Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

22.11.2012.

OSCE PONOVO OTVORIO URED U SREBRENICI - AMBASADOR TURSKE POSJETIO SREBRENICU

Žele da prate razvoj u narednom periodu
OSCE ponovo otvorio ured u Srebrenici
FOTO: Arhiva
OSCE ponovo otvorio ured u Srebrenici

Prije osam godina Misija Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u Bosni i Hercegovini preselila je svoj ured iz Srebrenice u Bratunac.

Na svečan način, danas je u Srebrenici ponovo ozvaničen rad ovog ureda.

Fletcher M. Burton, šef Misije OSCE-a u BiH pojasnio je da vraćanje ureda ove međunarodne organizacije u Srebrenici ima višestruki značaj.

"Misija OSCE- a u BiH ima kancelarije u 14 opštinskih centara. Preseljenje ureda iz Bratunca u Srebrenicu ima više razloga, a prije svega je da pratimo razvoj Srebrenice u narednom periodu i što želimo da budemo blizu opštinskih zvaničnika koji donose odluke. Želimo da sarađujemo sa zvaničnicima općine na najbolji mogući način i ovaj ured je simbol naše uključenosti i posvećenosti radu u zajednici i saradnje sa liderima lokalnih zajednica. Srebrenica je nešto posebno za nas i mi smo osjetili da treba da vratimo ured u ovaj grad. ", rekao je Burton.

Otvaranju ureda Misija OSCE- a u BiH prisustvovali su brojni zvaničnici iz Srebrenice i obližnjih gradova, kao i ambasador Turske u BiH Ahmet Jildiz.

..............................................

...............................................................

Najavljena pomoć Domu zdravlja
Ambasador Turske Ahmet Jildiz posjetio Srebrenicu
Ahmet Yildiz
FOTO: Arhiva
Ambasador Turske Ahmet Jildiz posjetio Srebrenicu

Ahmet Jildiz, ambasador Turske u Bosni i Hercegovini, posjetio je danas Prvu osnovnu školu i Dom zdravlja u Srebrenici.

On je u društvu Ćamila Durakovića, vršioca dužnosti načelnika općine Srebrenica obišao ove dvije ustanove s ciljem sagledavanja potreba za unapređenje njihovog rada.

„Ambasador se želio uvjeriti u sistem rada škole i Doma zdravlja, kao i način na koji Vlada Turske može pomoći da see unaprijedi rad ovih ustanova. Takođe, posredstvom Agencije za razvoj TIKA, Vlada Turske pomaže stanovnicima Srebrenice“, rekao je Duraković.

Vlada Turske pomoći će unapređenja zdravstvenih usluga u srebreničkom Domu zdravlja.

„Sa direktoricom Doma zdravlja Ljiljanom Ivančić smo razgovarali o potrebama ove ustanove, tako da se nadam da će Vlada Turske u najnovije vrijeme naći razumijevanja da finansijski pomogne kako bi se opremila pojedina odjeljenja i poboljšale zdravstvene usluge za stanovnike Srebrenice“, rekao je ambasador Jildiz.

 

 

22.11.2012.

PREDSTAVNIČKI DOM BiH OKONČAO MARATONSKU SJEDNICU

Dones čitav niz zakona
Predstavnički dom BiH okončao maratonsku sjednicu
................
22.11.2012.
................
Predstavnički dom BiH okončao maratonsku sjednicu
Predstavnički dom PSBiH
FOTO: Arhiva

...............................................

 

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH je večeras, po hitnom postupku, usvojio Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o administrativnim taksama.

Izmjenama se utvrđuje mogućnost oslobađanja od plaćanja viza za strane državljane za sudjelovanje na sportskim manifestacijama, kulturnim i drugim događajima pod uvjetima reciprociteta, što do sada nije bio slučaj jer je postojećim propisima definirano obavezno oslobađanje od plaćanja viza u ovim situacija, što je u suprotnosti s dobrom diplomatskom praksom.

Oslobađanje od plaćanja vršit će se po osnovu odluka Vijeća ministara na prijedlog resornog ministarstva ili drugog tijela uprave BiH.

Također, dopunom zakona je izvršena i izmjena carinske tarife koja se odnosi na spise i radnje u postupku neizravnog oporezivanja.

Usvojen je i Prijedlog zakona o izmjenama Izbornog zakona BiH, čiji je predlagač  poslanica Ismeta Dervoz, a koji predviđa usklađivanje sa Zakonom o ravnopravnosti spolova.

U predloženom zakonskom rješenju, između ostalog, navedeno je da će se u sastavu općinske izborne komisije i biračkog odbora osigurati da broj članova manje zastupljenog spola bude najmanje 40 posto od ukupnog broja članova.

Usvojen je i Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o komunikacijama, čiji je predlagač Vijeće ministara BiH.

Vijeće ministara BiH utvrdilo je prijedlog ovog zakona u cilju otklanjanja zakonske nedorečenosti u pogledu imenovanja članova Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije (RAK).  

U izmjenama Zakona navodi se da Vijeće ima sedam članova koje imenuje Parlamentarna skupština BiH na razdoblje od četiri godine, s mogućnošću samo još jednog ponovnog imenovanja.

U drugom čitanju je usvojen i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima.

Poslanici su u prvom čitanju podržali Prijedlog zakona o protuminskom djelovanju, Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine.

Prijedlog zakona o fondacijama Bosne i Hercegovine je zbog nedostatka entitetske većine upućen komisiji Kolegija na usaglašavanje.

Usaglašavanje Kolegija bit će potrebno i za Izvještaj o radu i poslovanju BHRT-a za 2011. godinu.

Usvojen je Izvještaj o izvršenju Budžeta institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH za 2011. te Izvještaj o finansijskoj reviziji Izvještaja o izvršenju Budžeta institucija BiH za 2011. godinu.

Imenovani su članovi Upravnog odbora Javnog radiotelevizijskog servisa i to Esad Gotovuša iz bošnjačkog naroda, Vladimir Marčeta iz srpskog i Valentina Rupčić iz hrvatskog naroda.

Imenovani su i članovi Centralne izborne komisije BiH i to Novak Božičković iz srpskog, Ahmet Šantić iz bošnjačkog i Stjepan Mikić iz hrvatskog naroda.

Usvojena je i odluka o imenovanju članova Vijeća nacionalnih manjina BiH.

 

22.11.2012.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: IZTRAŽITELj O SMIŠLjENOM GAĐANjU SARAJLIJA

Suđenje Mladiću: Istražitelj o smišljenom gađanju Sarajlija

Nedžib Đozo u sudnici, 22. studenoga 2012.

...................................................................

Suđenje zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom sarajevskog policajca Nedžiba Đoze koji je tijekom opsade grada napravio brojne uviđaje granatiranja i snajperskog djelovanja po civilima. Tijekom potvđivanja nalaza istraga ubojstava, napotresniji su bili njegovi opisi stradavanja djece, koje je u Sarajevu poginulo preko 1600.

„VRS je smišljeno gađala mjesta većeg okupljanja Sarajlija“, naveo je policijski istražitelj Đozo prisjećajući se brojnih istraga koje je napravio tijekom tri i pol godine opsade grada. Poput granatiranja tržnice Markale 1994.i 1995.godine, ali i drugih područja grada gdje su s okolnih položaja srpski vojnici zamijetili civile.

„Gdje se okupljaju građani, djeca, vatrogasci, hitna pomoć...Recimo u Ulici Vase Miskina u redu za kruh, kod pivovare u redu za vodu, sanjkanje djece na Alipašinom Polju, igranje utakmice na Dobrinji...“, naveo je primjere gađanja većih okupljališta civila kada su zabilježene masovnije žrtve.

(VIDEO: Dokumentarac o ubijenoj sarajevskoj djeci „A bili su samo djeca“)


Na područje Starog Grada pale su tisuće i tisuće granata između 1992.i 1995.godine, a prema mišljenju svjedoka Đoze - svi su građani znali da ih se namjerno gađa, dok su s druge strane mediji Republike Srpske pokušavali uvjeriti međunarodnu zajednicu u drukčije.

Osim konstantnog granatiranja,Saralije su gađane snajperima, modificiranim avio-bombama s raketnim motorima, bojlerima punim eksploziva, a posebno takozvanim sijačima smrti, teškom oružju poznatom po brzom ispaljivanju projektila.

„Nema područja grada Sarajeva na koje se nije djelovalo iz ovog oružja“, prisjetio se svjedok.

