Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

18.11.2012.

LARISA CERIĆ EVROPSKI PRVAK U DžUDOU

Larisa Cerić evropska prvakinja

imageLarisa Cerić

.......................................................

Najbolja bosanskohercegovačka džudistkinja Larisa Cerić osvojila je naslov evropske prvakinje u konkurenciji mlađih seniorki do 23 godine.

Na Evropskom prvenstvu u Pragu Cerić je u kategoriji +78 kg ostvarila četiri pobjede te došla do zlatnog odličja.

Cerić je u prvom kolu bila slobodna, u drugom je savladala Ukrajinku Kindzersku, a nakon toga i Litvanku Pakenite te osvojila prvo mjesto u grupi.

U polufinalu je savladala Bjeloruskinju Slutskaju, a u borbi za najsjajnije odličje pobijedila je Njemicu Carolin Weiss.

"Larisa je vrhunska džudistkinja i ovaj rezultat za nas ne predstavlja veliko iznenađenje. Ovo je sigurno kruna njene dosadašnje karijere, u kojoj je osvojila naslov juniorske prvakinje svijeta te treće i drugo mjesto na evropskim prvenstvima", izjavio je za agenciju Fena selektor bh. tima Branislav Crnogorac.

(Vijesti.ba/Fena)

 

18.11.2012.

LDSBiH POZIVA INZKA DA POSEGNE ZA BONSKIM OVLASTIMA

LDSBiH poziva Inzka da posegne za Bonskim ovlastima

imageValentin Inzko

......................................................

Glavni odbor Liberalno demokratske stranke BiH ocijenio je prisustvo u općinskim vijećima na prostoru šest kantona u Federaciji, kao i u RS-u, rezultat s kojim bh. Liberali mogu biti zadovoljni. Jačanje općinskih i reorganizaciju kantonalnih odbora LDS-a ...

... u Tuzlanskom, Sarajevskom, Zeničko-dobojskom i Srednjebosanskom kantonu obavit će se veoma angažovano, kako bi oni bili spremni za predstojeće opće izbore.

Inicirano je i jače učešće LDS-a u Demokratskom bloku.

- Postojećim članicama Demokratskog bloka (SDU, LDS, SPU, Stranka dijaspore) pridružit će se još neke snažne građanske stranke i istaknuti pojedinci iz oba entiteta, čime će BiH dobiti moćan politički opozicioni blok, sposoban zamijeniti postojeću lošu vlast, saopćeno je iz LDS-a.

LDSBiH je također pozvao visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka da napokon posegne za Bonskim ovlastima, jer je "evidentno da je politička i ekonomska sigurnost građana u BiH ugrožena, a nastavljaju se otvoreni i opasni napadi na ustavno uređenje i suverenitet Bosne i Hercegovina", navodi se u saopćenju LDS-a BiH.


(Vijesti.ba/Fena)

 

18.11.2012.

BiH "ZAROBLjENIK" LOŠIH DEJTONSKIH MIROVNIH RJEŠENjA

BiH "zarobljenik" loših dejtonskih mirovnih rješenja

imageMiro Lazović

...................................................

SARAJEVO - Bivši predsjednik Skupštine Republike BiH i potpredsjednik SDU BiH Miro Lazović je, govoreći na sesiji Kruga 99 o temi „Ko i kako odmrzava 'zamrznuti konflikt' u BiH?“, kazao da sama tema pretpostavlja da BiH živi u jednom latentnom, zamrznutom konfiktu ...

... koji je zaustavljen 1995. godine Dejtonskim mirovim sporazumom, ali taj konflikt nije riješen.

Po njegovim riječima, postdejtonsko vrijeme pokazuje da naša cjelokupna politička, intelektualna misao tumara u vremenu i prostoru ne nalazeći potrebne mehanizme za deblokadu političkog haosa koji permanentno sve ovo vrijeme potresa Bosnu i Hercegovinu.

- U tom kontekstu može se reći da je sadašnja BiH „zarobljenik“ loših dejtonskih mirovnih rješenja, ona je zarobljenik i okovana je jednim ambivalentnim Dejtonskim mirovnim sporazumom koji je istovremeno dao dovoljno nade onim političkim snagama koje žele integraciju BiH, ali i onim političkim snagama koje žele političkim sredstvima realizirati ratne ciljeve kroz učvršćenje entiteta Republike Srpske, kazao je Lazović novinarima prije početka sesije.

U tom kontekstu, dodao je, cjelokupna ta politička borba svih ovih 15 godina drži bh. društvo i državu u tom jednom „zamrznutom, latentnom, političkom konfliktu“.

Kako se taj konflikt može rješavati ne zavisi, smatra Lazović, samo od političkih snaga, nego i od međunarodne zajednice.

- Međunarodna zajednica je promijenila svoju ulogu od jedne aktivnije pozicije koju je imala u vrijeme Wolfganga Petritscha i Paddyja Ashdowna do uloge posmatrača unutar političkih zbivanja u BiH, nemiješanja u unutrašnje stvari sa stalnim ponavljanjem da domaće probleme trebaju rješavati domaći političari, kazao je Lazović.

On navodi da se nakon općih izbora 2010. pojavila neka nada da bi se pozitivne promjene mogle desiti, ali su nažalost, one izostale.

Dodaje da vidi izlaz iz ovog stanja, ali je siguran da će potrajati sve do 2014. godine, "jer ovo što se dešava na političkoj sceni pokazuje faktički da političke partije i lideri više vode računa o nekim uskim, partikularnim, ličnim, grupnim interesima, nego o interesima države BiH".

Odmrzavanje ovoga političkog konflikta može se, istaknuo je on, desiti političkim sredstvima uz pomoć međunarodne zajednice na način da se postepenim, evolutivnim putem rješavaju naša ustavna pitanja.

- Izvorište svih naših problema i tog konflikta vidim u lošim ustavnim rješenjima i ta loša ustavna rješenja moraju se dogovarati, ali na bazi parlamentarnih procedura i u institucijama BiH, a ne u nekim kafanama ili stranačkim prostorijama, kazao je Lazović.

Predsjednik „Kruga 99“ Sulejman Redžić je, između ostalog, kazao da BiH treba takve političke opcije, političke snage i programe koji će je reintegrirati u svim njenim segmentima, posebno u oblasti ekonomije i na taj način doprinijeti političkoj reintegraciji. S druge strane, dodao je, neophodno je ponuditi određene programe na putu ka euroatlanskim integracijama i Evropskoj uniji.

Po njegovim riječima, uloga visokog predstavnika je izuzetno značajna i „Krug 99“ podržava njegova nastojanja da ojača BiH na njenom putu ka EU.


(Vijesti.ba/Fena)

 

18.11.2012.

GROMOGLASNA ŠUTNjA BOŠNjAČKIH PARTIJA

Gromoglasna šutnja bošnjačkih partija

imageEmir Suljagić

.......................................................

Dodik, Čađo i Petrić zapravo pokušavaju da nas zastraše i da sada spriječe uspostavljanje koalicije civilnog društva 1. mart koja će, usprkos njima, biti uspostavljena i baviti se registracijom povratnika, prognanika, interno-raseljenih lica i izbjeglica za opšte izbore 2014.

Odluka koju Milorad Dodik traži izlazi izvan okvira poništavanja, odnosno ponavljanja izbora za jednu opštinu u BiH. Na stranu simbolična težina Srebrenice za ovu zemlju, osporavanja narodne volje, iskazane u skladu sa Izbornim zakonom i potpuno legitimne na izborima u Srebrenici, ovo je u stvarnosti odluka RS-a da jednostrano napusti Dejtonski mirovni sporazum. I oni to već rade sa fiktivnim rješenjima o poništavanju prebivališta, za koja, prije svega na postoji zakonski osnov i zapravo su u cijeloj ovoj stvari samo ta rješenja fiktivna i predstavljaju čin (post)izbornog inžinjeringa. Sve drugo, podrivanje slobode kretanja i slobode izbora prebivališta je čin unilateralnog narušavanja mira u Bosni i Hercegovini.

Zna Dodik

Međutim, ako Milorad Dodik, Stanislav Čađo i Branko Petrić misle da RS treba i, što je još važnije, može jednostrano napustiti Dejtonski mirovni sporazum, bilo bi dobro, prije svega po njih, da još jednom razmotre tu odluku. Jer, ona će sasvim sigurno imati posljedice. Osobno, a siguran sam da govorim i u ime cijele jedne generacije, pozdravio bih takav razvoj događaja, jer, kao što rekoh, vjerujem da govorim u ime generacije koja je već duboko frustrirana time što smo taoci činjenice da je skupina fašista u ovoj zemlji odlučila, i za to pridobila dominantnu većinu među Srbima u RS-u, da počini genocid. Da ponovim, mi smo već dvadeset godina taoci činjenice da su fašisti odlučili da pobiju naše najmilije i za taj zločin nagrađeni tako da je glas iz RS-a vredniji od glasa iz bilo kojeg drugog dijela zemlje. Dosta.

