosne dogovorio etničko čišćenje Bošnjaka s teritorija BiH kojeg su smatrali hrvatskim.

Franjo Tuđman, Gojko Šušak (hrvatski ministar obrane), Janko Bobetko (Glavni stožer HV), Mate Boban (predsjednik tzv.Herceg-Bosne), Jadranko Prlić, Slobodan Praljak i ostali su postigli međusobni dogovor u kojem su se organi i strukture ljudstva HVO-a (Hrvatskog vijeća obrane) koristili za zajednički zločinački cilj, naveo je predsjedavajući sudac Žan-Klod Antoneti (Jean-Claude Antoanetti).

Prilikom podužeg čitanja presude, sudac je naveo niz zločina pripadnika HVO-a u koje su se suci uvjerili da su se dogodili. Pogotovo u zatočeničkim objektima, logorima kao što su bili Heliodrom, Dretelj, Ljubuški, Gabela...

Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike. Jednog zatočenika u Heliodromu su natjerali da poliže vlastitu krv jer - balijska krv ne smije ostati na hrvatskom tlu.“, naveo je Antoneti naglašavajući kako se pri tom nije radilo o individualnim zločinima nediscipliniranih vojnika, već o organiziranoj akciji.

Vojne kampanje pratilo je iseljavanje i premještanje stanovništva sa ciljem da odnosi snaga prevagnu u korist Hrvata.“, pojasnio je.

Sudac Antoneti je opisao i pojedinačnu odgovornost optuženih za određene zločine, kao što je primjerice rušenje Starog mosta u Mostaru (uništavanje kulturnih obilježja) za što je prema presudi odgovoran general Praljak, kao i za zločine u Stupnom Dolu.

Francuski sudac Antoneti je imao, inače, izdvojeno mišljenje o obliku odgovornosti optuženih, vezanog za UZP. On je predsjedao i suđenju vođi srbijanskih radikala Vojislavu Šešelju, za kojeg je zaključio na polovici suđenja 2011.godine, također različito od kolega iz sudskog vijeća - da nije bio član UZP-a predvođenog bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem.

Budući da je tužiteljstvo zatražilo duplo veće kazne za Prlića i ostale, a njihove obrane oslobađanje - na prvostupanjsku odluku se očekuju žalbe, nakon čega slijedi poduži žalbeni postupak do konačne, drugostupanjske presude.
 

 

***********************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////

 

Reakcije u Zagrebu: Očekuje se drugačija pravomoćna presuda Prliću i ostalima              

Jadranko Prlić uoči izricanja presude
Jadranko Prlić uoči izricanja presude
********************************
Sućut žrtvama, ali i očekivanja od drugostupanjske presude, opći je ton hrvatskih komentara na prvostupanjsku hašku presudu Jadranku Prliću i drugima. 

Cijeli državni vrh komentirao je hašku presudu Prliću i drugima.

„Kada slušate takvu presudu, kada je ja slušam, prvo čega se sjetite su – žrtve! Dakle, moja sućut je bila usmjerena prema žrtvama i njihovim obiteljima, kao i u drugim sluačjevima strašnih zločina koji su se dešavali na području bivše Jugoslavije. Kada je riječ o individualnoj krivnji, jer krivnja je uvijek individualna, kako je riječ o nepravomoćnim presudama, kao ni u drugim slučajevima ja ih nisam komentirao, pa neću ni ovu. A kada je riječ o odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, oni su za vrijeme rata bili ambivalentne naravi. Ja sam o nekim – po mom sudu – pogreškama hrvatske politike govorio i u Parlamentarnoj skupštini BiH“, kazao je hrvatski predsjednik Ivo Josipović.

Premijer Zoran Milanović ocjenjuje da kvalifikacije iz prvostupanjske presude ne odgovaraju stvarnosti i očekuje da će takav stav biti uvažen u drugostupanjskoj presudi. I on naglašava ambivalentnost hrvatske politike prema BiH u prvoj polovici devedesetih.

„Hrvatska je imala grešaka u BiH, ali bila je partner, bila je saveznik i jako puno je pomagala. I ako možemo Bosnu i Hercegovinu dijeliti na tri naroda – to tako piše u Ustavu BiH -  onda da nije bilo hrvatskih glasova na referendumu u proljeće 1992. godine, Bosna i Hercegovina nikada ne bi bila samostalna država“, kazao je Milanović.

„Haški sud treba poštivati, bez obzira svidjela se nama neka njegova odluka ili ne“, poručio je predsjednik Sabora Josip Leko.

„Hrvatska tu ima principijelan stav da sve zločine treba kazniti. A kako će ova prvostupanjska i kasnije drugostupanjska  presuda utjecati na odnose – nadam se da i Hrvatska i BiH imaju u vidu svoju budućnost“, kazao je Leko.

Prvi čovjek opozicije, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kaže kako je njegova stranka neugodno iznenađena iznesenim kvalifikacijama i visinom prvostupanjskih kazni.

„Smatramo da su i Hrvatska i BiH bile izložene velikosrpskoj agresiji i mislim da je ovo jedna sasvim kriva kvalifikacija. Uvjeren sam da će u žalbenom postupku biti srušena ova kvalifikacija i da će konačna pravomoćna presuda biti drugačija. Na Vladi je da učini sve što može da to tako i bude“, navodi Karamarko.

Neće biti implikacija po Hrvatsku

U ime grupa za ljudska prava – Vesna Teršelič iz Documente:

„Bosna i Hercegovina danas zaslužuje od strane Hrvatske preuzimanje odgovornosti  za tadašnju i sadašnju situaciju, jer je tu Hrvatska suodgovorna, a zaslužuje i konstruktivnu politiku u kojoj će Bosna i Hercegovina moći dovršiti proces ustavnih promjena“, ocjenjuje Vesna Teršelič.

Prvostupanjska haška presuda Priliću i drugima moralno, politički i komunikacijski znači dvije stvari, ocjenjuje politički analitičar Žarko Puhovski:

„Da je Hrvatska odgovorna za vojnu intervenciju u BiH, a to ima implikacije po saborsku deklaraciju o ratu u BiH i drugo – da je Herceg Bosna, na isti način na koji mi govorimo o Republici Srpskoj, zapravo sazdana na ratnom zločinu“, smatra Puhovski.

Odvjetnik s haškim iskustvom Anto Nobilo kaže za naš radio kako je novum ove presude udruženi zločinački poduhvat u kojem su sudjelovali tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak i tadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Janko Bobetko:

„To znači da su sudjelovali u planiranju ili zapovijedanju zločinima i da su zločin ukomponirali kao metodu ostvarivanja svojih političkih ciljeva u Bosni i Hercegovini. To je ono što je zastrašujuće i što bi itekako ozbiljno trebalo uzeti u obzir prilikom revalorizacije hrvatske povijesti u ranim devedesetim godinama“, kaže Nobilo.

Nobilo, inače oštar kritičar hrvatske politike prema BiH u prvoj polovici devedesetih,  ne očekuje nikakve međunarodne pravne ili političke implikacije po Hrvatsku od ove presude.

„Hrvatska danas i Hrvatska iz tih vremena nisu iste države. Hrvatska ne bi bila pred ulaskom u Europsku uniju da nije ispoštovala  najviše standarde ljudskih prava, a prvi ljudi hrvatske države izrazili su žaljenje zbog zločina kroz povijest u ime hrvatskog naroda“, kazao je.

„U nekom operativnom političkom smislu mislim da tu neće biti posljedica, ali je vrlo važno za socijalnu higijenu našeg društva kakav mi imamo stav – ne samo šefovi država i vlada, nego i društvo u najširem smislu, mediji, obični građani, svi oni kojima je dostupna javna riječ. Jedino što mi sad možemo i moramo je – osuditi ove zločine koji su napravljeni u naše ime. Oni su zaista bili brojni i teški. Mi ne možemo promijeniti ono što se desilo u povijesti, ali možemo to osuditi“, naglašava Nobilo.

On posebno ističe da aktualni čelnici Hrvata u Bosni i Hercegovini nakon ove presude trebaju najoštrije osuditi rukovodstvo Herceg-bosne i HDZ-a iz tih vremena koji su – naglašava Nobilo -  stvorili organizaciju za provođenje zločina.

 

 

29.05.2013.

REAKCIJE U BiH: HAG PRESUDIO POGREŠNOJ POLITICI A NE HRVATSKOM NARODU

 

 Reakcije u BiH: Hag presudio pogrešnoj politici a ne hrvatskom narodu               

Bivši logoraši gledaju prijenos izricanja presude Prliću i ostalima, Mostar, 29.maj 2013.
Bivši logoraši gledaju prijenos izricanja presude Prliću i ostalima, Mostar, 29.maj 2013.
*****************************************
Haška presuda čelnicima "Herceg Bosne", prvi su komentari u BiH, neće značajnije uticati na politička zbivanja. Biviši logoraši smatraju da kazna nije adekvatna, ali da je dobro što je potvrđena krivica optuženih.

Edin Batlak koji je u logorima HercegBosne bio zatočen više od devet mjeseci, presudu vojnim i političkim dužnosnicima ove ratne zajednice dočekao je u društvu nekadašnjeg, kako kaže druga u patnji, takođe logoraša Mirze Ćemalovića.

Emocije je bilo teško sakriti. Nakon devet godina čekanja, traume kroz koje su prošli ovi ljudi i njihove porodice dobile su i hašku potvrdu.

„Proživljavao sam ponovo ono što sam proživljavao 93. i 94. godine. Navrla su sva sjećanja na moje sugrađane koji su prošli ovu golgotu koja je obznanjena u Hagu“, kaže Batlak.

„Mislim da bez obzira, kazna bila ovakva ili onakva, ništa ne može nadoknaditi, nijedna kazna ne može nadoknaditi ono vrijeme koje smo mi proveli u logorima“, dodaje Ćemalović.

Strahote hercegovačkih logora dobro pamti i Emir Hajdarović, logoraš mostarskog heliodrama, Dretelja kod Čapljine i logora u Širokom Brijegu:

„Tu ste imali redovna premlaćivanja logoraša. Vode nie bilo za kupanja pa su često logoraši obolijevali.  Bilo je i pripadnika koji su, zavisno od dešavanja na ratištu, dolazili tu i iživljavali se na logorašima koji su završavali i na prvim linijama kao živi štit“, priča Hajdarević.

Nekadašnji ministar obrane HR Herceg Bosne Vladimir Šoljić kaže kako je današnja presuda za njega veliko iznenađenje. Osuđuje sve zločine, no smatra da je presuda u slučaju "Prlić i ostali" politička presuda.

„Ja samo znam da je na prostoru Herceg Bosne učinjeno najmanje zločina, da nema masovnih grobnica. Zašto je to tako – nemam ja tu komentara. Činjenica je da su Hrvati najprognaniji narod, a ispada da su sve živo prognali. Mi smo kao najnemoćniji, kao najmalobrojniji, bez sustava, mi nismo imali drugog izbora nego da se samoorganiziramo”, tvrdi Šoljić.

Predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana HRHB Mostar Petar Zelenika sličnog je mišljenja:

„Tu nije nijedan počinio zločin osobno, tu je neka zapovjedna odgovornost. Ja imam osjećaj da se ovdje sudi nama zato što smo glasovali i izišli na referendum '92. godine i glasovali za samostalnu BiH. Ja ne vidim drugog. Ko je nas napadao? Ko je nap'o Mostar? Ko ga je rušio?“, pita Zelenika.

Očekivana sudska odluka

Svakako ključni i najdramatičniji dio presude šestorici bivših čelnika Hrvata iz BiH  je zaključak suda da je državni i vojni vrh Republike Hrvatske sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu.

Profesor međunarodnog prava Zarije Seizović smatra kako je kvalifikacija međunarodnog sukoba ipak bila očekivana obzirom na utvrđeno činjenično stanje.
Ogroman broj dokaza i svjedočenja jasno je utvrdio linije zapovjedanja i međunarodni karakter sukoba u kojem je sudjelovao najviši vrh RH.

“Na ovaj dio obrazloženja presude, to mislim da nije bila dispozitiva presude jer Haški tribunal usput, rekao bih, određuje međunarodni karakter sukoba sa velikom težinom onoga što on kaže o tom karakteru, dakle, na ovo se ne može izjavljivati žalba. Kao, neko izjavi žalbu i kaže- znate ovo nije bio međunarodni oružani sukob iz razloga tih i tih. Međutim,  velika je moralna, etička težina ovakve jedne odluke i ovoga što je predsjedavajući Sudskog vijeća saopštio. Ja mislim da su te stvari bile jasne, ovog puta su izrečene od strane jednog suca Međunarodnog krivičnog tribunala. U krajnjem slučaju može se reći da predstavlja pravdu za žrtve“, ocjenjuje Seizović.

Šaćir Filandra, dekan Fakuleta političkih nauka, smatra kako sama presuda neće imati većeg utjecaja na međunacionalne, ali ni odnose u regiji.

„Mislim da je očekivan iznos kazni za počinioce. Pretpostaviti je da će bosanski dio javnosti koji je bio objekat nasilnih radnji biti visinom presuda zadovoljan. Presuda, s obzirom na veliki vremenski odmak, izmijenjene političke i svake druge društvene prilike danas, neće imati neki značajniji reflekt na politička zbivanja u Bosni i Hercegovini, na međunacionalne odnose“, mišljenja je Filandra.

Poražavajuće  je da se ponovo, nakon haške presude, vrši polarizacija prema etničkoj pripadnosti, što je daleko od suočavanja sa istinom i pomirenjem. Branko Todorović iz Helsinškog komiteta za ljudska prava s druge strane ipak dodaje:

„Mislim da je sasvim dobro da i Beograd i Zagreb u sklopu svojih politika koje vode prema Bosni i Hercegovini, prije svega imaju jednu svijest o odgovornosti koju nose za brojne zločine koji su se desili u Bosni i Hercegovini, ali istovremeno i odgovornosti da učine sve da na neki način omoguće nesmetani razvoj Bosne i Hercegovine i bh. društva, a ne da i danas imamo i iz Beograda i iz Zagreba ne samo negiranje zločina, ne samo relativizaciju, nego na neki način i daljnje miješanje u cilju destabilizacije Bosne i Hercegovine. Prema tome mislim da je ova presuda dobra i da bi se društvo u Hrvatskoj kao i društvo u Srbiji trebalo suočiti sa nekim presudama koje potenciraju odgovornost Zagreba i Beograda za zločine koji su činjeni u BiH”, zaključuje Todorović.

 

***********************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

 Suđenje Mladiću: Svjedočio stoti svjedok, idući mjesec odluka o tempu suđenja         

Mladić tokom jedne od rasprava
Mladić tokom jedne od rasprava
************************************
Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom zaštićenog svjedoka pod pseudonimom RM-322. I drugi dan njegovog iskaza suđenje je bilo zatvoreno za javnost zbog mjera potpune zaštite identiteta svjedoka, dijelom i zbog sugurnosti njegove obitelji.

Vjerovatno se radilo o insajderu iz srpskih snaga koji je sudjelovao u operaciji zauzimanja Srebrenice u srpnju 1995.godine, nakon čega je došlo do pogubljenja najmanje 7000 bošnjačkih dječaka i muškaraca, kako to spominje optužnica. Broj ubijenih je prema dosadašnjim nalazima haških i domaćih istražitelja pak prešao 8000.

RM-322 bio je stoti po redu svjedok haškog tužiteljstva koje generala Mladića tereti za genocid i protjerivanje u više općina u BiH na početku rata 1992.godine, genocid u Srebrenici 1995., višegodišnji teror nad Sarajlijama te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.

Idući svjedok Momir Nikolić, insajder koji je priznao zločin

Trenutno traje izvođenje dokaza u vezi srebreničkog genocida, a nakon nekih insajdera koji su dali iskaz na sjednici potpuno zatvorenoj za javnost, kao idući svjedok je najavljen Momir Nikolić, pripadnik VRS-a koji je priznao učešće u srebreničkom genocidu.

Prilikom nekoliko svjedočenja Nikolić je opisao kako su mu kolege iz VRS-a najavili da će zarobljeni bošnjački muškarci i dječaci biti pogubljeni, a između ostalog je opisao kako mu je gestom ruke prema grlu to nagovijestio i osobno general Mladić – kada ga je upitao što se planira sa zarobljenicima.

Nikolić je kao obavještajno-sigurnosni oficir Bratunačke brigade VRS-a bio u Konjević polju kad je zapovjednik Glavnog štaba Ratko Mladić tamo došao 13. srpnja 1995. godine. Velikom broju zarobljenika general Mladić je osobno obećao da im se ništa neće dogoditi, no Nikolić je opisao kako je njemu pokazao drugačije.

(VIDEO: Isječak sa svjedočenja Nikolića)


Još trećina svjedoka tužiteljstva

Od ukupno 411 svjedoka protiv Mladića, tužiteljstvo će veći broj njihovih iskaza priložiti u sudski spis u pismenom obliku, dok do kraja suđenja planira osobno pozvati u sudnicu - njih još 48.

Nakon toga očekuje se kraća pauza u suđenju i rasprava po pravilu 98 bis, prema kojem na polovici suđenja obrana može zatražiti oslobađanje klijenta po onim točkama za koje smatra da ih optužba nije dokazala. Iza rasprave uslijediti će dokazni postupak obrane i pokušaj osporavanja optužbi po zapovjednoj odgovornosti.
Suđenje se u srijedu otvorilo tek potkraj sudskog zasjedanja kada su suci saopćili nekoliko administrativnih odluka u vezi proceduralnih pitanja.

Među ostalim predsjedavajući sudac Alphons Orie je naglasio kako se 4.lipnja ove godine očekuje iskaz medicinskog službenika na temu zdravlja optuženog generala Mladića, a u vezi zahtjeva obrane da se smanji broj radnih dana u tjednu - s pet na četiri.

Odluka o iskazu medicinskog službenika UN-a

„Ne mogu to izdržati“, mogle su se nedavno čuti riječi optuženog upućene svojim odvjetnicima prilikom rasprave u sudnici o tempu suđenja i sugestije sudaca da bi htjeli nastaviti s punim radnim tjednom.

Tijekom suđenja koje je počelo polovicom 2011.godine, Mladić se više puta žalio na zdravstveno stanje zbog kojeg je nekoliko puta poduzeta blaža medicinska intervencija u nizozemskim bolnicama.

 

Haški tribunal dokazao da se nekažnjavanju zločina može stati u kraj

image John Hocking        

HAAG - Danas znamo da se nekažnjavanju najstrašnijih zločina može stati u kraj. Bez obzira na to koliko visoko rangirani ili uticajni počinioci bili, oni će na kraju biti izvedeni pred lice pravde i sudit će im se pravedeno. To je vječno nasljeđe MKSJ. No, to nije i njegovo jedino ...

...  nasljeđe, izjavio je sekretar Haškog tribunala John Hocking povodom 20. godišnjice MKSJ-a. 

On je naglasio kako postoji nasljeđe koje je stvarano i van njegovih sudnica - iza zatvorskih rešetaka, na stranicama rječnika, u kafeima u bivšoj Jugoslaviji. To je nasljeđe prvoklasnih službi MKSJ a zaduženih za svjedoke, odbranu, pitanja pritvora, jezična pitanja, rad sudnica i administraciju; to je bespoštedan napor da se premosti 2.000 kilometara koji dijele Haag od Balkana, saopćeno je iz Haškog tribunala.

- To je nasljeđe 7.000 sadašnjih i bivših službenika i zvaničnika MKSJ a čijem se neustrašivom angažovanju i nadljudskom zalaganju može zahvaliti uspjeh ovog eksperimenta međunarodne krivične pravde za koji se isprva činilo da je osuđen na propast, kazao je Hocking.

Istaknuo je kako je skoro 5.000 svjedoka skupilo hrabrosti da kaže svoju istinu i moglo je računati da će naći razumijevanje za svoje strahove i zaštitu od prijetnji.

- Slušali smo čovjeka koji je, krenuvši u Haag, sa sobom ponio mesa, ne želeći da mu se više ikada dogodi da bude gladan; seljaka koji nije mogao priuštiti da napusti svoja polja, svoje roditelje, svoju djecu da bi došao da svjedoči; mladu ženu koja je nehotično otkrila svoje povjerljivo svjedočenje i osjećala se izloženom u vlastitoj zajednici - kazao je Hocking. 

- Za svaki problem našlo se rješenje, a sa svakim rješenjem gradio se vrhunski program logistike, podrške i zaštite svjedoka MKSJ a. Kao prva služba te vrste, ona je položila temelje za slične službe na drugim međunarodnim sudovima i u državama bivše Jugoslavije - izjavio je sekretar MKSJ John Hocking, saopćeno je iz Haškog tribunala.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

29.05.2013.

HAŠKI SUD JE OSUDIO IDEJU STVARANjA "VELIKE HRVATSKE"

Haški sud je osudio ideju stvaranja "velike Hrvatske"

image Foto: AFP        

SARAJEVO - Nakon što je Haški tribunal dokazao ''udruženi zločinački poduhvat'' u presudi protiv Jadranka Prlića i ostalih, kaznivši ih na 111 godina zatvora, najpoznatiji svjetski mediji su ocijenili da je, zapravo, presuđeno projektu stvaranja ''velike Hrvatske u BiH''.

Britanski BBC prenosi kako je Haški tirbunal kaznio šest lidera bosanskih Hrvata za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti tokom rata u BiH tokom 1990-tih godina.

Američki  “The Washington Post” piše kako je Haški tribunal “otvoreno osudio Franju Tuđmana i njegovog bivšeg ministra odbrane Gojka Šuška za zločine u BiH, što je historijska odluka za BiH jer je ''dokazano da je postojao sistemski i planski pokušaj da se ilegalno uklone muslimani sa teritorija pod kontrolom Hrvata”.

Prema pisanju američkog lista ''Charlotte Observer'' “politički i vojni lideri takozvane “Herceg-Bosne” osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju od 111 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu na čijem čelu je bio tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman”.

Španski list “El Pais” navodi kako je šest političkih i vojnih predstavnika bosanskih Hrvata osuđeno na 111 godina zatvora zbog etničkog čišćenja Bošnjaka i drugih nehrvata za vrijeme balkanskog rata.

“Haški sud potvrdio je da je navedena grupa učestvovala u “zločinačkom poduhvatu” u cilju stvaranja tzv. velike Hrvatske koje je zahtijevalo promjenu i u etničkom smislu”, piše El Pais.

Američki “Chicago Tribune” prenosi da su je današnjom presudom dokazano da su “žene, djeca i starci bili zatočeni u nehumanim uvjetima, bez vode, hrane i medicinske pomoći”.

“Lideri bosanskih Hrvata su osuđeni i dokazana je njihova odgovornost za ubistva, silovanja i ilegalnu deportaciju nemuslimana u ratu u BiH”, navodi ''Chicago Tribune''.

Turski list “Akšam” navodi da su kažnjeni šest lidera bosanskih Hrvata, oni “koji su nad Bošnjacima činili velike zločine i koji su srušili Stari most u Mostaru”.

Prema američkom listu AJC, presuda protiv Prlića i ostalih “dokaz je za umiješanost Zagreba u rat u BiH čiji idejni kreator je Franjo Tuđman koji je želio da se osnuje minijaturnu država u BiH u cilju ujedinjenja sa matičnom Hrvatskom u cilju stvaranja velike Hrvatske”.

Njemački “Frankfurter Allegemeine Zeitung” piše da je “Haški tribunal utvrdio da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji cilj je bio da se uspostavi entitet sa hrvatskom većinom u BiH koji bi bio pripojen Hrvatskoj, a sve s ciljem ujedinjenja hrvatskog naroda”.

Ugledni italijanski list “La Repubblica” navodi da je su šestorica lidera bh. Hrvata osuđeni jer im je dokazana “krivica i umiješanost u uništavanju mostarskog Starog mosta, ruševine koja je postala simbol sukoba u Bosni''.

U vrijeme presude, prenosi italijanski list, šest osuđenih nisu pokazali nikakve emocije.


(Vijesti.ba/AA)

Presuda bez koje se ne može pregovarati o budućnosti Mostara

image Foto: AFP        

MOSTAR - Presuda koja potvrđuje namjere etničkog čišćenja dijela teritorija Bosne i Hercegovine sa konačnim ciljem stvaranja Velike Hrvatske biće posebno važna za grad koji je u ovim teritorijalnim aspiracijama bio najvažnija točka – za Mostar i njegovu budućnost.

U nastavku osvrt redakcije TV1 na presudu i njeno značenje.

Upozoravamo gledatelje, u nastavku emitujemo uznemirujuće scene. 

Vijesti.ba - Presuda bez koje se ne može pregovarati o budućnosti ...

(Vijesti.ba)

 

**************************************

BiH mora pravno i politički iskoristiti presudu protiv Hrvatske

image Amir Ahmić        

SARAJEVO - Bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom Amir Ahmić izjavio je za agenciju Anadolija (AA) da Bosna i Hercegovina  mora ''pravno i politički'' iskoristiti presudu kojom je nedvosmisleno potvrđeno da je Hrvatska izvršila agresiju na suverenu i nezavisnu BiH.

Kako očekuje, Ured tužitelja u Hagu će se žaliti na visinu kazne Prliću i ostalima koji su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

''Ako je u pet presuda Haškog suda Hrvatska utvrđena kao agresor, ako je u zadnjoj presudi konstatirano da je u tome učestvovalo rukovodstvo Hrvatske i tzv. ''Herceg-Bosne'', a u okviru ''zločinačkog poduhvata'', to ostavlja prostor da se drugim mjerama, pravnim i političkim, mogu određena stvari preduzimati. To zavisi, prije svega, od političkih faktora. Dakle, da li će presuda biti korištena politički i pravno ili druge svrhe. Da li se radilo o međunarodnoj zajednici ili unutrašnjoj politici ova se činjenica mora uzeti u razmatranje'', kazao je Ahmić za agenciju Anadolija.

Dodaje kako je, ipak, najvažnija činjenica da su žrtve nakon 20 godina dobile satisfakciju.

''Historijski je utvrđeno da je u jednom momentu tzv. ''Herceg-Bosna'' bila zločinačka organizacija. Jadranko Prlić je u završnoj riječi rekao da bi sve isto uradio. Sada ima vremena da misli o tome. Dakle, utvrđena je serija raznovrsnih zločina koji su učinjeni, a sve u cilju odvajanja dijelova BiH i pripajanja istih Hrvatskoj. Tu je glavni instrument bio zločin. To su zaključci preko kojih niko ne može da pređe'', podvukao je.

Prema njemu, tužitelji su dokazali najbitnije tačke optužnice.

''To je mrvica pravde u odnosu na strašne zločine koji su  desili u tzv. ''Herceg-Bosni''. ''Herceg-Bosna'' je poražena vojno, jer nisu uspjeli odvojiti dijelove teritorija i priključiti ih Hrvatskoj, politički, jer je dekonstruirana u Washingtonu kada je nastala Federacija BiH, te pravno danas u Hagu'', rekao je Ahmić.

Ne boji se da bi presuda mogla biti poništene u drugostepenom postupku. 

''Ja lično smatram da će svi ovi navodi ostati. Pogotovo poznavajući obim i kvalitetu dokaza koji su prezentiran u Tribunalu, kao i ovom postupku. Istina, svašta se dešava pred Tribunalom u drugostepenim postupcima. Ostaje obaveza države BiH da i dalje poklanja pažnju i nastavi kvalitetnu saradnju sa Hagom da ova presuda ostane takva kakva jeste'', zaključio je Ahmić u razgovoru za agenciju Anadolija.


(Vijesti.ba/AA)

 

Žrtve mogu tražiti nadoknadu štete od Hrvatske

image Kasim Trnka               

SARAJEVO - Ugledni profesor ustavnog prava, bivši sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (BiH) i bosanskohercegovački diplomata prof. dr. Kasim Trnka izjavio je za agenciju Anadolija (AA) kako žrtve iz BiH mogu tražiti odštetu nakon donošenja presude u slučaju ...

...  ''Prlić i ostali'' u kojoj je konstatirano da su snage Hrvatske vojske (HV) učestvovale u međunarodnom oružanom sukobu u BiH i da je postojao ''udruženi zločinački poduhvat'' na čelu sa hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

''Oštećeni mogu tražiti naknadu materijalne ili nematerijalne štete na osnovu ovakvog stava Haškog tribunala. Presuda je utvrdila pojedinačno ko su žrtve, koja su to mjesta, koji logori... Jasno su precizirane žrtve. Oni su stekli pravo da traže materijalnu i nematerijalnu štetu od tih formacija koje su djelovale. A budući su djelovale i hrvatske snage, kako je konstatirano presudom, iza toga stoji Republika Hrvatska'', rekao je Trnka za agenciju Anadolija.

Napominje da je utvrđeno kako je ''s jedne, a i druge strane izvršena agresija na BiH''.

''Ova presuda je konačno jedan kamenčić u mozaiku istine za period 1992. do 1994. godina dok je trajao sukob Armije BiH i HVO-a. Doduše prvostepenom presudom i uz suprotni glas predsjedavajućeg Vijeća, koji je bio protiv takve ocjene, utvrđeno je da se radi o međunarodnom oružanom sukobu. Činjenica je da je međunarodni oružani sukob u BiH, doduše sa istoka, od strane SR Jugoslavije, te Srbije i Crne Gore, utvrđena u nekim ranijim postupcima na tom istom Tribunalu'', podsjetio je Trnka.

Ističe kako presuda ne upotrebljava direktno pojam agresije već međunarodnog oružanog sukoba, ali potvrđuje da se, indirektno, može govoriti i o tome.

''Stalno treba imati na umu da treba sačekati drugostepenu presudu, i to će ustvari biti konačan stav Tribunala u Hagu. Sjetimo se da je kod Ante Gotovine bila izrečena presuda od 23 godine zatvora, ali je, na kraju, oslobođen. Iako je teško upotređivati ta dva slučaja, Tribunal, mora se reći, ima dosta neujednačenu praksu'', naglasio je Trnka za agenciju Anadolija.


(Vijesti.ba/AA)

 

Mostarac koji je snimio rušenje Starog mosta: Praljka je trebalo dodatno kazniti

image Nedžad Kasumović            

MOSTAR - Nedžad Kasumović, Mostarac koji je 8. novembra 1993. snimio rušenje Starog mosta, smatra da je zapovjednik Glavnog stožera HVO-a generali Slobodan Praljak zaslužio dodatnu kaznu Haškog suda zbog izjava "da smo mi minirali Stari most". 

"Izrečenu kaznu Haškog suda smatram nedovoljnom i niskom. Bili su to zločini velih razmjera", kaže Nedžad Kasumović.

Ovaj Mostarac upisao se u istoriju Mostara i Starog mosta 8. novembra 1993. kad je cijeli dan proveo pod granatama snimajući rušenje Starog mosta svojom kamerom. Ta kamera danas je izložena u mostarskom muzeju, a Nedžad nam priča kako je na kraju dana ostao bez baterija. Kaže da je Mostar prethodno bio niz mjeseci pod opsadom, blokadom i bez struje.

Sutradan, 9. novembra 1993. godine, kad je Stari most pao, Kasumović nije mogao nasaviti snimanje.

Te večeri, 8. novembra 1993. Kasumović je dao intervju autoru ovog teksta za tadašnji Ratni studio Mostar. Drhtao je od promrzlosti, bio je bos, u papučama, plakao je za Starim dok je govorio u direktnom radioprogramu. Te večeri kaseta sa snimljenim rušenjem mostarskog mosta je presnimljena i poslana preko Prenja i Glogova za Sarajevo.

„Samo djelomično sam zadovoljan izrečenim presudama. Generalu Praljku bih dao dodatne godine zatvora zlog laganja – on je nas optužiovao da smo sami mininirali most. To je monstruozno", kaže Kasumović za agenciju Anadolija.

Danas, 20 godina poslije, Nedžad kraj Starog mosta drži motel koji je osvojio brojne nagrade po izboru gostiju za najbolje domaćinstvo.

„Dođu ljudi pa slikaju moje cvijeće, ali stranci dođu pa pročitaju gore u hodnicima par članaka o meni i onda hoće sa mnom da se slikaju", kaže.

Nedžadu u BiH nikad nije dodijeljeno nikakvo priznanje ili nagrada za istorijski snimak, koji je bio glavni dokaz u Haškom tribunalu u vezi s rušenjem Starog mosta.

„Najveća moja nagrada je ova koju nemam. Moj ti je bio nijet da moj film završi u muzeju, našem, to je Muzej Hercegovine i završio je tamo. Moja kamera, kojom je snimljeno rušenje nalazi se u muzeju, ja sam je dao, to mi je bio cilj", priča ovaj Mostarac.

Povrijedilo ga je i to što ga nisu pozvali na otvorenje, kad je nakon rata Stari most obnovljen.

„Neću halaliti što me nisu pozvali na otvorenje Starog mosta. Povrijedilo me", kaže Kasumović.

O Nedžadu Kasumoviću je snimljeno više dokumentarnih filmova u inostranstvu i napisano stotine članaka u inostranim novinama. No, u BiH je medijski skoro nepoznat.

Danas, dok je gledao izricanje presude, sjetio se 8. novembra 1993. godine.

„Ma ja sam tad bio u šoku, ja sam plakao, krivio se ko bodenik, i ja, i žena, i svi u kući", kaže Nedžad.

(Vijesti.ba/AA)

 

HVIDR-a: Ovo je presuda bh. Hrvatima!

image Zoran Zovko        

MOSTAR - Predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata (HVDIR-a) Zoran Zovko izjavio je da je osuđujuća presuda u slučaju ''Prlić i ostali'' očekivana, te izrazio žaljenje zbog osuđenih koji su dobili velike zatvorske kazne u prvostepenoj presudi.

Dodao je da ostaje da se vidi kakva će biti drugostepena presuda­. Prema njemu, današnja presuda je ''možda prošla i bolje nego što je trebala''.

„Ovo je prvenstveno presuda Hrvatima koji žive u Bosni i Hercegovini. Jasno je poručeno da nemamo pravo tražiti ništa u ovoj zemlji. Ni politički, ni ekonomski, nikako. Mislim da je presuda pala tako da nismo smjeli izaći na referendum u BiH, da nismo smjeli napraviti postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koje su odbranile ove prostore“, istakao je Zovko, dodavši kako smatra da ovo jeste presuda i Republici Hrvatskoj.

Ovakvu presudu Zovko je ocijenio sramotnim za Haški sud.

„Mi živimo ovdje i živjet ćemo ovdje. Niko nas neće pomaknuti sa ovih prostora. Mi u sebi nosimo svoju istinu i znamo tu istinu. Da li se ona poklapa sa nečijom drugom istinom? Najvjerovatnije nije. Mi smo za to da odgovoaraju svi oni koji su odgovorni za zločine pojedinačno. Svako ima svoje ime i prezime i ako je nešto učinio suprotno pravilima rata, neka ta osoba i odgovara za to“, pojasnio je Zovko.

Mostar je podijeljen grad u glavama ljudi koji žive u njemu. Zovko je istakao kako smatra da će ova presuda donijeti promjene u gradu. Dok su jedni za ovu presudu, drugi nisu, te Zovko smatra kako će ona sigurno imati dugotrajnih posljedica.

Zovko je kazao kako je odrastao u miješanoj sredini, gdje poznaje običaje i pravoslavaca i muslimana, a i oni poznaju njegove. Danas, generacije se ne znaju. Svaka generacija zna za sebe i svoj narod, ne poznaje onoga drugog.

„Ne daj Bože da dođe ponovo do nečega, mislim da niko nikome neće pružiti ruku. Mislim da je to poraz svih nas. Na ovim prostorima, niko nije čist do kraja i niko nije crni đavo. Svi smo mi u jednom dijelu pozitivni, a u drugom negativni. Tako mislim i na Hrvate, i na Bošnjake i na Srbe“, zaključio je Zovko, dodavši da bi bilo bolje da „smo mi svojim sredstvima, putem pisane dokumentacije i svega što ima došli do jedne istine na ovim prostorima, da tu istinu kažemo ovoj mladosti“.

Iako su presudu i u zapadnom i u istočnom dijelu Mostara građani pratili u kafićima i drugim javnim mjestima, velikog slavlja ili negodovanja nakon izricanja, ipak, nije bilo.

Atmosfera u gradu je uobičajena. Mostarci šetaju ili rade, dok je grad pun turista. Po izricanju presude, većina građana koji su je pratili, vratili su se svojim svakodnevnim aktivnostima.

Bivši premijer Jadrnako Prlić i ostali iz vojnog i političkog vrha ''Herceg-Bosne'' proglašeni su danas krivim i osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.


(Vijesti.ba/AA)

 

 

29.05.2013.

FRANCUSKI PREDSJEDNIK PODRŽAO EVROPSKI PUT BiH

Hollande podržao evropski put BiH

image Bakir Izetbegović        

PARIZ / SARAJEVO - Državni vrh u zvaničnom je posjetu Francuskoj. Članovi Predsjedništva sastali su se sa francuskim predsjednikom Francoisom Hollandeom. Razgovarali su o evropskom putu BiH, bilateralnim odnosima, ekonomskoj suradnji.

Bilo je govora i o ulozi i djelovanju međunarodne zajednice u BiH.

TV1 jedina je novinarska ekipa koja prati posjetu Predsjedništva BiH u Francuskoj.

Pogledajte ekskluzivni intervju iz Pariza sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem:

Vijesti.ba - Hollande podržao evropski put BiH



(Vijesti.ba)

 

**********************************

Sorensen i Moon razgovarali sa zvaničnicima BiH o korupciji i kriminalu

image Peter Sorensen i Patrick Moon        

SARAJEVO - Šef Delegacije EU u BiH Peter Sorensen i ambasador SAD u BiH Patrik Moon razgovarali su danas u Sarajevu sa ministrima unutrašnjih poslova BiH, RS i Federacije BiH o borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije u toj zemlji.

Sorensen i Moon su u Sarajevu bili domaćini sastanka sa ministrom bezbednosti BiH Fahrudinom Radončićem, ministrom unutrašnjih poslova FBiH Predragom Kurtešom i ministrom unutrašnjih poslova RS Radislavom Jovičićem, sa kojima su razgovarali o rješavanju pitanja u oblasti primene zakona, unutrašnjih poslova i javne bezbjednosti.

Sorensen je, kako je javila agencija Fena, učesnicima sastanka poručio da iskustva iz ranijeg proširenja EU pokazuju da su 23. i 24. poglavlje Evropskog pravnog nasleđa, koja obuhvataju pravosuđe, osnovna prava, pravdu, slobodu i bezbjednost, najteža u procesu pregovora o članstvu.

"Vladavina prava je preduslov demokratije. Bez pouzdanog pravosuđa u BiH, mogućnost privrednog razvoja je ozbiljno ograničena, a građani osjećaju negativne posljedice. EU je uvela novu metodologiju za buduće pregovore, gde su ova dva poglavlja prva poglavlja koja se otvaraju i najvjerovatnije posljednja koja se zatvaraju", izjavio je Sorensen.

Kada je riječ o napredovanju BiH ka integracijama u evropske i atlantske institucije, SAD i EU su u potpunosti saglasne u pogledu značaja vladavine prava i javne bezbjednosti.

Obraćajući se učesnicima sastanka, Moon je izjavio da građani BiH, iz svih krajeva, žele da se više učini u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

"Današnje prisustvo tri ministra posebno je značajno, pošto potvrđuje naše uvjerenje da je stvaran napredak u bezbjednosnom sektoru moguće ostvariti samo kroz tijesnu saradnju i konsultacije, u okviru i između entiteta, kao i između države i entiteta. SAD i EU dijele iste ciljeve u pogledu evropske budućnosti BiH i nastavićemo tijesnu saradnju sa vama u sektorima primjene zakona i bezbjednosti", kazao je on.

(Vijesti.ba)

 

********************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////

Nije fer kad Dodik kaže da je BiH "đavo država"

image Valentin Inzko        

BEOGRAD / SARAJEVO - Visoki međunarodni predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko izjavio je danas da će nastaviti saradnju s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom uprkos njegovim spornim izjavama o Bosni i Hercegovini.

"Nije fer kad predsjednik RS kaže da je BiH 'đavo država'.

Meni je žao što zbog načina njegove komunikacije Amerikanci više ne dolaze kod njega, ja ću to naravno nastaviti, ali mislim da bi ipak trebalo uvesti novu kulturu komunikacije", rekao je Inzko na Radio-televiziji Srbije.

On je rekao da bi istovjetno reagovao povodom izjava usmjerenih protiv RS, zbog toga što je u njegovom mandatu da osudi izjave koje su "antidejtonske i antiustavne".

"Postoji utisak da, ako se slabi BiH, Republika Srpska postaje jača.

Ja mislim da je zapravo obrnuto: Ako se slabi BiH, biće slabija i RS", rekao je visoki predstavnik.


(Vijesti.ba)

 

*******************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////

VIRTUOZ DESTRUKCIJE

image Milorad Dodik        

Građanima BiH uskoro bi i s biometrijskom putovnicom privremeno mogao biti zabranjen ulazak u EU. Razlog je nesigurnost u izdavanju matičnih brojeva. Problem stvaraju RS i Brčko distrikt, konstatirao je PIC na posljednjoj sjednici.

Djelo je ovo virtuoza destrukcije Milorada Dodika, koji svaku izmjenu zakona koristi za razbijanje države, pa se nije libio da i  bebe iskoristi u ratu protiv države.


(Vijesti.ba)

 

***************************************

Vijesti.ba - Bh lideri moraju se izdići iznad stranačkog politikanstva

*************************************

Članovi Predsjedništva s predsjednikom Francuske

image Hollande sa članovima Predsjedništva BiH                                                                     

    **********************************                                                                                                                                                                        

PARIZ - U okviru trodnevne radne posjete predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića  i članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Bakira Izetbegovića Republici Francuskoj, članovi Predsjedništva BiH sastali su se sa predsjednikom Republike Francuske Françoisom Hollandom.

Tokom susreta članovi Predsjedništva BiH razgovarali su sa francuskim predsjednikom Hollandom o stanju u Bosni i Hercegovini i njenom putu prema Evropskoj uniji.
 
Govoreći o procesu pristupanja BiH Evropskoj uniji, predsjednik François Hollande je istakao čvrstu podršku Francuske Bosni i Hercegovini na putu u EU. Također, on je naglasio da, uprkos trenutnom zastoju, Francuska ima povjerenja u Bosnu i Hercegovinu i njenu budućnost u Evropskoj uniji. On je istakao da Francuska podržava proširenje Evropske unije i ostaje posvećena univerzalnim vrijednostima, koje predstavljaju temelj Evropske unije.
 
Članovi Predsjedništva BiH zahvalili su Francuskoj za ovu podršku, te iznijeli svoj stav da Francusku vide kao strateškog partnera.
 
Članovi Predsjedništva BiH i predsjednik Francuske François Hollande razgovarali su i o bilateralnim odnosima BiH i Francuske, s posebnim naglaskom na ekonomske odnose dvije zemlje. Oni su se složili da ekonomski odnosi Francuske i BiH nisu na nivou onoga što bi dvije zemlje mogle zajedno postići. Predsjedavajući i članovi Predsjedništva BiH pozvali su Francusku na veća ulaganja i prisustvo francuskih firmi u BiH. Također, izrazili su spremnost osigurati podršku francuskim investicijama, kako bi ekonomski odnosi dvije zemlje dostigli odgovarajući nivo i reflektovali dobre političke odnose BiH i Francuske. Zajedno su ocijenili da postoji značajan investicioni potencijal u BiH, koji bi trebao da ohrabri osnaživanje ekonomskih odnosa i ulaganja u energetski i trgovinski sektor u BiH.

Na sastanku predsjedavajućeg i članova Predsjedništva BiH sa francuskim predsjednikom razgovarano je i o ulozi i djelovanju međunarodne zajednice u BiH.
 
TV1 jedina je novinarska ekipa koja prati posjetu Predsjedništva BiH u Francuskoj.

