Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

23.11.2012.

BALKANSKE KULTURNE POLITIKE

Šta (da) se radi?

Balkanske kulturne politike

 
Photo: wikimedia.org

Regionalna konferencija “Balkanske kulturne politike - Šta (da) se radi” biće održana u sredu 28. novembra u Domu omladine Beograda, kao završni događaj trogodišnjeg projekta Balkanska inicijativa za kulturnu saradnju, razmenu i razvoj

Konferencija je prilika za osvrt na kulturne politike u regionu u protekle tri godine, zasnovan na više od 300 analitičkih tekstova objavljenih u okviru projekta Balkan Initiative for Cultural Cooperation, Exchange and Development - BICCED. Cilj projekta BICCED bio je da mapira ključne probleme i tendencije u kulturi u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i na Kosovu, i da ih predstavi donosiocima odluka i javnosti, doprinoseći tako pronalasku rešenja i iniciranju neophodnih reformi.

 

Pitanje koje je formulisano na početku projekta BICCED - da li postoji političke volje za promene u kulturi i kada će njen značaj u 21. veku biti priznat u regionu? – ostalo je otvoreno, što potvrđuju istraživanja i tekstovi objavljeni u okviru projekta BICCED.

Konferencija će okupiti predstavnike kulturnih institucija/organizacija i medija iz regiona, uključujući grupu novinara koji su obučeni u okviru projekta BICCED.

U prvom delu konferencije izvršna direktorka BITEF-a Jelena Knežević iz Beograda, izvršni direktor Transparentnosti u Albaniji i predavač u oblasti medija na Univerzitetu u Tirani Lutfi Derviši, direktor pozorišta SARTR iz Sarajeva Nihad Kreševljaković i nezavisni kulturni konsultant i kritičar u kulturi Robert Alađozovski iz Skoplja, daće osvrt na kulturne politike u regionu i ključne probleme sa kojima su se kulturne organizacije i institucije suočavale u protekle tri godine. U drugom delu konferencije fokus kroz tri panel diskusije biće na teme: finansijska kriza i njene posledice u kulturi, nove mreže i inicijative nezavisnih kulturnih scena i odsustvo kulture u medijima i mogućnosti unapređenja te situacije.

Među panelistima i učesnicima su: Lola Joksimović (Tačka kulturnog kontakta Srbije, Beograd), Amila Ramović (Ars Aevi, Sarajevo), Josif Papagjoni (Centar za umetničke studije, Tirana), Dimitrije Vujadinović (Balkankult fondacija, Beograd), Sašo Stanojković (umetnik, Skoplje), Albert Heta (Stacion - Centar za savremenu umetnost, Priština), Milica Pekić (Kiosk/Kooperativa, Beograd), Darka Radosavljević Vasiljević (Remont/Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije, Beograd), Iskra Gešoska (Kontrapunkt/Jadro asocijacija, Skoplje), Dražen Crnomat (UNSA Geto, Banjaluka), Marija Đorđević (Politika, Beograd), Janja Sesar (Kurziv/Kulturpunkt, Zagreb), Jasmin Duraković (Depo.ba, Sarajevo), Nebojša Ilijevski (Nukleus.tv/Centar za medijske aktivnosti, Skoplje), Ben Andoni (Gazeta Šiptare, Tirana) i Nataša Novaković (blogerka, Banjaluka).

Panel diskusije moderiraće Aleksandar Brkić (Univerzitet umetnosti u Beogradu), Vesna Milosavljević (SEEcult.org) i Gordana Igrić (BIRN), a biće praćene pitanjima i komentarima prisutnih.

Zaključci konferencije i panel diskusija biće osnova za zajednički apel/pismo preporuka za donosioce odluka i druge relevantne aktere u oblasti kulturnih politika u regionu, kao i za dalji razvoj projekta BICCED.

Na zatvaranju konferencije biće dodeljena Nagrada Culture Watch, koju je projekat BICCED ustanovio u cilju promovisanja istraživačkog i analitičkog pristupa u novinarstvu u kulturi.

Projekat BICCED realizuju Balkanska istraživačka regionalna mreža - BIRN  i SEEcult.org, uz podršku Švajcarskog programa za kulturu na Zapadnom  Balkanu.

 

23.11.2012.

DA SRBIJA BUDE KAO NOVAKOV MONAKO

Slavica Grahovac, advokatica poremećene vizije

Da Srbija bude kao Novakov Monako

 
Brana protiv Novog svetskog poretka: Novak Đoković, politički stav nacionalne zadnjice
Brana protiv Novog svetskog poretka: Novak Đoković, politički stav nacionalne zadnjice
Photo: EPA/John Maganblo

Autorica knjige „Srpska drama“, advokatica Slavica Grahovac, nekadašnja obožavateljka Narodne radikalne stranke, u intervjuu za opskurni „Novi standard“ vaskoliko nudi rešenja za sve srbijanske probleme. Ovo weekend enternainment štivo valja konzumirati u malim količinama; mentalni tsunami ima ružan običaj da vas obljubi, a da uzalud verujete da ste još uvek analno nevini. Riječi presvetle Slavice prenosimo u porno-originalu, lahko ozabavljene saobraćajnim e-međunaslovima

Gutam srpske poraze: Grahovac Slavica, opčinjena trouglastim predmetima
Photo: Stock

NOVAK PROTIV NOVOG SVETSKOG PORETKA: Afera Vikiliks skinula je veo sa tajnih diplomatskih komunikacija i definitivno razgolitila ono što se zove diplomatija i politika. Šta se u stvari desilo: desilo se to da novi svetski internet jezik i moderna komunikacija urušavaju projekat američke Vavilonske kule i novog svetskog poretka. Kod nas u Vikiliksu su obrađeni srpski političari sa svojim zahtevima prema vladama i pojedincima nekih zemalja, zatim hapšenje generala Mladića, pritisci na Srbiju da se odrekne Kosmeta kao i srpski sportski uspesi, pogotovo uspeh Novaka Đokovića i njegova pobeda na Vimbldonu 2011.

ZNANJA I VEŠTINE U HOTELU „KASINA“: Počela sam da se bavim politikom početkom 90-ih kao mlada osoba koja je tek počela da sarađuje sa kancelarijom poznatog advokata Veljka Guberine. Kao i mnogi njegovi prijatelji, i ja sam pristupila Narodnoj Radikalnoj Stranci, čiji rad je nastavljen 1989. godine skupom koji je održan u hotelu Kasina. Uz Guberinu sam, zajedno sa ostalim kolegama, sticala razna znanja i veštine a posebno one koje su se ticale analitičke obrade kako predmeta tako i političkih događanja jer je sam Guberina želeo da se u jednom periodu svoga života posveti politici i pokuša svojim uticajem da doprinese poboljšanju situacije u zemlji. Nezavisno od činjenice da se Guberuina povukao iz NRS 1992. godine, kad je Šešelj od četničkog pokreta napravio Srpsku radikalnu stranku i privukao veliki broj odbora NRS, Guberina je kao javna ličnost nastavio da deluje na planu politike pri tom je mene dosta forsirao.

SRBIJA, PRAVOSLAVNI SAN MARINO: Okupacija je ne samo gubitak teritorije koji smo mi, savremenici ovog vremena preživeli već i nametanje po svaku cenu određenih pogubnih zahteva jednoj još uvek suverenoj i nezavisnoj zemlji, barem su je svi kao takvu priznali, nezavisno od toga koliko taj suverenitet sami poštuju, a da ga poštuju ne bi se od nas tražili toliki ustupci. Od jedne ponosne i snažne zemlje, čiji je standard bio svojevremeno relativan ali nije bilo drastične bede i siromaštva kao što danas ima a u kojoj se slobodno i bezbedno živelo i putovalo od Triglava do Đevđelije, svedeni smo na Srbiju iz Berlinskog kongresa a preti nam Beogradski pašaluk i svođenje na teritoriju veličine San Marina ili Vatikana.

Šteta je što nisu stigli do Berlina: Srpski mankeni u obliku četnika, lažna nada Slavice G.
Photo: www.generalmihailovich.com

A MOGLI SMO IH SVE OKUPIRATI: Smatram da se veoma nespremno ušlo u rat 90-tih. Kad kažem nespremno, mislim na veliku srpsku samouverenost da će sve biti u redu i da ćemo mi to „srediti“, to je osobina koja nas i dan danas prati, bez pokrića u realnim perspektivama i događajima. Danas, posle svega, imamo depresivnu situaciju zbog dugogodišnjeg belosvetskog šikaniranje i bezizlaz za koji nemamo rešenje. Imamo političare koji nisu imali sluha za politiku svoje zemlje, zemlju koja je svojim podanicima bila više maćeha nego majka, tu je i stalni osećaj prisustva siromaštva do te mere da je profesija političar postala opsesija mnogih jer samo tako se može krasti do bankrota same zemlje kako bi se obezbedile generacije koje slede, bolje reći gleda se samo svoj lični interes.

Šta zna dete šta je genocid: Šešelj Vojislav
Photo: Stock

MALA SRPSKA DECA: Što se tiče puštanja dvojice hrvatskih generala Gotovine i Markača na slobodu i oslobađajuće presude haškog Tribunala, to je još jedan šamar Srbiji poslat iz Haga. Hag je postepeno pravno ozakonio svu zapadnu propagandu i medijsku sliku o ratovima na Balkanu. Srbi su tu „loši momci“ i agresori, a svi drugi žrtve. Mi smo se utrkivali sa isporukama Srba osumnjičenih za ratne zločine u Hag, sve kako bismo se dodvorili Amerikancima i ostalima, a naši političari su se na javnim nastupima bacali drvljem i kamenjem na optužene Srbe i sami ih nazivali ratnim zločincima i pre presude. U Hagu se još nalaze generali Pavković, Lazarević i Perišić, kao i Šešelj. U odnosu na puštene hrvatske generale Perišić i Šešelj su mala deca.

HRVATSKA, SVETI UZOR BORBE ZA ZLOČINCA: Treba napomenuti da mi objektivno treba da čestitamo Hrvatskoj na borbi za sve svoje optužene političare i generale, na organizaciji odlaska takozvane „Viteške grupe“ dobrovoljno u Hag, na načinu organizacije svih medija, preko državne novčane pomoći porodicama, plaćenim advokatima, pa do lobiranja i političkih intervencija za sve svoje haške pritvorenike, kako se država Hrvatska postavila prema svom kadru u Hagu, kako je HRT svako malo na programu imao TV emisije u korist optuženih, organizovanje svetih misa, bilborda podrške po ulicama, demonstracije i blokade ulica u znak podrške.

Hrvatska pobeda u Oluji: Proslava u Kninu
Photo: Ante Cizmic / CROPIX

BOG SILU VOLI, NAROČITO HAŠKU: Srbi su se, po ko zna koji put, uverili da sila boga ne moli, ali da bog silu voli. Haški tribunal, to jest Apelaciono veće, pravosnažno je presudio da operacija „Oluja“, kojom su Srbi bili proterani iz Kninske krajine nije bila udruženi zločinački poduhvat, te odlazak srpskih civila nije bila deportacija niti je granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca bilo nezakonito, i time oslobodilo hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača krivice za progon srpskog stanovništva iz Kninske krajine 1995. godine. Štaviše, time je Hrvatska skinula sa sebe optužbe za udruženi zločinački poduhvat u egzodusu Srba, i sada mirno može u EU. Ne bi me iznenadilo da i Haradinaja puste iz bilo kog neopravdanog razloga. Za nas ovo znači uvertiru za proglašenje Srba za genocidan narod. Znači, zadesila bi nas ista sudbina kao Nemce posle Drugog svetskog rata.

Radikalna mladost: Slavica Grahovac, stub Veljka Guberine, osnivača NRS 
Photo: Stock

OGLEDALCE, OGLEDALCE: Vremena sada imamo, pa ćemo morati da menjamo kako poglede na sve aspekte života, tako i na politiku, da preispitamo naše vrednosne sisteme, postavimo prave prioritete, način obrazovanja na svim nivoima, pogledamo se u ogledalo i realno se procenimo, i sve to najviše zbog generacija koje dolaze da ih ne zadesi naša sudbina, a to je, bojim se, sudbina Jevreja 21. veka, ali bez iskustva od dve hiljade godina.

PROPUSTISMO KONTRAŠPIJUNAŽU PROTIV ALBANACA: Srbija je u mnogo čemu grešila kroz istoriju, a posebno kada je u pitanju Kosmet. Mnogo je uticaja stranih sila bilo na Kosmetu, mnogo huškača poslatih sa ciljem da naprave razdor kako bi se dočepali rudnog bogatstva pokrajine, a i mi sami smo tome mnogo doprineli. Naime, veoma čudi da se na Kosmetu u školi nisu podjednako učili i srpski i albanski jezik i književnost. Učio se samo srpski. Šta smo time dobili: neprijatelje koje smo obrazovali i omogućili im da nas vrlo dobro upoznaju, a da mi njih uopšte ne poznajemo, i to ne zato što nam oni to nisu dopustili, već zato što sami nismo hteli. U elementarnim udžbenicima špijunaže, kontrašpijunaže i diplomatije piše da je neophodno upoznavanje naroda kroz poznavanje njegovog jezika, književnosti, kulture itd.

ALBANCIMA NE ODGOVARA NEZAVISNOST, GUBERINE MI: Što se povratka Kosmeta u okvire Srbije tiče, pregovori još nisu završeni, a mogu da traju onoliko dugo koliko i jedna i druga strana bude želela. Međutim, mislim da ni Albancima na Kosmetu ne odgovara nezavisnost i ubeđena sam da postoje struje u okviru njihovih redova koje su shvatile šta je cilj ovakve podele i ko ih instrumentalizuje, i da su nekome služili samo kao glineni golubovi. Mislim da su mnogi Albanci svesni koliko je tona bombi sa osiromašenim uranijumom palo na Kosmet bez ikakvog razloga jer tamo se vrlo dobro znalo gde su živeli samo Srbi!

Oduševljeni Konfederacijom sa Albancima: Srbi sa barikada, večito tolerantni
Photo: Stock

JAVLJA MI SE KONFEDERACIJA: Rešenje problema je po meni u konfederaciji uže Srbije i Kosmeta i u dugim zamrznutim pregovorima. Koliko je samo godina Jevrejima trebalo da se vrate u Izrael iliti svetu zemlju Izrael, pominjući u svim progodnim situacijama rečenicu – „Dogodine u Jerusalimu!“ To su reči koje su ih kroz vekove bodrile i nikad se nisu odrekli svoje zemlje. Sada se u svojoj otadžbini svako malo bore sa Hamasom, i opet opstaju.