Svi mi znamo da i Dodik zna da ne može dobiti ponavljanje izbora u Srebrenici, jer za to ne postoji, prije svega zakonski, a zatim ni temelj u činjenicama. Žalba koju je tzv. Koalicija za RS uputila CIK-u je smiješna, pamfletić koji izgleda onako kako su izgledale tužbe protiv zarobljenih nesrba na Okružnom sudu u Bijeljini 1992. godine, za oružanu pobunu. Dakle, nešto je tako samo zato što mi to kažemo, zrna dokaza u tome nema. Dodik, Čađo i Petrić zapravo pokušavaju da nas zastraše i da sada spriječe uspostavljanje koalicije civilnog društva 1. mart koja će, usprkos njima, biti uspostavljena i baviti se registracijom povratnika, prognanika, interno-raseljenih lica i izbjeglica za opšte izbore 2014. godine.

Dodiku su se dogodile dvije stvari. Prvo, u Srebrenici mu se obilo sistemsko i sistematsko podrivanje države. I, naravno, shvatio je da mu se to i u srednjem i dugom roku može obiti o glavu i odatle ovoliki žuč, bijes i bjesomučni pritisak na CIK i državno pravosuđe. On je na temi izbora u Srebrenici izgubio kredibilitet. Istovremeno, on nema ništa drugo što bi mogao da ponudi svom biraču, osim da upne sve svoje snage i još jednom im proda ponižavanje nesrba kao politički proizvod. Drugo, to što je on radio se u vojnoj terminologiji zove "strategic overreach". Naime, htio je sve, a naprosto nije imao džebane. Kad hoćeš sve, obično ne dobiješ ništa. Da je u maju ove godine pristao da za Srebrenicu važe posebna izborna pravila, neki od nas bi možda došli na ideju da pokrenemo masovnu registraciju za opšte izbore, ali ne bi dobili podršku sarajevskog političkog establishmenta. I tu je sebi opet dugoročno učinio medvjeđu uslugu, jer je naprosto uništio tzv. middle ground, tako da svako iz Sarajeva ko se danas dogovori s njim o bilo čemu, naprosto u javnoj percepciji i ne može izgledati nikako drugačije osim kao da je pred jednim provincijalnim fašistom podvio rep.

Muslimani i veliko slovo

Ovaj put to neće moći. Dodik i mračnjaci u njegovoj blizini nisu shvatili jednu vrlo temeljnu stvar. Činjenica jeste da su oni morali da ostanu u devedesetim godinama prošlog stoljeća i nastaviti da guslaju, jer samo tako i samo u tom vremenu je moguć monstrum koji oni nazivaju Republika Srpska. Ali, nisu shvatili da mi koji smo preživjeli uspostavljanje tog entiteta nismo ostali u devedesetim. I dok su oni proteklih dvadeset godina guslali, žene kojima su oni pobili muževe, od Prijedora, preko Srebrenice do Foče i Višegrada su, pateći se, odvajajući od usta, školovale svoju djecu. Ta djeca nisu njihovi očevi, muslimani sa malim "m" koji im nisu valjali devedesetih, nego sada već odrasli muškarci i žene, koji su počeli da postavljaju pitanja o tome ko je pobio njihove očeve, ko ih je ostavio bez te temeljne zaštite na koju naprosto imaš pravo kad odrastaš i zašto, zašto su njihovi očevi bili tako naivni da budu nepripremljeni pred zlom koje se sručilo na sve nas. Ova generacija Bosanaca ne može biti zadovoljena avlijom, nego će nastaviti da traži i smišlja nove i nove načine da osigura državu, jaku i funkcionalnu, jer jedino takva država garantuje da naša djeca neće doživjeti našu sudbinu. Mi, naprosto, odbijamo da budemo Palestinci.

Ono što iznenađuje mnogo više od Dodikovog divljanja je horska i gromoglasna šutnja četiri političke partije koje ne poriču genocid, koje su na toj platformi podržale kandidaturu Ćamila Durakovića i platformu Srebrenica 2020. Njihova šutnja nije odsustvo stava, nego vrlo jasan stav. Svi mi očekujemo, u najmanju ruku, da čujemo šta misle o činjenici da je Branko Petrić kidnapovao Centralnu izbornu komisiju i po receptu koji je Radovan Karadžić primijenio 1991. godine uspostavio paralelnu instituciju, paralelnu hijerarhiju, da ne kažem "srpski CIK", odnosno Dodikovom silovanju ustavnopravnog poretka tako da se uvede praksa da se izbori ponavljaju sve dok on ne pobijedi. Odsustvo stava je također stav, neutralnost je također stav. Ko ne vjeruje, neka prouči biografiju Nevilla Chamberlaina.

(Vijesti.ba/Oslobođenje)

 

18.11.2012.

ŽRIJEB GRUPA ZA EUROBASKET U SLOVENIJI: BOSNA I HERCEGOVINA SA SRBIJOM, CRNOM GOROM I MAKEDONIJOM U GRUPI!

Žrijeb grupa za eurobasket u Sloveniji
Bosna i Hercegovina sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom u grupi!
FOTO: Arhiva
Bosna i Hercegovina sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom u grupi!


U Koncertnoj dvorani Postojnske jame u Sloveniji održan je žrijeb grupa evropskog košarkaškog prvenstva, koje će od 4. do 22. septembra 2013. biti održano u Sloveniji. Na prvenstvu će učestvovati 24 reprezentacije koje su podijeljene u četiri grupe. Prvenstvo će se igrati u Ljubljani, Jesenicama, Kopru i Celju.
      

Na presu prije samog izvlačenja, selektor našeg tima, Aco Petrović, izjavio je kako bi samo želio izbjeći Tursku i Srbiju u grupi, ali njegovu žalost igramo sa Srbijom u grupi, ali ne i sa Turskom.

Naša reprezentacija nalazila se u četvrtom šeširu, a smještena je u grupu B, koja je dobila naziv - Balkanska grupa.

Dobili smo Makedonce, Litvance, Crnogorce, Latvijce i Srbiju, koji je selektor Aco Petrović htio da i izbjegne.

"Balkanska grupa" je sigurno jedna od jačih. ali grupom smrti evropski i svjetski  mediji označili su  grupu C, gdje će Španci sa domaćinima i Hrvatima odmjeravati snage.

Grupa A: Francuska, Velika Britanija, Njemačka, Ukrajina, Belgija, Izrael

Grupa B: Makedonija, Litvanija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Latvija, Srbija

Grupa C: Španija, Slovenija, Hrvatska, Poljska, Gruzija, Češka

Grupa D: Rusija, Grčka, Italija, Finska, Turska, Švedska

 

18.11.2012.

GRUPA BEZ MRLjE U KARIJERI

INDEXI Pedeset godina od osnivanja pionira ex-jugoslavenske muzičke scene
Grupa bez mrlje u karijeri
..................
18.11.2012.
...................
Grupa bez mrlje u karijeri
Grupa bez mrlje u karijeri
Bend kroz koji su prošli mnogi muzičari
FOTO

.............................................................

 

Uprkos svim ovim godinama, kultni "Indexi" žive i danas. Ovo je godina kada najdugovječnija i jedna od najznačajnjih ex-jugoslavenskih i bh. rok grupa slavi pedeset godina od osnivanja, što će se 23. novembra obilježiti koncertnim spektaklom "Indexi i prijatelji" u Skenderiji.

Odlučujući utjecaj

Grupa "Indexi", koja se ubraja u pionire muzičke scene bivše Jugoslavije, osnovana je 1962. godine u Sarajevu. Osnivači su ritam gitarista Ismet Nuno Arnautalić i bas gitarista Šefko Akšamija, uz solo gitaristu Slobodana Misaljevića, klavijaturistu Đorđa Uzelca i bubnjara Nedima Hadžihasanovića. Šefko i Nuno dogovorili su se da osnuju grupu, a taj dogovor pao je na ulici u blizini Ekonomskog fakulteta. Kako su te godine svi upisali fakultet, momci su dalili i logičan naziv pa su nastali kultni "Indexi".



U početku su svirali instrumentalnu muziku i obrade svjetskih hitova grupa kao što su "The Shadows" i "The Kinks", kada je s njima na tadašnjim igrankama u kultnoj "Slozi" povremeno nastupao i pjevač te slikar Alija Hafizović Haf.

