Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

20.11.2012.

CCRISTIANO RONALDO PRODAO "ZLATNU KOPAČKU" I NOVAC POKLONIO DJECI PALESTINE - MILORAD DODIK PODRŽAVA NAPADE IZRAELA NA GAZU I UBIJANjE PALESTINSKE DJECE

Anonimni kupac platio 1,5 miliona eura
Cristiano Ronaldo prodao "Zlatnu kopačku" i novac poklonio djeci Palestine
Cristiano Ronaldo sa "Zlatnom kopačkom"
FOTO: Agencije
Cristiano Ronaldo prodao "Zlatnu kopačku" i novac poklonio djeci Palestine

Napadač Reala iz Madrida Cristiano Ronaldo prodao je na aukciji "Zlatnu kopačku" i prihod je namijenio djeci Palestine, objavljeno je na sajtu popularnog nogometaša.

Ronaldo je prestižni trofej osvojio za 40 postignutih golova u 2011. godini.

Anonimni kupac platio je "Zlatnu kopačku" 1,5 miliona eura, a sav novac bit će namijenjen školovanju palestinske djece.

Ronaldo je i ranije učestvovao u humanitarnim akcijama za pomoć Palestini.

...........................................................

Dodik uputio pismo podrške Izraelu

imageMilorad Dodik

........................................................................................

Republika Srpska ima puno razumijevanje za poziciju Izraela i izražava podršku aktivnostima, koje su preduzele vlasti ove države, kako bi zaštitile svoju teritoriju i stanovništvo, ističe se u pismu koje je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio predsjedniku Izraela Šimonu Peresu i ministru inostranih poslova Avigdoru Libermanu, povodom novonastale situacije u ovoj zemlji i eskalacije nasilja na Bliskom istoku.

"Želio bih da Vas obavijestim da Republika Srpska iskreno žali zbog oružanih sukoba koji su izbili u Vašoj zemlji i gubitka života građana Izraela", istakao je predsjednik Srpske.

On je izrazio nadu da će u najskorije vrijeme doći do obustave oružanih dejstava, što će omogućiti smirivanje situacije i traženje rješenja kroz proces pregovaranja.

"Ovom prilikom želio bih da još jednom potvrdim moju ličnu, i podršku Republike Srpske i srpskog naroda prijateljskom jevrejskom narodu i naporima koje ulaže Vaša zemlja u borbi protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Izrael", istakao je predsjednik Dodik.

(Srna)

 

20.11.2012.

NOVA "ŠESTORKA" BEZ KONKRETNIH RJEŠENjA U SLUČAJU "SEJDIĆ-FINCI"

Nova "šestorka" bez konkretnih rješenja u slučaju "Sejdić-Finci"

.................................

image

"Šestorka" u Mostaru

.......................................................

MOSTAR - Lideri HDZ-a BiH, HDZ-a 1990, SBB-a, SDP-a, SNSD-a i SDS-a na sastanku u Mostaru nisu se dogovorili o konkretnim modalitetima kako će se birati članovi Predsjedništva BiH i zastupnici u domove naroda, odnosno o realizaciji presude Sejdić-Finci.

Po riječima predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije, lideri su se dogovorili oko principa koji će se primjenjivati prilikom tih izbora. Osnovni princip, kada su u pitanju mjesta na kojima sjede ljudi, kao predstavnici nekog naroda ili iz reda ostalih, jeste da se za ta mjesta napravi mehanizam po kojem će biti birani ljudi koji imaju legitimitet te konstitutivne grupe ili građana, ili kategorije ostalih.

Što se tiče imenovanja u Zastupnički dom BiH, SDP će izaći sa svojom kandidatom za prvog zamjenika u čelništvo tog doma, kazao je Lagumdžija, dodavši kako su dogovoreni i principi dogovora oko izbora članova u Doma naroda i Predsjedništvo. Nije postignut konkretan dogovor, ali smo na putu da to uradimo, naglasio je on.

Što se tiče Mape puta iz Bruxellesa, Lagumdžija je izrazio nadu kako će se u realizaciji obveza iz Mape puta koje, kako je kazao, nisu stvar dnevne politike i funkcioniranja same izvršene vlasti, uključiti svi oni koji su u parlamentima na svim razinama te tima dati svoj doprinos u ubrzavanju europskog puta BiH. Kada je u pitanju sporazum između SNSD-a i SDP-a on je izrazio zadovoljstvo da je taj sporazum dobio podršku i od ostalih članova šestorke.

"Mi želimo da se taj sporazum dograđuje i da se on institucionalizira. Upravo iz tog razloga mi ćemo žurno dostaviti sva konkretna rješenja koja su usuglašena prema Vijeću ministara te očekujemo da će Vijeće što prije izaći pred Parlamentarnu skupštinu BiH sa zakonskim paketima koji proizlaze iz tog sporazuma", kazao je Lagumdžija.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izrazio je zadovljstvo što su u Mostaru napravljeni dogovori oko bitnih stvari što bi "šestorka" trebala raditi u sljedeće dvije godine. Oko doma naroda potvrdili smo one principe i ono što smo se ranije dogovorili, dok oko Predsjedništva BiH trebamo sjesti i naći i konačno rješenje, naglasio je on.

"Želimo da ohrabrimo čelnike europske unije i da im možemo kazati da je Mapa puta u potpunosti provediva i kako ćemo učini sve da to uradimo što prije i da nam otvore puteve za sve ono što nam pristupno treba kada je u pitanja europska unija", kazao je Čović.

Ključni dogovori bi bili, kada je u pitanju hrvatska strana, da predstavnici jednog naroda ne mogu drugom narodu birati ni člnove Predsjedništva ni domova naroda, dodao je Čović. Što se tiče rekonstrukcije federalne Vlade, Čović je je kazao kako treba žurno uspostaviti izvršnu vlast u FBiH na istim načelnima ove šestroke, kako bi ona počela daviti odgovor na iskušenja koja ima ispred sebe, kada je u pitanju ekonomija, socijalna politika i politika općenito.

Što se tiče Vlade FBiH, ova šestorka je do kraja podržala da četiri stranke koje su pokrenule procedure oko rekonstrukcije Vlade FBiH imaju apsolutno potporu da to urade odmah, naravno, sukladno ustavu, zaključio je Čović. Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio je kako je na sastanku konstatirano kakvi su stavovi pojedinih političkih partija vezano za izbor članova Predsjedništva. "To se još mora dogovoriti, a naš je stav da se bira direktno i da nema promjena u načinu rada i odlučivanja samog Predsjedništva", dodao je on.

"Što se tiče FBiH i izbora članova Predsjedništva mi smo oduvijek govorili da ono što se dogovore partneri u FBiH kroz mehanizme i način izbora, mi neće osporavati jer to nas ne obvezuje da bude isti model i na razini RS. Ostao je tu problem ona stara priča kako će se birati u RS, a kako u FBIH", naglasio je Dodik.

"Mislim da je mehanizam postignut oko izbora u Dom naroda u FBiH, a on afirmira ovaj princip da niko neće birati predstavnike drugog naroda, s tim što se promovira da će se izborom zastupnika prije svega voditi računa o samoj lokaciji i prisustvo određenih naroda", zaključio je Dodik. Predsjednik SDS Mladen Bosnić izjavio je da prethodni dogovori koji su postavljeni u staroj šestorci važe i dalje te kako očekuje da se izvrši njihova implementacija i dorada.

Predsjednik SBB-a Fahrudin Radočnić naglasio je kako je njegova stranka preuzela sve obveze koje je ranija šestorka dogovorila. "Mi ćemo u okviru zakonskih procedura imati neke svoje ideje, ali je važno da postoji jedan potpuno novi duh šestorke, dobronamjerna atmosfera i efikasnost koju građani ove zemlje ubrzo trebaju da vide i u ekonomskom rezultatu", zaključio je Radončić.

(Vijesti.ba/Fena)

 

20.11.2012.

NAPAD ANONYMOUSA: IZRAELSKA VOJSKA IZGUBILA CYBER RAT

Izraelska vojska izgubila cyber rat

imageFoto: RT

Iz Ureda za odnose s javnošću Vojske Izraela (IDF)saopćeno je da njihova službena stranica ne radi zbog tehničkih problema. Nime, internet stranicu IDF-a napala je grupa hakera koji se nazivaju Anonymous.

Međunarodna hakerska grupa Anonymous započela je cyber rat pod nazivom "OpIsrael" protiv izraelskih institucija. Cyber napadi su počeli u znak protesta zbog napada na Gazzu. Anonymous su napali web stranice i drugih važnih izraelskih institucija.

Grupa Anonymous predvodi cyber kampanju protiv Izraela promovišući videa i saopćenja u kojima snažno osuđuju napade u Gazzi.

Ističući da neće sjediti skrštenih ruku dok djeca u Gazzi umiru, Anonymousi su saopćili: "Prestanite bombardavati Gazzu. Milioni Palestinaca i Izraelaca su u strahu. Nećemo mirno gledati krvoproliće koje cionistička država sprovodi nad nedužnim ljudima. Mi možemo razbiti vaše sigurnosne i kontrolne mehanizme."

Inače, Anonymousi su na svaku napadnutu stranicu kao pozadinu stavili fotografiju ubijene palestinske djece i srušenih objekata.

Ova hakerska grupa je pronašla način za pristup mailovima i društvenim mrežama oko pet hiljada izraelskih zvaničnika među kojima se nalazi i glasnogovornik izraelske vojske Benyamin Gantz. Anonymous su do sada napali preko 700 web stranica  među kojima su i stranice Programa za međunarodni razvoj Ministarstva vanjskih poslova Izraela, partije Kadima, Centralne banke Izraela i stranicu općine Tel Aviv.

(Vijesti.ba/AA)

...............................................

20.11.2012.

DODIKOVO PISMO IZRAELU JE DIREKTNO PONIŽAVANjE INSTITUCIJE PREDSJEDNIŠTVA BiH

Dodikovo pismo je direktno ponižavanje institucije Predsjedništva BiH

imageMiro Lazović

.......................................................

SARAJEVO - Povodom pisma Izraelu i javno izrečene podrške predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika akcijama u Gazi, Miro Lazović potpredsjednik SDUBiH, najoštrije je osudio upotrebu prekomjerne sile u kojem stradaju civili te s gnušanjem i indignacijom odbacio bilo kakvu podršku ubijanju civila tokom konflikta u Gazi.

U saopćenju za javnost izrazio je zabrinutost šutnjom Predsjedništva BiH i Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine o ovom pitanju.

"Šaljući pismo podrške Izraelu, Milorad Dodik, s pozicije administrativne jedinice unutar BiH preuzima na sebe ingerencije države BiH, i vrši direktan udar na instituciju Predsjedništva BiH koje je i po Ustavu nadležno za vođenje vanjske politike, a predstavlja i direktno miješanje u kompetencije Ministarstva vanjskih poslova BiH", smatra Lazović.

To pismo je, kaže Lazović, direktno ponižavanje institucije Predsjedništva BiH i ličnosti predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića te je Lazović pozvao Dodika da ako  baš ne može suspregnuti svoje državničke aspiracije, da "zamoli svog stranačkog kolegu Radmanovića da zamijene mjesta".

Kao neshvatljivom je ocijenio i pasivnost Ministarstva vanjskih poslova BiH koje bi trebalo javno se suprotstaviti, miješanju Dodika da u ovom osjetljivom međunarodnom političkom trenutku, a bez jasnog stava Predsjedništva BiH, pravi konfuziju pokušavajući državu BiH svrstati na stranu Izraela.

Lazović, koji je od 1992. do 1996. obavljao dužnost predsjednika Skupštine Republike BiH, na kraju je pozvao Predsjedništvo BiH da se javno ogradi od pisma Milorada Dodika i afirmira državni stav povodom ovog međunarodnog konflikta.


(Vijesti.ba/Fena)

.................................................

20.11.2012.

