Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

24.11.2012.

ALBANIJA: RATNI DNEVNIK KOSTE NOVAKOVIĆA

Sto godina od srpske okupacije Albanije

Ratni dnevnik Koste Novakovića

 
Photo: Stock

Kosta Novaković je bio oficir srpske vojske tokom pohoda na Albaniju 1912-13. godine. Kao 26-ogodišnjak, proveo je četiri meseca okupirajući Albaniju, gonjen lošom politikom Pašićeve vlade. U svojim beleškama sa fronta pisao je o bedi običnih srpskih vojnika, koje su vlada i dinastija gole i bose, radi svojih megalomanskih ciljeva, poslali u ledene planine Albanije. I o strahotama počinjenim domaćem stanovništvu koje je video usput

VOJSKA BEZ OBUĆE U PRIZRENU
Pred Mitrovdan, 25. oktobra 1912., bila je skupljena cela Šumadijska Divizija u Prizrenu... Ljudi bez obuće gazili su po odjugovelom snegu i onako mokri legali u staru, polurazrušenu tursku kasarnu, pribijali se jedan uz drugog da se malo zagreju... Već je počelo poboljevanje od nogu i stomaka: za lekarsku pomoć javljala se iz puka čitava četa svakog jutra.

- Gde li ćemo sad? - pitao se svaki kad smo stigli u Prizren... Sutra dan po dolasku govorilo se o izlasku na more a prekosutra je već došla naredba. Obrazuju se tri odreda, koji će jedan za drugim imati da izbiju na more... Komandant Armije dobio je naredbu da se prvi odred odmah uputi. Ljudi nisu imali obuće, toplog odela, čarapa - a nije bilo ni hleba. - Mora se ići - glasila je naredba i to je glavno: ostalo je sve sporedno. Da bi se moglo izvršiti naređenje, obrazovan je taj I. bataljon od vojnika iz celog puka koji su imali zdravu obuću i malo bolje odelo. Pa opet, dobra trećina pošla je bez obuće a polovina bez ikakve tople odeće do sebe.

BOLESNI I GLADNI U OSVAJANJE ALBANIJE
Iscrpljeni od srdobolje... koja nije poštedela ni jednog vojnika od dve i po hiljade, bledi kao aveti krenuli smo se da osvajamo Albaniju i da napojimo konje na Sinjem Moru... Ne mogu oprostiti Vrhovnoj Komandi i našoj vladi za tu njinu avanturu koja nas stade toliko života; ne mogu oprostiti lekarima koji masu bolesnih: reumatičnih, tuberkuloznih, iznemoglih uputiše da ostave svoje kosti u Albaniji.

ŽIVOT JE KOCKA
Komandantima bataljona nije se išlo „na more“ i kockom su rešavali koji će bataljon ići prvi. Tako je kocka pala na komandanta 1. bataljona. ... Valjda po ugledu na starije, koji su bacali kocku, podoficiri i narednici četa vršili su otkupljivanje od izlaska na more. Naplaćivali su po dva-tri pa i pet-šest dinara vojnicima, da ih ne uvedu u spisak onih koji će ići na more.

Svedok osvajačkog rata: Kosta Novaković
Photo: Stock

POPALJENA SELA, RAZRUŠENE KUĆE, ODSEČENE GLAVE
U selu Bruti zanoćismo. Lepo, malo selo bilo je popaljeno i porušeno. U dve polurazrušene kuće bilo je nešto čeljadi: ostale su bile puste... Sutradan opet niz Drim, put Vezirova Mosta... Kraj mosta naiđosmo na našu stražu, na devet grobova naših vojnika i na devet glava arnautskih, poređanih na grobovima.

Osvetnici poginulih vojnika, kako su sami sebe nazvali, jedan potporučnik i jedan narednik sa još 14 vojnika, behu zapisali svoja imena na parčetu hartije i ostavili na grobovima. Straža na mostu ispriča nam za tu osvetu. Poručili su seljacima iz obližnjih sela da im donesu hrane, i kad su ovi došli, pobili su ih i poodsecali im glave. Te su glave docnije saranjene kraj nogu poginulih vojnika, kao što se i pristoji: robovi kraj nogu svojih gospodara!

UBISTVO I PLJAČKA, DVA SRCA JUNAČKA
Pređosmo Drim... Nekakav nesrećni Arnautin nađe se sa čitavim stadom ovaca bliže putu. I kad pokuša da sačuva ovce da ih vojska ne uzme - ubiše ga a ovce poteraše sa sobom.

NEĆEMO VAS OSVAJATI, ČASNA REČ
I ljudi i žene bili su ubeđeni u to da je nemoguće da mi dolazimo kao osvajači, da ih potčinimo, već da idemo na tursku vojsku koju i oni mrze. Prenk Bib Doda, plemenski starešina Merdita, komandant 4000 oružanih saplemenika propustio je na miru prvi naš odred samo pod pogodbom, da mu se da časna reć da mi ne nameravamo da pokorimo Arbaniju. Komandant prvog odreda Bulić, sada pukovnik, dao mu je tu časnu reč. Inače bi Prenk Bib Doda objavio borbu srpskoj vojsci.

KUĆNA NEGA
Vojnici su padali na putu premoreni i toliko oslabeli da smo mislili neće se ni dići više. Na idućem konaku vidimo ih opet. Dođu po dva-tri ili i čitavih šest-sedam sati docnije. Neki su ostajali u arbanaskim kućama, gde su ih Arnauti pazili i negovali, dok se ne bi oporavili da mogu produžiti put.

PREDELI SLIKANI NUŽDOM
Teren je brdovit, kamenit, zemlja posna. Od useva uspeva samo kukuruz i pomalo zob. Krševita Albanija hrani se isključivo kukuruzom... Cela krševita Albanija, dakle, siromašna je i hranom i stokom. Njive su otrgnute od kamenjara s mukom i iz potrebe koju razume samo onaj koji je bačen na onaj krš i upućen da tu živi. Zbog nesigurnosti imovine i bojazni od krađe useva i stoke, njive su oko samih kuća a stoka u stajama uz kuću ili, obično, ispod kuće, u podrumu. Kuće od kamena, po nekoliko njih na broju, sačinjavaju selo ili zaselak. Prostora koji se može obraditi i zasejati malo je za više porodica, za više kuća, i sve što se narodi više no što se može tu ishraniti udaljuje se i bira kakvo mesto gde se može podići kuća i malo zemljišta očistiti od kamena.

Onoga koji prvi put prolazi kroz te krajeve mora zadiviti pojava njive ili male livade u kakvoj strani od samog kamena: ili kada u udoljici između dva brega ugleda čitavo selance sa lepo uređenim i stepeničasto poravljenim njivama - da voda ne bi snela ovo malo zemlje... Kontrast između gologa kamena i lepe zelene njive ili livade izaziva kod gledaoca jedno silno osećanje Lepoga. I mi smo uživali gledajući te istinite „pejsaže“, naslikane prirodom i nuždom. Ne samo da su ta zapažanja pravili školovani ljudi iz naše trupe već i masa naših vojnika svraćali su pažnju na to i nazivali ga lepim. Arnauti tog osećanja nisu imali. To je za njih bilo samo „mir“ - dobro - ali ne i lepo. Oni se tome nisu divili, niti su mogli uživati u tome svome plodu trudnoga rada i nužde onako kao oni koji prolaze tuda, i prolaze a ne zadržavaju se i ne ostaju tu da žive.

NA CRNOM HLEBU
Prirodno je da su svi ljudi tih krajeva suvi, upravo pečeni. Do dolaska na more, u Primorsku Albaniju, ja sam video samo jednog punog Arnautina... Od samih mišića i kostiju sastavljeno telo se lako i brzo kreće uz brdo kao i niz brdo. Dani hoda su kod njih obično dva puta veći od naših dana, pa makar išli i sa natovarenim konjem. Hleb im je najglavniji deo hrane, upravo cela hrana.

Photo: Stock

RATNA HIJERARHIJA VREDNOSTI
Lješ se predao Drinskoj Diviziji i Albanskom Odredu posle drugog pucnja topovskog... Crnogorci su ga opljačkali, a zatim su zavladali tifus i srdobolja... Lješka tvrđava gleda daleko u more... i na male šatore ispod nje, na jednom zaravanjku brega obraslog maslinom... U zlo doba, kad je gotovo sve bilo posečeno, naši oficiri se setiše da zabrane sečenje maslinovih drveta. Ne znajući im vrednost a nemajući drva naši vojnici su isekli ogroman broj maslinovih drveta...

Rat je: vrednosti stvari se menjaju. Da bi se ogrejao - vojnik će mirno, bez ustezanja poseći najlepšu voćku. Da bi imao mesa za obrok - zaklaće ovcu ili goveče. Da bi dobio hleba - upotrebiće i nasilje i ostaviće kuću punu čeljadi bez parčeta hleba i bez brašna. Njegov život ne cene ništa i on ne ceni tuđi život ništa. Rat je!

PRESTONICA JE NAŠA
Lješ je važan i po tome što je trebao da bude glavni naš primorski grad
, tj. to treba da bude ako se ostvari jadranska pruga sa izlaskom na San-Đovani di Medina. Iz tog „našeg“ pristaništa gledao sam prvi put u životu zalazak sunca u more.

VAROŠ POD ZEMLJOM
Važna strana Lješa jeste srpsko groblje, veliko vojničko groblje Drinske Divizije i manjim delom Šumadijske Divizije. U početku januara kada smo bili u Tirani, prođe telefonom jedan izveštaj koji je glasio: da je do tada umrlo od bolesti u arbanskim trupama 1500 vojnika. Na sam Lješ dolazilo je preko hiljade. Dugo vremena nije imalo nikakvih lekova, rublja, kreveta, zgrada, posluge, a malo lekara; i tifus i kolera kosili su iznurene Užičane, Šapčane i Valjevce. I tako ta mala varoš dobila je samo za pola godine onoliko stanovnika pod zemljom koliko ih ima nad zemljom.

IMPERIJALIZAM U NALETU
Sa istoka i juga Srbija i Grčka pritiskuju, i pomeraju svoju granicu sve dublje u Albaniju. Sve se to čini iz grubih, sebičnih interesa vladajućih krugova tih država. Nasuprot svim tim uticajima svi delovi Albanije pokazuju težnju da dadu otpora, da stvari okrenu na bolje, da život naprave boljim i snošljivijim. Samo ono što taj otpor pravi slabim, još nemoćnim, jeste rasparčanost snaga. Skupiti sve te snage ujedno značilo bi ostvariti ili pokušati da se ostvare težnje svih, od kojih su mnoge u suprotnosti jedna s drugom... Da Ii je moguće skupiti sve snage u Albaniji, koje ne samo daju otpora već koje žele i traže promenu, i njihovim težnjama postaviti izvestan cilj? Naglašavamo još jednom, da je nesumnjiv fakt da nasrtanje u ma kom vidu na Albaniju izaziva, pravilno, otpor od strane Arnauta.

STVARAMO NEPRIJATELJE GDE GOD MOŽEMO
Ono pozitivno što je srpska vojska stvorila za albanski narod jeste jednodušan otpor i neprijateljstvo prema Srbiji.
Osnovica na kojoj bi se sada - a naročito posle ove najnovije pobune Arnauta i upada u Srbiju - mogli naći svi Arnauti, jeste neprijateljstvo prema Srbiji. Fakt je žalostan, ali njegovom postojanju nisu krivi Amauti. Bojazan od gubljenja samostalnosti jeste važan faktor i on će uskoro dovesti i do jedinog pravilnog načina odbrane od spoljnlh neprijatelja, do jedne čvršće zajednice, do jednog državnog obilka.

POČETAK VOJNE OKUPACIJE
Po dolasku u Albaniju za srpsku vojsku nije postojalo za dugo pitanje hoće li Albanija biti srpska ili ne. Ona ga je rešila odmah, samo je bilo pitanje da li će Srbija zauzeti zemlje do Tirane ili sve do Škumbe, u kom bi se slučaju graničila sa Grčkom, koja bi uzela onu drugu polovinu Albanije. Sa tim drugim načinom rešenja izgleda da su bile sve vojne starešine saglasne. Bar to se da zaključiti iz naredaba Vrhovne Komande, koja je Albaniju smatrala za srpsku oblast. To mišljenje bilo je tako čvrsto ukorenjeno kod viših i nižih starešina Albanskog Odreda, da je prezrivo, ako ne i neprijateljski, posmatran svaki onaj koji bi u razgovoru govorio o nemogućnosti održanja Albanije... Najzad, ti ljudi nisu bili sasvim za osudu. Oni iz Vrhovne Komande, a to će reći i sama srpska vlada trudila se da održi to verovanje kod naše vojske i kod arnautskog stanovništa.

Dobro. Vojska je smatrala da je to naše i da mora ostati naše. Ona je, kao što to biva u ratu, preduzela upravu nad Albanijom do vaspostavljanja normalnih prilika. Pa šta je logičnije nego to da svojim režimom pripremi stanovništvo za jedan novi režim, da ga za taj režim pridobije i da mu pokaže kako je „srpska vojska došla da oslobađa a ne zarobljava“ - kako se to, naročito Arnautima, mnogo govorilo.

NAREDBA ZA PALEŽ I ZLOČIN
Niti je Vrhovna Komanda, niti srpska vlada preko nje davala kakav plan, niti je ona imala kakav cilj. Za nju je bio cilj postignut: Albanija je osvojena, tj. zauzeta i sad samo treba čekati dok se rat završi. Za to vreme treba se postarati jedino o tome: kako će se trupe snabdevati: voditi najstrožijeg računa o tome da se svako i najmanje nezadovoljstvo uguši najkrvavije; ne štedeti nikoga prilikom ma i pojedinačnih slučajeva otpora srpskim vlastima i spaliti čelo selo u kome se čuje pucanj puške.