Prva promjena desila se godinu poslije, kada je, umjesto Hadžihasanovića, za bubnjeve došao Đorđe Kisić. Godine 1964. u grupu je stigao Davorin Popović, koji je vrlo brzo postao sinonim za "Indexe". Samo godinu kasnije prvobitnu postavu napustili su Misaljević, Akšamija i Uzelac, a iz grupe "Lutalice" stigli su gitarist Slobodan Bodo Kovačević i basista Fadil Redžić. 

"Indexi" su imali odlučujući utjecaj na zbivanja na muzičkoj sceni Bosne i Hercegovine, jer su počeli snimati autorske kompozicije i tako zauvijek prekinuli sa praksom pjevanja numera inozemnih grupa.

Širok opus


Kao historijski datum kultne grupe izdvaja se 15. januar 1969., kada je započelo snimanje "Plime", za koju je tekst napisao Kornelije Kovač, a muziku uradio Bodo Kovačević.

Kroz grupu su u pet decenija prodefilirali brojni članovi, među kojima Ranko Rihtman, Đorđe Novković, Vlado Pravdić, Miroslav Šaranović, Enco Lesić... No, niko ne može reći njihov tačan broj.

Širok je opus u stvaralaštvu "Indexa", koji su tokom postojanja objavili dva studijska albuma, 27 singl ploča te 12 kompilacijskih albuma.

"Indexi" će se dugo pamtiti. Njihove kolege, kritičari, kao i veliki muzički znalci, ističu da je ovo grupa koja nema nikakvu mrlju u karijeri, jedini sastav kojem svi skidaju kapu, a ono što su "Indexi" ostavili, slušat će još mnoge generacije poslije nas.

Članovi koji nisu među živima

Smrt Davorina Popovića u junu 2001. godine označila je i prestanak rada. Tri godine poslije, u martu, umro je Slobodan Bodo Kovačević, a potom je 2005. otišao i bubnjar Đorđe Kisić.

Među živima više nisu ni Nedim Hadžihasanović, Ševko Akšamija, Đorđe Novković i Miroslav Maraus.

Omot "Modre rijeke" radio Mersad Berber

Ambiciozni album "Modra rijeka" na stihove pjesnika Maka Dizdara iz zbirki "Kameni spavač" i "Modra rijeka" "Indexi" su objavili 1978. godine. LP su producirali Nikola Borota Radovan i "Indexi", a kao gosti su svirali Tihomir Pop Asanović i Ranko Rihtman. Stihove je recitirao glumac Fabijan Šovagović, a omot ploče uradio je slikar Mersad Berber. "Modra rijeka" poslije je nagrađena Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva.

"Voljelo se dvoje mladih" u "Kuduzu"

Davorin Popović otpjevao je obradu sevdalinke "Voljelo se dvoje mladih" za film "Kuduz", za koji je muziku radio Goran Bregović. Numera je 1989. godine pod imenom "Žute dunje" objavljena na ploči "Kuduz" za film reditelja Ademira Kenovića.

Arhitekte, slikari, psiholozi, ugostitelji...

Uporedo sa muzičkom, neki članovi "Indexa" ostvarili su karijere i na drugim poljima. Bodo Kovačević diplomirao je na arhitekturi, a njegova slikarska djela veoma su cijenjena. Fadil Redžić upisao je Prirodno-matematički fakultet, koji je napustio na četvrtoj godini, te je potom diplomirao na Muzičkoj akademiji. Nuno Arnautalić diplomirao je psihologiju, a smatra se ocem zabavne muzike u BiH. Davorin Popović studirao je na Fakultetu političkih nauka, a može se reći da je bio uspješan ugostitelj, jer je njegov kafić "Davorin" na Marindvoru godinama bio jedno od omiljenih okupljališta u Sarajevu.

Kada je i zašto nastao projekt "Indexi i prijatelji"; Kašljević: Tarik Filipović kriv je za ovu priču

Koncerti "Indexi i prijatelji" nastali su zahvaljujući producentu Tomislavu Tomi Kašljeviću, koji s ljubavlju godinama radi ovu priču.

- Ideja je nastala 2007. Jedan intenzivan period u Zagrebu družio sam se s Tarikom Filipovićem, mojim velikim prijateljem. Tulumarili smo, on je volio "Plimu", a ja "Baladu". Jednom prilikom slušali smo moju numeru i rasplakali se, ono, kao dva muška pijana majmuna. U to vrijeme ja sam se već bavio producentskim poslom i Tarik meni reče: "Što ti ne bi napravio neki omaž za "Indexe"? Okupiš najbolje pjevače, ja ću ti pomoći." To me je počelo kopkati i za tri dana smislio sam ideju, nazvao neke članove grupe, koji su bili oduševljeni - prisjeća se producent.

Najviše će pamtiti, kaže, komentar Kornelija Kovača.

- Kazao mi je: "Super je ideja, samo nemoj da se projekt prostituira." Na to pazim sve vrijeme i nikada to neću dopustiti - kazao nam je Kašljević.

 

18.11.2012.

IZRAEL BOMBARDUJE GAZU S MORA, KOPNA I ZRAKA

NA meti i strane medijske kuće

Izrael bombarduje Gazu s mora, kopna i zraka

....................
18.11.2012.
.................


Izraelska vojska bombardovala je danas s mora i iz zraka pojas Gaze, usmrtivši dvoje djece na sjeveru i ranivši najmanje osam novinara tokom napada na dvije medijske zgrade u istoimenom gradu, naveli su palestinski ljekari i svjetske agencije.

Petog dana operacije "Stub odbrane" u izraelskim zračnim udarima na sjeveru pojasa Gaze ubijeno je dvoje djece u udarima na kuće, prenose svjetske agencije.

Dok su izraelski napadi nastavljeni, armija je saopćila da nije bilo raketiranja iz Gaze od 21 sat sinoć, ali su se jutros oko 7.30 oglasile sirene na jugu, kada su ispaljene dvije palestinske rakete.

Palestinski premijer Ismail Hanije razgovorao s egipatskim predsjednikom Muhamedom Mursijem o nasilju koje se nastavlja i naporima da se zaustavi, saopćila je njegova kancelarija.

Medijska kuća u Gazi se našla na udaru najprije oko 2 sata po lokalnom vremenu i potom je rečeno da je šest novinara ranjeno, kada su izraelski avioni pogodili TV Al Kuds u zgradama Šova i Husari u kvartu Rimal u gradu Gazi, kazao je zvaničnik Ministarstva zdravlja Ašraf al Kudra.

U zgradi koju koristi ta televizija nekada je bio BBC, a još je koriste Sky News i ITN.

Zgrada je jako oštećena, novinari su evakuirani, a nakon toga su uslijedila najmanje još dva udara na isto mjesto.
Drugi napad je bio usmjeren na obližnju medijsku zgradu oko 7 sati rekli su palestinski izvori, naglasivši da su ranjena još dva novinara u zgradi Šurk, gdje se nalazi TV Al Aksa kao i Al Kuds, prenio je AFP.

Imad Efrendži, direktor TV Al Kuds osudio je incident, označivši ga zločinom protiv medija.

"Medijska bitka je primorala Izrael da prestane ubijanje djece i civila", rekao je on misleći na izraelsku trosedmičnu ofanzivu prije četiri godine, u kojoj je ubijeno oko 1.400 Palestinaca.

Izraelski ratni avioni izveli su dva odvojena napada u drugim dijelovima pojasa Gaze i na sjeveru u Beit Lahiji i Beit Hanunu ubili dvoje i ranili 10 ljudi.

Time je broj palestinskih žrtava od srijede porastao na 48.

Na izraelskoj strani poginulo je troje ljudi. U jednom udaru gađana je i policijska stanica na istoku Gaze kada je ranjeno osmero ljudi.

Izraelska armija je saopćila da su prošle noći gađane podzemne rampe za ispaljivanje raketa i antena za komunikacije, kao i baza za obuku Hamasa i komandni centar.

Rečeno je također da je komunikaciona antena korištena da se izvode terorističke aktivnosti protiv Izraela, a da su mornari gađali teroristička mjesta na sjevernoj obali.


Iran očekuje od regije da naoruža Palestince

Iran očekuje od regionalnih zemalja da pošalju oružje Palestincima i pomognu im u odbrani protiv Izraela, rekao je u nedjelju predsjedavajući parlamenta Ali Laridžani.

"Iako su političke mjere koju su poduzele regionalne zemlje pohvalne, definitivno nisu dovoljne", rekao je Lardižani.

"Očekuje se od njih da pošalju ozbiljnu vojnu pomoć Palestincima... Zašto islamske zemlje ne bi poslale oružje Palestini?", zapitao se on, kazavši da Izrael prima takvu pomoć od SAD-a i zapadnih zemalja.

Laridžani je također rekao da regionalne države koje šalju oružje sirijskim pobunjenicima trebaju preusmjeriti pomoć na Palestinu, ne imenujući pojedinačno zemlje.