U očajnoj situaciji pogibija najbližih članova obitelji, neki su građani počinili samoubojstvo, poput jednog svjedokovog kolege, policijskog zapovjednika kojem je granata ubila ženu i dvoje djece. Đozi je prilikom jednog od brojnih granatiranja ranjen brat zajedno s još nekim civilima.

„On je po zanimanju električar i majstor je. Išao je na posao raditi“, naveo je Đozo.

Ispitujući svjedoka o detaljima istraga pogibije sarajevskih civila, Mladićeva obrana je pokušala osporiti nalaze koji su upućivali na odgovornost Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a koji ej držao grad u okruženju.

Suđenje će se nastaviti u petak iskazom novog svjedoka optužbe za dvostruki genocid, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.

 

22.11.2012.

ANTE GOTOVINA: DUDAKOVIĆ, ALAGIĆ, I KARAVELIĆ HEROJI SU SVOG NARODA!

EKSKLUZIVNO Ante Gotovina u svom domu ugostio ekipu "Dnevnog avaza"
Dudaković, Alagić i  Karavelić heroji su svog naroda!       
Naša novinarka s hrvatskim generalom: Gotovina jedva čeka da dođe u Sarajevo
FOTO:  Berjamin Nizić
Dudaković, Alagić i  Karavelić heroji su svog naroda!

Odlično sam surađivao s generalima Armije BiH, a svima je poznat ishod naše suradnje, izjavio je jučer u ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" hrvatski general Ante Gotovina, kojeg je Haški tribunal prije nekoliko dana oslobodio svih optužbi.

Presuda Apelacionog vijeća u Hagu, koje je, osim Gotovine, oslobodilo i generala Mladena Markača, potresla je region i u Hrvatskoj izazvala euforiju koja danima ne prestaje. Gotovinu su stotine hiljada ljudi dočekale u Zagrebu, a gdje god se okrene, privlači nevjerovatnu pažnju medija.

U rodnim Pakoštanima prekjučer mu je priređen neviđen doček. I jučer su brojne novinarske ekipe čekale u blizini Gotovinine rodne kuće pokušavajući doći do generala.

Istina pobijedila

Očito umoran od slavlja i medija, Gotovina se povukao u mir svog doma. No, kada je čuo da ga novinar i fotoreporter "Dnevnog avaza" čekaju, general Gotovina napravio je ustupak te pristao na prijatan razgovor ugostivši ih u svom domu.

- Pustite sada mene. Pričajte mi kakvo je Sarajevo! Kakvi su ljudi, je li se nešto promijenilo? Jedva čekam da dođem i pojedem ćevape. Hvala vam od srca što ste došli i osjećajte se kao kod kuće - kazao je Gotovina.

Izrazio nam je svoju želju da iskrene pozdrave prenesemo svim građanima naše zemlje, posebno pozdravljajući generala Atifa Dudakovića, ratnog komandanta 5. korupusa Armije RBiH, koji je zajedno s Gotovinom učestvovao u akciji "Oluja" te oslobio dio hrvatske i bh. teritorije. Prema njegovim riječima, Dudaković je heroj svog naroda.

Susretljiv i vrlo skroman, general Gotovina nije želio previše govoriti o samom procesu iz Haškog tribunala, koji je vođen protiv njega zbog optužbi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom operacije "Oluja". O osjećaju slobode i svemu što je nakon toga doživio, kaže, nema mnogo riječi, već mnogo emocija koje ga potpuno obuzimaju.

- Sada je najvažnije da sam slobodan i da sam konačno kod kuće. Ne može se to puno riječima iskazati. Emocije su prevelike, uistinu. Presretan sam jer je i istina pobijedila - istakao je Gotovina.

Pravi ljudi

Razgovor nije mogao proći, a da ne spomenemo generale iz BiH s kojima je sarađivao braneći svoju domovinu od agresije. Uz veliku dozu sjete pričao je o svojim kolegama.

- Dudak je pravi čovjek. Sarađivali smo jako dobro. On je bio komandant 5. korpusa,  Alagić (Vahid, op. a.) 7. korpusa, a Karavelić (Vahid, op. a.) 1. sarajevskog korpusa. Naša suradnja očituje se iz ishoda koji je jako dobro poznat svima. Iz toga je jasno kao dan koliko smo dobro radili. Svi su oni heroji svog naroda - naglasio je Gotovina.

On je posebno istakao da nema nikakvog osnova da se protiv Dudakovića vode bilo kakve istrage te mu je pružio podršku i poslao velike pozdrave. Na pitanje šta će dalje raditi i hoće li se možda početi baviti politikom, Gotovina je s osmijehom na licu kazao:

- Ko zna? Sada trenutno slavim slobodu, družim se s prijateljima, a kasnije ko zna. Sve je moguće. Vidjet ćemo, život je pred nama.

Rat je iza nas

Gotovina se, također, prisjetio ratnih dešavanja te je i o ovoj temi imao jasnu poruku.

- Rat je iza nas i tamo neka ostane. Okrenimo se budućnosti. Budimo dobre komšije, gledajmo naprijed i ostanimo ljudi u pravom smislu riječi - dodao je Gotovina.

U Hagu stekao prijatelje iz Sarajeva

Pričajući o Sarajevu, Gotovina je otkrio da se tokom sedmogodišnjeg sudskog pritvora u Hagu sprijateljio s nekim ljudima iz glavnog grada BiH.

- Tokom mog boravka u Hagu upoznao sam ljude s kojima sam se zbližio, a te osobe su iz Sarajeva, koje su radile u administraciji, i zaista sam postao blizak s njima. Prepoznat će se oni kada ovo budu čitali - istakao je Gotovina.

..............................................................

......................................................................

Atif Dudaković o oslobađajućoj presudi hrvatskim generalima
Gotovina je spasio Bihać od Mladićevih granata
Dževad Rađo i Atif Dudaković u Sanskom Mostu određuju pravac napada na Prijedor
FOTO: Avaz
Gotovina je spasio Bihać od Mladićevih granata

Nakon hiljadu dvjesto i jednog dana potpune opsade tzv. bihaćkog džepa u operaciji “Oluja”, deblokirana je i najduže izolirana bosanska enklava. Pripadnici Hrvatske vojske i Petog korpusa Armije BiH spojili su se u predjelu Plitvičkih jezera.

Zbog te historijske činjenice u Bihaću se slavi oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču. Ističe se zahvalnost hrvatskim generalima koji su ih oslobodili “izolacije, gladi i Mladićeve artiljerije”, piše danas "Slobodna Dalmacija".

Komandant Petog korpusa Armije BiH Atif Dudaković za “Slobodnu” ističe zadovoljstvo što su hrvatski generali oslobođeni teških optužbi te što je vojno-redarstvena operacija “Oluja” okarakterizirana legitimnom.

– Što reći poslije svega što su prošli generali Gotovina i Markač!? To je sada iza njih, izgubili su godine života, a preživljena osjećanja ostaju. Mislim da do slučaja Gotovina-Markač nije ni trebalo doći, ali kada je već došlo, na koncu se ipak dogodio pozitivan ishod. Lično mi je jako drago što su oslobođeni i naši osloboditelji.

Naime, bez operacije “Oluja” Bihać se ne bi mogao osloboditi iznutra. Osim toga, podsjetio bih na činjenicu da je dvadeset dana prije “Oluje” na Bihać krenula gotovo sva armada srpske vojske u operaciji “Mač” s ciljem zauzimanja Bihaća. Zato bih želio zahvaliti ne samo oslobođenim generalima, nego i svim braniteljima koji su omogućili da mi ostanemo na svojim ognjištima – kaže general Dudaković za splitski list.

Ratni komandant Petog korpusa također ističe da su tokom višegodišnje opsade Bihaća imali stalnu pomoć hrvatskih generala.

– General Imra Agotić imao je mnogo sluha za problem Bihaća. Preminuo je a da mu nismo mogli javno zahvaliti. Pomagali su nam i generali Martin Špegelj i Petar Stipetić – kaže Dudaković, dodajući da će sa svojim prijateljima suborcima uskoro u Zagreb kako bi se sreli s generalom Gotovinom i proslavili pravomoćnu haašku presudu.

General Armije BiH osvrnuo se i na nezadovoljstvo haaškom presudom demonstrirano u Srbiji:

– Gledam izjave u kojima se govori da nema pomirenja dok se ne imenuje krivac za stradanje naroda. A to sam čuo iz usta ljudi koji su bili na ratištima i u Hrvatskoj i u BiH, ali ne u paradi, nego su podržavali i činili zla. Potpuno je jasno da je namjera relativizacija krivnje za protekli rat.