I SRUŠIŠE SE SVI SNOVI MOJI: Naime, ja sam 1989. godine, kao veoma mlada osoba, pristupila Narodnoj radikalnoj stranci. Naravno, Guberina je pozvao sve svoje pristalice, decu svojih prijatelja, prijatelje da priđu stranci a među njima i mene. Ja sam prišla i bila sam jedno vreme i potpredsednik IO NRS. Ostatak priče se zna: ubrzo je nastupilo klasično urušavanje stranke tako što je pozicija, smatrajući da treba skloniti Guberinu, pristupila klasičnom razbijanju glasačkog tela stranke tako što je naprečac formirano nekoliko stranaka sa pridevom radikalan i tako smo dobili Srpsku radikalnu stranku, Radikalnu stranku Nikola Pašić itd., i, naravno, razbili glasačko telo. Isto je učinjeno i sa Demokratskom strankom. Kraj je poznat. Svako ko je iole mogao nešto da učini bio je sprečen jer se politikom u to vreme moglo baviti samo striktno kanalisano, bez velikog talasanja i iznenađenja. Koliko je sve to bilo bezuspešno, opet, govori i situaicja u kojoj smo danas.

Identična Srbija: Monako, beogradska provincija pod upravom Dragana Drvoseka
Photo: Stock

DA SRBIJA BUDE KAO ĐOKOVIĆEV MONAKO: Ma kako sada bila mala, Srbija pre svega mora mnogo i brzo da uči od svojih neprijatelja, prijatelja, dobronamernih i zlonamernih. Mora pre svega da nauči kako opstaju male države, a primera ima mnogo počev od Lihtenštajna, Monaka, San Marina, pa do samog Vatikana, male ali moćne države. Moraćemo da izmenimo način obrazovanja i da se prilagodimo novim tendencijama i novim naukama i obrazujemo generacije koje će se fleksibilnije odnositi prema susedima, regionu i svetu, ali koje će znati mudro da čuvaju preostale granice srpske zemlje. Njima smo mi dužni da damo sve nedorečene odgovore, počev od toga šta se zaista desilo u toku Kosovske bitke, da li je Vuk Branković bio izdajica ili mudar čovek, šta se krije iza savezničkog bombardovanja Beograda 1944. godine, dati im istinu o 27. martu i Solunskom frontu.

Okružen dečacima: Pahomije, sedeća poza
Photo: Vranjske

POLNA RAVNOTEŽA VERTIKALE U PEDOFILIJI: Srbija mora da upristoji sve organe vlasti, sekularne i verske, mislim na SPC, iz koje mora da iskoreni sve devijacije i perverzije koje pune kako ozbiljnu tako i žutu štampu zemlje, bolje reći, mora da vrati crkvi dostojanstvo koje je uvek imala. Tek kada se polako, kroz vreme, kao narod upristojimo, počnemo da poštujemo jedni druge i vratimo se sebi i uspostavimo ravnotežu vertikale koju u sebi nosimo i onoga što jesmo, kada nađemo zadovoljstvo u onom što imamo sa realnim težnjama ka nečem višem, tada ćemo moći da sačuvamo sebe, druge i granice svoje zemlje.

TARABIĆU, SIVI TIĆU: Za buđenje iz anestezije nije kasno dok god nas ima i dokle god postoji šansa da opstanemo, pa makar to bilo i ispod jedne šljive, kako je proricao Tarabić. Ja spadam u one ljude koji nisu gubitnici i koji se do kraja bore za svoje bilo ideje ili ideale, dokle god postoji realna šansa makar i za promil pobede. Život me je tome naučio. Dosta je bilo „srpske drame“, kroz vekove nas zbog ovakog „promajnog“ geopolitičkog položaja prati zla kob i usud kome ne znamo da pobegnemo. Smatram da postoje izlazi i za tako žestoke drame kao što je srpska.

KUSTURICA SA DVA PODZEMNA LICA: Izlaz je u istini i spoznaji istine o svim spornim pitanjima istorije, politike, bolje reći skoro svih sfera života. Srbi su dugo i predugo živeli u „zakašnjenju“, u „podzemlju“, kakvo je simbolično prikazao Kusturica u filmu „Underground“. Dugo smo živelu kroz razne paralelizme: partizani/ četnici, obrenovićevci/ karađorđevićevci, razne opcije, iste ideje i slično. Na kraju takvog puta uvideli smo da nam nije bolje nego gore. Interesantno je to da kroz decenije mi nikako da se otresemo istog pogubnog šablona. Računam na generaije koje dolaze, na one koji neće pamtiti ni Koštunicu ni Đinđića, a o prethodnicima i da ne govorim, i koji će se hrabro suočiit sa istinom i kojima neće trebati paralelizmi i dvostruki aršini.

* Intervju sa nesrećnom Grahovac Slavicom senzacionalno nepismeno uradila je još nesrećnija Radmilović Ana; ovaj pravoslavni entertainment sa elementima mentalnog rasula, prenosimo u skarednom gramatičkom originalu sa sajta Novog standarda

Veselin Šljivančanin na državnoj televiziji

Zločinac bi ponovo u Vukovar

 
Ja sam čestit i dobar čovek: Lična analiza Veselina Šljivčanina
Ja sam čestit i dobar čovek: Lična analiza Veselina Šljivčanina
Photo: EPA

Šljivančanin se “ne kaje za ono što je uradio”, smatra da je nepravedno osuđen i, naravno, ponovio bi učešće u agresiji, sada bi verovatno komandovao operacijom. “Ponovo bih otišao u Vukovar“, kaže Šljivančanin, a svaka njegova reč pada kao melem na hašku ranu reprezenata nacije koji su iz Beograda cvećem ispratili oklopne jedinice

Moj dragi kolega: Veselin Šljivančanin i Nino Brajović, ratna zvezda RTS novinarstva
Photo: Stock

Kao i pre 21 godinu, sa državne televizije smo u četvrtak čuli ponovljenu verziju srpske propagande o agresiji na Hrvatsku i rušenju Vukovara do temelja, uz ogroman broj mrtvih i ranjenih. Gotovo opipljivu želju TV konzumenata za povratkom u devedesete privremeno je zadovoljio ratni zločinac Veselin Šljivančanin, haški osuđenik, pušten pre isteka zatvorske kazne od deset godina. U emisiji “Da, možda, ne” ovaj bivši oficir bezbednosti zloglasne Gardijske brigade Jugoslovenske narodne armije, rekao je da se ne kaje i da je “kao vojnik legalne vojske u svojoj zemlji išao u Vukovar da deblokira svoju kasarnu koja je bila napadnuta, da pronađe i oslobodi zarobljene vojnike i razoruža paravojne formacije”.

Još nijedna Šljivančaninova izjava nije dovedena u pitanje, štaviše, iznova je afirmisan kao nacionalni poslenik, na sva usta se hvali kako je drugovao sa Gotovinom i Markačem. "Mi smo tamo korektno sarađivali, ponašali se. Ja sam u zatvoru prvi put upoznao dvojicu generala. Kada sam ja dočekao slobodu, obojica tih generala su me ispratila i čestitala mi na slobodi i rekli da veruju u to da sam ja čestit i dobar čovek", kazao je Šljivančanin.

Najdraža Veselinova razglednica: Vukovar, sravnjen sa zemljom
Photo: Stock

On se, ko bi u to sumnjao, “ne kaje za ono što je uradio”, smatra da je nepravedno osuđen i naravno, ponovio bi učešće u agresiji, sada bi verovatno komandovao operacijom: “Ponovo bih otišao u Vukovar“, kaže Šljivančanin, a svaka njegova reč pada kao melem na hašku ranu reprezenata nacije koji su iz Beograda cvećem ispratili oklopne jedinice.

"Oni navodno imaju neku novu optužnicu protiv mene, u kojoj kažu da su vojnici pod mojom komandom ubili 10.000 hrvatskih vojnika", rekao je Šljivančanin.

Krajnje slobodno interpretirao je presudu koja mu je izrečena u Hagu.  “Osuđen sam  zbog jednog zaštićenog svedoka, Srbina, koji je ispričanu priču potkrepio time da me je negde sreo, video da sam ja nervozan i tako je zaključio da sam ja znao da neki teritorijalci muče hrvatske zarobljenike. Sud je njemu poverovao, iako sam ja u to vreme bio sa Sajrusom Vensom o čemu postoji i snimak. Američki ambasador mi je govorio da sam ja imao nameru da ubijem Vensa. Pa zamislite da su i to usvojili", rekao je penzionisani pukovnik Vojske Srbije..

Pogrešan sprat: Haradinaj, bez Veselinove čestitke
Photo: EPA

Ipak, neće čestitati Ramušu Haradinaju, ukoliko ga Tribunal oslobodi. "Kad sam bio u zatvoru nisam bio na spratu na kojem je bio Haradinaj. Ne znam ništa o njegovoj presudi i ne mogu da govorim o tome", dodao je Šljivančanin.

Sa hrvatskim generalima razgovarao je, kaže, vrlo često o ratnim dešavanjima, posebno sa Markačem, Prlićem i Čermakom, a da Gotovina nije želeo o tome da priča. Markač mu je rekao da je srpski narod sam napustio Krajinu i da je njihovo rukovodstvo donelo takvu odluku. "Onda sam ga ja pitao, zašto je vaša vojska palila kuće kad su ostale same, zašto su ubijali starce, žene i decu kada su ostali na svojim ognjištima, jer nisu mogli da beže...On je imao izričiti stav da se borio za Hrvatsku državu i da jednostavno, Srbi nisu zaslužili da ostanu u njoj", rekao je Šljivančanin.

Nije bio iznenađen razlikom između oslobađajuće i prvostepene presude. “U mom slučaju pretresno veće me je osudilo na pet godina za krivično delo kršenja običaja i zakona rata, pomaganja u mučenju, da bi mi bez ijednog dokaza, Žalbeno veće kojim je predsedavao, takođe, sudija Meron, povećali kaznu na 17 godina, a u mojoj zemlji su svi ćutali i to podržavali”, naglasio je Šljivančanin.

Tu je, naravno, slagao, jer su povećanjem njegove kazne Boris Tadić, predsednik Srbije i Dragan Šutanovac, ministar odbrane, bili duboko razočarani. Rekao je i da za reviziju postupka nije dobio novac od države, već je to finansirao svojim parama.

 

 

23.11.2012.

MIT O SUDU U PEĆINI

Autoritarni mrak

Mit o sudu u pećini

 
Photo: fanpop.com

Naši nacionalisti u stvari glume da im se ova presuda ne sviđa. Tu se u skladu sa svojim uverenjima ponašao jedino Veselin Šljivančanin koji je generalima čestitao oslobađanje, a posebno im je čestitao na tome što ih njihov narod uzdiže kao heroje. Zar nije odnos Hrvatske prema svojim optuženima u Hagu godinama istican kao primer kako treba jedna nacija da brani svoje? Bilo bi glupo da su se hrvatski nacionalisti, idoli ovih srpskih, pokazali kao neuspešni

Ima jedan poznati mit u filozofiji – Mit o pećini – koji opisuje ljude koji su vezani u pećini u mraku i vide samo senke i utvare. Taj mit govori o tome da ljudi u svakodnevnom životu takođe mogu živeti u mraku svojih interesa i želja, ne ugledavši svetlo racionalnog ili istinitog suda.

Nakon što je objavljena presuda suda u Hagu u slučaju Gotovine i kod nas je svako ko je već bio u pećini ostao u njoj, ne propustivši da se očituje povodom najnovijeg razvoja događaja. Tako je po ko zna koji put (ovaj put u vezi sa sudovima) došla do izražaja naša autoritarna kultura, koja preferira neslobodu i nepravdu. I to nezavisno od toga da li se vikalo da je ova presuda pravedna ili nepravedna.

Pošto je to zaista važno, trebalo bi proći sve elemente autoritarne kulture koji su se ovde javili. Ja smatram da je ova presuda nepravedna, jer mi se čini da ako na jednom prostoru pripadnici vojske popale desetine hiljada kuća i ubiju dve hiljade civila a da niko od njih ni tada, ni do dana današnjeg, nije kažnjen, to nije normalno stanje stvari. Ali, ovde nas neće interesovati taj aspekt stvari koji se dešavao u tim nesretnim i mračnim danima, jer se u autoritarnoj kulturi stvarnost ne komentariše, ovde svako komentariše iz svog mraka, iz svoje pećine u kojoj je vezan za vlastiti interes kao za onaj prsten.

Ovim ne želim da delegitimišem sve reakcije na ovu presudu. Čini se da su posebno ljudi u Srbiji i Hrvatskoj koji su imali sluha za pravdu i do sada se borili protiv mraka nacionalizma, morali skupiti dovoljno poštenja da osude ovu presudu. Da je presuda pravedna u Srbiji je smatrala zaista manjina, ali problem je u tome što je ta manjina koristila argumente za koje se bojim da bi ih u principu dosta ljudi potpisalo iz ovih ili onih razloga. A neke karakteristike odnosa prema presudama bilo kog suda, dele skoro svi akteri.

Na primer, poslušnost prema presudama. U više izjava i na više načina, sugeriše se da je, kada se donese neka presuda, nelegetimno i dalje verovati u suprotno. Presuda se prikazuje kao konačna istina koja zatvara neki slučaj o kom se dalje ne može razmišljati. Na sličan način rezonuje se i da tzv. “pretpostavka nevinosti” nalaže da se onaj ko još nije osuđen smatra nevinim. U svim ovim slučajevima, wishful thinking je više nego očigledan.

Photo: ICTY

U realnosti, neko je kriv onog trenutka kada je učinio neko krivično delo i ne prestaje to biti čak i ako ga sud oslobodi. S druge strane, u demokratiji postoji sloboda uverenja i svako je slobodan da nekog smatra krivim pre, za vreme i posle nekog suđenja, ma kakva da je bila presuda. Sud postoji ne zbog toga da bi nam određivao uverenja, nego zbog toga što niko ne može biti poslat u zatvor na osnovu mojih ili vaših uverenja, nego posle odluke suda.