STIŽU PRIJETNjE IZ RS-a: PROČITAJTE PRIJETEĆE PISMO UPUĆENO SEFERU HALILOVIĆU

Stižu prijetnje iz RS-a
Pročitajte prijeteće pismo upućeno Seferu Haliloviću
..................
20.11.012.
.................
Pročitajte prijeteće pismo upućeno Seferu Haliloviću

Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS-Sefer Halilović) zaprimila je danas prijeteće pismo iz entiteta RS u kojem anonimno lice upućuje prijetnje smrću predsjedniku Seferu Haliloviću, saopćeno je iz BPS-a.

BPS-Sefer Halilović navodi da će o sadržaju pisma obavijestiti nadležne organe unutrašnjih poslova, pozivajući se na faksimil pisma "koji pokazuje kako izgleda tipičan simpatizer predsjednika entiteta RS Milorada Dodika i kako je postalo jasno šta je Dodikova višegodišnja karadžićevizacija govora uradila od pojedinaca u tom bh.entitetu".

BPS-Sefer Haliović nastavlja sa svojom politikom očuvanja cjelovite države Bosne i Hercegovine bez obzira na prijetnje i opstrukcije koje trpi, jer "ako ne budemo očuvali BiH proći ćemo kao Palestinci kojima su uzeli sve, a sada im, iz dana u dan, uzimaju i živote", saopćio je Sektor za komunikacije BPS-a.

Pismo upućeni Seferu Hailoviću

 

20.11.2012.

AMERIČKI FILOZOF, LINGVIST, PISAC I PREDAVAČ NOAM CHOMSKY: IZRAEL PROVODI FINALNU FAZU ETNIČKOG ČIŠĆENjA - MILORAD DODIK PODRŽAJE SAMO ETNIČKO ČIŠĆENjE

Chomsky: Izrael provodi finalnu fazu etničkog čišćenja

imageNoam Chomsky

...........................................................

Ugledni američki filozof, lingvist, pisac i predavač Noam Chomsky posljednjih dana je na svom oficijelnom profilu na društvenoj mreži Twitter najviše prostora posvetio izraelskom napadu na Gazu. “Ne možete se braniti kada vojno okupirate tuđu zemlju. To se ne može nazvati odbranom.

Zovite to kako hoćete, ali to nije odbrana”, poručio je Chomsky

On je ukazao na nesrazmjer izraelske i palestinske vojne sile.

“Izrael se koristi sofisticiranim avionima i vojnim brodovima da bi bombardirao gusto naseljene izbjegličke kampove, škole, stambena naselja, džamije i sirotinjske kvartove, da bi napao narod koji nema zračnu silu, zračnu odbranu, nema mornaricu, nema teško naoružanje, nema municije, nema moderno naoružanje, ni komandu, niti vojsku.. I to naziva ratom?! Ovo nije rat! Ovo je ubistvo”, napisao je Chomsky.

Odluku Izraela da najmodernijim oružjem napadne na “besmopoćne civile” po Chomskyom je “finalna faza etničkog čišćenja Palestinaca koja traje već decenijama”.

Broj smrtno stradalih u Gazi popeo se na 91, među kojima i jednogodišnja beba, javljaju dopisnici agencije Anadolija.
.....................................................

MILORAD DODIK PODRŽAJE SAMO ETNIČKO ČIŠĆENjE

 

imageMilorad Dodik

......................................................

Republika Srpska ima puno razumijevanje za poziciju Izraela i izražava podršku aktivnostima, koje su preduzele vlasti ove države, kako bi zaštitile svoju teritoriju i stanovništvo, ističe se u pismu koje je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio predsjedniku ...

...  Izraela Šimonu Peresu i ministru inostranih poslova Avigdoru Libermanu, povodom novonastale situacije u ovoj zemlji i eskalacije nasilja na Bliskom istoku.

"Želio bih da Vas obavijestim da Republika Srpska iskreno žali zbog oružanih sukoba koji su izbili u Vašoj zemlji i gubitka života građana Izraela", istakao je predsjednik Srpske.

On je izrazio nadu da će u najskorije vrijeme doći do obustave oružanih dejstava, što će omogućiti smirivanje situacije i traženje rješenja kroz proces pregovaranja.


(Vijesti.ba)

KORIJENI GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA dodano

19.11.2012.

      

avatar
Sieg heil, genocidna bando!


Odgovor na pitanje u čemu leže korijeni jedanaest genocida nad Bošnjacima saznadoh iz TV duela desetljeća. Sučeljavanja, oči u oči, dvije oprečne kulture Srbije. Aktuelne mitomanske i opozicione civilizacijske. Na jednoj strani stola oličenje laži i mitomanije najprimitivnijeg oblika, personalizirana u bahatog “premijera” (ne)kulture većine srpskog naroda, koja je bez sumnje korijen dvovjekovnih genocidnih namjera usmjerenih prema Bošnjacima, radi stvaranja mitomanske Velike Srbije.

Na suprotnoj strani stola pomenutog TV duela druga strana kulture srpskog naroda. Kultura dijaloga i razmišljanja, finoća jezičkog izražavanja. Personalizacija građanske opcije Srbije. Da bi Jovanović mogao nesmetano govoriti zgradu televizije obezbjeđivale su jake žandarmerijske i policijske snage. “Junaci” okupljeni oko zgrade televizije pokušavali su ubiti pripadnika vlastitog naroda. Čedu mrze kao i Turčina. Obojicu fašisti žele ubiti. Izvršiti genocid nad različitim mišljenjem i imenom. Zato je opasnost po multietničku političku opciju Srbije slična bošnjačkoj. Prijeti nam uništenje ako se ne budemo znali ujediniti i odbraniti od iste nemani. Dijelimo istu sudbinu. U pitanju je kultura različitosti.

Istina, od bahatog lažova i manipulatora očekivao sam retoriku koju smo čuli, ali sam imao nadu da će pred pametnim i on biti pametniji. Previdio sam utjecaj kulture kao presudnog faktora u formiranju čovjekove misli i djela. Nešto od čega se ne može pobjeći. Otuda hrabrost i drskost da i pred objektivom kamere laze. Ono što je i sam nazivao genocidnom tvorevinom sada pokušava braniti. Pred očima bošnjačkih političara i predstavnicima tzv. Međunarodne zajednice otvoreno radi na dehumanizaciji Bošnjaka i razgradnji Bosne i Hercegovine. Sasvim otvoreno godinama pokušava da minimizira srpske zločine i dehumanizuje bosanskohercegovačke muslimane čime pokazuje subjektivnu spremnost (MENS REA) da stavi tačku na genocid i dovrši ono što ne završiše njegovi predhodnici, ratni zločinci 1992 – 1995. godine. Ponašanje Tadića prema Bosni i Hercegovini i Miloradova retorika na plastičan način oslikavaju kulturu naroda i institucija srpske države. Smrću Garašanina, Mihailovića, Miloševića… činjenje genocida nad Bošnjacima nije prestalo. Kultura je jača od bilo koje državne institucije. Prošla i buduća imena ratnih zločinaca odražavaju većinsku kulturu srpske nacije.





Iz pomenutih razloga putem laži i obmana, izmišljanjem neprijatelja, plasiranjem patoloških laži u kolektivnu svijest vlastitog naroda, primitivni egocentric podstiče podanike na dehumanizaciju Bošnjaka i deindividualizaciju Bosne i Hercegovine. Jer vjekovnim plasiranjem i širenjem upravo ovakve kulture danas Milorad mentalno priprema srpski narod za novi genocidni pohod nad Bošnjacima. Brutalni šizofrenik dobro zna da bez mentalne pripremljenosti svojih podanika neće biti u mogućnosti da pokrene novi zločin. Zato u njegovom entitetu obrazovne i druge institucije kojima on komanduje više pažnje poklanjaju mentalnoj pripremi nego ekonomskom razvoju. Nikola Tesla je skoro nepoznato ime u obrazovnom sistemu laktaškog despota, ali zato Njegoša i Andrića znaju napamet. Glavne parole skovane tokom Dodikove vladavine glase: „Smrt civilizaciji! Živjela mitomanija!“ Otuda i negiranje genocida, relativiziranje bošnjačkih žrtava, dehumanizacija Bošnjaka i deindividualizacija Bosne i Hercegovine. Zakon o katastru i popisu stanovništva predstavlja zadnji udarac multietničkoj Bosni i Hercegovini. Šeher Banja Luka postat će Čačak, a Višegrad drugo Valjevo.

Postavljam sebi pitanje, da li Dodik uopće zna težinu zločina genocida? Zna li šta znači ta društvena pojava koju cijelo čovječanstvo smatra najtežim zločinom i najvećim društvenim zlom savremenog?! Da zna kakvu moralnu ljagu baca na buduća pokoljenja srpskog naroda i težinu zla koje počiniše oni koje on sada svojom politikom želi zaštititi, iskoristio bi historijsku priliku u kojoj se nalazi kako bi se izvinuo žrtvama.

Sasvim je jasno da napad na Srebrenicu u julu mjesecu 1995. godine nije izvršen kako bi se opljačkali njeni prirodni resursi. Pljačka je bila nus produkt napada, a glavna namjera (MENS REA) je bila izvršenje genocida nad Bošnjacima, kao dio ukupnih i sveobuhvatnih napada na cijelu teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zato ne postoji općonski genocid, radi se o genocidu nad određenom grupom kao takvom. Dakle, radi se o genocidu nad Bošnjacima ma gdje se oni nalazili.



Iz ovih razloga vitalni interes civilizacijske Srbije predstavlja edukacija mitomanskog mentalnog sklopa ultra-nacionalista. Čedomir Jovanović je u pomenutom TV duelu pokušao objasniti šta znači pojam „genocid“, te ukazati na drugu stranu manjinske Srbije. Zato je i prihvatio duel kako bi ismijao mitomansku kulturu Srbije.

Iz pomenutih razloga historiska odgovornost bošnjačkih političara leži u njnjihovim rukama. Inspiraciju odgovornosti prema vlastitoj državi mogli su naučiti od Jovanovića. Onako kako je srpski liberal branio interese europske i civilizaciske Srbije i oni moraju braniti Bosnu i Hercegovinu. Jasno i glasno ustati u odbranu istine. Prvi korak u tom pravcu je prestanak bilo kakve suradnje sa ultranacionalistima srpskog naroda. Nema dogovora sa predstavnicima mitomanije. Jedinstvo bošnjačkog korpusa garant je opstojnosti Bosne i Hercegovine. Jačanjem državnih instititucija i podizanjem državotvorne svijesti Bošnjaka obeshrabriti srpske ultra-nacionaliste i fašiste. Samo takvim odnosom prema državi jednog dana imat će drugačije sagovrnike koji će poštivati državu. Kulturu civilizacije, a ne mitomanije. Samo snažna I jedinstvena bošnjačka zajednica može utjecati na promjenu mitomanske kulture Srbije. Naravno, skupa sa građanskom opcijom Srbije. Isto važi i za Crnu Goru. Nikada ne treba zaboraviti i Crna Gora je činila zločine!

 

20.11.2012.

SARAJLIJE DANAS UPUTILE APEL "SPASITE GAZU"

Nekoliko stotina građana okupilo se ispred BBI Centra
Sarajlije danas uputile apel: "Spasite Gazu"
................
20.11.2012.
..................
Sarajlije danas uputile apel: "Spasite Gazu"

Ispred BBI Centra u Sarajevu danas se okupilo nekoliko stotina građana odakle su uputili apel za prekid napada na Gazu.  

Protestima su se priključili i građani iz Palestine, koji su se zahvalili bh. građanima za podršku u teškim trenucima kroz koje prolaze. Demonstranti su nosili transparente na kojim je pisalo "Spasite Gazu", "Save Gaza"...

Okupljeni su potom prošetali do Sebilja, gdje je razvijena velika palestinska zastava. Prisutnim se obratio Muhamed Asad, Palestinac koji živi u Sarajevu.

 

 

20.11.2012.

SRBIJA I HRVATSKA: NEOPHODNO DISTANCIRANjE OD MILOŠEVIĆEVE I TUĐMANOVE POLITIKE

Srbija i Hrvatska: Neophodno distanciranje od Miloševićeve i Tuđmanove politike

Zastave Srbije i Hrvatske, Foto: Branimir Pofuk

Zastave Srbije i Hrvatske, Foto: Branimir Pofuk

.....................................................