Iran, odan saveznik režimu u Damasku, također je ključni pristaša Hamasa u Gazi, podsjetio je AFP.

Poginulo sedam članova jedne porodice


Najmanje sedam članova jedne porodice, među njima četvoro djece, je među devet lica koja su poginula kada je izraelska raketa pogodila jednu porodičnu kuću u Gazi, saopštilo je Ministarstvo zdravlja.

"Među poginulima su jedan muškarac, dvije žene i četvoro djece, svi iz porodice Al-dalu", rekao je portparol Ministarstva zdravlja Ašraf al-Kudra.

Jedna 70-godišnja žena, za koju se, takođe, vjeruje da je član iste porodice, kao i jedan 22-godišnji mladić, poginuli su u izraelskom napadu.


 

18.11.2012.

NASUH MATRAKČI BIO NAJSLAVNIJI BOŠNjAK OSMANSKOG CARSTVA

Šta se krije iza naziva jedne ulice u Visokom
Nasuh Matrakči bio najslavniji Bošnjak Osmanskog carstva
Hodović: U Matrakčijinoj ulici u Visokom
FOTO: M. Kadrić
Nasuh Matrakči bio najslavniji Bošnjak Osmanskog carstva

U neposrednoj blizini Zavičajnog muzeja u Visokom postoji jedna ulica na L, što se pruža iza kina i spaja s ulicom Zečevića. Već 17 godina zove se Matrakčijina ulica. Rijetki su oni koji znaju da je taj sokak nazvan po jednom od najvećih naučnika i umjetnika s kraja 15. i početka 16. stoljeća, koji je rođen u Visokom, a živio je i stvarao u Turskoj, u doba najvećeg uspona Osmanskog carstva.

Otac Abdulah

Zvao se Nasuh Karađoz bin Abdulah el-Bosnavi. Bio je poznatiji pod imenom Nasuh Matrakči. Podaci do kojih smo došli, govore da je nadimak Matrakči dobio nakon što je stvorio takmičarsku igru sa palicom pod nazivom "Matrak", što na turskom znači neprocjenjiva i nevjerovatna. Ne zna se tačna godina Matrakčijevog rođenja, ali se zna da je 1481. godine pohađao Enderun školu za genijalce, u koju je išao i sultan Sulejman Veličanstveni, poznat i kao Kanuni (Zakonodavac). U Tursku je stigao nakon što je regrutiran u osmansku vojsku.

Šira bh. javnost tek pola milenija poslije ima priliku da "upozna" Nasuha Matrakčija u megapopularnoj seriji "Sulejman Veličanstveni". Tumači ga turski glumac Fatih Al. No, za razliku od stvarnog života, u kojem je Matrakči ostavio ogroman doprinos matematici, historiji, geografiji te umjetnosti, u ovoj seriji, barem u do sada prikazanim sezonama u Bosni i Hercegovini, on se pojavljuje kao pomalo izgubljena i zbunjena ličnost.

Na pravi trag o ovom izuzetnom čovjeku naveo nas je naš poznati književnik Zilhad Ključanin. U razgovoru za "Avaz" Ključanin kaže da još istražuje detalje o Matrakčiju, koje namjerava ovjekovječiti u svojoj budućoj knjizi. 

Fatih Al glumi Matrakčija u megapopularnoj seriji

..................................................................

- Čuo sam za Matrakčija od Fehima Nametka u njegovoj knjizi o divanskoj poeziji, a poznato mi je da je pisao i ljetopise, slikao je, bavio se kaligrafijom, bio je istaknuti minijaturista. Ukratko, bio je svestrana ličnost, evropski homouniverzalis. Moj sljedeći roman bit će baš o Matrakčiju - najavljuje Ključanin.

U šetnju Matrakčijinom ulicom poveo nas je Senad Hodović, direktor Zavičajnog muzeja u Visokom. Nažalost, ni Muzej nema detaljnije podatke o Matrakčiju, njegovoj porodici i eventualnim potomcima. Nije poznato ni da danas neko od Karađoza živi u Visokom. Za razliku od serije koja se zdušno bavi i Matrakčijevim privatnim životom, prikazujući ga kao čovjeka zaljubljive prirode i mekog srca, historija malo poznaje njegov privatni život.

- Zna se da se Matrakčijev otac zvao Abdulah i pretpostavlja se da je imao timare (posjede, op. a.) kod Jošanice između Sarajeva i Visokog. Inače, u našoj javnosti, čak i u stručnim i naučnim krugovima, Matrakči je poznat veoma malom broju ljudi. S druge strane, njegovi lik i djelo izučavaju se u školama u Turskoj, a spominju ga i sve svjetske enciklopedije, naročito historije umjetnosti. Mislim da je Matrakčiju odavno bilo mjesto i u našim udžbenicima - govori Hodović, sa ponosom dodajući da su Visočani, ipak, prepoznali Matrakčijevu vrijednost dajući po njemu ime jednoj od ulica u centru grada.

No, Hodović ističe da tim činom ne treba završiti priču o jednoj od najutjecajnijih ličnosti Osmanskog carstva.

Umro u Istanbulu

- Sada, kada je Matrakči "ušao" među narod i kada se za njega zna, mislim da bi Općina Visoko trebala ustanoviti neku nagradu iz umjetnosti, prirodnih nauka ili poezije koja bi nosila njegovo ime - kaže Hodović te dodaje da će i Zavičajni muzej u knjizi "Stare visočke porodice", na kojoj se već duži period radi, posvetiti posebno poglavlje Matrakčiju.

Dok stojimo ispred kuće na kojoj stoji naziv Matrakčijina, tek jedan od brojnih stanara i prolaznika zna po kome je dobila ime.

- Nisam ni ja znao zašto se zove tako iako živim ovdje od prije rata. Raspitivao sam se, ali mi niko nije znao reći. Prije mjesec sam saznao ko je bio Matrakči - kaže mještanin Dušan Savić.

Matrakči je uvršten i u izbor najuglednijih Bošnjaka koje je pod nazivom "Bošnjačkih 500" prije nekoliko godina uradio Rijaset Islamske zajednice u BiH. No, sve su to javnosti manje poznate činjenice, za razliku od Turske, gdje je Matrakčijevo ime i danas cijenjeno i poštovano, baš kao i prije više od pet stoljeća. Nasuh Karađoz bin Abdulah el-Bosnavi umro je 28. aprila 1564. godine u Istanbulu.

Jedna od Matrakčijevih minijatura

Otkrio genijalne metode množenja u matematici

Posebno su značajni Matrakčijevi radovi "Umdet-ul Hisab" i "Dragulj o ratnicima". Prvo djelo dokazuje da je on otkrio genijalne metode množenja u matematici. Jedan od značajnih rezultata predstavljenih u ovoj knjizi je metoda rešetke, koja se koristila u Enderun školi, u kojoj je predavao skoro 50 godina prije nego što je Džon Naper (John Napier) predstavio tu metodu zapadnom svijetu.

Djelo "Dragulj o ratnicima" značajna je rasprava o ratovanju i ratnim tehnikama početkom 16. stoljeća. Matrakči ju je objavio 1526. godine prije nego što se desila velika Bitka kod Mohača, u kojoj je Sulejman Zakonodavac sa svojom vojskom porazio ugarsku vojsku, predvođenu Ludovigom II. Pretpostavlja se da su u toj bici primjenjivani i savjeti iz Matrakčijeve knjige.


Matrakčijeva značajnija djela

1517. "Ljepota spasitelja i savršenstvo računa" - knjiga matematike posvećena sultanu Selimu I

1533. "Principi računstva" - knjiga posvećena Sulejmanu Veličanstvenom

1537. "Konačišta kroz putovanja kroz dva Iraka"

1538. Knjiga o osvajanju Moldavije

1543. - 1551. Knjiga o Sulejmanu

Glavni vezir ratovanja

Matrakči se školovao i u Egiptu, gdje je 1520. pohađao napredne studije iz oblasti vojnih nauka. Dekretom iz 1529. sultana Sulejmana proglašen je u glavnog vezira njegovog doba u sferi umjetnosti ratovanja i metodama korištenja koplja.

Kopirao je taj dekret u svoju knjigu "Umdat al-Hussab". Ostalo je zabilježeno da je na proslavi povodom sunećenja Mustafe, Mehmeda i Selima, sinova sultana Sulejmana Veličanstvenog na Sultanahmed Atmejsanu 21. juna 1529. demonstrirao svoj talent kao mašinski konstruktor, kada je konstruirao pokretnu tvrđavu napravljenu od papira, prema kojoj su poslije pravljene sultanove utvrde.

 

18.11.2012.