Oficirima je izdavana na potpis naredba u kojoj se ukoravaju za svoju blagost, a kojom se naređuje nemilosrdnost i svirepost u postupanju sa stanovništvom.

ČETNICI SU I TADA S BLAGOSLOVOM KLALI
U manja mesta slati su komitski odredi za posadu i njihova svirepstva prema pobunjenom stanovništvu služila su kao najbolja preporuka za odlikovanje starešina tih odreda.

Photo: Stock

LJAGA PADA NA CEO SRPSKI NAROD
Niko u višim vojnim komandama nije pomišljao na to kako će se odazvati postupanje vojske prema stanovništvu, kakvo će raspoloženje izazvati kod njega prema našoj vojsci, a po tom i prema srpskom narodu, u ime čije se to radi.

VOJNA UPRAVA VEŠALIMA
Vojnički režim se zacario sa svim svojim rđavim stranama. Nosioci njegovi bili su podoficiri i oficiri sa kasarnskom psihologijom: ljudi s preuskim horizontom a i s ono malo što su imali upropašćenim moralnim pojmovima: bez skrupula prema ljudima tuđe narodnosti, bez kriterijuma šta se sme a šta ne sme. I ako se desila koja posada čiji se komandant, bilo iz plašnje bilo iz blagosti, zadržao na tome opštem pravilu da ne radi ništa što bi ličilo na upravu, to je bilo još najbolje. Na svim ostalim mestima gde se osetila vlast i uprava srpske vojske, stanovništvo je sačuvalo najgore uspomene na srpsku vojsku.

Prvo i najpotrebnije za upravu u Albaniji vojne komande su smatrale vešala i zastrašivanje smrću. Vojne starešine nisu se trudile da izmišljaju drugi kakav metod za rešavanje pitanja, kad je već jedan bio tu: ubiti. Za to se nije odgovaralo nikome, jer je rat. Ako je ko pogrešio, ubi ga da ne bi više grešio, da se tako popravi - ne on već drugi. Neka vlada strah, neka sve drhti pred njima, to je bio glavni princip većine komandanata mesta i posada.

HARAČ I PRONEVERA SREDSTAVA
Pustimo samo nekoliko primera, koliko da nam se ne prebaci za nevernost u iznošenju stvari. Vojne vlasti su odmah (neke po naređenju komandanta Albanskog Odreda a neke i bez ovog) po dolasku u Albaniju počele kupiti od stanovništva sve državne dažbine, koje su pod turskom upravom kupljene. I ako su te sume bile neznatne za izdržavanje vojske, one su bile veoma znatne za siromašno stanovništvo od koga su kupljene: jer je ovo bilo satrveno ratom i prestankom svih radova; ali najznatnije za one koje su ih kupile: jer su predstavljale krupne sume za pojedince i nikakvu obavezu da ih sve moraju pokazati i uknjižiti u vojne blagajničke knjige.

BILO JE PARA, ALI NISU TROŠENE NA VOJNIKE
U našem puku je na neki čudan i neobjašnjiv način bila uvedena štednja na ljudima. Od 20.000 dinara u zlatu, koliko je odred dobio za put, potrošeno je svega u putu četiri ili pet hiljada: ostalo je ušteđeno, i to ušteđeno od života ljudskih, od zdravlja i snage njihove.

GLADNA I BOSA VOJSKA
Ljudi su jedva vukli noge. Polovina je već bila bosa i prsti, smrzli, otekli od hladnoće i uboja virili su iz poderanih opanaka. Mnogima je već i hleba bilo nestalo. Da: uoči polaska i za dva dana marša ljudi su pojeli pet hlebova. To ih je krepilo u putu i održavalo snagu, ali to je bilo i zlo za njih, pošto je trebalo još pet dana putovati - bez hleba.

MITO I KORUPCIJA, NEKAD KAO I SAD
U prvo vreme, u prvim momentima straha prikupljanje je išlo vrlo dobro; ljudi su smatrali da porezom otkupljuju svoj život. Tako su skupljene velike sume novaca koje su predavane od nižih komandanata višim do komandanta Albanskog Odreda u Draču. Prolazeći kroz više ruku taj se novac smanjivao, i rezultat toga smanjivanja jeste ono opšte uverenje svih vojnika o sumnjivom bogaćenju velikog broja oficira, jeste i javnosti dobro poznato kompromitovanje komandanta Albanskog Odreda, koji je bačen u penziju; jesu one mnoge uputnice iz pošte Dračke i dosta takvih stvari. Kako li će tek mišljenje i uvaženje prema takvoj vojsci imati Arnauti kojima je novac uzet!

POBUNE STANOVNIŠTVA ZBOG OTIMAČINE
U mnogo slučajeva u uterivanju poreze išlo se tako daleko da je stanovništvo izazivano i na pobunu. Pobunu siromašnog sela Žeje, između Tirane i Kroje, koje broji 25 kuća, izazvao je neki kapetan Petrović, komandant posade u Kroji, iznuđavajući porezu silom. Arnauti su napali 4 vojnika koji su išli sa zakupcem poreze, da je silom naplate: jednoga od njih ranili ili ubili (ne sećam se tačno), a zatim se sutradan iselili svi, sa ženama i decom, u Mat, koji je za sve vreme bio pod oružjem. Kada su dve čete sa jednim topom i jednim mitraljezom pošle iz Tirane na buntovnike, njih nije više bilo. Čuli su da je na njih pošla vojska i napustili su svoja ognjišta.

Photo: Wikipedia

KAPETAN PETROVIĆ I VEŠALA U KROJI
Kad je već reč o komandantu posade u Kroji, onda pominjemo da je tu bilo mnogo smrtnih kazni, izvršenih puškom, a naročito vešanjem. Nema veće sramote za Arnautina nego ga javno ošamariti ili izudarati, a nema poniznije smrti za njega od smrti na vešalima. To često vešanje u Kroji uticalo je veoma rđavo na stanovništvo Kroje i okoline pa i samoga Mata. I kada je komandant Kroje jednom prilikom poslao vod vojnika sa jednim oficirom da zapale kuće nekih Arnauta koji su sa oružjem, još pred naš dolazak, otišli od kuće i pridružili se Matu, Arnauti su napali taj vod i razbili ga potpuno. Tek posle dva-tri dana vod se skupio u Kroji pretrpevši dosta gubitaka.

Blagodareći tome što u Tirani, gde smo mi bili, vešala nisu radila, i što je prvo razoružavanje palo u deo jednom taktičnom oficiru, mi nismo imali ni pobuna, ni napada. Ne samo to, već sela i plemena iz okoline Kroje, koja su pred dolazak naše vojske bila stala pod oružjem, slala su poruke komandantu Tirane, da hoće da pregovaraju sa njim o predaji oružja. Pošto to nije spadalo u nadležnost komandanta Tirane, njima je preporučivano da se obrate u Kroju, što oni nisu smeli nikako učiniti. Bilo je nekoliko slučajeva da su ti ljudi, koji su se vratili na svoja ognjišta i položili oružje na reč da im neće biti ništa, prošli veoma rđavo. Bili su obešeni ili pobijeni iz pušaka. Ostalima je to služilo za primer i oni se više nisu predavali u Kroji. To je naročito uticalo na pleme Mat, koje se bilo jedno vreme odlučilo na mir, saznavši da je režim srpske vojske privremen i da se sukobima ne da postići ništa. Mat bi priznao privremeno našu vlast i ljudi bi se razišli svojim kućama. Ovako, pak, Mat je ostao pod oružjem za sve vreme našeg bavljenja u Albaniji, spreman da odbije napad srpske vojske na njega. On nije imao vere u srpsku vojsku i smatrao je da je bolje očuvati svoju samostalnost. On se spremao samo na odbranu a ne na napad.

STANOVNIŠTVO JE DRŽANO U STRAHU I NEIZVESNOSTI
I ako je u krugovima vojske već bilo rešeno da Albanija bude srpska: stanovništvo se održavalo u strahu ili očekivanju nečega što ono nije znalo šta je. Danas mu je govoreno jedno, sutra drugo. Sve je to izazivalo veliko nepoverenje kod stanovništva prema našoj vojsci, a Grci i pokršteni Arnauti počeli su hladneti u svome oduševljenju za „oslobođenje“ čekajući blagodeti nove uprave. Oni su se pokajali brzo za one manifestacije koje su nam pravili za vreme bavljenja u Tirani, Draču i Kavaji i prebacivali nam što im nismo rekli da umere svoje držanje, da ne bi izazvali na sebe gnjev Arnauta posle našeg odlaska.

Jedan od žrtava tog gnjeva Jeste Grk Leonida Mineo iz Kavaje, koji je bio predsednik opštine i ogromne sume poreza i prireza predao našim vojnim vlastima. Njega su ubili usred Kavaje... Osim njega palo je još nekoliko Grka i Arnauta, koji su se bili kompromitovali stalnim druženjem sa srpskim vojnim vlastima i potkazivanjem, koje je često puta bilo lažno.

SRBIJA PODRŽAVA BEGOVE, A NE SIROTINJU
Sasvim odvojeni od naših vlasti ostali su siromašni stanovnici... I u Albaniji, kao što biva po pravilu u svima zavojevanim zemljama, bogati slojevi zemlje postali su najpre lojalni: oni su ti koji u prvo vreme pomažu novi režim. Da bi bili lojalni prema novom režimu, trebao je ovaj da im samo osigura njihovu svojinu. To im je režim srpske vojske osiguravao i oni su se prema njemu ophodili lojalno. Svi oni begovi koji nisu ranijim svojim političkim radom bili toliko kompromitovani da su morali izbeći još pre dolaska srpske vojske, ostali su i živeli su isto onako, a možda i bezbednije pod režimom srpske vojske.

Zašto su pak bili nezadovoljni siromašni i srednji slojevi? Ono čime bi se kod njih mogla stvoriti lojalnost, toga nije bilo kod srpskih vojnih vlasti. Prema njima se i dalje drukče ophodilo nego prema bogatašima i begovima, a zatim njima nove vlasti nisu ništa dale. Pa i samo to što su begovi i kod novih vlasti bili rado primani, bilo je dovoljno da ih napravi nezadovoljnim. Oni su pod novim režimom, o kome smo im govorili, pod ravnopravnošću razumevali nestanak svih privilegija begovskih i ispravku svih nezakonitosti počinjenih od strane begova.

ČETNICI VIDE SAMO NOVAC I NOŽ
Kad je takav režim bio onde gde su bile veće jedinice i regularne trupe, može se misliti kakav je režim mogao biti onde gde su bile male jedinice ili komite. Jedan niži oficir, sa jedan, dva, tri voda ili najviše četom, gospodario je mestom u koje je poslat po srednjevekovnom pravu osvajača. On se nije trudio da zamisli sebe u položaju stanovništva, i još siromašnog stanovništva, koje mu je došlo pod vlast ratnim slučajem a ne srećom. A u to da on nema za dužnost da privremeno upravlja tim mestom, i, prema tome, da približi sebi ljude, bio je tako uveren i tolikim primerima istog ponašanja starijih i sebi ravnih starešina snabdeven, da je to sve bilo kod njega sliveno u jedan razlog protiv svih ostalih: batine i puška.

Komite su, pak, smatrale da imaju puno pravo na sve. I kada još njima padne u deo da upravljaju jednim mestom, može se pomisliti šta sve mogu počiniti ljudi koji su otvoreno izjavljivali, stupajući u komitske čete, da idu da se napljačkaju. Izdvojeni obično od viših jedinica, regularnih trupa, oni se trude da se dugo vremena tako reći izgube. Masa njih, nemajući ni za vreme mira nikakvih skrupula ni obzira u životu, za vreme rata prestaje sasvim biti čovek i ne vidi pred sobom ništa više do novac i nož.

ČETNIČKA TRADICIJA ZLOČINA
Interesantna je stvar, uopšte, zašto su zadržane komitske čete za vreme rata. Imali smo prilike videti za vreme rata, počev od Merdara pa do Ljume, kakvu su ulogu vršile komite; i mogli smo se uveriti, a i čuti uverenje mnogih viših oficira, da je sve ono što su komite vršile van predstražarske službe i rada prednjih odeljenja - dakle, sve to što vrši redovna vojska - bilo više od štete nego od koristi po nas. Paljenje kuća i ogromnih količina stočne i ljudske hrane, bespoštedno ubijanje i pljačkanje - svakojako nije koristilo našim operacijama, a naročito kad se to vrši u pozadini trupa.

Da pomenem samo Pekin na reci Škumbi, u kome su naše komite vladale izvesno vreme. Zbog jedne male borbe pred Pekinom, pre nego što su ga zauzeli i zbog 6 poginulih komita - vojnika (jer su te čete obrazovane od vojnika koji su se javili dragovoljno da stupe u četu) poubijano je nekoliko stotina Arnauta. I ako su ti vojnici poginuli za vreme borbe, ipak je svaki od tih „Vitezova“ smatrao za dužnost da „osveti“ poginule drugove. I to na taj način što će poubijali i poklati što više Arnauta.