Srpsko hrvatski odnosi su još jednom na ozbiljnom iskušenju. Jer, nakon haške oslobađajuće presude hrvatskim generalima i golim okom je postalo sasvim vidljivo koliko su stajališta dve zemlje udaljena. Da li poruke koje su se ovih dana čule nagoveštavaju dugoročnije skretanje sa puta normalizacije odnosa dve države ili je u pitanju velika buka koja će se smiriti?

Sagovornici RSE kažu da je sada važno da hrvatsko pravosuđe što pre procesuira zločine počinjene u Oluji, ali i da se u obe države načine odlučni koraci suštinskog distanciranja od politike i Miloševića i Tuđmana.

Sasvim neočekivano u opštoj euforiji u obe države koja je pratila oslobađajuću hašku presudu hrvatskim generalima, čuo se glas razuma i to od samog generala Ante Gotovine. On se obratio Srbima koji su proterani u akciji Oluja rekavši da oni treba da se vrati svojim domovima. Na pitanje novinarke beogradskog tabloida "Kurir" koja je razgovarala sa generalom, da li bi direktno pozvao Srbe da se vrate, on je odgovorio:

“Kako ja mogu pozvati nekog da se vrati svojoj kući? Pa, to je njegova kuća! Oni su građani Hrvatske, oni su zajedno sa nama, mi smo svi zajedno. Napred, budućnost je naša. Prošlost je stvar prošlosti.”

Drago Kovačević, poslednji ratni gradonačelnik Knina za RSE prokomentarisao je kratko izjavu Ante Gotovine:

“On se ponaša bolje od onih koji su od njega napravili mit.”
„Kako da se odrazi? Šta mi smo sad imali neki sjajan odnos, pa će ovo sad da se odrazi? Nismo imali nikakav odnos. Oni nisu ni želeli da se sretnu sa nama. Stalno su tražili neke uslove da se nađu, da se sretnu sa nama. Ja sam lično više puta insistirao i zvao premijera (Hrvatske) Milanovića, ali nije bilo odgovora. Znači, kakav će biti razvoj odnosa - nema nikakve veze sa našim odnosima. Ovo je presuda Haškog tribunala. Problem je u tome što Hrvatska sada veliča akciju Oluja, zato što na osnovu ove presude ispada da je potpuno legalna i legitimna.“

​​
Dodajmo ovom nesvakidašnjem posrednom dijalogu dvojice aktera iz 90-ih koji su se tada gledali preko nišana, i jedinu čestitku koja je iz Srbije upućena oslobođenim generalima, od Veselina Šljivančanina, haškog osuđenika koji je odsedeo svoju zatvorsku kaznu za zločine u Vukovaru. Dakle, to su dve neočekivane epizode u atmosferi koja najavljuje zastoj procesa pomirenja na relaciji Beograd-Zagreb koji je već dolaskom na čelo Srbije bivšeg radikala i dobrovoljca na hrvatskim ratištima Tomislava Nikolića, bio usporen.

Nije se dugo čekalo na prvi potez iz Beograda. Ministarka Suzana Grubješić na državnoj televiziji objašnjavala je zašto je odložila zakazanu posetu Zagrebu prilikom koje je trebalo produžiti važenje Protokola o saradnji dve zemlje.

“Nije sada ni vreme, ni prilika, ni atmosfera. Meni ne bi bilo prijatno da tamo budem i produžavam Protokol o saradnji u takvoj jednoj lošoj atmosferi po Srbe i Srbiju. Imajući u vidu okolnost da je ovakva presuda doneta, mislim da bi bilo besmisleno da idem u Zagreb i produžavam taj protokol", kazala je Grubješić.

Doduše, ona je dodala da to ne znači da se poseta nešto kasnije, kada prođe euforija “palanačkog nacionalizma”, kako je ona nazvala atnmosferu u Hrvatskoj, neće dogoditi, tim pre što se ništa neće urušiti jer Protokol važi do marta iduće godine. Dakle, ima vremena da se sve obavi u smirenoj atmosferi.

Na potezu pravosuđe

Voditeljica nevladine organizacije „Dokumenta“ Vesna Teršelič se slaže da je odluka Grubješićeve nešto što zabrinjava, ali da je na dve države sada “naprave sve što mogu kako se ne bi dalje nastavilo urušavanje međusobnog komuniciranja i suradnje, posebno suradnje među pravosuđima jer je težina odgovornosti za procesuiranje ratnih zločina u tijeku i nakon Oluje sad na Državnom odvjetništvu Hrvatske, ali je iznimno važna i suradnja sa Tužilaštvom u Beogradu.“

Predsednik Narodne skupštine Nebojša Stefanović rekao je posle sastanka s predstavnicima 46 udruženja prognanih iz izbeglih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine da je za “žaljenje što je Hrvatska odlučila da onakvim slavljem na ulicama slavi ubijanje Srba, jer to nije bila proslava povratka generala, to je bila u stvari proslava zločina nad Srbima".
Žarko Korać i Vesna Teršelič
​​...............................................................
"Žalosno je što od 1995. nema nijedne pravosnažne presude za bilo koga ko je počinio zločin nad Srbima i što nije ostvaren "ni minimum" preduslova da se Srbi vrate na svoja ognjišta, sa kojih su proterani", rekao je predsednik parlamenta i dodao:

"Očekujemo da Hrvatska, ako želi da pokaže iskrenu nameru da se drži međunarodnog prava i da postane deo EU, ako želi iskreno nešto da čini za povratak Srba, mora prvo da obezbedi procesuiranje svih odgovornih za zločine nad Srbima, da obezbedi otkrivanje istine za nestale".

“Zaista jeste neugodna činjenica da niko nije procesuiran, ali s druge strane u Srbiji nema nikakve reakcija na Vukovar, u crkvi u Beogradu se govori o srpskim izbeglicama a niko i ne pominje hrvatske žrtve i besmislicu razaranja Vukovara. Tako da je ovo korak nazad u srpsko -hrvatskim odnosima, svako ostaje potpuno unutar svoje interpretacije savremene istorije“, kaže za RSE narodni poslanik u Skupštini Srbije Žarko Korać.

U Srbiji je malo ko čuo da su hrvatski čelnici, i predsednik i premijer i ministarka spoljnih poslova, poručili i da je sad na potezu pravosuđe koje treba da procesuira zločine jer haška presuda ne znači da zločina u Oluji nije bilo. Možda će biti potrebno više vremena da se čuje glas razuma, kada se stiša zaglušujuća desničarska buka u kojoj su uzeli učešća i mnogi koji tom bloku ne pripadaju. Kako  ove događaje i poruke koje su tim povodom razmenjivane razumeju građani Srbije? Milan Nešić je pitao Beograđane kuda idu srpsko hrvatski odnosi.


Krhki srpsko hrvatski odnosi ovoga puta su na ozbiljnom iskušenju, zato Vesna Teršelič skreće pažnju na suštinski značaj distanciranja od 90-ih godina.

„... Politika u Hrvatskoj treba se distancirati od politike nekadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana koji je zaustavljao povratak, mada je znao za počinjene zločine ne samo u vrijeme Oluje, nego od 1991. nadalje. Zločini su se zataškavali i njihovo procesuiranje se sprječavalo. Što se tiče Srbije, mislim da je iznimno važno distanciranje od politike Slobodana Miloševića. Tako da i jedna i druga zemlja trebaju učiniti vrlo važne korake u suočavanju s prošlošću na razini vladinih institucija, kako na razini političara, političke volje, tako i na razini pravosuđa.“

*Razgovor Vesne Teršelič i Žarka Koraća u celini možete pročitati OVDE.

 

Dvije ceste pred Hrvatskom nakon presude generalima

Ante Gotovina i Mladen Markač u sudnici haškog tribunala uoči izricanja presude, 16. studeni 2012.

Ante Gotovina i Mladen Markač u sudnici haškog tribunala uoči izricanja presude, 16. studeni 2012
.................................................................
Oslobađajuća haška presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču ne znači da nije bilo ratnih zločina u Oluji i nakon nje, stoga hrvatska politika mora pokazati  mudrosti i ne odustati od njihovog procesuiranja, ističu hrvatski analitičari i predstavnici nevladinih udruga za ljudska prava.

U trenutku kad je prošli petak čuo vijest o oslobađajućoj presudi iz Haaga, generalima Gotovini i Markaču, predsjednik sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na suđenju za ratni zločin nad srpskim civilima u Gruborima, prekinuo je ročište, vjerojatno iz  osjećaja osobnog veselja, no takvo ponašanje jednog suca je nedopustivo, ističe predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić i upozorava da hrvatska politika u ovom trenutku ima dvije mogućnosti.

„Ili će Hrvatska ustrajati u nekoj vrsti kratkovidnog trijumfalizma, ili, drugi izbor, da Hrvatska sada, više, ne manje, prione na to da istraži te zločine i da pokaže razumijevanje za ljude koji jesu protjerani iz Hrvatske i koji jesu izbjeglice već 17 godina i koji osjećaju veliku nepravdu. Naime, već su se pojavili zahtijevi, čak na nivou saborskih zastupnika, da se sada oslobode i Merčep i Glavaš, jer,evo, međunarodna je zajednica 'zaključila da zločina uopće nije bilo', što," naglašava Pusić, "uopće nije istina, to ova presuda ne kaže.“

​​Sveučilišni profesor i politički analitičar Žarko Puhovski ocjenjuje:

„Ova presuda daje dobre razloge da se u Hrvatskoj rat proglasi završenim, a to vjerojatno znači da više ne treba očekivati nikakvih novih postupaka za utvrđivanje odgovornosti za zločine koje je sam Gotovina, primjerice, priznao, i to je loša strana ove presude“.

Izjavu generala Gotovine beogradskom Kuriru, u kojem oslobođeni hrvatski general poziva izbjegle Srbe da se vrate, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava smatra dobrom osnovom za pravi smjer.

„Meni je drago da je Gotovina, čini mi se, barem prema ovom intervjuu Kuriru, našao tu hrabrost da, unatoč euforiji u čijoj je žiži, da je pobijedi i da pokazuje velikodušnost. To je, mislim, dobra osnova za smirivanje situacije i za otvaranje vrata prema konačnom miru na ovom prostoru“, kaže Pusić.

Frustrirajuća situacija

Predstavnici dviju najjačih nevladinih udruga za ljudska prava Zoran Pusić i Vesna Trešelić podsjećaju da je u Oluji i nakon nje ubijeno više od 600 civila uglavnom starijih osoba, a više od 200.000 ih je izbjeglo. Napominju da su u petak, nakon izricanja  haške presude i predsjednik republike Hrvatske, Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović podsjetili koliko je važno nastaviti procesuiranje ratnih zločina u Hrvatskoj, jer  dosad nema još nijedne pravomoćne presude za zločine u Oluji i nakon nje.

Neprocesuirani su, uz ostale, ostali ratni zločini u Mokrom Polju i Golubiću počinjenjeni od hrvatskih snaga 6. kolovoza 95-e,zatim napadi na izbjegličku kolonu 7.i 8. kolovoza, zločin u mjestu Komič i jedan od  poznatijih, zločin u selu Grubori, 25. kolovoza s tim što je proces za Grubore u toku i uskoro se očekuje presuda.
Zoran Pusić, foto: Vesna Anđić
​​
Dugo je, kažu, trebalo Državnom odvjetništvu RH da se uopće uhvati u koštac s ratnim  zločinima, tako još ni danas nije riješeno ubojstvo Milana Levara, potencijalnog haškog svjedoka za zločine nad Srbima u Gospiću itd. Sve to kaže Pusić dovodi do   frustrirajuće situacije kod stradalog stanovništva.

"Takvi osjećaji frustriranosti vrlo lako prelaze u jedan osjećaj mržnje, koji se onda tu  može taložiti desetljećima i zatrovati atmosferu i našoj djeci i našim unucima, i uvijek biti potencijalni izvor nekog budućeg sukoba“, ističe Pusić.