LEGENDA O HASANU TURČALU BRZOM

Legenda o Hasanu Turčalu Brzom
Profesor historije koji je putem spasa ušao u historiju
Praćeni kišom, snijegom, a nerijetko i pucnjavom iz srpskih zasjeda, hiljade Podrinjaca prošle epopeju Grepka
Profesor historije koji je putem spasa ušao u historiju

Grebak je za Goražde u godinama agresije značio život. Grebak je bio stanica za snabdijevanje hranom gladnog Goražda. Putem spasa od sela Zorovići u okolici Goražda do Grepka prvi je 6. maja 1992. godine prošao Hasan Turčalo Brzi, koji je godinu i mjesec kasnije na tom putu poginuo kao vodič.

Poput srne

Praćeni kišom, snijegom, a nerijetko i pucnjavom iz srpskih zasjeda, hiljade Podrinjaca  prošle su epopeju Grepka ovim bosanskim bespućem da bi do kuće donijeli nekoliko kilograma brašna. Mnogi su zauvijek ostali na tom putu. Nažalost, broj onih koji se nisu vratili nikada nije precizno utvrđen, ali je sasvim sigurno da je riječ o nekoliko stotina muškaraca, žena i djece koji su se smrzavali u snijegu, upadali u minska polja ili, zalutavši, padali u srpsko zarobljeništvo, gdje su ubijani.

U maju i junu 1992., u vrijeme teških dana za grad Goražde, Haso Turčalo sa svojom grupom u Goražde je unio oko 150 hiljada metaka, veće količine lijekova... U to preteško doba, narod na slobodnim teritorijama istočne Bosne smislio je devizu da "bez Hasa nema spasa".

Kolona nesretnika formirala bi se u selu Zorovići i onda s prvim mrakom kretala prema Grepku pravcem Ruda Glava - Voda Petrovica - Kacelj - Ruda Brda - škola u Račićićima -Zbić - Grebak. Na čelu kolone najčešće je bio vođa Haso Turčalo, a često i njegov brat Abid. Negdje pred svitanje, kolona od nekoliko hiljada ljudi stizala bi do Logističke baze IBOG-a (Istočnobosanske operativne grupe) Armije RBiH na Grepku. Tu su uzimali brašno i čekali novu noć kako bi krenuli nazad. 

Hasan Turčalo Brzi bio je suvereni monarh na ovoj teritoriji rizika i neizvjesnosti. Istančanog sluha, kretao se poput srne, teren je izviđao u pokretu, spreman da reagira i na najmanji šum. Ljudi iz kolone često su na Kacelju, visokom 1.675 metara, na snježnim nanosima od po nekoliko metara imali ledenice po licu, bradi, brkovima i ušima... Upamćeno je da su ljude pronalazili smrznute u snijegu kako rukama grle bukvu.

Djecu su ljudi stavljali u sepete, a da ne bi plakala i otkrivala kolonu pored srpskih položaja, vezali bi im usta. Od umora, krećući se po dubokom snijegu, padali su i konji. Turčalo, prijeratni profesor historije, bio je komandant bataljona u Prvoj drinskoj udarnoj brigadi Armije RBiH, kojom je komandovao rahmetli Zaim Imamović. Sa svojim borcima Turčalo je odbranio strateški važan Klek i mjesto Orahovice, osvojio Borovac...

Kako to obično biva u Bosni, i Haso Turčalo je u proljeće 1993. postao predmet raznoraznih spletki. Priča objavljena u sarajevskim ratnim novinama po narudžbi nekih goraždanskih kriminalaca skoro ga je dotukla. Mnogi su ratnu patnju podrinjskog naroda koristili za vlastitu pljačku, tako što su od ljudi uzimali novac i zlato, lažno se predstavljajući da su Hasan Turčalo i da će ih iz Goražda provesti do Grepka.

Bili su to ratni kriminalci iz Orahovica i Goražda, koji su nesretnike vodili prema Grepku, a onda, nakon nekoliko pređenih kilometara, uz izgovor da moraju izvidjeti teren, ostavljali narod tako što bi se tajnim prolazima vraćali nazad.

Razmjena tijela

Od 17. aprila 1993. kota Kacelj na putu spasa prema Grepku i dalje ka Igmanu pala je pod srpsku kontrolu, a time je definitivno prekinuta komunikacija Goražda sa slobodnom teritorijom pod kontrolom Armije RBiH. Turčalo je sa 6. na 7. juni 1993. sa Grepka poveo 150 boraca prema Goraždu. Uspio ih je dovesti do položaja goraždanskih branilaca, usmjeriti i krenuti nazad na Grebak po Hamida Bahtu, Zaima Backovića, Džemala Najetovića, Vehbiju Karića i Nešeta Muminagića, koje je trebao uvesti u Goražde.

A onda, sačekan je u jednoj zasjedi, kakvih je na stotine ranije uspješno zaobišao. Haso je sa svojim pratiocima Seadom Bajramovićem, Dževadom Efendićem i Fehimom Kulaševićem nestao. Pričalo se svašta. Prvo da su ih ubili četnici u zasjedi, a onda i da su ih likvidirali kriminalci koji su švercovali duhan, cigarete i drugu skupocjenu robu u Goražde.

Njihova tijela su razmijenjena nakon pada Bjelašnice ujesen 1993. i ukopana kraj džamije u Pazariću. Nakon agresije, Hasanovom bratu Abidu, srpski oficiri su otkrili da su tijela pronašli četiri mjeseca nakon ubistva na mjestu Gora, udaljenom 200 metara od srpskih položaja prema Grepku, nekoliko metara iznad puta kojim su prolazili konvoji.

- Mi smo nakon njihovog nestanka zarobljavali srpske vojnike, nudili ih za razmjenu, ali nikakve informacije nismo dobivali od srpske strane. Nema Hasana, ni mrtva, ni živa. Srbi su ih našli kad su već tijela bila u fazi raspadanja. Nisu znali o kome je riječ. Vito Mastilo, naš prijeratni poznanik, koji je bio srpski komandant na Kacelju, nakon agresije me doveo do mjesta kod četiri bukve gdje su našli tijela. Na tom mjestu sam pronašao čahure i tijelo rahmetli Dževada Efendića. Efendićeve ostatke Srbi nisu primijetili kad su pronašli Hasu, Bajramovića i Kulaševića. Nažalost, ubili su ih naši ljudi iz Fočanske Jabuke i to iz ljubomore zbog Hasanove popularnosti u narodu. Pretpostavljam da je ubistvo izvršio izvjesni Gazija - priča Hasanov brat Abid Turčalo.

Major Hasan Turčalo posthumno je 1995. godine odlikovan prizanjem "Zlatni ljiljan".
Vrijeme iza nas nepovratno i bolno podsjeća da su ljudi poput Hasana Turčala, koji su uspostavljali dobrim dijelom naš sistem vrijednosti u borbi za goli opstanak, bili samo ljudi i ništa više. Krhki i prolazni, ali zato neponovljivi i jedinstveni u svojoj hrabrosti i ljudskosti.

Nije spavao 216 noći u godini

- Hasan i ja smo preveli do Grepka skoro sav narod istočne Bosne. Moj brat Haso bio je heroj i svjetski rekorder. Kolonu do Grepka i nazad je za godinu vodio 113 puta, a put u jednom pravcu je 50 kilometara, znači s povratkom s Grepka 100 kilometara. Računica kaže da je za godinu pješke prešao 11.300 kilometara. Od toga nije spavao 216 noći u godini, a svaki put je u povratku s Grepka na sebi nosio minimalno 30 kilograma tereta, što znači da je za tu godinu na leđima prenio minimalno 3.390 kilograma tereta - izračunao je Abid Turčalo. 

 

18.11.2012.

ČOVJEK KOJI JE RAZARAO VUKOVAR POZDRAVIO OSLOBAĐANjE GOTOVINE I MARKAČA; VESELIN ŠLjIVANČIĆ: HRVATSKA JE SRBIJI OČITALA LEKCIJU IZ DOSTOJANSTVA

Čovjek koji je razarao Vukovar pozdravio oslobađanje Gotovine i Markača
Šljivančanin: Hrvatska je Srbiji očitala lekciju iz dostojanstva
Šljivančanin: Hrvatska je Srbiji očitala lekciju iz dostojanstva
Veselin Šljivančanin
FOTO: Arhiv

..................................................

 

Bivši pukovnik nekadašnje Jugoslavenske narodne armije Veselin Šljivančanin, kojega je Haški sud osudio za ratne zločine u Vukovaru, pozdravio je oslobađanje hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača i čestitao im što ih hrvatska država slavi kao heroje.
  
“Čestitam Gotovini i Markaču što su na slobodi, što su došli svojoj kući, svojoj porodici. Posebno im čestitam što ih njihova država štiti i što ih narod slavi kao heroje”, rekao je Šljivančanin.
  