RAVNODUŠNI PREMA KLANJU
Čovek se zgrozi kad sluša iz usta tih ljudi kako gotovo ravnodušno pričaju o klanju ljudi.
Njega boli što su ti ljudi istog imena i iste narodnosti kao i on. Teško mu je što gleda ljude u kojima je rat ubio sve pojmove o dostojanstvu i o svemu uopšte. Neću ulaziti u pojedinosti, koje bi još bolje pokazale kako je rat izbrisao iz njihove svesti sve osim straha od smrti. Da, najviše među njima, koji su sejali smrt oko sebe, vlada bojazan od smrti.

SAMOSTALNO DELOVANJE NA ZLOČINAČKI NAČIN
Opet se pitamo: zašto su posle turskog rata zadržane komitske čete, zašto su one slobodno operisale i u početku bugarskog rata po Skoplju, Velesu, Kumanovu itd., kada je najviša vojna komanda uvidela da su one apsolutno nepotrebne za vojne operacije i da njihova težnja da se odvoje i samostalno deluju nanosi samo moralne štete vojsci i narodu iz koga su!

EVROPA NAS OTERALA KUĆI, OSTALI SAMO GROBOVI KAO NAŠ MINULI RAD
Blokadne lađe Evropskih Sila stajale su pred San Đovanijem i Dračom, čekajući na naš odlazak iz Albanije... Već početkom aprila srpskim trupama je naređeno da se povuku iz Albanije. Srpska je se vojska odmah povukla i punih petnaest dana ukrcavala u Draču preostalu hranu, furaž, odelo, prtljag i naposletku ljude i stoku. I kada je sve to bilo ukrcano, u Albaniji nije ostalo ništa što bi govorilo o bavljenju Srba osim grobova, mnogih grobova rasejanih po svim mestima.

NIKADA NISMO VODILI OSVAJAČKE RATOVE
Ni srpska vojska, svojim dugim bavljenjem, nije mogla da uoči ni da iskoristi prave snage albanskog naroda koje leže u težnjama naroda za nečim boljim. Srpska vojska nije smatrala da je pozvana da pomogne tom narodu, već da ga potčini: ali ona nije mogla ni da mu pokaže put kojim se može ići nečem boljem. Ona se nije trudila da narod zaželi ako ne njih a ono upravu kakva je bila pod njima.

MI IH LEPO OKUPIRAMO, A ONI NAS MRZE
Raspoloženje naroda prema Srbiji našlo je svoga izraza u najomiljenijoj narodnoj pesmi Skender-begova pesma. Do našeg dolaska u Albaniju dva stiha njena glasila su: 'Mi nismo Grci ni Bugari, već smo junaci Šćipetari'. Sada ti stihovi glase: 'Mi nismo Grci ni Srbijanci, već smo junaci Šćipetari'. Kada tih stihova nestane u Skender-begovoj pesmi, možemo reći da smo otkajali greške politike naše buržoazije prema Albaniji.

SRBIN JE ALBANCU TURČIN
Pošavši iz Drača bilo mi je teško što ostavljam tu zemlju u kojoj sam video toliko primera pravoga junaštva i prave bede... Razgovarajući na lađi sa jednim oficirom o našem odlasku, dođosmo na razgovor o prošlosti Albanije. Njegove reći formulisale su zgodno moje misli i osećanja: „Mi smo ono Arnautima, što su nama bili Turci. Pitanje je vremena kada će se zaboraviti na naša dela; pitanje je naše državne politike da li će se moći ubrzati taj zaborav. Nama sada Turci nisu tako mrski kao prede, ali je prošlo 500 godina dok je istorijska nepravda popravljena. Treba težiti da ne bude potrebno toliko vremena Arnautima da nas zaborave kao neprijatelje.“

ZAŠTO SUKOB, A NE SAVEZ?
Zašto nismo mi bili pomagači u stvaranju albanske države?
Zašto nismo stvorili nama tako potrebno prijateljstvo sa zemljom koja nam može mnogo smetati, i koja smetajući nama ubija i sebe? Zašto naši vladajući krugovi ne misle da to prijateljstvo stvore ubuduće?

*Izvor: Kosta Novaković, Četiri meseca u srednjoj Albaniji, Borba, knjiga 7, 1914; oprema teksta redakcijska

 

24.11.2012.

VOJNA NEUTRALNOST SRBIJE I DEMILITARIZACIJA BiH: MILORAD DODIK, POLITIČKI AMATER

Vojna neutralnost Srbije i demilitarizacija BiH

Milorad Dodik, politički amater

 
Photo: www.maketarstvo.net

Ovako koncipirani odnosi Srbije i Bosne i Hercegovine opterećuju region, a pritom i velike sile imaju i jasno definisane i izražene interese u pogledu takvog bilateralnog odnosa. Imajući te činjenice u vidu, u Bosni i Hercegovini se nedavno javila inicijativa o demilitarizaciji BiH koju su podržali i neki stručnjaci u zemlji i u regionu (Miroslav Lazanski). Glavni protagonista ove inicijative je Milorad Dodik, kontroverzni predsjednik RS-a, koji je u demilitarizaciji Bosne i Hercegovine vidio priliku da svoj izborni poraz iz 2012. godine ublaži nastavljajući političku strategiju dovođenja u pitanje uopšte postojanje države Bosne i Hercegovine

Tačku na i o učešću Republike Srbije u kolektivnim strukturama sigurnosti Zapada stavio je ministar odbrane Aleksandar Vučić, koji je tokom posjete Norveškoj, izjavio da „Srbija neće ući u članstvo NATO-a niti bilo kojeg drugog vojnog saveza“.

To znači da je zvanični Beograd svoju politiku prema kolektivnim sistemima sigurnosti odlučio graditi na principu neutralnosti, po ugledu na nekadašnju SFRJ. Naime, prema pisanju srpskih medija, političke strukture u Srbiji su pod velikim pritiskom i Moskve i Washingtona u pogledu pristupanja NATO-u, odnosno Ruskoj Organizaciji dogovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB). Srbija je kako sada stvari stoje i dalje u NATO-vom programu “Partnerstvo za mir” gdje preuzima pozitivne prakse vojne službe zemalja članica ove Zapadne alijanse, a status posmatrača Srbiji nudi i Rusija u okviru ODKB-a. Srbija sa druge strane ima deklaraciju Narodne skupštine o vojnoj neutralnosti, što je u mnogome ograničavajući faktor za srbijanske političare i aktuelnu vlast koja ne krije svoju naklonost prema Rusiji. Prema medijskim špekulacijama Putin je nakon pobjede njemu naklonjenog predsjednika Nikolića, Srbiji obećao investicije u vrijednosti od 800 miliona dolara pod uslovom da zadrži neutralnost i ostane van NATO saveza. Ova medijska spekulacija nije nimalo nemogućam, uzme li se u obzir nastojanje Moskve da sprijeći širenje NATO-a i postavljanje famoznog antiraketnog štita u Evropi.

Photo: EPA/YVES BOUCAU

Program “antiraketnog štita” predstavlja najveći problem u odnosima Moskva – Washington, a započinje intencijom predsjednika Busha da zaštiti evropske saveznike i SAD zvanično pokrećući 2006. godine program “antiraketnog štita” s ciljem zaštite od eventualnih napada iranskih i sjevernokorejskih raketa srednjeg dometa, sa planom razmještanja njegovih instalacija u Evropi. To je naljutilo Rusiju koja o ovome nije bila obavještena, pa je stoga smatrala da je prava svrha programa da bude protivteža njenim interkontinentalnim balističkim raketama i da osujeti njen program odvraćanja nuklearnog napada. Posebno zahlađenje odnosa između nekadašnjih ljutih rivala desio se kada su programu “antiraketnog štita” htjele pristupiti Češka, Poljska, Rumunija i Turska koje bi dale svoju teritoriju za instalaciju sistema “antiraketnog štita”. Administracija predsjednika Obame je pokazala mnogo više odgovornosti po ovom pitanju i započela je pregovore sa Rusijom oko razmještanja antiraketnih instalacija u Evropi koji sa manjim i većim prekidima i dalje traju. Nakon ovog reaktiviranja “hladnog rata” Rusija pod Putinom je rehabilitovala agresivan pristup rješavanju sporova i povukla prvi radikalni potez u novoj šahovskoj partiji sa Zapadom. Naime, Rusija je izazvala vještačku političku krizu u Gruziji 2008. godine, koju je kasnije izravno i napala upravo iz nastojanja ove države da pristupi NATO savezu. Sa druge strane sva dešavanja u zemljama Magreba i Bliskog Istoka u sklopu “Arapskog proljeća” pokazala su da su SAD ozbiljno shvatile situaciju i povećavale ulog, te vezanim šahovskim potezima, i to iz pozicije posmatrača, stvorile nove uslove za raspodjelu interesnih sfera potvrđujući status velike sile. U toj novonastaloj situaciji Rusija je šahovski rečeno “dala kraljicu za pijuna”, odnosno izgubila svoje tradicionalne saveznike na Bliskom Istoku, a samim tim i najbolje mušterije za svoju namjensku industriju od čijeg prihoda u mnogome zavisi razvoj njene ekonomije. Razbuktavanje građanskog rata u Siriji i sadašnje zaoštravanje situacije u Pojasu Gazetreba shvatiti kao pokušaj Rusije da se vrati u šahovsku partiju i razigra svoje kombinacije s ciljem očajničkog zadržavanja interesnih sfera u ovom dijelu svijeta. Imajući u vidu sva ta dešavanja, Balkan je za sada pošteđen, ali se tenzije drže na nivou sa kojeg vrlo lako može doći do nove krize posebno u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Photo: wordpress.com

Kada se sva navedena dešavanja svedu u kontekst naših uskih balkanskih prostora, računica oko vojne neutralnosti Srbije postaje bolno jednostavna. Ukoliko Srbija pristupi NATO-u moraće se u odreći prava na Kosovo, što je sa aspekta vjerske, intelektualne i aktuelne političke elite u Srbiji neprihvatljivo. Zato treba da se zadrži vojna neutralnost kako prema Zapadu tako i prema Rusiji, kako se ne bi dao argument zapadnim silama da završe proces priznanja Kosova. U tom smislu vojna neutralnost Srbije ima dvije dimenzije. Prva je da Kosovo mora biti vraćeno u ustavno-pravni okvir države Srbije na miran način ili vojnim putem za šta, ukoliko se na to i odluči, Srbiji članstvo u nekom vojnom savezu, a posebno NATO-u, može biti samo prepreka. Kao druga dimenzija vojne neutralnosti u smislu vraćanja Kosova, od 2006. godine javlja se primjetno političko i diplomatsko kalkulisanje Beograda sa Republikom Srpskom čiji političari očigledno po jasnim instrukcijama rade na destabilizaciji države Bosne i Hercegovine. Strategija destabilizacije BiH se sastoji u vidu osporavanja suvereniteta BiH kroz latentnu prijetnju unilateralnim odvajanjem RS-a od BiH, što nažalost predstavlja temelj dobijanja i zadržavanja vlasti u ovom dijelu naše države. U skladu sa pomenutim međunarodnim interesima i kretanjima ovome treba dodati i snažno podupiranje Moskve intencijama Srbije da zadrži Kosovo, koje se bazira na nepovredivosti državnog suvereniteta kao temelju međunarodnog prava. Nažalost, niti Rusija, a još manje Srbija nemaju iste kriterijume kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, naprotiv njihov skoro pa zajednički stav po pitanju Bosne i Hercegovine se svodi na ukazivanje problema u vezi sa statusom Kosova unutar Srbije u smislu - kako Kosovo može biti suverena država, a drugi ne.

Photo: www.irancartoon.com

Ovako koncipirani odnosi Srbije i Bosne i Hercegovine opterećuju region, a pritom i velike sile imaju i jasno definisane i izražene interese u pogledu takvog bilateralnog odnosa. Imajući te činjenice u vidu, u Bosni i Hercegovini se nedavno javila inicijativa o demilitarizaciji BiH koju su podržali i neki stručnjaci u zemlji i u regionu (Miroslav Lazanski). Glavni protagonista ove inicijative je Milorad Dodik, kontroverzni predsjednik RS-a, koji je u demilitarizaciji Bosne i Hercegovine vidio priliku da svoj izborni poraz iz 2012. godine ublaži nastavljajući političku strategiju dovođenja u pitanje uopšte postojanje države Bosne i Hercegovine. Međutim, sa demilitarizacijom BiH stvari stoje puno, puno ozbiljnije. Bosna i Hercegovina kao međunarodni subjekt potpisnica je tzv. Bečkog sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja kojim se ograničavaju vojni potencijali u regionu. Svaka unilateralna promjena ovog sporazuma, bilo da se radi o demilitarizaciji ili o povećanju vojnih kapaciteta, dovodi u pitanje mir i stabilnost Balkana u cjelini. Sa druge strane, poseban aspekt inicijative o demilitarizaciji BiH predstavljaju oružane snage BiH koje bi u skladu s tim trebale biti ukinute. Pokušaj anuliranja oružanih snaga kao legalnog faktora sile jedne međunarodno priznate države, koje su kao i u svakoj zemlji garant odbrane suvereniteta, sa aspekta trenutno zaoštrenih odnosa na relaciji Moskva – Washington, može biti shvaćeno kao bacanje rukavice u lice. Ukoliko je to tako, Dodik kao i Republika Srpska naprasno će izgubiti i politički integritet i adiminstrativni kredibilitet unutar države Bosne i Hercegovine. Naprosto velika šahovska igra između velikih sila ne trpi politički amaterizam, što je nebrojeno puta viđeno u zadnjih 60-ak godina, a Dodik je dokazani i prvorazredni politički amater.