Neovisni politički analitičar i nekadašnji Tuđmanov ministar vanjskih poslova, dr Mate Granić ocjenjuje da će najnovija događanja imati utjecaja na usporavanje rješavanja otvorenih pitanja između Hrvatske i Srbije, ali samo na određeno vrijeme, ne i dugoročno.

„Predsjednik države je već rekao", ponavlja Granić, "da svaki zločin, koji je učinjen, treba istražiti i treba biti kažnjen, jer to daje dodatni kredibilitet Hrvatskoj“.

Izjave hrvatskog premijera i predsjednika države, proteklih dana u Vukovaru, dr Puhovski ne smatra dovoljno poticajnim za nastavak procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj.

„Predsjednik i premijer su se, zapravo, ponašali tipično pobjednički. Oni su, slobodno prevedeno, rekli 'Srbi će galamiti,pa će ih proći' i u tome ja mislim da ima jako puno istine. Problem Srbije je, pak, što ima na čelu ljude koji imaju nečistu savjest prema Hrvatskoj i ne mogu reći Hrvatskoj one stvari koje bi Hrvatskoj trebalo reći“, kaže Puhovski.

 

20.11.2012.

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA

Šaškor: Oslobađajuća presuda

Pristalice sa fotografijama Ante Gotovine i Mladena Markača, Zagreb, 16. studeni 2012.

Pristalice sa fotografijama Ante Gotovine i Mladena Markača, Zagreb, 16. studeni 2012.

...........................................................

Da su sutra izbori za predsjednika republike i da je kandidat Ante Gotovina, pobijedio bi u prvom krugu. Što će biti za dvije godine kada će se ti izbori i dogoditi, živi bili pa vidjeli.

Ante Gotovina i Mladen Markač sudskim su pravorijekom nevini ljudi i ta je činjenica neoboriva.

Hrvatska proživljava euforično razdoblje, koje se može mjeriti samo s onim nakon definitivnog oslobođenja zemlje poslije vojne akcije „Oluja“, ili poslije osvajanja trećeg mjesta na svjetskom nogometnom prvenstvu.

Društvena apatija koja kao rezultat ekonomske krize tinja već godinama načas je zaboravljena. Za vrijeme čitanja presude na glavnom zagrebačkom trgu okupilo se relativno malo ljudi, da bi nakon proglašenja oslobađajuće i najave dolaska generala u Zagreb, mnoštvo raslo iz sata u sat i potpuno prekrilo Trg bana Jelačića, kao i trgove u brojnim drugim gradovima. U svoj toj provali emocija hladnu glavu zadržao je upravo general Gotovina. Svojim trezvenim izjavama i ponašanjem doprinio je da se prvi val oduševljenja ne usmjeri u konfrontaciju i izljeve netrpeljivosti. Postao je pučki heroj, ujedinitelj nacije. General Markač pri tome je „kolateralni“ junak.

Kako će svoj kapital nacionalnih junaka ova dvojica umirovljenih generala usmjeriti, otvoreno je pitanje. Ante Gotovina je prije 12 godina prisilno umirovljen zbog javnog protivljenja procesuiranju generala Norca za ratne zločine i, objektivno, pokušaja vojnog puča. Sada se zbog njega najavljuje ustanovljenje posebnog državnog ordena. Gotovina je bježao od progona Haškog suda, uz tihu asistenciju vlasti, što je hrvatski put prema Europskoj uniji zaustavilo na nekoliko godina. Potom je uhapšen na Kanarima, opet uz asistenciju hrvatskih tajnih službi. Pokazalo se da je nevin. Sa svim tim zavrzlamama treba se racionalno suočiti.

Implikacije oslobađajuće presude hrvatskim generalima višestruke su.

Prvo, otvoreno ostaje pitanje žrtava u i nakon operacije „Oluja“. Njih je bilo na stotine, zločini su bili masovni, paljenje kuća i otimačina imovine sistematska i dugotrajna. Zakonskim aktima tada je izbjeglim Srbima onemogućen povratak. Tko je za to odgovoran? Tko je procesuiran? Za sada, sudi se grupi bivših policajaca za ubojstvo šest srpskih civila u selu Grubori kod Knina. Do konca rujna 2012. godine, prema podacima Ministarstva pravosuđa, u Hrvatskoj je pokrenut postupak za ratne zločine protiv ukupno 112 pripadnika hrvatske vojske i policije, optužene su 94 osobe, a osuđeno ih je 30.

Od velike je važnosti da se procesuiranje ratnih zločina nastavi.  Pogubna početna pozicija nekadašnjih vlasti da „u oslobodilačkom ratu nisu mogući ratni zločini“ u nekim glavama još živi. Za očekivati je da će ovu oslobađajuću presudu njezini protagonisti u danima koji slijede pokušati upravo tako interpretirati.
Dolazak Markača i Gotovine u Zagreb, 16. studeni 2012.
​​​​......................................................................
Drugo, Hrvatska je objektivno doživjela međunarodnu satisfakciju. Ali ne zato što je – kakvo je široko rasprostranjeno mišljenje – dokazana legitimnost vojne akcije „Oluja“ a samim time i oslobodilački karakter proteklog rata u Hrvatskoj. Oni i nisu bili upitni. Hrvatska zaslužuje priznanje zato što je, uz sva krzmanja, povremene opstrukcije i lutanja, poštovala Haški sud i institucije međunarodne zajednice, ma kako nesavršeni bili.

„Udruženi zločinački pothvat“, opterećujuća kvalifikacija iz optužnice i prvostupanjske presude, definitivno je oborena.

Ponajprije, niti u prvostupanjskoj presudi legitimnost vojne operacije i karakter rata nije doveden u pitanje. Izrijekom se govorilo o „zloupotrebi vlasti“, a ne o državi. Političari s desnice, crkva i veteranske udruge takmičile su se licitiranjem o tome kako je presuda Gotovini i Markaču „presuda Hrvatskoj“. Istina, bilo je elemenata da se prvu presudu shvati i kao „zamjensku“ za Tuđmana i Šuška.  To je u pravnom smislu i sa stajališta ljudskih prava bila izrazita greška tužiteljstva. Nisu se ozbiljno istražili zločini, žrtve su bile u drugom planu, a optuženike se nije dokazima povezalo sa zločinima. Potom, kvalifikacija o „udruženom zločinačkom pothvatu“ oborena je zato što je pala osnovna premisa – ekscentrična teza o „prekomjernom“, odnosno o „neselektivnom“ granatiranju Knina. Njezinim pravnim obaranjem i primijenjenim dosljednim pravnim postupkom pali su i svi ostali dijelovi optužnice.

Treće, presude Haškog tribunala imaju političku težinu i utječu na odnose u regiji i na unutarnje političke prilike u svakoj zemlji. Zato je nužno da budu pravno besprijekorno fundirane, konzistentne i da ne proturječe jedna drugoj.

Haag je nesumnjivo zamišljen i kao svojevrsni katalizator za suočavanje s nedavnom prošloću na ovim prostorima. A i kao međunarodno vježbalište za slične moguće sukobe i ratove.  Pokazao je manjkavosti i prednosti. Do katarze nije doveo, ali je barem svaku od država natjerao – uz izravan pritisak svjetskih političkih faktora - da pokrene veliki broj postupaka za ratne zločine koje su počinili državljani tih zemalja.

Oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji na izrečene presude generalima Gotovini i Markaču bile su očekivane. Pri tome treba dijeliti reakcije izravno pogođenih i običnih građana od onih političkih elita. Službeni se Beograd ukopao u svome stavu nesuočavanja s vlastitom odgovornošću. To neće pomoći stabilizaciji prilika u regiji.

Za nadati se samo da će realnost natjerati sve strane na obnovu suradnje.

..........................................................................

The Times: Ratna magla ili uloga Beograda u raspadu Jugoslavije

Prenos izricinaja presude Anti Gotovoni i Mladenu Markaču na zagrebačkom glavnom trgu 16. novembra

Prenos izricinaja presude Anti Gotovoni i Mladenu Markaču na zagrebačkom glavnom trgu 16. novembra

The Times (preveo Nedim Dervišbegović)

Najveći zločini u poslijeratnoj Evropi su počinjeni u bivšoj Jugoslaviji u devedesetim. Jedan važan dio te strašne istorije je upravo bio ponovo napisan.

Ante Gotova i Mladen Markač, generali u Hrvatskoj vojsci, osuđeni su prošle godine od strane UN-ovog tribunala na duge zatvorske kazne za zločine na Srbima tokom vojne ofanzive 1995. godine. Prošle sedmice, međutim, njihove presude su nakon žalbe promijenjene i oni su proglašeni nevinim. Nakon toga su doživjeli euforični doček.

Presuda je osuđena u Srbiji. Hrvatski građani srpske nacionalnosti su zaista bili žrtve ratnih zločina. Ali ispravan odgovor Vlade Srbije bi trebalo da bude prihvaćanje presude suda kao konačne riječi o konfliktu i priznavanje da korijeni raspada Jugoslavije leže u odlukama donesenim u Beogradu.

Hrvatska je, zajedno sa Slovenijom, tražila nezavisnost u junu 1991. Njihovi vođe su se bojali demagogije i žestokog nacionalizma Slobodana Miloševića, predsjednika Srbije.

Slovenačko otcjepljenje je završeno nakon 10-dnevnog rata. Jugoslavenska narodna armije je, međutim, pod Miloševićevim pogubnim uticajem, pokrenula sedmomjesečni napad na Hrvatsku u kojem su ubijene hiljade i  protjerane stotine hiljada ljudi i koji je nanio nemjerljivu štetu takvim kulturnim biserima kao što je Dubrovnik.

Milošević je onda okrenuo pažnju ka napadu na i rasparčavanju multi-etničke BiH, koja je proglasila nezavinost nakon referenduma u martu 1992.

Boanski rat je trajao tri godine. To je bila teško zamisliva katastrofa. Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, političkim i vojnim liderima bosanskih Srba, se sudi u Hagu za ratne zločine koji uključuju i opsadu Sarajeva i genocid na 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka u Srebrenici.

Njihov Svengali (literarni lik koji kontroliše drugu osobu ubjeđivanjem i prevarom radi sopstvenih ciljeva) je bio Milošević, opsjednut nemilosrdnim i fanatičnim ciljem stvaranja etnički "čiste" Velike Srbije. Miloševiću je u ovoj ciničnoj podjeli BiH pomogao Franjo Tuđman, njegov kolega sa hrvatske strane.

Ali vojna operacija hrvatskih snaga u augustu 1995. godine nazvana Operacija oluja, je uspjela konačno potisnuti srpske snage iz područja Krajine, koja je bila pod srpskom kontrolom od 1991. Za vrijeme operacije, 200.000 Srba je pobjeglo ili protjerano iz svojih domova; oko 150 ih je bilo ubijeno.

To su bili zločini. UN tribunal ih nije dovodio u pitanje i već je bilo presuda na hrvatskim udovima. Oslobađanje generala je počivalo na procjeni da protjerivanje Srba nije bilo rezultat zločinačkog udruživanja. Nije bilo plana za to. Operacija oluja se također pokazala ključnom u zaustavljanu Miloševića, spašavanju Bosne od daljnje patnje i osiguravanju dogovora o raspodjeli teritorija u okviru Dejtonskog sporazuma.

Predsjednik Srbije Nikolić je ogorčeno izjavio da je presuda politička i da "otvara stare rane". U stvarnosti, Međunarodni krivični tribunal za ratne zločine, pred kojim se slučaj i odvijao, je nesavršen ali častan pokušaj zadovoljenja pravde.

Sve strane su počinile zločine u balkanskim ratovima devedestih ali nisu sve jednako krive. Krvoproliće je bilo ručni rad Miloševića. Njega su zapadni krojači politike dugo i pogrešno smatrali partnerom za pregovore. Loš pokušaj neutralnosti, uključujući i embargo UN-a na oružje koji je Srbe dominantnim u vojnom pogledu, pobrinuo se da civilne patnje potraju i čak se intenziviraju.

Pomirenje je ključno. Ono zavisi od tačnog prepričavanja istorije.