To znači da kada neko tvrdi da je posle ove presude Hrvatska oslobođena moralne krivice ili da se zločini nisu ni desili, on s jedne strane ispoljava jedno kontrafaktičko uverenje, a s druge svoju autoritarnu kulturu. Uverenja se stiču na osnovu nekog racionalnog procesa i samo se tako mogu slobodno menjati, ne automatski zbog presude nekog suda, osobito ne zbog presude većine suda u kojoj su sedeli isključivo predstavnici vodećih ili najagresivnijih zemalja NATO (građani Jamajke su podanici Elizabete II).

Ali ovaj dodatak u poslednjoj rečenici u stvari nije bio ni potreban: sud kao takav nije autoritarna institucija, i ako ga neko shvata kao takvu instituciju, to govori samo o njegovoj autoritarnosti.

Isto je i sa pitanjem pomirenja. Kaže se da ova presuda nije doprinela pomirenju, ali da to nije ni važno, pošto sud u Hagu nije navodno ni osnovan zbog pomirenja, nego zbog zadovoljenja neke apstraktne pravde, u stvari zbog toga što lokalni sudovi nisu želeli da sude za ratne zločine. Tu se opet vidi nešto što nema veze sa samom presudom. Smisao kazni je uvek pomirenje. Bilo pomirenje među građanima, bilo među nacijama. Pomirenje se postiže tako što se kažnjavanjem nasilinika obeshrabruju oni koji bi želeli da mir među ljudima naruše, a žrtvama stavlja do znanja da ostatak društva nije u stalnom ratu protiv njih u kome je sve dozvoljeno i da su u stvari osobe bez prava. Tome služi pravda. Ako je navodna pravda ispunila neku formalnu kvotu kažnjavanja po nekom arbitrarnom kriterujumu (nijedan Hrvat nije kažnjen zbog rata u Hrvatskoj), ona ne služi ničemu.

Povezan s time je i komentar koji je za mnoge bio izlaz iz ove nepravedne situcije. Navodno, dobro, ako Gotovina nije kriv za ove žrtve, ko je kriv? Logički je to ispravan rezon, ali vremenski nije ispravan. Naime, ko je i gde dogovorio da bi Gotovina trebalo da bude osuđen za sve te pojedinačne ratne zločince? Pa su oni sada, kada on nije osuđen, došli ponovo u fokus.

Kao da se pretpostavljalo da sud Hagu treba da simbolički označi gde su zločini vršeni, pa tek kada se to učini, da onda budu procesuirani izvršioci. Srpska strana se očigledno nadala da će makar to biti učinjeno, ali je umesto toga dobila i ovakvu presudu i rezonovanje o tome da je ipak Srbija bila agresor u Hrvatskoj i da se zbog toga ne mogu “izjednačavati dve strane”. Ali, ljudi koji su podržavali tribunal u Hagu nisu, bar ja mislim, od njega očekivali da ispravi ovu asimetriju. Naravno da su najmoćnije sile na ovom prostoru u ratu podržavale Hrvatsku, uključiv i akciju Oluja, a obeshrabrivale srspku stranu. I tu nema šta da se menja. Presuda suda nije trebalo da ponovo reflektuje tu činjenicu, već da doprinese pomirenju. Odnosno, sud nije trebalo da odlučuje da li je odbrana Hrvatske bila legitimna ili da li je uključivanje Srbije u odbranu Srba iz Hrvatske bilo legitimno, već da li su sve te snage u tim legitimnim ili nelegitimnim akcijama, činile zločine ili ne. Dakle, greh Hrvatske nije bio u tome što se branila, nego u tome kako se branila. Retki koji su u Srbiji podržali presudu, obavezno su u opravdanje ovakve ocene uključivali ovaj problem “izjednačavanja strana” i “agresije”, ali to nije ono čime je sud trebalo da se bavi.

Takođe, da bi se ova presuda prikazala kao pravedna, eksplicitno se pribegava manipulativnim argumentima. Kada se uz opravdavanje ove presude navodi da se srpska strana ne bi trebalo da buni jer i ona ima gomilu svog putera na glavi u vidu protivljenja da se procesuiraju i osude vlastiti zločini, tada se precizno čini ista ona “relativizacija”, koja se zamerala ovdašnjim nacionalistima, kada su kao obrazloženje vlastite nesklonosti da se osude zločini srpske strane, navodili da su iste takve zločine činili i drugi. Naravno da je to loš argument, jer treba osuditi i jedne i druge, ali onda taj rezon važi i u ovom slučaju. Ako je u Oluji i pre nje bilo zločina koje bi trebalo kazniti, to nema nikakve veze sa zločinima koje je činio neko drugi, pa te zločine u tom kontekstu ne bi trebalo ni pominjati.

Photo: krajinaforce.com

Dakle, način mišljenja koji sledi lustracijski model koji zahteva fokusiranje samo na zločine srpske strane i neutralnost u odnosu na sve drugo, kreće se u okviru matrice koja je i autoritarna i manipulativna. Ne postoji nijedan razlog zbog koga bi neko iz Srbije trebalo da “pusti Hrvatsku i druge narode sa kojima smo bili u nedavnim ratovima, neka se nose sa svojim moralnim i političkim hipotekama kako znaju”, i to upravo u času kada nacionalizam u Hrvatskoj trijumfuje u znaku podrške generalima. Meni su od hrvatskih nacionalista puno draži ne-nacionalisti u Hrvatskoj i draže mi je da kažem, kao i oni, da je ova presuda nepravedna nego da se solidarišem sa njihovim protivnicima.

Na stranu što je čitava politika “čišćenja samo u svom dvorištu” u stvari rasistička i aktuelizovana da bi se opravdao jedan autoritarni metod pomirenja.

A naši nacionalisti u stvari glume da im se ova presuda ne sviđa. Tu se u skladu sa svojim uverenjima ponašao jedino Veselin Šljivančanin koji je generalima čestitao oslobađanje, a posebno im je čestitao na tome što ih njihov narod uzdiže kao heroje. Zar nije odnos Hrvatske prema svojim optuženima u Hagu godinama istican kao primer kako treba jedna nacija da brani svoje? Bilo bi glupo da su se hrvatski nacionalisti, idoli ovih srpskih, pokazali kao neuspešni.

Kao što smo rekli, svako je ostao u svom mraku u svojoj pećini i očigledno se pokazalo da se iz pećine ne izlazi preko tuđe savesti, i to savesti kreirane za pranje savesti SAD.

A ako je tako, onda treba i dalje raditi ono što ne pominju ni nacionalisti na obe strane, ni oni koji nas pozivaju da se okrenemo budućnosti. Raditi na tome da pravda zaista dobije svoje zadovoljenje, ako ne u Hagu, onda negde drugde. I raditi na pravom pomirenju, istom onom do koga sudijama iz presuđujuće trojke nije bilo stalo.

*Tekst prenosimo sa portala FilozofijaInf

.......................................................

.................................

O Bosni i mržnji

Moj privatni džihad

 
Photo: creativeclass.com

Treba pobijediti svoje strahove, sumnje i noćne more. Poniziti svoje predrasude, suočiti se s istinom i traumom. Pokušati razmišljati i staviti se u kožu onog drugog, jer Bosna je prepuna “drugih”. Težak je to put, baviti se izgradnjom vlastite ličnosti bez ičije pomoći, ali je moguć i potreban kao kruh i voda. Svako onaj ko se uspije izboriti sa svojim i kolektivnim demonima lakše će živjeti i disati u ovoj žalosnoj i lijepoj zemlji. Treba sebi priznati svoje strahove i mržnje, treba čačkati po najbolnijim dijelovima vlastitog bića. Treba misliti o tome svakodnevno, i boriti se vidjeti stvari na drugi način od onog kojeg zadaju religijska pravila i etničke podjele

Photo: stock

U zadnjih mjesec dana imao sam čast upoznati nekoliko izuzetnih ljudi – ratnih veterana iz proteklih ratova na području bivše države. Zajedno s njima sam proveo devet dana, većinu u Berlinu, ostatak u Srebrenici. U broju 802, na ovom mjestu, već sam pisao o dogodovštinama iz Berlina, takođe i u reportaži s brojem zakašnjenja. Radi se o veteranima rata iz BiH i Srbije, koji su, kao grupa, formirani pod okriljem Centra za nenasilnu akciju (nenasilje.org), male nevladine organizacije koja ima ured u Sarajevu i Beogradu. Ali na ovom mjestu neće biti riječ o veteranima ni o ljudima iz CNA, nego o nečem crnom, neidentifikovanom, nečem što se širi ovom zemljom kao epidemija, stalno metastazira i uvijek završava na jednom mjestu: na grobljima. Na beskrajnim grobljima, tamo gdje se gubi svaka nacionalnost.

Teško je shvatiti tu bolest koja kruži Bosnom i Hercegovinom u neizmijenjenom obliku. Kruži ona i u susjednim zemljama, ali ovdje je fokus usmjeren na Bosnu. U nekim momentima bih čak i mogao shvatiti neke faze te bolesti, mogao bih ih pokušati opravdati. Pronaći odgovarajuće riječi koje će imati ljekovit učinak, ali uvijek se čovjek gorko pokaje, jer živimo u vremenu apsolutne izgubljenosti, haosa i beznađa. Mene to ne sputava da bitišem koliko-toliko po svome. A to zavisi od količine slobode, koja opet zavisi od moje mjesečne zarade. Sretan sam čovjek kad imam para da platim stanarinu, i sve račune, plus mobilni telefon. Ne samo da sam sretan, nego se osjećam slobodnim, nezavisnim. Tada me nikakva kriza vlasti, reformiranja raznih vladâ, koalicije, izbori, smjene, ništa od toga me ne tangira. Ni Milorad Dodik me ne dira u živac, ni njegov pašajaran ex-reis Cerić, ni Rajko Vasić ni ini pehlivani i idioti. Tada sam nedodirljiv, hodam ulicama kao King Kong, prepun samopouzdanja i nade u bolju budućnost. Moja vjera u život se temelji na ličnoj energiji, u kojoj trenutno ne oskudijevam. Nema te depresije u koju ću upasti zbog ovog ili onog, riješene egzistencijalne obaveze su moja raketa ka Mjesecu.

Photo: RSE

Zato mogu razumjeti sve one ljude koji žive ispod ovog egzistencijalnog minimuma. Posebno tu mislim na mlade ljude u bh. provincijama, u malim gradovima u kojima noć pada davno prije nego što stvarni suton započne spuštanje gvozdene kapije noći. Nije mi teško u glavi stvoriti slike bijede i neimaštine, koja je itekako vidljiva u Sarajevu, a kamoli u koncentričnim krugovima izvan njega. Tužna slika BiH u kojoj je događaj dana i mjeseca gol Edina Džeke ili Vedada Ibiševića, dovoljno govori kakav je ovdje nivo samopouzdanja i životne snage, skoro nikakav. I meni je drago kad god neko od njih podere protivničku mrežu. Ali vjerovati kako će njihov spektakularni pogodak riješiti sve probleme boks je s nevidljivim neprijateljem. S onim neprijateljem koji nam je svima uzeo dvije decenije života, i kojeg je moguće pobijediti onog momenta kada raščistiš sam sa sobom. Mukotrpni životni uslovi u kojima živimo ne mogu biti izgovor za nerad na sebi. Prvo treba otpočeti dugu unutrašnju borba sa sobom, s onim dijelovima svijesti koji imaju drugačije planove za tebe i tvoju ličnost. Da bi se ta borba otpočela potrebna je ogromna unutrašnja snaga. Većina ljudi odustaje unaprijed od te borbe i prepušta se, ponekad i instinktivno, “sigurnosti” šire zajednice i nacionalnog kolektiva.

Treba pobijediti svoje strahove, sumnje i noćne more. Poniziti svoje predrasude, suočiti se s istinom i traumom. Pokušati razmišljati i staviti se u kožu onog drugog, jer Bosna je prepuna “drugih”. Težak je to put, baviti se izgradnjom vlastite ličnosti bez ičije pomoći, ali je moguć i potreban kao kruh i voda. Svako onaj ko se uspije izboriti sa svojim i kolektivnim demonima lakše će živjeti i disati u ovoj žalosnoj i lijepoj zemlji. Treba sebi priznati svoje strahove i mržnje, treba čačkati po najbolnijim dijelovima vlastitog bića. Treba misliti o tome svakodnevno, i boriti se vidjeti stvari na drugi način od onog kojeg zadaju religijska pravila i etničke podjele. Treba voditi taj lični, mali džihad (ako ga shvatim kao unutrašnju borbu) svaki dan.

Photo: historyking.com

Šta je ta bolest koju sam spomenuo u uvodu teksta. To je samosažaljenje, bijeda duha, mržnja, začarani krug iz kojeg se teško izvući. Jer je najlakše biti u poziciji žrtve. Žaliti se sebi i sličnima do kraja života. Iz tog samosažaljenja, iz vlastite nemoći, rađa se mržnja, ona se pojavljuje kao ventil za nagomilane frustracije. Ono što ne mogu i neću nikad prihvatiti je emitovanje mržnje u prostoru javnog govora. Sve manje sam tolerantan prema slabićima i kukavicama kojima je mržnja ono što ih pogoni. Empatija za takve je nepoznata riječ.

Bez obzira koliko vam se to činilo paradoksalnim: treba učiti od jakih, hrabrih i poštenih ljudi kao što su veterani protivničkih vojski ratova u devedesetim.

Zašto nacizam vređa ljude

Balada o konju i krmku

 
Photo: Stock

Ljubav je, naime, greška u sistemu: ljubav ne bira žrtvu, ljubav može, krv joj jebem, navesti krajiškog Srbina na podrinjsku Bošnjakinju, sarajevskog Bošnjaka na hercegovačku Hrvaticu, posavskog Hrvata na banjalučku Srpkinju, svakoga na svaku, svaku na svakoga, pa se više "ne zna ni ko je čovjek a ko žena, niti kome Bogu djeca treba da se mole", ne zna se ni slavi li se u kući Vaskrs, Uskrs ili Bajram, ni tko je za obiteljsku, a tko za masovnu grobnicu

Photo: Dragan Kujundžić

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Hoćeš li, kaže, najbolji ikad? Čuj, reko, najbolji vic ikad?