Mišljenja sam da u tom ozračju treba promatrati i neka zadnja dešavanja u regionu u koje spada izvještaj Vijeću Sigurnosti OUN-a od strane Valentina Inzka, Visokog predstavnika u BiH o stanju u našoj zemlji, oslobađanje hrvatskih generala Gotovine i Markača i već spomenutu izjavu Aleksandra Vučića, ministra odbrane Republike Srbije. U svakom slučaju vrijeme će pokazati koliko je Balkan uopšte važan u odnosima Rusije, SAD-a pa i Kine, a naše balkanoidne i malograđanske tendencije ka prekrajanju granica na bazi velikodržavnih programa nacionalne kohezije su u tom smislu apsolutno nevažne.

*Autor je profesor odbrane i sigurnosti

 

24.11.2012.

BAKIR IZETBEGOVIĆ ČESTITAO GRAĐANIMA DAN DRŽAVNOSTI BiH

Izetbegović čestitao građanima Dan državnosti BiH

imageBakir Izetbegović

...................................................

SARAJEVO - Povodom 25. novembra, Dana državnosti BiH, svim građanima Bosne i Hercegovine u zemlji i inostranstvu član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović danas je uputio iskrene čestitke."Ovaj datum je jedan od najvažnijih u hiljadugodišnjoj historiji naše domovine.

Na ovaj dan je potvrđena državnost Bosne i Hercegovine i hrabro podignut glas njenih naroda i građana protiv fašizma i nepoštivanja drugog i drugačijeg", rekao je Izetbegović u čestitki.  

Poručio je da budemo ponosni na sve što su generacije prije nas učinile na očuvanju naše domovine i "neka nam sjećanje na njih baš na ovaj dan bude još jedan poticaj da zbijemo patriotske redove i učinimo BiH prosperitetnom zemljom, po mjeri svih njenih naroda i građana".


(Vijesti.ba/Fena)

Babić: Naši preci životima čuvali i održali BiH i predali je nama u amanet

imageAmra Babić

.......................................................

VISOKO - Povodom Dana državnosti BiH danas je u Visokom upriličeno polaganje cvijeća na Spomen-kosturnicu borcima narodnooslobodilačkog rata i na Spomen-obilježje šehidima i poginulim borcima.

Nakon toga, upriličena je i svečanost u sali Općinskog vijeća, kojoj je prusustvovao veliki broj uglednih građana općine Visoko.

“Više od hiljadu godina naši poštovani i hrabri preci su svojim životima čuvali, sačuvali i održali Bosnu i Hercegovinu i predali je nama u amanet. Naša je obaveza da našu domovinu državno i ekonomski snažimo, čuvamo i predamo našim potomcima. To je naša sveta, ljudska, patriotska i moralna obaveza. Želim da vam čestitam Dan državnosti naše domovine i neka Bosanci, uz Božiju pomoć, zauvijek čuvaju neovisnu, slobodnu i jedinstvenu BiH, zjednicu svih njenih naroda”, kazala je načelnica Općine Visoko Amra , prilikom obraćanja na svečanosti.

Dan državnosti je čestitao i predsjedavajući Općinskog vijeća Visoko Dalibor Tomičić. Muzičkim i recitatorskim tačkama predstavili su se učenici Osnovne muzičke škole “Avdo Smajlović” Visoko, te učenici Gimanzije “Visoko”, prenosi Radio Q iz Visokog.

(Vijesti.ba/Fena)

Zločini koji su se dogodili u BiH ne smiju biti prihvaćeni kao legalna djela

imageFoto: Anadolija

LJUBLJANA - U povodu 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine, Kulturno-obrazovni centar Averroes sinoć je u Hotelu Union u Ljubljani organizirao svečanost, javlja dopisnik agencije Anadolija (AA). Prisutnima se prvo obratio direktor Zavoda Averroes i ljubljanski muftija dr. Nedžad Grabus.

U svom pozdravnom govoru dr. Grabus je kazao da je Bosna i Hercegovina u 20. stoljeću prošla je kroz težak period „Doživjeli smo početak 21. stoljeća u kojem se mnogo toga promijenilo. Mnogi će se zapitati zašto Dan državnosti BiH organizira Zavod Averroes? Zato što Ambasada BiH ne radi svoj posao. Mi to ne radimo da bismo preuzeli nečije ingerencije, već kao Kulturno-obrazovni zavod želimo pokazati, prije svega, našim članovima i državljanima BiH, da nas ima. A dok nas ima, biće i BiH. Dok god imamo prijatelja kao što je gospođa Tanja Fajon, vjerujemo da će biti BiH. Dok god imamo prijatelje kao što je gospodin Jožef Školč, čijom idejom je postavljen spomenik u Logu pod Mangartom palim borcima u Prvom svjetsku ratu, a to je i spomenik BiH, na taj način ćemo se lakše identificirati sa BiH“, rekao je dr. Grabus.

Zločini koji su se dogodili u BiH, dodao je on, ne smiju biti prihvaćeni u Evropi kao legalna djela.

„Ako pristanemo na to, onda nismo spremni poštovati kulturno-civilizacijske norme. BiH ima mnogo prijatelja, BiH je multietničko društvo, to je država više nacija. Ona ima svoje prijatelje širom svijeta. Vjerujemo da u BiH ima snage i mogućnosti da se pronađe bolji put ka budućnosti kako bismo više govorili o izazovima koji su pred nama, nego o problemima kroz koje smo prolazili u proteklom periodu. Mi smo prepoznali da su gospođa Tanja Fajon i drugi prijatelji BiH vratili pozitivnu sliku Slovenije u BiH. Bh. društvo je prepoznalo da ima u Sloveniji prijatelje koji su digli svoj glas za BiH“, istakao je, između ostalog, dr. Grabus.

Poslanica Naprednog saveza socijalista i demokrata u Evropskom parlamentu (EP) Tanja Fajon govorila je zašto se angažirala na ukidaju viznog režima građanima Bosne i Hercegovine.
Istakla je da je razmišljala o mladim generacijama ljudi koji su bili ograničeni u kretanju.

„Živjeli su oko stotinjak kilometara od država gdje je to potpuno normalno. Neki nikada nisu imali priliku da putuju izvan svoje države. Teško je zamisliti da su Evropu i druge dijelove svijeta poznavali samo preko interneta ili televizije. Radi se o ljudima koju su otvoreni i ambiciozni. Oni žele imati nove mogućnosti. Uvijek sam se željela baviti ljudskim pravima, slobodom kretanja, jer je to temeljno ljudsko pravo i to nam je Evropa dala“, kazala je gospođa Fajon.

Nakon obraćanja uslijedio je prijem povodom Dana državnosti BiH.

(Vijesti.ba/AA)

 

 

24.11.2012.

NEBOJŠA RADMANOVIĆ ODBIO POZIV DELEGACIJE EVROPSKE UNIJE

Potvrđeno pisanje "Avaza" o Fileovoj posjeti
Radmanović odbio poziv Delegacije Evropske Unije
Radmanović: Zamjerke na poziv međunarodnih zvaničnika
FOTO: M. Kadrić
Radmanović odbio poziv Delegacije Evropske Unije

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović na jučerašnjoj konferenciji za novinare u Sarajevu, održanoj nakon sjednice državnog vrha, potvrdio je da se neće odazvati pozivu Delegacije Evropske unije u Sarajevu da u utorak, 27. novembra, otvori sastanak lidera bh. političkih stranaka i predstavnika izvršne vlasti s evropskim komesarom za proširenje Štefanom Fileom (Fule).

Uloga domaćina

Tom izjavom Radmanović je potvrdio jučerašnje pisanje "Dnevnog avaza" da članovi Predsjedništva nisu usaglasili termin za sastanak s Fileom. Iako je Radmanović prvobitno kazao da je poziv odbio zbog posjete Ivana Gašparoviča, predsjednika Slovačke našoj zemlji, koja se događa u isto vrijeme, iz dodatnog pojašnjenja jasno je da evropskim zvaničnicima zamjera i to što su, kako je rekao, preuzeli ulogu domaćina.

- Nije prihvatljivo da neko dođe u BiH i kaže da poziva predsjednika negdje. Potražite spisak pozvanih pa ćete vidjeti gdje je predsjednik tu - kazao je Radmanović, dodajući da će članovi te institucije primiti Filea ako on iskaže želju da dođe u Predsjedništvo, što do jučer nije učinio.

Iako to nije bilo predviđeno dnevnim redom, Predsjedništvo je, na zahtjev člana Bakira Izetbegovića, raspravljalo o rezoluciji o prijemu Palestine u Ujedinjene narode (UN).

Podrška Palestini

Radmanović tvrdi da, uprkos tome što je donesena odluka da bude podržan prijem Palestine, ona nije važeća i u skladu s Ustavom, jer se radi o odluci za koju je potreban konsenzus sva tri člana Predsjedništva, a da on nije glasao za takvu odluku. Radmanović je rekao da Predsjedništvo BiH nije razmatralo Informaciju o realizaciji ugovora o prodaji viškova naoružanja.

Odgovarajući na pitanje kada će Predsjedništvo BiH razmatrati Nacrt budžeta institucija BiH za 2013. godinu, koji mu je uputilo Vijeće ministara BiH, Radmanović je rekao da će utvrđivanju Prijedloga budžeta biti posvećena posebna sjednica, najvjerovatnije u drugoj polovini naredne sedmice.

Optimizam uoči sastanka

-  Mislim da je trenutno u BiH bolja atmosfera za dogovaranje i ako bismo se nakon ovog sastanka 27. novembra svi potrudili, možda bismo mogli napraviti određene korake do Nove godine. Zavisi šta će biti dogovoreno u utorak, koliko će svi biti spremni da se dogovore o promjeni Ustava i koliko je to moguće brzo uraditi - istakao je predsjedavajući Predsjedništva.

 

Dodik uputio pismo podrške Izraelu

imageMilorad Dodik

........................................................................................

Republika Srpska ima puno razumijevanje za poziciju Izraela i izražava podršku aktivnostima, koje su preduzele vlasti ove države, kako bi zaštitile svoju teritoriju i stanovništvo, ističe se u pismu koje je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio predsjedniku Izraela Šimonu Peresu i ministru inostranih poslova Avigdoru Libermanu, povodom novonastale situacije u ovoj zemlji i eskalacije nasilja na Bliskom istoku.

"Želio bih da Vas obavijestim da Republika Srpska iskreno žali zbog oružanih sukoba koji su izbili u Vašoj zemlji i gubitka života građana Izraela", istakao je predsjednik Srpske.

On je izrazio nadu da će u najskorije vrijeme doći do obustave oružanih dejstava, što će omogućiti smirivanje situacije i traženje rješenja kroz proces pregovaranja.

"Ovom prilikom želio bih da još jednom potvrdim moju ličnu, i podršku Republike Srpske i srpskog naroda prijateljskom jevrejskom narodu i naporima koje ulaže Vaša zemlja u borbi protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Izrael", istakao je predsjednik Dodik.

(Srna)

24.11.2012.

PROF. DR. SENAD LAVIĆ: NAROD KOJI JE PREŽIVIO GENOCID NE SMIJE POSTATI "OSTALI"; BOŠNjACI MORAJU ČUVATI SVETO NARODNO IME - BOŠNjAK

Prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik BZK "Preporod"
Narod koji je preživio genocid ne smije postati "ostali"
Lavić: Bošnjaci moraju čuvati sveto narodno ime - Bošnjak 
FOTO: S. Saletović
Narod koji je preživio genocid ne smije postati "ostali"

Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu jedan je od prvih bošnjačkih intelektualaca koji je digao glas i odlučio alarmirati Bošnjake i upozoriti ih na sve zamke koje nosi popis stanovništa, koji bi trebao biti održan naredne godine u Bosni i Hercegovini.

Međutim, nakon što je Lavić 17. novembra učestvovao na sastanku novopazarskih umjetnika i ljudi iz kulture u Multimedijalnom kulturnom centru u Novom Pazaru, uslijedili su oštri protesti tamošnje Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ). Optužili su Lavića da je promovirao bosanskohercegovačku naciju, tvrdeći, navodno, da ne postoji bošnjački već samo bosanskohercegovački narod, te da je pokušao animirati novopazarske kulturne radnike da stave kulturu iznad vjere.

Antibosanski projekt

U intervjuu za "Dnevni avaz" Lavić komentira optužbe iz Novog Pazara, savjetuje kako izbjeći štete koje popis može nanijeti Bošnjacima, analizira aktuelnu političku situaciju i reforme koje najavljuje administracija SAD-a.

Kako komentirate reagiranje BKZ-a iz Novog Pazara u kojem Vas optužuju za "pokušaj degradacije bošnjačke nacije"? Je li u pitanju nesporazum ili nešto drugo?

- Za Vaše pitanje imam jednostavan odgovor. Prije svega, optužbe su antipatične i zlonamjerne, ali je tek neznanje koje se vidi iza njih opasno! Osnovno nerazumijevanje se pokazuje u nerazlikovanju pojmova nacija i narod. Naime, formulacija "bošnjačka nacija" je netačna. Nacija je državljanstvo koje posjedujemo kao građani države BiH, a državljanstvo je javno-pravni odnos između pojedinca i države.

Ona ukazuje na članstvo u Ujedinjenim nacijama. Bosanskohercegovačka nacija ili država je od 22. maja 1992. godine, 177. članica Ujedinjenih nacija (kojih je danas 193), a ne nepostojećih Ujedinjenih naroda. Spram toga, sasvim je jasno da Bošnjaci kao narod, a ne kao nacija, pripadaju skupini većoj od 6.000 naroda, koliko ih živi na našoj planeti Zemlji. U Njujorku se pred zgradom UN-a na jarbolima vihore 193 zastave, a ne 6.000. To je sasvim jasno. 