U večerašnjem Dnevniku TV1 gledatelji će vidjeti cjelokupni izvještaj i intervju sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem.

 

(Vijesti.ba)

 

 

29.05.2013.

POVODOM PRESUDE U HAGU: KAZNE SU MALE ZA ŽRTVE, ALI SU NAUK (OPOMENA) ZA BUDUĆA VREMENA

Saopćenje SBB BiH povodom presude u Hagu
Kazne su male za žrtve, ali su nauk za buduća vremena
FOTO: Agencije
Kazne su male za žrtve, ali su nauk za buduća vremena

 

Povodom presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu SBB BiH saopćava:

Oni koji su uz pomoć brutalnih zločina, rušenja gradova i mostova, užasnom patnjom i terorisanjem civila samo zato što su pripadnici drugog naroda, htjeli da naprave paradržavu Herceg-Bosnu i pripoje je Hrvatskoj, danas su osuđeni na dugogodišnje robije.

Za žrtve su sve te izrečene kazne male, ali i kao takve one mogu biti nauk za sve koji eventualno u budućim vremenima posegnu za oružjem, zločinima i pokušajima stvaranja paradržavnih tvorevina na tlu suverene i nedjeljive Bosne i Hercegovine - kaže se u saopćenju Saveza za bolju budućnost BiH.

 

******************************

////////////////////////////////////////////////////////////////

Oglasio se srbijanski tužitelj za ratne zločine
Vukčević govorio o presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne
FOTO: Agencije
Vukčević govorio o presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne


Srbijanski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević ocijenio je danas značajnim što je Tužiteljstvo Haaškog suda (ICTY) u nepravomoćnoj presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne dokazalo da se na dijelovima BiH provodio udruženi zločinački pothvat (UZP), čiji je cilj bio uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i drugih nehrvata te da je ICTY ustanovio da su u UZP sudjelovali i hrvatski čelnici Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko.

"Značajno je što je Sud, pored sudioništva optuženih, našao da su u navedenom pothvatu sudjelovali i dali svoj doprinos Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko. Sud je faktički našao i da su oni dijelili kriminalni cilj i posjedovali kriminalnu namjeru iseljenja nehrvata s područja Herceg-Bosne činjenjem zločina", ocijenio je u pisanoj izjavi za Hinu Vukčević.

On je ocijenio logičnim što je ICTY "našao da su među sudionicima UZP, među ostalima, bili i pripadnici oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske", dovodeći to u vezu sa sudioništvom u UZP tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske.

Vukčević drži i da je takav zaključak Suda "doveo do još jednog pravno interesantnog zaključka sudskog vijeća da je oružani sukob između HVO i Armije BiH bio po svom karakteru međunarodni sukob".

"Sukob između BiH i Hrvatske, premda ne prvi put, zbog važećih pravnih standarda, ocijenjen je kao međunarodni, prvo jer je nađeno da su oružane snage Republike Hrvatske bile prisutne sudjelovale u sukobima u BiH, a zatim i jer se snage bosanskih Hrvata (HVO i HZHB) mogu smatrati agentima Hrvatske u pogledu počinjenih zločina koji su djelovali u ime Hrvatske", naveo je u pisanoj izjavi Vukčević.

 Srbijanski tužitelj drži i da ova presuda "u većoj mjeri nego što je to slučaj s ranijim presudama, identificira pojedinačne zločine koji su počinjeni na teritoriju tzv. Herceg Bosne", uz ocjenu kako to "daje osnovu da se pored optuženih, koji su visoke razine, radi na utvrđivanju odgovornosti nižih i neposrednih počinitelja".

 Haaški sud (ICTY) zaključio je u srijedu da su šestorica bivših političkih i vojnih čelnika Hrvata u BiH, zajedno s političkim i vojnim vodstvom Hrvatske, bili članovi udruženog zločinačkog pothvata(UZP) čiji je krajnji cilj bila uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i njegovo pripojenje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda. Prema mišljenju većine sudaca, taj je entitet trebalo ili pripojiti Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH ili bi on postao neovisna država unutar BiH, koja bi bila tijesno povezana s Hrvatskom.

 

******************************

//////////////////////////////////////////////////////////////////////

Valentin Inzko srbijanskim novinarima
Promjene u Srbiji na korist cijelog regiona
FOTO:
Promjene u Srbiji na korist cijelog regiona

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko rekao je danas da je Srbija provela tektonske promjene i postala svojevrsni miljenik EU, a da će te promjene i sve što se u Srbiji dešava imati pozitivan uticaj na cijeli region, pa i na BiH, javlja Tanjug.

"Odlučili ste da se okrenete budućnosti, da budete dio europske obitelji i u regionu je svima veoma drago zbog toga. To ima i veliki uticaj na cijeli region, uključujući i BiH", ocjenio je Inzko u razgovoru s srpskim novinarima.

Inzko je od jučer u posjetu Beogradu gdje se sastao s premijerom Ivicom Dačićem, potpredsjednikom Vlade Rasimom Ljajićem i patrijarhom Irinejom.

 Kako je rekao, "došao je da čestita srpskom rukovodstvu i da se zahvali na onome što se dešava".

On je dodao da se s Dačićem do sada sastajao tri puta, a da predsjednika Srbije Tomislava Nikolića nije upoznao, ali da njegovu nedavnu izjavu da je spreman za izvinjenje za zločine u Srebrenici smatra hrabrim korakom naprijed.

 "Srbija će u budućnosti igrati važnu ulogu na Balkanu, isto kao i Hrvatska, one će biti odličan tandem i mogle bi da povuku i ostale", istaknuo je Inzko.

 Po njegovim riječima, Srbija je dokazala da se može i drugačije postupati.

 "Nekada je bila 'gubavac' EU a sada je njen miljenik. To je svojevrsno mjenjanje paradigme. Vaši političari imaju težak posao i to ne samo na jednom frontu", rekao je on, podsjetivši da je Nikolić nedavno bio na trilateralnom sastanku u Turskoj.

"Svi sada gledaju kako Srbija rješava krupne probleme, dok u BiH ne mogu ni sitne", konstatirao je visoki predstavnik.

 On je ukazao da je u Beograd došao nakon što je u ovog mjeseca podnio izvješće Vijeću sigurnosti UN o BiH i prisustvovao sjednici Vijeća za implemenatciju mira, kako bi ovdašnje dužnosnike  izvjestio o zbivanjima u Bosni.

U izvješću pred UN, Inzko je ukazao na ozbiljnu političko-stranačku krizu koja vlada u Federaciji BiH gdje rekonstrukcija vlade traje već godinu dana, dok je to u Republici Srpskoj to glatko prošlo.

 Po njegovoj ocijeni, RS je strukturno stabilna i funkcionalna, ali iz tog entiteta stižu negativne i nepotrebne izjave.

"Ja sam kao visoki predstavnik spreman da branim RS ukoliko je ugrožena, ali ona to nije. Ona može sama sebe da ugrozi. Ako napada BiH onda napada i sebe", kazao je Inzko, dodajući da antidejtonsko ponašanje nije prihvatljivo.

Odgovarajući na pitanje da li se može očekivati "veća integracija RS u BiH", Inzko kaže da se ne razmišlja o smanjivanju komptencija RS, odnosno da cilj nije jačanje centralizacije već na povećanje funkcionalnosti.

 S druge strane razmišlja se i o reformi Federacije.

U BiH, istaknuo je Inzko, nema dovoljno političke volje, što potvrđuje i nerješavanje slučaja "Sejdić-Finci", zbog čega sada BiH ne može dobiti status kandidata za EU, i nespremnost da se ispuni minimum uvjeta.

Zbog toga, kako je rekao, međunarodna zajednica razmišlja o novom pristupu.

Posljednjih sedam godina, kada je međunarodna zajednica zauzela stav da je vreme za "domaću odgovornost" nije načinjen nikakav važniji pomak, ukazao je Inzko.

On je dodao da se nova strategija tek osmišljava ali da očekuje da će ona značiti "manje Dejtona, više EU" u BiH i robusniji pristup.

 Za razliku od sadašnje generacije političara BiH, koja se pokazala kao nesposobna da riješi bilo šzo, na općinskoj razini pojavljuju se novi sposobni političari, smatra Inzko i kao pozitivne primjere navodi Teslić, Gračanicu, Zenicu, Brčko.

 

**********************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////

Luka Mišetić, odvjetnik hrvatskog generala Ante Gotovine
Prvostepenu presudu ne treba dramatizovati
FOTO:
Prvostepenu presudu ne treba dramatizovati

Luka Mišetić, odvjetnik hrvatskog generala Ante Gotovine oslobođenog nakon žalbenog postupka pred Haškim sudom, ocijenio je da današnju presudu Hrvatima iz BiH ne treba dramatizirati, s obzirom na ranija iskustva prema kojima se prvostepene presude mogu drastično izmijeniti.

"Ono što se čini katastrofalnim u prvom stepenu potpuno se može izmijeniti u drugom stepenu. Sada je trenutak da se okrivljenici i njihovi odvjetnici pripreme za dugu borbu pred žalbenim vijećem", izjavio je Mišetić Hini, dodajući da mu je presudu teško komentirati jer ju nije proučio u cijelosti.

Ipak, ustvrdio je da iz današnje presude proizlazi kako je jedino Hrvatska izvršila agresiju na BiH, jer do sada za zločine u toj zemlji nije osuđen niti jedan srbijanski dužnosnik.

"Koliko mi je poznato ne postoji presuda Tribunala u kojoj piše da su Slobodan Milošević ili vodstvo iz Beograda bili na čelu udruženog zločinačkog pothvata. No, to se može promijeniti već sutra kada će se izreći prvostupanjska presuda Stanišiću i Simatoviću", rekao je Mišetić.

Za bivšeg šefa srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) Jovicu Stanišića i bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije SDB-a Franka Simatovića tužiteljstvo je zbog zločina u Hrvatskoj i BiH zatražilo doživotni zatvor, navodeći ih kao ključne pripadnike udruženog zločinačkog pothvata.

"Ako kojim slučajem prvostupanjsko vijeće sutra proglasi da u njihovom slučaju nije postojao udruženi zločinački pothvat u koji je bilo uključeno vodstvo Srbije imat ćemo perverziju u kojoj će jedino Hrvatska biti kriva", zaključio je Mišetić.

Osvrčući se na visinu kazni bivšim čelnicima Herceg-Bosne, osuđenima na ukupno 111 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima 1993. i 1994. u hrvatsko-muslimanskom sukobu, Mišetić je kazao da su one "logične ako se tvrdi da im je dokazana krivnja". "Kazne nisu toliko drastične s obzirom na težak činjenično pravni opis", zaključio je Mišetić.

 

*****************************

///////////////////////////////////////////////////////////////////

Izjava predsjednika RS
Dodik: Željka Cvijanović je dobro, ništa nije dramatično
FOTO: Arhiva
Dodik: Željka Cvijanović je dobro, ništa nije dramatično

 

Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik rekao je danas u Višegradu da je uvjeren da zdravstveno stanje entitetske premijerke Željke Cvijanović, koja je jučer primljena u bolnicu zbog tromba u veni, „nije dramatično“.

-Mislim da to nije ništa dramatično i potrebno je da se ljekarski kontrolira - konstatirao je Dodik i napomenuo je da je Cvijanović dobro i da se s njom čuo i protekle noći i jutros.

Cvijanović je jučer primljena u Kliniku za kardiovaskularne bolesti Kliničkog centra Banja Luka zbog bola u nozi, a prve dijagnostičke pretrage su ukazale da se radi o flebotrombozi (prisustva tromba u veni).

Načelnica Klinike za kardiovaskularne bolesti doc. dr. sc. med. Tamara Kovačević-Preradović je na pres-konferenciji kazala da je premijerki uključena adekvatna terapija i da je njeno zdravstveno stanje stabilno.

 

****************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Iako je iz budžeta finansirana gradnja
Vlada RS-a neće biti većinski vlasnik "Andrićgrada"
Vlada RS-a neće biti većinski vlasnik "Andrićgrada"

 Iako je iz budžeta Republike Srpske (RS), novcem poreznih obveznika tog bh. entiteta, s 5,5 miliona KM finansirana izgradnja "Andrićgrada'' u Višegradu, većinski vlasnik objekata “Andrićgrada” neće biti Vlada RS-a.

“Andrićgrad” su danas posjetili entitetski predsjednik Milorad Dodik i režiser Emir Kusturica, koji je naveo da je nastavak gradnje tog “grada od kamena” omogućen različitim grantovima i kreditima.

Po ranijim izjavama mnistrice trgovine i turizma RS Maide Ibrišagić-Hristić, u realizaciju projekta "Andrićgrad" u Višegradu do sada je utrošeno 19 miliona maraka, od čega je entitetska vlada u protekle dvije godine uložila 5,5 miliona maraka, iz kapitalnog granta razvoja turizma u 2011. i 2012. godini, dodajući da će precizni podaci o svim ulaganjima u "Andrićgrad" biti poznati poslije usvajanja finansijskog izveštaja o poslovanju tog preduzeća.

Vlada RS-a, općina Višegrad i firma “Lotika”, čiji je vlasnik režiser Emir Kusturica, formirali su prije dvije godine zajedničko preduzeće za izgradnju "Andrićgrada", a njegov većinski vlasnik je Kusturica, koji ima 51 posto udjela, dok je Vladi RS-a i općini Višegrad pripalo preostalih 49 posto dionica.

U međuvremenu je i općina Višegrad kreditnim sredstvima finansirala izgradnju “Andrićgrada”, kao i neka javna preduzeća, poput “Elektroprivrede RS”, a radovi su se izvodili potrebe da se investitor pridržava Zakona o javnim nabavkama.

Dodik i Kusturica su tokom današnje posjete tom komplesu najavili zvanično otvaranje “Andrićgrada” za 28.juni, na pravoslavni praznik Vidovdan, te naveli da su zadovoljni dinamikom izvođenja radova.

Dodik je naveo da je ovaj projekat od ogromnog interesa za RS te da postoji želja da se privuku posjetioci, „kojima će se predočiti jedan dio istorije, a koji je dosad bio potisnut, kao i sam Ivo Andrić, koji je sada dobio spomenik, koji će nadživjeti mnoge generacije koje budu tu živjele“.

Kusturica tvrdi da se gradi brže od planiranog te da je urađeno 22.000 kvadrata za 24 mjeseca te da je projekat već „gotov 80 posto“.

Entitetski predsjednik je još jednom dodao da je ideja o izgradnji „Andrićgrada“ potpuno „opravdana, da ulaganje u ima svoju svrhu, te da su svi prigovori na ovaj monumentalni projekt sasvim neopravdani“.

-Stvaranje svih velikih djela, uglavnom, prate prazne priče, a ovo je veliko djelo Emira Kusturice stvoreno u veoma teškim uslovima. Ali, teški i skoro nemogući uslovi rađaju velike ideje - ustvrdio je Dodik.

Glavna služba za reviziju javnog sektora u RS-u upozorila je da se kroz rashode Ministarstva trgovine i turizma RS-a ne osiguravaju informacije u finansijskim izvještajima o učešću Vlade RS-a u tom projektu.

Naime, nema pregleda imovine, obaveza i izvora sredstava, ukazala je Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a dajući Ministarstvu trgovine i turizma RS-a mišljenje s rezervom kada je u pitanju njihov rad u prošloj godini.

Taj resor Vlade RS-a cjelokupni kapitalni grant za razvoj turizma u RS-u, u iznosu od 4.000.000 KM, dodijelio je lani za izgradnju naselja "Andrićgrad'' u Višegradu.

-Međutim, evidentiranjem sredstava kojima se finansira izgradnja naselja ''Andrićgrad'' kroz rashode granta ne obezbjeđuju se informacije u finansijskim izvještajima (pregled imovine, obaveza i izvora) o učešću Vlade RS-a (putem Ministarstva trgovine i turizma) u realizaciju projekta "Andrićgrad“ - upozorila je Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a.

Iz opozicije u RS-u su još ranije upozorili da nisu protiv projekta “Andrićgrada”, ali da se još ne znaju vlasnička prava i kome ide dobit, a da je sav novac dosad dala RS, Vlada, javna preduzeća, Elektroprivreda, a ništa drugi, većinski vlasnik, Emir Kusturica.

 

 

29.05.2013.

REAKCIJE NA PRESUDU U HAGU: FRANjO TUĐMAN, RATNI ZLOČINAC!

Reakcije na presudu u Hagu
Iz hrvatskog ugla: Franjo Tuđman, ratni zločinac!
FOTO: Index.hr
Iz hrvatskog ugla: Franjo Tuđman, ratni zločinac!

 

Franju Tuđmana, obljubljenog hrvatskog autokrata, samo je prijevremena smrt spasila od optuženičkog stolca u Haagu.

Zaključak je to koji se neizbježno nameće nakon procesa koje je Međunarodni tribunal za kažnjavanje ratnih zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije vodio protiv hrvatskih generala Gotovine i Markača i šestorke iz "Herceg Bosne".

Poveznica ovih dvaju procesa pravni je termin "udruženog zločinačkog pothvata". Prema definiciji UZP-a koju prihvaća Haški tribunal, zločine poput genocida ili etničkog čišćenja nemoguće je provesti bez određene razine kooperacije na najvišim razinama vojne i izvršne vlasti.

Dva Tuđmanova UZP-a

U procesu protiv Gotovine i Markača govorilo se o udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio etnički očistiti hrvatski teritorij od srpskog stanovništva. Sud je Gotovinu i Markača pravomoćno oslobodio, utvrdivši da u ovom UZP-u nisu sudjelovali. No, sud je također utvrdio da su na hrvatskom teritoriju počinjeni brojni ratni zločini koji su rezultirali etničkim čišćenjem, odnosno nije odbacio postojanje udruženog zločinačkog pothvata.

Vrlo je slična priroda udruženog zločinačkog pothvata zbog kojeg su nepravomoćno na ukupnih 111 godina zatvora osuđeni Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Njih je tribunal proglasio krivima za sudjelovanje u UZP-u s ciljem čišćenja teritorije "Herceg Bosne" od muslimanskog stanovništva i stvaranja "Velike Hrvatske".

Hrvatska (p)ostala agresor

U oba ova slučaja Haški je sud kao predvodnika udruženog zločinačkog pothvata identificirao upravo Tuđmana. Prvi je hrvatski predsjednik, prema presudi šestorki iz "Herceg Bosne", zajedno s Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom planirao aneksirati dio teritorija BiH ili na njemu stvoriti samostalnu državu koja bi de facto funkcionirala kao hrvatska kolonija.

Presudom je potvrđena i odavno poznata činjenica: pripadnici Hrvatske vojske u BiH su se borili zajedno s pripadnicima HVO-a. Hrvatsko-muslimanski rat u Bosni i Hercegovini tako je dobio međunarodni karakter, a Tuđmanova je Hrvatska okarakterizirana kao agresor u susjednoj državi.

Vrijeme za pravu detuđmanizaciju


Velik je to udarac za reputaciju zemlje koja za mjesec dana postaje punopravna članica Europske unije. A čiji se navodno socijaldemokratski premijer ne libi pokloniti na Tuđmanovom grobu.

Mit o prvom hrvatskom predsjedniku i u 2013. godini toliko je jak da su u razmaku od samo par tjedana iznikla dva spomenika Tuđmanu u ponajvećim hrvatskim gradovima - Splitu i Osijeku. Presuda šestorki iz "Herceg Bosne" morala bi taj mit konačno skršiti i otvoriti put prema pravoj detuđmanizaciji hrvatskog društva.

 

***************************

////////////////////////////////////////////////////////////

Prliću 25, Stojiću, Praljku i Petkoviću po 20, Ćoriću 16, a Pušiću 10 godina zatvora
Zločincima tzv. Herceg-Bosne ukupno 111 godina zatvora
FOTO: AFP
Zločincima tzv. Herceg-Bosne ukupno 111 godina zatvora


11:53 Bivši čelnici takozvane Herceg-Bosne terete se za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine uključujući, između ostalog, ubistvo, silovanje, seksualno zlostavljanje, uništavanje imovine, zatvaranje, deportaciju i prisilno premještanje počinjeno nad bosanskim Muslimanima i drugim nehrvatima od 1992. do 1994. godine.

Oni se terete za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj političko i vojno podjarmljivanje, trajno uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i ostalih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju takozvanoj Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, i pripajanje tih teritorija kao dijela “Velike Hrvatske”. Optužnica se odnosi na zločine počinjene u opštinama Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš.

 

Haaški sud (ICTY) zaključio je u srijedu da su šestorica bivših političkih i vojnih čelnika Hrvata u BiH, zajedno s političkim i vojnim vodstvom Hrvatske, bili članovi udruženog zločinačkog pothvata (UZP) čiji je krajnji cilj bila uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i njegovo pripojenje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda.

 

11:40 Komandant vojne policije HVO-a Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina zatvora, dok je načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić osuđen na 10 gdina zatvora.

 

11:34 Bivši premijer takozvane Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25, ministar obrane Bruno Stojić na 20, a komandanti Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković osuđeni su na po 20 godina zatvora.

 

 

11:27 Berislav Pušić je značajno pridonio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je vijeće.

 

11:22 Valentin Ćorić je značajno pridonio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je vijeće.

 

11:16 Milivoj Petković je značajno pridonio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je vijeće.

 

11:10 Slobodan Praljak je značajno pridonio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je sudsko vijeće.

 

11:06 U udruženju logoraša u Mostaru bivši zatočenici u logorima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) organizovano prate izricanje presude čelnicima Herceg Bosne u Hagu. Kroz logore HVO-a prošlo je na hiljade civilnih i vojnih logoraša. Očekivanja mostarskih logoraša je osuđujuća presuda i dugogodišnje kazne zatvora.

 

11:04 Bruno Stojić značajno doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu, utvrdilo je sudsko vijeće.

 

10:58 Jadranko Prlić je omogućio i prihvatio da se čine zločini protiv muslimana u skolopu njihovog sistematskog zatočavanja koje je provodio HVO, utvrdilo je sudsko vijeće.

 

10:48 Vijeće je utvrdilo da su optuženi odgovorni za udruženi zločinački poduhvat.

 

10:44 Vijeće je utvrdilo da se na području BiH desio međunarodni ratni sukob, saopćio je sudija Antonetti.

 

10:41  Podsjećamo, u završnim riječima tužitelji su zatražili da ih se proglasi krivima te su za premijera takozvane Herceg-Bosne Jadranka Prlića, ministra obrane Brunu Stojića, komandante Glavnog stožera HVO-a generale Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića zatražili 40 godina zatvora, za komandanta vojne policije HVO-a Valentina Ćorića 35, a za načelnika Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića 25 godina zatvora, dok su odbrane zatražile njihovo oslobađanje.

 

10:33  Tokom suđenja saslušano je 206 svjedoka i izvedeno 10.000 dokaznih predmeta. 

 

10:17 Sudija Antonetti počeo je čitanje sažetka optužnice. U njoj navodi detalje zločina počinjenih u općinama Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš.

10:10 Tročlanim sudskim vijećem predsjedava Francuz Jean Claude Antonetti. Vijeće presudu donosi većinom glasova.

 

10:02 Počelo izricanje presude čelnicima takozvane Herceg-Bosne. Presuda je napisana na 2.629 stranica.

 

 

29.05.2013.

DRŽAVNE UBICE SE VRAĆAJU KUĆI?

Prirodni priraštaj

Državne ubice se vraćaju kući?

 
Ovuda, molim: Milan Lukić na putu za Srbiju
Ovuda, molim: Milan Lukić na putu za Srbiju
Photo: EPA/SERGE LIGTENBERG

Zacakliše se oči izmišljenim nacionalistima, možda i samom srbijanskom premijeru  koji uspešno čuva državnu politiku od nacionalističkih primisli: možda će se uvažiti njegov državotvorni zahtev Tribunalu od  9. aprila ove godine, da se svi srpski ratni zločinci osuđeni u Hagu isporuče Srbiji

Dačić je tražio ubice na revers, zaklinjući se 9. aprila da je Srbija "spremna da prihvati međunarodni monitoring sprovođenja kazni i ponudi čvrste garancije da osuđenima neće biti odobreno moguće prevremeno oslobađanje, bez relevantne odluke Tribunala".  Dan pre nego što se srbijanski predsednik Tomislav Nikolić uneredio na sednici Generalne skupštine UN, ocenjujući Haški tribunal kao inviziciju za Srbe

Izgledalo je da će se sve završiti unisonim licemernim lupetanjem srbijanskih političara  povodom dve decenije postojanja Haškog tribunala, koji, eto, nije uspeo da spere krv sa državnog oruđa i ličnog hladnog oružja,  kad se, ničim izazvan, oglasio generalni sekretar Ujedninjenih nacija Ban Ki Mun. Ohrabrujućim nagoveštajem, informacijom o tome da se u Tribunalu razmatra mogućnost upućivanja besprimerne gomile zlikovaca u Srbiju, radi izdržavanja kazni koje su im izrečene za počinjene ratne zločine. Gensek UN obavestio je, naime, srbijanskog premijera Ivicu Dačića da je u proceduri zahtev Srbije da njeni državljani, osuđeni pred haškim Tribunalom, kazne izdržavaju u zatvorima na njenoj teritoriji, o čemu je zatražio procenu Tribunala. Predsednik Tribunala Teodor Meron obavestio je Ban Ki Muna da je procena u toku i da je konačna odluka na Savetu  bezbednosti, naveo je generalni sekretar u pismu Dačiću.

Zacakliše se oči izmišljenim nacionalistima, možda i samom srbijanskom premijeru  koji uspešno čuva državnu politiku od nacionalističkih primisli: možda će se uvažiti njegov državotvorni zahtev Tribunalu od  9. aprila ove godine, da se svi srpski ratni zločinci osuđeni u Hagu isporuče Srbiji. Naravno i oni koji još nisu osuđeni/oslobođeni. Da li je moguće da ćemo još koliko za koju nedelju u komšiluku imati, recmo, Milana Lukića (doživotna robija za spaljivanje najmanje 120 Bošnjaka), te njegovog rođaka Sredoja Lukića (27 godina za zločine protiv čovečnosti): "Zločini koje su počinili Milan Lukić i Sredoje Lukić se u ovom slučaju odlikuju i bezobzirnim nepoštovanjem ljudskih života. Spaljivanje živih ljudi u kućama predstavlja akt najveće nehumanosti koje neka osoba može počiniti", tvrdi Veće suda koji nije ispunio svoj cilj. Dobrodošli u Srbiju, baš kao i Ljubiša Beara, Vlastimir Đorđević, Vladimir Lazarević, Sreten Lukić, Radivoj Miletić, Drago Nikolić, Dragoljub Ojdanić, Vinko Pandurević, Nebojša Pavković, Vujadin Popović, Nikola Šainović, Zdravko Tolimir, Stojan Župljanin. I, naravno, neosuđene ikone Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Jovica Stanišić i Franko Simatović.

Photo: EPA

 

Podvucimo crtu, Dačić je tražio ubice na revers, zaklinjući se 9. aprila da je Srbija "spremna da prihvati međunarodni monitoring sprovođenja kazni i ponudi čvrste garancije da osuđenima neće biti odobreno moguće prevremeno oslobađanje, bez relevantne odluke Tribunala".  Dan pre nego što se srbijanski predsednik Tomislav Nikolić uneredio na sednici Generalne skupštine UN, ocenjujući (Nikolić) Haški tribunal kao inviziciju za Srbe.

To je, na neki način, i čuvanje novca poreskih obveznika, budući da država članovima njihovih porodica, uz pripadajuća zaposlenja u javnim preduzećima, isplaćuje džeparac i kupuje četiri povratne avinske karte godišnje i časti ih džeparcem od po 250 evra po osobi, za troskove prilikom posete. Sve to koštalo je 19 miliona dinara godišnje, a onda je odlučeno da se pomažu i oni koji se nisu dobrovoljno predali, još 12 državljana Srbije. Kako je rekao Rasim Ljajić, oficir za vezu države sa Tribunalom, tu odluka Vlade Srbije podržao je  Sekretarijat Haškog tribunala, "jer doprinosi resocijalizaciji osuđenika". Za razliku od njihovih žrtava, ubijenih u državnom projektu i državnim novcem. Njih Srbija ne može da "resocijalizuje", a da ih prizna - neće.

Troškovi će, dakle biti smanjeni, ako ne i anulirani, jer, teško je i zamisliti obožavatelje i obožavateljke, recimo, Ratka Mladića, koji bi dozvolili da genocidni general jede zatvorsku hranu, spravljenu rutinski, bez imalo ljubavi.

Ova je frustrirajuća faza nacionalnog jedinstva u činjenju i zataškavanju zločina,, nalik memorandumskom konsenzusu, otpočela krajem novembra prošle godine, kada je Tribunal oslobodio krivice za zločine u vojnoredarstvenoj akciji Oluja hrvatske generale Ante Gotovinu i Mladena Markača. Još je tada predsednik Srbije tražio mnogo više za Srbe - zločince: "Ovo je čas kada iz Haškog tribunala treba da izađu svi Srbi, zato što, ako 'Oluja' nije bila zločin i ako Haradinaj nije počinio zločin, gde će se naći zločin kod političara, komandanta vojske i policije, Srba koji se nalaze u Haškom tribunalu", zavapio je Tomislav Nikolić. Što su nastavili da variraju političari iz vlasti i opozicije, sve do mladih pripadnika fašističkih falangi, okupljenih pod parolom Svi su Srbi Ratkovi vojnici!

Sve bi, dakle, moglo da dođe na svoje mesto, državne ubice bile bi i dalje briga države, imale bi sve što i njihove kolege koje nije zapala nikakva kazna za nedela, već očekivano napredovanje u službi, bogatstvo i ugled. Pouka za dolazećee Ratkove vojnike, da se zločin isplati i da treba voleti domovinu koje se ne odrče svojih ubica. Svrha kažnjavanja biće postignuta.

 

************************************

U tužnoj, namrgođenoj i ogorčenoj zemlji

U ime mržnje

  
Photo: blogspot.com

Ono što jest važno je činjenica da živimo u društvu u kojemu je uopće moguće da se, pored svih problema egzistencijalne naravi u kojima nam se država kupa, mase radije mobiliziraju u mržnji nego u solidarnosti. To doduše i nije neka novost, tako su nas navikli od početka, samo je prebrojavanje krvnih zrnaca, tako popularno devedesetih, zamijenila silna zainteresiranost masa za endokrinologiju, pa se na vagu ovaj put stavlja balans tuđih spolnih hormona s posebnom pažnjom na njihova izlučivanja

Photo: www.voxfeminae.net

"Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica muškarca i žene?", referendumsko je pitanje što ga volonteri inicijative "U ime obitelji" već dvanaest dana glasno kliču sa svojih štandova strateški pozicioniranih na javnim mjestima. Burna javna polemika koja se stvorila nakon starta ove inicijative oštro je podijelila javnost i građane.

Za početak, valja se podsjetiti na kronologiju takozvanog "događanja pastve", kojem smo svjedoci posljednjih mjeseci. Sve je počelo s uvođenjem zdravstvenog odgoja bez javne rasprave, što, ruku na srce, i nije neki presedan u ovoj zemlji. Uvodio se i vjeronauk u obavezne obrazovne institucije bez da se ikoga išta pitalo, pa se ministar Jovanović vjerojatno poveo tim rezonom uvevši zdravstveni odgoj. Da je imao ikakvu predodžbu što će sve taj proceduralni propust  izazvati i zakotrljati, da je slutio ili čak predvidio da će crkva iskoristiti taj propust za petljanje u sekularne poslove, vjerojatno to ne bi učinio, no jest, i ludilo je otpočelo.

Revoltirana udruga GROZD, koja sebe u podnaslovu naziva "glasom roditelja za djecu" pokušala je stati na kraj zdravstvenom odgoju organiziravši akciju bizarnog imena "Ovo nije moj medo", čiju su fašistoidnu potku organizatori pokušavali zakamuflirati akcijom prikupljanja igračaka za nezbrinutu djecu. Na mirnom kontra-protestu ljubljenja ispred zagrebačke katedrale u organizaciji LGBT udruga, okupio se zimus i nemali broj raspomamljenih homofoba koje je samo policijski kordon sprječavao da ne započnu krvoproliće.

Zatim je krenula hajka na plakat Gavelline predstave "Fine mrtve djevojke", kojoj je na kraj stao nitko drugi nego Milan Bandić, presudivši "stručno" da se radi o nepoćudnosti koju hitno treba ukloniti od očiju smjerne javnosti, nesvikle na takve bestijalnosti. Tu se na stražnje noge digla sveukupna kulturna javnost, jer se radilo o slučaju cenzure koja je u ovoj zemlji protuustavna, ili bi to barem trebala biti, no odjeci apela kulturnjaka nadglasani su agresivnom kontraofenzivom već spomenutih udruga građana koje su, s ciljem regrutiranja svekolikog pučanstva u borbi protiv homoseksualne pošasti, angažirale homofobnu američku bakicu Judith Reisman, koja je u maniri rokenrol zvijezde održala turneju predavanja diljem Hrvatske, između ostalog i u Hrvatskom saboru i nekim visokoobrazovnim ustanovama.

Pseudonaučnica: Judith Reisman
Photo: vecernji.hr

Strasti su se nakon njezinog gostovanja nakratko prividno smirile, ne bi li sve skupa ponovo eskaliralo prije nekoliko tjedana kada su iste udruge osnovale inicijativu "U ime obitelji" i započeli prikupljanje potpisa za referendum, čime bi se čitavoj, već ionako marginaliziranoj skupini, oduzela prava na građanski brak i time ujedno i sve imovinsko-pravne beneficije koje se ovom institucijom posljedično ostvaruju – brak koji je, po uvjerenju ove građanske inicijative, prirodna zajednica isključivo muškarca i žene.

U pokušaju da prikupe dovoljan broj glasova za raspisivanje referenduma agresivni volonteri nisu prezali ni od protuzakonite zvonjave na vrata kućanstava, a ovoj izrazito šovinističkoj akciji u pomoć su pritekle i mnoge osobe iz javnog života, legitimirajući tako jednu, u samoj svojoj srži neustavnu akciju i vlastitom potporom.

Inicijativa je tako navodno uspjela prikupiti potreban broj potpisa za raspisivanje referenduma, što je koincidiralo s odlukom Ustavnog suda o privremenom obustavljanju provođenja zdravstvenog odgoja iz škola dok se ne riješe svi proceduralni propusti koji su prije njegova uvođenja počinjeni. No, kako se u ovoj zemlji stvari mijenjaju iz minute u minutu, nakon prvotnih likovanja idejnih vođa ove inicijative, ipak je zaključeno kako im za raspisivanje referenduma nedostaje još čak 71 tisuća potpisa, što je pokazatelj neinformiranosti aktera političkog procesa, medijske površnosti i općenito kolektivne navade brzopletog reagiranja u neprekidno produciranoj atmosferi polarizacije i društvene napetosti.

Svakom protivniku ove inicijative sigurno je prirodna prva reakcija na ovu vijest bila likovanje, ali nema mjesta likovanju u ovom slučaju. Jer naposljetku, nevažno je da li je prikupljen dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma ili nije; država gotovo sigurno neće raspisati referendum čiji se zahtjevi svode na obespravljivanje čitave jedne skupine građana što je, pojednostavljeno rečeno, protuustavno u svojoj srži, a i otvorilo bi mogućnost i drugim nerazumnim zahtjevima raznih nezadovoljnika.

U ime svake obitelji
Photo: Facebook/U ime svake obitelji

Ono što jest važno je činjenica da živimo u društvu u kojemu je uopće moguće da se, pored svih problema egzistencijalne naravi u kojima nam se država kupa, mase radije mobiliziraju u mržnji nego u solidarnosti. To doduše i nije neka novost, tako su nas navikli od početka, samo je prebrojavanje krvnih zrnaca, tako popularno devedesetih, zamijenila silna zainteresiranost masa za endokrinologiju, pa se na vagu ovaj put stavlja balans tuđih spolnih hormona s posebnom pažnjom na njihova izlučivanja.

Kaže se da je društvo onoliko zrelo koliko se najslabiji pojedinac u njemu osjeća sigurno. Ako je to lakmus kroz koji ćemo propustiti zrelost hrvatskog društva, onda je poražavajuća činjenica da se ono nalazi na nivou prvobitne zajednice koja sanjari o srednjevjekovnim blagodatima u kojima će konačno biti moguće pod okriljem noći s bakljama u rukama istjerati iz sela sve one nakaze nepoćudna ponašanja.

Udavača traži muža
Photo: Facebook/U ime obitelji

Osobno sam dugo smatrala crkvu odgovornom za mnoge nazadne pojave u ovom kronično boležljivom društvu, ljutila se što indoktrinira narod, truje ga strahom i mržnjom prema drugačijosti. Ali to je kao da krivite čovjeka s kraćom nogom što šepa; crkva niti je ikad bila progresivna, niti joj je to posao. Oduvijek joj je bilo u interesu zadržati atmosferu latentne panike, što i nije osobito težak zadatak u društvu sastavljenom od pojedinaca manjkavog obrazovanja; dovoljni su neprekidno podsjećanje na tradicionalizam koji automatski podrazumijeva odbacivanje modernizma, raspirivanje straha od razlike koji odvodi u prezir ili mržnju prema slabijem, vječna, gotovo paranoidna opsesija zavjerom "njih protiv nas" koja neminovno odvodi u ekskluzivnost tipa "ili mi ili oni" u borbi za opstanak. Jedini koji narodu mogu priuštiti njegov identitet jesu njegovi neprijatelji, a jedini način rješavanja problema zavjere jest poziv na ksenofobiju. Sve nabrojano Umberto Eco naveo je kao sastavne element ur-fašizma kojemu u korijenu leži iracionalni strah od istrebljenja.

 

Crkvi, dakle, i nije za zamjeriti što postupa imanentno sebi. No država, taj građanski servis koji bi trebao stati na kraj takvom fatalističkom shvaćanju svijeta i zaštititi manjine od agresivnog ugrožavanja njihovih prava, pala je na ispitu sposobnosti, dopuštajući crkvi neprekidno miješanje u sekularne poslove kojima je u bazi upravo ta zaštita.

U društvu u kojemu se na zaštitu države nemoguće osloniti polarizacija je naprosto neminovna. U takvoj konstelaciji, koja užasava svako racionalno biće, život se svodi na rovovsku bitku u kojoj se točno zna tko je na kojoj strani: kreacionisti nasuprot evolucionistima, fatalisti nasuprot deterministima, neuki nasuprot obrazovanima, itd. U takvom scenariju, koji nalikuje predlošku za neki apokaliptični, distopijski film, užasava činjenica da su ovi prvi u debelom vodstvu. Osim što njeguju kult agresivnosti, zastrašujuće su dobro organizirani u njegovu širenju, u čemu ih svesrdno logistički i financijski potpomaže crkva novcem koji je izašao iz džepova nas poreznih obveznika, pa tako i onih čija prava želi svesti na minimum.

Očajne kućanice: dobre hostese
Očajne kućanice: dobre hostese
Photo: Facebook/U ime obitelji

Nasuprot tome, mi, tiha manjina, ozlojađeno sjedimo u svojim sobama, za kompjuterima, pišemo apele, zgražamo se nad zakotrljanim događajima, formiramo satirične grupe na društvenim mrežama i nadamo se da ćemo se probuditi iz medijevalne noćne more u kojoj zveckaju lanci sprava za mučenje ili pucketaju lomače, dok se u školama predaje kreacionistička propedeutika.

Teško je živjeti u sredini koja je toliko ogrezla u mržnju da drugačije i ne zna živjeti. Ona je ovome društvu postala toliko prirodna da se gotovo i ne primjećuje. Dovoljno je baciti tek letimičan pogled na komentare čitatelja bilo kojeg portala, ispod teksta bilo koje vrste, da čovjeka čitav dan boli želudac. Ono malo empatičnih glasova čiji se humanizam bazira na vrijednostima naučenim u nekom drugom sistemu, a koji se jedva naziru kroz hejtersku kakofoniju, navodi na zaključak da se radi o najobičnijem atavizmu naslijeđenom iz vremena kad se solidarnost živjela. Mlade generacije, koje su nažalost zatucanije od prethodnih, taj pojam vjerojatno ne bi znale ni definirati, a kamoli primijeniti ga na djelu.

Naporno je probuditi se u ovoj zemlji svakoga jutra. I sve ju je teže voljeti ovakvu otužnu, namrgođenu i ogorčenu.

 

 

29.05.2013.

BALKANSKA PRAVILA TAJNOG PONAŠANjA

Balkanska pravila tajnog ponašanja: Magija dedovine

BIP loža srpskog Velikog brata

 
Photo: mysanantonio.com

Mnogi paterfamilijasi, domaćini, osvajači, lovci i mafijaši, kad su se dograbili medija, postali su robovi vremena a ne više gospodari prostora jer nisu prepoznali trenutak kad su od domaćina postali gosti, onda kada su u kancelarijama uključili audiovizuelnu tehniku. Urednici su u zabludi da mi dolazimo kod njih u kancelariju. Naprotiv, oni dolaze kod nas, građana koji poznaju masovne informacije bolje od njih, jer pratimo globalnu umetnost više od lokalnih klubova, srpskih kafana i privatnih proslava. Baš to je priroda medija, svako je u njoj gost, domaćin može biti samo publika. Zato su naši mediji tako ograničeni u konačnom rezultatu, to je grč lovca u nebranom grožću, kočnica šofera u trenutku kada je provalio kameru na semaforu

Dobitnik Velike nagrade žirija na prošlom Kanskom festivalu, film Matea Garonea Reality, do nedavno se davao u domaćem bioskopu. Film se bavi fenomenom emisije “Veliki brat” kroz analizu psiholoških poremećaja izazvanih ovom serijom. Glavni junak, simpatični trgovac iz Napulja i amaterski zabavljač na lokalnim priredbama, kog porodica nagovara da se prijavi za audiciju, i pošto je tamo ostvario povoljan utisak, očekuje da će ga pozvati agenti Velikog brata. U nestrpljenju, menja poslovne odluke i zatvara svoju pijačnu tezgu. Pošto mu poziv “sa vrha” ne stiže, pričinjava mu se da ga prate agenti emisije koji navodno proveraju njegovu harizmu i autentičnost. Da bi ostvario dobar utisak pred zamišljenim špijunima on poklanja beskućnicima svoje stvari i novac. Porodica i prijatelji ga napuštaju, a njegova želja za slavom prerasta u duševni poremećaj, pretvarajući mu život u pseudoreligioznu opsesiju. Njegovo imaginarno mesto u centru pažnje postaće rijaliti šou pred Božijim sudom jer u želji da bude prepoznat naš junak će poistovetiti kameru Velikog brata sa prisustvom Svete Trojice.

PHOTO: Stock

Ne može se reći da je Garone ponovio sjaj ostvaren prethodnim filmom Gomora, u kojem je bacio razarajuće svetlo na stereotipni kult napolitanske mafije. Ovde nas stilom vraća unazad, na dramaturgiju italijanskog neorealizma u kojoj protest malog čoveka simbolizuje njegovu pobedu nad nepravdom sistema. Ali i pored citata mnogih scenarista tog vremena i sekvenci koji podsećaju na živipisnost kamere Bertolučija, Garone analizira svoju napolitansku braću načinom koji nije baš svojstven neorealizmu. Po njemu, poremećaj društva nije uzrokovan nepravdom klasnog poretka niti korporativnim interesom kapitalista, već pretpostavkom da većina anonimnog sveta ne želi da prizna da želi da bude u centru medijske pažnje. Po Garoneu, upravo zavist anonimnih prema tuđoj popularnosti suzbija njihovu želju za javnom promocijom ali pojačava želju za ostvarenjem biološkog autoriteta kroz porodicu. I tako nastaje napolitanska “familija”, uticajna u celom svetu. To je društvo organizovanog autoriteta, koje, za razliku od Velikog brata, svoje rezultate ne bazira na otvorenim već na tajnim principima delovanja, negujući tradiciju nasilnog životnog veka umesto na istraživanjima mogućnosti javne socijalizacije, uslovljene faktorima eksperimenta i iznenađenja. Toliko o napolitanskom, a gde se u svemu tome nalazi srpski Veliki brat?