 

20.11.2012.

GENERALNI SEKRETAR UN-a BAN KI-MOON POZVAO NA PREKID VATRE, NOVE CIVILNE ŽRTVE U GAZI

Ban pozvao na prekid vatre, nove civilne žrtve u Gazi

Bombardovanje Gaze

........................................................

Generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon pozvao je na hitnu obustavu vatre u Gazi, prije dolaska u Kairo na razgovore o mogućem primirju. U šest dana izraelske operacije „Stub odbrane“ poginulo je preko stotinu Palestinca i tri Izraelca.

Izraelci kažu da su ciljevi njihovih raketa „kuće Hamasovih militanata“. U nedjelju je izraelska vojska gađala 80 mjesta, uključujući i zgrade u vlasništvu Hamasa, skladišta oružja, policijske stanice. Palestinski izvori su saopštili kako je 18 ljudi poginulo.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je spreman proširiti operaciju, nakon što je Izrael izvršio mobilizaciju 75.000 rezervista.

Egipatski predsjednik Mohamed Mursi je izjavio kako bi svaka invazija na palestinsku tlo imala „ozbiljne posljedice“, te kako ni Egipat, ni slobodni svijet to neće prihvatiti.

Ministri vanjskih poslova Evropske unije pozvali su u ponedjeljak na "trenutni" prekid neprijateljstava u Izraelu i pojasu Gaze, tvrdeći da je prekid vatre "u interesu svih".

Arapska liga, koja se u nedjelju sastala na hitnoj sjednici, šalje u Gazu delegaciju ministara vanjskih poslova, već u utorak, 20. novembra, a u Kairo su pozvani dužnosnici i države Izraela i Hamasa, ne bi li se postigao dogovor o primirju.

Malo je ljudi u Gazi, koji su spavali prošle noći, jer osim zračnih udara, ritam su davali i projektili ispaljeni s izraeslkih ratnih brodova. Ministrica vanjskih poslova EU, Catherine Ashton, uoči sastanka u Brusselsu je izjavila:

„Veoma sam zabrinuta ovim nasiljem i ono što već dugo ponavljam još uvijek vrijedi: potrebno nam je dugoročno rješenje za Gazu. Bila sam tamo tri puta i jedno znam - mora se naći načina da se preduprijede raketni udari koje smo vidjeli i da se ljudima u regiji osigura mir i stabilnost“.

Najmanje devetoro djece je poginulo u nedjelju, a stravične slike spaljenih i krvavih tijela samo dodaju ulje na vatru ionako ljutih Palestinaca.

Izraelska služba hitne pomoći izvjestila je da su dvije osobe teško povrijedjene, a desetak ih je zadobilo lakše ozljede.

Trenutno nasilje nije ni blizu razmjera rata, ali ako se uskoro ne prestane „žaliti“ i biti „zabrinutim“, moglo bi se zaista zažaliti. Bliskom istoku potrebna je hitna akcija, prije ostalih Amerikanaca i Britanaca.

U komentaru Independenta, Robert Fisk piše kako "najava Izraela da će 'iskorijeniti palestinski teror' i Hamasova najava o vratima pakla, nakon što je ubijen Ahmed al-Džabari, koštaju uglavnom nedužne civile."

Ubistvo jednog od komandanata Hamasa Izrael je nazvao „hirurškim zračnim udarom“. Istim tim imenom zvali su napad na Liban 1982.godine kad je poginulo 17000 civila, ili udare na Palestinu 2006, kada je ubijeno 1300, mahom civila, navodi Independent.

„Ne treba, međutim, zaboraviti da je, preko njemačke tajne službe, samo prije godinu dana, Izrael pregovarao sa Džabarijem. A sa teroristima se ne pregovara, zar ne?“

Izrael svoje posljednju krvavu akciju naziva Stubom odbrane. Prije će biti da je u pitanju Stub hipokrizije, kaže Robert Fisk u Independentu.





​​

 

20.11.2012.

MITROPOLIT AMFILOHIJE RADOVIĆ PROGLAŠEN KRIVIM ZBOG GOVORA MRŽNjE

Amfilohije proglašen krivim zbog govora mržnje

Mitropolit Amfilohije Radović

.....................................................

Prekršajni sud u Podgorici izrekao je opomenu mitropolitu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohiju Radoviću i proglasio ga krivim za govor mržnje koji je izrekao tokom prošlogodišnjih božićnih praznika. Ovim je okončan prekršajni postupak protiv Amfilohija koji je trajao više od godinu i koji je obilježen odugovlačenjem procesa.

Odbrana mitropolita najavljuje žalbu kada presuda bude dobijena u pisanoj formi.

Sudija podgoričkog prekršajnog suda Larisa Begović konstatovala je da je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Amfilohije kriv za govor mržnje i izrekla mu sudsku opomenu. Sudija Begović je kazala da se nije odlučila za zatvorsku ili novčanu kaznu, već za sudsku opomenu i izrazila uvjerenje da će se sudskom opomenom postići svrha kažnjavanja. Tom presudom je okončan postupak protiv mitropolita crnogorsko primorskog Amfilohija koji je trajao duže od godinu i po dana i obilježen je konstantnim odlaganjem ročišta i zahtjevima odbrane za izuzećem tužioca i sudija. Samom izricanju presude nije prisustvovao

Amfilohijev branilac podgorički advokat Vojislav Đurišić koji je napustio sudnicu nakon što je ponovio zahtjev za izuzećem sudije. Advokat Đurišić je bio zatečen kada su mu novinari saopštili da je donijeta presuda po kojoj je njegov branjenik osuđen i izrečena mu opomena prekršajnog suda.

„To tek sada od vas ja čujem... To je moguće učinjeno sada u nastavku suđenja, poslije mog napuštanja sudnice. O tome mogu da govorim tek kada to vidim napisano. Nije popularno govoriti o nečemu dok to ne pročitate“.

Advokat Đurišić je napravio paralelu sa dva slučaja kada su vjernici Srpske pravoslavne crkve bili ugroženi, a da sudski i prekšajni organi nisu reagovali zbog čega je ocjenio da u sudstvu postoje dvostruki aršini

„Koliko znam nije protiv bilo koga pokrenut krivični ili prekršajni postupak za takve ispade”, kazao je.

Vojislav Đurišić
​​Na pitanje da li je to opravdanje za kletve koje je izgovorio Amfilohije, Đurišić odgovara: „Nemojte, molim vas. Ja o kletvama  ne mogu da govorim u ovom momentu. To je nešto o čemu sam mogao da govorim da je suđenje održano onako kako je trebalo da se održi i da sam imao prilikom da o tome govorim onako kako treba, kroz odbranu u završnoj riječi”.

Amfilohiju Radoviću je suđeno zbog toga što je od Badnje večeri, 6. januara, do 18. januara prošle godine upućivao kletve i vrijeđao nacionalna osjećanja građana, tokom božićnje besjede u kojoj je komentarisao namjeru vlasti da uklone limenu crkvu nelegalno postavljenu na planini Rumija kod Bara. Tom prilikom Amfilohije je rekao:

Ko sruši taj hram, Bog ga srušio. I njega i njegovo potomstvo, i časni krst mu sudio“.

Amfilohije je po procjeni tužilaštva riječi mržnje izgovorio i kada je komentarisao crnogorski jezik.  On je tih dana koristio izraze kao što su pasja i lažna vjera koja želi da sruši crkvu na Rumiji, najavljivao mogućnost rušenja džamija i vjerskog sukoba u Crnoj Gori. U svojoj pisanoj odbrani Amfilohije je svoje riječi i kletve pravdao, kako je rekao, sastavnim dijelom proročkog jezika i jezika crkve.

Komentarišući presudu kojom je mitropolit srpske crkve oglašen krivim i kažnjen opomenom prekršajnog suda, pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve Željko Tomović je ocjenio za radio Slobodna Evropa da je, bez obzira što se prekršajni sud odlučio za najblažu kaznu ipak značajno što su sudovi počeli da kažnjavaju za govor mržnje

„Izuzetno je važno za dalji razvoj građanskih odnosa u Crnoj Gori da dolazi do osude sudova zbog govora mržnje. To je ono što je kočnica bila razvoja, kočnica mirnim odnosima među građanima Crne Gore. U tome je taj veliki značaj ovakvih osuda. To što je kazna blaga to je nešto što je kaznena politika suda i u to ne bih ulazio i mislim da se treba kretati od najblažeg ka najtežem . To je opet politka suda koju sud vodi i u to ne bih ulazio“. 

Odgvarajući na pitanje da li blage kazne za ovakve prekšaje mogu da garantuju da se djelo neće ponoviti, advokat Tomović je rekao:

„Blaga kazna i uopšte kazna ne može biti garancija da se to neće ponoviti. Ali ovdje je baš jasno rečeno – to je sudska opomena u prekršajnom postupku. Ako to nije dovoljno nadležni organi će dalje raditi. Moje mišljenje je da je to izutetno težak govor mržnje ali to opet ima i subjektivnih elemenata. Svi mi imamo nekakav drugačiji subjektivni odnos prema. Neko će reći da to nije trebalo raditi, neko će reći da tu nema nikakvoga govora mržnje. Kazna je blaga ali sasvim dovoljna. Mnogo je važnije da je došlo do osude govor mržnje“.

Predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić je ocjenio da je presuda mitropolitu Amfilohiju dobra vijest, jer je zakon počeo da se primjenjuje i na Srpsku pravoslavnu crkvu.

"Makar u tom osnovnom obliku i najblažom kaznom. Mislim da bi oni koji žive od riječi trebalo da shvate tu poruku, ali slijedi mnogo veći izazov za Crnu Goru da odgovori na nepoštovanje zakona, na postojanje tog subjekta mimo i van zakona na onaj način kako vladavina zakona zahtjeva“, istakao je Krivokapić.

Na drugoj strani poslanik Nove srpske demokratije Goran Danilović je iskoristio priliku da kritikuje sudstvo.

„Ja mislim da je poražavajuće to kakvo je stanje u našem tužilaštvu i u pojedinim segmentima sudske vlasti. Što se tiče Mitropolita crnogorsko-primorskog mislim da mu to samo služi na čast“, kazao je on.
Datoteka:Amfilohije Arkan.jpg
Mitropolit Amfilohije nazdravlja Željku Ražnatoviću Arkanu

20.11.2012.

UVOD U RASPAD: GODIŠNjICA MILOŠEVIĆEVOG MITINGA

Uvod u raspad

Godišnjica Miloševićevog mitinga

 
Photo: arhiva

Na današnji dan prije 24 godine na Ušću u Beogradu održan je "Miting bratstva i jedinstva", koji je, po mnogima, predstavljao mjesto ustoličenja Slobodana Miloševića, čovjeka koji će svojom nacionalističkom politikom povesti Srbe u agresiju i stvaranje "velike Srbije", te proizvesti nevjerovatne užase na prostoru bivše Jugoslavije

Photo: arhiva

Prema izveštaju TV Beograd, televizije koja je bila posve odana Miloševiću, mitingu je prisustvovao milion ljudi. Također, režimska "Politika"je izvijestila o 1,5 milina ljudi na skupu. No, po izvještajima ostalih medija, na skupu je bilo nekoliko stotina hiljada ljudi.

Tek osam mjeseci poslije ovog skupa, na Vidovdan 28. juna 1989. godine Milošević će na Gazimestanu na Kosovu najaviti "da smo ponovo u bitkama i pred bitkama", te da "one nisu oružane, mada i takve još nisu isključene".

Na skupu na Ušću Milošević je najprije zaprijetio Albancima na Kosovu, ali se, između redova, mogla iščitati nedvosmislena prijetnja i svim drugim "jugoslovenskim narodima i narodnostima".

Tom prilikom upućena je jasna poruka - da Srbija nikad neće dati Kosovo. Inače, bio je to uvod u Miloševićev politički uspon, ali i početak kraja Jugoslavije.

Nadalje, Milošević je istakao da "ovo nije vrijeme za tugu, nego za borbu", te da se ta svijest koja je "zaokupila Srbiju" ne može više ni silom zaustaviti. Aludirajući na sukobljavanje s Albancima, najavio je okončanje "terora na Kosovu".