Pa kud ćeš bolji, veli Kožo, nego kad pisac stihova "svaka žena kao leptir/živi samo jedan dan" - u kojima se dalje "ženi kao leptiru" obraća sa "eto, udade se ti za konja, mala šta ti bi?/Je l' ti možda reko da te voli/i da sam ja jedan krmak debeli?" - kad dakle autor pjesme o ženi-leptiru što se udala za konja umjesto za krmka napiše programatski tekst o pogubi mješovitih brakova?

Nikolu Pejakovića Kolju - banjolučko-beogradskog glumca, scenaristu, kantautora i Srbina - dugo je mučio tabu mješovitih, međunacionalnih i međuvjerskih brakova kao jugoslavensko-komunističko-udbaške ujdurme, podmuklog dinamita u "samim temeljima opstanka jednog naroda". Sedam dana, priznaje Kolja, razmišljao je o tome, nije to pitanje koje se može i smije dalje izbjegavati, sedam dana pritiskalo ga je iznutra i kruljilo mu u trbuhu, a on je siromah trpio i trpio, punih je sedam dana trpio dok nije na kraju odlučio da olakša i dušu i crijeva, pa sedmi dan sjeo u radnu sobu, smjestio se, udahnuo, zatvorio oči, grčevito stisnuo šake i napeo svaki mišić u svom tijelu da izbaci to iz sebe.

I onda se čudom začudio kad je vidio da je napravio sranje.

Kad je pak vidio koliko je sranje izazvao svojom zahodskom kolumnom u Glasu Srpske šeretskog naslova "Miješano meso", izazvavši gnjev hiljada ljudi rođenih iz projekta jugoslavenske Komunističke partije o mješovitim brakovima, očajan se Kolja javio otvorenim pismom izvinjenja. Ne može, kaže, podnijeti osjećaj da je nekoga uvrijedio i povrijedio. Nije mu bila namjera da vrijeđa, nego da iznese stav. Pa mu je žao. Vjerujem da jest. Nije mu, promislite li malo, lako: nakon dvadeset godina, čovjek je u šoku i nevjerici otkrio da nacizam može uvrijediti ljude.

Dvadeset godina živio je siroti Kolja u uvjerenju da je nacifašizam dobar, sretno društvo u kojem nema miješanja krvi i u kojemu svatko sa svojom vrstom liježe u krevet, u kojemu se "poštuju stare ugledne kuće, domaćini, narodni tribuni, vjekovni zakoni na kojima su narodi i ljudi opstajali, poštujući ta nepisana pravila, pravila oko ljubavi, posla, udaje, ženidbe, pravljenja kuće, putovanja, posuđivanja para", a onda, nakon dvadeset godina, otkrio da mitološka čudovišta iz miješanih brakova - "u kojima se ne zna ni ko je čovjek a ko žena, niti kome Bogu djeca treba da se mole, u kome se radi mira u kući ne slavi ni Vaskrs ni Uskrs ni Bajram" - zaista postoje, da izgledaju, govore i osjećaju kao i on, i da se vrijeđaju kad im kažeš da su manje vrijedni. Iznenada siroti Kolja otkrio u njima ljudska bića, a u sebi nacista.

Photo: Lucien Clergue

Genijalnu bravuru izveo je Kolja sjedeći na svojoj radnoj školjci: optužio je jugoslavenske komuniste da su "propagiranjem i glorifikovanjem miješanih brakova, u nekoj vrsti jugo melting-pota, istope sve nacije i napravi jedna, jugoslavenska, ateistička", pa tako i doveli do rata kad je "taj naci-program, ta igra sa životima generacija, uvela porodice u međusobni rat". Optužio je, ukratko, komuniste za nacizam, za suštinski isti eugenički projekt kakvim su nacisti stvarali čistu, nemiješanu arijevsku rasu i naciju, pa napisao pamflet protiv mješovitih brakova, sve u slavu čistih, nemiješanih arijevskih rasa i nacija.

Skočio Kolja sebi u usta, pa pojeo govno.

Taj je fenomen posve nov u našim malim palanačkim i klajnburgerskim nacifašizmima: nacizam takozvanih dobrih ljudi. Nacizam dakle ljudi kojima je čisto društvo divna utopija što se sanja na zahodskoj školjci, i koji se iskreno čude kad shvate da ima tako osjetljivih ljudi koje njihova utopija može uvrijediti, povrijediti, udariti, ozlijediti, mučiti, protjerati, silovati, ubiti, zaklati i istrijebiti.

Nije Koljin rijetko imbecilni tekst zanimljiv samo zbog toga: on pamfletom protiv mješovitih brakova nenamjerno razotkriva temeljnu narav nacifašizma i srodnih totalitarnih ideologija, utopija o društvima strogih pravila u kojima su strogim "vjekovnim pravilima" podjednako uređene stvari oko "posla, pravljenja kuće, putovanja ili posuđivanja para" kao i one oko "ljubavi, udaje ili ženidbe". Toj utopiji suprotstavila se, eto, jugokomunistička podvala s mješovitim brakovima, sa "zadivljujućom lakoćom kojom su prevazilažene razlike, vjerske, kulturne i druge". "Žene i muškarci slobodne Jugoslavije ženili su se i udavali kao bezglave muve, ne mareći nizašta", lamentira Kolja na zahodskoj školjci, "i preko noći se odricali vjere, otadžbine, svega, zarad ljubavi."

Ne znam je li se nesretni Kolja onim ljudskim refleksom osvrnuo prije nego što je pustio vodu, ne znam je li pročitao svoj tekst prije nego što ga je objavio u Glasu Srpske: ako jest, mora vas fascinirati plitka tupost urbanog nacista iz moje generacije koji je 2012. godine iskreno gnjevan zbog "lakoće prevazilaženja razlika" i "odricanja od vjere i otadžbine zarad ljubavi".

"Ako si zaljubljen, nisi mentalno zaostao", citira Kolja "naše stare", precizno definirajući ljubav kao neprijatelja sretnog, čistog društva nerazličitih.

Ljubav je, naime, greška u sistemu: ljubav ne bira žrtvu, ljubav može, krv joj jebem, navesti krajiškog Srbina na podrinjsku Bošnjakinju, sarajevskog Bošnjaka na hercegovačku Hrvaticu, posavskog Hrvata na banjalučku Srpkinju, svakoga na svaku, svaku na svakoga, pa se više "ne zna ni ko je čovjek a ko žena, niti kome Bogu djeca treba da se mole", ne zna se ni slavi li se u kući Vaskrs, Uskrs ili Bajram, ni tko je za obiteljsku, a tko za masovnu grobnicu.

Photo: Stefano Miserini

Divno je stoga - u pravu je Kožo - kad društvo koje se tako panično boji ljubavi, pa zaljubljene smatra mentalno zaostalima, oduševljeno slavi čovjek koji će nakon toga mirno sjesti u svoju radnu sobu, smjestiti se, udahnuti, zatvoriti oči, grčevito stisnuti šake i napeti svaki mišić u svom tijelu da napiše ljubavnu pjesmu.

"Ubićete mene lako, ne treba vam oštra kama" - pjeva tako u pjesmi "Nema meni moje žene" Nikola Pejaković Kolja, banjolučko-beogradski glumac, scenarist, kantautor i Srbin - "sakrijte mi ljubav moju, moja slika pašće sama".

Tako su valjda "lako", bez "oštre kame", prije dvadesetak godina umirali slabi i zaljubljeni. Nema Kolja drugo objašnjenje.

Jer ljubav je, shvatili ste, neprijateljsko oružje za dokidanje razlika. A razlike su dobre, da nema razlika, ne bi se znalo tko je konj, a tko krmak.

 

23.11.2012.

NIKO NEMA PRAVO OTIMATI BUDUĆNOST GENERACIJAMA KOJE DOLAZE

Skenderagić: Niko nema pravo otimati budućnost generacijama koje dolaze

image

SARAJEVO - Prigodnim govorima i kulturno-umjetničkim programom večeras je, u organizaciji Udruženja antifašista i boraca Stari Grad, u velikoj sali Općine Stari Grad obilježen 25. novembar - Dan državnosti BiH.

Prisutnim se obratio predsjednik Udruženja Mirsad Hajdar te uz pozdrav "Smrt fašizmu, sloboda narodu" izrazio nadu da će uskoro doći dan kada će se ovaj praznik obilježavati na teritoriji cijele BiH.

- Mi to moramo postići zbog naše budućnosti i zbog budućnosti naše djece, kazao je Hajdar.

Uime Općine Stari Grad okupljene je pozdravio i načelnik Općine Ibrahim Hadžibajrić koji je podcrtao da se BiH nalazi u izuzetno teškom vremenu i kompliciranim političkim odnosima.

- Moramo se trznuti i priznati da smo i sami doprinijeli ovakvom stanju. Ako se mi unutar BiH ne potrudimo, BiH neće opstati. Što prije shvatimo i prihvatimo da nam je BiH jedina domovina to bolje, kazao je Hadžibajrić.

O značaju 25. novembra i ZAVNOBiH-a govorio je zamjenik predsjednika Saveza udruženja boraca NOR-a BiH Nijaz Skenderagić.

- Niko nema pravo otimati budućnost generacijama koje stasaju i dolaze, budućnost koja se može graditi samo na onim ZAVNOBiH-ovskim temeljima koji imaju trajnu vrijednost, naravno, dograđivanim svim onim dobrim, kazao je Skenderagić.

Dodao je da ne postoje dobri i loši narodi već samo dobri i loši ljudi.

- Rat na ovim prostorima je unazadio i Srbe i Hrvate i Bošnjake, zaključio je Skenderagić.

(Vijesti.ba/Fena)

 

23.11.2012.

BH. POLITIČARI VRIJEĐAJU MEĐUNARODNU ZAJEDNICU, A TRAŽE NjENU FINANSIJSKU PODRŠKU

Bh. političari vrijeđaju međunarodnu zajednicu, a traže njenu finansijsku podršku

imageNigel Casey / Oslobođenje

SARAJEVO - Ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u BiH Nigel Casey govorio je u intervjuu za Agenciju FENA o izvještajima Evropske komisije i visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka o (ne)napretku u BiH, pitanju izbora u Srebrenici, političkoj odgovornosti za stanju u državi te ekonomskoj razmjeni dvije zemlje.

Izvještaj visokog predstavnika u BiH, kaže britanski ambasador, potrebno je posmatrati zajedno sa Izvještajem Evropske komisije o napretku u BiH, te naglašava da je visoki predstavnik pripremio izvještaj u skladu s mandatom koji mu je dalo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, a izvještaj Evropske komisije govori o nedostatku napretka u smislu evropskih integracija.

"Ako pogledate oba izvještaja dobit ćete veoma tužnu sliku. Izvještaji prikazuju stvarnost bez obzira koliko ona nekome bila neugodna. Prikazuju brigu koji dijelimo što je nedostatak napretka u posljednjih šest mjeseci nedovoljan te brigu zbog konstantnog postavljanje pitanje vezanih za budućnost ove zemlje. Ako ih pogledate u tom kontekstu postaje jasno zašto je Vijeće sigurnosti odlučilo ne samo da produži mandat EUFOR-u za godinu dana nego također da istakne svoju jednoglasnu podršku radu i mandatu visokog predstavnika", kaže Casey.

Naglašava je da zbog svega toga prisustvo Ureda visokog predstavnika i EUFOR-a ostaje neophodno u BiH tokom njenog kretanja na putu ka Evropskoj uniji.

Na pitanje kakav je njegov stav o izvještaju koji je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poslao Vijeću sigurnosti UN-a, Casey je naglasio da ga ni on ni Vijeće sigurnosti nije pročitalo jer nema taj status izvještaja pred Vijećem, ali kaže da je vidio reakcije političkih lidera u BiH na izvještaj visokog predstavnika i Evropske komisije, a te izjave za ambasadora su razočaravajuće.

"Samo nekoliko političkih lidera imalo je političku hrabrost da kaže da razumiju te izvještaje i priznaju da su oni odgovorni za takvo stanje pa i izvještaje, ali umjesto toga vidjeli smo poznate i iskreno govoreći umarajuće uvrede te pokušaj okrivljavanja stranaca za trenutnu situaciju. Ove uvrede ne da su potpuno bez osnova, nego mislim da one vrijeđaju inteligenciju ljudi u BiH koji percipiraju stvarnost", kaže Casey.

Izrazio je iznenađenje da bh. političari misle da je prihvatljivo vrijeđati predstavnike međunarodne zajednice u BiH, a u isto vrijeme tražiti međunarodnu finansijsku pomoć naglašavajući da oni nude partnerstvo temeljeno na uzajamnom poštovanju koje ima zajednički interes a to je uspjeh ove zemlje posebno jer građane BiH zanimaju rezultati.

Izvještaj Evropske komisije detaljno je opisao šta se desilo tokom protekle godine odnosno da je jako malo napretka.

Za Caseyja je to razočaravajuće jer je na početku godine postojala mogućnost da 2012. godina bude zaista godina stvarnoga napretka. Kaže i da ta prilika još uvijek postoji jer vrata Evropske unije ostaju širom otvorena, ciljevi Mape puta su još uvijek tu, a evropski komesar za proširenje Štefan Füle sljedeće sedmice posjetiti će BiH kada će potvrditi namjeru i želju EU da se procesi napretka u smislu pridruženja BiH EU dešavaju onoliko brzo koliko je brzo sprema lokalna vlast da ispunjava uvjete.

Ambasador Velike Britanije pozdravio je izjave koje su ukazivale na odlučnost političkih lidera nakon sastanka u Mostaru kada su kazali da žele ubrzati put BiH ka EU i podcrtao da očekuje implementaciju tih izjava u konkretne odluke.

Govoreći o napretku BiH od posljednjeg zasjedanja Vijeća za implementaciju mira (PIC), Casey podsjeća da je ta sjednica održana prije lokalnih izbora u BiH te je tada naglasak bio na interesu međunarodne zajednice da lokalni izbori budu provedeni na fer i slobodan način.

"Pozitivno je da su lokalni izbori uspješno okončani tada smo imali posebno usmjerenje na provođenje izbora u Srebrenici i prirodno smo zabrinuti jer izborni rezultati u Srebrenici još uvijek nisu potvrđeni. Očekujemo da Centralna izborna komisija (CIK) BiH završi svoj posao kada je u pitanju potvrđivanje izbornih rezultata te općine što je prije moguće", ističe Casey.