Da bi odgovorili na to pitanje, moramo da počnemo od sledeće činjenice - VIP Veliki brat nije isto što i originalni Veliki brat. Iako takođe postoji u inostranstvu kao gledan šou, VIP nije uticao na ukidanje običnog Velikog brata, što se po svojoj prilici, dogodilo u Srbiji. A komercijalna poenta ove serije je pre svega u otkrivanju novih lica, a ne u ponavljanju starih u novom prostoru. To govori o staromodnoj prirodi naših medija, koja, umesto da promovišu, sputavaju pojavu novih lica jer bi ona prouzrokovala gubitak medijske kontrole na estradi. Iz toga proizilazi da nikom tu nije stalo do novca, kao ni do javnog tržišta, već isključivo do vlasništva nad medijskim prostorom. Srpski Veliki brat nije ništa drugo do borba za očuvanje prostora, a ne nadmetanje za veću gledanost. Zamislite šta bi se desilo kada bi naš Reality izbacio deset novih zvezda godišnje? Ceo sistem domaće estrade bi se raspao jer se ionako drži na tankom koncu. Zamislite šta bi se desilo sa muzičkom scenom kada bi serija Idol lansirala deset novih pevača? Pa sve naše postojeće zvezde bi sa scene iščezle brzinom svetlosti. Zato su video klipovi sa smešnim marginalcima iz Idola mnogo zastupljeniji na internetu nego kvalitetni snimci boljih pevača. Našu estradu ne drži publika i gledanost, već familije, prijatelji i ljubavnici. Šta mislite, da iza svih tih zgodnih devojaka stoji tiraž? A ne sponzor? Takvih situacija naravno, ima i u stranim emisijama ali samo kod nas reč je o vidljivoj dominaciji privatnog života nad javnim programom. Sve što vidimo u emisiji VIP je snaga privatnog a ne javnog uticaja, sila fizičkog prisustva a ne efekat javne harizme. U pitanju je feudalni koncept vlasništva nad fizičkim prostorom a ne prostiranja tržišnih informacija kroz medijsko vreme. Naravno da ima tu i ukućana sa dokazanim zaslugama, ali kada gledamo te veterane, da li smo se upitali kada i kako su se oni prvi puta pojavili na sceni? Emisija Veliki brat možda nije oličenje stila i elegancije ali kada se bavi novim facama njihovo lansiranje je izvedeno na pošteniji način nego istorija jugoslovenskih medija u celini!

Vratimo se u Jugoslaviju, na medije bivših Titovih federacija. Ko se tamo i kada pojavio na televiziji a da nije političar i nosilac ratne spomenice? Ko se uopšte u to vreme bavio medijima i umetnošću?

Od sredine pedesetih, sve više sa kraja šezdesetih a najviše od osamdesetih, kultura je razvijana u okviru amaterskih umetničkih društva, domova kulture i disidentskih klubova. Izuzetke su predstavljali umetnici iz stranih zemalja ili oni koji su često putovali u inostranstvo. U svakom slučaju, to je bila klasa onih koji su nasledili pismenost, bolje obrazovanje i poznavanje stranih jezika (o našim prevodiocima i filolozima drugom prilikom). Neki su bili deca oslobodilaca, neki naslednici starih gradskih imanja ali to je uvek bio umetnički prostor koji se dao kontrolisati i to ne nužno sa vrha, već odnosom članova i njihovom uzajamnom prostornom uslovljenošću. Umetnici su sami sebi bili publika, nije uvek bio potreban Centralni komitet da održi tu vrstu komunalnog centralizma. Krajem veka razvio se pluralistički koncept medija i mnogo novih kanala se pojavilo na radiodifuznoj skali, ali stare zvezde su ostale jednako zastupljene i pre i posle Jugoslavije.

Photo: Nandita Raman

Da li postoji živa zvezda Titove epohe koja i dalje nije zvezda? Da li postoji neka nova koja je zasenila stare? Naravno da ne. Zdravko Čolić i Goran Bregović u izjavama ne kriju da su do slave došli slučajno i nehotice. Kao i mnogi drugi, oni su navikli da svoju privilegiju podrazumevaju, kao kad podrazumevamo svoje urođeno telesno svojstvo ili materijalno nasledstvo. Stare zvezde su u startnoj prednosti nad novim jer su se pojavile unutar suverenog medijskog prostora, a ne tržišnom kalkulacijom medijskog vremena. Dok su zapadne zvezde morale svoj medijski prostor da zarade, naše su ga osvajale, a potom prenosile putem nasledstva. To osvajanje nije uvek bilo militantno već kasnije posleratno gospodsko ali je zadržalo istu osobinu, privatnu salonsku vrlinu bitniju od medijske senzacije.

Naša amaterska društva i kulturni centri jesu mesta gde su ljudi, umesto da štite narod od nepismenosti, štitili sebe od nepismenog naroda. To su prostori u kojima se fin svet upoznavao, sklopio brakove, sporazume i savezništva, daleko od masovnog kiča i žutog novinarstva. Utočišta na kojima je kultura porodice jačala, umesto da bude obrnuto, da stari kult porodice bude izazivan prisustvom novih informacija. To jeste ostvarilo određeni kulturni značaj, ali to nikad nije bio medijski već tajni kult grada. To su privatna utvrđenja i utemeljeni zamkovi koji nas i danas zatvaraju u incestuozne dvorske krugove i sprečavaju nas da se okrenemo ka nepoznatim i radoznalim pogledima koje na zapadu zovu - publika. Ima neka tajna veza za sve nas koji znamo strani jezik!

Kada se 2006. pojavio prvi Veliki brat, to je za mnoge predstavljalo iznenađenje, možda i za samu režiju tog programa. Najviše pojava Mikija Đuričića, koji je postao zvezda bukvalno preko noći, kada je kao seljak iz Kupinova, dokazao kako se opšte predstave o društvenim klasama ne poklapaju sa stvarnošću realnog programa. Pre svega je to dokazao svojim roditeljima, pa je potom od crne ovce porodice postao gazda u kući (provereno na licu mesta). Zbog velike popularnosti, nisu mogli da ga sklone iz medija, pa se i zadržao, ali u neutralnim programima. Podsetimo da je u prvom Velikom bratu pobedio Ivan Ljuba, po zanimanju koncertni pijanista (toliko o odnosu VIP i Velikog brata)! U sledećem izdanju, selekcija ukućana je bila mnogo slabija, samim tim podložnija kontroli i zaboravu, sve da bi stare dobre zvezde mogle bezbedno da spavaju u kolektivnoj memoriji. Danas, srpski VIP mnogo je redovniji od običnog Velikog brata, tako da šanse lansiranja nezavisnog novog lica pripadaju sferi fantastike.

Stare domaće zvezde, ma koliko da spadaju u javne ličnosti, došle su do velike popularnosti putem malog, a ne velikog broja ljudi. Iako danas živimo u demokratskoj republici, nalazimo se u orbiti u kojoj dominiraju zvezde iz diktatorskog vremena. Sadašnje estradne zvezde su aktuelni primeri prošlog režima i održavaju se tako što i dalje koriste svoju prednost nad slobodnim medijima, amaterski se pozivajući na kolektivno autorstvo nad idejama, oličeno u zakonu jačeg, u dominaciji nad osvojenim fizičkim prostorom a ne zasluženim medijskim sekundama. Mnogi od tih zvezda jesu bili talentovani, ali svi oni su ljudi neproverenih zasluga, gledano iz perspektive otvorenog medijskog tržišta. Nije pitanje da li su oni zaslužili svoj uspeh, već da li je možda neko drugi to zaslužio više od njih. To je kao odnos starih zlatara i novih trgovaca u Evropi 18 veka, kad su stare materijalne prednosti ometale trgovinu novim resursima i inovacijama. Danijel Defo u knjizi Ogledi o poslovima piše da je svaka moderna inovacija sputavana prethodnim vlasnicima prostora koji, naviknuti na svoju materijalnu prednost, usporavaju kretanje novih tržišnih informacija. A Srbija je zemlja u kojoj medijski kanali još uvek spadaju u inovacije. Ne samo da moderni ljudi teško dolaze do frekvencija, već su prisiljeni da budu publika svih naših večitih medijskih repriza.

Photo: Stock

Srpski urednici su najbolji dokaz da medijsko prostiranje ima svoje granice. Ali medijski prostor ne može biti isti kao geografski ili građevinski prostor. On nije ograničen zidovima, kao ni vojskom i carinama. Pošto se frekvencije prostiru na slobodan i nepredvidiv način, ko je njihov vlasnik, veliko je pitanje. Medijske kuće i ne treba da imaju suštinskog gazdu, već samo hijerarhiju putujućih trgovaca kroz sekunde programa. I zato, kada se neko slika za srpski program, pitanje je na čijoj se teritoriji zapravo nalazi; medijska teritorija je dvostruka, ona je fizička a istovremeno i simbolička, što znači, gde god da je stacionirana ona se nalazi na raskrsnici komunikacionih puteva. Baš zato, mnogi paterfamilijasi, domaćini, osvajači, lovci i mafijaši, kad su se dograbili medija, postali su robovi vremena a ne više gospodari prostora jer nisu prepoznali trenutak kad su od domaćina postali gosti, onda kada su u kancelarijama uključili audiovizuelnu tehniku. Urednici su u zabludi da mi dolazimo kod njih u kancelariju. Naprotiv, oni dolaze kod nas, građana koji poznaju masovne informacije bolje od njih, jer pratimo globalnu umetnost više od lokalnih klubova, srpskih kafana i privatnih proslava. Baš to je priroda medija, svako je u njoj gost, domaćin može biti samo publika. Zato su naši mediji tako ograničeni u konačnom rezultatu, to je grč lovca u nebranom grožću, kočnica šofera u trenutku kada je provalio kameru na semaforu.

Pokušajte da se izborite za svojih radnih, čak i besplatnih, sat vremena na bilo kojoj srpskoj radio stanici. To je, bez proverene veze nemoguće, iako radio stanica ima više nego radnih motiva. Da li je to zato što mnogo dobro zarađuju, pa neće da rizikuju? Ne, to je zato što što su svi naši medijski prostori određeni familijarnom bliskošću između zaposlenih. Ne nužno krvnim srodstvom, već familijom kao simbolom skrivenih odnosa i uzajamnog pokrivanja na državnim jaslama. Zato kreativci nisu inspirisani da u mikrofon ispričaju biografsku priču o svom zaposlenju jer bi raskrinkali sumnjiv način svog zapošljavanja. Tada bi se neko setio da nikad nije raspisan konkurs, a ako jeste, bio je mistično organizovan, sa zasadanjima komisija bez snimanja. Ako je stanica privatizovana, način na koji je izveden taj prelazak je pod velom tajne, jer bi se u protivnom videlo da u novoj firmi rade isti koji su radili u staroj. O kakvoj se tranziciji onda radi?

Da li znamo ko je napisao današnju naslovnu vest u Politici? Ne, taj čovek nikad nije potpisan, udarne vesti se uvek nastavljaju na nekoj drugoj strani a tamo nas čekaju samo inicijali novinara. Pa u svakom američkom filmu, poenta je u potpisu članka, to je pojedinac koji se izborio za svoju vest! Kod nas, udarne vesti nisu autorizovane, one samo prenose autoritet medijskog prostora (izuzetak su kolumnisti, a i oni ne deluju kao autori iz određenih novina, već vlasnici prostora za kolumnu u svim novinama!). Zamislimo to iz ugla srpskog čitaoca – on, kada otvori naslovnu, svaki dan pročita nešto što nije napisao čovek, već sama Politika! Ko je onda autor koji se obraća čitaocu, ako ne onaj pravi orvelovski Veliki brat. Taj mistični gospodar se čitaocu i dopada jer ga podseća na njega i na njegovu anonimnost. To je etika starosedelaca sa jedne i sa druge strane medijske rampe, prećutni sporazum između vlasnika stare zemlje protiv građana nove države. Magija dedovine koja zauzima moderne sintetičke funkcije koristeći drevne prednosti: nasleđeni prostor, telesnu snagu, porodičnu zaštitu. Ali kad zauzmu javnu scenu starosedeoci ostaju samo ležeći policajci na putevima međunarodne trgovine.

Photo: blogs.reuters.com

Učinak ljudi u javnim zanimanjima ispoljava se u njihovoj odlučnosti da što više privatnih motiva prenesu u sferu javnog života. Takođe, svaka profesionalna komunikacija, zasnovana je na veštini da druge što brže upoznamo sa sobom i svojim kvalitetima. A da li ste primetili stručnjake koji deluju kao da se njihova glavna vrednost nalazi kod kuće, a ne ne poslu? Obično sa cigarom, nervozni i zatvoreni, ne vole da se hvale, o njihovoj veštini saznajete samo preko zajedničkih prijatelja. I tako se promoviše vrlina skromnosti kao alibi za tajno čuvanje javnih veština. Ti "majstori" nisu ludi jer kada bi više sebe hvalili, klijenti bi tražili više njihovih slabo plaćenih usluga ili bi mlađi kandidati tražili njihov posao. Ali ta maglovita hijerarhija kreće se suprotnim smerom i ostvaruje svoj vrh, ne kod viših nego kod nižih profesija: šofera, redara, čistača i portira. I što više silazimo tom hijerarhijom, potrebna nam je sve veća hrabrost da bi smo ih nešto pitali, ili ne daj bože da bi smo im nešto zamerili. Dok već gosn direktora svi slobodno smemo da pljujemo! Poput političara, direktori su se "odvažili" na javnu funkciju svog delovanja, taman postavljeni da ih svi ostali tiho preziru sa svojih malih kraljevskih loža u sred društvenog vlasništva. Donje teritorije građanskog sistema sadrže najveći broj gornjih predstavnika bivšeg feudalnog sistema. Uzmimo na primer, radnike obezbeđenja, u vidokrugu od kafića do kancelarija. Oni kontrolišu, ne samo klijente, već i funkcionere. Ne direktno, već putem napete samoevidentnosti njihove fizičke snage. Poput kriminalaca, oni to čine prednostima tajne ekonomije.

Kao što lopovi kradu novac, ilegalno ga pomerajući van osnovnih ekonomskih tokova, tako i raznorazni snagatori naše svakodnevne okoline, ako nisu sportisti, razvijaju tajnu vrlinu negovanja tela, van takmičarskih rekorda ili policijskih akademija. Ratne devedesete, doprinele su propagandi skrivenih mišića kroz mogućnost da čovek putem vežbanja uzdigne sebe iznad snage ostalih. Tako su se mnoge generacije pretvorile u živa nerigistrovana oružja. Neki su postali žrtve svoje snage jer nisu računali na javnu svrhu svog truda, već na "svetu" tajnu svoje telesne ekonomije. I jedni i drugi, žrtve i tirani, krimosi i snagatori, često u istom biću, u svojoj tragičnoj kontradikciji, čine savremene predstavnike aristokratije. Oni utiču i na ostalo građanstvo, čak i na akademske građane Srbije. Intelektualci bi pre trebalo da utiču na fizikalce nego obrnuto, ali ne može se meriti javna reč sa tajnom snagom; u tom odnosu uvek pobedi tajna, kao kad dvoje igraju karte, a jedan od njih može da vidi karte drugog. I zato, iz opravdanog straha i opreza, intelektualci, umetnici i kulturni radnici, potpadaju pod balkanska pravila tajnog ponašanja, onda kada procene da jedina opipljiva vrednost koju fizički mogu da zadrže je poslovna teritorija, a ne poslovna zasluga.

Ceo Balkan predstavlja tajni pakt između nasleđenih vlasnika prostora (prinčeva), i urođenih vlasnika tela (vitezova). Obe grupe spaja zajednički imenitelj - fizička vrlina, ona koja se usvaja putem nužnog biološkog podrazumevanja. Kad vidimo zagonetnog profesionalca, novinara ili urednika, to je kao da vidimo slepog slikara ili gluvog muzičara. Zamislite onda koliko ljudi je inicirano da se bavi funkcijama usmerenim protiv svog zanimanja? Baš zato, najvažniji čin pacifističkih institutucija svake republike, nije ukidanje slobode, već ukidanje prava na tajnu u okviru odgovornih institucija. A najosetljiviji deo tog principa nalazi se u porodici i vaspitanju dece. Kolikom broju nepismenih ljudi je dozvoljeno da opismenjuje decu iza dveri sopstvenih domova? Bez razvijene socijalne kontrole, deca će i dalje biti vaspitana principima autokratske tajne, što je na korak do trafikinga ili trgovine robljem, s tim što ovi drugi slučajevi sadrže više realnih ekonomskih motiva. Tajna trgovina čak može biti ekonomski korisna na duže staze, zato što podseća na štednju, svojom privremenom akumuluacijom kapitala. Ali članovi tajnovitih porodica, prvi su na spisku osumnjičenih za fizičko ili psihičko zlostavljanje. Naravno, svaki čovek ima potencijalno pravo da zasnuje porodicu, ali nema pravo na podrazumevajući autoritet nad drugim čovekom, pogotovo ako je ono maloletno i slabije od njega. U feudalizmu, svi sem robova imaju pravo na ostvarenje autoriteta. U građanskom društvu robova nema, ali se javno kontrolišu sposobnosti svakog ko želi da postane odgovorni autoritet, jer to može biti samo onaj koji svoje prednosti, novčane ili telesne, nije stekao tajno, već poređenjem sa drugima na otvorenom vrednosnom tržištu.

Sve javne institucije bi trebalo da konkurišu porodicama, da podsećaju na promene u vremenu i podstiču na prilagođavanje u prostoru, korigujući utvrđene lekcije starih autoriteta neprekidnim protokom novih informacija. Upravo o tome govori neorealistični film Reality, o tome da familija, sem kao publika, nema šta da traži u realnim medijima, jer su te medije napravili ljudi koje je privatni prostor odbacio. Glavni junak ovog filma zato i skrene pameću, razapet između svoje porodice i svojih snova, ni na nebu ni zemlji, on postaje duševni emigrant, svemirski mornar zauvek usidren u Napulju. A njegov san nosi svoju istorijsku prošlost, koja se nadovezuje na talas prekookeanske migracije prošlog veka, one koja je pronašla svoj elektronski put kada je ponos domaćina podredila uspehu čoveka, karakterne vrednosti zamenila profesionalnim učinkom, prostornu intimnost nadmašila jezičkom komunikacijom, čitanje misli preobrazila u slušanje reči a telesnu bliskost preinačila u scensku radnju.

Umetnost i kultura su funkcije u kretanju. Kada postajemo javne ličnosti, mi se prostiremo oscilatornim talasima elektronskih frekvencija. Putem njih, mi se konstantno menjamo. Ali dok su mediji koncipirani kao jerihonski bedem, trube iz VIP-a neće postati vrlo važne persone u Srbiji. Jedino što mogu je da postanu zaboravljeni Amerikanci, možda baš oni koji nisu hteli da ukinu robovlasništvo u južnoj pokrajini.

* Marko Kostić

 

29.05.2013.

INTERVJU SA SAMIM SOBOM

I. I. Duče: Intervju sa samim sobom

Vučić mi oteo hleb iz fašističkih usta

  
Dobra stara vremena na izmaku: Ivanović Duče, smenjeni bibliotekar sa veknom
Dobra stara vremena na izmaku: Ivanović Duče, smenjeni bibliotekar sa veknom
Photo: nasisrbija.org

Vođa falange Naši iz sastava srbijanskih borbenih snopova, Ivan Ivanović - Duče, smenjen je sa mesta direktora lokalne biblioteke u provincijskom mestu Aranđelovac. Duče je za svoju smenu optužio aktuelnu vlast, a posebno se obrušio na prvog potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića, lidera najveće proevropske stranke u Srbiji. S tim u vezi, vođa fašista je čak intervjusao samog sebe, a potom uradak objavio na svom sajtu. Evo kako to izgleda, ukratko

"Iza moje smene sa mesta direktora biblioteke stoji moj politički angažman, odnosno borba protiv marionetske vlasti i izdaje koju je počinila crna trojka Vučić (Aleksandar) , Dačić (Ivica) i Nikolić (Tomislav)", ubeđen je između ostalog Ivanović Duče, istakavši da sadašnje vlasti žele da se obračunaju sa njegovom fašističkom bandom najgorim staljinističkim metodama.

Fašista tvrdi kako mu neko navodno preti smrću.

"Iza toga stoje isti ljudi koji su vršili pritisak i da izgubim posao, odnosno Aleksandar Vučić i bande batinaša kojima komanduje i koje napadaju nedužne građane po Srbiji koji se ne slažu sa izdajničkom politikom koju sprovodi", konkretizuje Ivanović.

Duče je potom pitao Ivanovića s kim je u vlasti, a onda odgovorio.

"SNP NAŠI nije ni u jednom gradu u koaliciji sa izdajničkim strankama i što se nas tiče takve stranke su precrtane sa naše liste za bilo kakvu saradnju. Izdaja je čin koji se ne može i ne treba oprostiti", kaže ruskokolonaš Ivanović i dodaje da DSS sturmabteilung Naši sarađuje sa svim patriotskim pokretima i političkim strankama koje se su jasno ogradile od politike koju vodi sadašnja vlast.

Na kraju, intervju samog sa sobom Ivanović Duče je začinio sa "pravdom i istinom" i "crnim trojkama", "lazarevim kletvama" i sličnim aditivima.

Podsetimo, ista fašistička organizacija je u sadejstvu sa ideološki bliskim kamaradima nedavno izazvala incident u Oplencu, kada su psovkama i zvižducima pokušali da prekinu govor premijera Srbije Ivice Dačića.

 

******************************

 

Velike patnje malog Čedomira Antića

Otišo si, srpstvo probo nisi

  
Plavi krug bez Crvene zvezde: Čedomir Antić, vaskrsli rob zle republike
Plavi krug bez Crvene zvezde: Čedomir Antić, vaskrsli rob zle republike
Photo: Stock

Sudeći po sve većoj količini patriotskih opijata u rojalističkoj krvi, istoričar Čedomir Antić, predsednik plesne udruge „Napredni klub“, poslednjih meseci ozbiljno je zagazio u psihodelično rastrojstvo; svaki njegov javni nastup živopisniji je od prethodnog, oslobođen stegi precenjenog smisla i tzv. razuma. Ono što je izgovorio na Krušedolskom saboru, može se uporediti samo sa rapavim dlanovima pelcovanog Radoša Bajića; ipak, nogometnim žargonom, Čedomir Antić je vodeći strelac. Gde on ubode, tu republika ne raste! Antićev govor prenosimo u religioznoj celini transcedentalnog ludila. Međunaslove, iz bakarne zore, prineo na tacni pitomine Radoš Bajić 

Udaren tminom mećave i mača: Antić Čedomir, nacionalni plesač
Photo: Stock
SINI MUNJO, UDRI GROME, U OLUJNOJ MRAČNOJ NOĆI: Srpski narod iza sebe ima četrnaest stoleća poznate istorije. Ipak, časi naše državne veličine i nacionalne slave behu kratki u vekovima, poput bleska munje u olujnoj mračnoj noći.  Jer šta je devet godina Dušanovog carstva, šta su decenije slave velikih Nemanjića, kraljevanje Mihaila Vojisavljevića ili vladavina Petra Gojnikovića, prema stolećima ropstva, patnji i ratova bez kraja.

 

OTIŠO SI, SRPSTVO PROBO NISI: Šta su pobede iz srpskih ustanaka i trijumf vaskrsa u Prvom svetskom ratu, prema mučeništvima i ropstvima pod tuđinima, zabludama jugoslovenstva i komunizma?

RADOŠ BAJIĆ MI DOŠAO U SAN I IZDIKTIRAO SLEDEĆE: Često pomišljam da uopšte nije važno da doživimo čas velike slobode, opšte pravde i besmrtne slave… Najvažnije je, uveren sam, biti dostojan da im se nadamo. Danas, kao i u svim tim mnogim i beskrajnim vekovima ropstva i lutanja, nad srpskim narodom stoji Zvezda. „Zvezda u plavom krugu“ koju je opisao Crnjanski. Daleka Zvezda koju vidimo u vedrim noćima, a osećamo po danu i tminama oluja i mećava. Zvezda slobode, pravde, narodne vladavine, opšteg napretka i narodnog ujedinjenja.

AGARENSKI MAČ NA PAPSKOM ROŠTILJU: Dušmanin nije samo krvoločni zavojevač ili razbrat što služi krvniku… Dušmanin je i svaki od nas koji zaboravi na istinu i pravdu. Svako ko proda veru. Izneveri brata… Svako ko ne vidi Zvezdu ni kada je sjajnija od Sunca. Tu su Zvezdu pre tristotine godina dobro videli sabornici na Krušedolskom saboru.  Nisu se naoružani samo verom i rodoljubljem odupirali agarenskom maču, jarmu ćesarovih vlastelina i tijari licemernih papskih prozelita.

Kolektivna hipnoza sa mukom bola: Publika u neverici sluša jauke Čedomira Antića
Photo: Stock
NESLUĆENA SREĆA MOŽE BITI VEĆA: Sabornici su pronašli vere, mudrosti i snage da se odupru unutrašnjem zlu – sujeti i pohlepi. Manama koje je moderna republika u Srbiji uzela za vrlinu. Dogovorili su se tada da srpska crkva ne bude podeljena i da iako rasuta u dva zaraćena – prema srpstvu i pravoslavlju neprijateljska carstva – ipak sačuva jednog patrijarha. Patrijarh je nastavio da upravlja našom crkvom iz tužne, mučeničke, porobljene Peći. Time su sabornici doneli neslućenu sreću Srpstvu i nevaskrsloj srpskoj državi.

 

HOĆE DA NAS UNIŠTE SVI TI LJUDI ZLI: Naša Otadžbina, Srbija, danas je pod udarom dve velike svetske sile. Njihovo je carstvo zamalena… Ipak, nadživeće nas koji danas od njih stradamo. Nije danas reč o tome da li će Severno Kosovo ostati srpsko, niti da li će srpski narod sačuvati tekovinu svog Otadžbinskog rata – Republiku Srpsku. Danas govorimo o postojanju Srbije i Srba. U naše vreme moderni nacisti tvrde da su naša kultura i istorija zaražene virusom zla i zločina. Kada nestanemo, vele, bićemo izlečeni.

Turčilo se i kurčilo: Antić Čedomir, maska prezira
Photo: Stock
BEZBOŽNI KOMUNISTIČKI TEMELJ MIROPOMAZANJA: To govore oni čijim su precima oproštena hiljadostruka zla,  kojima je data prilika za novi početak. U svojim čudovišnim delima pridobili su deo najučenijih, najobrazovanijih, prvih ljudi našeg naroda. Ali, nije ni to prvi put: zar nisu nekada davno naši carevi „zakon pogazili“, nisu li se njihove sluge neverne „carskom krvlju okupale“, nije li se već turčilo sve što je „plaho i lakomo“? Pa, ako se to dešavalo miropomazanim vladarima one stare i stamene Srbije, zašto se čudimo što nam se to vraća u našoj miloj ali slaboj demokratiji ponikloj  na besudnom i bezbožnom komunističkom temelju?

 

ZVEZDA NA NEBESIMA MARAKANE: Mogu da privremeno umore našu Otadžbinu. Da je svedu na pašaluk i dovedu ovde Ljumu i Anadoliju. Mogu da i dalje ruše našu svetu pravoslavnu crkvu, odnarođuju i preveravaju, varaju i potkupljuju… Ipak, Zvezdu na nebesima ne znaju da ugase. „Otadžbina su…“ – napisao je Nušić još one strašne i tužne 1915. godine – „…Misao i Vera, a  Misao i Vera ne umiru!“

DA VOLIMO ACU GICU I KOMŠINICU MICU: Zato vas, oci naše Crkve, velikaši naše države, pa makar to još uvek, nažalost, bila republika, zato vas veliki i mali, blagoverni i hristoljubivi, Sestre i Braćo… danas molim i pozivam, da pobedimo po ko zna koji put… Da trijumfuju naše vera i nada. Da se odreknemo zla u sebi, ali da ne posustanemo ni pred najvećim zlom, ni pred zlom najsilnijih, najviših, čak i najbližih. Da branimo srpsku državu. Da poštujemo njegovu svetost srpskog patrijarha i njegovo visočanstvo srpskog prestolonaslednika, da branimo našu braću gde god da su u Srpskoj, na Kosovu, u Krajini, Makedoniji i u Crnoj Gori… Da pokušamo da budemo bolji i bogatiji, da budemo verniji i nesebičniji… Da se odupremo silnom i lukavom.

NEKA ŽIVI, ŽIVI RAD: Neka je slava našim svetiteljma od Sv. Save do naših mučenika iz 1941. godine. Neka je slava našim vladarima od Vlastimira i Nemanje do Petra Drugog. Neka je slava našim junacima od Miloša Obilića do Milana Tepića i Zorana Radosavljevića.

POZDRAVI I ŽELJE: Želim vam, draga braćo i sestre, svako dobro, napredak, slobodu i sreću.

I JOŠ: Živelo Srpstvo.

VRH, BRATE: Živela Srbija.

* Ovaj nenadjebivi govor održan je na nekakvom Krušedolskom saboru na Fruškoj Gori

 

 

29.05.2013.

"ĐAVOLjI VLADIKA" RAZRIJEŠEN DUŽNOSTI

Odluka Sinoda

"Đavolji vladika" razrešen dužnosti

  
Photo: avaz.ba

Sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) trajno je razrešio dužnosti vladiku zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavendu, na zasedanju tog crkvenog tela u sredu, javljaju beogradski mediji * Sabor je u utorak razrešio i episkopa srednjeevropskog Konstantina, saopštio je portparol SPC vladika bački Irinej.

Portparol Srpske pravoslavne crkve (SPC) episkop bački Irinej u redovnom  obraćanju novinarima i Patrijaršiji rekao je da je odluka Sabora SPC-a o  trajnom razrješenju Vasilija Kačavende sa dužnosti episkopa  zvorničko-tuzlanskog donesena u onom delu zasedanja Sabora koji se  tiče duhovnog života Crkve i unutrašnje strukture i organizacije.

„Sabor je potvrdio odluku Svetog arhijerejskog sinoda kojom je njegovo  preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski konačno i trajno razriješen  dužnosti upravljanja Eparhijom zvorničko-tuzlanskom“, citirao je Irinej  odluku Sabora SPC.

Epikop Irinej nije govorio o razlozima zašto je Kačavenda razrešen  dužnosti, a novinarima je tokom njegovog obraćanja zabranjeno  postavljanje pitanja.

Sinod je pre mesec dana doneo odluku o penzionisanju  Kačavende i razrešio ga dužnosti upravljanja Eparhijom u kojoj je potom  postavljen administrator vladika banjalučki Jefrem.

Podsetimo, Kačavenda, poznat i kao "Đavolji vladika", nedavno je dospeo u žižu javnosti kada su pojedini mediji objavili video snimak na kojem se vidi kako se ljubi sa mladićem.

Snimak je samo potvrdio ono o čemu je javno govorio bivši đakon Bojan Jovanović, koji je vladiku optužio da je u svoje odaje dovodio maloletne dečake i seksualno ih zlostavljao.

Sabor je u utorak razrešio i episkopa srednjeevropskog Konstantina, saopštio je portparol SPC vladika bački Irinej. Beogradski štampani i elektronski mediji preneli su, pozivajući se na izvore iz Crkve, da je Konstantin smenjen zbog malverzacija sa crkvenim novcem.

 

***************************

Vojna penetracija: Lazanski intervjuiše Dodika

Sex In Šumska Uniform

  
Tvrdio je Lazanski da ima ovoliki kalibar: Milorad Dodik, razočaran
Tvrdio je Lazanski da ima ovoliki kalibar: Milorad Dodik, razočaran
Photo: Stock

Sudeći po erotičnoj atmosferi kojom odišu njegovi 120mm tekstovi, Miroslav Lazanski je posle Zagreba i Beograda otkrio Šumsku kao svoju najnoviju vojnu ljubav. Ostvarilo mu se ono o čemu je u uniformi desetara JNA odavno maštao: da razgovara sa Miletom Dodikom i da se tokom intervjua polako svlači, dok na sto dijaloga ne padnu gole, muške činjenice. Ovaj sex-talk, tek da se zna, objavila je „Politika“; najgluplje delove ovog intercourse-šaputanja prenosimo u senzualnom originalu ordinarne jebačine 

U početku je uvek obučen: Lazanski, erotski Šumnjak
Photo: Stock

OTKOPČAVAJUĆI PRVO BIJELO DUGME, LAZANSKI SE PITA: Da li je Republika Srpska izložena novoj fazi političkih pritisaka od strane Zapada, pre svega SAD? Ako jeste, u kom pravcu idu ti pritisci i zašto je to na delu baš sada. Je li BiH uspešan, ili neuspešan projekat Amerike i kako se u taj projekat uklapa RS i njena budućnost? O svemu tome za „Politiku“ ekskluzivno govori predsednik RS gospodin Milorad  Dodik.

LAZANSKI ĆE VAM OBJASNITI TKO JE MILE: Predsednik RS je političar i državnik bez dlake na jeziku i kao takav često je meta napada.

U NISKOM ANALNOM STARTU POSTAVLJAM PITANJE: Gospodine predsedniče, zamenik pomoćnika državnog sekretara SAD Filip Riker kritikovao je pre nekoliko dana u Sarajevu političare u BiH, između ostalih i vas navodeći da ste krivac za zastoj u približavanju BiH NATO-u.

KOD NAS U ŠUMSKOJ TO JE OBIČNA PIČKA: Možda je Riker kod vas u Srbiji važan, kod nas u Republici Srpskoj on je samo jedan od administrativaca Stejt departmenta, koji nije apsolutno vezan, odnosno nadležan, po bilo kom osnovu za Dejton. Ono što je on govorio nije dejtonsko pitanje, on je svojim nastupom izvređao sve institucije BiH, direktno se umešao u unutrašnje stvari BiH. Rikerove tvrdnje nemaju nikakvu vezu sa dejtonskim pitanjima da bi imao pravo da nešto govori. Tu se radi se o jednom scenariju mešanja i pritiska koji je svojstven diplomatama kakav je Filip Riker, koji je, ne oklevajući, došao u BiH da napadne i izvređa sve institucije i sve najvažnije političke faktore ovde, pa je tako napao i mene.

OMILJENA DODIKOVA RECITACIJA: Imovina i vojna imovina po Dejtonskom mirovnom sporazumu rešene su tako što to nije dato u nadležnost BiH, već je dato entitetima. BiH po Dejtonu ima samo devet nadležnosti, član ustava kaže da samo ono što je izričito dato BiH jeste u nadležnosti BiH.

LIJEPO JE KAD MILE POJAŠNJAVA, ČAK I LAZANSKI POKUŠAVA DA GA RAZUME: Činjenica da sam u pravu jeste i to da je svojevremeno Pedi Ešdaun, koji je i zakuvao to oko imovine u BiH, doneo zakon o zabrani raspolaganja imovinom Republike Srpske, čime je, zapravo, eksplicitno i priznao da je to imovina Republike Srpske. A od nas se sada traži da tu našu imovinu damo BiH, što predstavlja za nas, naravno, problem. Imate, na primer, problem ako date vojni poligon Manjača, i ne samo taj poligon, jer oni žele i druge prostore, onda Republika Srpska više nema 49 odsto teritorije BiH, onda mi sami dobrovoljno smanjujemo našu kvotu teritorije.

Bože, koliko sam pametan: Lutajuća misao Mileta Dodika
Photo: Stock

TI ODVRATNI AMERIKANCI, DRAGI LAZANSKI, HOĆE DA NAS UNIŠTE: Oni žele da naprave unitarnu i centralizovanu BiH, onda postavljaju uslove, kao što se radi oko Kosova, pritiskaju nas da mi sve to navodno dobrovoljno uradimo, iako su danas ti pritisci, zapravo, benigni u odnosu na nekadašnje. Kada pristanete, posle kažu – pa vi ste dobrovoljno na sve to pristali. Tako rade i o pitanju Kosova, da se Srbija dobrovoljno odrekne Rezolucije UN 1244, pa će posle deset godina da kažu: šta hoćete, vi ste se toga dobrovoljno odrekli. Posle će ti diplomati i da pišu knjige o tome kako su uspeli. Evo, ima u knjigama i to da kada su na Čavića i na prethodnu vlast svojevremeno vršili pritisak, a vršili su nesnošljiv pritisak i na nas iz opozicije, da se Republika Srpska odrekne svoje vojske, a ona se i odrekla, sada čitam da pišu kako su dobili i više nego što su tražili i očekivali.

Na erotskom položaju: Lazanski, maskiran
PHOTO: Stock

ŠTA TI TO, MILE, DEAR, GOVORI: To govori kakvi su podlaci. Definitivno je ovde u krizi koncept BiH koji su Amerikanci zagovarali, jer oni nikada ozbiljno i nisu hteli da sprovedu slovo Dejtonskog sporazuma, već su odmah krenuli da ga ruše podržavajući razne koncepcije o duhu Dejtona. To je jedan kontinuitet i uvek im na tom putu smetaju neke ličnosti i neke partije. Ranije su ovde smenjivali političare odlukama visokog predstavnika u BiH, a sada idu u direktni napad. To je potpuno neprimereno, da se jedan diplomata, mislim  Riker, tako ponaša, da diplomata iz druge države dođe ovde i tako govori, bez obzira na to o kakvoj se zemlji radi. To urušava dignitet SAD, koje tako pokazuju svoje mešanje u unutrašnje stvari drugih država.

DOK SE LAZANSKI SVLAČI, MILE NASTAVLJA DA PREDE: Ja ne verujem u održivost BiH, i to je problem Rikera, koga, kada dođe ovde, izvedu u Sarajevu na Baščaršiju na egzotičnu večeru i u egzotične noći, pa onda smišlja priču o Miloradu Dodiku kao krivcu i Republici Srpskoj i Srbima na taj način.

LAZANSKI SE NASLANJA NA MILETA KOJI BEZBEDNOSNIM ŠAPATOM PROGOVARA: Ma nije ovo prvo mešanje, pre nekoliko sedmica je američki ambasador u Sarajevu tražio od mene da se sruši pravoslavna crkva u Srebrenici. Kada to odbijete onda niste dobar momak, onda on kaže kako ih frustriraju sastanci sa mnom, jer, naravno, ne mogu da imaju ono što oni hoće. I mene uvek frustriraju sastanci sa njim, jer uvek imaju zahteve koji nisu korektni u odnosu na Republiku Srpsku, uvek su gubitak za Republiku Srpsku. Generalno je sve to plod nastojanja da se sprovede koncept unitarizacije BiH i Riker stoji iza tog koncepta. Takvim ponašanjem ne poštuju se ni Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, gde je diplomatama zabranjeno da se mešaju u unutrašnje stvari drugih država. Možda će se neko u BiH i uplašiti. Ja neću.

Photoshop je majka: Dodik Mile, born to be wild
Photo: Stock

IDE MILE LAJKOVAČKOM PRUGOM PO POLNIM TRAČNICAMA LAZANSKOG: Republika Srpska nije spremna da u projekat unitarne BiH unese ni minimum nečega svoga, jer mi u taj projekat izvan Dejtonskog sporazuma i onoga što je u njemu napisano ne verujemo. Nisam spreman da razgrađujem Dejtonski sporazum i zato sam za Rikera problem.

POTPUNO NAG, LAZANSKI SLUŠA MILETA I NE VERUJE KOLIKO ON LIJEPO PRIČA: Ja verovatno slovim na Zapadu kao protivnik ulaska BiH u NATO i možda moram da pripazim kada negde idem da li da letim avionom, ili ne. Da mi se nešto ne dogodi, moram i o tome da razmišljam. Naravno da imamo problem sa NATO-om, jer NATO je bombardovao Srbe i Republiku Srpsku, bacao je ovde osiromašeni uranijum, i to je direktno dovelo do povećanja bolesti od karcinoma i leukemije kod našeg naroda. Imamo o tome egzaktne podatke, mi smo bili mesto za eksperimente NATO-a. NATO je stao na stranu jednih, a protiv drugih u ratu u BiH.

LAZANSKI MILUJE MILETA KOJI JEDVA USPEVA DA SASTAVI REČENICU O NARODU: No, naša politika nije protiv NATO-a, već smo mi za referendum naroda o tom pitanju, baš kao i u nekim drugim zemljama koje su o tome odlučivale. Pošto su sva dosadašnja istraživanja mišljenja javnosti u RS pokazala šta o tome misli narod, onda je sada to problem za NATO, problem koji se pokušava rešiti preko političara, da se zaobiđe narod. Ja nisam spreman da zaobiđem narod. Ako narod izađe na referendum i kaže da hoće u NATO, ja ću potpisati svaku odluku koja ide ka NATO-u, ako narod neće NATO, ja neću mimo volje naroda.

DA LI JE BOSNA SEXY, VOLJENI MILE: Ovo je vrag zemlja, ovde nema demokratije, nema ničega. Ko se suprotstavi tim stvarima on se kriminalizuje u medijima.

* Delovi teksta u fucking originalu preuzeti iz Politike. Međunaslove u uniformi doturio Vladmir Kecmanović. Zahtev Miroslava Lazanskog da preko e-novina uputi ljubavnu poruku Miletu Dodiku pesmom "Show Me Your Love" francuske grupe Swann, prihvatamo solidarno. We support love na ležaju od šumskih suza.

 

 

 

29.05.2013.

VRH "HERCEG-BOSNE" OSUĐEN NA 111 GODINA ZATVORA

Osuđeni za udruženi zločinački poduhvat

Vrh "Herceg-Bosne" osuđen na 111 godina

  
Photo: TANJUG

Haški sud doneo je u sredu presude šestorici rukovodilaca hrvatske paradržave "Herceg Bosne", kojima su osuđeni kao učesnici zajedničkog zločinačkog poduhvata u koji su bili uključeni i vođa Hrvata u BiH Mate Boban, ali i tadašnji hrvatski predsednik Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik štaba Hrvatske vojske Janko Bobetko, javlja Tanjug

Sud je potvrdio postojanje etničkog čišćenja i udruženog zločinačkog poduhvata, a za etničko čišćenje delova BiH i stvaranje Velike Hrvatske u koju bi ušli i delovi BIH, nekadašnji premijer Herceg Bosne Jadranko Prlić jednoglasnom odlukom veća osuđen je na 25 godina robije, a bivši ministar odbrane Bruno Stojić 20 godina.

Komandanti Glavnog štaba Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković osuđeni su, takođe, na po 20 godina zatvora. Komandant vojne policije HVO Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina zatvora, dok je načelnik kancelarije za razmenu zarobljenika Berislav Pušić osuđen na 10 godina.

Svima njima u kaznu će se uračunati vreme koje su proveli u pritvoru.

Tokom suđenja izvedeno je 10.000 dokaza i 145 svedoka optužbe i 60 svedoka odbrane, a presuda ima 2.700 strana uz brojne dodatke, a sudija je preko 90 minuta čitao presudu i njeno obrazloženje. Pojedini članovi veća imali su izdvojena i delimičcno protivna mišljenja u veli kvalifikacija iz optužnice, kao i krivnje po pojedinim tačkama.

Optužba je za Prlića, ministra odbrane Brunu Stojića, komandante Glavnog štaba Hrvatakog vijeća odbrane (HVO) generale Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića zatražila 40 godina zatvora, za komandanta vojne policije HVO Valentina Ćorića 35, a za načelnika kancelarije za razmenu zarobljenika Berislava Pušića 25 godina zatvora, dok su odbrane zatražile njihovo oslobađanje sva šestorica su se u proleće 2004. dobrovoljno predali Hagu.

Šestorka je optužena po 26 tačaka za zločine protiv čovečnosti,  kršenje zakona i običaja ratovanja i povrede ženevskih konvencija  počinjene progonom, ubistvima, razaranjem, zatvaranjem u logorima,  deportacijama bosanskih muslimana i drugih nehrvata od kraja 1991. do  1994. godine. Optužnica je obuhvatila zločine počinjene na području opština Prozor,  Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš,  kampanju progona počinjenog ubijanjem, razaranjem, deportacijama i  logorima.