"Pobjedićemo, bez obzira što se i danas, kao i nekada, protiv Srbije udružuju njeni neprijatelji, oni van zemlje s onima u zemlji. Njima poručujemo da uopše nismo plašljivi, da u svaku bitku ulazimo...", rekao je Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Saveza komunista Srbije.

Tvrdio je da Srbi "nikada nisu vodili nepravedne i nepoštene ratove na štetu drugih naroda".

"Niko ne bi trebao biti iznenađen da su prošlog ljeta svi Srbi ustali zbog Kosova. Kosovo je centar njihove istorije, kulture i njihove memorije. Svi ljudi imaju ljubav koja gori u njihovim srcima, zauvijek. Za jednog Srbina to je ljubav prema Kosovu. To je razlog zašto će Kosovo ostati u Srbiji. To neće biti na uštrb Albanaca", kazao je Milošević, koji je vjerovao da je "narod spreman i na siromaštvo", ali da živi u slobodi kako ju je vidio njihov vođa.

Na ušću 19. novembra 1988. godine se, po srbijanskom piscu Milovanu Vitezoviću, "dogodio narod".

Photo: Stock

Spomenuti miting je bio kruna u seriji skupova na kojima se te godine klicalo novom vođi i pjevalo: "Sad se narod uveliko pita, ko će nama da zamjeni druga Tita. Sad se znade ko je drugi Tito, Slobodan je ime plemenito".

Povodom ovog skupa bivši visoki državni i partijski dužnosnik SrbijeIvan Stambolić je prokomentirao:

"Ja sam se pitao: "Ako tako idemo, šta će od otadžbine ostati...", rekao je Stambolić 1996. godine u BBC-vom dokumentarnu "Smrt Jugoslavije". Milošević će kasnije naložiti ubistvo tog čovjeka, čije tijelo je pronađeno na Fruškoj Gori u Srbiji.

Gdje je Srbija 24 godine nakon političkog rađanja vođe Slobodana Miloševića.

"Srbija je poražena, devastirana je moralno i na svaki drugi način. Međutim, taj odnos prema regionu i uopće događanjima iz 90-tih godina nije se uopće promijenio što se vidi i po brojnim reakcijama na oslobađajućuju presudu hrvatskim generalima ovih dana. Srbija, zapravo, nije prihvatila novu realnost i nove zemlje u regiji. Još manje Srbija je odustala od tog projekta kojeg je namjeravala nastaviti drugačijim sredstvima i poslije ratnih poraza", kazala je za agenciju Anadolija (AA) predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko.

Napominje da u Srbiji jača desnica koja interpretaciju ratova i onog što se ovdje dešavalo "prosto svodi na tezu o konspiraciji protiv Srbije ne samo u regionu već i u svijetu".

"Nema tog kritičkog odnosa prema Miloševiću i njegovoj politici. Naprotiv, jača taj sentiment ugroženosti i osjećaj da je cio svijet protiv Srbije. Nema pokušaja da se otvori dijalog o onome što je bilo. Sudeći po izjavama koje smo mogli čuti ovih dana, može se reći da postoji određena homogenizacija upravo na po tumačenju rata i 90-tih generalno", tvrdi Bisrko.

Profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Enver Imamović podsjeća da se nakon smrti doživotnog predsjednika Jugoslavija Josipa Broza Tita postavilo pitanje ko će biti njegov nasljednik i kako krenuti dalje u Jugoslaviji.

"Srbija je od 1918. godine, a i ranije, imala želju da bude hegemnon na ovim prostorima. To pravo je i dobila poslije Prvog svjetskog rata voljom velikih sila. Nakon smrti Tita u Srbiji su smišljali kako da ponovno preuzmu kontrolu nad ovim dijelom Balkana. Tako se rodio Milošević koji je propagandom i silom sebe htio nametnuti vođom svih naroda bivše Jugoslavije, iako je Titova karizma bila nedodirljiva. Takva velikosrpska politika je u crno zavila sve jugoslavenske narode, a najviše upravo u Bosnu i Hercegovinu", rekao je Imamović.

 

20.11.2012.

ZA ŠTA SVE NISU KRIVI SRBI

Presude kao kolektivna amnestija

Za šta sve nisu krivi Srbi

 
Photo: EPA

Demonstrirajući morbidno cehovsko razumevanje, Veselin Šljivančanin je izneo čizmašku verziju novije istorije, pripisavši isključivu krivicu za zločine u operaciji Oluja bivšem hrvatskom predsedniku Franji Tuđmanu * O kakvom procesu i o kakvom pomirenju govori u sabornom transu hodajuće zlo, jedan od prvoboraca zločinačke organizacije Socijalističke partije Srbije koja je potpaljivala vatru u delovima Hrvatske naseljenim Srbima, delila oružje, slala državne bandite da sprovode obuku, kriminalce da ubijaju * Ne priznajemo ni ono za šta još nije suđeno, genocid na Kosovu, deset hiljada albanskih civila koje su ubile srbijanska vojska i policija, 862.979 prognanih civila Albanaca * Teško da će odnosi Srbije i Hrvatske uskoro biti bolji, patriote se nadmeću u mazohizmu, pričama o poniženju nacije, i operetskim pretnjama, bolno se podsećajući neiskorišćene prilike da tenkovima dođu do Zagreba. Mnogo je nesrećnih ljudi u Srbiji, kolika god bila. Za to nije kriv Haški tribunal, ali je baš dobro leg'o

Oslobađanje Vukovara od života
Photo: Stock

Već je i domaćoj i evropskoj javnosti bilo i previše patriotskih izjava neosuđenih ratnih zločinaca Ante Gotovine i Mladena Markača, kad se, na dan pada Vukovara, oglasio jedan osuđeni i prerano pušteni - Veselin Šljivančanin, oficir bezbednosti zloglasne Gardijske brigade JNA, osuđen pred Tribunalom u Hagu na deset godina zatvora (“Veće je zaključilo da je Veselin Šljivančanin odgovoran za ono što se dogodilo na Ovčari tokom popodneva, znatno pre pogubljenja. Uprkos tome što je bio odgovoran za sigurnost ratnih zarobljenika i što je otišao na Ovčaru u vreme kad su oni zlostavljani, Veselin Šljivančanin nije poduzeo ništa da bi zaustavio premlaćivanja, ili spriječio da se ona nastave. On je propustio izdati odgovarajuće upute vojnim policajcima koji su stražarili nad zarobljenicima i propustio je osigurati, pa čak i zatražiti, njihovo pojačanje, što je spadalo u njegove mogućnosti i ovlašćenja. Iz tih razloga, ustanovljeno je samo da Veselin Šljivančanin snosi kaznenu odgovornost za pomaganje i podržavanje zločina mučenja i okrutnog postupanja, jer je propustio da deluje“, iz presude). Najpoznatiji realizator Vukovarske operacije, agresorskog pohoda Srbije na Hrvatsku, stegao je srce, mada je govorio “gotovo kroz suze” (Kurir): "Čestitam Gotovini i Markaču što su na slobodi, što su došli svojoj kući, svojoj porodici. Posebno im čestitam što ih njihova država štiti i što ih narod slavi kao heroje".

Demonstrirajući morbidno cehovsko razumevanje, Šljivančanin je izneo čizmašku verziju novije istorije, pripisavši isključivu krivicu za zločine u operaciji Oluja bivšem hrvatskom predsedniku Franji Tuđmanu. "Ako međunarodna zajednica misli da toliki broj proteranih nije zločin, tu nisu krivi generali! Oni su, kao i mi, dobijali zadatke od države koje su časno izvršavali. Samo što je njihova država stala iza njih, a ovi naši su u stalnom strahu šta će reći ovaj, šta će reći onaj. O Hrvatima može da misli šta ko hoće, ali su nam održali lekciju iz dostojanstva i trebalo bi da učimo od njih", drži zlikovac lekciju građanima Srbije.

Logor Stajićevo
Photo: vecernji.hr

Čast oficira i logori smrti

To znači da je i on časno izvršavao zadatke, kao što sada nečasno laže da u Hagu nije proglašen zločincem, i laže da država nije učinila ništa za njega. Punih deset godina nakon Vukovarske operacije podučavao je oficire na Komandno - štabnoj školi taktike, a imao je i čemu: u tromesečnoj opsadi Vukovara ubijeno je više od tri hiljade civila i branitelja među kojima i 86 dece. Na grad je u tom periodu palo više od 6, 5 miliona granata. Nakon pada Vukovara stotine zarobljenih branitelja i civila prošlo je torture tokom zarobljavanja i transporta, u prolaznim logorima, te u logorima i zatvorima u Srbiji, u Stajićevu, Begejcima, Sremskoj Mitrovici, Aleksincu i Nišu (podaci NVO Documenta). Treba naučiti oficire kako se to radi, zlu ne trebalo.

A sad, eto, država mu ne da propusnicu za bazen, pa se žalio bivšem ministru vojnom Šutanovcu, a nisu mu dali ni da u vojnim objektima promoviše svoj bestseler u izdanju Večernjih novosti “Branio sam pravdu”. Najteže mu je, međutim, palo to što je Gotovinu i Markača državni vrh dočekao sa crvenim tepihom, a njega samo familija i advokati.

Ne zna se da li je država i zvaničnim pritiskom pomogla Šljivančaninu, ali je ostala zabeležena izjava bivšeg predsednika Srbije Borisa Tadića koji je, kada je u maju 2009. zlikovcu kazna zatvora povećana sa pet na 17 godina, da će “država Srbija učiniti sve što je u njenoj moći da odluka o povećanju kazne, ako je ikako moguće, bude promenjena”. Tada je ministar vojni Dragan Šutanovac rekao da se treba žaliti na “neprimerenu presudu Veselinu Šljivančaninu” koja, kako je ocenio, “ne doprinosi ugledu Haškog trbunala”. Tu je presudu, prvi put od osnivanja Tribunala, žalbeno veće 2011. smanjilo na deset godina, a Šljivančanin je oslobođen nakon dve trećine izdržane kazne. Na zaprepašćenje hrvatskih zvaničnika i javnosti, što ovih dana svakako zvuči poznato. I na radost gledalaca srbijanskih televizijskih kanala, kao i čitalaca Novosti i Politike u kojima se širio kao metastaza.

Višegradski osloboditelj
Photo: Stock

Ni za šta nismo krivi

Oslobađanje Gotovine i Markača je, uz vrišteći patriotizam i bol zbog uvređenih žrtava - kojima su, nakon progonstva iz Krajine, u majčici Srbiji ponuđeni sendviči i voda po pristupačnim cenama - kao što to obično biva, progovorio i razum. Državotvorni istoričar Čedomir Antić postarao se da, hladne glave, ponudi rešenje za izvlačenje nekakve vajde iz haške presude. Prilično originalno, štaviše, progovorio je glasom naroda, u ritmu dedinjskih zubala iz noći hapšenja Slobodana Miloševića (“Ne damo nikoga”). Kazao je Antić, potresen, vidi se, da je oslobađajuća presuda “loša za sve žrtve”, jer je abolirala zločince svih naroda koji su do sada osuđeni. “Zahvaljujući ovome nijedna odluka ovog suda nije kredibilna, pa je sa Srba skinut pečat kolektivne krivice koji je Tribunal neprestano nametao”, izvukao je krucijalni zaključak Antić.

Srbija ništa više ne priznaje, a nije ni dosad. Međutim, sad dodatno ne priznaje nijednu presudu koja se odnosi na Srbe, svejedno ko je presudio (u tom bi smislu trebalo sačiniti detaljni popis događaja u kojima se Srbija nije ogrešila o međunarodno pravo). Pogotovu ne priznaje presudu Perišiću za “zločine protiv čovečnosti u Sarajevu, za ubistva, kršenje običaja ratovanja, ozleđivanje civila i napade na civile. Ni za to što, u svojstvu nadređenog, nije kaznio počinitelje krivičnih dela vezanih za raketiranje Zagreba 2. i 3. maja 1995. Zamislimo te sreće, a vredi se nadati do 4. decembra, da i Perišić, nakon prvostepene kazne od 27 godina zatvora, bude oslobođen. To će značiti da Srbija stvarno, kao što je to uvek dosledno naglašavao njen predsednik, docnije predsednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević, nikada nije bila u ratu, nije novcem, kadrovima, oružjem, municijom pomagala jedinice Vojske Krajine i Vojske Republike Srpske.