Komentirajući oslobađajuće presude Markaču i Gotovini u Den Haagu, Šljivančanin je usporedio odnos Srbije i Hrvatske prema svojim časnicima i posebno istaknuo ponašanje hrvatskih vlasti, države i građana koji su stali iza svojih generala, ocijenivši da je Hrvatska Srbiji “očitala lekciju iz dostojanstva”.

“Ako međunarodna zajednica misli da toliki broj protjeranih nije zločin, tu nisu krivi generali! Oni su, kao i mi, dobijali zadatke od države koje su časno izvršavali. Samo što je njihova država stala iza njih, a ovi naši su u stalnom strahu šta će reći ovaj, šta će reći onaj. O Hrvatima može misliti što ko hoće, ali su nam održali lekciju iz dostojanstva i trebali bismo učiti od njih”, istaknuo je Šljivančanin.

Ovaj bivši časnik JNA, koji je sada pod novom Interpolovom tjeralicom na zahtjev Hrvatske, govori pohvalno o hrvatskim generalaima dok su skupa bili u haškom zatvoru.

“Ti generali su tamo bili sa mnom krajnje korektni. Nama je svima drago kad se netko odande izvuče. Baš taj Markač mi je sto puta spremio da jedem i donosio mi je hranu u ćeliju. Dobro je kuhao, pa kupi meso i što znam još, pa spremi nešto i podijeli ostalima. Nikada nismo pričali o politici, o ružnim stvarima, gledali smo da to ostavimo u prošlosti”, rekao je Šljivančanin.

Šljivančanin je, kao bivši časnik JNA, u Den Haagu po zapovjednoj odgovornosti prvobitno osuđen na pet, a potom u žalbenom procesu na 17 godina zatvora, potom konačno na 10 godina, a oslobođen je nakon što je odslužio dvije trećine kazne. Kad je Šljivančaninu izrečena presuda na 17 godina član žalbenog vijeća bio je Theodor Meron, sudac koji je u petak glasovao za oslobađanje Gotovine i Markača.

 

18.11.2012.

VASVIJA VIDOVIĆ O PRESUDI GOTOVINI I MARKAČU: PROPAO POKUŠAJ DEL PONTE DA IZJEDNAČI KRIVCE

Vasvija Vidović o presudi Gotovini i Markaču
Propao pokušaj Del Ponte da izjednači krivce
FOTO: Agencije
Propao pokušaj Del Ponte da izjednači krivce


Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču za Vasviju  Vidović, advokata s višegodišnjim haškim iskustvom, bila je očekivana.

Takvu odluku Tribunala, napominje ona, trebalo je očekivati kako zbog optužnice koja je od samog starta bila vrlo upitna tako i zbog činjenice da su u Apelacionom vijeću sjedile sudije "velikog profesionalnog kredibiliteta", sa sudijom Teodorom Meronom (Theodor) na čelu.

Ž4= Potpuni fijasko

Kako je i ranije isticala Vidović, ova, kao i mnoge haške optužnice koje su u konačnici imale oslobađajući ishod, proizvod su politike pokušaja izjednačavanja krivice za događaje u proteklom ratu, a što se veže uz dolazak bivše glavne tužiteljice Karle del Ponte (Carla) na čelo Tužilaštva.

- Karla del Ponte podigla je niz optužnica, među kojima protiv Limaja, Haradinaja, Nasera Orića, Sefera Halilovića, Gotovine, Čermaka, Markača i drugih, gdje se na kraju pokazalo da nije imala uporišta u dokazima za njihovo podizanje. Tragično je što su ljudi godinama ležali u pritvoru - ističe Vidović.

Ona napominje da je "haška epizoda" Karle del Ponte presudom Gotovini i Markaču doživjela potpuni fijasko.

- Mora se znati da je tužiteljica Del Ponte stalno bila pod pritiskom javnosti da se uhapse Karadžić i Mladić i u to ime stalno je pregovarala s iskusnom i visprenom srpskom diplomatijom koja ju je, smijem tvrditi, kako je vrijeme odmicalo, uspjela u mnogo toga ubijediti, pa i to da se podižu optužnice i hapse ljudi koji su, kako znamo, kasnije oslobođeni.

Takvi zahtjevi pri svakom sastanku sa srpskom stranom stavljani su pred Del Ponte jer je Srbija po svaku cijenu nastojala izbrisati svoju odgovornost za pojedine teške ratne zločine u BiH i Hrvatskoj. Strategija s kojom su išli prema glavnoj tužiteljici bila je vrlo učinkovita. Po svaku cijenu trebalo je uhapsiti Orića da bi Srbija imala izgovor za genocid u Srebrenici, uhapsiti generala Delića da bi istorija bilježila da je vojni vrh RBiH radio isto što i vojni vrh VRS ili VJ. Ona je, nažalost, vrlo rano podlegla srpskoj strategiji - utisak je Vasvije Vidović.

Legitimna odbrana


Vidović navodi da je kod Gotovine i Markača Tužilaštvo, između ostalog, išlo s teško dokazivim optužbama, a to je udruženi zločinački poduhvat.

- Postavka Tužilaštva da su Gotovina i Markač učestvovali u poduhvatu koji je za cilj imao protjerivanje srpskog stanovništva od samog je početka, za realnog presuditelja činjenica, bila apsolutno neodrživa. Hrvatska je, naime, proglasila samostalnost, imala svoju vojsku i potpuno je legitimno bilo da država i vojska traže povratak kontrole nad svojom teritorijom - ističe Vidović.

Mijenjanje historije

- Presuda Gotovini i Markaču zasigurno mijenja istoriju koju je neko tamo zamislio pisati preko neutemeljenih haških optužnica. Dobro sam bila upoznata s optužnicom protiv hrvatskih generala i ni u jednom trenutku nisam dvojila da će biti oslobođeni. Posebno dobru stvar uradila je njihova odbrana kada je u žalbenom postupku uključila još dvojicu izuzetnih advokata, Džona Džonsa (John Jones) i Ginaela Metroa (Guenael Mettraux) - kaže Vidović.

U Fojnici transparent "Generale, Fojnica je spremna"

Na autobuskoj stanici u Fojnici, na nedovršenom građevinskom objektu, jučer je osvanuo transparent s natpisom "Generale, Fojnica je spremna". Građani su ovo komentirali kao provokaciju, a transparent se dovodi u vezu s oslobađanjem hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

H. Ču.

 

18.11.2012.

EMIR HADžIHAFIZBEGOVIĆ: ZA SREBRENICU SU KRIVI ZLOČINCI

Za Srebrenicu su krivi zločinci

.....................................................

Moji roditelji su iz Srebrenice... Izgubio sam možda i više od 50 članova porodice. Veliki dio sa majčine i očeve strane je stradao. Idem 11. jula svake godine u Srebrenicu i stalno se ekshumira neko novo ime iz familije. To je teška emocija, to je generalni osjećaj koji dominira kada se spomene sve to.

- Osjećaj besmisla. Ne volim da učestvujem u razgovoru o Srebrenici, bez obzira na to koliko me to pogodilo. To nisu uradili Srbi, to su uradili zločinci! Nije u redu više da se govori da je Srbin napao Bošnjaka, Bošnjak Hrvata... nego ljudi koji imaju imena i prezimena - započinje promuklim glasom svoju ispovijest za „Blic” glumac Emir Hadžihafisbegović dok u rukama lomi parče crne čokolade.

Nadrealni Pavle Vujisić

- Kažu, kada hoćeš da nasmiješ boga, iznesi mu svoje planove. Čovjek sanja, a bog određuje. Ja nisam imao veliku želju da budem glumac, htio sam da budem sportski novinar. Htio sam da upišem žurnalistiku. Zakasnio sam. Tu je bila Akademija scenskih umjetnosti.


Na svadbi kod prijateljice

Za Akademiju su trebale dvije pjesme i jedan monolog. Ja sam znao Lorkinu pjesmu o nevjernoj ženi napamet, znao sam jedan tekst iz “Derviša i smrti”. Tada sam svirao gitaru, bio sam poznat kao animator u društvu. Na glumi je bilo 250 kandidata u širem izboru. Ostalo je nas četrdeset, a potom osam, od kojih sam ja bio najbolji.

Na klasu je primao Emir Kusturica. Imao je 28 godina kao profesor docent. Bio je izvanredan profesor. Dobro je znao da radi sa glumcima, dobro je kanalisao našu energiju.

Kao student prve godine Akademije dobio sam ulogu u „Ocu na službenom putu“. Moj prvi kadar je bio sa Pavlom Vujisićem. Stajati pored Pavla se činilo nadrealno. Tako je krenulo...