Premijer takozvane "Herceg Bosne" Jadranko Prlić znao  je za zločine hrvatskih snaga te zločine u logorima i nije intervenisao  iako je mogao, smatra Veće te zaključuje da je znatno doprineo  udruženom zločinačkom poduhvatu i da je bio jedan od glavnih članova. Svesno je zatvarao oči pred etničkim čišćenjem koje se događalo u  Mostaru. Podržavao je i politiku proterivanja zatočenih Bošnjaka i  njihovih obitelji.

Svesno zatvarao oči pred etničkim čišćenjem koje se događalo u  Mostaru: Jadranko Prlić
Photo: TANJUG

Ministar obrane Bruno Stojić takođe je doprineo udruženom zločinačkom poduhvatu, jer je učestvovao u planiranju vojnih  akcija u Mostaru te je bio inforsmisan o zločinima HVO-a. 

I general Slobodan Praljak sudjelovao je u zločinima  koji su počinjeni u akcijama HVO-a, imao je ovlasti nad oružanim  snagama i vojnom policijom, kaže sudija. Bio je informiran o tome da HVO premešta i zatvara Bošnjake u Prozoru,  znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubojstva i  ranjavanje članove međunarodnih organizacija. Dao je doprinos u  nastojanjima HVO-a u sakrivanju zločina u Stupnom Dolu. Delovao je i  kao posrednik između Hrvatske i HVO-a sa ciljem ostvarivanja ciljeva  zločinačkog pothvata. 

Znatan doprinos u udruženom zločinačkom pothvatu imao je i general Milivoj Petković jer je planirao vojne operacije u opštini Gornji Vakuf,  rukovodio akcijama u opštini Jablanica te ometao pristup međunarodnim  snagama i promatračima, rekao je sudac. Učestvovao je u granatiranju  Mostara, planirao ofanzivu na stari deo ovog grada, koja je dovela do  rušenja Starog mosta. Naredio je, takođe, hapšenja muškaraca u nekim opštinama iako  oni nisu bili vojnici.

Zapovednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić, koji je bio načelnik uprave vojne policije, koristio je svoje jedinice  za deložiranja u Mostaru i Gornjem Vakufu te u opštinama Stolac i  Čapljina i tako pridonio počinjenju zločina, zaključilo je Veće. Ništa nije uradio kako bi sprečio zlostavljanje i ubijanje  zatočenika. Jedinice vojne policije je angažovao za deložiranja u opštini Stolac, Čapljina, Mostar i Gornji Vakuf.

Berislav Pušić je znao za masovna hapšenja  Bošnjaka u "Herceg-Bosni", znao je i za vrlo teške uslove u kojima su  Bošnjaci bili zatočeni, a znao je i za zlostavljanja i slanja  zarobljenika na prisilan rad na frontu. Nije uradio ništa da da bi se takvi uslovi popravili i zlostavljanja prekinula.

U osmišljavanju zajedničkog zločinačkog plana bili su, rekao je sudija, Franjo Tuđman, Gojko Šušak, zapovednik Janko Bobetko, Jadranko Prlić, Mate Boban, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Milivoj Petković i Berislav Pušić.

 

29.05.2013.

LjUBAVNI POLITIČKI DUET

Ljubavno-politički duet: Jelena Milić & Đorđe Vukadinović

Dvoje su se tako smuvali

  
Samo za Đorđa Vukadinovića: Jelena Milić, modni krik iz evroatlantskih studija na kauču
Samo za Đorđa Vukadinovića: Jelena Milić, modni krik iz evroatlantskih studija na kauču
Photo: lična arhiva

Ona se zove Jelena Milić i direktorka je Centra za evroatlantske studije. On se zove Đorđe Vukadinović i glavni je urednik Nove Srpske Fašističke Misli. Ona je propagandni spiritus movens zabavne udruge LDP. On je patriotski spiritus movens Vlaha i raspolućenih Srba. Ona je žena. On je muškarac. Ona voli da piše u „Blicu“ i „Danasu“. On voli da piše u „Politici“ i na vlastitom NSFM-sajtu. Ona voli sve što vole mladi. On voli sve što vole Srbi u vlasništvu Marka Jakšića. Ona ne voli novu vlast. On ne voli novu vlast. I kad odvojeno pišu tekstove, izgleda da ih pišu zajedno. Od dva dirljiva, potresna eseja ( „Intenzivna putinizacija Srbije“; Jelena Milić; „Danas“ & „Kada se jednom prepustite vrtlogu“; Đorđe Vukadinović; „Politika“), e-novine su umetničkom copy-paste metodom napravile jedan još dirljiviji, potresniji tekst. Ovaj dijalog iz pakla je intelektualni slačak* današnje opozicione Srbije. Priceless!      

Samo za Jelenu Milić: Đorđe Vukadinović, oštar pogled ljubavi sa severa Kosova
Photo: www.mc.rs

JELENA PIŠE ĐORĐU: Sudeći po sadržajima većine medija u Srbiji, izjavama predstavnika novih vlasti, procenama nekad relevantnih sociologa i političara a, nažalost, i predstavnika zapadne međunarodne zajednice, moglo bi se zaključiti da je Srbija za godinu dana pod novim vlastima učinila veliki iskorak u dobrom pravcu. Stvarna slika je, nažalost, drugačija. Cena briselskog sporazuma, jedinog važnog koraka novih vlasti koji tek treba da se sprovede, jeste intenzivna putinizacija Srbije. Vaskrsava kult ličnosti, neviđen u regionu od Titovog doba.

ĐORĐE ODGOVARA JELENI: Naizgled sve ide kao podmazano. Istraživanja javnog mnjenja i rezultati lokalnih izbora pokazuju da vlast zbog Briselskog sporazuma nije izgubila gotovo ništa od svog rejtinga. Od pet centara otpora sporazumu (Srbi sa Kosova, Crkva, Dodik, Rusi i desne opozicione stranke) praktično četiri su bar delimično pacifikovana ili marginalizovana.

JELENA ŠAPUĆE ĐORĐU: Jača direktni i indirektni uticaj demokratski nekontrolisanih službi bezbednosti. Sa par godina zakašnjenja, u trenutku kad to službama vlasti odgovora, objavljuju se teško optužujući dokazi protiv vladika SPC, po kojima su odavno morali postupati nadležni državni organi. Država Pahomija i Kačavendu pušta niz vodu. Umesto sistemskog otvaranja tajnih dosijea službi bezbednosti, koje je morao koordinirati nezavisan demokratski organ, službe to rade arbitrarno same. Baš kao u Putinovoj Rusiji.

ĐORĐE MAZNO PORUČUJE JELENI: Iako nije baš onoliko razbijen i pocepan koliko bi to neki želeli, vrh SPC je ipak dovoljno razjedinjen – a uz to i izložen paklenoj kampanji – tako da se njegov glas protivljenja sporazumu trenutno praktično i ne čuje. Dodik se takođe malo primirio i povukao.

Erotske vibracije Jelene Milić: Čedomir Jovanović ili Đorđe Vukadinović, sweet dilemma
Photo: lična arhiva

JELENA, NASLONJENA NA ĐORĐA, DOJAVLJUJE ANALIZU: Na prvi pogled oštra reakcija SPC na briselski sporazum, puka je predstava za vernike. SPC je kroz istoriju reagovala i mnogo jače za mnogo manje. Zbog jednog sporazuma sa Vatikanom SPC je iz svojih redova izbacila sve tadašnje poslanike, kneza Pavla i premijera Stojadinovića. Dugoročno, SPC će priznavanje gubljenja Kosova naplatiti kroz privilegovani status u odnosu na druge verske zajednice i pojačan uticaj na socijalna dešavanja, gde će njeni stavovi o nekim društvenim pitanjima biti neupitno proglašavani jedinim ispravnim, bez obzira na njihov neretko diskriminatorski karakter. Baš kao u Putinovoj Rusiji.

ĐORĐE, U LEŽEĆEM POLOŽAJU, GLEDA U JELENU I KAŽE:. Rusi deluju pomalo zbunjeno i zatečeno i očito, za početak, primarno nastoje da zaštite svoje ekonomske interese, a posle će da gledaju šta će i kako će. A desne opozicione stranke, čast izuzecima, više su zabrinute i angažovane oko lokalnih izbora u Zemunu nego na traženju strategije za odbranu Kosova i Metohije.

JELENA, S PODIGNUTIM PRSTOM, UPOZORAVA ĐORĐA: Državna kulturna politika već radi na tome. Forsiraju se kvaziumetnički projekti koji promovišu značaj nametnutih i nasleđenih religijskih i etničkih identiteta. Organizacije ukazuju na visok stepen homofobičnosti, verske netolerancije i ksenofobije... Nasilje na sportskim priredbama cveta. Broj ubistava u Beogradu se udvostručio u poslednjih pola godine.

Jelena voli moje kragnice: Ponosni Đorđe
Photo: Stock

ĐORĐE OBEĆAVA JELENI DA SE NEĆE POVIJATI POD SVE OTVORENIJIM EROTSKIM PRITISCIMA: Jedino se još Srbi sa severa KiM drže stameno, iako su napušteni gotovo od svih i premda i tamo ima sporadičnih znakova povijanja pod sve otvorenijim pritiscima i pretnjama iz Beograda.

JELENA SE S NOSTALGIJOM SEĆA DIVNIH VREMENA SNEŽANE MALOVIĆ: Afera sustiže aferu, a skoro nijedna još nema sudski epilog. Premijer Srbije smatra trivijalnim pitanje o katastrofalnom poslovanju Srbijagasa, tvrdi da pljačka Galenike nema veze sa politikom, iako su njome godinama upravljali kadrovi SPS, postavljeni tu po principu podele plena, još od prethodnih izbora.

ĐORĐE SE NADOVEZUJE SITNIM VEZOM NA JELENU: Teško je reći ko je trenutno u nezgodnijem položaju – da li vrh DS-a, zato što se u suštini slaže s postupcima vladajućeg trijumvirata, a mora da barem simulira ljutu opoziciju, ili vrh DSS-a, jer se sa aktuelnom politikom duboko ne slaže, ali iz različitih razloga ne sme ili ne želi da u svom otporu ide predaleko. Pogotovo kada je reč o SNS-u i Vučiću.

ĐORĐE NA STO DIJALOGA BACA SENZUALNO ŠAPUTANJE:  Da i ne govorimo o tome da je DSS koalicioni partner SNS-u i SPS-u lokalnim samoupravama širom Srbije.

JELENA KLIMA GLAVOM I NEHOTICE DODAJE: Ekonomija nam je u takvom stanju da i prvi potpredsednik Vlade Srbije zbog nje ima noćne more.

LDP čunjevi: Jelena Milić u procesu obaranja nenarodnih kegli
Photo: Facebook

VUKADINOVIĆ ZNA DA ĆE SE JELENA SLOŽITI S NJIM: Ali posebno su u problemu svi oni sa takozvanog patriotskog dela srpske političke, intelektualne i medijske scene, koji su, iskreno ili ne, verovali i govorili kako je „najvažnije da vidimo leđa Borisu Tadiću”, a onda će Srbiji da krene i „sve će da bude drugačije”. U toj stvari nema šta bitno da se prigovori osobama poput Vesne Pešić, Nenada Prokića ili Ognjena Pribićevića koji su pre ili posle izbora otvoreno podržali SNS. Nisu oni „obrnuli ćurak”, ili su barem to uradili mnogo manje nego oni iz aktuelne vlasti koji su ih do skora nazivali „izdajnicima”, a sada ih hvale i (ili) postavljaju na ambasadorske položaje.

JELENA PODSEĆA ĐORĐA NA PROROČKU REČENICU DRAGOLJUBA MIĆUNOVIĆA: DS je kroz reči profesora Mićunovića konačno kratko i jasno definisala stanje u današnjoj Srbiji: „Hitno je potreban zakon koji će narod zaštiti od sadašnje vlasti.“

Crni sako samo za Jelenu: Vukadinović Đorđe, modna marka Slobodana Antonića
Photo: Stock

ĐORĐE JOŠ JEDNOM PODSEĆA JELENU NA NJENE IDEOLOŠKE NEPRIJATELJE: Ognjen na jedan, Vesna Pešić na drugi, a Prokić na treći način, uvek su bili manje-više dosledni eksponenti prozapadne politike prema Srbiji. Pešićka i Prokić godinama čak i aktivni članovi LDP-a (koji je od početka zagovarao „realizam”, odnosno više-manje otvorenu predaju Kosova i Metohije), dok je Pribićević, u pauzama između državnih funkcija, bio solidan i vrlo dobro obavešten analitičar evroreformske provinijencije. Nisu se, dakle, oni promenili, već su se promenili Nikolić, Vučić i Dačić.

JELENA, POD UTICAJEM MIĆUNOVIĆEVIH OPIJATA, PANTOMIMOM OBJAŠNJAVA ĐORĐU: Imajući u vidu sastav nekadašnjeg DOS, od Perišića do Koštunice, i činjenicu da DOS jeste načinio prvi ključni korak ka demontiranju Miloševićevog režima, sadašnji najmanji zajednički sadržalac razuđenih opozicionih snaga u Srbiji mnogo je viši. Čini se i da ih je više. A protivnik je mnogo slabiji. Ako uspemo da prvo pobedimo sebe, lako bismo mogli i njega.

ODUŠEVLJENI ĐORĐE PREKIDA JELENU KOJU USPUT I GRLI: Ali šta reći za one koji su i pre i posle izbora ovoj vlasti čuvali patriotski imidž i kojima su Srpstvo, Rusija i „Srpsko Kosovo” godinama na nos curili, a sada su prepuni razumevanja za „okolnosti”.

Najlepše je noću, posle večere: Jelena piše Đorđu nežne poruke 
Photo: Facebook

JELENA KOJA U SVAKOM ĐORĐU VUKADINOVIĆU VIDI ČEDOMIRA JOVANOVIĆA, MAZNO PODVLAČI: Imajući u vidu da od osnivanja LDP nije participirao u izvršnoj vlasti, količina i obim korupcionaških afera koji mu se pripisuju, pre svega njegovom lideru Čedomiru Jovanoviću, skoro je potpuno neutemeljena.

SKORO NEUTEMELJEN, ĐORĐE GLASNO RAZMIŠLJA: Tražiće vam non-stop više. Već se čuju tihi glasovi iz Bujanovca, Preševa i nekih mađarskih stranaka u Vojvodini.

JELENA U ĐORĐEVOM ZAGRLJAJU IMA ŠTA DA KAŽE: Ako se ne reaguje vrlo brzo i što šire, uslovi rada političkih stranaka, organizacija civilnog društva i slobodnih medija postaće u Srbiji baš kao i u Putinovoj Srbiji.

ĐORĐE PLAČE NA JELENINOM RAMENU: Kada jednom popustite, kada lavina jednom krene, kada džemper počne da se para, a suverenitet rasipa, taj proces nema kraja. Teško je plivati protiv struje i odupirati se pritisku snažnijih geopolitičkih sila. Ali kada se jednom prepustite vrtlogu koji vas vuče na dno, teško je, a verovatno i nemoguće posle isplivati na obalu ili se dokopati čvrstog tla ispod nogu.

* Tekstove Jelene Milić i Đorđa Vukadinovića veštačkom oplodnjom spojilo ginekološko odeljenje e-novina; misteriju riječi „slačak“ otkriva srbijanski narodni pjesnik Dobrica Erić koji je svojevremeno rekao: „Zašto koristiti tu stranu, metalnu reč ’orgazam’, kad srpski narod ima za to divnu reč slačak?!“.


***************************************

 

Ravnogorska ispovest Radoša Bajića, vrlo tužna

Zaklana četnička suza u toru za ovce

  
Udaren bakarnom zorom: Bajić Radoš, četnički slavuj u čestrama bagrema
Udaren bakarnom zorom: Bajić Radoš, četnički slavuj u čestrama bagrema
Photo: www.novosti.rs

Kolumnista „Politike“ i autor tv serije „Ravna Gora“, Radoš Bajić, ovih je dana duševno raspolućen; presrećan je što završava snimanje četnolike slikovnice, a pretužan zbog briselskog dogovora o Kosovu. Emocionalno neuravnotežen, Bajić je utehu našao na Kosmaju gde je otkrio svaku literarnu ljigu -  božanstveni poj slavuja u čestrama bagrema u kasnom cvatu, zelene baršunaste planine, bakarnu zoru, magičnu svetlost. Kako to biva u nacionalnim dramama, Radoš je upoznao izvesnog Milutina čiji su dlanovi rapavi kao gumeni bajlak od traktorske gume, ali, pogled mu je bistar, oči plave i nemirne, mogu da skroziraju svakoga; finally, mudri starac Milutin od petsto leta, praunuk Danka Popovića, sa suzom u oku, poručuje: „Video sam na televizoru – Kosovo moramo da damo, onakvu zemlju za neki datum, gde to ima. Neka ga njima datum – a nama nek vrate Kosovo“. Potom je Radoš Bajić zaridao i napisao ovu humoresku koju prenosimo u ovčarskoj celini  

Srbijanska idela: Bajić sa sekirom i komšijom
Photo: Stock

KOSMAJ GORI, A BAJIĆ SE ČEŠLJA: Bez preterivanja, posle četrdeset godina bavljenja profesijom na točkovima – stvarno sam mislio da znam svaki kamen u Srbiji. Na početku glumačke karijere igrao sam svoju monodramu ,,Led” više od hiljadu puta u hladnim domovima kulture po najzabačenijim palankama i selima, a kasnije, snimao partizanske i ostale filmove kojekuda po najudaljenijim vrletima, gudurama i krajolicima. Verovao sam da mi je u zemlji u kojoj na tri livade nigde lada nema svaki krajičak poznat. Da nijedan pedalj Srbije – za koju je pesnik Tanasije Mladenović pevao da se neće umiriti više, a velika Desanka da je velika tajna – nije nepoznanica za mene. Priznajem postiđen – nisam znao, nisam bio svestan, ni pojma nisam imao da je Kosmaj toliko lep. I siguran sam da nisam jedini. Blagodet i lepota na kojoj bog nije žalio smeštena je u prvom prstenu od Beograda, da se malo na prste podigneš – video bi ga sa Slavije.

RAZSENTIMENTALIŠE MI SE OPANCI: a pola sata atraktivne vožnje koja odmara oči stiže se u Nemenikuće, čarobno šumadijsko selo u podnožju zeleno baršunaste planine, pre bih rekao – povećeg brda s pašnjacima, livadama, šljivicima i listopadnom šumom. Bistri izvori na svakom koraku, pitomina i mir u kojem udaljeni zvuk motorne testere liči na muziku. Ne znaš da li je lepše da vidiš, ili da čuješ božanstveni poj slavuja u čestrama bagrema u kasnom cvatu. Promrzli od neočekivano reske prolećne hladnoće, ispratili smo nekoliko noći snimajući  „Ravnu goru” i ponovo se uverili da je Srbija najlepša zemlja na svetu. Koliko su lepa svanuća na kosmajskim obroncima, kada uz bakarnu zoru koja nadire od Stiga i dalekog Dunava, preko moravske doline i Šumadije nadvlada magična svetlost sa bajkovitom slikom usnule Srbije – koja puni očni vid!

KAKO SU KOMUNISTI OSTAVILI NAROD BEZ SLOBODE: Tu, u tom raju, pre nekoliko nedelja sreo sam Milutina, domaćina, seljaka i čobanina velikog stada sa preko dvesta ovaca, jaganjaca, koza i jarića. Pristao je da nam za potrebe snimanja serije, ni po satu, ni po grlu – bez naknade dotera svoje stado u kadar. Realizujemo projekat od prvorazrednog nacionalnog značaja, a kamčimo i krpimo, natežemo se i dovijamo kao kad skupljamo ispred crkve. I, dok nas država ignoriše, gde god se pojavimo, narod nam širi ruku. Sa ambicijama da ispričamo priču o tragičnim i kobnim događajima koji su satrli srpski narod, raspolutili ga i ostavili ga bez slobode, i 1941, i mnogo godina kasnije – pomože nam Milutin sa Kosmaja, da makar pokažemo da je Srbija ona ista zemlja koju je od Turaka otimao veliki knjaz Miloš, da ima zdravu travu, lugove i žir, bistru vodu, ovce, koze i svinje. Sve što je potrebno da bude najbolje prirodno stanište za čoveka. Da živiš pa da ne pitaš dokle ćeš, nego onako, mirno i spokojno, srećno i dugovečno – kako je bog rekao...

Moderna Srbija Radoša Bajića: Drveni plug je naša budućnost
Photo: Stock

MILUTIN I NJEGOVE PELCOVANE OVCE: Pristao je Milutin sve da nam pomogne, ali je tražio da mu ispričam: Šta mi to snimamo, o čemu se tu radi, o kome je reč i kakva je poslednja reč koju želimo da kažemo. Priznajem, stavio me je na muke… Rekao sam mu koliko sam mogao. Da pričamo priču o Srbiji u drugom ratu, da je u glavnoj ulozi narod, da ćemo videti Tita, ali i čiča Dražu… ,,Jer ćeš da prikažeš kako se za nas Srbe istorija ponavlja, kako nam u svakom veku malo, malo, pa pevaju istu pesmu – kako nas lome i krše, guše i savijaju kao mladu vrbu? Dokle više ucene i saterivanja u tor? Kao ja moje ovce – al, one su makar site, a na kakvom smo putu, pored ovolike dobrote i lepote – Srbi će skoro i da gladuju…!?” Tako priča Milutini udara me dlanom po ramenu, a ruka mu teška kao mesarski malj, a dlanovi rapavi kao gumeni bajlak od traktorske gume. Ali, pogled mu je bistar, oči plave i nemirne, mogu da skroziraju svakoga… ,,Moje ovce se malo ritaju kad ih saterujem u tor – a mi smo krotki kao pelcovana kokoš, sve mislimo – ne događa se to nama, nego nekom drugom. Video sam na televizoru – Kosovo moramo da damo, onakvu zemlju za neki datum, gde to ima. Neka ga njima datum – a nama nek vrate Kosovo. Ja školu nikakvu nemam – al nisam glup, a nisam ni ćorav”.

SVE MOJE METOHIJE SU TUŽNE: Dok momci nameštaju kameru, reflektore i ostale skalamerije pričao mi je Milutin u hladu nabujalog oraha kako je na taljigama i sa dlanovima u džepovima izbegao sa Kosova, da su njegovi iz okoline Peći, da su njihova imanja bila na potezu prema Visokim Dečanima u kojima je pre više od sedam decenija kršten. Pričao mi je kako je kao dete čuvao stoku pored Bistrice i udarao klis sa vršnjacima Albancima, sve dok ne zabeli na Prokletijama koje su se natkvesile nad zelenom dolinom… ,,Da li im je Tito poklonio Kosovo to ne znam – ali, da im je držao red, to jeste. Imali smo vlast i državu, nisu smeli da šuknu…” kaže Milutin. Uveravao me je da još uvek sanja Metohiju, doduše – pre mnogo više, ali i sada, događa mu se da se probudi znojav i mokar, ko kad je u bačvu upao.

TOR NEPOSLUŠNIH SRBA: Pravio sam se da nisam video kako rapavim dlanovima zaklanja suzu u oku. Bolje da ne vidim, ono što sam video. Kamo sreće da nisam čuo – to što sam čuo. Otkako sam sreo Milutina – ne izlazi mi iz pameti. Da se čovek zapita, koliko tragičnih i pojedinačnih sudbina, koliko lomova i ličnih patnji ishodi iz usiljenog rukovanja u Briselu, pod nadzorom i paskom moćnih, koji tobože za naše dobro hoće da nas sateraju u tor. Onoliki i onakav kakav su njihovi planeri smislili za nas. I mi pritom moramo još i da se smejemo. U saterivanju u tor neposlušnih Srba upravo prednjače oni koji i u ,,Ravnoj gori” imaju presudnu ulogu. U prošlom veku su dva puta sa oružjem u rukama posećivali Srbiju. Uz rizik da budem optužen da sam protiv evropskih integracija – u ušima mi zvoni Milutinovo pitanje: Jel’ ti to oćeš da pokažeš kako se za nas Srbe istorija ponavlja?

* Ovaj sentimentalno ljigavi shit u obliku nacionalno osvešćenog teksta, objavljen je u „Politici“ pod naslovom "Saterivanje u tor"

 

 

10.05.2013.

KOJI SU MOTIVI POVLAČENjA KUSTURICE I ĆOSIĆA IZ JAVNOG ŽIVOTA

 

Koji su motivi povlačenja Kusturice i Ćosića iz javnog života

 

Dobrica Ćosić

Dobrica Ćosić              

****************************
Samoinicijativno povlačenje iz javnog života Emira Kusturice, a potom i Dobrice Ćosića, dvojice zagovornika tvrde nacionalne opcije i retrogradih rešenja za pitanje Kosova, u javnosti je stvorilo nedomice o motivima njihovih takvih odluka. Uprkos obrazloženjima koja su ponudili, stiče se utisak da bi jedan od uzroka moglo biti očigledno nesaglasje sadašnje političke elite u Srbiji sa stavovima koje Kusturica i Ćosić zastupaju.

Posle Emira Kusturice, čuvenog reditelja koji je nedavno obelodanio svoju odluku o povlačenju iz javnosti s obrazloženjem da je “medijski mrtav čovek” isti potez povukao je akademik i po mnogo čemu kontroverzni književnik Dobrica Ćosić koga zagovornici nacionalne struje već decenijama označavaju kao nesporan autoritet.

Svoje povlačenje Ćosić je u intervjuu jednom listu objasnio bolešću, zahvalivši se tom prilikom svima koji ga smatraju “ocem nacije”.

Reč je o dvojici intelektualaca poznatih po svojim oštrim nacionalnim stavovima, a sam Ćosić označavan je i kao autor ideologije Velike Srbije koju je tokom svoje vladavine zloupotrebljavao Slobodan Milošević.

Takve odluke ljudi, čiji se uticaj u javnosti ocenjuje kao značajan, antropološkinja Svetlana Slapšak povezuje sa delimičnom promenom političke klime u Srbiji.

“Mišljenje ove dvojice će se očuvati u onim možda sada malo povući, pa će čekati novu promenu vlasti. Povući će se u svoje institucije u svoje nikad dotaknute, uvek očuvane privilegije. U svoju mrežu, ako hoćete mita korupcije i intelektualne korupcije, svega toga što je u Srbiji postavljeno na noge već 30 godina i nikada nije dodirnuto. Dakle i oni će iz tih svojih udobnih i toplih rupa verovatno i dalje prundati o ponečemu i verovatno sprečavati neke druge posebno mlađe da se pojave na toj sceni i da je malo protresu”, kaže Svetlana Slapšak.

Menjanje stavova

Poslednji put, Dobrica Ćosić je pažnju javnosti skrenuo na sebe kada je srpske studente iz inostranstva javno pozvao da pomognu preporod Srbije, što je izazvalo kritike dela javnosti, dok je Kusturica pre povlačenja, osim promocije svoje nove knjige, intervjue dao za nekoliko medija.

Emir Kusturica
Emir Kusturica
S obzirom na to da su i tada, prema uverenju pisca i nekadašnjeg izdavača Ćosićevih dela Vidosava Stevanovića, pogrešnim informacijama o temama širokog društveno-političkog značaja stvarali lošu atmosferu, njihovo povlačenje ako ispune obećanje, moglo bi stvoriti mnogo zdraviju klimu.

“Od kad ja pamtim i Kusturica i Dobrica su neprekidno menjali svoje stavove. Čas su za ovo, onda su sutra protiv toga, pozivaju se na ono što nisu rekli, ne priznaju ono što su rekli. Cela njihova priča je priča dvojice magnetofona. Oni samo ponavljaju ono što im se kaže da kažu. Prema tome, ne vidim da oni bilo šta menjaju i da će se ti politički stavovi nešto bitno menjati što će se oni menjati. Prosto ovaj svet mora uvideti da je ta politika koja se vodi poslednjih 25 godina potpuno jedan bezizlaz, da je to ćorsokak i da se to mora promeniti”, objašnjava Stevanović.

Da li su ovime Kusturica i Ćosić platili cenu tvrdoglavog zalaganja i promocije politike o najvažnijim nacionalnim pitanjima, od koje su se, kako sada stvari stoje, distancirale i aktuelne vlasti?

Dramaturg Nenad Prokić uveren je da se dogodio neočekivani veleobrt u kom je većina vatrenih pobornika njihovih stavova poznatom dvojcu okrenula leđa, što ih je prilično dezorijentisalo. Time je definitivno potvrđeno da je politika koju su pomovisali doživela krah, uveren je Prokić.

“Druga Srbija koja se 20.-tak godina protivila takvoj vrsti politike je ogrezla u lopovluku, a prva Srbija koja je njima bila mnogo bliža je baš takvim idejama okrenula leđa i pokušava sebe da transformiše u pravcu koji je potpuno suprotan od politike koju je vodila. Tako da na određeni način ljudi koji su sve to zaprljali se iskupljuju time što se sada menjaju. Njih dvojica očigledno ne mogu da podnesu takav obrt događaja i na jedan dečji, uvredljiv način se povlače iz javnog života. To jeste teatralno, ne znam I da li bi trebalo da im verujemo, ali u svakom slučaju svaki pojedinac ima pravo na tako nešto”, zaključuje Nenad Prokić.

 

****************************

//////////////////////////////////////////////////////////

 

 Prelamanje političkih interesa na slučaju Budimir      

Živko Budimir prilikom privođenja, april 2013., foto: klix.ba
Živko Budimir prilikom privođenja, april 2013., foto: klix.ba
******************************
Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir i u pritvoru kost je u grlu političarima u ovom entitetu, a ponajprije SDP-u BiH. Nastojanja da ga se smijeni u više navrata nisu rezultirala željenim ishodom, pa tako ni posljednji, kada njegovu smjenu niko sem zastupnika SDP BiH nije podržao.

Stanje sa Budimirom očito je poremetilo odnose u novoj parlamentarnoj većini, gdje se nejedinstvo pokazalo na trenutno najvažnijem pitanju koje bi moglo na kraju odlučiti i sastav federalne vlade. Baš kao i svojevremeno na državnom nivou sa SDA koja nije podržala tadašnji prijedlog budžeta, SDP BiH ostao je iznevjeren u nastojanjima da provede ono što je zacrtao odavno – smijeni Budimira i rekonstruiše vladu.

Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir pokazao se kao nepremostiva prepreka za SDP BiH.

Nastojanja da ga se smijeni jer je u pritvoru pokazala su ne samo da nema parlamantarne većine za takvo što, već i da na njegovom sklanjanju sa pozicije insistira samo SDP-a, dok su ostali članovi tzv. četvorke, koalicije koju čine i SBB BiH i dva HDZ- a, okrenuli leđa svojim partnerima i čekaju dokaze.

Tako se na Budimiru, baš kao svojevremeno na državnom budžetu, lome odnosi i u samoj Federaciji. Cilj je, prema predsjedniku SDA Sulejmanu Tihiću, jasan:

„Ova inicijativa SDP-a jasno pokazuje i upućuje na smisao postupka - da se preuzmu ingerencije predsjednika i ostvare određeni politički ciljevi“, kaže Tihić.

Odlukom bi potpredsjednici mogli i rekonstruisati Vadu i imenovati sudije Ustavnog suda, čime bi se ostvario i krajnji cilj, što za Jasenka Selimovića, šefa kluba SDP BiH u Zastupničkom domu federalnog parlamenta, znači deblokadu, a izostanak podrške smatra demokratskim pravom:

„Ovakva odluka bi dala izlaz iz postojeće situacije u kojoj nemamo šefa izvršne vlasti i funkcionisanje institucije predsjednika Federacije apsolutno je blokirano. Ne mora značiti da ako je neko u koaliciji ili u partnerskim odnosima će svaki put glasati, podržavati stavove i prijedloge drugih stranaka iz te iste koalicije“, navodi Selimović.

Marinko Čavara
Marinko Čavara
To što nisu podržali partnere, jer čekaju odluku suda, ne znači da se koalicija raspala, navodi potpredsjednik HDZ-a BiH Marinko Čavara:

„Neslaganje oko pojedinih rješenja ne znači da se raspala četvorka – jer četvorka ne može funkcionirati na slijepom slijeđenju ideja pojedinih dijelova četvorke“, kaže Čavara.

Međutim, ako je suditi prema Slavici Josipović iz HDZ-a 1990, ne štima baš sve sjajno:

„I prije par dana kada je usvajan zakon o povoljnijem umirovljenju vidjelo se da četvorka ne funkcionira“, podsjeća Josipović.

Kontinuitet krize

Da se međustranački problemi u Federaciji BiH nastavljaju konstatovao je i u najnovijem izvještaju generalnom sekretaru UN-a i visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. Tako je indirektno ukazao na kontinuitet, a ne trenutno izazvanu krizu.

Upravo stoga ovakav ishod razlaza parlamentarne većine mogao se i očekivati, navodi Adis Aarapović iz CCI:

„Imate jednu paralamentarnu većinu, a drugi, neodgovarajući sastav vlade. I onda su partneri koji su potpisali ugovor o parlamentarnoj većini ostali iznevjereni. Tu prije svega mislim na dva HDZ-a i SBB. SDP-ovi ministri, uključujući premijera, ostali su na pozicijama na kojima jesu, imaju neke poluge moći, dok istovremeno u Parlamentu sjedi parlamentarna većina koju čine četiti stranke od kojih tri nisu u tim pozicijama. Nije ova situacija, ni ova trenutna ustavna, došla sama od sebe. Ona je generirana političkim potezima političkih aktera koji su dominantno vođeni partikularnim interesima. Od dana izbora 2010. do danas to je bio slijed vrlo loših, nepromišljenih, partikularnih, uskostranačkih, pa prečesto i interesima vođenih razloga, tako da ovo što danas imamo ustvari je eskalacija potpune političke neodgovornosti“, kaže Arapović.

U situacijama koje nemaju rješenje ni u jednom dokumentu na scenu isplivaju interesi, kaže Damir Banović iz Centra za političke studije:

„Imate različite interese političke, koji onda usmjeravaju u određenom pravcu, ali nemate ustavom predviđene ovakve sitaucije. I zato mi onda imamo blokadu sistema“, naglašava Banović.

Rješenja je, dodaje Arapović, malo:

„Mislim da će ova situacija eskalirati ili potrebom za raspisivanjem vanrednih izbora, ili ćemo dočekati sljedeće opće izbore za još godinu i po dana da se ovo na jedini, ustavan i zakonit način razriješi, a to je novim činom glasanja i novim sazivima parlamenata.“

Kakva će biti odluka znaće se do kraja mjeseca, odnosno do kada traje pritvor Budimiru. Tada bi Parlament trebao ponovo da se očituje o moralnom kredibilitetu predsjednika Federacije.

 

 

10.05.2013.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: INSAJDER O ZATOČVANjU MUŠKARACA I DJEČAKA

 

Suđenje Mladiću: Insajder o zatočavanju muškaraca i dječaka

 

 

Svjedok Mile Janjić u sudnici, 10. svibanj 2013.

Svjedok Mile Janjić u sudnici, 10. svibanj 2013.

************************          

 10.05.2013                
Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom Mileta Janjića, insajdera iz Bratunačke brigade koji je sudjelovao u odvoženju stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Srebrenice.
Kao svjedok tužiteljstva Janjić je opisao dramatično razdvajanje dječaka i muškaraca od obitelji, kao i njihovo zatočavanje u objektima, neposredno prije nego što su pogubljeni.

Mile Janjić je kao pripadnik vojne policije Bratunačke brigade VRS-a od 12.do 15 srpnja 1995.godine bio zadužen za prebrojavanje Bošnjaka koji su ukrcavani na autobuse i kamione te odvoženi iz UN-ove baze u Potočarima, njih preko 20 tisuća. Prilikom iskaza, bivši pripadnik VRS-a je potvrdio kako su ljudi bili očajni zbog izdvajanja muškaraca i dječaka, koje je pratio plač žena iz njihovih obitelji.

„Na tome putu bili su raspoređeni pripadnici specijalne policije, koji su prilikom toga kretanja muške osobe usmjeravali duž puta, zatim skretanje na jedan sporedan put koji je vodio do jedne kuće, koja se nalazila na lijevoj strani puta Srebrenica – Bratunac. Dok su žene i djeca ostajali, zadržavali pravac kretanja i ukrcavali se na pristigla vozila“, opisao je Janjić proceduru tijekom koje su razdvojene bošnjačke obitelji.

Kada je upitao pripadnike specijalne policije u Potočarima (12.srpnja) zašto se radi izdvajanje, oni su mu odgovorili da je to naredio general Mladić i da se to radi prema planu.

General Mladić i ostali oficiri VRS-a uvjeravali su bošnjačke civile da nemaju razloga za strah te da će svi biti evakuirani prema Kladnju gdje će se izdvojeni muški članovi ponovno sastati s obiteljima. To se nije dogodilo jer su iz baze UN-a u Potočarima odvedeni na druge lokacije, između ostalih i u Bratunac.

„Iz smjera škole čuo sam povike, muški glas. Izgovorane su riječi – Glogovci ima li vas? Gdje ste? To se događa u par navrata i nakon toga se čula rafalna paljba. Iz istog smjera od kud sam čuo glas“, opisao je svjedok što je čuo dok se nalazio u blizini bratunačke škole Vuk Karadžić 13.srpnja 1995.godine, gdje su držani zatočeni izdvojeni zarobljenici.

Kontratvrdnje obrane

Od kolega iz Bratunačke birgade (14.srpnja) Janjić je saznao i da se veliki broj izdvojenih muškaraca i dječaka drži u školi u Ročeviću.

„Tu sam zatekao tu skupinu vojnika, čak i jednog kolegu iz vojne policije. Iz radoznalosti sam pitao – što tu rade, što se događa? Na to su mi oni rekli, vidio nisam, da se u školi nalaze muškarci, muslimani, da su tu skupljeni, doveženi i da prema njihovom saznanju trebaju biti transportirani u smjeru Teočaka“, prisjetio se svjedok.

No umjesto na razmjenu, prema navodima iz optužnice oko 500 Bošnjaka zatočenih u školi u Ročeviću odvedeno je na obalu Drine i streljano, kao i tisuće ostalih zarobljenih muškaraca i dječaka.

Obrana je tijekom unakrsnog ispitivanja istaknula da Janjić nije osobno vidio ubijanje ljudi iz autobusa, što je on potvrdio.Također svjedok je rekao kako je on shvaćao da se zarobljene muškarce i dječake čuvalo kako im se ne bi ništa dogodilo.

Unakrsno ispitivanje obrane o pucnjavi u školi Vuk Karadžić u Bratuncu

Na dodatna pitanja sudaca o sudjelovanju vojne policije VRS-a u zarobljavanju i osiguravanju muškaraca koji bi im se predavali, svjedok „nije imao saznanja“, spominjući samo kao zadatak – osiguravanje puta.

Suci su ga pri tom podsjetili na neke zabilješke iz zapovjedništva VRS-a o zadacima, među kojima je spomenuto da su pripadnici vojne policije osiguravali zarobljenike u Pilici, Bratuncu, kao i na području Srebrenice. No Janjić je ostao pri svom stavu tvrdeći kako nije o tome ništa znao niti sudjelovao.

U nastavku suđenja idući tjedan očekuju se još jedan iskaz insajdera iz Bratunačke brigade VRS-a kao svjedoka haškog tužiteljstva.

 

*************************

//////////////////////////////////////////////////

 Beograd: Protest poražene politike uz pretnje vladika

Sa protesta u Beogradu
***********************
Na centralnom beogradskom trgu okupilo se oko tri hiljade ljudi po policijskoj prceni, koji su protestovali protiv potpisivanja Briselskog sporazuma sa Prištinom. Miting su organizovali Srbi iz četiri opštine sa severa Kosova i većina prisustnih je organizovano došla sa tog područja. Pojedine vladike optužile su vlast za izdaju.

Miting Srba sa severa Kosova protiv sporazuma sa Briselom, prošao bi, da nije bilo nekih skandalaoznih poruka crkvenih velikodostojnika, kao jedan omanji skup koji nije preterano inateresovao ni prolaznike u centru Beograda. Ovako će on ostati zapamćen po pretnjama koje su izrekli oni koji bi to najmanje smeli.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije održao moleban za Kosovo, ali i molitvu za "upokojenje Vlade i Skupštine Srbije". Onda je penzionisani vladika Atanasije izgovorio sledeću poruku:

"(Premijer Ivica) Dačić kaže da je za zemaljsku politiku, ne interesuje ga nebeska, tako je govorio i (ubijeni premijer Srbije Zoran) Đinđić, a kako je završio neka Bog sudi", rekao je Atanasije.

Patrijarh Irinej ogradio se u svoje ime i u ime Crkve od svih izjava i činjenja mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i penzionisanog vladike Atanasija Jeftića na protestu.

"Mitropolit Amfilohije me je pitao da služi moleban u hramu i ja sam se sa tim saglasio. Sve drugo što je činjeno van hrama je njegova lična stvar i njegov lični istup iza kojih ne stojim ni ja, ni Sinod, ni Crkva", rekao je patrijarh.

Premijer Srbije Ivica Dačić je izjave pojedinih predstavnika SPC na mitingu ocenio kao neuobičajen i neprimeren gest prema državi u kojoj crkva i vlast imaju potpuno odvojene zadatke. 

"Ponekad se zaista zapitam čime je to naš dragi Bog zaslužio da ga ovakvi predstavljaju na zemlji", rekao je premijer Srbije Ivica Dačić, koji je u poseti SAD.  Dačić je poručio da niko ne osporava Srpskoj pravoslavnoj crkvi da iznosi svoje mišljenje o potezima vlasti, ali da nije legitimno da crkva upućuje otvorene pretnje državnim organima.

Inače, na protestu na bini su bili čelnici četiri opštine sa severa Kosova i još poneka viđenija ličnost poput muzičara Bore Đorđevića ili profesora Koste Čavoškog.

Na skup je grupno došla vrhuška DSS-a na čelu sa Vojislavom Koštunicom, jedina stranka koja je u Parlamentu bila protiv usvajanja sporazuma sa Prištinom.

Iz ozvučenja se čula glasna muzika, a prisustni su povremeno uzvikivali: "Izdaja!".

Desničarska organizacije Dveri nosila je tranparent sa natpisom: "Oni su izdali Kosovo" i slikama Tomislava Nikolića, Ivice Dačića i Aleksandra Vučića koji su na glavama imali albansku kapu keče.

Atmosfera

Prisutnima se, između ostalih, obratio predsednik opštine Zubin Potok Slaviša Ristić. On je poručio predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću da sa Srbima može da se dogovara samo oko odbrane, a ne predaje. Rekao je da je sporazum "gubitak Kosova i Metohije".

"Mi danas još uvek, dok sprečavamo da sprovode izdaju, imamo naše institucije Srbije na Kosovu i Metohiji i nema podele izmedju severa i juga, a dele nas oni koji žele da sprovedu izdaju", rekao je Ristić.

Potpisnici briselskog sporazuma su, kako smatra, pristali da ugase institucije Srbije na Kosovu i Srbe predaju "kvazidržavi Kosovo i terorističkoj tvorevini Hašima Tačija".

"Naš predsednik Republike se čudi i kaže da mu nije jasno kako državni vrh može da se dogovori sa Tačijem a ne može da se dogovori sa Srbima sa severa Kosova. Predsedniče Nikoliću, sa Srbima sa Kosova i Metohije možete se dogovarati samo oko odbrane, a ne oko predaje i izdaje Kosova i Metohije", rekao je Ristić.