A za slavlje u Bihaću Dudaković kratko kaže: – Tu su se spojili srce i razum.

 

22.11.2012.

PREDSTAVNIČKI DOM PSBiH: FAHRUDIN RADONČIĆ, ZEKERIJAH OSMIĆ I EDITA ĐAPO DALI SVEČANU IZJAVU I PREUZELI DUŽNOSTI U VIJEĆU MINISTARA BiH

Predstavnički dom PSBiH
Radončić, Osmić i Đapo dali svečanu izjavu i preuzeli dužnosti u Vijeću ministara BiH

..................
22.11.2012.
..................


Predstavnički dom PSBiH je na današnjoj sjednici potvrdio Odluku predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH o imenovanju ministara i zamjenice ministra u Vijeću ministara BiH.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda donio je odluku o imenovanju Fahrudina Radončića za ministra sigurnosti BiH, Zekerijaha Osmića za ministra odbrane BiH i Editu Đapo za zamjenicu ministra finansija i trezora BiH, nakon što su ranije sa tih pozicija smijenjeni ministri Sadik Ahmetović i Muhamed Ibrahimović te zamjenik ministra Fuad Kasumović, kadrovi SDA.

Za potvrđivanje odluke o imenovanju novih ministara i zamjenice ministra glasalo je 29 poslanika, devet poslanika je bilo protiv.

Novoimenovani ministri i i zamjenica ministra dali su svečanu izjavu.

VEZANI TEKST Radončić: Moramo krenuti u obračun s korupcijom

Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić je izjavio da je osnovni zadatak da se to Ministarstvo depolitizuje.

- Ministarstvo ne smije da se miješa u operativni rad policije i mora sa svoje strane uraditi da bezbjednost u zemlji bude veća kroz veći budžet i profesionalniji odnos. Moramo praviti milje da u ovoj zemlji napokon krene obračun sa sistemskom korupcijom i kriminalom. To su prioriteti- kaže Radončić.

Novom ministru sigurnosti BiH Fahrudinu Radončiću među prvima je čestitao zamjenik predsjednika SDA Asim Sarajlić

Prije potvrđivanja novih ministara i zamjenica ministra vođena je žustra rasprava. Tako je u jednom trenutku poslanik SDA Zijad Jagodić izjavio kako u sadašnjem Vijeću ministara ostaju i oni ministri koje je podržala SDA kada je bila dio šestorke. Reciplirala je Ismeta Dervoz iz SBB-a BiH.

VEZANI TEKST Ljubić: Uvjeren sam da ćemo danas dobiti nove članove Vijeća ministara

- Koliko vrijede glasovi iz SDA, a koliko vrijede svi naši glasovi? Da li su prihvatljivi i važni samo oni ministri koje potvrdi samo SDA ili samo oni koji dolaze iz SDA? Demokratsko pravo svih nas je da imamo svoj stav i mišljenje o predloženom zvaničniku, ali isto tako je naša obaveza da poštujemo odluku većine. Za SDA je to bilo logično do jučer, kada su oni bili dio većine. Danas očigledno u BiH više ništa nije dobro zato što je SDA u opoziciji- rekla je Dervoz.

Osmić: Poštovat ću Ustav BiH

Novoimenovani ministar odbrane BiH Zekerijah Osmić je kazao novinarima da će to ministarstvo raditi na daljem približavanju Bosne i Hercegovine svim euroatlanskim integracijama.
- Ukoliko mognemo ubrzati ovo što je do sada zastalo, bit će mi veoma drago. U svom poslu ćemo poštovati Ustav BiH, uvažavati sve narode i građane i ostale, kazao je ministar Osmić.
Istaknuo je da će značku (stranačku) koju nosi na reveru skinuti, „što znači da će Ministarstvo odbrane raditi depolitizirano na dobrobit svih naroda i građana“.

Novoimenovani ministar odbrane BiH Zekerijah Osmić je kazao novinarima da će to ministarstvo raditi na daljem približavanju Bosne i Hercegovine svim euroatlanskim integracijama.

- Ukoliko mognemo ubrzati ovo što je do sada zastalo, bit će mi veoma drago. U svom poslu ćemo poštovati Ustav BiH, uvažavati sve narode i građane i ostale, kazao je ministar Osmić.

Istaknuo je da će značku (stranačku) koju nosi na reveru skinuti, „što znači da će Ministarstvo odbrane raditi depolitizirano na dobrobit svih naroda i građana“.

 

22.11.2012.

SBiH: DOKUMENT MILORADA DODIKA "O NASTANKU I NESTANKU BiH" UGROŽAVA MIR

SBiH: Dokument "O nastanku i nestanku BiH" ugrožava mir

image

SARAJEVO - Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) smatra da dokument "O nastanku i nestanku Bosne i Hercegovine", objavljen na internet stranici predsjednika RS-a Milorada Dodika, ugrožava mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini i regionu.

Stavovi izneseni u dokumentu su nastavak negiranja kontinuiteta i državnosti Bosne i Hercegovine, Dejtonskog sporazuma i predstavljaju otvoreni poziv na podjelu države, smatra SBiH.

"Zabrinjava izostanak reakcije Dodikovih partnera iz Federacije ili je ovakav Dodikov dokument dio dogoverenog scenarija iz Mostara za slabljenje Bosne i Hercegovine i njenih institucija. Stranka za Bosnu i Hercegovinu očekuje ozbiljnu reakciju institucija međunarodne zajednice, jer sadržaj ovakvih dokumenata unosi nemir među građane Bosne i Hercegovine i njene patriote, koji nikada neće dozvoliti ugrožavanje kontinuiteta, teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine jer im je ona jedina domovina", saopćila je Pres-služba SBiH.

(Vijesti.ba/Fena)

 

22.11.2012.

OLUJU SMO IM DALI ZBOG SREBRENICE... PRAVDA BI STIGLA I TUĐMANA, DA JE OSTAO ŽIV

Oluju smo im dali zbog Srebrenice... Pravda bi stigla i Tuđmana, da je ostao živ

imagePeter Galbraith - Prvi ambasador SAD-a u Zagrebu

...........................................................

BEOGRAD, 21. novembra (FENA) - Prvi ambasador SAD-a u Zagrebu Peter Galbraith kaže da Amerika ne bi dozvolila Hrvatima da izvedu "Oluju" da Ratko Mladić nije prethodno naredio Srebrenicu.  Galbraith kaže da nije iznenađen oslobađajućom presudom hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.

"Da Ratko Mladić, taj brutalni koljač, taj bezobzirni, ludi ubica, da on nije naredio Srebrenicu, mi ne bismo dozvolili pad Krajine. Ne bismo dali zeleno svjetlo Hrvatima za operaciju 'Oluja'", rekao je Galbraith u intervjuu za novi broj "Nedeljnika", prenio je Tanjug.

Na pitanje zašto je SAD podržao Hrvate u čišćenju Krajine od Srba, Galbraith je kazao da stvari moraju da se "stave u historijski kontekst".

"Nepunih mjesec dana prije Krajine dogodila se Srebrenica. Razmjere tog pokolja postale su nam jasne negdje oko 25. jula, a u isto vrijeme naši ljudi na terenu, kao i hrvatski zvaničnici, ubjeđivali su me da su Mladić i Martić krenuli na Bihać. Bihać bi, da je pao, bio mnogo gori od Srebrenice. Tako da je pred nama, preda mnom, bio težak izbor: da li ćemo dozvoliti da se dogodi još jedna Srebrenica ili dozvoliti Hrvatima da napadnu Krajinu", kazao je on.

Gajbraith je također rekao da bi tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman (koji je u međuvremenu preminuo) sigurno bio osuđen u Haagu zbog svega što se dogodilo tokom i nakon "Oluje" i da bi on rado svjedočio na tom suđenju.

"Pravda bi stigla i Tuđmana, da je bio živ. Ubijeđen sam da bi ga Tribunal osudio", istakao je on, naglašavajući da ne poriče da je tadašnji predsjednik Hrvatske znao za zločine protiv čovječnosti.

"Tuđman je, kada su Srbi otišli, učinio sve da se oni ne vrate. Mnoge kuće su spaljene, mnogi ljudi ubijeni, posebno stari i nemoćni", istakao je bivši ambasador SAD-a.