Iz studentskih dana

Tuča, Emir i ja

- Ja sam Emira Kusturicu jako volio... On dobro igra mali fudbal. Ali laže! Laže tako što... Na male golove se igra, mi svi vidimo da nije go, a on kaže da jeste. Znali smo se posvađati na tom malom fudbalu. Uglavnom je moja ekipa pobjeđivala njegovu ekipu.

Želio da bude sportski novinar


Tada je bila čuvena utakmica Željezničar - Videoton. Željezničar je tada u finalu čekao Real Madrid. Go je pao u zadnjem minutu. Onda smo došli u klub Akademije i sjeli utučeni i nikakvi. Za naš sto su sjeli neki nepoznati ljudi. Nisu pitali je l‘ može da se sjedne i bili su veoma bezobrazni. Emir im je rekao da nije slobodno. Odmah sam znao šta se sprema... Emir me je pogledao, ja sam pogledao njega... Krenula je opšta tuča. Profesor i student se tuku protiv nepoznatih ljudi! Uh, to je bio veliki incident na Akademiji. Ujutru smo dobili ozbiljne opomene na naučno-nastavnom vijeću.



Meni je uvijek kada spomenem Kusturicu priča tužna. Mislim, radio je krive stvari. Nije se ponio na način na koji jedan endemski Sarajlija treba da se ponese kada je napad na Bosnu u pitanju. Nas dvojica smo se razišli oko Bosne i taj nesporazum traje i dan-danas... Nije odigrao kako treba. Meni je žao... Kada bi ga neko napao na ulici, i sada bih se potukao za njega. Nikada za 20 godina nismo pričali. Kada bih pričao, prvo bih mu dao šibicu da izvlačimo. Ko izvuče dužu, prvi priča sat vremena... Onda priča drugi. Ali ja mislim da ja imam veću empatiju prema njemu nego on prema meni. Nisam ja tom frajeru toliko bitan. On nije položio civilizacijski ispit. Ali da se u životu napravi korektnim nikada nije kasno. Molim boga da mu se to desi. Jer ne može Kusturici bolji prijatelj biti Milorad Dodik od Zlatana Mulabdića Šerbe iz kafane „Šetalište“.



Sa suprugom Aidom (lijevo)

Aida, Amra i Edin

- Moja žena Aida je u moj život došla ‘87. godine. Imao sam 26 godina, ona je imala 23. Upoznali smo se u kafe-poslastičarnici. Ja sam prije nego što sam je startovao morao da provjerim naše visine. Ona je visoka, atraktivna i još ako stane na štiklu... Htio sam da vidim kolika je prema mojoj visini, da mi ne napravi kakav kompleks. Pozvao sam je da ustane, što je njoj bilo neobično. Prišao sam joj u tom kafeu i rekao: “De, molim te, ustani.” Ona me je upitala “Zašto?” i ustala. Tada sam vidio da sam viši dva centimetra. Rekao sam joj da sam samo htio da vidim kako stojimo jedno pored drugog sa centimetrima jer sam htio da joj se udvaram. To je njoj bilo smiješno, krenuli su telefonski pozivi.

Prezime

Sergej Trifunović mi je iz Njujorka poslao razglednicu. Pisalo je: „Za Emira Hadžikomplikovano prezime“. I stigla je do mene. Zezanje sa Sergejem je počelo u Makedoniji. Bilo je to za film „Karaula“. Izašao je na binu i rekao: Sada će vam se obratiti Emir... I nije znao da mi izgovori prezime, pa je rekao Emir Hadžikomplikovano prezime... On je super tip i moj super drug. Zna tako da bane u Sarajevo i u Bosnu nenajavljen.


Slučajno postao glumac: sa Mirom Banjac

Beograd - zagonetka

U Beograd nisam dolazio 20 godina. Nisu me zvali. Počeo sam da dolazim prije dvije godine. Stigao je poziv od Ateljea 212 da igramo predstavu „Žaba“. Sreli smo se u Varšavi, bio je tu Kokan Mladenović i pitao da li bismo došli sa predstavom u Beograd. Poslije je bilo snimanja filmova ovdje. Posljednji je sad aktuelni „Smrt čovjeka na Balkanu“.

Ja sam za Beograd emotivno vezan... Nisam dugo dolazio... Uh, to vam je kao da imate dobrog prijatelja koji ima karcinom. I kupite mu banane, keks i sok i idete mu u bolnicu. Neko vas pita gdje ste pošli, a vi mu kažete da vidim prijatelja, taj vam kaže da ne idete jer treba da ga zapamtite kakav je prije bio. Tako je meni Beograd.

Mnogo je stvari koje me vežu za Beograd i mnogo je zagonetki da je iz tog istog Beograda pravljena jedna sistematična propaganda i gebelsovska priča u toku zla koje se nadvilo nad mojom zemljom.

Ne znam koliko ću još živjeti, da li ću sutra otići pod neki beogradski tramvaj, ali sasvim sigurno odlazim sa zagonetkom da je Beograd ostao prilično nem na to što se dešavalo u Sarajevu i BiH. Znam ja sve šta se ovdje dešavalo, obaranje Miloševićevog režima... Ali ja s ovog svijeta odlazim sa zagonetkom!


...i Vojom Brajovićem

Bosna - delfin


- To što se desilo Bosni je kao da je neko ušao s dva mesarska noža na bazen i izmasakrirao delfina. Bosna mi je kao delfin. Da se Bosna pitala, nikada ne bi bio ispaljen jedan metak. Knjiga „Dogovoreni rat“, u njoj su razgovori između Tuđmana i Miloševića, e tu vam je sve jasno. Ključna stvar je da kada u jednom društvu argument kao sredstvo komuniciranja pogine i postane beznačajan, to društvo putuje u besmisao. To je esencija i suština onoga što bih ja izvukao kao priču o tim nesretnim godinama ‘92, ‘96. Ja se bojim da uđem u mazohizam da objašnjavam šta se desilo u Bosni. Bolje mi je da ćutim. Ja sam čovjek koji je izašao iz Krležine rečenice „Sloboda je kada ste oslobođeni predrasuda“. Ja nemam predrasude, najbolja prijateljica moje kćerke je Srpkinja... Ali jednostavno, neće me niko natjerati da ne razmišljam svojom glavom, da nemam stav o tome šta se desilo u Bosni. U Sarajevu je tada postojala jedna nacija, Sarajlija. Ostaje pitanje zašto? Zašto ste nas zavadili? Embargo na emocije ne postoji.


Sa Goranom Milićem

Mirisi

- Kada se sjetim detinjstva, prvo što mi pada na pamet jesu mirisi. Ja sam odrastao u Tuzli, u jednoj endemskoj mahali. Odatle potiče i moja velika ljubav prema fudbalu. Miris pržene kafe, miris kreme za cipele... sve su to sjećanja na detinjstvo. Jer tada su se cipele čistile kremom. Miris kuhanog veša, bosanske bašte sa trešnjama u proljeće. I često mi se dešava da kada osjetim te mirise po svijetu, to je strašan flešbek.

Drugo čega se sjećam su ljudski likovi. Tadašnji komšiluk. Mi nismo zaključavali stanove... Pa, jedni drugima smo ostavljali ključeve od stana kada smo odlazili na more.

U djetinjstvu su me moji roditelji naučili suštinske životne stvari, šta je dobro, šta je zlo. Naučili su me da se ljudi dijele samo na loše i dobre. Da druge podjele ne postoje.


(Vijesti.ba/Blic.rs)

 

18.11.2012.

OVO JE IZVJEŠTAJ PIC-a O BiH

Ovo je izvještaj PIC-a o BIH

imageInstitucije BiH / tv1

Sjednica Vijeća za implementaciju mira biće održana krajem ovog mjeseca. Biće veoma značajna i na njoj će se presijecati najvažnija pitanja o Bosni i Hercegovini.

Više u prilogu "TV1".

 

 

18.11.2012.

ZAPADNI BALKAN NEMA ALTERNATIVU UKLjUČIVANjU U EU

Zapadni Balkan nema alternativu uključivanju u EU

Sa konferencije u Gracu

Sa konferencije u Gracu

......................................................

Napuštajući čekaonicu za Evropsku uniju: Prevazilaženje krize proširenja EU na Zapadni Balkan. Ovako je Centar za izučavanje jugoistočne Evrope Univerziteta u Gracu naslovio nedavnu trodnevnu konferenciju koja je okupila nekoliko desetina učesnika, medju kojima i zvaničnike Evropske komisije, političare iz regiona, politikologe, pravnike, sociologe.

Iako je bilo razlika u dijagnozama dubine ekonomske krize u Evropi i ocenama o ishodu te krize, pa i projekta same Evropske unije, učesnici su bili saglasni u oceni da Zapadni Balkan nema stratešku alternativu priključivanju Evropskoj uniji.