Učesnici mitinga očekivali su mnogo više Beograđana:

Očekivanja demonstranata

 Ali, većina Beograđana je prolazila, poneko bi malo zastao, mi smo razgovarali sa onima koji su prolazili kao da se ništa ne dešava:

Beograđani o mitingu

Žarko Korać, potpredsednik Skupštine Srbije iz redova opozicije, kaže da je to protest gubitnika, podrška politici koja je poražena. On osuđuje poruke dvojice crkvenih velikodostojnika i očekuje reakcije i države i Ckrve.

“Mi imamo zastrašujuće pretnje od dvojice ljudi koji pripadaju ckrvi koja je još uvek hrišćanska i koji šalju neverovatne poruke. A poruka je da oni koji ne vode računa o tome šta Crkva misli i kako oni interpretiraju mišljenje naroda, proći će tako što će biti nekog političkog ubistva ili će se desiti neko upokojenje. Na žalost, pokazalo se da Crkva ima jedan veoma radikalni deo, mi ne znamo koliki je, možda je većinski, možda nije, ali svakako tako ekstreman radikalan deo, da se sada definitivno potvrdjuje da je za dalji nastavak društva i za rešavanje krupnih problema koje Srbija ima, glavna prepreka će biti Srpska pravoslavna crkva”, kaže Korać.

Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava kaže za naš program kaže da obe izjave sadrže pretnje i da očekuje da se Crkva ogradi od njih a da država reaguje.

“Tu ima posla za Tužilaštvo, ako ima elemenata za krivično delo, Tužilaštvo to mora da  analizira, pa makar to krivično delo vršili oni koji se kriju iza mantija”, smatra Antonijević.

Za dva dana, u nedelju potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić odlazi na Kosovo, tamo će razgovarati, ne smo sa čelnicima, već i sa Srbima koji nemaju nikakve funkcije i severno i južno od Ibra.

Miting u Beogradu nije baš pokazao da bi građani Srbije stali uz one koji sporazum smatraju izdajom. Naprotiv.
*********************
////////////////////////////////////////////////////////
Amfilohije traži od Đukanovića obnovu Njegoševe kapele
Mitropolit Amfilohije
Mitropolit Amfilohije
**********************************
Mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije ponovo je zatražio od Vlade da se obnovi crkva Sv. Petra Cetinjskog na Lovćenu. Otišao je i korak dalje najavivši tužbu ukoliko odgovor kabineta premijera Đukanovića bude negativan. 

Priča o obnavljanju kapele decenijama dijeli crnogorsku javnost gotovo istim intenzitetom kao što se dogodilo sa još jednom Amfilohijevom inicijativom - da Njegoš bude proglašen za sveca.

Mitropolit Amfilohije je u pismu premijeru Đukanoviću naveo da je pitanje Njegoševe zadužbine i zavještanja na Lovćenu ostalo otvoreno i da predstavlja jedno od sudbinskih pitanja oslobođenja Crne Gore od totalitarnog nasleđa prethodne vlasti i zacjeljenje duboke lovćenske rane, piše Dan. On je u pismu Đukanoviću poručio kako je uvjeren da će Vlada prihvatiti prijedlog Mitropolije.

“Pridodao sam u pismu i da ukoliko, u šta apsolutno ne mogu vjerovati, Vlada ne prihvati ovaj zahtjev Mitropolije da ćemo biti primorani da obnovimo sudski proces i tužbu, koji su obustavljeni u prošlom vijeku, i to kod domaćih i međunarodnih sudova”, upozorava mitropolit Amfilohije.

Prva kapela, posvećena mitropolitu i crnogorskom vladaru Svetom Petru Cetinjskom sagrađena je 1845. godine, a taj hram je u njegovu čast podigao njegov sinovac i nasljednik Petar Drugi Petrović Njegoš. Malu kapelu su tokom Prvog svjetskog rata srušili Austrijanci.

Protivnici ideje mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori o obnovi kapele na Lovćenu kažu da su Karađorđevići 12. sepetembra 1925. godine na istom mjestu osveštali novu, mnogo veću kapelu posvećenu Sv. Đorđu, slavi Karađorđevića koja, kako tvrde nema nikakvih dodirnih tačaka sa starom kapelom posvećenom Svetom Petru Cetinjskom.

Pravni zastupnik Crnogorske Pravoslavne crkve Željko Tomović kaže da je inicijativa Mitropolita SPC sporna zbog istorije same kapele i onoga što su tom Njegoševom zdanju učinili Karađorđevići.

“Jesu oni poštovali da kažem taj osnovni dio kapele, da je tu sahranjen Sveti Petar Cetinjski. Međutim, oni su je zbog sebe obnovili kao mauzolej Karađorđevića i posvetili svojoj privatnoj slavi, što je dovoljan dokaz da ta kapela je u stvari zloupotrijebila onu prvobitnu zbog koje je bila napravljena. Mi znamo šta su Karađorđevići radili i kakvo su zlo nanijeli Crnoj Gori. Obnavljanje te kapele koju su radili karađorđevići nameće pitanje o čemu se ovdje radi? Jasne su mi poruke velikosrpskog projekta i ulaziti uopšte u takve dijaloge, u obrazloženja nečega su ponašanja koja su ispod svake crte“.

Nekoliko dana prije nego je napisao pismo premijeru Đukanoviću i ponovo zatražio obnavljanje crkve Svetog Petra Cetinjskog Mitropolit SPC u Crnoj Gori je podnio Inicijativu da Petar II Petrović Njegoš bude proglašen za sveca a koju su jednoglasno podržali svještenici Mitropolije crnogorsko-primorske.

Sociolog religije Mirko Đorđević, međutim kaže da proglašenje svetim istorijskih ličnosti koje su bile poznate kao filosofi vladari ili pjesnici što je prije svega bio i sam Njegoš nije u duhu pravoslavne crkve.

“Možete li zamisliti da Ruska pravoslavna crkva kanonizuje, proglasi za sveca Aleksandra Puškina? Naravno da ne možete. Njegoševa pesnička veličina, oreol njegov kao pesnika i mislioca nesumnjiv je i njemu po mom uverenju nikakav svetački oreol ne treba. To je novotarija , ovakva vrsta kanonizacije u pravoslavnoj crkvu, koja vekovima nije imala nikakvu službenu kanonizaciju i to je više običaj kod rimo katolika. Mislim da je ovo više politički čin pritiska nego crkveni process beatifikacije ili santifikacije”.

Istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov kaže za TV CG da je suštinska vrijednost Njegoševog imena i mjesta u istoriji kao političara, mislioca, pjesnika i filosofa i da on pripada podjednako i vjernicima i ateistima.

“Odgovorno tvrdim da će svaka analiza reći da je nama najvažniji Njegoš kao umjetnik i literata. Da nije napisao to što je napisao sigurno ne bi imao ovaj legendardni status koji i danas ima kao političar i duhovnik”.

Željko Tomović, pravni zastupnik CPC kaže da se u priču o mogućem proglašenju Njegoša za sveca mora uključiti država, odnosno nadležno ministarstvo. Evo i zašto: 

“Ako treba da štitimo vrijednosti Crne Gore, a Njegoš je jedna ogromna vrijednost Crne Gore onda tu ima prostora da se  kao dio identiteta Crne Gore štiti jedna takva naša značajna ličnost. Sa tog aspekta mislim da bi nadležno ministarstvo trebalo da povede računa o tome”.

 

 

10.05.2013.

IZGUBIO ŽIVOT BRANEĆI BOSNU I HERCEGOVINU

Izgubio život braneći BiH
Obilježena godišnjica smrti heroja Senada Mehdina Hodžića
FOTO: Fondacija „Crni labud“
Obilježena godišnjica smrti heroja Senada Mehdina Hodžića

 

Na današnji dan, prije 21 godinu, u borbi za slobodnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu život je izgubio Narodni heroj oslobodilačkog rata i Zlatni Ljiljan, Senad Mehdin Hodžić, Crni Labud.

U Organizaciji Fondacije „Crni Labud Narodni heroj Senad Mehdin Hodžić“ danas su članovi porodice, Fondacije, prijatelji, saborci, predstavnici Ministarstva za boračka pitanja u Vladi TK, te predstavnici Patriotske lige BiH odali počast jednom od najvećih organizatora otpora u okviru Armije BiH.

 

Pristuni su, minutom šutnje i učenjem fatihe, odali počast narodnom heroju, svim šehidima i poginulim borcima, koji su živote izgubili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nakon polaganja cvijeća na Spomen obilježju poginulim braniocima Tuzle i BiH 1992.-1995. na Slanoj banji u Tuzli, ceremonija obilježavanja godišnjice pogibije nastavljena je na mjestu ukopa, u Hemlijašima, MZ Memići, općina Kalesija, a u mjesnoj džamiji proučen je i tevhid za jednog od najvećih ratnih heroja koje je BiH imala.

Onima koji su došli odati počast Senadu Mehdinu Hodžiću, o ratnom putu heroja govorio je njegov saborac general Salih Malkić.

 

Fondacija "Crni Labud“ će sutra, sa početkom u 10.00 sati, nastaviti obilježavanje godišnjice u MZ Šićki Brod, gdje je Senad Mehdin Hodžić odrastao. Krajem mjeseca bit će održan i okrugli sto, također u znak sjećanja na njegov život, lik i djelo. Članovi Fondacije napravili su i projekat za spomen park na mjestu ukopa, u njegovu čast, ali još uvijek čekaju odobrenje za početak gradnje.

Mehdin Hodžić, u narodu poznat kao kapetan Senad i Crni labud, rođen je 15. oktobra 1957. godine u Tuzli. Do izbijanja agresije radio je kao policajac u splitskom Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. U agresiji na Hrvatsku stječe svoje prvo ratno iskustvo. Krajem 1991. vraća se u rodnu Tuzlu gdje se uključuje u rad Patriotske lige BiH.

 

Poginuo je kao vojnik 10. maja 1992. u selu Zaseok u Sapni, gdje je njegovom zaslugom izvojevana jedna od prvih pobjeda buduće Armije RBiH nad agresorskim snagama. U toj akciji kapetan Senad i njegovi saborci zarobili su prvi tenk i samohotku za Armiju BiH.

Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata i ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.

 

***************************

///////////////////////////////////////////////////////////

Obilježen 9. maj, Dan dobitnika najviših priznanja Armije RBiH
Hujkina kćerka poslije dvije decenije dobila stipendiju
Hujdur: Edita nije mogla sakriti suze
FOTO: F. Fočo
Hujkina kćerka poslije dvije decenije dobila stipendiju

 

 

Dan dobitnika najviših ratnih priznanja “Zlatni ljiljan” i “Zlatna policijska značka”, 9. maj, obilježen je jučer u Sarajevu nizom skupova, među kojima je najznačajniji bio defile djece ratnih heroja koja su nosila zastave Armije RBiH u Olimpijskoj dvorani „Zetra“.

Tekovine odbrane  

Ratne zastave nosila su djeca palih boraca, pa je onu Prvog korpusa nosio Adi, sin Safeta Isovića, zastavu Drugog korpusa Semir, sin Senahida Hadžića, a Trećeg korpusa Anes, sin Eneza Neimarlije.

Ratnu zastavu Četvrtog korpusa nosila je Edita, kćerka Midhata Hujdura Hujke, Petog korpusa Nevzet, sin Izeta Nanića, Šestog korpusa Kenan, sin Halila Hadžajlije, a Sedmog korpusa Azra, kćerka Zijada Selmana, i 81. divizije Ernest, sin Zaima Imamovića.     

Brojni gosti jučer su prisustvom na ovom događaju odali počast odlikovanim herojima, a među njima i veliki broj porodica šehida. Majke i supruge te djeca šehida slušale su s tugom riječi bh. zvaničnika koji su govorili o tekovinama odbrane BiH od agresije.

Dvadesetjednogodišnja Edita Hujdur, kćerka mostarskog heroja Hujke, s ponosom je nosila zastavu korpusa u kojem je bio njen otac. No, i ona, kao i mnogi drugi, godinama je čekala da se njenom ocu i njegovoj porodici država, barem simbolično, pokuša odužiti. U izjavi za „Dnevni avaz“ nije mogla sakriti suze kada smo je pitali kako danas žive njena majka i njene sestre.  

- Studentica sam treće godine Pravnog fakulteta u Mostaru, profesionalni sam trener plesa. Nažalost, tek sam ove godine prvi put dobila stipendiju, a rasla sam bez oca zajedno sa sestrama. Nikada nismo imali nikakvu pomoć od države - kroz suze je kazala Hujdur.
 
Silna obećanja

Kako kaže, njene sestre, majka i ona uvijek su se same probijale kroz život, ništa nije bilo od silnih obećanja vlasti. Okupljenim gostima jučer su se u “Zetri” obratili Abdulah Bašić, predsjednik Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja FBiH, Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, te mnogi drugi. Osim toga, položeno je cvijeće i proučena Fatiha na mezarju Kovači te su organizirane videoprojekcije.

Majka Ešrefa još sanja sina šehida

U “Zetri” je jučer bila i Ešrefa Bajrović, majka šehida Samira Bajrovića, koja nije mogla sakriti suze i tugu u očima.

 

Bajrović: Uzalud se nadam (Foto: A. Dedajić)

 

- Svaki dan kao da čujem njegove korake, mislim da će doći, ali uzalud se nadam. Sanjam ga skoro svake noći. On ne dolazi. Svaki ovaj događaj za mene je potresan, jer se sjetim mog sina koji je poginuo na Žuči - kaže Ešrefa.

 

Nastali iz ničega

 

Buduće generacije moraju znati da su "zlatni ljiljani" nastali u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, kazao je bivši general i ratni komandant Petog korpusa Armije RBiH Atif Dudaković povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana "Zlatnih ljiljana", nakon što je položio cvijeće na mezarju Kovači u Sarajevu.

- Armija RBiH nastala je iz ničega, ali pružanjem otpora projektu iz Srbije o uništenju naroda na ovom prostoru trebamo poslati poruku da smo odbranili BiH i narod te stvorili pretpostavke za ljepšu i uređeniju državu za buduće generacije - poručio je Dudaković.

 

***************************

////////////////////////////////////////////////////////

Megafoni nacionalističke struje odlučili se na šutnju
Koji su motivi povlačenja Kusturice i Ćosića?
FOTO: Arhiva
Koji su motivi povlačenja Kusturice i Ćosića?

 

Samoinicijativno povlačenje iz javnog života Emira Kusturice, a potom i Dobrice Ćosića, dvojice zagovornika tvrde nacionalne opcije i retrogradih rješenja za pitanje Kosova, u javnosti je stvorilo nedoumice o motivima njihovih odluka. Uprkos obrazloženjima koja su ponudili, stiče se utisak da bi jedan od uzroka moglo biti očigledno nesaglasje sadašnje političke elite u Srbiji sa stavovima koje Kusturica i Ćosić zastupaju.

Poslije Emira Kusturice, reditelja koji je nedavno objelodanio svoju odluku o povlačenju iz javnosti s obrazloženjem da je “medijski mrtav čovjek” isti potez povukao je akademik i po mnogo čemu kontraverzni književnik Dobrica Ćosić koga zagovornici nacionalne struje već decenijama označavaju kao nesporan autoritet.

Promjena klime

 

Svoje povlačenje Ćosić je u intervjuu jednom listu objasnio bolešću, zahvalivši se tom prilikom svima koji ga smatraju “ocem nacije”.

Riječ je o dvojici intelektualaca poznatih po svojim oštrim nacionalnim stavovima, a sam Ćosić označavan je i kao autor ideologije Velike Srbije koju je tokom svoje vladavine zloupotrebljavao Slobodan Milošević.

Takve odluke ljudi, čiji se uticaj u javnosti ocjenjuje kao značajan, antropološkinja Svetlana Slapšak povezuje sa djelimičnom promjenom političke klime u Srbiji.

“Mišljenje ove dvojice će se očuvati pa će čekati novu promjenu vlasti. Povući će se u svoje institucije, u svoje nikad dotaknute, uvijek očuvane privilegije. U svoju mrežu, ako hoćete mita korupcije i intelektualne korupcije, svega toga što je u Srbiji postavljeno na noge već 30 godina i nikada nije dodirnuto. Dakle i oni će iz tih svojih udobnih i toplih rupa vjerovatno i dalje prundati o ponečemu i vjerovatno sprečavati neke druge posebno mlađe da se pojave na toj sceni i da je malo protresu”, kaže Svetlana Slapšak.

Mijenjanje stavova

Poslednji put, Dobrica Ćosić je pažnju javnosti skrenuo na sebe kada je srpske studente iz inostranstva javno pozvao da pomognu preporod Srbije, što je izazvalo kritike dijela javnosti, dok je Kusturica prije povlačenja, osim promocije svoje nove knjige, intervjue dao za nekoliko medija.

S obzirom na to da su i tada, prema uvjerenju pisca i nekadašnjeg izdavača Ćosićevih djela Vidosava Stevanovića, pogrešnim informacijama o temama širokog društveno-političkog značaja stvarali lošu atmosferu, njihovo povlačenje ako ispune obećanje, moglo bi stvoriti mnogo zdraviju klimu.

“Od kad ja pamtim i Kusturica i Dobrica su neprekidno mijenjali svoje stavove. Čas su za ovo, onda su sutra protiv toga, pozivaju se na ono što nisu rekli, ne priznaju ono što su rekli. Cijela njihova priča je priča dvojice magnetofona. Oni samo ponavljaju ono što im se kaže da kažu. Prema tome, ne vidim da oni bilo šta mijenjaju i da će se ti politički stavovi nešto bitno mijenjati što će se oni mijenjati. Prosto ovaj svijet mora uvidjeti da je ta politika koja se vodi posljednjih 25 godina potpuno jedan bezizlaz, da je to ćorsokak i da se to mora promijeniti”, objašnjava Stevanović.

Da li su ovime Kusturica i Ćosić platili cijenu tvrdoglavog zalaganja i promocije politike o najvažnijim nacionalnim pitanjima, od koje su se, kako sada stvari stoje, distancirale i aktuelne vlasti?

Dramaturg Nenad Prokić uvjeren je da se dogodio neočekivani veleobrt u kom je većina vatrenih pobornika njihovih stavova poznatom dvojcu okrenula leđa, što ih je prilično dezorijentisalo. Time je definitivno potvrđeno da je politika koju su pomovisali doživjela krah, uveren je Prokić.

“Druga Srbija koja se 20-tak godina protivila takvoj vrsti politike je ogrezla u lopovluku, a prva Srbija koja je njima bila mnogo bliža je baš takvim idejama okrenula leđa i pokušava sebe da transformiše u pravcu koji je potpuno suprotan od politike koju je vodila. Tako da na određeni način ljudi koji su sve to zaprljali se iskupljuju time što se sada mijenjaju. Njih dvojica očigledno ne mogu da podnesu takav obrt događaja i na jedan dječji, uvredljiv način se povlače iz javnog života. To jeste teatralno, ne znam i da li bi trebalo da im vjerujemo, ali u svakom slučaju svaki pojedinac ima pravo na tako nešto”, zaključuje Nenad Prokić.

 

*************************

/////////////////////////////////////////////////////////

U rušenju zgrade poginulo više od 1.000 ljudi
Nakon 17 dana ispod ruševina pronađena živa žena
FOTO: Agencije
Nakon 17 dana ispod ruševina pronađena živa žena

Vojska Bangladeša potvrdila je danas da je ispod ruševina zgrade, koja se prije 17 dana srušila u predgrađu Dake, pronađena preživjela žena.

"Ona je pronađena u prostoru između grede i stuba. Možda je imala rezerve vode ili je pila vodu koju smo upumpavali u zgradu", rekao je šef vatrogasne službe Ahmed Ali.

Lokalni dnevni list "Dejli star" piše da je žena, po imenu Rešma, bila blokirana u podrumu osmospratne zgrade.

Prema navodima medija, ona nije imala značajnijih povreda i spasici su joj dali hranu i vodu.

 

Nešto ranije vojska je saopštila da je više od 1.000 ljudi poginulo u urušavanju zgrade.

Broj poginulih nije konačan i radnici na uklanjanju šuta su počeli da upotrebljavaju težu mašineriju radi uklanjanja ruševine. Međutim, sve operacije su obustavljene nakon što su se čula zapomaganja žene.

Zgrada "Rana plaza" u industrijskom predgrađu Dake, u kojoj se nalazilo nekolio radionica za izradu tekstila, srušila se 24. aprila.

Procjenjuje se da se u tom trenutku u objektu nalazilo više od 3.000 ljudi.

*****************************************

////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

Otok podijeljen 1974. godine

Kerry želi "odmrznuti" konflikt koji je podijelio Kipar
FOTO: Arhiva
Kerry želi "odmrznuti" konflikt koji je podijelio Kipar

 

Američki državni tajnik John Kerry zauzeo se u petak u razgovoru s kiparskim šefom diplomatije Ioannisem Kasoulidesom za "odmrzavanje" konflikta koji je podijelio mediteranski otok prije 40 godina.

- Namjeravamo raditi s ministrom vanjskih poslova, predsjednikom Nicosom Anastasiadesom i drugima kako bismo pokušali da izvedemo Kipar iz jednog od nekoliko zamrznutih konflikata na planeti - izjavio je za štampu Kerry i podsjetio da je nedavno razgovarao s turskim, grčkim i kiparskim liderima.

Kipar je podijeljen 1974. godine kada je Turska osvojila sjeverni dio otoka, nakon što su kiparsko-grčki nacionalisti izveli državni udar s ciljem da pripoje zemlju Grčkoj.

Ankara priznaje samo Tursku Republiku Sjeverni Kipar, dok međunarodna zajednica priznaje Republiku Kipar koja je članica Evropske unije od 2004. godine.

Početkom aprila, Turska, koja želi da započne dijalog o svojoj kandidaturi za EU, ocijenila je da je sada povoljna klima da se radi na "ujedinjenju" otoka.

 

 

10.05.2013.

PODNESENA PRIJAVA PROTIV JERKE IVANKOVIĆA LIJANOVIĆA I JOŠ 56 OSOBA

Federalna uprava policije završila istragu o organiziranom kriminalu
Podnesena prijava protiv Jerke Ivankovića Lijanovića i još 56 osoba zbog zloupotrebe poljoprivrednih poticaja
FOTO: Arhiva
Podnesena prijava protiv Jerke Ivankovića Lijanovića i još 56 osoba zbog zloupotrebe poljoprivrednih poticaja

 

 

Službenici Federalne uprave policije podnijeli su danas Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv 57 osoba zbog postojanja osnova sumnje da su počinile krivično djelo "organizovani kriminal", u vezi s krivičnim djelima "zloupotreba položaja ili ovlasti", "povreda slobode odlučivanja birača" i "krivotvorenje isprave".

 

Prema saznanjima "Dnevnog avaza" u ovoj grupi se nalazi i Jerko Ivanković Lijanović, potpredsjednik Vlade FBiH i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Postupajući po nalogu Federalnog tužilaštva, istražitelji Federalne uprave policije utvrdili su da postoje osnovi sumnje da je prvoprijavljeni formirao grupu za organizovani kriminal, u koju je pristupilo 56 osoba s područja Federacije BiH, s ciljem vršenja krivičnih djela, a radi stjecanja protivpravne imovinske koristi, čime je oštećen budžet Federacije BiH u iznosu od 2.999.200 KM.

Ova grupa je na nezakonit način, podmićivanjem birača i korištenjem teške imovinske situacije, izvršila utjecaj na odlučivanje birača na Općim izborima 2010. godine.

Prvoprijavljeni je, nakon formiranja vlasti na nivou FBiH, koristeći se svojom pozicijom u vlasti, pristupio izmjenama podzakonskih akata na osnovu kojih je došlo do preraspodjele novčanih sredstava u budžetu, te time stvorio uslove da se određena novčana sredstva u okviru poticaja u poljoprivredi mogu bez posebne kontrole dodijeliti većem broju osoba.

Prvoprijavljeni je potpisao veći broj rješenja o dodjeli jednokratne novčane pomoći na osnovu zahtjeva koji nisu ispunjavali opće i posebne uslove iz Pravilnika o uslovima i načinima ostvarenja novčanih podrški.

Zahtjevi po osnovu kojih su donesena  rješenja su formalno obradili članovi organizovane grupe, od drugoprijavljenog do četvrtoprijavljenog, kao članovi Komisije.

Ostali prijavljeni su, kao članovi organizovane grupe, svaki na svom području, pronalazili potencijalne glasače, ciljajući socijalno interesante grupacije, kojima su obećavali novac i davali upute o načinu glasanja, a potom vršili podjelu novca, saopćeno je iz Federalne uprave policije.

 

***************************

Lider PDP-a poručio
Ivanić: Spriječiti nepotizam u institucijama RS
FOTO:
Ivanić: Spriječiti nepotizam u institucijama RS

Partija demokratskog progresa (PDP) pripremit će dokument za borbu protiv korupcije te deklaraciju za borbu protiv nepotizma u Vladinim i javnim institucijama u RS-u.

-Imamo nekoliko primjera tipičnog nepotizma i PDP će predložiti i zakon koji će to potpuno onemogućiti – najavio je danas predsjednik stranke Mladen Ivanić.

Nakon održane sjednice Predsjedništva PDP-a, Ivanić je najavio i da će jedna radna grupa PDP-a raditi i na izradi ekonomske i socijalne politike, koju će, kako kaže, ta stranka voditi kada s drugim opozicionim strankama dođe na vlasti.

Za 18.maj je najavljena sjednica Glavnog odbora PDP-a, a 8.juna bit će održan i sastanak sa  svim funkcionerima PDP-a na nivou lokalnih institucija u RS-u, s osnovnom temomom –pozicija općina nakon izbora.

-Čitav je niz negativnih zakona koji se spremaju od Vlade RS-a, kojima će se pokušati prebaciti odgovornost na lokalne zajednice, a sve zbog nedostatka novca – kazao je Ivanić na pres-konferenciji u Banjoj Luci.

Komentirajući nepotvrđene informacije da je Predsjedništvo BiH imenovalo bivšeg ministra zdravlja RS-a Ranka Škrbića za ambasadora u Srbiji na prijedlog Nebojše Radmanovića, Ivanić je rekao da to ne čudi, te da je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik „sačuvao ljude koji su mu bliski“.

-A da li je logično da Škrbić ide u diplomatiju nakon sedam godina u zdravstvu i činjenice šta se s tim sektorom desilo, mislim da nije – rekao je predsjednik PDP-a.

***********************************

/////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Bolji ekonomski odnosi
Potpisivanje sporazuma o saradnji Turske, Srbije i BiH
Mirko Šarović: Državni minstar potpisat će sporazum u ime BiH
FOTO: Arhiva
Potpisivanje sporazuma o saradnji Turske, Srbije i BiH

 

Ministar spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija Srbije Rasim Ljajić, ministar ekonomije Turske Zafer Čaglajan i ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Mirko Šarović potpisaće u utorak, 14. maja, u Ankari sporazum o ekonomskoj saradnji triju država, saopštilo je danas srbijansko ministarstvo trgovine.

Sporazum predviđa unapređenje svih vidova ekonomske saradnje između tri države, proširivanje partnerstava u privrednim sektorima od strateškog značaja strana potpisnica, kao i provođenje aktivnosti u cilju zajedničkog nastupa na tržištima drugih zemalja svijeta.

Kako se navodi, za praćenje realizacije sporazuma biće zadužen trilateralni komitet na ministarskom nivou, koji će se sastajati jednom godišnje, po potrebi i češće.

Paralelno sa susretima ministara, organizovaće se Poslovni forumi uz učešće privrednika triju država.

Takođe, planiraju se i druge zajedničke aktivnosti- organizacija sajamskih manifestacija, seminara i obuka, investicionih konferencija, kao i stalna razmena znanja i iskustava, u cilju produbljivanja međusobne ekonomnske saradnje Srbije, Turkske i BiH, dodaje se u saopštenju.

 

 

10.05.2013.

AMFILOHIJE SLAGAO PATRIJARH

SPC raskol

Amfilohije slagao patrijarha

  
Potpuno poludeo: Amfilohije Radović, odlepio
Potpuno poludeo: Amfilohije Radović, odlepio
Photomontage: Dragan

Vladika crnogorsko - primorski nije imao dozvolu Irineja "da nastupi u gradu Beogradu;  “Sve što je činjeno van hrama je njegova lična stvar i njegov lični istup iza kojih ne stojimo ni ja, ni Sinod, ni Crkva”, rekao je patrijarh Irinej

Patrijarh Irinej ogradio se u svoje ime i u ime Crkve od svih "izjava i činjenja mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i penzionisanog vladike Atanasija Jeftića na protestu na beogradskom Trgu Republike protiv briselskog sporazuma", održanom u petak, preneli su Tanjug i RTS.

"Mitropolit Amfilohije me pitao da služi moleban u hramu i ja sam se sa tim saglasio. Sve drugo što je činjeno van hrama je njegova lična stvar i njegov lični istup iza kojih ne stojimo ni ja, ni Sinod, ni Crkva", rekao je patrijarh Tanjugu.

Mitropolit je na protestu protiv briselskog sporazuma služio moleban tokom kojeg se pomolio "za upokojenje Vlade, Skupštine Srbije i poginule na Kosovu i Metohiji".

Patrijarh je rekao da ga je i Vladika Atanasije, preko jednog od službenika Patrijaršije, pitao da li može da bude sa tim narodom na protestu. "Ja mu na to pitanje nisam odgovorio i on nije imao moju dozvolu da nastupi u gradu Beogradu", rekao je patrijarh Irinej.

 

*******************************

Saopštenje Nove stranke

Zaustaviti razularene mantije

  
Estradna svinjarija predstavnika SPC: Zoran Živković, predsednik Nove stranke
Estradna svinjarija predstavnika SPC: Zoran Živković, predsednik Nove stranke
Photo: Stock

Reagujući na dešavanja tokom mitinga održanog u petak u centru Beograda, Nova stranka je najoštrije osudila pominjanje imena Zorana Đinđića u kontekstu koji jasno i nedvosmisleno pokazuje zadovoljstvo sveštenstva Srpske pravoslavne crkve zbog izvršenog atentata. U saopštenju objavljenom tim povodom nadležni državni organi su pozvani da se ozbiljno pozabave “opasnom cirkuskom družinom koja uzurpira beogradske trgove”

U saopštenju povodom skandaloznih istupa zvaničnika Srpske pravoslavne crkve tokom protesta protiv Briselskog sporazuma, Nova stranka je ukazala da su građani Srbije bili svedoci “potpuno neverovatnog i krajnje nekontrolisanog ponašanja velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve, koji su na sred Trga Republike raspomamljeno služili liturgiju za upokojenje Vlade i Skuštine Srbije”.

“Nova stranka se gnuša ovakvog ponašanja sveštenih lica koja, služeći se uskim dnevnopolitičkim interesima, ponižavaju Srpsku pravoslavnu crkvu. Zbog toga zahtevamo da se Sveti sinod oglasi zvaničnim saopštenjem u kojem će se ograditi od istupa svojih sveštenika i naći načina da ih što hitnije vrati u okvire razumnog i crkvi primerenog ponašanja”, navodi se u saopštenju.

Nova stranka je upozorila da će u suprotnom smatrati da je to zvaničan stav SPC koji zaslužuje osudu i vernika i građana jer “predstavlja najobičniju estradnu svinjariju”.

“Sveštenici koji se ponašaju poput divljačkih poglavica i traže puštanje krvi za račun svojih političkih bogova, sramota su za ceo srpski narod, posebno kada se koristi retorika koja nema veze ni sa jednim postulatom pravoslavlja”, ističe se u saopštenju.

“Istovremeno, pominjanje imena Zorana Đinđića u kontekstu koji jasno i nedvosmisleno pokazuje zadovoljstvo sveštenstva zbog izvršenog atentata, kao i prizivanje mogućnosti da neki od aktuelnih političara i pregovarača u Briselu dožive istu sudbinu – ukazuje da bi nadležni državni ograni mogli malo ozbiljnije da se pozabave ovom, sada već očigledno, opasnom cirkuskom družinom koja uzurpira beogradske trgove”, zaključuje se u saopštenju Nove stranke.

 

*******************************

e-novine.com - Vai, vai Kačavenda

 

************************************

Dosije: Jelenko Mićević, biznismen u mantiji

Filaret glavni finansijer Dveri

  
Photo: blic.rs

Pored finansijske i logističke podrške ekstremno desničarskoj skupini, Filaret je izvšio čitav niz malverzacija sa humanitarnom pomoći, a pojedine izbeglice iz Hrvatske svedoče da je lično prisustvovao zločinima koje su Arkanove paravojne trupe vršile nad hrvatskim stanovništvom u Erdutu 1991. godine

Pod mantijom je najlepše: Boško Obradović, dverjanin
Photo: www.dverisrpske.com

Jelenko Mićević, javnosti poznatiji pod kodnim imenom episkop mileševski Filaret, jedan je od glavnih finansijera i savetnika klerofašističkog pokreta Dveri Srpske, piše beogradski Blic pozivajući se na tajni dosije koji su o Filaretu poslednjih godina vodile bezbednosne službe Srbije. Pokret koji se ističe svojim homofobnim angažmanom i takozvanim Porodičnim šetnjama uoči svake Parade ponosa, dobijao je logističku i finansijsku podršku od visoko pozicioniranog crkvenog službenika.

Prema pisanju beogradskog lista, Filaret je uoči održavanja Prajda 2011. savetovao jednog od čelnih dverjanskih funkcionera Boška Obradovića da sačini proglas koji će finansirati Srpska pravoslavna crkva, a koji će biti besplatno distribuiran tokom okupljanja na proslavi u Mileševi 6. i 7. oktobra. U tom proglasu Filaret je savetovao da se Dveri u proglasu predstave kao nova stranka koja uživa poverenje SPC, da nije učestvovala ni u kakvoj krađi Srbije te da je reč o mladim, fakultetski obrazovanim ljudima koji sa svojim porodicama ostaju u Srbiji. Oktobra iste godine, Obradović je, zajedno sa grupom “dverjana” iz Leposavića, boravio u manastiru Mileševa gde je razgovarao sa ondašnjim ambasadorom Ruske Federacije u Srbiji Aleksandrom Konuzinom.

“Istog dana Filaret je obavestio Obradovića da sa Slavenkom Terzićem, aktuelnim ambasadorom Srbije u Moskvi, planira kako da podrže Dveri na predstojećim izborima. Vladika je posredovao i u obezbeđivanju finansijske podrške ovoj stranci, povezujući Obradovića sa službenicima Srpske banke kao 'najblagonaklonije i poprilično zainteresovane za aktivnosti Dveri”, navodi se u dokumentu.

Vladika je, kako dalje piše, tražio da Dveri hitno organizuju odbore u Novoj Varoši i Priboju. Filaret je pričao da su ga januara 2012. posetili predstavnik Ambasade SAD u Srbiji i članovi izvesne nevladine organizacije iz Novog Pazara te da su se raspitivali o njegovoj podršci na majskim izborima. Navodno su čuli “da podržava određene strukture, misleći pre svega na Dveri”.

 
Photo: Stock

Zamantijani apologeta Mladića, Kararadžića i drugih srpskih zločinaca je, prema podacima iz dosijea, svoju naklonost ka nesrpskoj krvi stekao izbliza. Prema tvrdnjama  srpskih izbeglica iz Hrvatske, Filaret je, zajedno sa bivšim komandantom Srpske dobrovoljačke garde Željkom Ražnatovićem Arkanom te sa preduzetnicima Boškom Vukomanovićem i  Dimitrijem Ivanovićem, prisustvovao likvidaciji hrvatskog stanovništva 1991. godine u Erdutu.

Bliskim susretima vladike i zločinaca ovde nije kraj. Prema ovim navodima, Milorad Ulemek Legija je zajedno sa Slobodanom Milivojevićem, advokatom vođe zemunskog klana Dušana Spasojevića, više puta posetio Filareta koji je nakon jednog susreta tražio njihove biografije kako bi ih “odlikovao Ordenom Svetog Save”.

Pored ljubavi prema krvi i oružju (antologijska fotografija na kojoj Filaret pozira ispred tenka sa puškomitraljezom postala je udžbenički primer bogougodnog stapanja mantije i municije), vladika je pokazao i izraženu filantropsku crtu, naročito prema sebi. Prema navodima iz dosijea, iznose se i optužbe na račun vladike Filareta o malverzacijama sa humanitarnom pomoći u organizaciji SPC "Čovekolublje". Dok ga predstavnici dijaspore optužuju da njihove donacije “prodaje muslimanima i Hrvatima”, pojedini sveštenici spekulišu da “zajedno sa mitropolitom dobrosanskim Nikolajem pomoć šalje u bogosloviju, a ne izbeglicama kojima je pomoć bila namenjena”.

Filareta je marta 1999. takođe optužio i ondašnji direktor “Čovekoljublja” Dragan Makojević koji je najviše organe SPC obavestio o brojnim nepravilnostima prethodnog direktora ove institucije, zbog čega je episkop mileševski i smenjen s ovog mesta.

 

 

10.05.2013.

ANDRIĆGRAD NAPRAVLjEN NA OTETOJ BOŠNjAČKOJ ZEMLjI

Andrićgrad napravljen na otetoj bošnjačkoj zemlji

imageFoto: Anadolija

SARAJEVO - Zakoniti nasljednici zemljišta na kojem se u Višegradu, prema zamisli reditelja Emira Kusturice gradi "Andrićgrad", Muhamed Pršeša i Fuad Hadžić, na današnjoj konferenciji za medije održanoj u Sarajevu, poručili su da „ne mogu dozvoliti da se na njihovoj ...

... djedovini napravi crkva, da se istovremeno ne izgrade i džamija i sinagoga“.

Kako javlja novinar agencije Anadolija, nasljednici vlasnika imovine u Višegradu, Pašana Hadžića, istakli su kako posjeduju dokumentaciju i dokaze da je Republička uprava za geodetske poslove Republike Srpske (entitet u Bosni i Hercegovini) ''nezakonito prevela parcele gdje se danas nalazi 'Andrićgrad' na Opštinu Višegrad, a ova dodijelila Emiru Kusturici i RS-u za izgradnju spornog Kusturicinog zdanja''.

Pršeša i Hadžić su naveli da je ''Kusturicin Andrićgrad u sprezi sa vlastima RS napravljen na otetoj bošnjačkoj zemlji, koja pripada nasljednicima velikog višegradskog zemljoposjednika Pašana Hadžića''.

Zakoniti nasljednik Hadžić Fuad istakao je danas da su zemljišno-knjižni izvadak (ZK) preuzeli 2011. godine.

Advokat Esad Hrvačić rekao je kako je zakoniti nasljenici zemljišta neće odustati od svojih prava.

„Prvo o čemu smo htjeli da obavijestimo javnost je da iz dokumentacije koju smo mi dosad dobili jeste da su oni u Republičkoj upravi za geodetske poslove RS-a proveli postupke na način da su oni sve katastarske čestice, koje su upisane u zemljišnim knjigana na ime mojih klijenata, vlasnika, privatnih lica 1/1, da su oni u postupku uspostave novih zemljišno-knjižnih izvadaka pretvorili u jednu parcelu“, rekao je Hrvačić.

Prema njegovim riječima, vlasti u RS-u su donijele sedam posebnih, pojedinačnih rješenja, zloupotrijebili jedno rješenje iz 1962. godine o eksproprijaciji gdje je zemlja bila potpisana u korist izgradnje hidrocentrale.

„Međutim, to rješenje nikada nije provedeno kroz zemljišne knjige. Znači, u te postupke koji su  provedeni, nisu bili uključeni moji klijenti, nisu učestvovali, rješenja su donesena i zemlja je spojena u jednu parcelu od 22 duluma, a prebačena u vlasništvo opštine koja je ustupila za izgradnju Andrićgrada. Mi sada očekujemo da nam se u što kraćem roku dostave ta rješenja i mi ćemo vjerovatno pokrenuti pet do sedam posebnih postupaka za poništenje tih akata“, pojasnio je Hrvačić.

On je istakao da im je cilj da postupak vrate na početak i da se provedu zakonom propisani postupci.

„Međutim, očekujemo da vlasti RS, organi koji će odlučivati, da neće biti dobronamjerni u našim postupcima. Bit će to teški, dugi i mukotrpni postupci, ali u svakom slučaju RS će nastojati da prikaže da su to legalni pravni poslovi, mi ćemo dokazivati da su nelegalni“, pojasnio je Hrvačić.

Nasljednici zemljišta na kojem se gradi "Andrićgra" poručili su kako već deset godina vode borbu za svoju imovinu u Višegradu i da će istrajati u zahjtevu da im se zemljište vrati.


(Vijesti.ba/AA)

*******************************

Stećci su bosanski i hercegovački i tu nema polemike

imageFoto:
***************

SARAJEVO - Treće izdanje knjige "Stećci" profesora Dubravka Lovrenovića predstavljeno je danas pred brojnim studentima i profesorima na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. O novom dopunjenom izdanju ove knjige, koja je prvi put javnosti predstavljena ...

... 2009. godine, govorili su historičarka umjetnosti Ema Mazrak, arheolog Mirsad Sijarić i historičar Esad Kurtović.

Mirsad Sijarić naglašava da se autor u predstavljanju nadgrobnih spomenika stećaka dotakao bitnog procesa - promjene načina sahranjivanja pokojnika, koja se najvjerovatnije odvijala tokom 10. stoljeća.

Riječ je o promjeni procesa spaljivanja u proces sahranjivanja, što je signal da je došlo do značajnije kristijanizacije stanovništva.

Najbolji dokaz toga, dodao je Sijarić, jeste stavljanje različitih vrsta priloga - pokretnog materijala u grobove ispod stećaka. Najčešće je riječ o novcu, ali i drugim zanimljivim predmetima kao što su staklene čaše, keramički lonci, ostaci ptičijih kostiju i pepeo, te različite vrste oružja.

- Zanimljivo da ni u jednom grobu ispod stećaka na području BiH nije pronađen novac bosanskih vladara, već najčešće dubrovački i mađarski novčići. Novac je stavljan u usta ili šaku pokojnika ili je bio rasut po cijelom grobu - kazao je on.

Kao iznimno zanimljiv podatak navodi pronalazak staklenih čaša koje su u grobovima ispod stećaka bile dosta zastupljene, i najbrojniji su takav predmet u grobovima u BiH u odnosu na prostor čitave Evrope tokom srednjeg vijeka. Čaše su uvijek stajale s desne strane lobanje pokojnika ili je za njih pravljeno udubljenje u lobanji kako bi bile stabilnije.

- Ostaci ptičijih kostiju i gareži govore o ostatku rituala tokom sahranjivanja koji nije iz kršćanske tradicije. Također, u grobovima su pronalaženi i mačevi, samo jedno koplje do sada, nekoliko vrhova koplja - strelica, kao i topuz (buzdovan) u jednom dječijem grobu kod Bugojna. Tu su i nakit, dugmad, kape, dijelovi obuće i bosanski pojasi - istaknuo je Sijarić.

Posebno je ukazao na činjenicu da je veliki broj od 70.000 stećaka koliko ih je sačuvano na tlu BiH, arheološki u potpunosti neistražen. Za primjer je uzeo jednu od najpoznatijih nekropola - Radimlju na kojoj je od 155 stećaka istraženo tek desetak.

Historičarka umjetnosti Ema Mazrak ističe da Lovrenović kreće sa sasvim drugih stajališta, navodeći da su nove religijske tematike prisutne na teritoriji srednjovjekovne Bosne.

Navela je da autor traži paralele materijala sa stećaka i tumačenje određenih motiva, te da stoga inicira druge istraživače na daljnji rad.

Lovrenović naglašava da mu je osnovni poticaj za novo izdanje ove knjige bio interes naučne i javnosti uopće u BiH i susjednim zemljama za ove nadgrobne spomenike.

- Steći su bosanski i hercegovački te primarno srednjovjekovni. Činjenica je da stećci zaista rapidno propadaju pred našim očima. Država BiH bi trebala uspostaviti posebnu instituciju, određeni institut za istraživanje i zaštitu ovih spomenika. Cijeli proces nominacije stećaka za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a treba biti upozorenje onima koji odlučuju o njihovoj zaštiti - zaključio je on.  