Šta je sve vrijeme u ovoj diskusiji o narodu i naciji nejasno?

- Nacije su u formalnom pravnom okruženju u kojem živimo i u okviru kojeg diskutiramo, a ako hoćete, i popisujemo se, nadnarodne kategorije. Samo su nacije subjekti internacionalnog (međudržavnog) prava - ne narodi (etničke grupe). Prema tome, u najavljenom popisu stanovništva bosanskohercegovačka nacija se podrazumijeva, ona je već tu, ona postoji, jer je država BiH suverena i internacionalno priznata država, članica Ujedinjenih nacija. 

Dakle, popis se vrši na nivou bosanskohercegovačke nacije, internacionalno priznate države, pa ona, stoga, ne može biti jedna od etničkih grupa (naroda) koje se popisuju. Insistiranje na popisivanju bosanskohercegovačke nacije jednako je zahtjevu za njeno svođenje na jednu od popisnih etničkih grupa (naroda), makar to bila četvrta, peta, šesta... etnička grupa (narod) ili, još gore, ostali. Taj proces se naziva etnizacija nacije - to je, ustvari, uništavanje bosanskohercegovačke nacije. Mi smo nacionalno Bosanci i Hercegovci zato što smo državljani države BiH, a nacije mogu sadržavati u sebi narode, bilo trideset, bilo stotinu i trideset (naprimjer, SAD više od 50 naroda ili Turska oko 26 naroda), ili tri naroda kao u BiH (uz izvjestan broj malobrojnijih naroda). Podređivanje nacije narodu je antibosanski projekt. 

Naizgled semantička greška iz 19. stoljeća, u periodu poslije osnivanja UN-a na ovim prostorima, pojavljuje se kao podvala kojom se nastoji ukinuti internacionalno priznato bosanskohercegovačko državljanstvo i država s kontinuitetom, nakon legalne disolucije Jugoslavije, koji postoje na nivou UN-a, tako da se Bosanci i Hercegovci pretvore u puku etničku grupu (narod), koja ne postoji na nivou Ujedinjenih nacija. Doduše, ovaj pokušaj izjednačavanja nacije i naroda potpuno je legitiman u pravoslavlju, ali nije legitiman u islamu, protestantizmu i rimokatoličanstvu - a nikako nije legalan u UN-u, njegovim organima, dokumentima i pridruženim konvencijama. 

BZK "Preporod", na čijem ste čelu, aktivno se uključio u alarmiranje Bošnjaka uoči popisa stanovništva. Koje su to opasnosti koje popis nosi po Bošnjake?

- U prethodnom odgovoru jasno je da je najveća opasnost za Bošnjake u predstojećem popisu to da sami dobrovoljno negiraju svoju matičnu državu, poistovjećujući naciju i narod (etnikum). Bošnjake se pokušava izmanipulirati, zbuniti, zavesti da ponovo budu neka "druga kategorija" kojom se skriva njihovo narodno ime (Bošnjak), a njihovo nacionalno ime (Bosanac) podmeće se kao narodno ime. U prošlosti im se ime musliman podmetalo kao narodno ime, a ono je samo označavalo vjersku dimenziju njihovog života.

Bošnjaci će i ovu "igru" nadvladati u jednoj objedinjenoj kampanji bošnjačkih institucija u BiH i širom svijeta. Ovim putem upozoravam Bošnjake u državi BiH i širom svijeta da čuvaju sveto narodno ime Bošnjak i da bdiju nad njim. Etnonim Bošnjak je njihovo određenje, ovosvjetovno ime i moraju ga čuvati bilo gdje da žive.

Ukoliko se ne reagira na vrijeme, kakve posljedice mogu biti, odnosno u kakvu zamku mogu upasti Bošnjaci?

- Najveća opasnost za Bošnjake bilo bi samootcjepljenje Bošnjaka od države BiH naivnim insistiranjem na nečemu što se zove "bošnjačka nacija", tačnije odricanje od bosanskohercegovačke nacije - kako im je pitanjem broj 24 u popisnici podmetnuto kroz poistovjećivanje etnosa (naroda) i nacije. To je dio priče o "bošnjačkoj državici", "bošnjačkoj naciji", nekom opasnom "Bošnjakistanu", "muslimanskoj teritoriji" i slično. Sada je jedinstvena prilika da upravo Bošnjaci odbiju dobrovoljno staviti svoj paraf na ukidanje države BiH, u kojoj, naravno, trebaju živjeti ravnopravni narodi - bošnjački, srpski, hrvatski, jevrejski, albanski, romski itd.

Nemarnost ili neopreznost u izjašnjavanju mogu imati za posljedicu da nekoliko desetina hiljada Bošnjaka završi u kategoriji ili modalitetu "ostali". Narod koji je preživio genocid sebi ne smije dozvoliti takvo ponašanje i neodgovornost. Ovo je vrijeme povijesnog uozbiljenja bošnjačkog naroda i epohalne konsolidacije cjelokupnog narodnog bića. To je, dakle, jedan proces u kojem se svi skupa nalazimo.

Opasnosti se nalaze i u veoma lošem aktuelnom konceptualiziranju i formuliranju popisa i negativnim posljedicama koje bi iz toga proistekle. Naprimjer, sadržaj popisnog upitnika i intencija cjelokupnog popisa otpisuje stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca, a među njima stotine hiljada pripadnika bošnjačkog naroda iz dijaspore, jer su svi oni po aktuelnom Zakonu o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH 2013. određeni kao "privremeno prisutna lica" (član 7., stav 2.) koja se više neće računati u ukupan broj stanovnika određenog popisnog područja u BiH, to jest neće biti ni popisana, jer ne zadovoljavaju kriterije definiranja "uobičajenog mjesta stanovanja"!

Formular za popis

Kako izbjeći te opasnosti? Šta se na tom planu poduzima?

- Prvo i najvažnije, opasnosti možemo izbjeći ispravnim formuliranjem pitanja na formularu za popis stanovništva 2013. godine. Osim toga, nužno je provesti kvalitetnu kampanju informiranja i konsultiranja naroda o mogućim manipulacijama. U tu svrhu već su poduzeti ozbiljni koraci od brojnih bošnjačkih institucija iz nevladinog sektora i civilnog društva, došlo je do njihovog ujedinjavanja u određene fondacije koje će se brinuti za proces popisa, tako da se već širom države BiH odvija proces savjetovanja i javnog informiranja o predstojećem popisu stanovništva. 

Također, kako je naglašeno u odgovoru na prethodno pitanje, trebalo bi u ovaj popis uključiti i dijasporu, tako da se otklone sada nametnute restrikcije koje su je isključile, jer veliki broj naših ljudi u inozemstvu i dalje ima državljanstvo BiH. Zar neko od nas smije isključiti naše državljane iz ovog popisa? To je nedopustivo! Radi se o stotinama hiljada ljudi - ne smijemo ih zaboraviti ili otpisati! To je neodvojivi dio našeg naroda na koji mislimo i s kojim sarađujemo. 

Kako komentirane aktuelnu političku situaciju u BiH, posebno kada je u pitanju položaj Bošnjaka?

- Bošnjački narod i svi oni koji prihvataju BiH kao svoju državu već 16 godina učestvuju u "dejtonskom procesu" koji je pretvoren u opasan proces destrukcije internacionalno priznate i suverene države Republike BiH, nastavljajući prljavi posao "legalnim" mirnodopskim umjesto ilegalnim ratnim sredstvima i metodama iza kojih je ostalo razoreno bosanskohercegovačko društvo i genocidna tvorevina. Sada, združeno i otvoreno, srpskohrvatski antibosanski savez pokušava mirnim putem završiti ono što je započeo u ratu protiv RBiH (1991-1995.). U tome mu pomažu mnogi bošnjački naivci koji se petljaju tamo gdje im nije mjesto.

Bošnjaci su narod koji je svjestan sebe i ovog opasnog procesa. Oni nikako ne smiju prihvatiti da ih reduciraju na religijsku grupu u državi BiH i drugdje gdje žive danas. Takvoj grupi dali bi samo vjersku autonomiju i ništa više. Njihova kultura, nažalost, neprestano se pokušava svesti na religiju, kao da u njihovom povijesnom postojanju kao naroda nema ništa drugo. E, upravo na tom mjestu se radi o krivotvorenju njihovog cjelovitog kulturnog identiteta, koji je mnogo širi od religijskog dijela ili elementa koji je sadržan u postojanju bošnjačkog naroda.

Zato je važno upozoriti da bošnjačku kulturu čine, naprimjer, jezik naroda, znanja o postojanju bošnjačkog naroda (znanost općenito), historija naroda, običaji, narodna predanja, religijska vjerovanja i svete predaje (jevrejska, kršćanska/krstjanska, islamska), folklor, nošnje, bosanska kuća (građenje općenito), obrađivanje zemlje, pravljenje društvene organizacije i poretka, pisanje, filozofiranje, slikanje, komponiranje i reproduciranje muzike, književnost, poslovna sposobnost, odnos prema drugim narodima, spoznaje o sebi, povijesne konstrukcije itd.

Dakle, kultura jednog naroda neopravdano se svodi samo na jednu dimenziju, religijsku ili neku drugu, budući da je povijest i profil naroda mnogo više i šire od toga. Bošnjaci se moraju suprotstaviti ideologizaciji vlastite kulture kroz razvijanje svijesti o njoj, jer tek razvijena samosvijest omogućava procese objedinjavanja i novi kvalitet egzistencije jednog naroda. U 21. stoljeću se razvijene kulture temelje na znanostima i znanstvenim dostignućima, a to je budućnost i bošnjačkog naroda, koji će naučne istine pretočiti u svakodnevni život te se njima koristiti za vlastiti prosperitet. Kada govorimo danas o jednom narodu, dakle, uglavnom govorimo o njegovoj kulturi i njegovim kulturnim formama.   

Američka administracija najavljuje rekonstrukciju entiteta Federacije BiH. Kakav je Vaš stav o tome?

- Američkoj administraciji treba biti jasno da se kao pomoć državi BiH i svim Bosancima i Hercegovcima mogu smatrati isključivo njeni prijedlozi i akcije koji se odnose na cijelu (!) BiH - bez isključivanja entiteta RS kao posebne "države" ili "neupitnog entiteta" iz problematike ustavne reforme BiH. Bosanci i Hercegovci podsjećaju američkog ambasadora da dobro znaju i pamte da je američka nacija još 1992. žestoko tražila od svoje administracije da učini sve u korist RBiH kao cjelovite države, da je zaštiti od agresora i da se suprotstavi njenoj podjeli koju su vojnom silom i diplomatskim manevrima nametali Milošević i Karadžić.

U to američko podupiranje bosanskohercegovačke države spadaju: američki ultimatum dat JNA da se u roku od 15 dana povuče iz RBiH; rezolucije Kongresa SAD-a iz 1992. godine o postojanju logora smrti i o genocidu na tlu Bosne i Hercegovine; američko priznanje RBiH kao članice UN-a; skidanje embarga za odbranu RBiH 1994., kako u Kongresu tako i u Senatu. 
Karadžićevi projekti

-
Naravno, mi se sjećamo i toga da su pojedini američki diplomati, posredujući u dogovorima u Vašingtonu (1994.) i Dejtonu (1995.), pronevjerili ove zahtjeve američke nacije, a ne samo informativno blokiranih Bosanaca i Hercegovaca. Nadamo se da sadašnji američki ambasador u Sarajevu neće napraviti iste greške.

Prema tome, ambasadorova inicijativa isključivo je usmjerena posebno ka entitetu FBiH i posebno ka entitetu RS, kao odvojenim svjetovima, neprihvatljiva je - i to ne samo zbog Bosanaca i Hercegovaca nego i zbog Amerikanaca koji su tražili od svoje administracije pomoć državi BiH, a ne prihvatanje Karadžićevog i Bobanovog projekta njene podjele, koju danas vidimo i u diskusiji o entitetu FBiH, bez diskusije o državi BiH kao cjelini koja treba ustavnu reformu i dovođenje u "normalno stanje". To je poziv na poštivanje principa legaliteta koji je suspendiran u našoj političkoj praksi već decenijama. Ustavna reforma mora obuhvatiti cijelu državu BiH!

RS mogla bi postati potpuno 'srpski prostor'

- Druga opasnost popisa, bolje rečeno, šteta, jeste to da će RS biti predstavljena kao skoro potpuno "srpski prostor", što je totalno drugačije od stanja u RBiH prije agresije i genocida, prema popisu iz 1991. godine - a što je za sve Bosance i Hercegovce odane svojoj domovini, među koje spadaju skoro svi pripadnici bošnjačkog naroda, ogromna, nenadoknadiva šteta u svakom relevantnom domenu, čije se dugoročne negativne posljedice u ovom času još ne mogu sagledati. Statistika nekad ne raspoznaje genocid i plašim se da može da ga prikrije - upozorava naš sagovornik.

Ne znam do koje mjere će ići promjene u SDA

U prvoj polovini naredne godine bit će održan Kongres SDA. Očekujete li promjene u rukovodstvu te stranke?

- Dobro je da se u jednoj političkoj stranci, u ovom slučaju SDA, održavaju demokratski izbori i provode procedure testiranja pozicija pojedinih članova iz rukovodstva stranke. Ne znam do koje će razine ići promjene u stranačkoj strukturi i politici, ali je važno da se nastavi kurs demokratske i evropske profilacije stranke.