Genocid je drugde

Ne priznajemo ni prvostepenu presudu Milanu Lukiću, doživotnu robiju za spaljivanje najmanje 119 muslimanskih civila, većinom žena, dece i staraca, u dve kuće u Višegradu u junu 1992. i za ubistva 12 muškaraca na obali Drine, jedne žene u Višegradu i mučenje nesrpskih pritvorenika u logoru Uzamnica. (“Ti strašni zločini izdvajaju se po bezobzirnosti, okrutnosti, brutalnosti i umišljaju u dugoj istoriji nehumanog postupanja čoveka prema čoveku", predsedavajući Veća Patrik Robinson). Nema veze što je i u Beogradu osuđen na maksimalnih 20 godina za otmicu u Sjeverinu i ubistvo 17 otetih Bošnjaka.

A tek ne priznajemo ono za šta još nije suđeno, genocid na Kosovu, deset hiljada albanskih civila koje su ubile srbijanska vojska i policija, 862.979 prognanih civila Albanaca koji su utočište od progona koji su realizovale srbijanske bezbednosne snage našli u Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji. Srbija bi, logikom Čedomira i drugih antića, trebalo da izmenama Krivičnog zakonika, inkriminiše i samo pominjanje reči genocid, ukoliko nije vezana za Jasenovac.

Balvani u Hrvatskoj
Balvani u Hrvatskoj
Photo: Stock

U poplavi reakcija političara na oslobađanje Gotovine i Markača izdvaja se konstatacija predsednika Vlade Srbije Ivice Dačića koji je ocenio da će presude “ostaviti teške posledice po proces pomirenja u regionu”.

"Vikali smo - izdržite, mi ćemo vas braniti, a kad su zapucali nas više nema", podsetio je Dačić, pripisujući krivicu za to što Srbija nije odbranila one koje je pobunila svom prvom predsedniku stranke.

Izbeglice iz naftalina

O kakvom procesu i o kakvom pomirenju govori u sabornom transu hodajuće zlo, jedan od prvoboraca zločinačke organizacije Socijalističke partije Srbije koja je potpaljivala vatru u delovima Hrvatske naseljenim Srbima, delila oružje, slala državne bandite da sprovode obuku, kriminalce da ubijaju. Tretirajući od avgusta 1995. Srbe iz Hrvatske kao težak i nepotrebni teret, Dačić i njegovi partijski drugovi su se, zapravo, prema izbeglicama odnosili kao prema promašenoj investiciji koja nije postigla ratni cilj. To što su krajiški Srbi učinili Miloševiću i njegovoj kamarili svojim preživljavanjem i egzodusom jednostavno je neoprostivo. Zbog toga su prokleli svaki zalogaj koji su ovde dobili.

Dačić sigurno ne misli na navodni nepostojeći, izmišljeni proces navodnog otopljavanja odnosa Hrvatske i Srbije u vreme predsednikovanja Borisa Tadića, brutalni, diskriminatorski odnos hrvatskih vlasti prema Srbima povratnicima, imbecilne optužnice Tadićevog Tužilaštva, u senci opuštenih razgovora koji nikome nisu doneli nikakvo dobro.

Neće izbeglicama iz Hrvatske biti bolje zbog toga što su ih se patriote iz vlasti i opozicije naprasno dosetile, niti će Srbija sa Dačićem uspeti da sačuva i komad svetog mesta zločina. Žarko Puhovski konstatuje da presude Haškog tribunala za odnose Srbije i Hrvatske neće značiti ništa, “jer su ti odnosi toliko loši da na njih presuda uopšte ne utiče”.

Teško da će uskoro biti bolji, patriote se nadmeću u mazohizmu, pričama o poniženju nacije, i operetskim pretnjama, bolno se podsećajući neiskorišćene prilike da tenkovima dođu do Zagreba. Mnogo je nesrećnih ljudi u Srbiji, kolika god bila. Za to nije kriv Haški tribunal, ali je baš dobro leg'o.

 

20.11.2012.

ŠUMSKA MOLITVA

Šumska molitva: Ubij, zakolji, da mješoviti brak ne postoji

Sveta srpska sperma

 
U potrazi za mešovitim brakovima: Nikola Pejaković traga za Titovim spermatozoidima
U potrazi za mešovitim brakovima: Nikola Pejaković traga za Titovim spermatozoidima
Photo: Stock

Punih 77 godina posle Nirnberškog zakona kojima se utvrđuje čistoća arijevske krvi i zabranjuje Jevrejima seksualni odnos sa naučno dokazanim Nemcima, u banjalučkom „Glasu srpske“ objavljen je tekst Nikole Pejakovića, samozvanog glumca i takozvanog muzičara, koji sledi osnovne postavke Eichmannove teorije o konačnom rešenju nesrpskih učesnika u mešovitim brakovima. Ovo skandalozno pročetničko štivo poseduje sve atribute impotentne antikomunističke završnice pod krinkom mlitave šumske ejakulacije, tek kao fašistički dokaz da je prebrojavanje krvnih zrnaca u Dodikovoj tvorevini najnovija faza u stvaranju ultrakoljačke SS-rase kojoj „bad blood“ stvara najveće probleme. Rasistički tekst SS-Obergruppenführera Pejakovića prenosimo u zlokobnoj, originalnoj formi; međunaslovi u vlasništvu Komunističke partije FNRJ    

Malo glumac, malo fašista: Nikola Pejaković, mešoviti glas srpskog nacizma
Photo: Stock
NIJE LAKO BITI KOLUMNISTA, A FAŠISTA
: Neki dan sam rekao da mi je teško pisati kolumne, jer se osjećam kao neki sudija, kao neko dežurno kukalo. Imao sam sedam dana da razmislim i shvatio sam: Kolumna je, u stvari, ispovjest, javno ispovjedanje. Na stolu, danas, je jedna zaista teška tema. Ona je svojevrstan i kulturološki i politički i društveni fenomen i ona sama nije tako, možda, značajna kod nekih drugih naroda, u drugim nekim zemljama i krajevima, ali, na Balkanu, u bivšoj SFRJ, posebno u Bosni, jeste.

 

TI PROKLETI MIJEŠANI BRAKOVI UPERENI PROTIV POLNOG OPSTANKA SRPSKOG NARODA : Ova tema me čekala, nju nisam mogao izbjeći, nisam htio, nisam želio da je izbjegnem, bez obzira što znam da će stavovi iznijeti u ovoj kolumni biti kritikovani sa svih strana, a ja nazivan pogrdnim imenima. Nisam mazohista i, priznajem, nisam imun na kritiku i na vruće opaske dežurnih forumaša i provincijskih novinara, nisam. Teško mi je kad mi kažu da sam budala, i moji najbliži i oni, na društvenim mrežama, najdalji. Zaboravim ja na to, vremenom, ali da mi nije svejedno, nije. Međutim, ova tema se mora obraditi, jer ona predstavlja ključni temelj opstanka jednog naroda, opstanka njegovih kulturnih vrijednosti, njegovih običaja, tradicije. To su - miješani brakovi.

SRPSKA RASA NE TRPI TUĐU KRV: Mislim na brakove između osoba koje su različitih vjera, koje su pripadnici različitih naroda. I mislim na onu ideju jugoslovenskih komunista da se propagiranjem i glorifikovanjem miješanih brakova, u nekoj vrsti jugo melting pota, istope sve nacije i narodi i napravi jedna – jugoslovenska nacija, ateistička, bazirana na učenjima Marksa, Engelsa, Staljina i domaćih šalabajzera. Taj naci-program, ta igra sa životima generacija, krvavo je prekinuta i uvodeći porodice u međusobni rat, a ljude, pojedince, bacajući u lični haos, u mali, privatni pakao.

Tipični mješoviti brak: Jovaka i Josip Broz, erotska reakcija na Pejakovićev tekst
Photo: Stock
BILI SMO TITOVI ROBOVI, SAD SMO POD DODIKOM SLOBODNI
: Iako su upravo sramne političke odluke i genetsko-ideološke budalaštine jugo-komunista dovele narode u stanje besmisla, u ekonomsku i duhovnu propast, i, na kraju, u razoran i prljav građanski rat, mi i dalje, kao kakve autistične krave, mučemo o krasoti bivše Juge, hvalimo se da smo dobro živjeli na kreditima, balavimo o crvenom pasošu koji je, nekad, otvarao vrata i ovde i onde i tamo i vamo, o Rovinju i moru, Mljetu, Čehinjama i, kobiva, nekoj slobodi, koju nam je bravar dao; o lokalnim đakonijama, sarmi, pršutu, siru, urmašicama, ćevapima, kao da su to neka naša, jugo-jela, a ne, u stvari, tuđa. Bilo je fino u staroj Jugi, jodlovaće titova unučad i praunučad, jodlovaće generalski unuci koji se još uvijek baškare po Beogradu u TUĐIM stanovima. Bilo je fino i meni i njima. Jeste, ali pitajmo one po Fočama, Zenicama, Golim otocima, kako je njima bilo, njima i njihovim porodicama.

 

Omiljena uniforma: Nikola Pejaković, mentalni pandur, nimalo smešan 
Photo: Stock
AUTOCENZURA OPŠTE JEBAČINE
: Jedina profesionalna i dobra bila je UDBA; i takva je i dan-danas, radi i ćuti. A ovo ostalo je samo bio jedan vašar raznih primitivizama, garniran individualnim intelektualnim veličinama koje su, kao što otprilike reče Krleža i za samog sebe, pisale i radile stilom zvanim – samocenzura. E, pa, još jedna od tih uspješnih tekovina bivše nam domovine, pored autocenzure i potkazivanja kao pravog, domaćeg sporta, su i miješani brakovi. Ona je, dodao bih, pravi kulturni fenomen, autohtoni, naš, domaći proizvod, jer, iako nije samo naša specijalnost, brojne su karakteristike koje taj fenomen pretvaraju u naš, ovdašnji običaj i bitnu kulturnu odrednicu.

 

NI GEBELS NE BI BOLJE SROČIO: Miješani iliti mješoviti brakovi su predstavljani kao vrhunac, kao najveći domet, kao civilizacijska prečka jugoslavenskog društva. Lakoća sa kojom su prevazilažene razlike, vjerske, kulturne i druge, bila je zadivljujuća. Žene i muškarci slobodne Jugoslavije, ženili su se i udavali ko bezglave muve, ne mareći nizašta. Novo, komunističko vrijeme i ideologija, nipodaštavala je stare zakone, ismijavala ih i nazivala prevaziđenim; sve one vjekovne običaje koje su narodi na ovim prostorima poštovale stare ugledne kuće, domaćini, narodni tribuni, seoski đilkoši sa Kapitalom pod miškom, bacali su pod noge; gazili su vjekovne zakone sela i grada na kojima su, narodi i ljudi, opstajali, poštujući ta nepisana pravila, pravila oko ljubavi, posla, udaje, ženidbe, pravljenja kuće, putovanja, posuđivanja para; postojao je Tipik i on se poštovao. Komunisti su sve to bacili pod noge i krenuli ispočetka: Istorija počinje od nas, to je sindrom siromašnih i malih, neukih, naroda i ljudi.

Pozdrav za arijevsku Šumsku: Mladoženja pozdravlja Dodika i Pejakovića
Photo: www.blic.rs
OPŠTINSKO VENČANJE JESTE UDAR NA SVETOG SAVU
: Ljudi i žene su, preko noći, odricali se vjere, otadžbine, svega, zarad ljubavi i kao novu vjeru birali SKJ (Savez komunista Jugoslavije), a Jugoslaviju kao otadžbinu. Zaboravio se bio i Sveti Sava i crkva i džamija i katedrala; svi su hrlili u Opštinu da ih tamo neki kravataš, masan i rakijski namirisan, spoji sa izabranicom srca i upiše ih u neku knjižurinu: Ajte kući, sad se muž i žena. Naravno, stariji ljudi su se ibretili, krstili, snebivali, gledali kako sad da savladaju ovog crvenog đavola, da se odupru nasilnoj, malograđanskoj modernizaciji, migraciji iz sela u grad, iz opanaka u šimike; preostali domaćini, koje Ozna nije poubijala, gledali su kako da sačuvaju obraz i porodicu na okupu.