Knjigu "Stećci" izdala je kuća "Ljevak" iz Zagreba.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

10.05.2013.

EPISKOP FILARET ODLIKOVAO MINISTARKU SLAVICU ĐUKIĆ

Orden za ministarku

Filaret odlikovao Slavicu

 
Kićenje Belim anđelom: Slavica i Jelenko tokom svečanog akta
Kićenje Belim anđelom: Slavica i Jelenko tokom svečanog akta
Photo: Stock

Samo nekoliko dana pre nego što je javnost obaveštena da je episkop Filaret jedan od finansijera desničarske organizacije Dveri srpske, Jelenko Mićević a.k.a. Filaret uručio je orden Belog anđela prvog stepena ministarki zdravlja dr Slavici Đukić Dejanović, dugogodišnjoj članici SPS

Dostojevski u glavi: Dr Slavica s anđelom oko vrata
Photo: Stock

Kako pišu crkveni mediji, orden dodeljuje eparhijski Upravni odbor Eparhije mileševske u Prijepolju na predlog episkopa mileševskog Filareta, povodom jubileja 800 godina postojanja manastira Mileševa, a za "ljubav, plemenitost i dobrotu prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, a naročito prema Eparhiji mileševskoj, manastiru Mileševa i manastiru Sveti Nikola u Pribojskoj banji", navodi se u obrazloženju. Orden Belog anđela prvog stepena ministarki Đukić Dejanović lično je uručio episkop mileševski Filaret, izrazivši zahvalnost za sve što je ona učinila i što će činiti ubuduće za Srpsku Pravoslavnu Crkvu.

"Zahvaljujući vašem trudu i zalaganju dok ste bili predsednik Skupštine Srbije usvojen je Zakon o restituciji imovine i zahvaljujući njemu omogućeno je da se Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi vrati imovina oduzeta četrdesetih godina. Zahvalni smo vam i za vašu naklonost da se manastiru Sveti Nikola vrati Pribojska banja, koja će pomoći duhovno, zdravstveno i ekonomski narodu ovog kraja", rekao je vladika Filaret.

Ministarka zdravlja prof.dr Slavica Đukić Dejanović je naglasila da je orden primila sa „dubokim osećanjem“ dostojanstva, časti i odgovornosti: "Ovo je poseban dan u mom životu i stalno mi je u mislima rečenica Dostojevskog koja kaže da nije važno živeti, već je važno kako živeti. Svesna sam da su pozicija koju imam i profesija kojom se bavim takve da iziskuju mnogo truda i ubuduće", rekla je potresnim glasom ministarka zdravlja.

************************************

Obnova ljudskog fonda

Treba zabraniti jalove brakove!

 
Photo: gawkerassets.com

Obnova ljudskog fonda, uči nas Crkva, temeljni je i zapravo jedini smisao institucije braka, jer kad bi bilo drugih smislova u životnoj zajednici dvoje ljudskih bića – kad bi to bila, recimo, ljubav, ili neka slična budalaština - onda bi nekog rudimentarnog smisla imao i brak dvojice muškaraca, i brak dviju žena, pa čak i brak neplodna muškarca i jalove žene

Photo: 6yka.com

Građanska inicijativa “U ime obitelji“ naumila je, eto, prikupiti potpise za raspisivanje referenduma o ustavnoj definiciji bračne zajednice. “Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica muškarca i žene?“, glasit će njihovo referendumsko pitanje. “Brak je temelj obitelji, a obitelj je temelj društva. Prema brojnim studijama upravo je brak najidealnije mjesto za dobivanje djece i njihovo odgajanje“, kaže Željka Markić iz inicijative “U ime obitelji“, koju je odmah, jasno, podržala Crkva u Hrvata, poslavši svećenstvu cirkularno pismo s uputama za referendumsko lobiranje na svetim misama.

Crkva, naravno, zna sve o tome. O toj, kako se zove, obitelji. Brzo će ravno hiljadu godina da su u Vatikanu konačno shvatili kako je “obitelj temelj društva“, a “brak temelj obitelji“ i “najidealnije mjesto za dobivanje djece i njihovo odgajanje“. Pa zabranili svećenicima da se žene.

Jer što? Žena u tako koncipiranom braku ima nezgodan običaj da mužu prigovara, grinta i puni mu glavu, djeca iz tako koncipiranog braka imaju nezgodan običaj da odrastu i od oca traže pare, cijela obitelj iz tako koncipiranog braka ima nezgodan običaj da od pater familiasa naslijeđuje imovinu.

Previše je zapravo u konceptu “obitelji kao temelja društva“ nezgodnih običaja za firmu kakva je Crkva, odveć je to dioničko društvo ozbiljno da bi mu temelj bila takva jedna bučna, komplicirana i nepouzdana životna zajednica sastavljena od razmaženih kćerki, pohlepnih sinova i lukave žene. Ne kaže džabe naš svijet, možda teološki neuk ali raskošno iskusan: Više može žena s mista nega đava izatrka.

Photo: gardenofpraise.com

Obnova ljudskog fonda

Raspala bi se Rimokatolička crkva za stotinjak godina da nije Vatikan u posljednji čas zabranio pastirima ženidbu. U najboljem slučaju, danas bi bila poput pravoslavne crkve - razjedinjene, rasturene, slabe, neutjecajne i upravo bijedno siromašne u odnosu na svoju prebogatu krivoslavnu sestru iz Rima, kojoj su sve tajne i cijelo dvije hiljade godina skupljano zlato ostali u, hm, obitelji.

Zato se Crkva svojim ustavom najprije definirala kao istospolna zajednica, da bi sljedećih hiljadu godina učila “civile“ kako je obitelj temelj društva, a brak životna zajednica muškarca i žene. Po strogom kanonu biologije, jedino naime takva zajednica jamči potomstvo. Dočim, ako komunistička vlast redefinira taj koncept i dopusti da se muškarci udaju, a žene žene, ne samo da se ništa dobroga iz toga neće izroditi već se neće izroditi uopće ništa.

Obnova ljudskog fonda, uči nas Crkva, temeljni je i zapravo jedini smisao institucije braka, jer kad bi bilo drugih smislova u životnoj zajednici dvoje ljudskih bića – kad bi to bila, recimo, ljubav, ili neka slična budalaština - onda bi nekog rudimentarnog smisla imao i brak dvojice muškaraca, i brak dviju žena, pa čak i brak neplodna muškarca i jalove žene.

Zapanjuje stoga javašluk u Građanskoj incijativi “U ime ljubavi“ i onoj drugoj, “U ime Oca, Sina i Duha Svetog“, ili kako se već zove, koji su u predloženoj ustavnoj definiciji braka posve zanemarili njegov suštinski smisao: što je, naime, s onim životnim zajednicama muškarca i žene koje su, iz nekog razloga, bez djece? Ili ne mogu, ili ne žele, ili nju boli gornja glava, ili njega donja, ili su nesposobni, ili nemaju uvjete, ili su jednostavno zaključili da nisu za djecu, štogod: dvoje ljudi dijametralno suprotnih spolova, imaju dakle sve što za umnožavanje treba, a nemaju djece. Kao da su, božeprosti, biskupska konferencija. Ili neka druga istospolna zajednica.

Photo: equaljunction.com

Zašto – to ja pitam - takvima omogućiti da sklope brak?

Jedni mogu a neće, drugi hoće a ne mogu

Koja je suštinska razlika između njih dvoje i one dvojice? Prvi mogu a neće, drugi hoće a ne mogu. U konačnici, međutim, i jedni i drugi jednako nemaju. Jednaku niškorist od takvih imaju i Domovina i Crkva. Ako država dopušta legalizaciju jalovih, uzaludnih brakova, onda nema nikakvog razloga da se ne legaliziraju i oni istospolni.

Zato bi, da su mene pita, u Ustav trebalo unijeti amandman, pa točki po kojoj se brak definira kao “životna zajednica muškarca i žene“ dodati nastavak, kako slijedi: “...s najmanje jednim ljudskim potomkom“. Da se ta stvar lijepo urediti, onog trenutka kad dobiju prvo dijete, nikako prije, mladencima bi brak bio službeno potvrđen i zakonski valjan, sa svim pravima oba bračna partnera. U protivnom, nema prava. Kako? Tako lijepo. Nema djece - nema naknade za odvojeni život, nema stana iz poticane stanogradnje, nema olakšica, nema kredita, nema naslijeđa. Pa vi slobodno čekajte s djetetom.

Što kažete, probali ste sve? Endometrioza? Začepljeni jajovod? Što da vam kažem, i ona dvojica homoseksualaca su probala sve. Po teološkoj biologiji, shvatili ste, žena s endometriozom je lezbijka. Jebiga. Baš šteta, ako vam što znači - bili biste divna supruga. Ali ima država za vas rješenje, evo krasnih kataloga ženskih samostana, pogledajte bez obaveze.

A onda bi, što se moje građanske inicijative ”U ime zakona“ tiče, u tako precizno Ustavom definirani brak slobodno mogli i homoseksualci. Došli bi na općinu ili kod župnika, ohoo to ste vi!, vazda budi, vazda budi, pa di ste, junaci, nema vas pet godina!, šta kažete, došli ste ozakoniti brak?, odlično, nema problema, gdje su vam djeca?, kako mislite nemate?, ajde?!, baš nijedno? Ajmo razlaz!, da, da, dobro ste čuli, razlaz, van iz crkve, mrš pederčine!

Kako vidite, nije dovoljno imati samo dobru namjeru, treba dobro promisliti prije nego se upusti u mijenjanje Ustava. Ne mijenja se Ustav svaki petak, za ustavne promjene treba dvotrećinska većina, a nema – lijepo kaže naš svijet - treće trećine dok je ne naprave prve dvije.

Naučne studije kanabisa

Marihuana: Istine i zablude

 
Photo: tumblr.com

Uprkos dugoj istoriji i raširenoj upotrebi, veoma je malo kliničkih dokaza o efektima kanabisa. Primarni razlog za to leži u činjenici da je marihuana u većini zemalja ilegalna. Posledično, kada laboratoriji ili univerzitetu i izdaju licencu za istraživanja delovanja marihuane, vlade dominantno finansiraju studije okrenute potencijalno negativnim posledicama njene upotrebe. Ipak, kredibilno dokumentovanih dokaza o medicinskim benefitima kanabisa ima

Photo: buydutchseeds.com

Usitnjena mešavina suvih cvetova, listova, stabljike i smena biljke Cannabis sativa,  marihuana se kao lek, ili rekreativno, koristi već tri do pet hiljada  godina unazad. Veruje se da je njenu medicinsku upotrebu prvi ozvaničio  kineski vladar Šeng-Nung, negde 2700. godine pre nove ere. Početkom 19.  veka, tretirana je ravnopravno s ostalim lekovitim biljem, tj. lekovima  na bazi bilja; lekari su je preporučivali protiv različitih tegoba – od  nesanice do seksualnih disfunkcija (kratka istorija medicinske upotrebe marihuane).

Danas, marihuana je svakako najkorišćenija ilegalna supstanca. Prema procenama Ujedinjenih nacija iz 2010. godine, kanabis koristi između 119 i 224 miliona ljudi širom sveta.  Godinu dana kasnije, anketa na reprezentativnom uzorku Amerikanaca,  pokazala je da 18 miliona građana SAD, starijih od 12 godina – što je  otprilike sedam odsto američke populacije – barem jednom u mesecu  upotrebi kanabis.

Uprkos ovako dugoj istoriji i raširenoj upotrebi,  veoma je malo kliničkih dokaza o efektima kanabisa. Primarni razlog za  to leži u činjenici da je marihuana u većini zemalja ilegalna.  Posledično, kada laboratoriji ili univerzitetu i izdaju licencu za  istraživanja delovanja marihuane, vlade dominantno finansiraju studije  okrenute potencijalno negativnim posledicama njene upotrebe. Ipak,  kredibilno dokumentovanih dokaza o medicinskim benefitima kanabisa ima.

Photo: weedies.org

  • Pouzdano je utvrđeno da je marihuana korisna u tretmanu hroničnog bola (na primer, kod migrena, bolova u vratu ili donjem delu leđa), da  popravlja apetit obolelima od AIDS-a, te da umanjuje mučninu i nagon za  povraćanjem – neželjene posledice hemoterapije pacijenata obolelih od  kancera.

  • Osim u slučaju hroničnog bola, marihuana ublažava perifernu neuropatiju kod pacijenata obolelih od AIDS-a,  pokazala je studija koju su stručnjaci Opšte bolnice u San Francisku  izveli 2007. godine. U ovoj studiji učestvovalo je 50 pacijenata;  polovina je dnevno konzumirala po tri džointa, dok je druga polovina  subjekata dobila placebo-cigaretu, s veštačkim ukusom i mirisom  marihuane, ali bez njenog aktivnog sastojka (delta 9-tetrahidrokanabidol; THC).  Prema rezultatima, iako je lažna marihuana imala placebo efekat,  korisnici pravog kanabisa prijavili su dvostruko veće smanjenje bola u  odnosu na subjekte iz kontrolne placebo-grupe.

  • U međuvremenu, prvobitni optimizam u pogledu uloge kanabisa u  lečenju glaukoma splašnjava. Naime, marihuana umanjuje očni pritisak,  ali efekti traju samo tri do četiri do sata. S druge strane, ponovljena  upotreba marihuane, u dužem periodu, podiže krvni pritisak, što može  imati pogoršavajuće posledice po glaukom (marihuana i glaukom).

Photo: natureworldnews.com

I medicinska upotreba marihuane ima svoja ograničenja. Naime, marihuana sadrži više od 480 hemijskih sastojaka, od kojih su 66 kanabinoidi, među kojima je najaktivniji THC.

Kanabinoidi imaju sposobnost da se vezuju na kanabinoidne receptore,  raspoređene bukvalno po svim delovima ljudskog mozga, povezane s  najrazličitijim aspektima čovekove psihe: doživljaj zadovoljstva,  mišljenje, pamćenje, pažnja, čulno opažanje, percepcija vremena…  Posledično, stimulacija ovih receptora, samim tim i funkcija koje  počivaju na neurotransmisiji u koju su uključeni, uvek može biti praćena  i neželjenim efektima. Na primer, analgetska svojstva kanabisa  manifestuju se putem neuralnih mehanizama isprepletanih s onima koji na  duži rok dovode do izmenjenih stanja svesti. Kod pacijenata u  terminalnoj fazi kancera to i ne mora da bude otežavajuća okolnost, ali  se mora uračunati kada je reč o mlađoj osobi koja pati od migrene ili  radniku visokogradnje s bolom u leđima.

Interesantno, marihuana sadrži većinu toksičnih  supstanci koje se nalaze i u duvanu, ali iz nekog razloga, barem prema  do sada poznatim rezultatima istraživanja, ne dovodi do pogoršanja  stanja pluća. Prema nalazima skorašnje longitudinalne studije, u koju je  bilo uključeno 5.000 rekreativnih korisnika kanabisa, umereno konzumiranje marihuane nema negativan uticaj na zdravlje pluća. Autori studije definisali su “umereno” kao ne više od jednog džointa dnevno.

Photo: treehugger.com

Nema saglasnosti ni povodom rizika skopčanih s  upotrebom kanabisa, kao što su pojava psihotičnih simptoma, slabljenje  kognitivnih kapaciteta i povećanje rizika od dobijanja raka testisa (marihuana: rizici; marihuana i psihičko zdravlje). S nešto većom pouzdanošću se može reći da tinejdžeri više rizikuju redovnim konzumiranjem marihuane (njihov mozak se još uvek razvija), nego odrasli; s druge strane, stopa  oboljevanja od šizofrenije stoji na nivou od jedan odsto i ne prati  rast popularnosti i upotrebe marihuane.

Da li marihuana vodi upotrebi “težih” droga? Ni na ovo pitanje ne postoji konkluzivan odgovor. Ono oko čega postoji  konsenzus jeste da nekih devet odsto redovnih korisnika razvije simptome  zavisnosti, što marihuanu i dalje čini manje štetnom od nikotina, na  koji zavisnost nastupa u 35 odsto slučajeva; kokaina, čijih 17 odsto  rekreativnih korisnika postanu zavisnici; alkohola, u slučaju kojeg se  zavisnost javlja u oko 15 odsto slučajeva.

Na kraju, treba imati u vidu da nalazi dobijeni  naučnim studijama marihuane ne mogu bez zadrške da se preslikaju na  realno okruženje. Naime, u istraživanjima se koristi medicinska  marihuana, ujednačene čistote i kvaliteta, što su parametri koje  rekreativni korisnici ne mogu da kontrolišu. Mogu nešto drugo! Da  poštuju pravilo: Ne sedaj za volan, tri do četiri sata nakon popušenog džointa

 

 

10.05.2013.

MILE RONHIL: JA SAM POŠTENjAČINA

Mile Ronhill

Ja sam poštenjačina

 
Merne jedinice poštenja: Nemanja i Mile, siromasi
Merne jedinice poštenja: Nemanja i Mile, siromasi
Photo: trebinjedanas.com

Vrlo ljut zbog napada na svoju finansijsku čast, Mile Ronhill je brutalno primetio da "tabloidi, poremećeni umovi i bitange koji izmišljaju takve stvari postoje u svakom društvu". Konkretno, ostrvio se na Srbiju: „ Očigledno da takvih ima i u srpskom društvu i da ne možete da ih zaustavite. Njihova neodgovornost za izgovorenu riječ i lažne optužbe veoma su me uvrijedile kao čovjeka“

Photomontage: Nebojša Novaković

Predsjednik Republike Šumske Milorad Dodik, poznatiji kao Mile Ronhill, izjavio je danas da nikada u životu nije sreo Nasera Keljmendija, a da onim medijima koji plasiraju takve laži služi na čast. - Spekulacije prate političare, pa tako i mene.  Onima koji izmišljaju i lažu na taj način i onim koji podržavaju takve laži neka služi na čast. Svi moji poslovi su veoma transparentni i vidljivi – zapanjio je Dodik sve one neprijatelje koji su godinama živjeli u uverenju da Mile nije čist.

Vrlo ljut zbog napada na svoju finansijsku čast, Mile Ronhill je brutalno primetio da "tabloidi, poremećeni umovi i bitange koji izmišljaju takve stvari postoje u svakom društvu". Konkretno, ostrvio se na Srbiju: „ Očigledno da takvih ima i u srpskom društvu i da ne možete da ih zaustavite. Njihova neodgovornost za izgovorenu riječ i lažne optužbe veoma su me uvrijedile kao čovjeka“.

Rekao je da zna da je iz određenih centara, kojima smeta politika predsjednika RS, rečeno "nemojte iz federalnih medija diskreditovati Dodika, nađite srpske medije". A onda je otkrio: „Zato su tražili centre medijske moći u srpskom narodu i našli su ih u tim tabloidima i nekim medijima u RS. Sada ti mediji objavljuju neke reciklirane stvari koje su već prožvakali sarajevski mediji i pokušavaju na taj način da ih predstave kao istinite“.

Duhanski predsjednik Šumske istakao je da bi bilo logično i važno da za takve gnusne laži i podmetanja novinarska zajednica sama definiše standarde: „Ali to je tema o kojoj ne mogu da govore političari, a u samoj medijskoj zajednici nema te snage. Braniti po svaku cijenu  neprofesionalce i lažove u medijima dovoljno govori o svima onima koji to podržavaju“. 

******************************

Aleksandar Vučić, prvi potpredsednik Vlade

Evropa je jedina šansa Srbije

 
Srbija mora izvršavati svoje obaveze, ma koliko one bile teške: Aleksandar Vučić i Ivica Dačić tokom jednog od susreta sa Ketrin Ešton
Srbija mora izvršavati svoje obaveze, ma koliko one bile teške: Aleksandar Vučić i Ivica Dačić tokom jednog od susreta sa Ketrin Ešton
Photo: Tanjug

Srbija može i mora da istraje na putu evropskih integracije ne zbog Evrope, već zbog sebe i svoje budućnosti, istkao je Aleksandar Vučić, prvi potpredsednik Vlade Srbije u autorskom članku povodom Dana Evope. Upozoravajući da je Srbija dugo živela u zabludama u koje je i on sam nekada verovao, Vučić je ukazao da promena dosadašnjeg odnosa kako prema Evropi tako i prema Rusiji, predstavlja početak stvaranja uspešnije, modernije i snažnije Srbije

“Mi Srbi, polazim prvo od sebe, a potom i od onih mnogo važnijih od mene, koji nisu imali pravo na tu i takvu grešku, nismo shvatali politički značaj Evropske ekonomske zajednice, kasnije Unije. Mi smo, valjda, jedini koji su prespavali pad Berlinskog zida, ili uopšte nisu razumeli političke i ekonomske procese koji su se valjali Evropom i svetom”, naveo je Vučić povodom Dana Evrope u autorskom tekstu za list Danas.

Vicepremijer Vlade Srbije je upozorio da je Srbija dugo živela u iluzijama i da je sada vreme da sagleda svoje greške i pokuša da otkloni njihove posledice.

“Živeli smo u prošlosti, uživajući, lakomisleno, u našem herojskom otporu svakoj ideji koja bi dolazila iz sveta očekujući da neradom, podrškom s Marsa, ili neke druge planete, obezbedimo granice koje smo želeli, imamo plate kakve imaju oni koji rade dvostruko više od nas. Razume se, to nije moglo da prođe. Svi zajedno tresnuli smo na zemlju i taj slobodni pad sa visina bio je bolan za svakog od nas pojedinačno, ali i za ceo naš narod i našu državu. Jedino dobro u svemu tome je to što smo, bar posle dvadeset godina, uspeli da sagledamo, prihvatimo i priznamo sopstvene greške, pragmatično i realno pokušavajući da saniramo posledice svega štetnog što smo iza sebe ostavili”, istakao je Vučić.

Konstatujući da se Evropa “bezbroj puta ogrešila o srpski narod i državu”, lider najveće i najpopularnije političke partije u Srbiji je ipak ukazao da bi u sagledavanju sopstvenih neuspeha Srbija ipak trebalo da pođe prvo od sebe.

Novi odnosi u regionu: Aleksandar Vučić i Vesna Pusić tokom nedavnog susreta u Zagreb
Photo: Tanjug

“Kako smo to mi, uvek najpametniji, uspeli da sve ujedinimo protiv sebe. Nije li nas naš inat preskupo stajao? Nismo li mogli da budemo realniji u svojim željama i zahtevima, marljiviji u prikupljanju podrške za naše političke stavove, ili smo se samo oslanjali na naše mišiće, epsku retoriku i iščekivanje darova s neba?”, upitao je prvi potpredsednik srpske vlade.

Vučić je u autorskom tekstu priznao i sopstvene zablude koje je imao u prošlosti iznoseći i pouke koje je  tokom svoje političke evolucije izvukao.

“Da ne bude zabune, ovo piše jedan od onih koji se, valjda, baš tako ponašao i zato to i te kako dobro razume. I, upravo zato, uveren sam da promena našeg stava, našeg odnosa prema Evropi i zapadnom svetu, ali i prema Rusiji, koju ćemo poštovati i voleti, ali ne i idealizovati, predstavlja početak stvaranja uspešnije, modernije i snažnije Srbije, Srbije koja će za koju godinu moći da bude stvarni lider u regionu, po visini plata i penzija, ekonomskom rastu, političkoj i svakoj drugoj stabilnosti, a ne da budemo lideri u regionu samo u toku izbornih kampanja, a da ni u čemu nismo ispred ni svojih najbližih komšija, a kamoli evropskih giganata”, naveo je on.

Vučić je istakao da Srbija može i hoće da bude pouzdan partner svima u regionu i Evropi, ali i država koja neće da krije ili da se stidi svojih stavova.

“Želimo da budemo neko ko će izvršavati svoje obaveze, ma koliko one  bile teške, jer krajnje je vreme da u stvaranju pristojne i normalne  Srbije, bar malo, zaboravimo na lične političke interese”, istakao je vicepremijer.

Otklanjanje posledica starih zabluda: Ivica Dačić i Aleksandar Vučić, rukovodeći dvojac Vlade Srbije
Photo: izbornareforma.rs

On je istakao da je Evropa danas, u vreme svoje najveće ekonomske i političke krize, istovremeno i mesto koje privlači sve one koji maštaju o uređenim sistemima, šansi da trče ravnopravnu utakmicu sa drugim narodima, ekonomski napreduju, dele zajedničke vrednosti demokratije i ljudskih prava.

“Možemo li i mi Srbi u to da se uklopimo? Mislim da možemo. U stvari, moramo. Ne zbog njih iz Evrope, već zbog nas i budućnosti Srbije. Ne moramo ni da ih volimo, što nam, svakako, neće teško pasti, ali možemo i moramo da poštujemo njihove zakone, pravila, uređenost, prava, obaveze i ono što proizlazi iz svega navedenog: uspešna i napredna ekonomija”, naveo je Vučić.

On je dodao da je obaveza svih u Srbiji da po dobijanju datuma za otpočinjanje pregovora o članstvu u Evropskoj uniji, iz petnih žila pokušaju da nadoknade vreme koje je izgubljeno. U ovom trenutku ubedljivo najpopularniji političar u zemlji je istakao da Srbija ima obrazovane i energične mlade ljude sa kojima mora da stvori ambijent u kojem će svi želeti da dođu u Srbiju što će dovesti do toga  da ona postane “mesto ekonomskog i političkog procvata, a ne večiti izvor problema, stvarnih ili izmišljenih, svejedno”.

“Uostalom, mi kao narod i država poznati smo po tome da ne odustajemo lako. Iako smo u toj evropskoj trci gubili korak i činilo se da ćemo sami odustati i napustiti stazu, mi smo tu, nismo diskvalifikovani i približavamo se grupi koja vodi trku. Uz istu snagu i volju, uveren sam da će neka deca Srbije u budućnosti živeti jednako, po istim, ili sličnim pravilima, kao što danas žive oni koji su ispred nas”, zaključio je Aleksandar Vučić u autorskom tekstu povodom Dana Evrope.

 

 

10.05.2013.

SRBIJA SLAVI ĐENERALA DRAŽU MIHAILOVIĆA; ČETNICI SE OKUPLjAJU NA RAVNOJ GORI

Srbija slavi đenerala Dražu Mihailovića
Četnici se okupljaju na Ravnoj gori
FOTO: Arhiva
Četnici se okupljaju na Ravnoj gori


Pristalice Ravnogorskog pokreta okupile su se na Ravnoj gori povodom Markovdana i početka "prvog ustanka u porobljenoj Evropi u vrijeme Drugog svjetskog rata".

Predsjednik Ravnogorskog pokreta Srđan Srećković poručio je sa Ravne gore Vladi Srbije da nipošto ne potpisuje briselski sporazum s Prištinom.

"Ne tražimo da ratuju sa cijelim svijetom, kao Slobodan Milošević, već samo da taj sporazum ne potpišu, a Srbiju ima ko da brani", rekao je Srećković.

On je pojasnio da četiri najveće zemlje - Rusija, Kina, Indija i Brazil, nisu priznale nezavisnost Kosova i da će "one za tri godine biti još jače i treba raditi da se dobije u vremenu.

Okupljanja na Ravnog gori trajat će do nedjelje, kada se obilježava godišnjica dolaska na tu planinu četničkog generala Draže Mihailovića.

*********************************

//////////////////////////////////////////////////////////

Šokantan potez predstavnika SPC-a na mitingu u Beogradu
Mitropolit Amfilohije "sahranio" Vladu Srbije!
FOTO: Tanjug
Mitropolit Amfilohije "sahranio" Vladu Srbije!


Na mitingu, mitropolit Amfilohije služio liturgiju za upokojenje Vlade, a umirovljeni vladika Atanasije rekao da i Đinđića nije interesovala nebeska politika.

Podsjetimo, na Trgu Republike u 12.44 počelo je okupljanje za miting Srba sa sjevera Kosova pod sloganom "Ostajemo u Srbiji", koji je organizovan zbog protivljenja Srba i neprihvatanja sporazuma iz Brisela koji su potpisali predsjednici vlada Srbije i Kosova 19. aprila u Briselu.

Mitingu prisustvuje nekoliko hiljada ljudi.

Mitingu prisustvuje i nekoliko pripadnika SPC, među kojima je i mitropolit Amfilohije. On je na početku mitinga služio "liturgiju" za upokojenje Vlade i Skupštine, dok je umirovljeni vladika Atanasije (Jevtić) rekao, govoreći o državnom vrhu Srbije, da su "ova trojica na vlasti izdajnici koji vjeruju u garancije NATO-a".

"(Premijer Ivica) Dačić kaže da je za zemaljsku politiku, ne interesuje ga nebeska, tako je govorio i (ubijeni premijer Srbije Zoran) Đinđić, a kako je završio neka Bog sudi", rekao je Atanasije.

On je naveo da vlast ne vjeruje u Boga, nego u pogubnu mitologiju Evropske unije. "Nema zemaljske Srbije bez nebeske", dodao je on.

Vjerski analitičar Živica Tucić kaže za B92 da je šokiran činom mitropolita Amfilohija.

"Molitva za upokojenje može se reći za one koji više nisu živi. To je jedan izraz koji se spominje u opelima i pomenima. Za nekoga živoga se ne može reći da se moli da bude upokojen. Meni je ova izjava prosto šokantna. Ne znam šta bih drugo rekao. Nije smjelo do nje da dođe, previše je time rečeno i mislim i nije smjelo tako da se kaže. Neko bi ovo mogao ovo da protumači da se poziva da neko više ne bude na vlasti i u životu. Ja sam isuviše iznenađen ovakvom izjavom da bih mogao da komentarišem šta je mitropolit u stvari htio da kaže", kazao je Tucić.

Tucić objašnjava i drugu činjenicu, koja otvara posebno pitanje, a to je da mitropolit Amfilohije, pošto dolazi iz druge eparhije ne bi trebalo da govori ili vrši vjerske službe na teritoriji eparhije koja nije njegova.

"Beograd je teritorija beogradske arhiepiskopije, znači patrijarha i ma koji episkop iz druge eparhije trebalo bi da ima saglasnost da na teritorije beogradske arhiepiskopije nešto kaže ili pak da obavi neki crkveni obred. Crkva sada duguje objašnjenje kako je do ovoga moglo da dođe i da nam razjasni takve riječi i učestvovanje mitropolita Amfilohija na ovom skupu", zaključio je on.

***************************

///////////////////////////////////////////////////////

Svetinja kod Bužima čudo prirode u BiH
Misteriozni izvor obilaze brojni turisti
Na izvorištu Svetinja voda se pojavljuje pa nestaje
FOTO:
Misteriozni izvor obilaze brojni turisti

Svake godine je na izvorištu Svetinja u Dobrom Selu kod Bužima veliko okupljanje znatiželjnika koji dolaze zbog nesvakidašnje pojave kada voda hukne tačno u podne.

Hrabra Ferida

Pojedinci zahvataju vodu, umivaju se, a najhrabriji se čak kupaju u odjeći ispod vodopada. Većina njih vjeruje da je voda ljekovita.

Ispod vodopada u odjeći se tuširala i Ferida Duraković, koja je došla iz Amerike i koja nije mogla odoljeti čarima ove vode.

- Da ovakvo nešto ima Amerika, ovdje bi bile na stotine hiljada turista - rekla nam je Ferida.

Legenda kaže da je ovim područjem prolazila karavana za Gvozdensko, a na njemu je putovala i lijepa, ali slijepa djevojka. Kada su sjeli da se odmore, slijepa djevojka je iznenada čula huk vode, umila se i, na veliko iznenađenje i radost mnogih, progledala.

Otad se ovo izvorište zove Svetinja, jer je djevojka progledala, a mjesto su prozvali Dobro Selo.

I stvarno, voda na ovom izvorištu čas potekne, a čas presuši.

Zanimljivo, voda 6. maja poteče tačno u podne i to je glavni razlog zbog kojeg se baš taj dan okupi više hiljada znatiželjnika da posmatra ovaj neobični prizor.

Nose i kućama


Ove godine voda je potekla prije 6. maja, tekla je sat, zatim sat presušila pa opet potekla.

No, najveći broj bio je onih koji su se umivali i pili vodu radi okrepljenja i zdravlja, a veliki je broj posjetilaca ponio kući da bi je i kasnije pili i njome se umivali.

 

 

10.05.2013.

REIS KAVAZOVIĆ: SREBRENICA ĆE ZA SRBE BITI VAŽNIJA NEGO ZA BOŠNjAKE

Reis Kavazović za Agenciju Anadolija

Srebrenica će za Srbe biti važnija nego za Bošnjake

 
Reis Kavazović u razgovoru sa novinarima agencije Anadolija
Reis Kavazović u razgovoru sa novinarima agencije Anadolija
Photo: Agencija Anadolija

Predsjednik Nikolić nije se izvinio za genocid, izvinio se za zločin. Ali, Bošnjaci i Srbi moraju naći put da žive zajedno. To su dva naroda koja su dosta pomiješana na Balkanu. Kako u BiH, tako i u Srbiji. Imamo Sandžak, gdje su Bošnjaci u velikom procentu zastupljeni. Srebrenica je tragedija koja se desila bošnjačkom narodu. U jednom momentu povijesti Srebrenica će za Srbe biti važnija nego za Bošnjake. Srebrenica treba da bude otrježnjenje za Srbe, rekao je reisu-l-uelma Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za agneciju Anadolija

Ministar vanjskih poslova Republike Turske Ahmet Davutoglu čvrsto je obećao da će pomoći obnovu Aladže džamije u Foči, pa makar išao od kuće do kuće u Turskoj, kazao je ovo u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija reisu-l-uelma Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mr. Husein ef. Kavazović.

Aladža, koja je izgrađena 1550/51. godine je, podsjetimo, srušena tokom agresije na BiH, u 2. avgusta 1992. godine. Nakon miniranja njeni ostaci su građevinskim mašinama odvezeni na deponiju smeća. Bošnjaci taj događaj smatraju jednim od najtragičnijih u svojoj povijesti.

Photo: Agencija Anadolija

''To je nas Bošnjake, naravno, ohrabrilo. Pored Ferhadije džamije koja je važan spomenik naše osmanske kulture na prostoru BiH, Aladža je isto tako možda i najljepša džamija koja je bila izgrađena na prostoru BiH u ondašnjem hercegovačkom sandžaku. Jer, Foča je bila sjedište hercegovačkog sandžaka. Nama je posebno bilo drago da je ministar obećao da će se on osobno zauzeti da se Aladža džamija izgradi. Mislim da će svi ljudi na Drini, kada čuju ovu vijest, a ona je već na neki način otišla u eter, od uha do uha, biti jako obradovani. Turska je i do sada pomagala taj dio BiH, ali Aladža je u srcima svih nas'', istakao je reis Kavazović.

Ovaj svršenik Šerijatskog fakulteta na poznatom univerzitetu Al-Azhar u Kairu, organizator otpora koji je formirao jedinicu ''Hodže'' i učestvovao u odbrani Bosne i Hercegovine od agresora, ali i bivši logoraš u logorima ''Herceg-Bosne'' i Vojske Republike Srpske (VRS), objašnjava zašto je ministar Davutoglu toliko vezan za džamiju u Foči.

Upitan da prokomentira nedavno izvinjenje predsjednika Srbije Tomislav Nikolića zbog Srebrenice i užasnih zločina počinjenih u ime srpskog naroda, reis Kavazović je rekao kako svako izvinjenje, pa makar i polovično, jeste korak naprijed.

''Predsjednik Nikolić nije se izvinio za genocid, izvinio se za zločin. Ali, Bošnjaci i Srbi moraju naći put da žive zajedno. To su dva naroda koja su dosta pomiješana na Balkanu. Kako u BiH, tako i u Srbiji. Imamo Sandžak, gdje su Bošnjaci u velikom procentu zastupljeni. Srebrenica je tragedija koja se desila bošnjačkom narodu. U jednom momentu povijesti Srebrenica će za Srbe biti važnija nego za Bošnjake. Srebrenica treba da bude otrježnjenje za Srbe'', kazao je reis Kavazović, te posebno podvukao:

''Smatram da upravo na Srebrenici, na genocidu, Srbi mogu graditi onaj svoj pozitivni identitet. Jedna generacija je učinila to Bošnjacima, desio se genocid, desila se Srebrenica. Nova generacija Srba, pripadnika srpskog naroda, treba odrastati sa sviješću da zlo koje je učinjeno u Srebrenici ne može biti činjeno u njihovo ime i da nikada više tu granicu zla ne trebaju prijeći. Zbog toga smatram da je Srebrenica donekle važnija za Srbe nego za Bošnjake. Bošnjacima je ona opomena. A njima može biti naobrazba''.

Govoreći o ovogodišnjem popisu stanovništva u BiH reis Kavazović je kazao da on za Bošnjake nije puka statistika.

''To smo kazali i IZBiH to drži vrlo važnim procesom. Pogotovo što se mi po prvi puta u slobodnoj državi BiH izjašnjavamo slobodno na popisu i jako je važno da mi adekvatno, onako kako osjećamo u svom biću, artikuliramo naše nacionalno ime, artikuliramo naš jezik i pripadnost našoj vjeri. To je važno kako za sadašnjost tako i za budućnost ove države. Jer, Bošnjaci su njen važan dio. Naravno zajedno sa Srbima i Hrvatima činimo ovu državu, ali Bošnjaci trebaju potvrditi svoj identitet. Mi znamo da je u povijesti s ovim identitetom bilo poigravanja, bilo nasilnih nametanja. Zbog toga je u slobodi koju trenutno uživamo za nas važno da ne napravimo greške u tom smislu'', smatra reis Kavazović, te dodaje:

''Naravno ovo će biti i političko pitanje, jer neki ljudi koji ne misle dobro Bošnjacima, žele ispolitizirati to pitanje. Ali, ja se nadam da smo mi već odveć zreo narod i da ćemo znati prepoznavati zamke na tom putu, kao što smo ih prepoznavali kroz cijelo 20. stoljeće, od odlaska Osmanlija. Mi smo se, ipak, uspjeli potvrditi kao narod i osvojiti svoju slobodu. Nadam se da ćemo potvrditi i svoje ime''.

*******************************

Ulaskom u Evropsku uniju

Hrvatska menja carinski zakon

 
PHOTO: www.jutarnji.hr

Od 1. jula, kad Hrvatska ulazi u Evropsku uniju, biće delimično izmenjen carinski i granični režim između Hrvatske i Srbije, a državljani Hrvatske koji žive u Srbiji neće morati da menjaju lične karte i pasoše, ali stanovnici pograničnog područja neće moći prelaziti granicu kao do sada

Od ulaska u EU, kako ističu u hrvatskom Ministarstvu spoljnih i evropskih poslova, Hrvatska neće biti u mogućnosti da nastavi primenu postojećeg Sporazuma o pograničnom saobraćaju iz 1997. godine, jer on nije u duhu zakonodavstva EU.

"To znači da stanovnici pograničnog područja od 1. jula 2013. neće moći koristiti povlasticu prelaska granice i boravka u pograničnom području susedne države samo pokazivanjem pogranične propusnice", rekli su Tanjugu u ministarstvu.

U tom ministarstvu podsećaju da je Hrvatska pre dve godine predložila nadležnim institucijama Srbije da se započne s razgovorima o sklapanju novog sporazuma o pograničnom režimu.

Ulazak Hrvatske u EU za promet ljudi i robe na graničnim prelazima sa zemljama koje nisu EU članice, generalno znači uvođenje detaljnije kontrole državljana tih zemalja, odnosno proveru uslova za ulazak i boravak, valjanosti dokumenata propisanih za prelazak državne granice, obavezno unošenje ulaznih i izlaznih pečata u dokumente i proveru ličnih podataka.

Za robu se, takođe, uvode stroge veterinarske i fitosanitarne kontrole, odnosno proveravaće se da li roba namenjena uvozu u EU zadovoljava standarde kakvi su utvrđenu zakonodavstvom EU.

Na pitanja hoće li državljani Hrvatske koji žive u Srbiji morati menjati dokumente s obzirom na najave izrade novih "evropskih" dokumenata, u ministarstvu ističu da svi državljani Hrvatske mogu koristiti dokumente do njihova isticanja, nakon koga mogu zatražiti nove.

"Hrvatski državljanin koji živi u inostranstvu može posedovati hrvatski pasoš u kome je upisana adresa stanovanja u inostranstvu. Lice koje odjavi prebivalište u Hrvatskoj vraća hrvatsku ličnu kartu jer se ona izdaje na temelju prebivališta, ali to nikako ne znači da više nema hrvatsko državljanstvo. Takođe, kad osoba koja je odjavila prebivalište, odluči da se ponovo nastaniti u Hrvatskoj, može opet prijaviti prebivalište u Hrvatskoj i posedovati ličnu kartu", ističu u ministarstvu.

Što se tiče mogućnosti postizanja sporazume s članicama CEFTA iz koje Hrvatska izlazi ulaskom u EU, u ministarstvu kažu da Hrvatska ne vodi bilateralne pregovore niti sklapa bilateralne ugovore, nego pregovore u ime svih država članica vodi Evropska komisija.

"Za Hrvatsku je važno da sporazum bude što liberalniji kako bi se zadržale najvažnije postojeće pogodnosti jer Hrvatska izvozi 45 odsto poljoprivrednih proizvoda u članice CEFTA", stav je ministarstva.

U ministarstvu podsećaju da su region i regionalna pitanja jedan od hrvatskih spoljnopolitičkih prioriteta.

Komunikacija sa Srbijom na bilateralnom, ali i širem, regionalnom planu, u okviru regionalnih inicijativa, kako ističu u tomministarstvu, nastavlja se i nastavit će se i nakon 1. jula, jer je stabilnost regiona u hrvatskom ključnom interesu.

FAKTI: Istorija četničkih zločina 1941-1945

Četnički zločini tokom 1943. godine

 
screengrab

U aktuelnom sudskom procesu za rehabilitaciju Dragoljuba Mihailovića, kao i u drugim brojnim procesima rehabilitacija saradnika okupatora tokom Drugog svetskog rata, postojeći Zakon o rehabilitaciji omogućava izostavljanje ili ignorisanje istorijske faktografije o kolaboraciji, izdaji i raznim oblicima počinjenih ratnih zločina. Fokus ovih procesa je, umesto na činjeničnom stanju o događanjima tokom rata, zbog kojih je do suđenja i presuda i dolazilo, isključivo na uslovima i postupcima tokom sudskih procesa. Želeći da iznova obavesti ili samo podseti najširu javnost na sve ono zbog čega se sudilo saradnicima okupatora i ratnim zločincima, inicijativa "NE rehabilitaciji" priređuje u Domu omladine seriju tribina pod zajedničkim naslovom "FAKTI: Istorija četničkih zločina 1941-1945". Na tećoj tribini govorilo se o četničkim zločinima i kolaboraciji tokom 1943. godine, a govorili su istoričari i nezavisni istraživači dr Branko Latas, Antun Miltetić i Dragoslav Beli Dimitrijević. Dr Branko Latas je govorio o četničkoj kolaboraciji sa italijanskim i nemačkim okupatorima u 1943, Antun Miltetić o četničkim zločinima nad muslimanskim stanovništvom u Polimlju i Podrinju (Sandžak i istočna Bosna) 1943, a Dragoslav Beli Dimitrijević o četničkim pokoljima nad civilnim stanovništvom u Šumadiji i okolini Beograda 1943. u aktuelnom procesu za rehabilitaciju Dragoljuba Draže Mihajlovića.

* TeVeNovine

e-novine.com - Četnički zločini tokom 1943. godine

 

 

10.05.2013.