 

24.11.2012.

AMBASADOR PALESTINE U BiH: ZAŠTO NISAM ODGOVORIO MILORADU DODIKU

Halid Alatraš, ambasador Palestine u BiH
Zašto nisam odgovorio Miloradu Dodiku
Alatraš: BiH je ponovo iskazala podršku Palestini
FOTO: M. Kadrić
Zašto nisam odgovorio Miloradu Dodiku

Subota, 17. novembar

Samo da agresija prestane

Pripremamo se da dočekamo folklorni ansambl iz Palestine "Al-Istiqlal Dancing Group". Brinem zbog agresije Izraela na Gazu. Broj gubitaka povećava se iz sata u sat. Pitanja u mojoj glavi: hoće li Izraelci prestati s agresijom ili će proširiti napade na Gazu tenkovima?

Ansambl je stigao. Smjestili smo ih u hotel i nakon toga poveli u kratko razgledanje starog dijela grada u Sarajevu. Pratim šta se dešava u Gazi na TV-u i preko glavnog sjedišta ministarstva vanjskih poslova Palestine. Dan završava mislima: hoćemo li otkazati ceremoniju Dana proglašenja nezavisnosti Palestine i Dana solidarnosti s Palestincima, zakazanu za 21. novembar  2012.? Hoće li agresija prestati?

Nedjelja, 18. novembar

Loše vijesti i dalje dolaze

Loše vijesti i dalje dolaze iz Gaze. Broj gubitaka se povećava. Konsultacije u vezi s ceremonijom za Dan solidarnosti s palestinskim narodom, koja bi trebala biti održana sljedećeg dana u Tuzli. Poveli smo ansambl u posjetu Mostaru.

Još čekam dobre vijesti iz Gaze. Eskalacija sukoba i dalje gospodari Gazom. Donio sam odluku da djelimično učestvujemo u ceremoniji - ansambl ide u Tuzlu. Nadam se da će primirje biti postignuto.

Ponedjeljak, 19. novembar

Sve je otkazano

Rani sastanak s kriznim štabom u Ambasadi. Konsultiram glavno sjedište u vezi sa situacijom na terenu. Donio sam odluku - otkazat ćemo glavnu ceremoniju u Sarajevu zbog prolijevanja krvi u Gazi. Pripremamo pisma svim zvanicama, obavještavamo ih da je sve otkazano.

Telefon ne prestaje zvoniti. Novinari žele dodatne informacije. To mi stvara dodatni pritisak. Preispitujem se, dilema u mojoj glavi - jesam li donio pravu odluku time što sam otkazao ceremoniju. Šokantne vijesti dolaze do mene - gospodin Dodik je poslao pismo podrške predsjedniku Izraela.

Utorak, 20. novembar

Odlični odnosi

Proveo sam noć razmišljajući o tome da li da prikladno odgovorim na pismo gospodina Dodika. Donio sam odluku da neću odgovoriti, zbog očuvanja odličnih odnosa između BiH i Palestine.

Dan je, kao i svi prethodni, vrlo buran. Dva TV intervjua s članovima ansambla. Žele znati o njihovim osjećanjima spram događaja u Gazi. Vrijeme brzo prolazi. Oprostili smo se od ansambla. Natrag u Ambasadu, ponovo se suočavam s krizom. Nadam se da će primirje biti postignuto.

Bio sam veoma zadovoljan kad sam vidio da su neki internet aktivisti organizirali mirne proteste u znak podrške Gazi.

Srijeda, 21. novembar

Loši predosjećaji

Agresija je i dalje u toku. Prepun sam loših predosjećaja. Nadam se da će primirje biti postignuto večeras i da će konačno prestati prolijevanje krvi palestinskog naroda u Gazi.
Dao sam intervju za televiziju. Pozivam OIC ambasadore na sastanak u Ambasadu sljedeći dan. Želim s njima porazgovarati o agresiji na Gazu.

Bio je dug i težak dan u iščekivanju primirja. Međunarodni predstavnici posjećuju Gazu - pratim sve. Napokon, primirje je postignuto. Prolijevanje krvi je prestalo. Na kraju dana kasni sastanak s palestinskom dijasporom. Razgovaramo o agresiji i trenutnom stanju.

Četvrtak, 22. novembar

Zahvalan na podršci

Dan prepun obaveza. Intervju za radio, nakon kojeg slijedi izvještaj glavnom sjedištu, zatim sastanak OIC ambasadora. Kao i svih prethodnih dana, ljudi ne prestaju zvati da iskažu podršku. Zahvalan sam na tome.

Petak, 23. novembar

Osjećam se iscrpljeno

I dalje pratim stanje u Gazi. Gaza se počela oporavljati. Dan sam započeo čitanjem lokalne štampe. Pratim i međunarodne medije. Sastao sam se s novinarkom "Avaza" kako bih predao ovaj dnevnik. I danas protesti za podršku Palestini. Bio sam tu. Zadovoljan, jer je Bosna i Hercegovina ponovo iskazala podršku Palestini i Palestincima. Ovo je bila jedna duga sedmica. Osjećam se iscrpljeno.

Dodik uputio pismo podrške Izraelu

imageMilorad Dodik

........................................................................................

Republika Srpska ima puno razumijevanje za poziciju Izraela i izražava podršku aktivnostima, koje su preduzele vlasti ove države, kako bi zaštitile svoju teritoriju i stanovništvo, ističe se u pismu koje je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio predsjedniku Izraela Šimonu Peresu i ministru inostranih poslova Avigdoru Libermanu, povodom novonastale situacije u ovoj zemlji i eskalacije nasilja na Bliskom istoku.

"Želio bih da Vas obavijestim da Republika Srpska iskreno žali zbog oružanih sukoba koji su izbili u Vašoj zemlji i gubitka života građana Izraela", istakao je predsjednik Srpske.

On je izrazio nadu da će u najskorije vrijeme doći do obustave oružanih dejstava, što će omogućiti smirivanje situacije i traženje rješenja kroz proces pregovaranja.

"Ovom prilikom želio bih da još jednom potvrdim moju ličnu, i podršku Republike Srpske i srpskog naroda prijateljskom jevrejskom narodu i naporima koje ulaže Vaša zemlja u borbi protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Izrael", istakao je predsjednik Dodik.

(Srna)

 

24.11.2012.

DOMAGOJ MARGETIĆ: MILORAD DODIK ĆE ZAVRŠITI KAO IVO SANADER

Margetić: Dodik će završiti kao Ivo Sanader

imageDomagoj Margetić

..........................................................

Hrvatski novinar Domagoj Margetić, koji je polovinom ovog mjeseca otvorio aferu Hypo banka, tvrdeći da su u nezakonite radnje umiješani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i njegov sin Igor Dodik, danas je svoje navode o međunarodnoj istrazi koja se navodno provodi protiv Dodikovih ponovio i u Banjoj Luci, javlja dopisnik agencije Anadolija (AA).

Domagoj Margetić sa dokumentima kojim ilustruje svoje tvrdnje, Banjaluka, 23. novembar 2012.

............................................................

Domagoj Margetić sa dokumentima kojim ilustruje svoje tvrdnje, Banjaluka, 23. novembar 2012

........................................................................

Tvrdi da mu je predsjednik RS u proteklih nekoliko dana slao potpredsjednika RS Emila Vlajkija, šefa osiguranja Miloša Čubrilovića, te kontraverznog Dževada Galijaševića "da mu nude pare i da mu prijete kako bi prestao pisati o ovom slučaju".

"Sve njih sam odbio i prijavio ih Državnoj agenciji za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA), zbog prijetnji i nuđenja mita“, istakao je Margetić.

Kazao je da je u Banju Luku došao odgovoriti na izjave predsjednika RS "da su svi navodi o aferi Hypo čista laž i dio podzemnih kriminalnih krugova uperenih protiv njega".

"Bilo bi bezobrazno da odgovaram Miloradu Dodiku iz Zagreba ili Beograda jer mi je zabranjeno da to uradim u Banjoj Luci. Ja sam to odbio i došao sam Miloradu Dodiku u Banju Luku reći: "Ti si kriminalac, upetljan si a aferu Hypo , ti si pod međunarodnom istragom za aferu Hypo". Za sve to imam dokumente koje sam dobio od glavnog istražitelja države Austrije Olfa Holuba, koji je najavio dolazak u Banju Luku kako bi istražio ovaj slučaj“, istakao je Margetić.

Kazao je da u Banju Luku nije došao "mahati papirikma i prijetiti kao Dodik", već javnosti predočiti dokumente koji potvrđuju da je Dodik pod istragom u aferi "Hypo".

Osim austrijskog tužiteljstva, ovim slučajem se , ustvrdio je Margetić, bave se i istražni organi u Njemačkoj.

Naglasio je da kao "novinar istraživač nikada nije lagao", te da to potvrđuje činjenica, kako je rekao, da je upravo on otvorio istragu o umiješanosti bivšeg premijera Hrvatske Ive Sanadera u aferu "Hypo" banka zbog koje je prije nekoliko dana osuđen na višegodišnju kaznu zatvora.

„Zato poručujem Miloradu Dodiku da će završiti kao Ivo Sanader“, istakao je Margetić, koji se novinarima obratio na ulici ispred sjedišta Hypo banke. Naime, niko u Banjoj Luci mu nije želio ustupiti prostor za održavanje konferencije za novinare.

Ove Margetićeve navode potvrđuje i dopis Međunarodnog press centra u Banjoj Luci koji je prvo najavio održavanje press konferencije da bi tu najavu nakon nekoliko sati u toku jučerašnjeg dana otkazao.

Margetićevo obraćanje su, uz novinare, pratili aktivisti građanske inicijative "Park je naš", pojedini  poslanici u Narodnoj skupštini RS, kao i veliki broj kriminalističkih inspektora Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS u civilu.

(Vijesti.ba/AA)

Tužilaštvo u Minhenu pokreće istragu protiv Milorada i Igora Dodika!

...........................

image

Igor Dodik i Milorad Dodik

...........................................................

Dopisom od 5. novembra 2012. godine, Glavno tužiteljstvo u Münchenu potvrdilo je kako je pod brojem spisa 2094/ot, Višem tužiteljstvu Munchen I, naložilo pokretanje postupka protiv Hypo Alpe Adria Banke u Banja Luci, kao i protiv Milorada Dodika i Igora Dodika, ...

... zbog više kaznenih djela; 'kuhanja poslovnih knjiga'(krivotvorenja i lažnog prikazivanja podataka), prevara u poslovanju, te 'ciljanog uništavanja solventnog i likvidnog komitenta po narudžbi nepoznatog počinitelja', javlja portal seebiz.eu.

Dopunom navedene kaznene prijave od 24. listopada 2012. godine, javlja seebiz.eu, Milorada Dodika i njegovog sina Igora, teretilo se za pranje novca, te uzimanje novca za politički reket, odnosno uzimanje novca od Hypo Grupe na tajni račun Dodikovog sina za pružanje nezakonitih usluga političke zaštite Dodikove vlasti Hypo Alpe Adria Banci u Banja Luci. Na temelju priloženih dokaza i dokumenata, Glavno tužiteljstvo u Munchenu očito je smatralo kako postoji osnovana sumnja za pokretanje istrage u ovom slučaju, te je Visokom tužiteljstvu Munchen I, naloženo pokretanje istrage u predmetu pod brojem 2094/ot, protiv Hypo Alpe Adria Banke u Banja Luci, Milorada Dodika, Igora Dodika, te ostalih za koje se utvrdi umiješanost u ovu korupcijsku aferu.

Tako je, ovim najnovijim dokumentom Glavnog tužiteljstva u Munchenu, i službeno potvrđeno kako su Milorad Dodik i njegov sin Igor pod istragom njemačkog tužiteljstva, kako zbog umiješanosti u Aferu Hypo, odnosno zbog korupcijske sprege Milorada Dodika sa Hypo bankom u Banja Luci, tako i zbog tajnog računa kojeg je kod Hypo banke u Banja Luci otvorio Igor Dodik, a kojem je, prema imovinskoj kartici iz srpnja 2010. Godine, Dodikov sin imao pohranjenih 10 milijuna 804 tisuće 881 konvertibilnu marku, odnosno iznos od oko 5,4 milijuna eura.

Prijava gotovo istovjetnog sadržaja podnijeta je samo dan ranije, 23. oktobra ove godine, podnesena je i zemaljskom poglavaru Koruške, Gerhardu Dorfleru, koji je dopisom od 29. 10. 2012. godine, pod brojem LH-10578/1/2012, osobno potvrdio kako je osobi nadležnoj za Aferu Hypo u regionalnoj vlasti, mr. Haraldu Doberingu, proslijedio prijavu sa priloženom dokumentacijom na daljnje nadležno postupanje, iz čega jasno proizlazi kako su i nadležne institucije u Koruškoj, pokrenule istragu protiv Hypo banke u Banja Luci, te Milorada Dodika i njegovog sina, zbog navedenih kaznenih djela.