"Da se Hrvati nisu ponašali u Krajini onako kako su se ponašali, da nisu činili zločine, ubijali civile i palili njihove kuće, možda bi pala i Banja Luka. Vjerovatno bi imali našu prešutnu dozvolu da nastave s vojnom akcijom", kazao je on.

Galbraith je, u intervjuu koji je objavljen na web stranici "Nedeljnika", istakao da se dobro sjeća svega što se događalo tokom i nakon "Oluje", a posebno dana kada se popeo na srpski traktor u izbjegličkoj koloni nakon ove akcije.

"Dan ranije bio sam u Sisku, kroz koji je prolazila izbjeglička kolona. Napala ju je masa građana. Bacali su kamenice, psovali. Bio je tu i jedan novinar, koji je radio za Associated Press. Napisao je sve što se dogodilo.

Čitao sam taj tekst i bilo mi je jako teško. U njemu je, između ostalog, opisano kako je kamenovan automobil jedne srpske porodice. U njemu je ubijeno dijete, majka ga je privijala na grudi, mrtvog", rekao je Galbraith.

"Odmah sam otrčao do Tuđmana, rekao sam mu da bi u svakoj demokratskoj državi ministar morao da bude smijenjen. Rekao sam mu da to mora odmah da prestane. Bio je ljut, i kao da me ništa nije slušao. Onda sam mu kazao da ću okupiti novinare i krenuti u Petrinju, a da on razmišlja šta će se desiti ako, među izbjeglicama, bude napadnut i američki ambasador", kazao je Galbraith.

 

22.11.2012.

ATIF DUDAKOVIĆ: ANTE GOTOVINA JE SPASIO BIHAĆ OD MLADIĆEVIH GRANATA

Atif Dudaković o oslobađajućoj presudi hrvatskim generalima
Gotovina je spasio Bihać od Mladićevih granata
...................
22.11.2012.
....................
Gotovina je spasio Bihać od Mladićevih granata
Atif Dudaković
............................................

Nakon hiljadu dvjesto i jednog dana potpune opsade tzv. bihaćkog džepa u operaciji “Oluja”, deblokirana je i najduže izolirana bosanska enklava. Pripadnici Hrvatske vojske i Petog korpusa Armije BiH spojili su se u predjelu Plitvičkih jezera.

Zbog te historijske činjenice u Bihaću se slavi oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču. Ističe se zahvalnost hrvatskim generalima koji su ih oslobodili “izolacije, gladi i Mladićeve artiljerije”, piše danas "Slobodna Dalmacija".

Komandant Petog korpusa Armije BiH Atif Dudaković za “Slobodnu” ističe zadovoljstvo što su hrvatski generali oslobođeni teških optužbi te što je vojno-redarstvena operacija “Oluja” okarakterizirana legitimnom.

– Što reći poslije svega što su prošli generali Gotovina i Markač!? To je sada iza njih, izgubili su godine života, a preživljena osjećanja ostaju. Mislim da do slučaja Gotovina-Markač nije ni trebalo doći, ali kada je već došlo, na koncu se ipak dogodio pozitivan ishod. Lično mi je jako drago što su oslobođeni i naši osloboditelji.

Naime, bez operacije “Oluja” Bihać se ne bi mogao osloboditi iznutra. Osim toga, podsjetio bih na činjenicu da je dvadeset dana prije “Oluje” na Bihać krenula gotovo sva armada srpske vojske u operaciji “Mač” s ciljem zauzimanja Bihaća. Zato bih želio zahvaliti ne samo oslobođenim generalima, nego i svim braniteljima koji su omogućili da mi ostanemo na svojim ognjištima – kaže general Dudaković za splitski list.

Ratni komandant Petog korpusa također ističe da su tokom višegodišnje opsade Bihaća imali stalnu pomoć hrvatskih generala.

– General Imra Agotić imao je mnogo sluha za problem Bihaća. Preminuo je a da mu nismo mogli javno zahvaliti. Pomagali su nam i generali Martin Špegelj i Petar Stipetić – kaže Dudaković, dodajući da će sa svojim prijateljima suborcima uskoro u Zagreb kako bi se sreli s generalom Gotovinom i proslavili pravomoćnu haašku presudu.

General Armije BiH osvrnuo se i na nezadovoljstvo haaškom presudom demonstrirano u Srbiji:

– Gledam izjave u kojima se govori da nema pomirenja dok se ne imenuje krivac za stradanje naroda. A to sam čuo iz usta ljudi koji su bili na ratištima i u Hrvatskoj i u BiH, ali ne u paradi, nego su podržavali i činili zla. Potpuno je jasno da je namjera relativizacija krivnje za protekli rat.

A za slavlje u Bihaću Dudaković kratko kaže: – Tu su se spojili srce i razum.

 

22.11.2012.

OPSADA SARAJEVA: USKORO JOŠ PET PRESUDA PROTIV REPUBLIKE SRPSKE

Uskoro još pet presuda protiv Republike Srpske

imageŽrtve opsade Sarajeva

......................................................

Općinski sud u Sarajevu uskoro bi trebao donijeti još pet presuda u slučajevima protiv Vlade Republike Srpske za isplatu odšteta za Sarajlije koje su tokom rata izgubile najbliže članove porodice, potvrdio je za agenciju Anadolija (AA) Esad Hrvačić, advokat koji zastupa porodice ubijenih civila i žrtve rata.

Prema riječima Hrvačića, Općinski sud Sarajevo donio je do sada sedam prvostepenih presuda protiv Vlade Republike Srpske te naložio isplatu odštete oštećenim građanima Sarajeva, žrtvama 44-mjesečne opsade Sarajeva. Stoga, on vjeruje da će i nove presude biti donesene u korist oštećenih.

"Očekujemo donošenje još pet presuda, jer su zaključene glavne rasprave", izjavio je Hrvačić za AA.

U međuvremenu tri prvostepene presude upućene su Kantonalnom sudu Sarajevo te se očekuje konačna odluka tog suda.

Prosječno obeštećenje po jednom predmetu je oko 300 hiljada KM, odnosno od sedam do 20 hiljada KM po jednom tužitelju, zavisno od stepena srodstva stradalih i tužitelja.

Advokat Hrvačić se u tužbama stalno pozivao na činjenicu da je Haški tribunal (ICTY) izrekao pravomoćne presude bivšim komandantima Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Stanislavu Galiću, odnosno Dragomiru Miloševiću. Oni su, podsjetimo, osuđeni na doživotni zatvor, odnosno kaznu zatvora od 29 godina, a zbog "terora nad civilnim stanovništvom Sarajeva".

Po mišljenju pravnog zastupnika žrtava, presuda Galiću i Miloševiću podrazumijeva  da svaki građanin Sarajeva koji je proveo rat u opkoljenom gradu ima pravo da tuži Republiku Srpsku, jer je prošao kroz neviđenu torturu. Kako je Daytonskim sporazumom Republika Srpska prihvatila kontinuitet ratne Republike Srpske, a krivična djela opsade Sarajeva provodila Vojska RS, odgovornost tog entiteta je, tvrde pravni eksperti, neupitna.

Po Statutu Haškog tribunala, djela koja su nastupila zbog nehumanog ratovanja ne zastarijevaju, kao ni šteta koja nastupi uslijed tih krivičnih djela.

Republika Srpska u svoju odbranu iznosi tvrdnje da je taj entitet nastao u Deytonu.

(Vijesti.ba/AA)

 

22.11.2012.

REAKCIJE NA DOGOVOR ŠESTORKE: SLABLjENjE BiH I BRISANjE GRAĐANSKOG

Reakcije na dogovor šestorke: Slabljenje BiH i brisanje građanskog

Ilustracija, foto: radiosarajevo.ba

Ilustracija, foto: radiosarajevo.ba

.....................................................

Dogovor šest političkih stranaka postignut u utorak u Mostaru ostavio je gorčinu kod bh. javnosti i jednog dijela tamošnjih stranaka. Nova parlamentarna šestorka je, ponovimo, dala „zeleno svjetlo“ nastanku trećeg entiteta, stavila nacionalno ispred građanskog i, čini se, za sva vremena onemogućila postojanje političkih partija koje se zalažu za jednakopravnost svih naroda i građana u toj zemlji.