DIVAN DAN: DOBRICA ĆOSIĆ SE POVUKAO

Divan dan

Gedža se povukao

 
Kako je Srbija bez njega: Dobrica Gedža Ćosić, odjahao u sumrak
Kako je Srbija bez njega: Dobrica Gedža Ćosić, odjahao u sumrak
Photo: Stock

Nekadašnji „otac nacije“, samozvani književnik i akademik Dobrica Ćosić, poznat po svojim nadimcima „Gedža“ i „Kalemar“, izjavio je za tjednik "Nedeljnik" da je odlučio da se povuče iz javnosti. Rečenica kojom je 92-godišnji Dobrica obradovao sav normalan svet glasi: "Povukao sam se iz javnog života i više neću davati intervjue zato što sam bolestan"

Kako javljaju patriotski mediji koji samo što nisu proglasili Dan žalosti zbog ove odluke, Ćosić je zapretio da se „više neće oglašavati ni komentarisati zbivanje na političkoj sceni Srbije“. Uzgred je dodao: "Sve što sam imao da kažem, napisao sam u svojim knjigama. U njima su svi moji stavovi".
U poslednjih mesec dana ovo je već druga najava „odlaska iz javnosti“; prvo se oglasio Nemanja Kusturica pretnjom da ga više neće biti u medijima, a potom se javio Nemanjin idol Dobrica da ponovo ono što nam je već Emir poručio.
Tko je sledeći? Neka se spremi, neka se spremi... Matija Bećković.

***********************

Pregled nedelje

Budilnik pospane Srbije

 
Photo: Mina Bulić

I sama sam odavno primetila da građani Srbije posle svih mogućih recesija i krize koja drma EU, ne mogu želeti da budu njen deo. Ko bi normalan voleo da mu bude gore nego što jeste? Mediji su nas svakodnevno izveštavali i još uvek izveštavaju o strašnim problemima, ekonomskoj krizi, nezaposlenosti i bankrotu nekih članica EU, pa je bilo sasvim logično da nam se „pridruživanje“ čini nepotrebno i besmisleno. Naravno pri tome se zanemaruje i zaboravlja sve ono što EU čini uređenim državama sa vladavinom prava i demokratijom koju na žalost ni posle više od deset godina nismo ni približno dostigli. Pominje Vučić ne samo naše zablude i cenu koju smo zato platili, nadajući se da ima nade da se Srbija osvesti i krene ka boljoj budućnosti. On očito u to veruje, pa što ne bi smo i mi konačno videli neko svetlo na kraju dugog i mračnog tunela kroz koji puzimo poslednjih dvadesetpet godina

Zgrožena sam i užasnuta neviđenim nasiljem koje hara Srbijom. Nema dana a da se ne desi neko surovo ubistvo, čak i nekoliko u jednom danu, kako prenose mediji. Izgleda kao da se ništa drugo ne dešava u državi osim ubijanja iz razloga ljubomore, mržnje, koristoljublja i ostalih niskih strasti. Pune su crne hronike, sve gore od goreg. Zato nameračih da ni ove nedelje ništa ne pišem, naprosto posle takvih strahota mnogi, pa i politički događaji čini mi se padaju u drugi plan. Kulturni i umetnički su još niže na toj lestvici, a književni postaju totalno marginalni. Ipak život teče, nema smisla patetisati, a koliko vidim i vlast radi punom parom.

Nema predaha na političkoj sceni. Što je najinteresantnije mnogi akteri vlasti su izgleda spremni na promene. Meni lično je politička scena u Srbiji poslednjih desetak godina izgledala kao pozorište. Ali avaj, trenutna vlast svakim danom postaje sve ozbiljnija, pa ako je uporedim sa bliskom prošlošću i vladavinom DS u kojoj se sve dešavalo kobajagi, izgleda da počinje neki drugačiji život u Srbiji. Još uvek sam skeptična, što je normalno posle svega što smo preživeli, ali mi se više sviđa ono što se sada dešava, od onoga što je bilo. Čini mi se da nema mnogo laganja, muljanja i rešavanja bilo kog problema sa potpuno besmislenim i praznim ishodom, kako to beše u vreme vladavine DS.

Niko od bivše vlasti nije bio veći ekspert u presipanju iz šupljeg u prazno, u obmanjivanju javnosti i čerupanju državne imovine. I verujem da više niko nikada, neće moći tako dugo, mučno i bezočno lagati građane, zavrtati im ruke, uši, pljuvati im u lice i pričati o ulasku u EU, dok stoje, ili tapkaju u mestu. Kad se bolje prisetim, pitam se, gde nam je bila pamet kad smo mogli tako dugo da verujemo mešetarima i šibicarima koji su po svemu sudeći samo glumili demokrate. Kreni- stani, laži-maži, lupaj, izmišljaj, sve dok nisu svaki svoj politički neuspeh proglasili za uspeh i poverovali u sopstvene laži. Mislim da se to najbolje videlo kroz njihove aktivnosti na polju rešavanja našeg najvećeg problema- ogromne stene zvane KIM koja je stajala na putu ne samo prema EU već i ka normalnom životu građana. Sada se bar nadamo da će se neki problemi rešiti, iako je previše onih koji podmeću klipove u točkove.

Biće još svakakvih iznenađenja, ali se nadam, iznenadiće se mnogo više oni koji su bili ubeđeni da će sa dolaskom ove vlasti procvetati njihove desničarske ideje. Za sada možda ima i previše rudimentalnih ostataka kvazi patriotizma kojim manipulišu desničari svih boja, ali čini mi se neće dugo. Trenutno je previše ozbiljnog posla od udaranja po nosu ekstremista koji će propasti u momentu kada im vlast zavrne slavinu.

Photo: Milica Jovanović

Neće ni crkva podmetati leđa, a nedajbože ni dati svoje pare, ne bi li plaćala razne stranke poput „Dveri i Zveri“. Miriše tu sasvim druga kuga i jači finansijer od vladike Mileševskog. Da je ovaj pop finansirao bilo koga od 1993. već bi odavno bankrotirao. Crkveni oci se uznemirili još onomad kad je vlast boravila u Briselu. Kako to, da su bili u Rusiji na konsultacijama, a onda ko zna na šta pristali u Briselu, pitao se sam Patrijarh. Vladika bački Irinej Bulović se ljuti što se otvaraju policijski dosijei sveštenika. A što da ne, moliću lepo. Bilo bi dobro da se otvore svi dosijei, ali za početak nisu ni sveštenički loši. Tek toliko da se zna ko je kome i za šta služio. DB i razne druge službe moraju kad tad otvoriti svoje dosijee. Dosta je više doušnika i službenika koji nam zagorčavaju život više od šezdeset godina.

Trenutno primećujem kako je Mlađan Dinkić pokušao da nametne porez na vikendice. Da ga Vučić nije sprečio, plaćali bi građani porez na svaku krovinjaru, čiju bi vrednost procenjvale njegove „ekspertske“ grupe, kako im se prohte. Mlađan se očito mora držati pod kontrolom, inače odeee!

Juče po ko zna koji put me nasmejao premijer Ivica Dačić. Rizikujem da me ortodoksni protivnici SPS optuže za ulizivanje vlastima, ali oni koji me poznaju, znaju da je to apsolutno nemoguće. Bilo čija iskrenost je za svako poštovanje, a meni se čini da je čitava grupa političara koji su učestvovali u potpisivanju Briselskog sporazuma, pre svega bila iskrena u želji da nam svima konačno skinu bedu sa vrata. I zato priznajem, iako Ivicu Dačića uvek gledam istim očima, da me je po ko zna koji put iznenadio svojom duhovitošću. U izjavi na novinarska pitanja oko rešavanja problema sa željama građana Kosova i razlozima potpisivanja Briselskog sporazuma, Dačić je rekao: „Nisam ja ovde da pričam bajke pred spavanje, već da budim iz dubokog sna“. Konačno buđenje!

A Aleksandar Vučić je svojim tekstom objavljenim u Danasu „Srbi moraju u Evropu“ totalno razbudio mnoge zabludele i uspavane. Za razliku od bivših vlastodržaca, pre svega ne mulja i ima jasnu misao. Uopšte nije morao da se ograđuje u skromnosti i poredi svoj tekst sa porukama, tekstovima i pismima bivših vlastodržaca. Ovo njegovo pismo koje ne bih da analiziram (jer lično nisam nikada bila u dilemi u kojoj su po Vučiću masovno bili i političari i građani Srbije), smatram njegov tekst jednim velikim i važnim korakom ka realnosti. Aleksanadr Vučić je ozbiljno shvatio svoj zadatak i pokušao ne samo da objasni svoj stav, već ukaže na dosadašnje greške i zablude srpske politike prema EU.

I sama sam odavno primetila da građani Srbije posle svih mogućih recesija i krize koja drma EU, ne mogu želeti da budu njen deo. Ko bi normalan voleo da mu bude gore nego što jeste? Mediji su nas svakodnevno izveštavali i još uvek izveštavaju o strašnim problemima, ekonomskoj krizi, nezaposlenosti i bankrotu nekih članica EU, pa je bilo sasvim logično da nam se „pridruživanje“ čini nepotrebno i besmisleno. Naravno pri tome se zanemaruje i zaboravlja sve ono što EU čini uređenim državama sa vladavinom prava i demokratijom koju na žalost ni posle više od deset godina nismo ni približno dostigli. Pominje Vučić ne samo naše zablude i cenu koju smo zato platili, nadajući se da ima nade da se Srbija osvesti i krene ka boljoj budućnosti. On očito u to veruje, pa što ne bi smo i mi konačno videli neko svetlo na kraju dugog i mračnog tunela kroz koji puzimo poslednjih dvadesetpet godina.

Ne treba se mučiti sumnjama jer mnogo toga zavisi od pitanja - šta će biti sa autonomijom Vojvodine? Krajnje je vreme da se bar nadamo nekoj budućnosti u kojoj Srbija neće biti najsiromašnija i najgora u Evropi.

A onda možemo da razmišljamo o individualnom plaćanju životnog osiguranja, u koje za sada niko u Srbiji ne veruje.

******************************************

///////////////////////////////////////////

Crne godine čovečanstva

Crne godine čovečanstva

Drugi svetski rat započeo je 1. septembra 1939, napadom nacističke Nemačke na Poljsku. Do septembra 1945, kad je Japan potpisao kapitulaciju – rat je iza sebe ostavio preko 60 miliona mrtvih; Rusija je imala najviše ...

**********************************************

///////////////////////////////////////////////

Užas koji se ne sme zaboraviti

Užas koji se ne sme zaboraviti

Nezapamćeni zločini, masakri i masovne likvidacije – bili su osnovno obeležje nacističke ideologije; industrija smrti u logorima Aušvic, Dahau, Mathauzen ili Treblinka, pod sloganom „konačno rešenje“, bila je prvenstveno uperena ...

 

10.05.2013.

MEDIJI I RAT: KAKO JE "POLITIKA" IZVJEŠTAVALA 1992. GODINE (152)

Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (152)

Genocidne radnje različitog tipa

 
PHOTO: James Mason

Nastavljamo sa objavljivanjem dokumentarnog feljtona o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine. Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce danas, 21 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara

Kako Lazanski zamišlja Bosnu
Photo: api.ning.com

Izdanje dnevnog lista "Politika" od 28. septembra 1992. godine

Strani plaćenici u BiH: KAKO RATUJU MUDŽAHEDINI

Dok predsednik fantomske BiH Alija Izetbegović, razgovara u pakistanu sa svojim domaćinima gde je istovremeno, čudnom koincidencijom, stigao i avganistanski predsednik Burhanudin Rabani, zapadne agencije sve više javljaju o tajnim, pa i javnim, kanalima po kojima razne vrste mudžahedina stižu u rat na prostore bivše Jugoslavije. Osim mudžahedina iz Turske koji dolaze potpuno organizovano, pa se samo još ne zna da li im i putne karte plaća turska vlada, ili im daje samo oružje, stižu i Kurdi, muslimani iz Malezije, dobrovoljci iz Saudijske Arabije, Irana i još nekih drugih zemalja.

No, kako je Alija Izetbegović sada otišao u Pakistan, a ta je država pružila njegovoj vladi solidnu finansijsku pomoć, verovatno će se on tamo sresti i sa avganistanskim predsednikom Rabanijem, koji ima sasvim dobra ratna iskustva iz dugogodišnjeg sukoba sa trupama bivšeg predsednika Nadžibulaha i sovjetskim vojnicima dok su tamo bili.

Mogu li, dakle, mudžahedini iz Avganistana pomoći Aliji Izetbegoviću da preokrene ratnu sreću u bivšoj BiH? Koliko, zapravo, u vojničkom smislu uopšte vrede mudžahedini.

Dok još nije stupio na dužnost avganistanskog predsednika Burhanudin Rabani bio je vođa organizacije "Islamsko društvo", koja je okupljala oko 60.000 pripadnika. U poređenju sa drugim, tada opozicionim, gerilskim snagama, organizacija "Islamsko društvo" bila je po brojnosti prva, a odmah iza nje bio je pokret "Islamska partija", ili "Hizbi-islami", Gulbudina Hikmatjara, koji je imao oko 50.000 boraca. Tek na trećem mestu bili su Junis Kalis i njegova, takođe, "Islamska partija" sa nekih 40.000 članova.

Svi mudžahedini iz tih pokreta, organizacija ili grupa, tokom deset godina rata protiv sovjetske armije imali su priliku da se upoznaju sa skoro svim tipovima sovjetskog oružja, jer su ga i zarobljavali. reč je o tenkovima T-34, T-55/54 i T-62, oklopnim borbenim vozilima pešadije i oklopnim transporterima BMP-1, BMP-2, BRDM-1, BTR-40/-60/-70/-80/-152, topovima od 76 mm, haubicama D-30 od 122 mm, višecevnim raketnim bacačima od 107 i 122 mm, minobacačima od 82 i 120 mm, protiv oklopnim sistemom "milan" i "tau", ručnim protivoklopnim bacačima RPG-7, topovima za gađanje letelica od 20 i 23 mm, mitraljezima od 12,7, 14.5 mm, protivavionskim raketnim sistemima SA-7 i "stinger"...

To je naoružanje koje su mudžahedini najčešće zarobljavali od sovjetskih vojnika, ili su ga dobijali od Zapada, preko Pakistana i njegove armije. Tim oružjem oni znaju da se služe, i to se ne sme potceniti. Pogotovo što pomoć u oružju Aliji Izetbegoviću daju i Turska i Pakistan, dve muslimanske zemlje koje su istovremeno i proizvođači vrlo solidnog pešadijskog naoružanja.

Kakav je stil borbe avganistanskih mudžahedina? Pre svega, to su vrlo skromni borci, koji su naučeni da ratuju na temperaturama od minus 15 do 44 stepena Celzijusa. Njihov metod borbe je klasična gerila, "udri i beži", oni izbegavaju otvorene sukobe. U planinskom području mudžahedini obično postavljaju "otporne tačke", duž komunikacija, odnosno mesta gde koncentrišu mitraljeska i minobacačka gnezda. Masovno se služe svim vrstama protivpešadijskih i protivoklopnih mina, urušavaju puteve i onda organizuju zasede na tim mestima, a vrlo često kombinuju sva ta tri postupka. poseban im je "specijalitet" korišćenje lavina, rušenje mostova i kopanje dubokih jama kao klopki za motorna vozila, izazivanje šumskih požara, preoblačenje u uniforme protivničke strane.

Photo: www.facebook.com

Sve te akcije izvode male i mobilne grupe mudžahedina, ne brojnije od desetak pripadnika opremljenih lakim pešadijskim oružjem i ručnim bacačima. Taktika im je praktično uvek bila ista: u klancima, planinskim prevojima i u klisurama zauzeli bi vatrene tačke, maskirali se i onda bi koloni sovjetskih, ili vladinih, vojnika naneli žestok vatreni udar istovremeno po čelu i začelju kolone, posle čega bi se odmah i povlačili.

Kada bi se ukazala potreba za nekom većom akcijom mudžahedini bi se udruživali u vodove, od po 30 do 50 ljudi, uključujući i teže oružje, a kada bi napadali manje garnizone formirali bi i čete od po 100 do 200 pripadnika, koje su imale vrlo malo neborbenog sastava (jedan do dva bolničara), a sa sobom su na konjima i mazgama vukli svu potrebnu hranu i municiju za tri dana.

Avganistanski mudžahedini karakteristični su i po snajperistima iz tzv. "lisičjih jazbina". To su bili pojedinci - mudžahedini, koji su se postavljali na uzvišenja, ili na otvore pećina, u klisurama, ili na istaknutim mestima u planinskim prevojima, odakle bi gađali vozila u točkove i rezervoare za gorivo. Kada bi iz pogođenog i zaustavljenog vozila izašao vozač usledio bi precizan hitac ako je vozilo bilo jako udaljeno, a ako je zaustavljeno u blizini bilo je uništeno pogotkom iz ručnog bacača, ili bacanjem svežnja ručnih bombi.

Nema sumnje da bi masovnija pojava mudžahedina na bojištu BiH mogla, u određenoj meri, da pomogne Aliji Izetbegoviću. No, iskustva iz Avganistana pokazala su i načine kako se suprotstaviti njihovom gerilskom načinu borbe. Kako ni bivša JNA, ni vojska Republike Srpske nisu imale nitu imaju oklopne helikoptere poput Mi-24, Srbi u BiH bi mogli možda da formiraju specijane udarne grupe za antisnjperske i antidiverzantske operacije. Pripadnici tih grupa trebalo bi da dobiju ono najbolje što se od oružja i specijalne opreme trenutno može nabaviti, zatim specijalno trenirane pse, lake helikoptere za transport, i naravno trening kakav imaju specijalne grupe na Zapadu. rešenje je i da se na lake helikoptere tipa "gazela" masovnije montiraju teški višecevni mitraljezi, po principu "getling" topova, kada već nije uspela nabavka helikoptera Mi-24.

Neki rat besni ko zna zašto: Civili na Ferhadiji
Photo: radiosarajevo.ba

Naravno, glavni nedostatk svih mudžahedina koji dođu u BiH jeste osećaj da su u stranoj zemlji i nedostatak jasnih motiva za rat. To je istovremeno i velika prodnost branilaca, a kada se smele operacije manjih jedinica duboko u pozadini protivnika kombinuju sa upornim dejstvima na liniji dodira sa glavnim snagama druge strane, rezultat rata, onaj vojnički, ne bi smeo da dođe u pitanje. U tom slučaju ni mudžahedini ne mogu da pomognu Aliji Izetbegoviću... (Miroslav Lazanski)

***

Situacija u Bosni i Hercegovini: RAT NASTAVLJA DA BESNI

Protivrečne informacije sa ratišta u Bosni i Hercegovini pojačavaju zebnju za sudbine ljudi. U nizu kontroverzi, izvesno je jedino to da borbe ne splašnjavaju. Žestoko se ratuje - proizlazi na osnovu izveštaja Tanjuga - u Maglaju, u opštini Zvornik, kod Bosanskog Broda... Rat nastavlja da besni.

Sudbina Sarajeva i njegovih žitelja takođe se ne može razaznati zbog različitih informacija o tome šta se dešava u gradu na Miljacki i oko njega. Uznemirenost raste i zbog, kao što je i juče bio slučaj, davanja znaka vazdušne opasnosti "na širem području republike", o čemu obaveštava sarajevski radio.

Na ranija surova sarajevska ratna zbivanja koja se potiskuju novim zločinima i ratnim razaranjima, podsetila je jučerašnja informacija izveštača Radio Beograda koji javlja o podizanju tužbe protiv dvojice članova Predsedništva BiH Ejupa Ganića i Stjepana Kljuića, koji se optužuju za direktnu komandu masakra nad pripadnicima JNA u koloni, pod kontrolom Unprofora u Dobrovoljačkoj ulkici, u Sarajevu.

O dejstvu snajperista javljaju i dalje obe zaraćene strane, a na meti su civili.

Tanjugovi izveštači javljaju, pozivajući se na srpske izvore, da u borbama za oslobođenje Maglaja, koje se vode već sedmi dan, srpska vojska potiskuje muslimanske snage.Radio Bosne i Hercegovine povodom borbi u Maglaju izveštava da se "selektivno" ruši "deo po deo grada".

Izveštaju sa zaraćenih strana, zavisno od varijante, sadrže i odgovarajuće opise kao što je, recimo, podizanje "bele zastave sa zlatnim ljiljanima" na "slobodnoj bosanskoj teritoriji", o "ofanzivi agresora" i "hrabrim braniocima", "četničkoj hordi" i "bradatim spodobama", s jedne, i borcima "džihada", "arapskim plaćenicima" ili "plaćenicima iz Srbije", s druge strane. Jedna jučerašnja informacija sarajevskog radija najavljuje i dolazak u ponoć "pustinjskih pacova" koji će biti smešteni, navodno, u Tuzli.

Izveštač Tanjuga, pozivajući se na srpske izvore, javlja juče o borbama kod Bosanskog Broda. O tome javlja i naš izveštač B. Teofilović. U tom izveštaju navodi se da je "Vojska Republike Srpske uspela da oslobodi Maglaj", ali i to da je juče ceo grad bombardovan sa obližnjih brda.

Sarajevski Radio BiH, za koji Tanjug prenoseći ga navodi da je pod kontrolom Alije Izetbegovića, tvrdi da srpska vojska prenosi dejstva u dolinu reke Bosne i nastoji da pod svoju kontrolu stavi komunikaciju Bosanski Brod - Doboj - Sarajevo.

Tanjug prenosi, takođe, da sarajevski radio u izveštajima sa ratišta u BiH izdvaja Gradačac, gde se, kako tvrdi, borbe nastavljaju nesmanjenom žestinom, a kako taj radio kaže "koncentracija srpske vojske se povećava". U izveštajima istog radija, napominje se u zbirnoj Tanjugovoj informaciji, nema vesti o pomeranju linije fronta, ali se tvrdi kako su "dejstvovali srpski helikopteri".

Photo: sda.ba

Takođe se tvrdi da je primećeno dejstvovanje srpske avijacije u okolini Tuzle, Jajca i Bosanskog Broda. Slično tvrdi i Hrvatski radio koji govori i o artiljerijskim napadima sa bosanske strane na Slavonski Brod. sarajevski radio, prenoseći Hrvatski radio, govori o dejstvu "srpskog dalekometnog topništva".

SRNA beleži artiljerijski napad muslimanskih snaga, juče ujutro, na kasarnu u Renovici, opština Pale, ali dodaje da to nije dovelo do pomeranja fronta.

Iz Banjaluke, Tanjug javlja, pozivajući se na saopštenje vojnih vlasti, da "jedinice srpske vojske čvrsto drže položaje i obezbeđuju nesmetano obavljanje saobraćaja koridorom". Time se, dodaje se, "demantuju glasine muslimanske agencije o presecanju koridora na tri mesta".

Izvori srpske vojske takođe javljaju da su hrvatska artiljerija, minobacači i višecevni bacači raketa žešće nego predhodnih dana gađali položaje vojske i napadali prema koridoru koji povezuje Bosansku krajinu i bosansku Posavinu sa Srbijom. (M. D.)

***

Dokle smo stigli, šta nas čeka: DOK JEDAN RADI, DVADESET DVOJE JEDU

Ako je istina, a na žalost jeste ("Politika" 23. 9. o. g..), da obolele bebe u uglednom beogradskom Institutu za majku i dete zbog besparice nemaju čak ni dovoljno pelena a "najveći problem su cucle", onda svaka priča o imanju i nemanju postaje - izlišna.

Izračunavanjem šta sve staje u takozvanu potrošačku korpu i da li korpa sadrži više ili manje mesa, voća ili sapuna, čini se da se bave samo statističari-entuzijasti. Jer, iz korpe običnog sveta koji živi od minimalca, zadocnelih penzija ili nekih sličnih naknada, već odavno su izbačene mnoge neophodne stvari koje sada slove kao luksuz-sredstva za higijenu, sokovi, papirne maramice...

Kako, uostalom, protumačiti sadašnju platežnu moć prosečnog žitelja SRJ, ako podaci iz Sindikata Jugoslavije kazuju da se 90 odsto stanovništva nalazi na granici siromaštva, ili tu negde. Šta vredi što je prosečna julska plata bila 68 DEM kada je čak i taj iznos (dovoljan da se tada kupi osam kg kafe) bio nedostižan za 60 odsto zaposlenih Jugoslovena.

Za utehu nije ni saznanje statističara da pet do osam odsto žitelja istog podneblja živi dobro čak veoma dobro, snalazeći se u mutnim švercerskim vremenima. Posebno to nije uteha za milion i 100 hiljada penzionera čija je prosečna penzija letos bila 35 DEM.

Mada u SRJ broj zaposlenih (prema majskom popisu) iznosi dva miliona i 353 hiljade, teško je ustanoviti ko stvarno radi, a posebno ko od onih koji rade još prima i neku iole proistojnu zaradu. Zapravo, samo u Srbiji - kažu procene - prinudno se odmara blizu 500 hiljada radnika a 753 hiljade očekuje posao na biroima rada. Ozbiljni analitičari predviđaju da će do kraja godine, ako se sankcije nastave, u radnom procesu ostati svega 550 hiljada radnika. Da li će svaki od tih "srećnika" biti u stanju da izdržava još 22 lica, nijo ne zna. Kada se saberu deca, nezaposleni, penzioneri, radnici na prinudnim odmorima, izbeglice i sve ostale izdržavane kategorije, stiže se do matematičke jednačine da jedan radnik sa dve ruke, valja da zaradi i nahrani ravno dvadeset i dvoja usta.

Lako ćemo za leba, daj da se ratuje
Photo: Goran Necin

Šta u ovom crnom kolopletu učiniti? Sindikat Jugoslavije predlaže saveznoj vladi i komori da sklope socijalni pakt o "nenapadanju". Po ovom sporazumu komora i vlada bi se postarale da se uprkos blokadi uposli što je moguće veći broj kapaciteta i na poslu zadrži što veći broj radnika, zamrznu stečajevi i otkazi prekobrojnim radnicima. Sindikat bi sa svoje strane garantovao socijalni mir. Tačnije odrekao bi se svog najmoćnijeg oružja - štrajkova. Iako se komora i vlada još ne oglašavaju, prve sumnje se javljaju i u redovima samih sindikalaca, pre svega nezavisnih.

Branislav Čanak koji je na čelu Ujedinjenih granskih sindikata "Nezavisnost" smatra ovu opciju pomalo utopističkom, jer u celoj stvari sindikat zalaže "glavu" a da pri tom nema pouzdanih mehanizama da kontroliše ostale partnere kako će ispunjavati svoje obaveze. Skeptičnost se oseća i među samim predlagačima. Kada je pre dva dana socijalni pakt razmatran na sednici Predsedništva VSSJ, Danilo Popović, predsednik crnogorskog sindikata, takođe je bio skeptičan. Setio se, kako reče, da i srpski i crnogorski sindikat sa svojim vladama već mesecima usrdno dogovoravaju takozvanu najnižu cenu rada, i kad se posle mnogo muka sporazumeju, radnici opet ne dobiju dogovorene iznose. Na osnovu čega sada verovati?

Poznavaoci kažu da ostaje jedino dobra volja kao jedini zalog poverenja i pusta želja da ako već ne bude ogreva, lekova i drugog, bude bar dovoljno mira i reda. (M. Petrić)

***

Etničko čišćenje i logori za Srbe u Bosni i Hercegovini: SPALJENO 150 SELA, OSNOVANO ŠEZDESET LOGORA

Odmah po isključenju Jugoslavije iz Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, SAD su preko svog državnog sekretara Lorensa Iglbergera zatražile da generalni sekretar UN Butros Gali formira komisiju UN za ratne zločine, počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije.

Podneti dokumentacioni materijal američkog predlagača, kako je izvestila štampa, ima devet stranica. Iznete su, navodi se, konkretne činjenice o kršenju ljudskih prava i izvršenim zločinima. Za nedela su optužena rukovodstva Srbije i Jugoslovenske armije, kao i srpske oružane snage u krajinama i Bosni i Hercegovini.

Ovakav predlog nije nikakvo iznenađenje. On je logična posledica projekta koji je uopšte nametnuo krvavo rasturanje Jugoslavije i rat na našim prostorima. Gde je rat tu su i ratni zločini.

Trnopolje
Photo: genocideinbosnia.files.wordpress.com

Davno smo pisali na ovim stranicama da će doći vreme da nosioci projekta koji je do svega i doveo kao Pilat peru svoje ruke, a odgovornost za počinjene zločine svedu u ovdašnju geografiju i politiku. Tvrdili smo da će se sami prikazivati kao branitelji principa zaštite ljudskih prava i građanskih sloboda, onih istih principa na kojima počiva demokratski svet, i iz koga je iznikla varijacija takozvanog novog svetskog poretka. U njemu nema mesta onima koji ne prihvataju diskriminaciona pravila igre.

Ovakav stav izneli smo povedeni time što su nosioci globalne svetske moći, u vreme kada je rat počeo i trajao u Hrvatskoj, dosledno prećutkivali jednu određenu vrstu činjenica: naime, dokaze o civilnom i državnom teroru nad Srbima koji su prerasli u otvoreni izraz genocida nad Srbima i nad pripadnicima JNA i članovima njihovih porodica.

Tako je "Politika", prva u svetu, obelodanila i poznatu naredbu kriznog štaba Slavonske Požege, izdatu u vreme jedne od seansi o Jugosalviji, održavanih u Hagu. Tom naredbom (s kraja septembra 1991) vlasti Republike Hrvatske dokumentovano su pokazale da prema Srbima primenjuju mere genocida etničkog čišćenja teritorije.

Ovo podsećanje učinilo nam se potrebnim zbog pomenutog predloga Lorensa Iglbergera, pošto su u njemu, protivno uvreženoj praksi, unapred osuđene strane zbog kojih se komisija UN za ratne zločine uopšte traži.

Unapred doneta presuda dokazule, naime, da se nastavlja prećutkivanje zločina počinjenih od svih strana u sukobu, i da je potpuno zaobiđen princip univerzalne zaštite ljudskih prava, pa i prava etničkih grupa, u konkretnom slučaju srpskog naroda. A on je na ovim prostorima, s početkom raspada Jugoslavije, odmah bio podvrgnut civilnom i državnom teroru i genocidnim radnjama različitog tipa.

Od početka sukoba u Bosni i Hercegovini takve mere su na srpsko stanovništvo, takođe, bile primenjene, što se nastavlja i dalje. O tome govore svakodnevna svedočanstva.

Prema još nepotpunim podacima, na teritoriji bivše Bosne i Hercegovine od početka ratnih sukoba spaljeno je i raseljeno 150 mesta u kojima su živeli isključivo ili u većini Srbi.

Samo u Skupštini opštine Goražde spaljeno je 21 takvo selo, čemu treba dodati i sve srpske kuće u Goraždu na levoj obali reke DSrine. I u Skupštini opštine Srebrenica spaljeno je 21 srpsko selo.

Čak u 17 opština su od Srba etnički očišćena sva sela, tako da u njima danas živi samo muslimansko i hrvatsko stanovništvo.

Reč je o opštinama: Živinice, Banovići, Kladanj, Srebrewnica (osim sela Skelani), Modriča, Gračanica, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Zenica, Gornji Vakuf, Olovo, Breza, Kakanj i Vareš.

Trnopolje
PHOTO: Ron Haviv

Genocdi etničkog čišćenja teritorija u Bosni i Hercegovini od srpskog stanovništva, s prostora koje kontrolišu armija BiH i vojska Republike Hrvatske, doveo je do progona i raseljavanja oko 350.000 Srba. Naravno, ovi podaci nisu konačni.

Obavešteni izvori navode da je, na primer, u Modriči pre izbijanja ratnih sukoba živelo 33 odsto Srba (popis iz 1991.). Danas u ovom gradu nema nijednog Srbina. U Tuzli ih je bilo 15,5 odsto a danas oko 4,5 odsto. U Živinicama nema nijednog Srbina (bilo ih je 5 odsto), baš kao ni u Kladnju gde su činili 26 odsto stanovništva. Isto je i u Banovićima (bilo ih je 14 odsto), Novom Travniku (13,3 odsto), Travniku (11 odsto), Bosanskom Brodu (33,8 odsto).

U Jajcu, gde je živelo 19,3 odsto Srba, na terotiji pod kontrolom vojske BiH, danas je ostalo oko 4 odsto Srba, a u Sarajevu, gde su činili 33 odsto stanovništva, ostalo ih je 7 do 8 odsto. Nalaze se ili na teritoriji pood kontrolom vojske BiH ili u koncentracionim logorima.

U Mostaru, u kojem je živelo oko 20.000 Srba, danas ih je ostralo oko hiljadu.

Danas mogu biti saopšteni i mnogo pouzdaniji podaci o koncentracioniom logorima za Srbe na području Bosne i Hercegovine kontrolisanom od strane vojske BiH i hrvatske vojske.

Iako nepotpuni, ovi podaci svedoče o postojanju pedest takvih logora u kojima se nalazi različit broj Srba. Ukupno je reč o oko 50 hiljada ljudi, uglavnom žena i dece i starih. Do sada je 10 hiljada logorisanih Srba već ubijeno.

S obzirom na mesto i ulogu hrvatske vojske u sadašnjem ratu u Bosni i Hercegovini, valja pomenuti i logore koji se nalaze na teritoriji Republike Hrvatske, u koje se odvode Srbi.

Pouzdani izvori govore i o 16 javnih kuća, koje su formirale muslimanske i hrvatske snage, u koje su smeštene Srpkinje. Samo u sarajevu ima šest takvih javnih kuća (u podrumima hotela "Zagreb" je 40-50 žena, u studentskom domu "Bjelave" oko 30, u sportskom centru "Zetra" ih je oko 30, u kafiću "Borsalino" desetak, a u naselju "Ciglana", u prostorijama bivšeg preduzeća "Đorđević", nalazi se oko 30 Srpkinja.

Najviše ih je u javnoj kući na Građevinskom fakultetu u Sarajevu (oko 100).

Ukupno je u ovim javnim kućama oko 800 žena srpske nacionalnosti (ima čak i devojčica) nad kojima se sprovodi neviđeni teror.

O svemu ovome svedoče do sada sakupljeni i, koliko se to u uslovima divljeg bosanskohercegovačkog rata može, provereni podaci. (Slobodan Kljakić)

***

NIKAD KAO NELJUDI

Sa Njegovom svetošću patrijarhom srpskim gospodinom Pavlom istovremeno je i lako i teško razgovarati. Lako, jer još nikog nije odbio da primi, čak i u nevreme - za vreme odmora, a teško - jer ne pristaje da govori o sebi. Episkop bački gospodin Irinej kaže da je to zato što tako skromnog i blagiog čoveka nije lako sresti.

Zato se o životu srpskog Patrijarha zna samo ono što se naziva osnovnim biografskim podacima: da mu je svetovno ime Gojko Stojčević, da je rođen 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci kod Donjih Miholjaca u Slavoniji, da je nižu gimnaziju završio u Tuzli, a višu u Beogradu, bogosloviju i Pravoslavni bogoslovski fakultet u Sarajevu i Beogradu. Poznato je i da je godina dana bio u Atini, na nekoj vrsti poslediplomskih studija, proučavajući na tamošnjem univerzitetu Novi zavet.

Biografske podatke narod slabo pamti, upečatljivije bi bilo čuti priču o detinjstvu seoskog dečaka, ili sećanje na gimnazijske dane u Tuzli, saznati šta je mladog obrazovanog čoveka navelo da se zamonaši već u 34. godini... O tome Patrijarh ćuti, tačnije - i nema kad da priča, jer je za nepune dve godine otkako je uzabran za 44. srpskog patrijarha obišao sve srpske zemlje i narod, bogoslužio u manastirima daleko od makadamskih puteva, dovodio narod u nedoumicu pojavljujući se, bez pratnje, u lokalnim autobusima i kupeima druge klase, slao poruke i pisma državnicima i verskim poglavarima sve sa jednim ciljem - da na jugoslovenskim proatorima opet zavlada mir.

Veruje li da će nedavni susret u Ženevi sa kardinalom Kuharićem doprineti bržem uspostavljanju mira - pitamo Patrijarha.

Budimo ljudi: Patrijarh Pavle u srdačnom razgovoru sa običnim prolaznikom
Photo: Stock

(U kancelariji Njegove svetosti upozoravaju nas da patrijarh još nije stigao ni da se odmori od Ženeve, a već se sprema za put u Ameriku, i u međuvremenu čeka sednicu Svetog arhijerejskog sinoda. Razloge uvažavamo, jer su tragovi umora na licu Njegove svetosti uočljivi, a primio nas je u vreme podnevnog odmora, posle bogosluženja u manastiru Rakovica.)

- Verujem da su i ljudi s druge strane dobronameri i da žele da što pre prestanu krvoprolića koja nas sve zahedno preskupi koštaju - i jednu, i drugi i treću stranu - kaže Njegova svetost patrijarh Pavle. - Vreme je valjda da se prekrati to prolivanje krvi, jer problemi mogu da se rešavaju i na miran, ljudski i demokratski način. Pogotovo između ljudi koji veruju. Zato mislim da je kucnuo čas da se založi autoritet Crkve i vere, ali i ljudi koji su na vlasti, da se prekine ova nesreća koja nas sramoti i pored Bogom i pred ljudima i pred našom savešću. Verujem da će nam Bog pomoći da se prekine ovaj nepotrebni rat - a zar je neki uopšte i bio potreban? - i bezumno prolivanje krvi.

Na novinarsko pitanje: da li je tačno da Bog kažnjava Srbe - koji je još narod u istom veku doživeo dva genocida? - jer su se odrekli vere, crkve i tradicije, Patrijarh kaže:

- Mi, verujući ljudi hrišćanske vere, verujemo da je sin božji došao na zemlju da nas nauči kako od sinova zemlje da postanemo sinovi nebeski, kako da sinovi ljudski postanu sinovi božji, zadobivši neprolazni svet u carstvu božjem. Od nas se traži, Hristos to traži od ljudi, da postupamo uvek kao ljudi, da budemo mirotvorci, a svako odstupanje od tog puta znači odstupanje od cilja našeg postojanja. Naši preci su znali sa taj cilj našeg postojanja, iako je u svim vremenima bilo i rđavih ljudi koji se nisu pridržavali hrišćanske nauke koja se ne sastoji samo od teorije, jer Sveti Grigorije kaže: "Jednako je nesavršena hrišćanska teorija bez prakse, kao i praksa bez teorije." Svaki čovek rođen kao slobodno biće i na njemu je da odluči da li će da ide putem božjim ili onim drugim. Čovek sam odlučuje da li će da skoči u vodu i život stavi na kocku da bi spasao nepoznatog davljenika, ili će s leđa da ga gurne u talase. U tome odabiru puteva svakom pojedincu pomaže porodica i društvo, ali odluku ipak svakako donosi sam. To dolučivanje i odabir puta kojim ćemo ići i odlikuje čoveka, praveći razliku između njega kao mislećeg i životinja.

- Porazna je stvarnostr da su Srbi narod - tako je bilo i u bivšoj, ali i u sadašnjoj Jugoslaviji - koji najmanje zna o svojoj veri. Evo i sad kad pogledate, kad je sve više ljudi koji se vraćaju veri i tradiciji, malo je onih koji ulaze u suštinu običaja. O Božiću će, na primer, mnogi imati pečenicu, spremiće česnicu, ješće se i piće, ali će sam o retki znati značaj tog praznika i značaj i suštinu rođenja Hristovog. I o Vaskrsu će biti farbanih jaja, praznična trpeza, isto važi i za slavljenje porodične slave uz sveću, kolač i kolljivo, ali je suština mnogima još nedostupna. To je naša teška nevolja, to odaljavanje od suštine, koje traje još odavno.

Duhovna praznina, nastala podvajanjem Srpstva od vere, tradicije i Crkve dovela je, kaže Patrijarh, do stvaranja praznine u kojim raznim sektama nije teško da nađu mesto za sebe, odvodeći tako ljude na pogrešan put, jer jehovisti i adventisti nisu drukčiji od ateista, ali svako ima pravo da se opredeli kojim će putem ići - dobra ili zla. Srpska pravoslavna crkva, dodaje, nikad veru nije širila nasilno, ognjem i mačem, iako joj je često bilo teško što njena duhovna deca odlaze putem na kojem će izgubiti dušu i zaslužiti kaznu. Čovek je biće, podseća patrijarh Pavle na reči Bože Kneževića, kome može i Bog da se obraduje, ali i đavo dase stidi.

Ima li poruke koju bi u jednoj rečenici uputio svim Srbima sveta, pitamo. Beležimo odgovor:

- Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa - ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti opravdanje i izgovor da budemo neljudi - kaže patrijarh srpski gospodina Pavle.

Ova tmurna vremena učinila su, međutim, da i njemu - čoveku koji i delom i molitvom bdi ne samo nad sudbinom svog, već i naroda sa kojima Srbi žive na istim prostorima -. pripišu neoprostivi greh da je ratni huškač i zagovornik velike Srbije. Izložen takvim optužbama, patrijarh Pavle ponekad izgovori i ponešto što unese ozbiljnu nedoumicu među njegov narod. Ne želeći da se o tome piše, kaže:

- Neizmerna sreća bi me obasjaka kad bih dočekao vreme u kojem neće da strada nijedno nedužno biće i kad bi Srbi među sobom, ali i sa ostalim narodima, postali braća - a ljudi to međusobno i jesu - koja znaju šta rade. Jer, mnogo je među nama onih koji ne znaju šta rade. Zato se molimo da nam Bog dadne snagu da na dobrom putu izdržimo do kraja. Izdržali smo i pet stotina godina pod Turcima, a bilo je više nego teško - kaže gospodin Pavle.

Nemojte, rekao je pri rastanku posle razgovora koji je bio trostruko duži nego što je planirano, da napišete da sam svetac koji hoda, jer ja to stvarno nisam. Ima, dodao je, i drugačijih mišljenja. Na naše čuđenje, naveo je naslov iz jednih osječkih novina koje su o patrijarhiu Pavlu pisale pod naslovom "Satana iz manastira".

Kako se obratiti Bogu da ljude urazumi? (Mirjana Kuburović)

 

10.05.2013.

STEFAN FULE: SPORAZUM EVROPSKI KLjUČ ZA SRBIJU I KOSOVO, BiH NA ČEKANjU ZBOG SEJDIĆ - FINCI

Fule: Sporazum evropski ključ za Srbiju i Kosovo, BiH na čekanju zbog Sejdić-Finci

Stefan Fuele

**********************

Daisy Sindelar ( priredio Nedim Dervišbegović)

Stefan Fule
, komesar Evropske komisije za proširenje, posjetio je u četvrtak sjedište Radija Slobodna Evropa u Pragu i u ekskluzivnom intervjuu, između ostalog, govorio o napretku zemalja regije na evropskom putu.

Fule je kazao da je od iznimne važnosti za evropske ambicije Srbije da počne sa primjenom briselskog sporazuma sa Prištinom kao i i da primjena sporazuma o normalizaciji pojačava kredibiltet Kosova kao aspiranta na članstvo.

Fule je upozorio bh. političare da odluka o početku pregovora o članstvu čeka na usvajanje presude Sejdić-Finci i da je sve u njihovim rukama. Što se tiče Makedonije, evropski diplomata je kazao da pozitivni pomaci u rješavanju spora sa Grčkom oko imena može pomoći donošenju pozitivne odluke o nastavku procesa integracija na samitu EU u junu.

RSE: Pregovori u Briselu o implementaciji sporazuma između Beograda i Prištine su jučer propali. Koja će biti uloga EU kako bi osigurala njegovo sprovođenje u djelo?

Fule: Mi od početka samo pomažuemo ali Beograd i Priština su stvarni vlasnici ovog procesa, a ne Evropska unija. Znate da smo na početku imali fazu tehničkih pregovora a završili smo sa političkim pregovorima i prilično sadržajnim sporazumom između Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa. Naša uloga sada je da pomognema stranama da dogovore plan implementacije, neku vrste mape puta za sprovođenje u djelo dogovora od 19. aprila. Taj plan implementacije je izuzetno važan kao što je i važno da Beograd i Pristina počnu sa implementacijom. To je posebno važno za Beograd, budući da se očekuje da će zemlje članice krajem juna odlučivati da li da počnu pregovore o članstvu sa Srbijom. Tako da bi i postojanje plana za implementaciju kao i prvi jasan znak same implementacije bili veoma važni za zemlje članice budući da će odluka biti donesena konsenzusom.