"Dokumentacija koja priloži ovoj kaznenoj prijavi posložena je na način da se razvidno vide kaznena djela koja je HAAB počinio; od poslovne prijevare, ucjene i prijetnji. Iz izjava i priznanja službenika banke nesporno proizlazi da su djela činjena voljom uprave banke, pa ista predstavljaju kazneno djelo banke kao institucije. Iz dokumentacije proizlazi da je uprava središnjice banke u Austriji znala i odobravala ovo postupanje. Iz izjava službenika banke jasno proizlazi i gore navedeno kuhanje poslovnih knjiga (tj. manipuliranje jednim jedinim iznosom novca u visini od 700.000 KM, koji je istovremeno bio knjižen kao isplata kredita podnositelju prijave, ali i kao povrat iznosa kredita tvrtke "PRODEX-AGRO", te nakon toga isplaćen vlasnicima "PRODEX-AGRO" na račune u Srbiji", stoji u prijavi koju je protiv Hypo banke u Banja Luci njemačkom tužiteljstvu podnio poduzetnik Rade Novković.

"Podnositelj prijave je dana 16.04.2010. g. podnio kaznenu prijavu protiv Kurta Makula, generalnog direktora HIPO-ALPE-ADRIA BANK a.d., Banja Luka, te niza pojedinaca iz banke koji su bili izravno uključeni u ovaj kriminal; i to: zamjenika generalnog direktora i izvršnog direktora HAAB Banja Luka, Srećka Bogunovića, izvršnog direktora HAAB Banja Luka, Đurđice Dragojević i pravnog savjetnika uprave banke Gorana Babića.

Premda je pravosudni sustav u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska, po podnošenju prijave, počeo rješavati ovaj slučaj, politički pritisci su uskoro zaustavili djelovanje pravosudnih i policijskih tijela u Republici Srpskoj. Podnositelj prijave ima razloga sumnjati da je iste pritiske osobno naredio i osobno koordinirao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Zbog opsežnosti slučaja ovdje se neće detaljno opisivati kronologija ovih političkih pritisaka. Međutim, podnositelj prijave će po potrebi posebnim podneskom dostaviti detaljan opis kronologije ovih političkih pritisaka uz točno navođenje svih detalja postupaka koji su se vodili i koji su političkim pritiskom Milorada Dodika zaustavljeni, uz navođenje pojedinaca koji su u tome sudjelovali ili koji su zbog pritiska jednostavno morali prestati poduzimati zakonom predviđene radnje, odnosno voditi zakonom propisane postupke", navodi Novković u prijavi.

"Valja naglasiti da će podnositelj prijave ovu prijavu, odnosno ovaj slučaj, razraditi kao "case study", koji će u detalje pokazati funkcioniranje HAAB-a u regiji Zapadnog Balkana. Iz tog "case study" će se detaljno vidjeti posljedice koje je kriminal HAAB-a ostavio u toj regiji, kao i posljedice koje će snositi njemački i austrijski porezni obveznici i birači.

Tako će sam ovaj slučaj pokazati da nije točna brojka, s kojom se do sada baratalo, o ukupnoj šteti od 47 do 48 milijardi eura štete u međunarodnom bankarskom kriminalu HAAB, (uz dodatnih milijardu do dvije milijarde dolara koje su utužili oštećeni subjekti iz Sjedinjenih Država Amerike), budući da ovaj individualan slučaj, te niz sličnih slučajeva nisu obuhvaćeni ovim procjenama. Stoga je ukupna šteta pričinjena kriminalom HAAB-a za sada nepoznata, ali znatno veća po obimu.

Osim ove izravne štete, treba imati u vidu i štetu počinjenu ukupnom društvu i ekonomiji, koja je počinjena gašenjem solventnog i likvidnog ekonomskog subjekta te otpuštanjem radne snage, koja je u ovom slučaju bila u velikom postotku visokoobrazovana. Na ovaj način je kriminalna aktivnost HAAB-a doprinijela široj devastaciji ekonomije i društva sa teško procjenjivim posljedicama.

Pri tome će se pokazati da ovaj kriminal, po svojoj pravnoj kvalifikaciji sadrži ne samo djela bankarskog kriminala u užem smislu ("kuhanje knjiga", pranje novca...), već i niz kaznenih djela iz drugih grana kaznenog zakona, te pokazuje širu spregu koja s jedne strane uključuje: političku elitu (u konkretnom slučaju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika), kao i nepoznate naručitelje za koje je HAAB "odradio" uništenje poslovanja podnositelja prijave, te ostale sudionike i pomagače kaznenih djela; u ovom slučaju iz tvrtke "PRODEX-AGRO".

Ovaj "case study" će, najzad, pokazati da su ukupne ekonomske, socijalne i druge posljedice tog kriminala veće po obimu, nego što se to do sada smatralo, te da će iste imati trajne posljedice, koje će trajati još dugi niz godina. Iz ovog pojedinačnog slučaja pokazuje se da je HAAB bitno utjecao na "političku, socijalnu i ekonomsku arhitekturu" regije Zapadnog Balkana, te da je doprinio široj devastaciji društva i ekonomije u toj regiji. Iz ovog slučaja razvidno je da je podnositelj prijave, kao solventna i likvidna tvrtka, sa visokoobrazovanom radnom snagom ciljano uništen putem banke, koja je koristila (u to vrijeme uistinu visoki) rejting austrijskog bankarstva, odnosno koja je svoj xafsing temeljila na imidžu srednjeeuropske bankarske institucije, kojoj su tijela javne vlasti (tada pokrajina Koruška) suvlasnik 50% dionica. Podnositelj prijave je odabrao HAAB kao svoju poslovnu banku u uvjerenju da surađuje sa srednjeeuropskom financijskom institucijom, a postao je žrtvom zločinačke organizacije povezane sa lokalnim moćnicima", opisuje se kaznenom prijavom na temelju koje je Glavno tužiteljstvo u Munchenu otvorilo istražni spis pod brojem 2094/ot.

"U kaznenoj prijavi su detaljno razrađena kaznena djela koja je HAAB počinio; od poslovne prijevare, ucjene i prijetnji. Iz izjava i priznanja službenika banke nesporno proizlazi da su djela činjena voljom uprave banke, pa ista predstavljaju kazneno djelo banke kao institucije. Iz dokumentacije proizlazi da je uprava središnjice banke u Austriji znala i odobravala ovo postupanje.

Budući da je riječ o međunarodnom kriminalu, moja stranka je, kao oštećena, ovlaštena inicirati kaznene postupke podnošenjem prijava, te je ovlaštena potraživati naknadu štete pred nadležnim sudovima na području Savezne Republike Njemačke i Republike Austrije.

Pri tome će moja stranka svoj individualan slučaj, sa opsežnom dokumentacijom koji isti slučaj dokazuje, koristiti kao "case study" kojim se dokazuje: da je poslovna politika HAAB-a u sebi sadržavala ciljano uništavanje svojih komitenata, i to solventnih i likvidnih klijenata, da je na taj način HAAB doprinio eliminaciji zdravih poslovnih subjekata iz lokalne ekonomije, čime je lokalnu ekonomiju učinio isključivo ovisnom o izvozu, da je na taj način HAAB doprinio dodatnoj ekonomskoj devastaciji šire regije, koja regija je sada obilježena prijetećim ekonomskim kolapsom niza država regije, koje države regije će, ako i kada do tog kolapsa dođe, pomoć tražiti prvenstveno od Njemačke, (zbog čega cijeli slučaj predstavlja ne samo predmet interesa njemačkih državnih tijela, već i šire njemačke političke i društvene javnosti), da je HAAB ovo činio u potpunoj sprezi sa lokalnom politikom, te da zbog te sprege, odnosno zbog kontrole koju politika ostvaruje nad lokalnim pravosuđem, ne postoji mogućnost da se problem riješi pred lokalnim pravosuđem.

Ukratko, moja stranka će koristiti ovaj "case study" da dokaže da je sadašnja prijetnja ekonomskim kolapsom zemalja regije Zapadnog Balkana "politički programirana", te da su za istu odgovorne kako lokalne političke elite, tako i određeni interesni krugovi na Zapadu, koji su svoje interese ostvarivali preko HAAB-a", stoji u prijavi koju je Novković predao zemaljskom poglavaru Koruške Gerhardu Dorfleru, koji je na temelju ove prijave naložio postupanje Haraldu Doberingu, službeniku nadležnom za Aferu Hypo u pokrajinskoj vlasti Koruške.

"Stoga će pitanje razrješenja kriminalnih sprega vezanih oko HAAB-a i lokalnih političkih elita u zemljama regije Zapadnog Balkana predstavljati preduvjet ukupne stabilizacije te regije, sanacije ekonomske krize u zemljama regije i omogućavanja integracije iste regije u Evropsku unije.

Osim toga, ovaj individualni slučaj moje stranke, prikazan kao "case study" dokazuje da je ukupna šteta koja je pričinjena međunarodnim bankarskim kriminalom HAAB-a, znatno veća od do sada procijenjene štete (tj. od iznosa koji se kretao između 47 do 48 milijardi, (uz dodatnih milijardu do dvije milijarde dolara koje su utužili oštećeni subjekti iz Sjedinjenih Država Amerike). U ranijim procjenama štete, koje procjene su dovele do gore navedenih iznosa, nisu uračunati slučajevi kao gore opisani slučaj moje stranke. Postoji osnovana sumnje da je slučaj moje stranke samo primjer jedne šire prakse koja se odvijala u više zemalja regije. Stoga postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da je ukupni iznos na ovaj način pričinjene štete (koja se samo u slučaju moje stranke kreće u iznosu od 53 milijuna eura), znatno premašio do sada procijenjene štete počinjene od strane HAAB-a.

Osim ove izravne štete, treba imati u vidu i štetu počinjenu ukupnom društvu i ekonomiji, koja je počinjena gašenjem solventnog i likvidnog ekonomskog subjekta te otpuštanjem radne snage, koja je u ovom slučaju bila u velikom postotku visokoobrazovana. Na ovaj način je kriminalna aktivnost HAAB-a doprinijela široj devastaciji ekonomije i društva sa teško procjenjivim posljedicama.

Slijedom navedenog, ovime Vas u ime moje stranke molim da gore navedeno uzmete na znanje, te da poduzmete sve što je u Vašoj ingerenciji kako bi nadležna tijela Republike Austrije što efikasnije surađivala sa nadležnim tijelima drugih država u procesuiranju počinitelja kaznenih djela HAAB-a, u ukupnom rasvjetljavanju kriminalnih aktivnosti u kojima je HAAB sudjelovao, te radi sanacije ukupne štete koja je time počinjena", zaključuje se u prijavu Dorfleru.

Milorad Dodik, tako se zahvaljujući svojem političkom i korupcijskom utjecaju na pravosuđe u Republici Srpskoj, koje je po njegovom nalogu odbilo procesuirati Slučaj Dodik - Hypo, odnosno koje je čak zabranilo postupanje kriminalističkoj policiji u ovom slučaju, našao pod istragom austrijskih vlasti i njemačkog pravosuđa, kao što to potvrđuju dva dokumenta koja posjedujem. Odbijanjem procesuiranja slučaja u Republici Srpskoj, Dodik je zapravo omogućio njemačkom pravosuđu preuzimanje nadležnosti nad ovim slučajem, nakon čega se, otvaranjem predmeta pod brojem 2094/ot, 5. studenog ove godine, Milorad Dodik, uz svojeg sina Igora, našao pod njemačkom istragom Afere Hypo.



(Vijesti.ba)

 

24.11.2012.

CRNA GORA: RATNI ZLOČINI BEZ KAZNE

Crna Gora: Ratni zločini bez kazne

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

..................................................

Dvadeset godina bez i jedne pravosnažne osuđujuće presude za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore. To je bilans crnogorskog pravosuđa u dvije decenije dugoj istoriji suđenja za zlodjela za koja su inače pred sudovima do sada odgovarali samo izvršioci, ali ne i planeri i nalogodavci.

Zašto crnogorsko društvo toliko dugo čeka na prvu kaznu krivcima za nepočinstva učinjena na njenoj teritoriji tokom ratnih devedesetih?

Zašto na optuženičkoj klupi nema inspiratora i ko je ključni kočničar suočavanju sa prošlošću?

Javnosti dobro poznati slučajevi deportacije, Morinj i Kaluđerski laz još nijesu pravosnažno okončani, a na oslobađajuće odluke u pojedinim predmetima tužilaštvo se žalilo, tako da će suđenja biti ponovljena.

Nakon jučerašnje, po drugi put oslobađajuće presude optuženima za deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore,  ponovo će Apelacioni sud odlučivati po žalbi koju je najavio tužilac ali i pravni zastupnici porodica deportovanih. Tako će i ovaj slučaj ući  u novo  prolongiranje.

Suđenje za slučaj Kaluđerski laz, gdje su u proljeće 1999. godine, tokom NATO bombarodovanja, tadašnji pripadnici Vojske Jugoslavije pucali na nenaoružane kosovske civile na granici sa Crnom Gorom i, prema optužnici, ubili njih šestoro, počelo je u martu 2009.godine, a prvostepena presuda još nije donesena.

Ni suđenje za zločin u logoru Morinj još nije pravosnažno okončano. Apelacioni sud je potvrdio oslobađajuću presudu Mladenu Govedarici i Zlatku Tarleu, dok je preostalim ukinuta presuda i postupak vraćen na početak.

Jedan od preživjelih logoraša iz Morinja Metodije Prkačin o odgovornosti i nekažnjivosti krivaca za taj i druge ratne zločine pred crnogorskim sudovima

”Ja se loše osjećam među Crnogorcima jer sam od njih doživio ogromne neugodnosti, a niko za 20 godina nije sankcioniran. Šta onda misliti o njima? Vi se izvolite odlučiti koji Crnogorci su čisti, a oni koji su činili zlodjela da budu kažnjeni. Onda će biti kriv Petar, Janko i Marko a do tada su krivi Crna Gora i Crnogorci”, kaže.