Na sjednici PIC-a zakazanoj za 29. i 30. novembar sagledat će se, kaže Casey, šta se dešavalo u proteklim mjesecima i najvjerovatnije će biti pažnja usmjerena na Mostar gdje je potrebno implementirati presudu Ustavnog suda BiH kako bi građani Mostara mogli ostvariti demokratsko pravo te da bi se lokalni izbori održali što prije.

Odgovarajući na pitanje o pozivanju na zatvaranje OHR-a, Casey podsjeća da je jedini napredak u tom smislu napravljen kada je zatvoren Ured OHR-a i supervizija za Brčko što je uvjet koji je međunarodna zajednica ispunila, ali o pitanju drugih uvjeta ništa nije urađeno tako da "za one koji traže zatvaranje Ureda visokog predstavnika odgovor je jasan: Radite na ispunjavanju uvjeta za to".

Na kraju razgovora, ambasador je u kontekstu ekonomske bilaterale njegove zemlje i BiH rekao da 15 britanskih kompanija direktno investiraju u BiH.

- Velika Britanija uvozi u BiH 20 miliona funti godišnje u robi, a kada su u pitanju usluge uvozi oko 30 miliona funti, dok se iz BiH u Veliku Britaniju uvozi oko 13 miliona funti dobara i oko 40 miliona funti vrijednosti usluga - kazao je na kraju razgovora ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u BiH Nigel Casey.


(Vijesti.ba/Fena)

 

23.11.2012.

U SARAJEVO DOLAZI FULE I REEKER I ZASJEDA PIC

U Sarajevo dolaze Füle i Reeker i zasjeda PIC

imageŠtefan Füle

................................................

SARAJEVO - Naredna sedmica  u BiH bit će u znaku dolaska evropskog komesara za proširenje i politiku susjedstva Štefana Fülea i Philipa Reekera,  pomoćnika zamjenika američke državne tajnice za evropske i euroazijske poslove, te zasjedanja Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC).

U Sarajevo će 27. novembra doputovati evropski komesar za proširenje i politiku susjedstva Štefan Füle da bi s bh. političkim liderima razgovarao o ispunjenju uvjeta iz Mape puta za priključenje BiH Evropskoj uniji. 

Nakon Fülea, u Sarajevo će sredinom naredne sedmice doputovati Reeker, pomoćnik zamjenika američke državne sekretarke Hillary Clinton, koja je samo mjesec dana ranije boravila u BiH kada je zajedno s visokom predstavnicom EU za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton istakla da su Evropska unija i SAD ujedinjene u snažnoj podršci Bosni i Hercegovini na njenom evroatlantskom putu.

Clinton je tada istakla da je sva odgovornost za trenutni zastoj i za napredak BiH ka EU i NATO-u isključivo na bh. političarima te da je nepojmljivo da se 17 godina nakon rata bh. lideri i dalje služe nacionalističkom retorikom i retorikom koja zagovara dezintegraciju BiH. Istakla je da će osobno u decembru od NATO-a tražiti da BiH dobije MAP, ukoliko iz BiH dobije pozitivan signal, odnosno, ukoliko budu riješena pitanja državne i vojne imovine.

Kako se očekuje njen pomoćnik Reeker će s bh. zvaničnicima razgovarati o (ne)napretku BiH ka Evropskoj uniji i članstvu u NATO-u.  

Intenzivirani angažman međunarodnih dužnosnika bit će naredne sedmice  "zaokružen" dvodnevnim zasjedanjem  Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC). 

Na majskom zasjedanju su članice PIC-a pozvale političke lidere u BiH da odmah implementiraju presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić-Finci", usvoje sveobuhvatan globalni fiskalni okvir za period 2012.-2014. te dogovore funkcionalan mehanizam koordinacije među različitim nivoima vlasti o pitanjima u vezi s Evropskom unijom.

Od ovih preporuka lideri u BiH usvojili su globalni fiskalni okvir i budžet za 2012. godinu, ali preostale preporuke nisu provedene. 

Na sastancima na visokom nivou  između bh. političkih lidera i  dužnosnika Evropske unije o ispunjavanju uvjeta BiH za približavanje EU održanim  tokom ove godine rečeno je da je 30. novembar rok do kojeg bi u Parlamentarnoj skupštini BiH trebale biti usvojene ustavne promjene za implementaciju presude u slučaju "Sejdić i Finci" da bi BiH mogla predati kredibilnu aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji.

U razgovoru za Agenciju FENA ambasador Ruske Federacije u BiH Aleksandar Bocan Harčenko kazao je da će na predstojećoj sjednici PIC-a ponovo upozoriti na potrebu implementacije uvjeta "pet plus dva" da bi bio zatvoren OHR. 

Na sjednici PIC-a zakazanoj za 29. i 30. novembar sagledat će se, kazao je danas za Fenu  ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u BiH Nigel Casey šta se dešavalo u proteklim mjesecima i najvjerovatnije će biti pažnja usmjerena na Mostar, gdje je potrebno implementirati presudu Ustavnog suda BiH da bi građani Mostara mogli ostvariti demokratsko pravo te da bi lokalni izbori  bili održani što prije. 

Kad je riječ o zatvaranju OHR-a, Casey podsjeća da je jedini napredak u tom smislu napravljen kada je zatvoren Ured OHR-a i supervizija za Brčko što je uvjet koji je međunarodna zajednica ispunila, ali o pitanju drugih uvjeta ništa nije urađeno tako da "za one koji traže zatvaranje Ureda visokog predstavnika odgovor je jasan: Radite na ispunjavanju uvjeta za to". 

U kontekstu pojačanih diplomatskih aktivnosti u BiH,  pažnju javnosti pobuđuje i najava Ambasade SAD-a  o angažmanu s ostalim predstavnicima međunarodne zajednice na organizaciji radne konferencije koja će biti održana na proljeće i na kojoj bi se razgovaralo o opcijama moguće reforme Federacije BiH.

"Sjedinjene Američke Države su već ranije iznijele svoje mišljenje da je potrebno da se Federacija BiH, kao i svi nivoi vlasti u BiH, učine funkcionalnijim. Federacija BiH ima složenu, dupliranu i skupu strukturu. Sjedinjene Američke Države bi voljele vidjeti da Federacija BiH postane funkcionalnija, efikasnija i manje birokratska", navode iz Ambasade SAD-a.

Ambasador Patrick S. Moon apelovao  je na pojedince, lidere i nevladine organizacije da otpočnu razgovore o mogućim promjenama Ustava Federacije BiH da bi se na bolji način odgovorilo potrebama građana i zaštitila njihova prava.

(Vijesti.ba/Fena)

 

23.11.2012.

OSCE: KRIVIČNA DJELA POČINjENA IZ MRŽNjE SU ČESTO POTCIJENjENA

OSCE: Krivična djela počinjena iz mržnje su često potcijenjena

image

SARAJEVO - Bosna i Hercegovina treba poduzeti dodatne napore da bi se u potpunosti priznale ozbiljne posljedice koje krivična djela počinjena iz mržnje ostavljaju na žrtve te da bi se prepoznala potencijalna opasnost koju takva krivična djela predstavljaju za ukupnu stabilnost i buduću sigurnost u BiH.

Ovo je samo jedna od preporuka navedenih u izvještaju o temi “Borba protiv krivičnih djela počinjenih iz mržnje: Analiza incidenata motiviranih predrasudama u BiH”, koji su danas u Banjoj Luci predstavili članovi Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.

Dokument donosi rezultate petogodišnjeg praćenja predmeta u vezi s krivičnim djelima počinjenim iz mržnje i drugim incidentima motiviranim predrasudama, te analizira neusklađenosti između međunarodnih standarda i domaće prakse u BiH u vezi s reakcijama na ovakve vrste incidenata.

Također, izvještajem se žele animirati policija, pravosuđe, organi vlasti, nevladine organizacije i grupe civilnog društva koje se bave ovim pitanjima ili dolaze u dodir s njima, ističe pravni savjetnik OSCE-Saša Bojanić.

Kaže da je veliki utjecaj, koji imaju krivična djela počinjena iz mržnje, često potcijenjen.

Takva krivična djela ugrožavaju ne samo fizičku sigurnost pojedinca nego mogu predstavljati veliku opasnost za samu potku od koje je sačinjeno društvo, kao i njegovu koheziju.

Prema definiciji Ureda OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), krivična djela počinjena iz mržnje su djela propisana krivičnim zakonom neke države koja su motivirana predrasudama, što znači da je počinilac odabrao svoju žrtvu na osnovu „zaštićenih karakteristika“ žrtve - odnosno osnovnih ili ključnih karakteristika koje dijeli neka grupa, kao što su „rasa“, religija, etnička pripadnost, jezik ili seksualna orijentacija.

Krivična djela počinjena iz mržnje predstavljaju izraz netolerancije i predrasuda koja potiču neprijateljstvo, dok istovremeno šire i produbljuju razdor između određenih etničkih, vjerskih ili manjinskih grupa.

U državi kao što je BiH, gdje se društvo još oporavlja od nasilnog sukoba, krivična djela počinjena iz mržnje velika su prepreka ponovnoj izgradnji društvenog povjerenja.

Zbog potencijalne destruktivnosti koju krivična djela počinjena iz mržnje mogu prouzrokovati u BiH, Misija OSCE-a od 2008. godine, u okviru svog programa praćenja rada i reforme pravosudnog sektora, prati pojavu incidenata motiviranih predrasudama i mržnjom, kao i reakcije policije, pravosuđa i organa vlasti na lokalnom i državnom nivou, kao i članova pogođene zajednice i medija na takve incidente. Misija je također udružila snage s organima vlasti Bosne i Hercegovine u svrhu unapređenja prevencije i borbe protiv krivičnih djela počinjenih iz mržnje.

Od početka 2008. do juna 2012. godine, Misija je uočila i pratila ukupno 691 mogući incident motiviran predrasudama, a u sklopu svog programa praćenja sudskih postupka, Misija je pratila 104 postupka u kojima je njezino osoblje uočilo postojanje jednog ili više „pokazatelja predrasuda“ – odnosno, objektivnih kriterija pomoću kojih se može utvrditi da li je mogući motiv za incident ili krivično djelo zasnovan na predrasudama.

Međutim, nije svaki od ova 104 predmeta uključivao optužbe za krivično djelo u kojima je jedan od elemenata djela bio motiv iz predrasuda – drugim riječima, većina ovih predmeta nije sadržavala optužbe u vezi s krivičnim djelom počinjenim iz mržnje.

U ovom izvještaju ne iznose se statistički podaci o incidentima motiviranim predrasudama ili sudskim postupcima u predmetima o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje u BiH, jer to jednostavno nije moguće u postojećem kontekstu.

Navode se rezultati petogodišnjeg praćenja postupaka krivičnih djela počinjenih iz mržnje i incidenata motiviranih mržnjom, koje je provela Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, a u isto vrijeme vrši se analiza neusklađenosti između međunarodnih standarda i domaće prakse u BiH, u vezi s odgovorima na ovakve incidente.

Daje se i kompletan popis preporuka, među kojima i da je potrebno usvojiti izmjene i dopune Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te da pravni stručnjaci trebaju voditi daljnje rasprave o važećim odredbama koje se odnose na krivična djela počinjena iz mržnje, da bi se osigurala njihova veća i dosljednija primjena.

Potrebno je pružiti specijaliziranu obuku službenicima agencija za provedbu zakona i sudijama i tužiocima o provedbi istrage i krivičnom gonjenju krivičnih djela počinjenih iz mržnje; unaprijediti prikupljanje podataka o incidentima i krivičnim djelima motiviranim predrasudama; intenzivirati javnu i odgovarajuću osudu incidenata motiviranih predrasudama, kao i pravovremenu i adekvatnu reakciju organa vlasti te pružiti aktivnu podršku radu organizacija civilnog društva na prevenciji i poboljšanju odgovora na krivična djela počinjena iz mržnje.

(Vijesti.ba/Fena)

 

23.11.2012.

PREDSJEDNIŠTVO BiH BEZ KONSENZUSA O PALESTINI

Predsjedništvo BiH bez konsenzusa o Palestini

imagePredsjedništvo BiH

.....................................................

Predsjedništvo BiH je na današnjoj sjednici raspravljalo, na zahtjev člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, o Rezoluciji o prijemu Palestine u Ujedinjene narode, kazao je na konferenciji za medije u Sarajevu predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović.

Pojasnio je da ova tačka nije bila na ranije utvrđenom dnevnom redu, ali da su članovi Predsjedništva prihvatili da raspravljaju o ovome.

- Nakon rasprave donesena je odluka 2:1 da se podrži prijem Palestine u UN, ali, da bi ovakva odluka bila validna potreban je konsenzus - pojasnio je Radmanović.

Predsjedništvo je danas razgovaralo i o predstojećoj posjeti slovačkog predsjednika Ivana Gašparoviča BiH. Posjeta će biti upriličena 27. i 28. novembra.

- Ova posjeta je ocijenjena vrlo važnom te će sva tri člana Predsjedništva dočekati Gašparoviča - kazao je Radmanović.

U delegaciji iz Slovačke bit će i privrednici ove zemlje te će u okviru posjete BiH biti održana i dva biznis foruma.

Dolazak predsjednika Slovačke preklapa se s dolaskom komesara za proširenje EU Štefana Fülea  te članovi Predsjedništva neće biti u mogućnosti da se sastanu s njim.

- U medijima su se pojavile informacije da Predsjedništvo BiH nema vremena da se nađe s Füleom. To nije tačno. Istina je da  Füle nije tražio sastanak sa članovima Predsjedništva BiH već sam ja pozvan da se obratim petominutnim govorom učesnicima sastanka na visokom nivou u Sarajevu - pojasnio je Radmanović.

Ovaj poziv Radmanović smatra neprihvatljivim.

- S jedne strane zato što taj dan imamo posjet slovačkog predsjednika, a s druge strane, ne priliči da se član Predsjedništva BiH poziva da dođe na skup u Sarajevu na pet minuta. Predsjedništvo BiH je domaćin u ovoj zemlji. Uostalom, pogledajte listu pozvanih na taj sastanak pa sami vidite gdje je predsjedavajući Predsjedništva BiH - kazao je Radmanović.