RSE: Još uvijek pet država Evropske unije priznalo Kosovo. Postoji li šansa da razmotre tu odluku sada kada je potpisan sporazum?

Fule: Ovo pitanje treba uputiti tim državama. Veoma se nadam se da će svaki korak u procesu normalizacije odnosa te države shvatiti ozbiljno i da će to biti početak otvaranja prema evropskim aspiracijama Kosova i potvrđivanje Kosovo kao dio plana za proširenje na Balkan.

RSE: Da li postoji neki realističan datum kada bi Srbija mogla postati članica EU?

Fule: Volim tu vrstu predviđanja ali istina je da da nemam kristalnu kuglu. Ako pogledate Hrvatsku, koliko joj je trebalo, 10 ili 11 godina od kada je podnijela zahtjev za članstvo, i to treba uzeti u obzir. S jedne strane imate administraciju u Srbiji koja je veoma poznta po svojoj efikasnosti a sa druge strane kako napredujemo posao oko priključenja postaje zhtjevniji. To nije pitanje naše promjene pravila igre ili uslova za priključenje već što zbog naučenih lekcija proces priključenja postaje sve vjerodostojniji jer je to jedini način kako osigurati daljnu podršku zemlaja članica.

RSE: Šta je sa Bosnom i Hercegovinom? To je zenlja koja se nalazi u veoma teškoj političkoj situaciji i ne nazire se rješenje. Da li će zbog toga biti  potpuno izostavljena iz proširenja?

Fule: Sve se čini kako ne bi došlo do toga. Bosna i Hercegovina i tamošnji političari moraju napustii svoje uske političke interese i shvatiti da je ono što će ih pokrenuti i dovesti do evropske integracije jeste primjena presude Sejdić-Finci Evropskog suda za ljudska prava. Tek onda će moći podnijeti vjerodostojan zahtjev za članstvo i mobilizirati sve instrumente za proširenje koje mi imamo kako bi podržali razvoj u BiH. To bi onda otvorilo put za bavljenje velikim brojem drugih pitanja, koji uključuju nove ustave, pitanje efiksanog funcionisanja Federacije i druga važna pitanja. Bosna i Hercegovina se sada nalazi u kritičnoj fazi i sada je sve u rukama tamošnjih političara.

Zajedno sa visokom predstavnicom Catherine Ashton mi činimo sve kako bi im pomogli, i kako bi riješili pitanje presude Sejdić-Finci ali u isto vrijeme kako bi im pokazali da se tek nakon iskrene primjene te presude mogu uključiti u mnogo konstruktivniji i zahtjevniji okvir u okviru kojeg ćemo biti u prilici pomoći im kako bi rješili druge ne manje važne izazove.

RSE: Vi ste bili uključeni u pregovore Makedonija sa Grčkom oko imena. Kakve su šanse Skoplja da počne pregovore o priključenju tokom junskog samita?

Fule: Sve je sada u rukama Skoplje, to jeste Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije. Mi smo učinili sve da podržimo ove procese, pokrenuli smo ideju o dijalogu o pristupanju na visokom nivou prošle godine i to je donijelo dobre rezultate i uključenje premijera i njegovog kabineta u proces reformi, uspjeli smo vratiti priču o pristupanju Evropskoj uniji u središte javne rasprave u toj zemlji. Ali u isto vrijeme desio se ovaj incident 24. decembra ali smo pomogli da se postigne dogovor i moram reći da sam zabrinut jer taj dogovor nije do kraja ispoštovan. Ja se zbog toga pitam šta to govori o snazi demokratskih institucija u toj zemlji? U isto vrijeme vidjeli smo da je došlo do intenziviranje procesa oko imena te zemlje. Sve ove stvari o kojima govorim, a mislim tu i na odnose sa Bugarskom, će pomoći pozitivnoj odluci u junu ali lopta je još uvijek na strani vlade u Skoplju.

RSE: Nije tajna da razgovaramo u trenutku kada se Evropska unija suočava sa sve većim političkim i finansijskim problemima kako bi ostala zajedno kao jedan blok. Nekim zemljama u susjedstvu i na Balkanu se može oprostiti ako se počnu pitati da li je evropski put i dalje najbolji za njih. Šta Evropska unija može ponuditi ovim zemljama što bi je i dalje činilo najboljom opcijom?

Fule: Činjenica da imamo devet, uskoro u stvari osam zemalja jer će Hrvatska postati zemlja članica, koje žele da se pridruže je u stvari važan znak povjerenja u projekat Evropske unije. Mi imamo problema i bavimo se našim problemima ali smo daleko od raspuštanja Unije, mi se u stvari krećemo u drugom smjeru. Ono što možemo ponuditi je tačno ono što smo nudili svih ovih godina. To je jedan od najuspješnijih mirovnih projekata u evropskoj istoriji, i to je razlog zašto smo nedavno dobili Nobelovu nagradu za mir. Nudimo povezivanje kroz zajednički pravni okvir što eliminiše stvaranje saveza između država i naroda u određenim regijama. Mi također postavljamo demokratske vrijednosti i principe kao najaču osnovu za razvoj čitavog kontinenta i nastojimo da ne izostavimo niti jednu zemlju koja je također posvećena tim vrijednostima i principima.

**************************

/////////////////////////////////////////////////////////

Srbija: I dalje na delu umivanje fašizma

Dan pobede nad fašizmom, Beograd, 9.maj 2013.
***********************
Dan pobede nad fašizmom, 9. maj, u Srbiji je obeležen državnim ceremonijama ispred Groblja oslobodilaca Beograda u Beogradu i kod spomenika neznanom junaku na Avali, dok su mirovni aktivisti su ovaj datum obeležili plesnim performansom u centru Beograda, uz upozorenje da antifašističko nasleđe u Srbiji sve više bledi kao posledica politike izjednačavanja partizanskog i četničkog pokreta i procesa rehabilitacije četničkih vođa.

Ministar prosvete Žarko Obradović, koji je predvodio državnu ceremoniju, rekao je da je Dan pobede prilika da se setimo da je Srbija tada, kao deo Jugoslavije, učestvovala u borbi protiv najvećeg zla 20. veka.

„I da je, iako malobrojna, stala u red onih zemalja koje se bore za slobodu, demokratiju, budućnost i bolji život svih generacija. Dala je velike ljudske žrtve i zajedno je sa drugim i danas prisutnim zemljama, bila deo jedne velike antifašističke, slobodarske tradicije, koja je bukvalno postavila temelje sveta u kome danas živimo“, rekao je Obradović.

Sa ceremonije u Vojvovodini je, međutim, upućena i poruka upozorenja na ono što se dešava na širem društvenom planu. Predsednik vojvođanske Skupštine Ištvan Pastor, izjavio je na svečanoj akadamiji koja je u Novom Sadu održana povodom Dana pobede, da je i dalje neretko na delu "umivanje i prolepšavanje fašizma“, kao i pokušaji revizije istorije.

Sa takvom ocenom saglasni su i preživeli učesnici rata, koji su položili vence svojim saborcima u Beogradu. Branislavu Popoviću, učesniku rata, čini se da je antifašizam u današnjoj Srbiji izraženiji na rečima nego na delu.

„Mislim da se pokušava biti na liniji antifašizma, ali mislim da neki praktični postupci nisu u skladu sa tim“, rekao je Popović, dok je Miodrag Zečević, predsednika SUBNORA-a Srbije, nešto konkretniji, ali i oštriji. Prema njegovim rečima, izjednačavanje uloge partizana i četnika u oslobođenju od fašizma i postupak rehabilitacije četničkog vođe Dragoljuba Mihailovića, govore da je u Srbiji na snazi falsifikovanje istorije.

„Ova rehabilitacija i ovo izjednačavanje je u stvari izjednačavanje fašizma i antifašizma. To je odnos prema antifašizmu. Ko se ovde miri? Da li se mire fašizam i antifašizam? To su ideologije koje se ne mogu pomiriti. Imam utisak da mlada generacija ne može u školama danas ni da dobije ta znanja - to žrtvovanje i doprinos koji smo dali, jer je falsifikovana istorija, falsifikovana je prošlost i stavljena je u funkciju određenih političkih partija koje su zastupnici kolaboracije i kvinslištva srpskog ovde“, kaže Zečević.

Konfuzija o antifašističkoj borbi

Peformans Žena u crnom, 9.maj 2013. Beograd. Foto: Ognjen Zorić
Peformans Žena u crnom, 9.maj 2013. Beograd. Foto: Ognjen Zorić
Na tom tragu, Dan pobede na fašizmom su u Beogradu, daleko od zvaničnih ceremonija, obeležili i mirovni aktivisti.

Aktivistkinje antiratne organizacije „Žene u crnom“ su kod Spomenika obešenim rodoljubima u centru Beograda, pred nekoliko desetina okupljenih građana izvele plesni performans. Cilj je, prema rečima Staše Zajović iz ove organizacije, osim da podsete na ovaj važan datum i potreba da iskažu neslaganje sa odnosnom današnje Srbije prema antifašizmu.

„Budući da živimo u zemlji u kojoj je potpuno izbrisano antifašističko nasleđe i u kojoj preovladava revizionizam na svim nivoima – državnom, u obrazovnom nivou gde preovladava jedna potpuna ne samo relativizacija nego glorifikacija zločinaca iz Drugog svetskog rata, budući da je u ratovima devedesetih godina pod istim četničkim simoblima ubijano u BiH i Hrvatskoj... mi kao kao odgovorne građanke, antifašistkinje imamo dužnost da na takve stvari reagujemo, da ne dozvolimo izjednačavanje fašizma i antifašizma“, rekla je Staša Zajović

Od građana Srbije, koji su zbunjeni protivrečnim interpretacijama o učesnicima antifašističke borbe, kao i nastojanjima da se tu svrsta i Ravnogorski pokret, nije lako dobiti odgovor na pitanje - ko se u Drugom svetskom ratu ovde borio protiv fašizma?
Menjanje istorije

Ovakvu konfuziju o antifašističkoj borbi koja dominira među građanima Srbije, istoričar Milivoj Bešlin objašnjava kao namerno smišljenu u cilju zamagljivanja ključnih činjenica i orijentacija tokom Drugog svetskog rata.

„Istorija tog perioda je detaljno istražena i istoriografski i naučno objašnjena“, ističe Bešlin i dodaje:

„Drugi svetski rat je prepoznatljiv po tome što je zaraćene strane vrlo jednostavno determinisati, dakle postojale su samo dve – fašizam i antifašizam, a u Jugoslaviji je bio jedan antifašistički pokret, to je bio partizanski pokret, naravno Narodooslobodilačka vojska Jugoslavije i prosto, naučna istoriografija tu dilemu nema. Što se tiče danas dominante sveprožimajuće nacionalističke ideologije, ona je pokušala tu da unese određenu konfuziju da bi svoje ideološke pretke predstavila kao antifašiste, govorim o četnicima. Nije sporno da četnici, kada nastaju u maju 1941. godine, nastaju kao antiokupatorski pokret, ali nikada niti su bili niti su sebe determinisali kao antifašistički pokret. Tako da je motiv za tu vrstu namerno smišljene kofuzije samo politički i ideološki i ništa više od toga“, rekao je Bešlin

***********************

///////////////////////////////////////////////////////

BiH: Iznevjereni ideali antifašizma i pripadnosti Evropi

Vraca, 9. maj 2013.
*******************
BiH nije uspjela sačuvati dvije ključne tekovine koje je imala i na kojim danas počiva savremena Evropa -  antifašizam i zajednički život u višenacionalnoj zajednici. Takođe, BiH nije zakonom zabranila djelovanje fašističkih i neofašističkih organizacija, nema rezoluciju o zabrani negiranja zločina genocida u Srebrenici, a i proces evropskih integracija je u potpunom zastoju.

BiH je zemlja paradoksa, pa i kada je u pitanju njegovanje anfifašističkih vrijednosti kojim se ponosi demokratski svijet. Ovo je zemlja u kojoj se desio najveći otpor fašizmu jer dovoljno je, kako ističe urednik časopisa “Glas antifašista” dr. Esad Bajtal, podsjetiti na neke bitke i ofanzive, spomenuti Sutjesku, Neretvu, Kozaru... A danas:

Vraca, 9. maj 2013.
Vraca, 9. maj 2013.
„Danas se pruža svaki otpor ideji da se zabrani okupljanje na fašističkoj osnovi. Danas se na ovim prostorima želi izjednačiti one koji su se borili protiv fašizma sa onima koji su bili kolaboracionisti sa fašistima. To je strašno porazno saznanje za BiH, za svakog njenog normalnog čovjeka. To je porazno saznanje za javnu svijest, za kulturu i savjest ove zemlje", kaže Bajtal.

Ideali antifašizma i pripadnosti Evropi su iznevjereni, saglasan je i Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS:

„Ideje etničkog čišćenja, segregacije i diskriminacije građana zbog etničke i religijske pripadnosti su duboko ukorijenjene u proteklih 20-ak godina. One su dio javnog života. Mislim da je to nešto što BiH mora da prevaziđe i da pobijedi - jer ne možemo funkcionisati ukoliko činimo nešto mimo cijelog civilizovanog svijeta", naglašava Todorović.

Kako sačuvati antifašizam danas? Oni koji su bili na prigodnim manifestacijama  obilježavanja 9. maja kažu:

Zabraniti fašističke organizacije

BiH je jedina zemlja u Evropi koja nije zabranila djelovanje fašističkih i neofašističkih organizacija, i pored višestrukih napora da se u Parlamentu takav zakon usvoji. Jedan od predlagača bio je poslanik Denis Bećirović. On je sada pripremio inicijativu kojom će tražiti da Vijeće ministara usvoji zakon o zabrani izazivanja i širenja mržnje u BiH:

„Mislim da je to važna inicijativa i ako bude suvojena, išla bi ka tome da i zakonskim sredstvima sankcioniramo sve one koji promoviraju ekstremizam i šovinizam u bh. društvu. Fašizam uostalom i počinje sa predrasudama, sa mržnjom, nastavlja se sa diskriminacijom i negiranjem, a na kraju znamo kako završava. I zašto ne bismo iskoristili iskustva nekih zapadnoevropskih zemalja, koje su čak i u ustave svojih zemalja ugradili odredbe o zabrani fašizma, zabrani mržnje i diskriminacije", kaže Bećirović.

Dobro još nije pobijedilo zlo

Osim što borba protiv fašizma u BiH  nije završena, njen savremeni evropski put  je sasvim zaustavljen. I nasuprot deklarativne podrške, zemlja je daleko od evropskih standarda. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, iako je potpisan prije pet godina, nikada nije stupio na snagu jer preuzete obaveze nisu ispunjene.

„Vidljivo je da BiH nije spremna da preuzme obaveze. Niko nije tjerao političare da obećavaju ni put prema EU, ni bilo kojim drugim integracijama i međunarodnim saradnjama. Sada je na redu da se pokaže da li društvo sazrijeva u tom prvacu da im pokaže da su neodgovorni, ili će ovo ostati jedan feudalni sistem koji se gradi u uslovima specifičnog prisustva međunarodne zajednice, koja je možda u najvećoj mjeri i kriva za nerazvijanje tih procesa, jer sad smo dobili političko-institucionalnog monstruma koji teško da će se u skorije vrijeme okrenuti ka efikasnosti", ocjenjuje Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose iz Banje Luke.

Performans na Vracama, 9.maj 2013.
Performans na Vracama, 9.maj 2013.
Najveći problem BiH je njen diskriminatorski ustav, podsjeća Majda Stojanov iz Centara civilnih inicijativa, nevladine organizacije koja je nedavno doživjela protjerivanje sa sjednice Parlamenta BiH. I to govori o demokratskim vrijednostima po mjeri bh. političara:

„Četrdeset mjeseci od presude Evropskog suda za ljudska prava nisu otklonjene diskriminatorne odredbe koje našu zemlju stavljaju na stub srama kao zemlju sa ustavom propisanom diskriminacijom vlastitih građana", navodi Majda Stojanov.

Građani BiH su “listom “za evropske integracije nadajući se boljem životu. Prema nedavno provedenom istraživanju 80 posto građana Bosne i Hercegovine podržava pristupanje Evropskoj uniji. Jedan od razloga je ovaj:

„Nije bitno uopšte da li će BiH biti članica EU, a dobro bi bilo da bude, nego je bitno da dostigne evropske standarde. Nažalost, ovo što sad živimo je jako daleko od toga.“ 

Poruku anfifašista, koji su se okupili na brojnim historijskim mjestima, prenosi Nijaz Skenderagić:

„Dobro još uvijek nije pobijedilo zlo. Ali ono što me iskreno raduje jeste da u posljednje vrijeme glas antifašista postaje sve snažniji - da potučemo tu fašističku neman.“

 

 

09.05.2013.

GRAĐANI ZABRINUTI ZA NOVČANIKE, POLITIČARI SAMO ZA FOTELjE

Građani zabrinuti za novčanike, političari samo za fotelje

Jedan od protesta radnika u BiH

Jedan od protesta radnika u BiH

****************************

Enormna nezaposlenost, privredni pad, rast cijena i pad kupovne moći građana izgleda nisu teme kojima se bave političari u BiH. Utisak je da stvarni problemi, kojima su svakodnevno izloženi bosanskohercegovački građani, ne dolaze do ušiju onih koji bi trebali da ih rješavaju. Znači li to da političari u BiH, iako su najbolje plaćeni u region, ignorišu svoje građane?

Svakodnevni štrajkovi, propale privatizacije i sve lošiji standard građana, po svemu sudeći, nisu problemi kojima se bave političari u Bosni i Hercegovini. Prema poslednjim podacima, u BiH ima više od pola miliona nezaposlenih. Većina onih koji rade zaposleni su u javnom sektoru, te na taj način uzimaju ogromna sredstva iz budžeta, a da pri tome ne stvaraju novu vrijednost.

Da je privredni pad sve teže zaustaviti pokazuje i poslednji izvještaj Centralne banke BiH, u kojem stoji da je od novembra prošle godine do sada blokirano novih 700 bankovnih računa poslovnih subjekata. Broj blokiranih računa sada je veći od  62.000. Kako kaže stručnjak za strateško komuniciranje Adis Hasaković, realni problemi nisu sfera djelovanja političara u BiH.

„Bave se isključivo vlastitim interesima kako će od izbora do izbora napraviti situaciju takvom da njihove fotelje ne dođu u pitanje. Pri tome im izdašno pomažu budžeti, koje mi, obični građani, i kompanije finansiramo. Političke elite ne pokazuju ni interes, ni angažman, ni nikakvu intenciju da se uhvate u koštac sa svim tim problemima - štaviše, oni o tim problemima uopće ne komuniciraju“, kaže Hasaković. 
Hasaković ističe da političke elite u Bosni i Hercegovini ne osjećaju odgovornost za trenutno stanje u zemlji:

„Odgovornost je nešto što je izvan okvira njihovog djelovanja i izvan njihove prakse. Odgovornost ih ne zanima. A kada se nešto i desi, obično odgovornost prebacuju na druge“, ocjenjuje on.

Nepostojanje definisanog javnog interesa, ali i nepostojanje građanskog pritiska na političare najveći su razlozi zbog kojih ulazak u politiku ne mora automatski da znači i zastupanje volje građana.

„Ozbiljno ući u reforme znači rizikovati da će pobijediti na sljedećim izborima, jer bolni rezovi koji su potrebni nisu nešto što je ovakvoj publici prihvatljivo - zato što publika nije osposobljena da zna žrtvu i vlastitu ulogu u popravljanju društva . I onda oni idu linijom manjeg otpora. Onda se ulazak u politiku svodi na rješavanje vlastitih egzistencijalnih problema, a ne javnog interesa. Ali u BiH još ne postoji ni opšta saglasnost šta je to javni interes“, ističe profesor političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Đorđe Vuković

Vuković ističe da bosanskohercegovačke političare niko i ne poziva na odgovornost. Stoga ni oni ne osjećaju moralnu obavezu da to sami učine:

„Odsustvo kritičkog rezonovanja javnosti i građanske kompetencije da znaju svoju odgovornost u formiranju, provođenju i sankcionisanju vođenja javne politike. Znajući da nema te kompetencije, elite se drže standarda i šablona, a to je uglavnom ovo iscrpljivanje etničkih tema i mitskih interpretacija političke zbilje“, navodi Vuković.

Manje novca u opticaju

Iako skoro ništa ne čine da to promijene, građani već godinama upozoravaju da političari zastupaju samo svoje interese.

Kako se zaposliti, platiti račune ili kupiti namirnice problemi su koji svakodnevno muče građane BiH. Da bi se to promijenilo potrebno je obezbijediti dobar privredni ambijent, smanjiti namete i riješiti problem unutrašnjeg duga, kaže ekonomista Miloš Todorović, ali dodaje da to u situaciji gdje se vlasti bahato odnose prema privrednicima nije moguće.

„Recimo, vi imate svoju privatnu firmu i isporučujete robu nekoj javnoj instituciji bilo gdje u BiH, npr. nekoj od poreskih uprava, i oni vama ne plaćaju robu, a dužni su to, a od vas traže da im na vrijeme platite poreze. I kada biste vi njima predložili da to međusobno prebijete - dugujemo mi vama hiljadu, dugujete vi nama hiljadu, pa da prebijemo - ne možete to uraditi“, kaže on.

Todorović ističe i da trenutni ekonomski pokazatelji ne bude optimizam:

„Ove godine se predviđa rast kobajagi do dva posto, ali realno je to stagnacija, a to firme i građani vide kao pad jer se vidi manja kupovna moć stanovništva i vidi se da ima manje novca u opticaju.“

Sve dok ne budu suočeni sa sankcijama jer ne rade svoj posao, političari u BiH će moći zamajavati javnost nacionalnim temama i borbom protiv imaginarnog unutrašnjeg neprijatelja. Dok kazni za nerad ne bude radnici će svakodnevno štrajkovati, kopati po kontejnerima u nadi da će pronaći koricu hljeba - i boriti se da do prežive naredni dan.

***********************

//////////////////////////////////////////////////////////

Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom još jedne preživjele žrtve masovnih egzekucija u srpnju 1995.godine, kada je optuženi sa svojim snagama zauzeo Srebrenicu.

Svjedok je sudu, pod pseudonimom RM – 297 i zaštićenog lika, opisao kako se brojnim zarobljenim muškarcima i dječacima osobno obratio optuženi Mladić, obećavši im da će ići na razmjenu.

Umjesto toga zarobljenici su, nakon cjelodnevnog iživljavanja njihovih stražara, utrpani na kamione povezanih očiju i odvedeni na strijeljanje.

Zaštićeni svjedok je opisao kako je zarobljen s bratom tijekom bijega na kojeg se odlučio znajući kakva sudbina očekuje bošnjačke muškarce i dječake blizu vojne dobi, nakon što Srebrenicu zauzme Vojska Republike Srpske. Strah je bio opravdan jer je svjedok slučajno preživio egzekuciju, za razliku od svog brata.

„Jer bio je i Zvornik i Bijeljina i Vlasenica i Bratunac i Foča i Višegrad i Prijedor i Sanski Most, Ključ....tamo su sve ljudi imali prije nas slično (iskustvo), ali nije bio takav genocid kao u Srebrenici“, naveo je svjedok pojašnjavajući kako je u samo nekoliko dana pobijeno preko 8000 ljudi.

Prije nego ih je oko tisuću nagurano u dvoranu škole u Orahovcu, zarobljenicima se na jednoj livadi (u Sandićima) obratio general Mladić, dajući im nadu da im se ništa neće dogoditi.

„On nam je rekao da ćemo ići u hangare i da nećemo imati večeru nego samo vodu. Dobili smo vodu, ali ne dovoljno“, prisjetio se zaštićeni svjedok.

Umjesto u Bijeljinu gdje im je rečeno da idu na razmjenu, zarobljenici su istovarani na jednoj livadi u Orahovcu, gdje su ih satima pogubljivali u redovima. Praveći se da je mrtav RM – 297 se skrivao cijele noći prepoznavši po riječima Gojka Simića, jednog od egzekutora kojeg je poznavao godinama. Što je sve tada čuo ostalo je dijelom skriveno od javnosti zbog mjera zaštite identiteta, no ne i sve.

„Pa jedan je (zarobljenik) bio teško ranjen i čovjek je zatražio da ga dotuku. Čovjek i ne plače, kako ga je bolilo... Jedan od srpskih vojnika, mi smo normalno ležali potrbuške, kaže – polako, polako...“, citirao je riječi egzekutora.

Nakon što su vojnici VRS-a otišli svjedok je bježeći vidio, da je livada - cijela prekrivena tijelima opisavši ju pri tom kao „polje smrti“. Na temelju njegovog iskaza, mjesec dana nakon zločina, haški istražitelji pokrenuli su istragu na temelju koje su prikupljeni dokazi o organiziranom masovnom pogubljenju.

Zaštićeni svjedok RM-297, koji je već dao iskaz na nekoliko haških suđenja kao i neki drugi preživjeli sa stratišta kod Orahovca, dovršiti će svjedočenje u petak kada će ga nastaviti unakrsno ispitivati obrana generala Mladića.
Ispitivanje obrane o mjestu pogubljenja

Nakon toga, u nastavku suđenja, očekuju se iskazi insajdera iz Bratunačke brigade VRS-a, formacije čiji se pripadnici, prema navodima optužnice, smatraju učesnicima u genocidu.

*******************

//////////////////////////////////////////////////

Građani u BiH najviše vjeruju medijima

Sjedište BH Radija 1, BHT1 i Federalne RTV u Sarajevu
Sjedište BH Radija 1, BHT1 i Federalne RTV u Sarajevu
*****************************
Istraživanje javnog mnijenja, koje je uradilo novinarsko udruženje BH novinari, pokazalo je da građani BiH najviše vjeruju medijima, pa vjerskim zajednicama i nevladinom sektoru. Političarima i političkim strankama građani najmanje vjeruju. Ipak, mediji su ocijenjeni i kao politički i ekonomski zavisni, te da podižu tenzije u društvu.

Medijska scena u BiH odavno je opterećena brojnim problemima. Iz godine u godinu jačaju politički pritisci, a paralelno s njima i ekonomski. Ovo prepoznaje i publika, koja u 80 % slučajeva smatra kako je novinarsko djelovanje politički motivirano. Prema percepciji građana novinari doprinose jačanju tenzija u BiH.

„Trideset i četiri posto ispitanika smatra kako bh. mediji pridonose jačanju tenzija na nacionalnom, političkom i vjerskom planu, te jačanju tenzija između dva entiteta. Ovog je mišljenja puno više isptanika u RS – gdje je 39 posto takvih, a u Federciji je 31 posto", kaže generalni sekretar Udruženja BH novinari Borka Rudić.

Unatoč velikom broju medija, u BiH se ipak nije povećao pluralizam mišljenja. Naprotiv, dijalog i komunikacija su uništeni, smatra novinar i publicista Mehmed Pargan:

„Mi nemamo javnu komunikaciju. Mediji, koji su trebali razvijati dijalog, su je uništili. Ja mislim da nakon toga mi ne možemo našu komunikaciju nazviti niti komunikacijom, niti dijalogom. U dijalogu se podrazumijeva da jedan govori, drugi sluša - i obrnuto. Ovdje ne postoji vrijednost koja se može slušati, niti koju javnost želi da prihvati. Ovdje su svi podijeljeni. Ako kažete da imate drugačije mišljenje, spočitaće vam da ste druge nacije, da ste iz druge profesije, da ste iz drugog kantona, drugog entiteta - ili najposlije da ste Sjedić-Finci", ocjenjuje Pargan.

U BiH nedostaje samostalnosti novinarske profesije u odnosu na uticaj politike koja je u prilici da nameće, ocjenjuje komunikolog Enes Osmančević:

Enes Osmančević
Enes Osmančević
„Imamo podijeljenost medijskog prostora po etno-teritorijalnom principu, ne samo između eniteta već i između etnija, odnosno između lokalnih zajednica, jer imamo također tendenciju kršenja ljudskih prava, gušenja medijskih sloboda u lokalnoj zajednici, štoćereći: što je sredina manja, to je diktator veći. I imamo tendenciju da se mediji potplaćuju. Milorad Dodik je u dva navrata najavljivao i izdvajao sume od po pet miliona maraka i bio je predmet velike kritike. Međutim, ovdje u Tuzli je godinama načelnik općine imao fond od milion maraka, kasnije od 860.000, pa je smanjeno na 600.000 i za njegovih 12 godina vladavine možemo izračunati koliko je novca dato medijima, i to medijima koji nemaju strukturu, koji nemaju profiliranu uređivačku politiku i koji nemaju publiku", smatra Osmančević.

Nema medijske pismenosti

Politika diktira sve jer je u poziciji da utiče na rad medija putem imenovanja čelnih ljudi javnih servisa, kaže direktor programa FTV Zvonimir Jukić:

„Promjenom četiri člana UO, moguće jer odrediti šta će biti večeras u 19.30. Ono o čemu cijela javnost u BiH mora razmisliti jeste da ta tijela i čelne ljude u tim tijelima treba da potvrđuju druge institucije, neka druga relevantna tijela koja bi bila odvojena od politike", navodi Jukić.

„Komunikacija u BiH je na jako niskom nivou. Puna je jezika mržnje, negativne identifikacije onih drugih i drugačijih. I to je u BiH postalo normalno. I čudno je što mi nikako nemamo izlaz. Imamo, znači, jednu političku neodgovornost u komunikaciju jednih sa drugima, a s druge strane mi uopšte nemamo javnosti, nemamo te medijske pismenosti", naglašava Aleksandar Zolja iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.

Baš kao i u politici, građani svoju naklonost obično daju medijima koji su uslovno rečeno njihovi, što je, navodi Borka Rudić, pokazalo i nedavno istraživanje:

„Istraživanje je pokazalo da su ispitanici iz jednog entiteta nezadovoljni radom medija iz drugog. To je također bilo očekivano", kaže Borka Rudić.

Dominantne teme na bh. medijskoj sceni su političke, ali top četiri teme koje građani žele da budu češće zastupljene su socijalne, ekonomske, one koje se tiču svakodnevnog života građana, te kriminal i korupcija.

Ipak, građani u BiH najviše vjeruju novinarima, čak više nego vjerskim službenicima i NVO sektoru, a najmanje političarima i političkim strankama. Istovremeno, svaki peti građanin smatra kako novinari zaslužuju da ih se napada, što je opet rezultat nekažnjenih političkih ispada prema novinarima i medijima.

 

 

09.05.2013.

FAŠIZAM JE JOŠ ŽIV NA BALKANU!

Fašizam je još živ na Balkanu!

imageSonja Biserko / AA

SARAJEVO - Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji kazala je u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) u povodu 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom kako je fašizam u nekim svojim oblicima i danas živ na prostoru Zapadnog Balkana.

''Ono što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije to zbilja jeste delo neke vrste nacizma. Pogotovo ono što je išlo iz Srbije prema susednim republikama bivše Jugoslavije. Od tada pa nadalje rekla bih da na celom ovom prostoru, ali u Srbiji ponajviše,  prevladala ta desničarska ideologija. Vrlo često se oslanja na poražene ideologije ili grupe iz Drugog svetskog rata kao što su Draža Mihailović, Nedić, Ljotić... To su imena i likovi koji se ugrađuju u taj sistem, novu konstrukciju identiteta Srbije, što je pogubno s obzirom na ideje koje oni zastupaju u tom smislu. Ja mislim da je ceo region marginalizovao svoj antifašizam, koji je bio vrlo važan s obzirom da je ovde postojao jedan od najjačih antifašističkih pokreta tokom Drugog svetskog rata u Evropi'', kazala je Biserko za agenciju Anadolija.

Dodaje kako se taj antifašizam naknadno vraća kroz neke inicijative iz civilnog sektora, a kasnije na nivou vlasti. Jer je, na primjer, bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić dao značajan doprinos u smislu vraćanja antifašizma kao temeljne vrijednosti moderne Hrvatske.

''Isto tako je u Crnjoj Gori... U Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji još uvek imamo taj nekakav veoma veliki otpor da se antifašizam utemelji kao snažna vrednost za ova društva i države. U Srbiji je to karakteristično i reflektuje se preko ovog procesa rehabiitaicje Draže Mihailovića čija rehabilitacija je stala negde u sudu, jer je bilo glasova protiv nje. Istovremeno Srbija se nekako, ipak, više okrenula Evropskoj uniji koja je počela mnogo više pažnje da posvećuje tim ekstremnim ideologijama. Jer je sama Evropa sada suočena sa naletom tih raznih desničarskih ekstremnih grupacija. To je fenomen koji je obeležio celu Evropu i rezultat je raznih situacija, ekonomske, finansijske, ali i mnogih drugih problema koje imaju društva Zapadne Evrope. Kod nas je to uslovljeno drugačijim kontestom, pre svega ratovima koji su iza nas, ali  i nesposobnošću da se ovo društvo bazira, ipak, na nekim drugačijim vrednostima'', istakla je.

Govoreći o opasnostima da novi fašizam na ovim prostorima generira i nove probleme i nemire, istakla je da su, nažalost, ova društva opterećena mnogim problemima i ''zbog toga nisu poznala sposobnost da se odlučnije okrenu demokratizaciji''.

''Drugo, takve grupacije imaju posebno važan impakt na stvaranje novog identiteta na ovim prostorima. Desničarske grupacije se vrlo često oslanjaju na crkvu i konzervativne partije u Srbiji. To stvara, pre svega, jedna vrlo autistična i netolerantna društva. Posebno u tom postkonfliktnom razdoblju kad je poslije krvavih ratova potrebno više tolerancije. Za nas je jedini spas približavanje Evropi. Pregovori koji uslede nakon dobivanja datuma imaju utjecaj na suštinsku transformaciju i institucija i vrednosnog sistema'', zaključila je Biserko.


(Vijesti.ba/AA)

**********************************

Nismo se borili za "Zlatne ljiljane" nego za BiH

imageFoto: Anadolija

SARAJEVO - Predsjednik Saveza udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Kantona Sarajevo Ismet Godinjak kazao je povodom obilježavanja 9. maja, Dana "Zlatnih ljiljana" i Dana pobjede nad fašizmom da upravo dobitnici najviših ratnih priznanja trebaju ...

... evocirati uspomene na borbu protiv fašizma.

- Upravo mi, koji smo se na pragu 21. stoljeća borili za sve ono što propagira Evropa i čemu teži, možemo poslužiti Evropi za primjer. Nažalost, fašizam nije pobijeđen iako su nas učili da je to zlo pobijeđeno, mi smo bili svjedoci ponovnog rađanja i divljanja fašizma na ovim prostorima - istaknuo je Godinjak.

Smatra da su upravo ljudi koji danas obilježavaju svoj dan pokazali i dokazali da se protiv fašizma treba i mora boriti te je poručio da borba za BiH nije prestala i da se ona nastavlja.

Bivši general u Armiji BiH i dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" Atif Dudaković je kazao da su danas u Sarajevu ljudi koji su dali veliki doprinos tokom rata, a značaj ovog okupljanja za njega je u tome da bi mladi naraštaji bili bolje upoznati za šta su se i kako borili.

- Oni koji su se opredijelili za borbu za priznatu BiH i u toj borbi dali i ono najvrednije - svoj život, uspjeli su ostvariti svoje ciljeve. Nastavili su tu borbu da se BiH priključi evropskoj zajednici zemalja i ostvari uvjete slobode, zakona i demokratije - istaknuo je Dudaković.

Dobitnik "Zlatnog ljiljana" Sakib Pačo novinarima je kazao da se danas borci moraju boriti za svoja prava da bi svi imali neka primanja, što nije bio slučaj nakon Drugog svjetskog rata kada su borci bili cijenjeni.

- Mi se nismo borili za "Zlatne ljiljane" i zasluge nego za BiH, ali danas su borci na margini - poručio je Pačo izražavajući nadu da će u skorije vrijeme biti drugačije i bolje za ovu populaciju.

Dobitnik "Zlatnog ljiljana" i "Zlatne policijske značke" Edhem Godinjak istaknuo je da 9. maj predstavlja simboliku za dobitnike najviših ratnih priznanja jer se na ovaj dan obilježava i pobjeda nad fašizmom i Dan Evrope.

Iako mu je, kako kaže, teško govoriti o ratnim danima ističe da su oni s ponosom branili međunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu te je dodao da će nosioci najviših ratnih priznanja braniti BiH do posljednjeg trenutka.

Savez udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Kantona Sarajevo organizirao je danas u Olimpijskoj dvorani "Juan Antonio Samaranch" - Zetra 15. tradicionalne susrete dobitnika najvećih ratnih priznanja i članova porodica šehida i poginulih boraca dobitnika priznanja iz cijele BiH.

(Vijesti.ba/Fena)

"Zlatni ljiljani" su nastali u odbrani Republike Bosne i Hercegovine

imageAtif Dudaković

SARAJEVO - Buduće generacije moraju znati  da su "Zlatni ljiljani" nastali u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, kazao je bivši general i ratni komandant Petog korpusa Armije RBiH Atif Dudaković povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana ...

... "Zlatnih ljiljana", nakon što je položio cvijeće na Mezariju Kovači u Sarajevu.

- Armija BiH  je nastala iz ničega, ali pružanjem otpora projektu iz Srbije o uništenja naroda na ovom prostoru trebamo poslati poruku da smo odbranili BiH i narod te stvorili pretpostavke za ljepšu i uređeniju državu za buduće generacije - poručio je Dudaković. 

Dudaković smatra da država BiH ne cijeni "Zlatne ljiljane", iako se Armija BiH borila za opstojnost države i sve one vrijednosti koje čine BiH.

Podsjetio je da se oficijelno ne priznaju pobjednici, iako je projekt uništenja BiH pobijeđen.

- Danas postoji veliko nerauzmijevanje u BiH, ali smatram da će buduće generacije prevazići sve političke probleme - zaključio je Dudaković.

Polaganjem cvijeća na mezarjima u Sarajevu je danas obilježen 9. maj, Dan "Zlatnih ljiljana" i Dan pobjede nad fašizmom.

Sud BiH: Budimir ne može potpisivati bilo kakve dokumente dok je u pritvoru

imageŽivko Budimir

SARAJEVO - Zakon o povoljnijem penzioniranju branilaca odbrambeno – oslobodilačkog rata, koji je usvojen u Domu naroda FBIH 18. aprila, ne može biti objavljen u Službenim novinama dok svoj potpis na njega ne stavi predsjednik FBIH Živko Budimir.

Budući da je Budimir trenutno u pritvoru, njegov advokat Ragib Hadžić  uputio je podnesak Sudu BiH povodom ovog pitanja.

Sud je podnesak dostavio na izjašnjavanje Tužilaštvu BiH. Tužilaštvo BiH se izričito usprotivilo da osumnjičeni / pritvorenik Živko Budimir dok se nalazi u pritvoru potpisuje bilo kakve dokumente koji su vezani za obavljanje službenih poslova iz nadležnosti Predsjednika FBiH, takođe se usprotivio posjetama osumnjičenom u KPZ-u uposlenicima ureda Predsjednika FBiH.

Sud BiH je prihvatio mišljenje Tužilaštva BiH, imajući u vidu težinu, karakter i posljedice koje se osumnjičenom stavljaju na teret, kao i osobe koje se dovode u vezu s ovim krivičnim djelima.

Zakon ne može stupiti na snagu bez Budimirovog potpisa, no novčana sredstva od MMF-a za BiH neće biti blokirana zbog nastale situacije.

Donošenjem ovog zakona u Federaciji, ispunjen je posljednji uvjet za isporuku naredne novčane tranše po stand-by aranžmanu koji Bosna i Hercegovina ima s Međunarodnim monetranim fondom.

(Vijesti.ba)

Mašić: Zgrožen sam analizom SDS-a, očekujem reakcije nadležnih organa

imageDamir Mašić

SARAJEVO - Damir Mašić, član predsjedništva Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i federalni ministar nauke i obrazovanja , u izjavi za Federalnu novinsku agenciju rekao je da je zgrožen analizom Srpske demokratske stranke o Nevladinoj organizaciji "Prvi mart", u kojoj se spominje da prema "Prvom martu" treba, između ostalog, "uptrebiti ekstremne mjere".

- Panična reakcija zvaničnika iz Republike Srpske najbolji je dokaz da je koalicija "Prvi mart" na pravom putu i da radi dobre stvari za državu BiH i sve njene narode i građane, kazao je Mašić za Fenu.

Član Predsjedništva SDP-a Damir Mašić je dodao kako nakon ovoga "degutantnog i kompromitirajućeg dokumenta koji najviše sliči izvještajima bivših obavještajnih struktura", ono što je neophodno je "da se SDS javno izjasni da li stoji iza ove analize i da li ju je naručio".

- U ovojm dokumentu ima dovoljno elemenata da se u najmanju ruku odgovorni pojave pred istražnim organima BiH, kategoričan je Mašić.

- Kao građanin i kao i kao član rukovodstva Socijaldemokratske partije BiH a i kao zvaničnik u Vladi Federacije BiH  u potpunosti podržavam aktivnosti "Prvog marta". Uvjeren sam da su svi ovi pokušaji uzaludni i da neće zaustaviti probosanskohercegovačke nevladine organizacije da nastave djelovati u skladu sa svim pozitivnim zakonskim normama naše zemlje, kazao je u razgovoru za Fenu Damir Mašić, te istakao da su "i po Ustavu BiH svi građani jednakopravni na cijelom njenom državnom prostoru".

(FENA)

Zukorlić spreman da se povuče

imageMuamer Zukorlić

BEOGRAD - Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji (IZuS) Muamer ef. Zukorlić izjavio je da je spreman da se povuče sa čelne pozicije u toj islamskoj zajednici.

Kako se navodi u izjavi koja se prenosi na sajtu Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, a povodom formiranja Štaba za odbranu Islamske zajednice, Zukorlić je istakao da su mu sloboda Islamske zajednice i njenih pripadnika, autonomnost i jedinstvo ove institucije i naroda važniji od sopstvenog položaja.

"Ne vidim sebe u ulozi doživotnog predvodnika Islamske zajednice, iako nikada neću pristati da se promjene vrše političko-medijskim udarima ili raznim peticijama, čime se ugrožava ustavni poredak i pravna procedura sistema Islamske zajednice", izjavio je Zukorlić i naglasio da Islamska zajednica ne smije dopustiti da se o njenom konceptu i rukovodstvu odlučuje u političko-interesnim krugovima u zemlji ili inostranstvu.

"Sve što je od značaja za Islamsku zajednicu mora biti u cilju zaštite islama i muslimana, o čemu će odlučivati legalni i legitimni organi Islamske zajednice", istakao je glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić.

Zukorlić je u izjavi koja je objavljena na oficijelnosj stranici Islamske zajendice, zatražio od organa i nosilaca najviših funkcija u Srbiji da prestanu sa selektivnom primjenom Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama, te da Islamskoj zajednici omoguće primjenu zakonom zagarantovanih prava na slobodu, autonomnost i jedinstvo.

(AA)

 

 

09.05.2013.

DEREM ČETNIČKE JARCE ĐE GOĐ STIGNEM

Prilog mojim polemikama

Derem četničke jarce đe gođ stignem

 
Photo: Stock

Mnogi smatraju da sam bespotrebno izgubio silno vijeme na tolike nitkove. Stevan Tontić mi jednom reče: jeste, sjajne su tvoje polemike, ali mnogo su bolje tvoje pjesme, prepjevi i eseji o poeziji. Znam i sam da sam napisao bar 1 500 posve uzaludnih polemičkih strana, ali šta ću kad se držim jednog mjesta iz svoje predratne knjige o robotičaru Miomiru Vukobratoviću, najvećem srpskom plagijatoru svih vremena: “Što zaludnije, to ljudskije. Zaludnost je dom čovjekov na zemlji“. No stvar nije crna koliko izgleda, jer u mojim sabranim spisima biće bar četiri toma eseja o poeziji, bar 16 tomova prepjeva i bar 1 200 strana pjesama: hvaliti se svojim radom, vjerujem, nije sramota. Mislim, nije sramota niđe osim u Crnoj Gori