Pravni zastupnik porodica ubijenih u Kaluđerskom lazu Velija Murić kaže da će crnogorsko društvo još čekati na prvu osuđujuću presudu za ratne zločine.Kako  u prošlosti tako ni danas nema stvarne  političke i institucionalne volje da se sudi pravim krivcima, kaže Murić i to  ilustruje činjenicom da niti jedno suđenje koje traju nekoliko godina nijesu pokrenuli državni organi 

Velija Murić
.................................................
​​„Mi smo svjedoci da se u slučaju Kaluđerski laz, primjera radi postupak pokreće tek nakon pet godina, i to ne na inicijativu onih koji su po Ustavu i zakonu dužni da istraže i pokrenu taj postupak, nego na inicijativu NVO sektora. Isti slučaj je bio i na primjeru Bukovice. U slučaju deportacije tek nakon prijava pojedinaca koji su se osmjelili da ispričaju javno šta se i kako događalo, dolazi do pokretanja postupka”.

Institucije i država nijesu i ne žele da ispune još jedan važan uslov za prvu konačnu osuđujuću presudu za ratni zločin, smatra Boris Raonić iz Građanske alijanse.

“Presude neće ni biti dok se ne budu stekli uslovi, a uslovi će se steći onda kada, sa jedne strane budemo imali političku volju i kada će biti spremni da odgovaraju oni koji su nalogodavci i inspiratori tih ratnih zločina , a vidimo da oni i dan danas zauzimaju ključne funkcije kako u Crnoj Gori tako i u cijelom regionu. Sa druge strane, pravosnažne presude imaćemo i onda kada tužilaštvo bude radilo svoj posao. Jer ukoliko vidimo da tužilaštvo pripremilo optužnice od kojih je svaka pala, da se u određenim postupcima predmeti vraćaju na doradu po 7 puta, da se ignorišu informacije NVO sektora, odna možemo da zaključimo da je ključni problem tužilaštvo”. 

Da je pored nepostojanja političke volje , pravosuđe glavni kočničar, smatra i advokat Velija Murić.

"Najveća nevolja je u tome što se postupci povjeravaju ili početnicima istražnim sudijama ili pak neprovjerenim pravnim stručnjacima koji treba da se nose sa tako krupnim slučajevima kakvi su procesi za ratne zločine".

Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo kaže da u regionu su zbunjeni  ponašanjem državnih organa Crne Gore koji sa jedne strane dodijele novčanu reparaciju porodicama žrtava a sa druge strane te iste porodice ponize u krivičnim postupcima.

„Tako da je to jedna teško objašnjiva situacija. Zašto u Crnoj Gori u kojoj postoji ta jedna spremnost da se o zločinima i prošlosti razgovara, postoji jaka podrška regionalnoj inicijativi REKOM, a  onda vidimo da u krivičnim predmetima postoji jedno potpuno drugačije postupanje”.

Za sada jedina pravosnažna presuda, oslobađajuća izrečena je za zločin u Bukovici kada je sud uslijed nedostatka dokaza sedmoricu bivših pripadnika jugoslovenske vojske i crnogorskog MUP-a oslobodio optužbe za "nehumano postupanje" i protjerivanje Bošnjaka i Muslimana iz Bukovice kod Pljevalja 1992. i 1993 .

Osuđujuća presuda izrečena je Nebojši Ranisavljeviću koji je dobio 15 godina zatvora za učešće u otmici 19 putnika iz voza u stanici Štrpci od kojih su devet bili državljani Crne Gore, koje su naknadno likvidirali bosanski Srbi.

Iako je suđenje održano u Bijelom Polju taj zločin, međutim. nije se dogodio na teritoriji Crne Gore, već susjedne BiH.

 

24.11.2012.

SUĐENjE GORANU HADžIĆU: SVJEDOČENjA POD VELOM TAJNE

Suđenje Hadžiću: Svjedočenja pod velom tajne

Goran Hadžić

...............................................

Proces bivšem predsjedniku takozvane Republike Srpska Krajina Goranu Hadžiću nazatvorenije je suđenje za javnost ikad održano na Haškom sudu. Od 13 dosadašnjih svjedoka samo je nekoliko dalo izjave na sudskoj sjednici otvorenoj za javnost pa su novinari i analitičari koji prate suđenje frustrirani dosada viđenim.

Praksa velike zatvorenosti njegovog suđenja tim je upitnija budući da se na njemu očekuje veliki broj dokumenata, dokaza i svjedočenja o počecima i vođenju rata u Hrvatskoj, upravljanog iz Srbije, koji je kasnije rasplamsan na područje Bosne i Hercegovine.

Upravo zaključci koji nisu formirani u nedovršenom haškom suđenju bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, mogli bi dobiti formu na suđenju Hadžiću. No ukoliko se nastavi ovakva sudska praksa pod predsjedanjem suca Guy Delvoie-a, javnost bi mogla biti uskraćena informacija koje ionako slabo dopiru do nje iz medija.

Na suđenju u petak sudska sjednica se tek otvorila na trenutak kada se moglo čuti da se radi o svjedočenju zaštićene svjedokinje pod pseudonimom GH-058, no o čemu je dala iskaz moglo se samo nagađati jer je sjednica u potpunosti zatvorena za javnost.

Tijekom iskaza zadnja tri zaštićena svjedoka samo dugogodišnji slušaoci haških procesa mogli su nazrijeti o čemu se radi njihov iskaz, koji je za javnost otvoren na samo par minuta, budući da su spomenuti incidenti, događaji i zločini već obrađivani na proteklim suđenjima.

U zadnjem u nizu haških suđenja ne primjenjuje se čak ni dosadašnja praksa čitanja sažetaka iskaza većine svjedoka, kako bi javnost znala o čemu će govoriti ukoliko se sudska sjednica zatvori - zbog zaštite identiteta insajdera koji se i dalje boje za svoj i živote članova obitelji.

Suđenje Hadžiću je tako počelo tajnovitije i od proteklog suđenja bivšim šefovima srbijanskog DB-a (Državne bezbjednosti) Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću tijekom kojeg su iskaz dali brojni pripadnici tajnih službi, neki za potrebe tužiteljstva, a neki za potrebe obrane, čiji se identitet zaštitito budući da su mnogi od njih i dalje aktivni.

Podsjetimo, Hadžić se tereti kao član udruženog zločinačkog poduhvata za etničko čišćenje dijelova Hrvatske od 1991-1993, u vrijeme kad je obavljao ključne funkcije u vlasti pobunjenika, prvo kao premijer Vlade, a kasnije predsjednik pobunjenog područja.
Protekli tjedan na otvorenom dijelu suđenja najviše se spominjao odnos optuženog sa Željkom Ražnatovićem Arkanom koji je napravio niz zločina nad zarobljenim Hrvatima i Mađarima u Dalju zbog čega su se bezuspješno pobunili i lokalni Srbi.

Arkan je u Dalj stigao iz Srbije sa Srpskom dobrovoljačkom gardom, jednom od "specijalnih jedinica" koje su u Hrvatskoj, a kasnije i u Bosni i Hercegovini djelovale prema optužnici - pod zapovjedništvom srbijanske sigurnosne službe Državne bezbjednosti (DB).

Hadžić je prema optužbama „kao Miloševićev čovjek“ na prostoru samoproglašene SAO Baranje, Slavonije i Zapadnog Srijeme provodio udruženi zločinački poduhvat etničkog čišćenja i stvaranja srpskih teritorija.

Kako bi pokazalo vezu između srbijanskog političkog vodstva, DB-a i srpskih pobunjenika u Hrvatskoj tužiteljstvo je za vrijeme svjedočenja jednog od svjedoka, bivšeg pripadnika specijalne jedinice, prikazalo video snimak proslave Crvenih beretki u Kuli, u Srbiji iz 1997.godine.

Tada su se pripadnicima specijalnih jedinica koje su ratovale u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini uručivala priznanja u nazočnosti tadašnjeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića.

Tužiteljstvo je pustilo samo jedan isječak te najavilo kako će se u nastavku suđenja detaljnije baviti spomenutim snimcima:

 

24.11.2012.

MIRNA ŠETNjA GRAĐANA ZA "VJEČNI MIR" U PALESTINI

Organizacija udruženja "Front" 
Mirna šetnja građana za "vječni mir" u Palestini

.................
23.11.2012.
..................


Udruženje "Front" danas je u Sarajevu organiziralo mirnu šetnju za narod Palestine. Više od 300 građana je od Begove džamije do BBI centra poslalo poruku mira za pojas Gaze i Palestine.

"Ovo je način da iskažemo protest za ono što se dešava u Gazi. S obzirom na to da je potpisano primirje, ovaj skup možemo nazvati skup podrške miru i moramo poslati poruku da taj mir ostane vječan", rekao je Danijel Senkić, predsjednik udruženja "Front".

Ovaj vid mirnog protesta ima za cilj pokazati da narod Palestine nije sam, te da i građani Sarajeva, koji su ne tako davno prošli kroz neviđene zločine, transparentno dižu svoj glas protiv bilo kojeg vida zločina nad nedužnim civilima i djecom.

Bez obzira na dogovoreno primirje, mirni protest  je održan da bi se skrenula pažnja na potrebu njegovog dugoročnog održavanja da se zločin nad civilima i djecom više nikada ne bi dogodio u Palestini.

Uime Udruženja "Bosansko-palestinsko prijateljstvo" okupljene je pozdravio Atif Salah koji je zahvalio građanima BiH na podršci.

Predsjedništvo BiH bez konsenzusa o Palestini

imagePredsjedništvo BiH

.....................................................

Predsjedništvo BiH je na današnjoj sjednici raspravljalo, na zahtjev člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, o Rezoluciji o prijemu Palestine u Ujedinjene narode, kazao je na konferenciji za medije u Sarajevu predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović.

Pojasnio je da ova tačka nije bila na ranije utvrđenom dnevnom redu, ali da su članovi Predsjedništva prihvatili da raspravljaju o ovome.

- Nakon rasprave donesena je odluka 2:1 da se podrži prijem Palestine u UN, ali, da bi ovakva odluka bila validna potreban je konsenzus - pojasnio je Radmanović.

Predsjedništvo je danas razgovaralo i o predstojećoj posjeti slovačkog predsjednika Ivana Gašparoviča BiH. Posjeta će biti upriličena 27. i 28. novembra.

- Ova posjeta je ocijenjena vrlo važnom te će sva tri člana Predsjedništva dočekati Gašparoviča - kazao je Radmanović.

U delegaciji iz Slovačke bit će i privrednici ove zemlje te će u okviru posjete BiH biti održana i dva biznis foruma.

Dolazak predsjednika Slovačke preklapa se s dolaskom komesara za proširenje EU Štefana Fülea  te članovi Predsjedništva neće biti u mogućnosti da se sastanu s njim.

- U medijima su se pojavile informacije da Predsjedništvo BiH nema vremena da se nađe s Füleom. To nije tačno. Istina je da  Füle nije tražio sastanak sa članovima Predsjedništva BiH već sam ja pozvan da se obratim petominutnim govorom učesnicima sastanka na visokom nivou u Sarajevu - pojasnio je Radmanović.

Ovaj poziv Radmanović smatra neprihvatljivim.

- S jedne strane zato što taj dan imamo posjet slovačkog predsjednika, a s druge strane, ne priliči da se član Predsjedništva BiH poziva da dođe na skup u Sarajevu na pet minuta. Predsjedništvo BiH je domaćin u ovoj zemlji. Uostalom, pogledajte listu pozvanih na taj sastanak pa sami vidite gdje je predsjedavajući Predsjedništva BiH - kazao je Radmanović.

Kada su u pitanju očekivanja od sastanka u Sarajevu, Radmanović je istakao da BiH nije napravila ono što je obećano na prošlom sastanku.

- I tada sam govorio da je kraj novembra nerealan rok za ono što treba da uradimo. Međutim, smatram da sada imamo bolju atmosferu i možda možemo uraditi nešto do kraja godine - rekao je on.

Kada je u pitanju prijedlog budžeta za 2013. koji je Vijeće ministara uputilo Predsjedništvu na potvrđivanje, Radmanović je najavio posebnu sjednicu na kojoj će biti razmatran ovaj prijedlog.

- Sjednica će biti slijedeće sedmice - zaključio je Radmanović.


(Vijesti.ba/Fena)

Milorad Dodik uputio pismo podrške Izraelu

imageMilorad Dodik

........................................................................................

Republika Srpska ima puno razumijevanje za poziciju Izraela i izražava podršku aktivnostima, koje su preduzele vlasti ove države, kako bi zaštitile svoju teritoriju i stanovništvo, ističe se u pismu koje je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio predsjedniku Izraela Šimonu Peresu i ministru inostranih poslova Avigdoru Libermanu, povodom novonastale situacije u ovoj zemlji i eskalacije nasilja na Bliskom istoku.

"Želio bih da Vas obavijestim da Republika Srpska iskreno žali zbog oružanih sukoba koji su izbili u Vašoj zemlji i gubitka života građana Izraela", istakao je predsjednik Srpske.

On je izrazio nadu da će u najskorije vrijeme doći do obustave oružanih dejstava, što će omogućiti smirivanje situacije i traženje rješenja kroz proces pregovaranja.

"Ovom prilikom želio bih da još jednom potvrdim moju ličnu, i podršku Republike Srpske i srpskog naroda prijateljskom jevrejskom narodu i naporima koje ulaže Vaša zemlja u borbi protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Izrael", istakao je predsjednik Dodik.

(Srna)

 

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240649

Powered by Blogger.ba