Kada su u pitanju očekivanja od sastanka u Sarajevu, Radmanović je istakao da BiH nije napravila ono što je obećano na prošlom sastanku.

- I tada sam govorio da je kraj novembra nerealan rok za ono što treba da uradimo. Međutim, smatram da sada imamo bolju atmosferu i možda možemo uraditi nešto do kraja godine - rekao je on.

Kada je u pitanju prijedlog budžeta za 2013. koji je Vijeće ministara uputilo Predsjedništvu na potvrđivanje, Radmanović je najavio posebnu sjednicu na kojoj će biti razmatran ovaj prijedlog.

- Sjednica će biti slijedeće sedmice - zaključio je Radmanović.


(Vijesti.ba/Fena)

 

Milorad Dodik uputio pismo podrške Izraelu

imageMilorad Dodik

........................................................................................

Republika Srpska ima puno razumijevanje za poziciju Izraela i izražava podršku aktivnostima, koje su preduzele vlasti ove države, kako bi zaštitile svoju teritoriju i stanovništvo, ističe se u pismu koje je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio predsjedniku Izraela Šimonu Peresu i ministru inostranih poslova Avigdoru Libermanu, povodom novonastale situacije u ovoj zemlji i eskalacije nasilja na Bliskom istoku.

"Želio bih da Vas obavijestim da Republika Srpska iskreno žali zbog oružanih sukoba koji su izbili u Vašoj zemlji i gubitka života građana Izraela", istakao je predsjednik Srpske.

On je izrazio nadu da će u najskorije vrijeme doći do obustave oružanih dejstava, što će omogućiti smirivanje situacije i traženje rješenja kroz proces pregovaranja.

"Ovom prilikom želio bih da još jednom potvrdim moju ličnu, i podršku Republike Srpske i srpskog naroda prijateljskom jevrejskom narodu i naporima koje ulaže Vaša zemlja u borbi protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Izrael", istakao je predsjednik Dodik.

(Srna)

Komšić zatražio ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Ustava FBiH, Ustava RS i Izbornog zakona

imageŽeljko Komšić

.....................................................

SARAJEVO - Član Predsjedništva BiH Željko Komšić uputio je Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Ustava FBiH, Ustava Republike Srpske i Izbornog zakona BiH.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti se odnosi na odredbe Ustava Republike Srpske koje se tiču izbora predsjednika i potpredsjednika RS, odredbe Ustava FBiH koje se tiču izbora predsjednika i potpredsjednika FBiH te odredbe Izbornog zakona BiH koji govore o izboru predsjednika i potpredsjednika u FBiH i RS.

Navedeni zahtjev se odnosi na neusklađenosti odredbi entitetskih ustava s odredbama Ustava BiH, a koje se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, međunarodne standarde i nediskriminaciju.

U zahtjevu za ocjenu ustavnosti se naglašava da su pomenute odredbe entitetskih ustava u suprotnosti s odlukom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Finci/Sejdić protiv BiH, saopćeno je iz Predsjedništva BiH.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

23.11.2012.

DOMAGOJ MARGETIĆ: MILORAD DODIK ĆE ZAVRŠITI KAO IVO SANADER

Margetić: Dodik će završiti kao Ivo Sanader

imageDomagoj Margetić

..........................................................

Hrvatski novinar Domagoj Margetić, koji je polovinom ovog mjeseca otvorio aferu Hypo banka, tvrdeći da su u nezakonite radnje umiješani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i njegov sin Igor Dodik, danas je svoje navode o međunarodnoj istrazi koja se navodno provodi protiv Dodikovih ponovio i u Banjoj Luci, javlja dopisnik agencije Anadolija (AA).

Tvrdi da mu je predsjednik RS u proteklih nekoliko dana slao potpredsjednika RS Emila Vlajkija, šefa osiguranja Miloša Čubrilovića, te kontraverznog Dževada Galijaševića "da mu nude pare i da mu prijete kako bi prestao pisati o ovom slučaju".

"Sve njih sam odbio i prijavio ih Državnoj agenciji za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA), zbog prijetnji i nuđenja mita“, istakao je Margetić.

Kazao je da je u Banju Luku došao odgovoriti na izjave predsjednika RS "da su svi navodi o aferi Hypo čista laž i dio podzemnih kriminalnih krugova uperenih protiv njega".

"Bilo bi bezobrazno da odgovaram Miloradu Dodiku iz Zagreba ili Beograda jer mi je zabranjeno da to uradim u Banjoj Luci. Ja sam to odbio i došao sam Miloradu Dodiku u Banju Luku reći: "Ti si kriminalac, upetljan si a aferu Hypo , ti si pod međunarodnom istragom za aferu Hypo". Za sve to imam dokumente koje sam dobio od glavnog istražitelja države Austrije Olfa Holuba, koji je najavio dolazak u Banju Luku kako bi istražio ovaj slučaj“, istakao je Margetić.

Kazao je da u Banju Luku nije došao "mahati papirikma i prijetiti kao Dodik", već javnosti predočiti dokumente koji potvrđuju da je Dodik pod istragom u aferi "Hypo".

Osim austrijskog tužiteljstva, ovim slučajem se , ustvrdio je Margetić, bave se i istražni organi u Njemačkoj.

Naglasio je da kao "novinar istraživač nikada nije lagao", te da to potvrđuje činjenica, kako je rekao, da je upravo on otvorio istragu o umiješanosti bivšeg premijera Hrvatske Ive Sanadera u aferu "Hypo" banka zbog koje je prije nekoliko dana osuđen na višegodišnju kaznu zatvora.

„Zato poručujem Miloradu Dodiku da će završiti kao Ivo Sanader“, istakao je Margetić, koji se novinarima obratio na ulici ispred sjedišta Hypo banke. Naime, niko u Banjoj Luci mu nije želio ustupiti prostor za održavanje konferencije za novinare.

Ove Margetićeve navode potvrđuje i dopis Međunarodnog press centra u Banjoj Luci koji je prvo najavio održavanje press konferencije da bi tu najavu nakon nekoliko sati u toku jučerašnjeg dana otkazao.

Margetićevo obraćanje su, uz novinare, pratili aktivisti građanske inicijative "Park je naš", pojedini  poslanici u Narodnoj skupštini RS, kao i veliki broj kriminalističkih inspektora Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS u civilu.

(Vijesti.ba/AA)

 

Tužilaštvo u Minhenu pokreće istragu protiv Milorada i Igora Dodika!

...........................

image

Igor Dodik i Milorad Dodik

...........................................................

Dopisom od 5. novembra 2012. godine, Glavno tužiteljstvo u Münchenu potvrdilo je kako je pod brojem spisa 2094/ot, Višem tužiteljstvu Munchen I, naložilo pokretanje postupka protiv Hypo Alpe Adria Banke u Banja Luci, kao i protiv Milorada Dodika i Igora Dodika, ...

... zbog više kaznenih djela; 'kuhanja poslovnih knjiga'(krivotvorenja i lažnog prikazivanja podataka), prevara u poslovanju, te 'ciljanog uništavanja solventnog i likvidnog komitenta po narudžbi nepoznatog počinitelja', javlja portal seebiz.eu.

Dopunom navedene kaznene prijave od 24. listopada 2012. godine, javlja seebiz.eu, Milorada Dodika i njegovog sina Igora, teretilo se za pranje novca, te uzimanje novca za politički reket, odnosno uzimanje novca od Hypo Grupe na tajni račun Dodikovog sina za pružanje nezakonitih usluga političke zaštite Dodikove vlasti Hypo Alpe Adria Banci u Banja Luci. Na temelju priloženih dokaza i dokumenata, Glavno tužiteljstvo u Munchenu očito je smatralo kako postoji osnovana sumnja za pokretanje istrage u ovom slučaju, te je Visokom tužiteljstvu Munchen I, naloženo pokretanje istrage u predmetu pod brojem 2094/ot, protiv Hypo Alpe Adria Banke u Banja Luci, Milorada Dodika, Igora Dodika, te ostalih za koje se utvrdi umiješanost u ovu korupcijsku aferu.

Tako je, ovim najnovijim dokumentom Glavnog tužiteljstva u Munchenu, i službeno potvrđeno kako su Milorad Dodik i njegov sin Igor pod istragom njemačkog tužiteljstva, kako zbog umiješanosti u Aferu Hypo, odnosno zbog korupcijske sprege Milorada Dodika sa Hypo bankom u Banja Luci, tako i zbog tajnog računa kojeg je kod Hypo banke u Banja Luci otvorio Igor Dodik, a kojem je, prema imovinskoj kartici iz srpnja 2010. Godine, Dodikov sin imao pohranjenih 10 milijuna 804 tisuće 881 konvertibilnu marku, odnosno iznos od oko 5,4 milijuna eura.

Prijava gotovo istovjetnog sadržaja podnijeta je samo dan ranije, 23. oktobra ove godine, podnesena je i zemaljskom poglavaru Koruške, Gerhardu Dorfleru, koji je dopisom od 29. 10. 2012. godine, pod brojem LH-10578/1/2012, osobno potvrdio kako je osobi nadležnoj za Aferu Hypo u regionalnoj vlasti, mr. Haraldu Doberingu, proslijedio prijavu sa priloženom dokumentacijom na daljnje nadležno postupanje, iz čega jasno proizlazi kako su i nadležne institucije u Koruškoj, pokrenule istragu protiv Hypo banke u Banja Luci, te Milorada Dodika i njegovog sina, zbog navedenih kaznenih djela.

"Dokumentacija koja priloži ovoj kaznenoj prijavi posložena je na način da se razvidno vide kaznena djela koja je HAAB počinio; od poslovne prijevare, ucjene i prijetnji. Iz izjava i priznanja službenika banke nesporno proizlazi da su djela činjena voljom uprave banke, pa ista predstavljaju kazneno djelo banke kao institucije. Iz dokumentacije proizlazi da je uprava središnjice banke u Austriji znala i odobravala ovo postupanje. Iz izjava službenika banke jasno proizlazi i gore navedeno kuhanje poslovnih knjiga (tj. manipuliranje jednim jedinim iznosom novca u visini od 700.000 KM, koji je istovremeno bio knjižen kao isplata kredita podnositelju prijave, ali i kao povrat iznosa kredita tvrtke "PRODEX-AGRO", te nakon toga isplaćen vlasnicima "PRODEX-AGRO" na račune u Srbiji", stoji u prijavi koju je protiv Hypo banke u Banja Luci njemačkom tužiteljstvu podnio poduzetnik Rade Novković.

"Podnositelj prijave je dana 16.04.2010. g. podnio kaznenu prijavu protiv Kurta Makula, generalnog direktora HIPO-ALPE-ADRIA BANK a.d., Banja Luka, te niza pojedinaca iz banke koji su bili izravno uključeni u ovaj kriminal; i to: zamjenika generalnog direktora i izvršnog direktora HAAB Banja Luka, Srećka Bogunovića, izvršnog direktora HAAB Banja Luka, Đurđice Dragojević i pravnog savjetnika uprave banke Gorana Babića.

Premda je pravosudni sustav u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska, po podnošenju prijave, počeo rješavati ovaj slučaj, politički pritisci su uskoro zaustavili djelovanje pravosudnih i policijskih tijela u Republici Srpskoj. Podnositelj prijave ima razloga sumnjati da je iste pritiske osobno naredio i osobno koordinirao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Zbog opsežnosti slučaja ovdje se neće detaljno opisivati kronologija ovih političkih pritisaka. Međutim, podnositelj prijave će po potrebi posebnim podneskom dostaviti detaljan opis kronologije ovih političkih pritisaka uz točno navođenje svih detalja postupaka koji su se vodili i koji su političkim pritiskom Milorada Dodika zaustavljeni, uz navođenje pojedinaca koji su u tome sudjelovali ili koji su zbog pritiska jednostavno morali prestati poduzimati zakonom predviđene radnje, odnosno voditi zakonom propisane postupke", navodi Novković u prijavi.

"Valja naglasiti da će podnositelj prijave ovu prijavu, odnosno ovaj slučaj, razraditi kao "case study", koji će u detalje pokazati funkcioniranje HAAB-a u regiji Zapadnog Balkana. Iz tog "case study" će se detaljno vidjeti posljedice koje je kriminal HAAB-a ostavio u toj regiji, kao i posljedice koje će snositi njemački i austrijski porezni obveznici i birači.

Tako će sam ovaj slučaj pokazati da nije točna brojka, s kojom se do sada baratalo, o ukupnoj šteti od 47 do 48 milijardi eura štete u međunarodnom bankarskom kriminalu HAAB, (uz dodatnih milijardu do dvije milijarde dolara koje su utužili oštećeni subjekti iz Sjedinjenih Država Amerike), budući da ovaj individualan slučaj, te niz sličnih slučajeva nisu obuhvaćeni ovim procjenama. Stoga je ukupna šteta pričinjena kriminalom HAAB-a za sada nepoznata, ali znatno veća po obimu.

Osim ove izravne štete, treba imati u vidu i štetu počinjenu ukupnom društvu i ekonomiji, koja je počinjena gašenjem solventnog i likvidnog ekonomskog subjekta te otpuštanjem radne snage, koja je u ovom slučaju bila u velikom postotku visokoobrazovana. Na ovaj način je kriminalna aktivnost HAAB-a doprinijela široj devastaciji ekonomije i društva sa teško procjenjivim posljedicama.

Pri tome će se pokazati da ovaj kriminal, po svojoj pravnoj kvalifikaciji sadrži ne samo djela bankarskog kriminala u užem smislu ("kuhanje knjiga", pranje novca...), već i niz kaznenih djela iz drugih grana kaznenog zakona, te pokazuje širu spregu koja s jedne strane uključuje: političku elitu (u konkretnom slučaju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika), kao i nepoznate naručitelje za koje je HAAB "odradio" uništenje poslovanja podnositelja prijave, te ostale sudionike i pomagače kaznenih djela; u ovom slučaju iz tvrtke "PRODEX-AGRO".