Nova politička šestorka u Mostaru je i konačno na papir stavila sve ono što je u suprotnosti sa interesima Bosne i Hercegovine. Pod okriljem presude Sejdić- Finci, lideri šest političkih stranaka „na mala vrata“ uvode izbor, kako navode, legitimnih predstavnika u oba doma državnog parlamenta.

Drugim riječima, pripadnici jednog neće moći birati pripadnike drugog naroda. Za mnoge to je uvod u treći entitet. Među njima je i Sulejman Tihić, predsjednik SDA. On najavljuje radikalne mjere kako sporazum od utorka ne bi zaživio:

„Mi ćemo spriječiti provođenje ovoga sporazuma svim demokratskim sredstvima, isto kao što smi spriječili sprovođenje sporazuma u Karađorđevu, sprovođenje sporazuma Mate Boban - Karadžić, sprovođenje sporazuma Fikret Abdić – Milošević. Mi imamo mehanizme i u Zastupničkom domu kao i u Domu naroda“, kaže Tihić.

SDA od prije nekoliko mjeseci nije dio parlamentarne većine. Sve to zaslugom Zlatka Lagumdžije, predsjednika SDP-a, koji je sa Draganom Čovićem, prvim čovjekom HDZ-a BiH, dogovorio sve ono čemu se stranka na čijem je čelu godinama protivila.

„Prirodno je da Hrvati koji su izabrani u Unsko-sanskom kantonu nose manji broj glasova Hrvata nego Hrvati u zapadnoj Hercegovini, jer jednostavno u zapadnoj Hercegovini ima mnogo više Hrvata. Isto tako da Bošnjaci iz Sarajeva nose mnogo veći broj glasova kod izbora za Dom naroda nego, recimo, Bošnjaci iz Posavine, ili čak iz Goražda“, izjavio je Lagumdžija prije nekoliko mjeseci.

Upravo zbog ovakvog stava, SDP je napustio Željko Komšić, drugi čovjek u stranci, kojeg je ta politička partija dva puta kandidovala da bude član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda:

„Ja sam dao ostavku na mjesto potpredsjednika iz osjećaja neke odgovornosti prema tih 300-tinjak hiljada ljudi koji su glasali što za SDP što za mene, jer niosam mogao da odgovorim tim ljudima na pitanja koja su mi postavljali – jer su oni išli sa pitanjima:’Šta je ovo? Vi ste u kampanji pričali jedno, sada radite drugo?’ Ja jednostavno nisam mogao da pristanem na to da budem dio priče - i da dignem ruku za to i da branim to - u kojoj se jedan ogroman broj ljudi koji se dominantno osjećaju Bosancima i Hercegovcima, koji nisu prevashodno Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili nacionalne manjine, jednim potezom mog SDP-a izostavljaju iz tog ustava. Nema ih nigdje“, kaže Komšić.

Etnička federalizacija države

No, nisu samo bivši SDP-ovci nezadovoljni kursom kojim ide država Bosna i Hercegovina, čiji politički lideri joj nadležnosti prenose na entitete.

„To su koraci unazad. Ja mislim da svi oni koji imaju imalo političke odgovornosti ne bi trebali dati podršku takvim sporazumima koji idu u pravcu takvih promjena“, navodi Krešimir Zubak, predsjednik Glavnog odbora stranke HSS-NHI.

Brčko
........................................
​​Godinama međunarodna zajednica nastoji državi Bosni i Hercegovini vratiti nadležnosti koje joj pripadaju, a onda jednim potezom stranačkih šefova sve padne u vodu.

Postoji mogućnost da će posljedice imati i u Brčko Distriktu, gradu koji ne pripada nijednom entitetu i koji je donedavno bio pod ingerencijom stranaca. Upravo taj grad je sinonim po kom principu bi trebala funkcionisati cijela država.

No, političke peripetije u proteklih nekoliko mjeseci osjete, kaže Ivan Krndelj, predsjednik HSS-a Brčko Distrikta i potpredsjednik tamošnje skupštine.

„Sve ono što se dogovara i moguće da se provede na razini BiH i u entitetima - osjećamo mi već i sada određene pritiske, prije svega na financijsku stabilnost Distrikta“, upozorava Krndelj.

I bosanskohercegovački analitičari navode da ništa dobrog neće donijeti nova vladajuća šestorka u Bosni i Hercegovini.

Prema riječima fra Mile Babića, profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, sve dotle dok političari podstiču izbor da „svako glasa za svoga“, Bosna i Hercegovinu neće jačati već slabiti.

„Svesti na to da je nacionalno važnije od građanskoga, od ljudskoga, to je protiv biti i principa demokracije, a to su sloboda i jednakost“, smatra fra Mile Babić.

Kako sada stvari stoje, Bosna i Hercegovina je sve dalje od evropskog društva, a sve bliže mehaničkom zbroju etničkih političkih begovata, ocjenjuje Slavo Kukić, profesor na mostarskom Sveučilištu. To, kako navodi, sa evropskim stečevinama nema nikave veze, zbog čega se nameće pitanje kakve posljedice su moguće u Bosni i Hercegovini nakon dogovora šestorke u Mostaru.

„To je definitivno etnička federalizacija BiH s jedne strane. S druge strane, to je definitivno izbacivanje iz igre u političkoj utakmici građanskih političkih opcija, jer one više nemaju šta tražiti u dijelu parlamenta u kojem se odlučuje u ime konstituenata bh. države, a to drugim riječima znači da se i građanske političke partije ubuduće faktički moraju opredijeliti koji će etnicitet predstavljati“, zaključuje Kukić.

 

22.11.2012.

BH SEDAMNAEST GODINA OD DEJTONA: KUĆA BEZ TEMELjA I KROVA

BiH sedamnaest godina od Dejtona: Kuća bez temelja i krova

Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Ričard Holbruk, baza Rajt Peterson, Dejton, 21. novembar 1995.

Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Ričard Holbruk, baza Rajt Peterson, Dejton, 21. novembar 1995.

.................................................................

Na današnji dan prije 17. godina, nakon trosedmične mirovne konferencije u američkoj bazi Rajt Paterson u gradu Dejtonu, u američkoj  državi Ohajo, Dejtonski sporazum su parafirali predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević. Niko od njih danas nije živ, kao ni tvorac Dejtonskog sporazuma Ričard Holbruk. Mirovni sporazum, kojim je BiH podijeljena na dva entiteta, zvanično je potpisan  14. decembra 1995. u Jelisejskoj palati u Parizu. Prije nekoliko godina  ustanovljeno je da BiH nema original dokumenta, odnosno da je on izgubljen.

Sedamnaest godina nakon što je Bosnom i Hercegovinom zavladao mir, a 20 godina od njenog međunarodnog priznanja, bh. himna je još uvijek bez teksta. To je tek vrh ledenog brijega, ili samo jedna činjenica o tome kako se u BiH teško ili nikako postižu dogovori.

Zbog čega je BiH pristala na Dejtonski mirovni sporazu, nakon njegovog parafiranja govorio je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović:

„U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve da smanjimo nepravdu za našu zemlji i naš narod.“

Velike nade u prosperitet i bolju budućnost, kako kažu građani, uglavnom su ostale  samo puste želje:


Umjesto da se razvija, BiH je postala zarobljenik Mirovnog sporazuma, smatra učesnik pregovora Miro Lazović.

„BiH živi u jednom latentnom, zamrznutom konfliktu koji je zaustavljen 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom, ali taj konflikt nije riješen. Sadašnja BiH je zarobljenik i okovana lancima loših dejtonskih mirovnih rješenja“, kaže Lazović.

U najkraćem, BiH nije kuća koja ima temelje i krov. Entiteti, kantoni, opštine, Brčko Distrikt - svi teže da funkcionišu kao neka vrsta kvazi države, a BiH je “ispražnjena” od državnih sadržaja, kaže profesor Nerzuk Ćurak, autor knjige  “Dejtonski nacionalizam”:

„BiH jeste država i jeste članica UN-a, ali to nije dovoljan ulog za sigurnu budućnost. Federacija BiH i RS postali su notorna povijesna činjenica nove BiH. RS, odnosno politička elita tog entiteta, egzistenciju međunarodno priznate države uslovljava zahtjevom da se RS tretira kao stalna kategorija koja se nikada ne može dovesti u pitanje, a ako se dovodi, BiH u takvom tumačenju treba nestati sa povijesne scene“, ocjenjuje Ćurak.  