 

Poklonio se diktatoru: Ivo Andrić, Titić Brozović
Photo: 6yka.com
SERI, SERI, MOJ GOLUBE BIJELI
: Kultura je tu stajala pored i čekala Oktobarske plave bluze, svoga Majakovskog i Mejerholjada, čekali su se novi umetnici, da daju legitimitet novoj vlasti. Novoj vlasti prišli su, da se ne igramo više, i Andrić i Krleža i ostala bratija. I Meša i Branko. Dobro, Branko se poslije ubio, to se mora uzeti u obzir. Intelektualci su tu da se politička pobjeda umjetnički verifikuje, da ne ostane gola sila, da ima intelektualnu podstavu, da se skroji po mjeri, a ne da proleterska bluza i čašire landaraju oko proleterskog struka drugarica i drugova. Da, čuli ste me dobro gospodo političari, bez umjetničke povrde, vi ste niko i ništa. To su Titići Brozovići dobro znali; ništa niste naučili od svojih prethodnika. Pardon, sarajevska škola fudbala zna šta radi, oni su lekciju naučili i svaka im čast.

 

PODMUKLE HRVATICE I NAIVNI SRBI: Džaba su bila upozorenja starijih – Ne ženi Vlainju. Ne ženi muslimanku. Ne ženi Hrvaticu. Ne ženi Srpkinju. Nemoj, sine, kunem te mlijekom kojim sam te zadojila, klele su majke sinove, al – džaba: Mama, ja je volim, a ljubav ne poznaje granice. Jeste, sine, ali ako si zaljubljen, nisi mentalno zaostao. Bilo je tu raznih modifikacija i stariji, mudriji, dijelovi pojedinih naroda su, kao što rekosmo, raznim trikovima pokušavali da riješe problem i preplivaju ovo Zlo doba. Zato ću morati da analiziram svaku varijantu posebno, jer su modaliteti ponašanja u braku, drugačiji i različiti, mada je bilo i sličnosti.

Zla Hrvatica i naivni Srbin: Severina i Milan, brak koji Pejaković nije odobrio
Photo: BETA
Hrvatice su redom i javno i tajno krštavale svoju djecu u katoličkim crkvama, a muževi Srbi su ćutali ko strine. Hrvatice su znale kako da vaspitaju dijete da bude katolik, ali Srbi su čvrsto vjerovali Partiji i nisu se miješali u ženin posao
. A njen je posao bio da napravi malog Hrvata, što je u redu, s njihove tačke gledišta. U tim brakovima, u toj kombinaciji, kao i u bilo kojoj drugoj gdje je muž Srbin, gedža, mačo, konjina, uključen - djeca su bila ono što su im bile majke. Majčina strana je uvijek bila jača i djeca su zaboravila na to da su im očevi bili Srbi. Neko će reći: Kakvi su im očevi bili Srbi, takvi su i oni Srbi postali. I – u pravu je.

 

BOŠNJAČKI GENI NEMAJU KOLJAČKI IDENTITET SRPSTVA: Sa muslimanima, Bošnjacima, je malo drugačija situacija, jer su muslimani, kao i Srbi, vrlo snažno prihvatili i usvojili priču o bratstvu i jedinstvu. Imali su i rašta, jer im je bravar dao naciju, a sad su dobili i jezik, kućeš bolje, zato oni dan danji slave Jajca i Zasjebanja Agnoja po šumama i gorama. Zašto su Srbi tako zdušno ušli u to, to je već drugo pitanje i duga priča, priča o izdaji. Djeca iz tih kombinacija su, po pravilu bila, najzdravija i najtalentovanija djeca, gradska i obrazovana. Malo su danas ometena po pitanju identiteta, ali su im rezervni položaji, tipa – ja sam građanin svijeta, nije bitno šta sam, ja sam dobar čovjek ili ja sam Amerikanac, Danac, Šveđanin, učinili neku vrstu olakšanja i umirili huk predaka u njima. Ipak, u dubini, oni nisu znali ko su, nisu imali identitet (osim onog nakalemljenog ili intelektualnim akrobacijama smišljenog, uglavnom zasnovanog na maglovitom, ljevičarskom mitu sa gradskim dresingom: Mi smo raja/ekipa/škvadra iz centra.).

Svesna svog erotskog kapaciteta: Sonja Karadžić, četnički fashion-vamp
PHOTO: Stock
TI JADNI, NESREĆNI, NEZRELI MUSLIMANI PRAVOSLAVNOG KOVA
: Ne znajući ko su, ginuli su braneći grad od seljaka (tako su oni to zvali). Komentar te ratne krilatice je nepotreban, vidi se nezrelost i nerazumjevanje samog sebe i turanje glave u pijesak; mješovit sam tim se dičim. Ali, istini za volju, najviše su i nadrljali u ovome ratu, nisu znali gdje će; nit kod Radovana nit kod Alije, pa su listom brisali u inozemstvo, inostranstvo, napolje. Tamo sad žive i, hvala Bogu, dobro im je. Uhvati ih malo nostalgija, ali i nje je sve manje i sve je blaži udar na dušu, jer imaju priliku da vide šta se zbilo sa onima koji ostadoše u ovoj Krivokuriji, stručno, u evropskim internim diplomatskim papirima, za balkanoidne zemlje, koristi se naziv - Schrägdick Staaten. Najviše mi je žao tih momaka i djevojaka, te izgubljene (moje) generacije koja nema rodbine ( svi su se posvađali međusobno), sve se raspalo.

 

VRATITE SE SVOJIM SRPSKIM PRECIMA: I taj Zapad ih razočarao isto kao i domovina, bezizglednost, bezidejnost, propast svih ideala, sve ih je to dočekalo i lupilo u glavu. Ostali su – sami. I zato im treba pomoći. Ne nekom kuknjavom i žalopojkama, već hrabrim suočavanjem sa problemom – ko ste, ko smo i šta želimo. Za takav tretman, potrebno je da se odluče da li će pogledati u oči svoje pretke ili će okrenuti glavu od njih. Ako urade ovo drugo, za njih nema spasa.

OD BOJANA DVE SEVERNOKOREJSKE JASMINE VODE: Miješani brakovi i ideološka opredijeljenost bračnih drugova, dovela je do poplave prigodnih imena. Najčešća su bila: Goran, Dragan, Zoran, Zlatan, Bojan, Jasna, Jasmina, Dragana, Goranka, i, naravno, ruska imena - tu nema šanse da se partijski drugovi naljute. Svrha tih i takvih imena je bila da se što bolje zavara trag, da se zatre porijeklo i ne prepozna nacija, narod. Tako su ta, u stvari divna imena, postala sinonim za jednu sjeverno-korejsku formu i način rješavanja stvari. Danas, oni ljudi koji imaju ta lijepa imena, mogu mirno da žive i ništa ih ne sprečava da budu ono što jesu ili što žele da jesu. Imena su nebitna, bitan je odnos prema precima.

Seks, ljubav, ispravan rasni pristup: Pravi Srbin, po Pejakoviću
Photo: EPA/SRDJAN SUKI
ČETNIČKO KRŠTENJE KOD MUDROG ĐEDA
: Kod kombinacije Srbin iz četničke, a majka Srpkinja iz partizanske porodice, dolazilo bi do najžešćih sukoba, jer se sve motalo oko politike, pa su djeca, tu, najviše i stradala. U tim varijantama, naznačajnije je mudrom đedu ili babi ukrasti dijete na sat, dva, krstiti ga u Pravoslavnoj crkvi i kasnije se boriti za njegovu dušu, da ne strada, da ne zastrani; roditelji tu prestaju da budu bitni.

 

JANIČARI OTIMAJU SRPSKU DECU: Svi, osim Srba, govore: Nije bitno s kim ćete i kako ćete, ženite se, udavajte, ali djecu dajte – nama. I tako, i jezuitska i janičarska šema i dalje posluje, i dalje važi, ali u novom vremenu. Da ne bude kakve zabune, Srbi su krivi što su došli u poziciju u kojoj su. Nije im niko kriv. Kao što su odbacili vjeru, tako su, sistemski, godinama uništavali intelektualni potencijal vlastitog naroda, praveći negativnu selekciju. Sada smo tu gdje smo, na dnu kace.

Pevam po svadbama, glumim sa Pejakovićem: Mile Dodik, SS čistunac
Photo: Borislav Ždrinja
MIJEŠANI BRAKOVI SU NESREĆA ZA VASKOLIKO SRPSTVO
: Iskustvo prošlog Rata, pokazalo je da su miješani brakovi donijeli mnogo problema i tim ljudima i njihovim porodicama. Zato mislim da ne treba više čačkati mečku. Dobro, ljubav se desi, i kad se desi neka tako i bude, neka se uzmu. Ali gdje da se vjenčaju? U čijem Hramu? Ili ćemo opet u Oštinu, kao da je brak neka opštinska stvar, neka građevinska dozvola, dozvola za one stvari, šta li...? Kom Bogu da se mole? Da se uošte ne mole? Moje skromno mišljenje je da su brakovi koji ostanu miješani, u kome se ne zna ni ko je čovjek a ko žena, niti kome Bogu djeca treba da se mole, u kome se, radi mira u kući, ne slavi ni Vaskrs ni Uskrs ni Bajram – samo jedna nesreća i za te zaljubljene i za njihovu djecu. Treba biti vrlo, vrlo ozbiljna i stabilna osoba da bi se ušlo u taj, takozvani, miješani brak. Naručite miješano meso za dvije osobe umjesto bifteka, ako ste jako gladni, ali pazite da se ne prejedete, da vam to silno meso ne prisjedne.

 

BUDIMO FAŠISTI, UKLONIMO JEVREJE: Bilo je i među plavom krvi mješanih brakova, ali iz interesa, isključivo. Ali, zamislite Vilijama ili Čarlsa, nasljednike prestola, kako žene Egipćanku ili Palestinku? Oli Meksikanku? Lijepu Moldavku!? He, he, sve se bojim... Zamislite nekog lorda, rabina ili šeika kako svoje bogatstvo, stvarano generacijama, predaje nekom srpskom đilkošu, jer se njiova mala, zatelembesala u našega lolu. Aha... Malo sutra, popodne, iza četri. Nama pričaju da će biti dugo ljeto, a sebi već šiju kaput. Znaju oni svome petku post. Praštajte...

Zvali su me Adolf Eichmann: Pejaković Nikola, SS Srbenda
Photo: Stock
OPROSTI MI, PAPE
: Neka oproste svi oni koji su u miješanom braku ili su iz miješanog braka. Ovo nije upreno protiv njih, nego protiv komunista i njihovog pronacističkog plana, igranja narodima i genetikom, protiv njihovog eksperimenta koji je nas je koštao 60 godina stajanja u mjestu i nosanja štafeta. Ovo je kolumna protiv kulta ličnosti, uravnilovke i negativne selekcije, protiv diktatora koji je naredio da se narodi miješaju, ne bi li zatro te iste narode. E, protiv toga sam, a ako ste vi za, da se to vrijeme laži vrati, ako mislite da je bravar bio bolji, onda se slikajte i vi i vaše miješano meso za dvije osobe.

 

* Ovaj nacistički tekst SS-Obergruppenführera Pejakovića objavljen na sajtu „Glasa Srpske“ pod roštiljskim naslovom "Miješano meso", prenosimo u holokaust-originalu konačnog rešenja (Die Endlösung). Originalni međunaslovi vlasništvo KP FNRJ, ali i titoista okupljenih u e-novinama pod sloganom „Bilo je časno živeti sa Titom“.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240441

Powered by Blogger.ba