Ovaj "case study" će, najzad, pokazati da su ukupne ekonomske, socijalne i druge posljedice tog kriminala veće po obimu, nego što se to do sada smatralo, te da će iste imati trajne posljedice, koje će trajati još dugi niz godina. Iz ovog pojedinačnog slučaja pokazuje se da je HAAB bitno utjecao na "političku, socijalnu i ekonomsku arhitekturu" regije Zapadnog Balkana, te da je doprinio široj devastaciji društva i ekonomije u toj regiji. Iz ovog slučaja razvidno je da je podnositelj prijave, kao solventna i likvidna tvrtka, sa visokoobrazovanom radnom snagom ciljano uništen putem banke, koja je koristila (u to vrijeme uistinu visoki) rejting austrijskog bankarstva, odnosno koja je svoj xafsing temeljila na imidžu srednjeeuropske bankarske institucije, kojoj su tijela javne vlasti (tada pokrajina Koruška) suvlasnik 50% dionica. Podnositelj prijave je odabrao HAAB kao svoju poslovnu banku u uvjerenju da surađuje sa srednjeeuropskom financijskom institucijom, a postao je žrtvom zločinačke organizacije povezane sa lokalnim moćnicima", opisuje se kaznenom prijavom na temelju koje je Glavno tužiteljstvo u Munchenu otvorilo istražni spis pod brojem 2094/ot.

"U kaznenoj prijavi su detaljno razrađena kaznena djela koja je HAAB počinio; od poslovne prijevare, ucjene i prijetnji. Iz izjava i priznanja službenika banke nesporno proizlazi da su djela činjena voljom uprave banke, pa ista predstavljaju kazneno djelo banke kao institucije. Iz dokumentacije proizlazi da je uprava središnjice banke u Austriji znala i odobravala ovo postupanje.

Budući da je riječ o međunarodnom kriminalu, moja stranka je, kao oštećena, ovlaštena inicirati kaznene postupke podnošenjem prijava, te je ovlaštena potraživati naknadu štete pred nadležnim sudovima na području Savezne Republike Njemačke i Republike Austrije.

Pri tome će moja stranka svoj individualan slučaj, sa opsežnom dokumentacijom koji isti slučaj dokazuje, koristiti kao "case study" kojim se dokazuje: da je poslovna politika HAAB-a u sebi sadržavala ciljano uništavanje svojih komitenata, i to solventnih i likvidnih klijenata, da je na taj način HAAB doprinio eliminaciji zdravih poslovnih subjekata iz lokalne ekonomije, čime je lokalnu ekonomiju učinio isključivo ovisnom o izvozu, da je na taj način HAAB doprinio dodatnoj ekonomskoj devastaciji šire regije, koja regija je sada obilježena prijetećim ekonomskim kolapsom niza država regije, koje države regije će, ako i kada do tog kolapsa dođe, pomoć tražiti prvenstveno od Njemačke, (zbog čega cijeli slučaj predstavlja ne samo predmet interesa njemačkih državnih tijela, već i šire njemačke političke i društvene javnosti), da je HAAB ovo činio u potpunoj sprezi sa lokalnom politikom, te da zbog te sprege, odnosno zbog kontrole koju politika ostvaruje nad lokalnim pravosuđem, ne postoji mogućnost da se problem riješi pred lokalnim pravosuđem.

Ukratko, moja stranka će koristiti ovaj "case study" da dokaže da je sadašnja prijetnja ekonomskim kolapsom zemalja regije Zapadnog Balkana "politički programirana", te da su za istu odgovorne kako lokalne političke elite, tako i određeni interesni krugovi na Zapadu, koji su svoje interese ostvarivali preko HAAB-a", stoji u prijavi koju je Novković predao zemaljskom poglavaru Koruške Gerhardu Dorfleru, koji je na temelju ove prijave naložio postupanje Haraldu Doberingu, službeniku nadležnom za Aferu Hypo u pokrajinskoj vlasti Koruške.

"Stoga će pitanje razrješenja kriminalnih sprega vezanih oko HAAB-a i lokalnih političkih elita u zemljama regije Zapadnog Balkana predstavljati preduvjet ukupne stabilizacije te regije, sanacije ekonomske krize u zemljama regije i omogućavanja integracije iste regije u Evropsku unije.

Osim toga, ovaj individualni slučaj moje stranke, prikazan kao "case study" dokazuje da je ukupna šteta koja je pričinjena međunarodnim bankarskim kriminalom HAAB-a, znatno veća od do sada procijenjene štete (tj. od iznosa koji se kretao između 47 do 48 milijardi, (uz dodatnih milijardu do dvije milijarde dolara koje su utužili oštećeni subjekti iz Sjedinjenih Država Amerike). U ranijim procjenama štete, koje procjene su dovele do gore navedenih iznosa, nisu uračunati slučajevi kao gore opisani slučaj moje stranke. Postoji osnovana sumnje da je slučaj moje stranke samo primjer jedne šire prakse koja se odvijala u više zemalja regije. Stoga postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da je ukupni iznos na ovaj način pričinjene štete (koja se samo u slučaju moje stranke kreće u iznosu od 53 milijuna eura), znatno premašio do sada procijenjene štete počinjene od strane HAAB-a.

Osim ove izravne štete, treba imati u vidu i štetu počinjenu ukupnom društvu i ekonomiji, koja je počinjena gašenjem solventnog i likvidnog ekonomskog subjekta te otpuštanjem radne snage, koja je u ovom slučaju bila u velikom postotku visokoobrazovana. Na ovaj način je kriminalna aktivnost HAAB-a doprinijela široj devastaciji ekonomije i društva sa teško procjenjivim posljedicama.

Slijedom navedenog, ovime Vas u ime moje stranke molim da gore navedeno uzmete na znanje, te da poduzmete sve što je u Vašoj ingerenciji kako bi nadležna tijela Republike Austrije što efikasnije surađivala sa nadležnim tijelima drugih država u procesuiranju počinitelja kaznenih djela HAAB-a, u ukupnom rasvjetljavanju kriminalnih aktivnosti u kojima je HAAB sudjelovao, te radi sanacije ukupne štete koja je time počinjena", zaključuje se u prijavu Dorfleru.

Milorad Dodik, tako se zahvaljujući svojem političkom i korupcijskom utjecaju na pravosuđe u Republici Srpskoj, koje je po njegovom nalogu odbilo procesuirati Slučaj Dodik - Hypo, odnosno koje je čak zabranilo postupanje kriminalističkoj policiji u ovom slučaju, našao pod istragom austrijskih vlasti i njemačkog pravosuđa, kao što to potvrđuju dva dokumenta koja posjedujem. Odbijanjem procesuiranja slučaja u Republici Srpskoj, Dodik je zapravo omogućio njemačkom pravosuđu preuzimanje nadležnosti nad ovim slučajem, nakon čega se, otvaranjem predmeta pod brojem 2094/ot, 5. studenog ove godine, Milorad Dodik, uz svojeg sina Igora, našao pod njemačkom istragom Afere Hypo.



(Vijesti.ba)

 

 
23.11.2012.

DA LI JE ZAVRŠENA JEDNA EPOHA?

Javno snimanje emisije Peščanik

Da li je završena jedna epoha?

 
Svetlana Vuković i Svetlana Lukić
Svetlana Vuković i Svetlana Lukić
Photo: Peščanik

.............................................................

Redakcija Peščanika organizuje javno snimanje emisije u Centru za kulturnu dekontaminaciju, u ponedeljak, 26. novembra od 19 sati. Učesnici razgovora su Vesna Pešić, Dubravka Stojanović, Srđa Popović, Vesna Rakić-Vodinelić, Dejan Ilić i Svetlana Lukić

Live streaming biće moguće pratiti sa sajta Peščanika Izvodi iz prepiske učesnika:

Povod da opet izađemo iz naših redovnih  aktivnosti, sajta i emisije, je velika konfuzija koja je nastala u  poslednjih nekoliko meseci. Ostali su bez reči mnogi naši sagovornici,  ali i čitaoci i slušaoci. Svi osećamo da je nastalo neko novo stanje,  koje se ne može definisati dosadašnjim pojmovima i argumentima. U svakom  slučaju, oni nisu dovoljni. Kao da je jedna epoha završena, ušli smo u  nešto novo i mislimo da je potrebno to nekako imenovati, objasniti.  Dodatna novina je to što je nestalo ono što smo zvali civilnim društvom,  i naravno, što je posle najnovijih raspleta u DS i LDP uništena i  poslednja nada da na njih možemo da računamo. Građanska Srbija je ostala  bez kompasa i postavlja se pitanje šta da se radi – nove stranke?  građanske akcije? ništa?
***
Meni je nejasno na šta se odnosi kad kažete – velika konfuzija. Da li  stvari mogu da se gledaju nekim normalnim očima, odnosno da se kaže,  kada je reč o novoj vladi, da je nešto dobro, da je nešto loše, da je  nešto još uvek nepoznato, prosto onako realno, umesto ovog paničenja.
***
Mislila sam da čak i oni koji, kako vi kažete, paniče i pričaju o  povratku u 90-e znaju da nije ni dovoljno ni produktivno o Dačiću  govoriti samo kao o portparolu genocida, o Vučiću kao Šešeljevom  učeniku... Njihova biografija je važna, ali se njome ne može sve  objašnjavati i tumačiti, celo to katastrofalno stanje u kome se nalaze  društvo i država. Tim biografijama se ne mogu tumačiti ni mnogi njihovi  loši potezi, jer su oni samo nastavili da upotrebljavaju alatke koje je  napravila i ostavila u nasledstvo Demokratska stranka, a ne Slobodan  Milošević i Šešelj.
***
Ja se javljam u dijagnostičare. Sklonila bih se u publiku, jer ne znam šta treba raditi.
***
Spremna sam da obradim temu pravosuđa u širokom smislu, a i nešto od  tema koje su vezane za korupciju, više u pogledu pravosudnih načina koji  bi mogli biti efikasni, nego u odnosu na same konkretne oblike  korupcije.
***
Vi znate moj stav da naš glavni problem nije politički, nego stanje  društva. U onom prvom delu (je li gotova jedna epoha?) bavili bismo se  ZAVRŠENIM PROCESIMA koji su definisali poslednjih 20 godina, a to su:
kraj socijalizma
pljačka društvene imovine
ratovi
Haški tribunal
Kosovo
uspon i pad Demokratske stranke
reforma sudstva
reforma bezbednosnih sluzbi
pokušaji suočavanja sa zločinima
"oslobađanje" medija
sukob levice i desnice
Bitno je da su sve to ZAVRŠENI PROCESI. Mislim da su beli listići,  intuitvno, obeležili taj momenat. Taj bilans: politički, ekonomski,  moralni i intelektualni bankrot zemlje – glasanje tu više nije imalo  nikakvog smisla. Neki to nazivaju i kapitulacijom, za mene je to  realizam.
Ta tačka, kao nulta, po nekima pruža i nove mogućnosti, jer su sve  maske pale i otkrivena je sva naša golotinja. Posle izbora imamo mnogo  istinitiju sliku Srbije. U skladu s tim odrekli smo se i mnogih lažnih  nada.
Mislim da je ovo dobar trenutak za pogled na veliku sliku.
***
Mi smo i dalje živi i moramo i dalje živeti – ovde. Pitanje je kako to  da uradimo. Mi imamo bolesno društvo, ili, kako to kaže Nenad  Dimitrijević, mi nemamo društvo uopšte, jer se nalazimo u predpolitičkom  stanju. Zato svaki novi akter na političkoj sceni, stranka ili  pojedinac, mora da pokaže da ima svest o tome da gradi nešto ispočetka.  Nova stranka mora da započne sa nečim što bi na nivou društva  predstavljalo ustavotvornu skupštinu.
***
Ovde postoji strah (koji je moral uterao u kosti) da čim kažeš da je  dobro nešto što Dačić radi, izdao si “našu stvar” (kao komunisti!) i  maltene rehabilituješ Miloševića. Mi moramo da oslobodimo svoj mozak,  jer je ovo društvo teško propalo, nema tu više nikakvog prostora za  preterana i nerealna očekivanja. Gde da u ovoj pustinji napabirčimo neke  divne ljude koji će od sutra sve perfektno da rade. Ne postoje “naši” i  oni neće skoro doći, nema čekanja Godoa, što ne znači da neće biti neke  nove stranke za koju može da se glasa.

 

23.11.2012.

MLADEN IVANIĆ: RS-a JE NA POČETKU KRIZE IZ KOJE NEĆE IZAĆI

Lider PDP-a o situaciji u manjem bh. entitetu
Ivanić: RS je na početku krize iz koje neće izaći
...............
23.11.2012.
................
Ivanić: RS je na početku krize iz koje neće izaći
Mladen Ivanić
..................................

Predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Mladen Ivanić ocijenio je da je Vlada Republike Srpske,  prvi put sama priznala, da "nema ni vizije ni koncepta za izlazak RS-a iz duboke krize".

- Ovo je početak jedne duboke krize koju će najviše osjetiti građani, a posebno ljudi koji to nisu zaslužili, rekao je Ivanić za Fenu komentirajući predloženi budžet i ekonomsku politiku RS-a za 2013. godinu, kojim Vlada RS-a najavljuje smanjenje plaća budžetskim korisnicima od javne uprave, do obrazovanja i policije, da bi uštedjela 56 miliona KM.

Predsjednik PDP-a ističe da čestiti policajci, nastavnici, ljekari i drugi plaće će dominatno da padnu, to nisu zaslužili.

- Meni je krivo, ali za sve što sam ranije govorio, nažalost, bio sam u pravu. Novca nema, realni sektor je pao, a posebno je teško stanje u RS-u, jer više nema dodatnih para od "Telekoma" i zaduživanja, rekao je Ivanić.

Tri milijarde koje su potrošene u zadnjih nekoliko godina, kako je konstatirao, više ne postoje.

Uvjeren je da će sve ovo biti uvod u jedno "političko sazrijevanje u RS-u i shvatanje da ova vlast nema viziju ni ideje za izlazak iz krize".

Entitetski budžet će sljedeće godine biti veći za 7,5 posto, ali samo zbog povećane rate za otplatu duga zašto će RS morati izdvojiti  463 miliona KM.

Socijalni partneri, sindikati i poslodavci, nisu podržali predloženi budžet i ekonomsku politiku RS-a za 2013., te su granski sindikati najavili i proteste 30.novembra, ali je Vlada RS-a i pored toga odlučna da ta dva dokumenta već naredne sedmice uputi u parlamentarnu raspravu.

 

23.11.2012.