Ključno je podjela na entitete

Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ruši gotovo svakodnevno, kako kaže, “sklepanu“ dejtonsku državu BiH. Ali, istovremeno se prikazuje i kao najžešći branitelj ovog dokumenta:

„Mi vjerujemo da je BiH neodrživa zemlja i da ona kao takva može da ima dva scenarija: jedan je da pobijede sile koje hoće da je unitarizuju, ili da će prirodni proces dovesti do toga da se ona raspadne. Mi se pripremamo za ovaj drugi“, kaže Dodik.

Povremeno, ali ipak u kontinuitetu, obnavljaju se ideje o trećem, hrvatskom entitetu.

„Hrvati kroz treći entietet, kroz formulu, kroz retorički okvir trećeg entiteta ili četvrte federalne jedinice traže svoju jednakopravnost unutar BiH“, navodi Zoran Tomić, profesor mostarskog Sveučilišta.

Kjučno za sve postdejtonske godine u BiH su duboke podjele na dva entiteta, na tri  etnonacionalne zajednice i s njima usklađene ideologije. To je imalo posljedice i na bh. ekonomiju, koja je razjedinjena i isparčana.

Ako se tome doda činjenica da su ispred pitanja privrednog razvoja politička nadmudrivanja, nema nam spasa, kaže ekonomista Nikola Grabovac.

„Prepušteni smo stihiji kao jednom čamcu koji na buri plovi. Može se desiti, akobogda, da se ne prevrnemo i da se spasimo. I obrnuto, može se desiti da odemo u provaliju“, smatra Grabovac.

Moglo bi se reći da 17 godina od Dejtonskog mirovnog sporazuma sve u BiH stagnira, pa i propada. Pola miliona nezaposlenih, očaj siromašnih:

„Niti je ovo država, niti je ovo normalna država, ne znam šta je.“

„Daj ti meni platu, daj ti meni posao da ja radim, dajti meni omladinu obezbijedi.“


Jedino što buja i napreduje, to je administracija:

„Administracije više ima nego šetača na ulici, a bilo kakav papir počnete tražiti samo danas, sutra, danas, sutra. Trebalo bi prvo promijeniti ovu korupciju po kancelarijama.“

Šta i kako dalje? Očigledno, međunarodni faktor će sa standardne upute kako bh. lideri sami moraju tražiti rješenje, preći na vlastitu inicijativu.

„Možda nadu daje nagovještaj američke ambasade da sljedeće godine treba prići racionalizaciji Federacije, odnosno izmjeni Ustava Federacije“, kaže Miro Lazović.

Umjesto potpunog provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, posebno onih ankesa koji su predvidjeli povratak raseljenih i izbjeglih ili stvaranje javnih državnih korporacija, umjesto ključnih reformskih procesa, bh. lideri su se uglavnom bavili očuvanjem teritorija na kojima je njihova snaga najjača, a birači najbrojniji. Zato je ova zemlja od svih u regionu najudaljenija od evropskih institucija.

 

22.11.2012.

ŠUMSKI POZDRAV RADOVANU KARADžIĆU

"Srećna slava, predsedniče"

Šumski pozdrav Karadžiću

 
Photo: vesti-online.com

U Banjaluci Bijeljini i u još nekoliko gradova manje administrativne jedinice BiH osvanuli su u srijedu plakati sa likom ratnog zločinca Radovana Karadžića kome se čestita krsna slava

Portret haškog optuženika za genocid u Srebrenici propraćen je ljubavnom porukom: "Srećna krsna slava, predsedniče. Pridružite se čestitkama".

Prema pisanju sarajevskog tabloida "Dnevni avaz", iza ovog poduhvata stoje pripadnici genocidne ćelije pod kodnim imenom Pokret SNP – "Izbor je naš", koji se inače vodi kao nevladina organizacija poznata po tome što se zalaže za izdvajanje RS-a iz BiH, za koju kažu da je "nametnuta država".

Pored toga što "tradicionalno proslavlja Dan Republike Srpske", SNP "Izbor je naš" izjašnjava se i protiv priključenja BiH NATO-u, prikupljali su  potpise za referendum o otcepljenju RS-a iz BiH, ali ta inicijativa  nikada nije razmatrana, iako su je predali Narodnoj skupštini RS-a pre  nekoliko godina.

Krdovođa ove družine, koja je i ranije izražavala  shizofrenu spolnu  privrženost Miloradu Dodiku i Radovanu Karadžiću, je  izvesni Dane  Čanković, a e-Novine su i ranije pisale o njegovim zanosima.

Ćanković je aprila prošle godine u Beogradu potpisao nekakvu povelju o budućoj saradnji sa nekoliko desničarskih pokreta sličnog svetonazora. Pored šumskih desničara, tu su, između ostalih, i: Srpski nacionalni savet u Crnoj  Gori, Srpski  narodni pokret Svetozar Miletić iz Novog Sada i Dveri – Pokreta za život Srbije iz Beograda, ...

 

Image




Image




Image



Just before genocide in Srebrenica. Members of the Special Police Units of the Republic Serbia called "Skorpioni" and Serbian Orthodox priest few days before they committed genocide in Srebrenica (search Google "Skorpioni Srebrenica video" for more info), where they executed even Bosnians boys 12 years old.



Serbian Orthodox priest with arms somewehere in Bosnia

Image
      
..........................................................................................................................  
Serbian bishop Kacavenda, accused from some womens in Bosnia, like rapist, together with war criminal and butcher of the Srebrenica, Ratko Mladic.

Image



Serbian bishop Kacavenda, together with war criminal Radovan Karadzic
Image


Serbian archbishop Pavle, together with war criminal Radovan Karadzic
Image


Serbian archbishop Pavle, together with war criminal Radovan Karadzic and Ratko Mladic, butcher of the Srebrenica
Image


Serbian bishop Amfilohije (former member of the Serbian government Beba Popovic called him warrior of the Serbian Orthodox Church), together with war criminal Zeljko Raznjatovic Arkan
Image


 

Serbian Orthdox Church archbishop Pavle and war criminals Radovan Karadzic, Ratko Mladic and Momcilo Krajisnik.

22.11.2012.

DOBRICA ĆOSIĆ GLAVNI DILER MAGLE I ZABLUDE

Dobrica Ćosić, preplaćeni disident

Glavni diler magle i zabluda

 
PHOTO: Vladimir Milovanović/ Betaphoto

Zamalo da zaboravim nekadašnjeg predsednika Jugoslavije Dobricu Ćosića koji i danas za sebe tvrdi da je disident. Nema šta nije bio za svog dugog života, od komuniste do srpskog nacionaliste, svuda gde se rabila moć, vlast i sticala lična korist. Možda će biti zapamćen i po tome što je udobno živeo uz koleno svake vlasti u sopstvenom paklu slavoljubivosti. Srbija je inače jedinstvena po tome što je imala za predsednika države disidenta koga su predsednici prethodnih država, dok je bio kobajagi disident, uvažavali i slavili. Pored te slave, slutim da je Ćosić sam sebi dodelio titulu oca nacije. Tu bedastoću nije lako smilsiti

Ovi novembarski dani ostaće zapamćeni po događajima koji su pokrenuli masovnu histeriju u regionu bivše Jugoslavije. Dok su Hrvati slavili oslobađanje svojih generala od strane Haškog suda, u Srbiji je vladala masovna konsternacija i razočarenje, uz tvrdnje da se oduvek znalo da je Haški sud i osnovan da bi se sudilo samo Srbima. Pale su teške reči i paljenje hrvatskih zastava od strane tvrdih „rodoljuba i srpskih patriota“. Ankete građana na ulicama gradova Srbije pokazali su bes, očaj i suze. Nije bila zanemarljiva ni slika masovne euforije, sreće i zadovoljstva širom Hrvatske, suze radosnice i klicanje dojučerašnjim sužnjima. Ta količina emocija hrvatskih građana govori o tenziji i strahu od istine koji je oslobađajućom presudom, odjednom nestao. Nije šala kad sud oslobodi nekoga kome je pre toga razrezano 24 ili 14 godina robije. Svakako je logično da kasnije, izrečena oslobađajuća presuda zvuči itekako sumnjivo. Kako god bilo, stav naših zvaničnika kao i masovno raspoloženje građana Srbije je da je oslobađanje bilo kakve odgovornosti hrvatskih generala neviđena nepravda. Ovih dana raspisali su se politički analitičari, ali nažalost što je više analiza bliske nam i dalje prošlosti, sve smo dalje od istine. Oni koji bi mogli i trebali da odgovore na mnoga pitanja, mudro ćute. I dalje tvrde da je zbog svega što se desilo, izmirenje Srba i Hrvata nemoguće. Takav stav ide u prilog mračnjacima koji žele da Srbiju izoluju od ostatka sveta, da je pretvore u svoju privatnu državu-prćiju gde će moći i dalje na miru da kradu, otimaju i vladaju svojim toksičnim ideologijama i idejama. Odmah posle presude Haškog suda u svojoj nemoći i besu, oglasili su se mnogi bitni i nebitni političari u Srbiji od predsednika države do članova nekih opozicionih stranaka, a svakako i Suzana Grubješić svojom odlukom da ne putuje u Zagreb. Kao predstavnica vlasti priča gluposti, umesto da kupi novi, komotniji sako (onaj u kome se stalno pojavljuje u medijima joj je odavno tesan) i ode tamo gde će najbolje zastupati interese države Srbije. Idi ženo, pa nisi ti Srbija, već oni koji su te birali!

Photomontage: KANDAhar

U čitavoj euforiji jedini glas razuma stigao je od premijera Ivice Dačića. Usred histerije, glasno i jasno je rekao: nećemo valjda sami sebi pucati u glavu zato što je Haški tribunal nepravedan! Nećemo izigravati Kalimera (on je odavno pohovan). Primetio je još neke stvari premijer Dačić, ali nema smisla hvaliti ga, jer „svaki dan u svakom pogledu sve više napreduje“. Zlonamernici ga optužuju da previše pije, a on je u stvari prirodan i nonšalantan. Toliko je daleko od afektacije i uspijanja Vojislava Koštinice da se uvek obradujem što nam Voja u državi Srbiji nije više niko i ništa. Važan je samo DSS-u. Osim što ima ideja kako blokirati evrointegracije i izolovati Srbiju, Vojislav Koštunica je posle oslobađajuće presude hrvatskim generalima jedva dočekao da viče: „Utaa taaa, šta sam vam govorio! Srbija je ugrožena, pa prema tome utamničimo je sa sve polupismenim i nepismenim robljem koje više ne zna je li živo, ili mu se to samo čini“. Vojina vlada je započela sa uništavanjem ekonomije, privrede, institucija i života građana Srbije, ona je postavila temelje pljački društvene imovine i prostrla tepih klerofašističkim fakinima, sve trabunjajući kako sve čine iz najbolje namere i po pravoslavnim, hrišćanskim običajima. Da ne budem pogrešno shvaćena, svima iz DSS manje više fale turbani i fesovi kao obeležje vladara iz 19. veka, ali ne bih da zlonamernici insinuiraju da vređam muslimane. Naprotiv, fesovi i turbani na glavama pametnih, srpskih vladara su doneli slobodu Srbiji, ali danas spadaju u anahronizam i sprdačinu.

Građani Srbije na početku 21. veka su jadni i gladni i ne znaju više od čega žive. Ne znaju ni gde vrše nuždu, jer statistika govori da u Srbiji svaki peti stanovnik nema pristojan klozet. Kaži mi gde kakaš, pa ću ti reći ko si, glasi pitanje za budućnost. Dajte nam klozete je parola koju treba uputiti poslednjoj Vladi Srbije. Nema svetla u tunelu. Idem tako pre neki dan svojom ulicom i vidim masu ljudi gde su po četvoro formirali dugačku kolonu–red pred zgradom gde se nalazi izvesna vojna institucija. Pretrnula sam od neprijatne asocijacije jer su me čekači u redovima podsetili na iste ispred Dafiment banke devedesetih i građane koji su stajali u redovima ispred prodavnica za sve i svašta. Gledam i ne mogu da verujem da danas neki ljudi izgledaju isto kao pre dvadeset godina. Odrpani, pocepanih jakni i cipela, mračni, neuredni, raščupani, puše i nešto žamore između sebe. Priđem i pitam šta čekaju? Čekaju da predaju papire kao dokaz da su bili mobilisani i na mestu ratnih događaja. Sada pokušavaju da mole vlast, ne bi li konačno dobili ratne dnevnice. Jadnici, ne znaju da Srbija nije nikada bila u ratu. Ima i onih koji su mi rekli da se ničemu ne nadaju, ali su čuli i znaju da su neki ratnici iz uže Srbije ostvarili svoja prava i dobili novac. Oni koji su ih poslali na ratišta devedesetih su sada mrtvi, ili biznismeni koji ne znaju o čemu ovi ljudi pričaju.

Photo: Miodrag Ćakić/diskoteka3d.blogspot.com

Zamalo da zaboravim nekadašnjeg predsednika Jugoslavije Dobricu Ćosića koji i danas za sebe tvrdi da je disident. Nema šta nije bio za svog dugog života, od komuniste do srpskog nacionaliste, svuda gde se rabila moć, vlast i sticala lična korist. Možda će biti zapamćen i po tome što je udobno živeo uz koleno svake vlasti u sopstvenom paklu slavoljubivosti. Srbija je inače jedinstvena po tome što je imala za predsednika države disidenta koga su predsednici prethodnih država, dok je bio kobajagi disident, uvažavali i slavili. Pored te slave, slutim da je Ćosić sam sebi dodelio titulu oca nacije. Tu bedastoću nije lako smilsiti. Ako ništa drugo, zbog Dobrice Ćosića reč disident u Srbiji znači miljenik vlasti. Evo danas taj otac nacije je upravo dočekao trenutak da se kao mlad i lep savetodavac-devedesetogodišnjak preporuči i predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću. Ovim putem molim predsednika Tomislava Nikolića da ne naseda i da mu ništa ne veruje! To je onaj isti čovek što je crtao granice Srbije koje nikada nisu postale granice, onaj isti što je poslao u pogibelj stoitine hiljada i napisao gomilu debelih knjiga koje najbolje služe kao podmetači za slomljene noge od kauča. Molim predsednika Nikolića da se seti ko je bio glavni diler magle i zabluda u prošlosti.

 

22.11.2012.

SISTEMATSKO ZATIRANjE SJEĆANjA U BRČKOM

Sistematsko zatiranje sećanja u Brčkom

Sajamska zdravica u logoru

 
Mesto stradanja: Logor "Luka"
Mesto stradanja: Logor "Luka"
Photo: Nada Strepački

Fadila Redžića, predsednika Udruženja logoraša Brčko Distrikta, čudi da je Privredna komora izbrala baš logor "Luku" za sajamski prostor. „To je prvi put ovdje. Sajam je bio u kasarni više puta, bio je jedno vreme u Narodnoj biblioteci Brčko distrikta.“ Sam događaj nije za njega sporan, ipak, kako objašnjava, „tokom otvaranja lijepo se ovdje pjevao, pilo, a ovdje je svaki milimetar natopljen krvlju“

Da spomen-soba žrtvama brčkog mučilišta „Luka” postoji uverava me nekolicina novinskih izveštaja o njenom otvaranju. Ipak, nije lako pronaći je u gužvi ovogodišnjeg Sajma privrede („150 izlagača iz Njemačke, Francuske, Turske, Slovenije, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine“, kako nas s ponosom obaveštava organizator), koji smešten je upravo u bivšem logoru.

Raspitujem se o toj sobi na prvom štandu koji zatečem nakon ulaska u halu, gde svoje knjige predstavlja jedan sarajevski izdavač:

– Nema nikakve sobe – kaže mi nervozno. – A ja da znam gdje dolazim, ne bih došao. Juče se ovdje neka žena, bivša logorašica, srušila. Kaže, sve joj se vratilo.

Nakon temeljitog obilaska hala, na zidu jedne od njih nailzaim konačno na spomen-ploču s poprilično mlakim natpisom: „Na ovom mjestu maja-svibnja 1992. godine u logoru Luka ubijeno je više stotina nedužnih civila, Bošnjaka i Hrvata. Neka im je rahmet i vjecni pokoj.“ Odmah do nje nalazi se još jedna, ovaj put posvećena žrtvama Drugog svetskog rata. Vrata ispod ploča moraju voditi u traženu spomen-sobu. Kako ući unutra, pitam pripadnike obezbeđenja koji su u najmanju ruku iznenađeni mojim interesom.

– Pa, ima ključ onaj ko to drži – odogovara mi očigledno zbunjen gospodin. – Ali ne znam ko je to. Ponekad dolaze, slikaju se pa zatvaraju.