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA DEPORTACIJU IZBJEGLICA

Oslobađajuća presuda za deportaciju izbjeglica

Viši sud u Podgorici

Viši sud u Podgorici

....................................................................

Devetorica bivših crnogorskih policajaca optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u slučaju deportacije bosansko-hercegovačkih državljana 1992 godine, ponovo su oslobođeni odgovornosti presudom Višeg suda u Podgorici. Sudija Milenka Žižić je u obrazloženju oslobađajuće presude navela da tokom procesa nije dokazano da su optuženi bili na nekoj od strana u oružanom sukobu, što je potrebno za postojanje ratnog zločina.

Ovo je druga presuda Višeg suda u Podgorici kojom su optuženi za deportaciju bosansko hercegovačkih izbjeglica 1992 godine oslobođeni optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Prva oslobađajuća presuda, čelnicima javne i tajne policije u Herceg Novom, baru, Ulcinju je donesena u martu prošle godine, a koju je Apelacioni sud poništio i postupak vratio na početak.

Ovoga puta presjedavajuća sudskog vijeća Milenka Žižić je u obrazloženju oslobađajuće presude devetorici nekadašnjih pripadnika MUP-a Crne Gore saopštila, da tužilaštvo nije dokazalo da su optuženi bili na nekoj od strana u oružanom sukobu što je potrebno za postojanje ratnog zločina. Sudija Žižić je rekla da su optuženi postupali po naredbi tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića - da se osobe koje su u Crnu Goru došle iz BiH vrate na teritoriju te zemlje. Ona je ocjenila da je ta djelatnost i naredba bila nezakonita jer crnogorsko ministarstvo unutrašnjih poslova nije imalo ovlašćenja da servisira naredbe iz BIH.

Žižić je konstatovala da vraćanjem Muslimana i Srba u Bosnu nije bila namjera da se ti ljudi trajno protjeraju te da tvrdnja tužilaštva da je preseljavanje vršeno na osnovu rasne diskriminacije nije osnovana.

Advokati odbrane izrazili su zadovoljstvo epilogom novog suđenja i oslobađajućom presudom. Branilac Igor Ivanović je rekao da je pravda zadovoljena.

„Pravda je zadovoljena. Odbrana je i očekivala oslobađajuću presudu u ovom slučaju. Ako je nešto bilo tragična greška, onda je to bila odluka tužilaštva da pokrene ovaj postupak“.

I branilac Zdravko Begović je saopštio da je ovom presudom u korist optuženih crnogorsko sudstvo položilo težak ispit.

„Ovo je još jedna potvrda da je crnogorsko sudstvo položilo jedan vrlo važan i težak ispit. Pokazuje da se u crnogorskim sudovima može i mora suditi isključivo na osnovu dokaza koji se nalaze u spisima predmeta, a ne pod uticajem pritisaka koji su bili veliki i brojni  tokom ovog postupka. Ja sam ubijeđen da će se u budućnosti staviti tačka na ovaj slučaj“, kazao je Begović.

Milorad Ivanović
..........................................................
​​U maju 1992. godine u Crnu Goru su stigle izbjeglice iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine. Umjesto utočišta više od 80 izbjeglica je uhapšeno i potom deportovano vojsci bosanskih Srba koja je većinu likvidirala u improvizovanim logorima. Radilo se uglavnom o Bošnjacima koji su isporučeni pripadnicima njima neprjateljske vojske bosanskih Srba. Samo dvanaest njih su uspjeli da prežive. Jedan od optuženih Milorad Ivanović koji je u vrijeme deportacije Bošnjaka bio načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom, rekao je da bi drugačija presuda osim oslobađajuće bila nepravda.

„Niti umišljaj. Niti smo mi predstavljali stranu u sukobu, niti smo imali zločinački poduhvat, niti smo mi imali tu zlu namjeru prema tim licima da se vrate, niti je iko pretpostavljao da će se ikada to desiti u nekoj drugoj državi koju mi nijesmo kontrolisali. Postupali smo jednostavno svakodnevno na osnovu naređenja pretpostavljenog i ministra unutrašnjih poslova i to su bile rutinske djelatnosti u čitavoj onoj SFRJ, odnosno SRJ“.

Branislav Lutovac
..................................................
​​Advokat Branislav Lutovac je ocjenio da je tužilaštvo lutalo kroz međunarodne konvencije i napravilo propust stavljajući optuženima na teret kvalifikaciju ratnog zločina

„Evo sud je danas ocijenio da se radi o potpuno pogrešnoj pravnoj kvalifikaciji, pogrešnoj primjeni i materijalno pravnih odredbi domaćeg prava i međunarodnog prava. Dokazano je da lica nijesu bila izbjeglice, da učinioci nijesu bili pripadnici oružanih snaga, da ni jedan od elemenata koji je stavljen u optužnicu nije dokazan a da su mnogi elementi koji se stavljaju na teret optuženima bili pogrešno interpretirani“, istakao je Lutovac.

Podsjetimo, država Crna Gora indirektno je priznala krivicu materijalno obeštetivši porodice  deportovanih, po njihovoj tužbi. No, kako su godinama upozoravali aktivisti civilnog sektora, osim toga i deklarativnih izvinjenja, nije se dalje otišlo.

Nakon oslobađajuće odluke tužilaštvo može da izrazi žalbu nakon čega bi konačnu odluku trebalo da donese ponovo Apelacioni sud.

Oslobođeni su krivice tadašnji policijski funkcioneri Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.

 

23.11.2012.

OSUĐENICI U BiH OSTAJU BOGATI LjUDI

Osuđenici u BiH ostaju bogati ljudi

Ilustracija: federalna.ba

..........................................................

Nakon godina opstrukcija, u federalnom parlamentu je tek nedavno usvojen nacrt Zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine pribavljene krivičnim djelom.

Nakon što je Ivo Sanader nepravomoćno osuđen na 10 godina zatvora, u BiH očekivane reakcije građana. Slično se kod nas još uvijek nije desilo. Suđenja visokih političkih dužnosnika nema. Ako do presude i dođe u ostalim slučajevima, imovina stečena nezakonitim putem često ostaje u trajnom vlasništvu okrivljenog. Građani o tome kažu:


Ovakva razmišljanja građana ne iznenađuju Mirjanu Popović, novinarku Centra za istraživačko novinarstvo, koja godinama prati procese pred Sudom BiH. Mnogi su primjeri, dodaje, gdje i nakon pravomoćnosti presude osuđenici ostaju bogati ljudi:

„Ime koje je najpoznatije, a koje je procesuirano na državnom sudu je ime Tasima Kučevića i njegove supruge Melihe Pijević. 2009. Kučević je osuđen na 12 godina zbog organizovanja prostitucije i trgovine ženama. Ovom presudom je njemu trebalo da bude oduzeta imovina. Međutim, do dana današnjeg nijedna jedina marka nije nestala sa računa gospodina Kučevića. Zaprepašćujući je podatak o vrijednosti imovine koja bi trebala da bude oduzeta izvjesnom Sedinetu Kariću. Pretprošle godine on je osuđen zbog organizovanog kriminala i porezne utaje i na državni budžet bi trebalo da se vrati 2,7 miliona maraka. Ja vam govorim samo o nekolicini slučajeva“, navodi Mirjana Popović.

Izvršenje sudskih odluka koje nalažu oduzimanje nezakonito stečene imovine, na državnom nivou prepušteno je institucijama pravobranilaštva.

Državna pravobraniteljica Medina Vilić kaže kako sud u presudama često ne navodi šta konkretno treba oduzeti, već iskazuje vrijednost nelegalno stečene imovine u novcu. Zbog toga u pravobranilaštvu moraju otkrivati šta osuđeni posjeduje, što ponekad traje godinama. Kada se napokon dođe do te inforamacije, imovina je već rasprodana:

„Recimo, nama dođe presuda na izvršenje. Mi nismo istražitelji, mi ne utvrđujemo imovinu. Smatram da bi se to trebalo posebnim zakonom precizirati“, kaže Medina Vilić.

Imovina vrijedna milione

Direkror policije RS Gojko Vasić priznaje da je u proteklih osam godina u ovom entitetu doneseno 106 presuda kojima je trebala biti oduzeta imovina u vrijednosti od oko 18 miliona eura, no to se nije desilo.

Nakon što je 2010. godine usvojen Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine, stanje se počelo mijenjati, no treba podsjetiti da je tek jedan slučaj završio trajnim oduzimanjem imovine:

„Ukupna imovina koja je do sada blokirana ili obuhvaćena ovim istragama se kreće oko 34,600.000 mraka, a trajno oduzeta imovina je od Brkić Darija u iznosu od 500.000 maraka“, navodi Vasić.

U federalnom parlamentu je tek nedavno usvojen Nacrt zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine pribavljene krivičnim djelom. Riječ o dugom procesu u kojem moraju surađivati sve nadležne agencije, upozorava Ivana Korajlić, iz Transparency Interantionala (TI), komentirajući iskustva iz RS:

„Iako je u RS odavno usvojen zakon i uspostavljena agencija za raspolaganje ovom imovinom, do sada to nije dalo adekvatne rezultate. Jedan od glavnih razloga je sporost pravosuđa. S druge strane, hitno je da se što prije ovaj zakon usvoji na nivou BiH s obzirom da su najveći slučajevi organizovanog kriminala i korupcije proscesuiraju na državnom nivou.“

Eksperti se slažu kako je ovu oblast potrebno urediti na državnom nivou, ujednačiti propise i zakone među entitetima. Također upozoravaju kako su za to neophodne izmjene Ustava, za koje je ipak neophodna politička volja.

„U situaciji kada RS ima, a Federacija će uskoro dobiti takav jedan zakon, zapravo znači da se i na nivou BiH, pa i u Brčko Distriktu moraju osvojiti ovi zakoni - jer je to stvar primjene međunarodnih, evropskih standrada u postojećem ustavno-pravnom sistemu“, kaže Eldan Mujanović, član radne grupe za izradu Nacrta zakona.

No, u Transparency-u nisu optimisti, ne zbog političkih već, kako dodaje Ivana Korajlić, zaštite sopstvenih interesa ovdašnjih dužnosnika. Zbog toga ne vjeruje da će se slučajevi poput presude, pa makar i nepravomoćne, Ivi Sanaderu i oduzimanje imovine uskoro desiti i u BiH:

„Upravo tu govorimo o najvećem problemu BiH. Mi imamo zakone već godinama, i Krivični zakon itd., i kada bismo ih primjenjivali na pravi način, ja mislim da ne bismo imali pola ljudi u vladama i parlamentima. Kada bi se oduzela sva imovina počevši od ratnih profitera pa nadalje, mislim da bi se budžet na svim nivoima BiH napunio u značajnoj mjeri. Ako nisu svi jednaki pred zakonom, ništa time ne postižemo“, zaključuje Ivana Korajlić.

 

23.11.2012.

POP-MONSTRUM BRANISLA PERANOVIĆ BIO URAČUNLjIV

Rezultati veštačenja psihijatrijskog tima zatvorske bolnice Centralnog zatvora

Pop-monstrum Peranović bio uračunljiv

 
Photo: trojka.rs

Potvrđen je nalaz obdukcije kojom je utvrđeno da je ubijeni štićenik Doma “Sretenje” umro zbog gušenja sopstvenim želudačnim sadržajem, kao i da je imao obilno unutrašnje krvarenje nastalo od udaraca po telu. Na telu je imao 50 hematoma i bila mu je slomljena hrskavica u grlu usled hvatanja za vrat, a u njegovoj krvi nisu nađeni tragovi psihoaktivnih supstanci

Branislav Peranović, sveštenik Srpske pravoslavne crkve, osumnjičen da je 7. avgusta ove godine na smrt pretukao štićenika centra “Sretenje” u Jadranskoj Lešnici Nebojšu Zarupca (39) iz Valjeva, u trenutku zločina bio je uračunljiv, pokazalo je veštačenje neuropsihijatrijskog tima zatvorske bolnice Centralnog zatvora u Beogradu, koje je naložio Viši sud u Šapcu. Pop-monstrum je na psihijatrijskom veštačenju bio dve nedelje tokom septembra.

Kako su u četvrtak preneli beogradski mediji, Višem sudu u Šapcu je dostavljen i nalaz veštaka sudsko-medicinske struke, koji potvrđuje nalaz obdukcije. Utvrđeno je da je štićenik umro zbog gušenja sopstvenim želudačnim sadržajem, kao i da je imao obilno unutrašnje krvarenje nastalo od udaraca po telu. Na telu je imao 50 hematoma i bila mu je slomljena hrskavica u grlu. Kako je ranije objavljeno, u hemijsko toksikološkoj analizi ubijenog Zarupca navedeno je da u trenutku zločina nije bio pod dejstvom narkotika, jer u njegovoj krvi nisu nađeni tragovi psihoaktivnih supstanci.

Ovi izveštaji prosleđeni su Višem tužilaštvu u Šapcu, koje bi trebalo da odluči o podizanju optužnice protiv Peranovića, koji se za sada sumnjiči za svirepo ubistvo. Sveštenik Peranović, upravnik Centra za odvikavanje od droge u Jadarskoj Lešnici “Sretenje”, "tukao je Zarupca štapom od maslinovog drveta dužine 140 centimetara sa metalnim šiljkom".

Osumnjičeni je naredio sada pokojnom da klekne na klupu i ispruži se preko stola. Uzeo je štap od maslinovog drveta i počeo da mu naizmenično nanosi udarce po zadnjici, tabanima i leđima. Kada je primetio da se Zarubac uneredio, pozvao je svoje saradnike, koji su ga odveli na sprat kuće kako bi se sredio u kupatilu. Nakon kraćeg vremena vratili su ga i napustili prostoriju, a osumnjičeni je nastavio da verbalno ubeđuje Zarupca pozivajući se i na batine”, navodi se u zahtevu za pokretanje istrage.

Nakon ubistva Centar “Sretenje” koji je radio u okviru Eparhije Šabačke je zatvoren. Vladika šabački Lavrentije u crkvenim krugovima bio je jedan od “viđenih” za smenu, buduću da je u svojoj eparhiji Peranoviću omogućio rad  posle afere „Crna reka”, objavljivanja video zapisa na kojem se vidi kako pop-monstrum lopatom “leči” štićenika od bolesti zavisnosti. Lavrentije je pre tragedije Peranovića nagradio

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89241007

Powered by Blogger.ba