Osuđeni zločinac: Goran Jelisić zvani Adolf
Photo: vreme.com

Sajam strave i užasa

Logor „Luka“ – odmah iza logora "Omarska", najveće mučilište tokom rata u Bosni i Hercegovini – otvoren je 7. maja 1992. godine. Hiljade nesrpskih Brčaka preživelo je ovde pravi pakao, oko tri hiljade, pak, nije bilo njihove sreće i ubijeni su bili na bestialan način, a njihovi leševi završili su u obližnjoj Savi. U izmišljanju najzverskijih načina torture i klanja, posebno su isticali Goran Jelisić, ponosni nosilac nadimka Adolf, (u Hagu osuđen na 40 godina zatvora) i njegova devojka, u to vreme 16-godišnja Monika Simonović (danas Ilić-Karan), uhapšena prošle godine kod Prijedora i još uvek čeka presudu.

Logor je zatvoren 20. juna 1992., uoči inspekcije Crvenog krsta, a oni koji su u njemu, uprkos napornom radu lokalnih sadista, opstali, bili su prebačeni u Batković kod Bijeljine.

„Luku“ je, između ostalih, preživeo tajanstveni vlasnik ključa do spomen sobe, Fadil Redžić, inače predsednik Udruženja logoraša Brčko Distrikta, s kojim razgovaram o skandaloznoj odluci Privredne komore Brčko Distrikta, da upravo ovde organizira najveći privredni događaj godine.

„Ja sam saznao za sajam dan, dva prije početka“, kaže mi Redžić. „Prvo sam kontaktirao medije, pa smo ovdje pokušavali da skupljamo potpise za zakon o statusu žrtava torture. Ni to nam nisu dozvolili. 'Ne možete', kažu, 'vi to da radite, pošto je ovo privredni sajam'. A ja nisam došao ispred sajma nego ispred moje spomen-sobe. Onda sam ja reagirao kod mojih kolega na pojedinim štandovima, neki ne znaju da je ovdje bio zločin. I za mene je to sram, sram me je prije svega za Brčko distrikt.“

Da li je osećaj srama blizak i organizatorima sajma pokušavam da saznam od organizatora. Ankica Milenković, odgovorna za kontakte s medijima, nažalost, odbija komentar.

Fadila Redžića, pak, čudi da je Privredna komora izbrala baš ovaj prostor. „To je prvi put ovdje. Sajam je bio u kasarni više puta, bio je jedno vreme u Narodnoj biblioteci Brčko distrikta.“ Sam događaj nije za njega sporan, ipak, kako objašnjava, „tokom otvaranja lijepo se ovdje pjevao, pilo, a ovdje je svaki milimetar natopljen krvlju.“

Da bih bolje shvatila o čemu govori, zajedno ulazimo u hangar. Negde preko puta štanda Turističke zajednice Tuzlanskog kantona Redžić upire prst u pod. Ovde, 1992., na komadu papira veličine oko jednog kvadratnog metra, „odmarao se“ između jedne i druge torture.

Politička korektnost protiv istine

Među pločama smeštenim iznad ulaza u još uvek nedovršenu spomen-sobu („Nema novca. Do današnjeg dana nismo uvrsteni u budžet distrikta. Ljudi su dali članarinu 5-10 maraka, neke pare dobili smo od Udruženja logoraša Bosne i Hercegovine“, objašnjava Redžić) nalazi se vidljiv otisak još jedne ploče, koja se danas nalazi u sedištu Udruženja logoraša.

Natpis na njoj se značajno razlikuje od onoga što možemo pročitati u „Luci“: „Da se na zaboravi. Da se ne ponovi. Za vrijeme agresije na BiH 1992-1995 srpske vlasti su na ovom mjestu formirale logor u kojem su vršene nezapamćene torture nad 3.000 Bošnjaka i Hrvata“.

Photo: Paulina Janusz

„Ta ploča je trebala biti postavljena 2006. godine“, kaže moj sagovornik „međutim oni to nisu dali, pa su na brzaka napravili ovu ploču, koja stoji sada. A mi ovo ploču nećemo mjenjati, jer na njoj piše istina. A na ovoj ploči koju imamo sada ne piše ništa. To je kao da sahraniš oca ili mater i staviš NN, a znaš da je to tu, ali neko ti ne da da napišeš ime i prezime.“

Nije teško odgonetnuti ko u Brčkom najviše zagovara političku korektnost ove vrste.

„Vijećnica, članica SDS-a, Marija Perkanović, podnijela je bila inspektorima nalog da se ta ploča skine, jer joj smeta riječ ’agresija’ i riječ ’srpski’. A ja nju pitam zašto to smeta, a ne smeta joj riječ ’srpski’ na spomeniku ’srpskim oslobodiocima’?“

„I tako četiri puta“, nastavlja Redžić, „pošto komisija za obilježija mora postići konsenzus i sva tri člana moraju da glasaju jednoglasno. Međutim, ona je svaki put glasala protiv. Predsjednik skupštine tada je bio Esad Atić, Ivo Josipović je tada bio član Hrvat i njih dvojica su glasali da se ova ploča postavi, ali ona je bila protiv i tako je to propalo.“

Da se ne zaboravi: Zabranjena spomen-ploča
Photo: Paulina Janusz

Uprkos negativnoj odluci vlasti, logoraši su krajem septembra ove godine spornu ploču okačili na zidu logora, gde je izdržala desetak dana. Kasnije su odlučili da je skinu plašeći se financijske kazne.

Ipak, nisu sve ideje za obeležija u distriktu osuđene na propast. „Taj isti dan na sastanku odbijaju tu moju molbu da se ploča postavi tu, a usvajaju prijedlog srpske strane da srpskim borcima srpskog Brezovog polja naprave spomenik u Brezovom polju. A ti ljudi tamo su prognali stanovništvo Brezovog polja koje je bilo 99 posto muslimansko“, govori Fadil Redžić.

Nakon toga selo je bilo pretvoreno u logor za nesrbe, o čemu, naravno, posetioci neće saznati ništa.

Vojske u mermeru, civili u zaboravu

Osim spomenute “Luke”, u Brčkom ne nedostaje ni drugih mučilišta. U jednom od njih, Hotelu Posavina, spavam tokom moje posete gradu, preko puta njega nalazi se ništa manje zloglasna zgrada SUP-a. Fadil Redžić me, pak, vodi u sportsku dvoranu „Partizan“, koju je proslavio još jedan brčanski koljač, Ranko Češić, u haškom tribunalu osuđen na 18 godina zatvora. Ni na jednom od tih objekta nema nikakvih tragova toga šta se u njima događalo tokom rata. „U Brčkom je obilježena samo Luka“, kaže Redžić, „ostalo je zaboravljeno.“

Photo: ICTY Media Office

Ulazimo u „Partizan“ je koji dan-danas sačuvao svoju preratnu funkciju. Dok obilazimo ove prostorije deca iz obližnje škole igraju odbojku.

– Samo im kažem da ne udaraju loptom u plafon, kaže mi nastavnik fizičkog, zainteresovan da iznenadnu posetu novinara iskoristi da skrene pažnju na sporedne probleme bivšeg zatvora – ili ako već udare, da odmah bježe. Jer vidite kako to izgleda, to se u svakom trenutku može srušiti.

Obeleživanje na stranu, vlastima distrikta očigledno nije stalo čak ni do održavanja ove zgrade u životu pa mirno posmatraju  njeno postepeno propadanje. Prema rečima nastavnika, već pre 10 godina (pukim sticajem okolnosti kad su školu pohađala deca tadašnjeg gradonačelnika, Mirsada Đape) grad je obećao novac za obnovu objekta, ali se do danas ništa nije promenilo.

Dvorana „Partizan“ nalazi se preko puta monumenta srpskim borcima. Grad je uostalom poznat po mirnoj koegzistenciji spomenika podignutih trima vojskama zavađenih tokom rata. Vojnici su, ma pod kojim obeležjima ratovali, obavezno predstavljeni kao borci/oslobodioci. Ipak, to što se u ostalim gradovima BiH čini  velikim postignućem, ne oduševljava Brčake.

„Ovdje bi trebao biti spomenik civilnim žrtvama rata“, komentira tu situaciju Fadil Redžić, „a ne ova tu. Ovdje, u Brčkom, se nije vodio rat.“

O tome, šta se ovde stvarno događalo, najbolje svedoče „Luka“ i „Partizan“. Šteta što niko u Brčkom to ne želi da pamti.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240556

Powered by Blogger.ba