Allan Jones, odgovoran za strategiju proširenja u Direktoratu Evropske komisije za proširenje, rekao je da je cilj Evropske komisije, koja je u oktobru usvojila Strategiju proširenja, da održi zamah tog procesa. Nije se saglasio sa ocenama nekih učesnika da je taj proces zaustavljen, odnosno, usporen. Potkrepljujući svoju tvrdnju, Jones je, u osvrtu na dinamiku proširenja Evropske unije za poslednjih godinu dana, ukazao na važne deonice puta koji je Evropska komisija prešla zajedno sa državama regiona.

Tako je podsetio da Hrvatska postaje članica evropskog kluba 1. jula 2013. godine, da su sa Crnom Gorom u junu započeti pristupni pregovori i da je Srbija tokom poslednje godine dobila status kandidata. Svi ti važni koraci, kako je rekao, dokazuju da Evropska unija ispunjava svoje obaveze iz mape proširenja, odnosno, da nagradjuje zemlje-kandidate i potencijalne kandidate, čim one ispune unapred poznate uslove i dosegnu tražene standarde.

U realizovanju izazovnog seta obaveza koje je Komisija predvidela za ovu godinu, kazao je ovaj njen funkcioner, cilj neće biti juriš na naslovne stranice već mudar pristup koji će obezbediti da principi proširenja budu temeljno ugradjeni u rad Evropske komisije, ali i da se primene naučene lekcije iz prethodnih krugova proširenja Evropske unije.

Glavne teme i ključne reforme i preporuke čije sprovodjenje će u decembru ocenjivati Evropski savet tiču se vladavine prava, ekonomskog razvoja i regionalne saradnje, kazao je Jones:

„Što se tiče vladavine prava, ustanovili smo da tu oblast treba dodatno razviti zato što su vladavina prava i pravna država po našem sudu u samoj žiži politike proširenja. Zemlje regiona jesu u ovom pogledu ostvarile pomak, što se može videti i u našim opsežnim izveštajima o napretku, ali, mora se jasno priznati i da još mnogo toga ostaje da se uradi.

U otprilike ovo vreme prošle godine mi smo, takodje, došli do zaključka da moramo uvesti novu metodologiju u pregovorima o ostvarivanju uslova iz ove oblasti. To se odnosi na poglavlja 23 i 24 – odnosno, na pravosudje i osnovna prava, pravdu, slobodu i bezbednost. Ove godine mi zapravo udahnjujemo život u te standarde, odnosno, imenujemo konkretne standarde koji se u tim oblastima moraju zadovoljiti.
Sa Crnom Gorom to smo u pristupnim pregovorima već počeli da radimo. Od suštinskog je značaja otvarati ove oblasti već u inicijalnim fazama pregovora, tačnije, na samom njihovom startu. Mislim da je veoma pozitivna odluka koju smo prošle godine doneli da ta poglavlja moraju da se otvore odmah. Štaviše, Evropski savet je podržao kao vrlo dobru odluku da napravimo snimak stanja tih oblasti u Crnoj Gori čak i pre nego što smo sa tom zemljom otvorili pristupne pregovore. Mislim da je to zaista vrlo korisno za zemlje u procesu evrointegracije zato što je čitava poenta u tome da one dobiju što više vremena da postignu solidan stepen implementacije reformi.

To je zapravo bila jedna od lekcija koju smo naučili u procesu evrointegracije Hrvatske, u tom smislu što smo shvatili da smo pregovore o poglavlju 23 sa tom zemljom počeli suviše kasno, otvorivši ga tek 2010. godine. Bez obzira na razloge za to, za nas, ali, razume se, i za gradjane svih zemalja-aspiranata za članstvo u EU, od fundamentalne je važnosti da se pregovori o ovim poglavljima sa državama-aspirantima za EU otvore što pre. Jedino tako će gradjani videti kakve će beneficije imati kad dobiju funkcionalan, nezavisan, odgovoran i efikasan pravni sistem koji će biti u stanju da se uspešno bori protiv korupcije, organizovanog kriminala i štiti osnovna ljudska prava“,
rekao je Jones.

Evropska komisija će, naglasio je Jones, pomagati zemljama-kandidatima da poprave svoje nezavidne ekonomske parametre u krizi koja traje, kako bi, kada udju u članstvo EU bile u stanju da od prvog dana uspešno primenjuju standarde ekonomske i monetarne unije.

Ključni zahtev evrointegrativnih procesa Zapadnog Balkana je, takodje, regionalna saradnja i rešavanje bilateralnih problema.

Ključni zahtev evrointegrativnih procesa Zapadnog Balkana je, takodje, regionalna saradnja i rešavanje bilateralnih problema. Jones je posebno istakao  da bi države regiona trebalo da što pre nadju rešenja za svoje bilateralne probleme i da zbog njih ne bi smele jedna drugu da blokiraju na putu evro-atlantskih integracija.

Najlošije ocene za BiH

Funkcioner Evropske komisije je zatim, dao kratak presek onoga što su zemlje regiona postigle na putu ka članstvu u EU:

„Hrvatska ulazi u Evropsku uniju 1. jula 2013. godine. Zemlja je za to vrlo dobro pripremljena, ali još uvek nema mesta samozadovoljstvu. Zato smo odlučili da markiramo još deset oblasti na koje Hrvatska mora da se fokusira u preostalom vremenu do učlanjenja.

Sa Crnom Gorom smo počeli pristupne pregovore. Jasno nam je da je još mnogo toga ostalo da se uradi u oblasti vladavine prava, i to će i biti u centru naše pažnje u narednom periodu.

Kad je reč o Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, mi smo, kao što znate već četvrti put preporučili da EU otvori pregovore o članstvu sa ovom zemljom jer smatramo da je za to spremna. Ove godine smo se opredelili za drugačiji pristup predloživši početak pregovora o članstvu sa Makedonijom pre nego što se reši spor oko njenog imena. Verujemo da će signal Evropskog saveta dat u decembru da se utvrdi datum početka pregovora stvoriti uslove da se već u njihovoj početnoj fazi dodje i do rešenja problema imena.

Što se tiče Srbije, vidimo da ona nastavlja da ispunjava političke uslove. Pozivamo je da osnaži reformski zamah, posebno u oblasti reforme pravosudja gde smo zabeležili nazadovanje u poslednjih godinu dana, ali i u pitanjima zaštite nekih ranjivih grupa, kao što su Romi i LGBT populacija. Takodje, treba da nastavi da se konstruktivno angažuje u regionalnoj saradnji i izgradnji dobrosusedskih odnosa. Poznat je već uslov za otvaranje pristupnih pregovora koji su markirani u zaključcima Evropskog saveta iz decembra prošle godine. To je ostvarivanje vidljivog i održivog napretka u odnosima sa Kosovom. Mi smatramo da do toga još nije došlo i moramo videti da i Srbija i Kosovo nastavljaju put ka EU, ali tako da nijedna strana na tom putu ne blokra drugu.
Albanija je, posebno u poslednjih godinu dana, ostvarila značajan napredak, naročito u pogledu medjupartijskog sporazuma o procesima reformi i evrointegracija. Pre dve godine smo postavili set uslova koje Albanija mora da ispuni da bismo sa njom otvorili pregovore o članstvu. Pošto je postignut značajan napredak, ove godine ćemo predložiti da joj se dodeli status kandidata.

Umesto izveštaja o napretku za Kosovo ove godine imamo studiju izvodljivosti za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Zaključili smo da je pravno izvodljivo da se sa Kosovom zaključi taj Sporazum uprkos tome što neke države-članice Evropske unije ne priznaju Kosovo.

Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, moramo, na žalost, reći da su naši ovogodišnji zaključci najnegativniji. Pokušali smo da unesemo zamah u radu sa Bosnom i Hercegovinom i imali nešto malo uspeha u tome. Imao i strukturalni dijalog o pravosudju sa Bosnom i Hercegovinom, ali, iskreno, pomalo smo razočarani, a nismo zadovoljni ni  time kako se situacija razvija nakon početka dijaloga o priključenju na visokom političkom nivou jer nisu ispoštovani prvi rokovi koji su dogovoreni“
, rekao je Jones.

Zatvaranje vrata do 2020. godine

Stefan Lehne, austrijski diplomata i nekadašnji izaslanik EU na Balkanu, svoje izlaganje otvorio je opaskom da je, za razliku od drugih kolega, nakon informacije da je Evropska unija dobila Nobelovu nagradu za mir, pročitao i obrazloženje Komiteta.

Unija je nagradjena zbog nemačko-francuskog pomirenja, stabilizacije demokratije u južnoj Evropi, proširenje Unije u srednjoj Evropi zbog perspektive proširenja na Zapadni Balkan, podsetio je Lehne i duhovito nastavio:

Stefan Lehne
...................................................
​​​​„U suštini, kao što se vidi, EU je dobila Nobelovu nagradu za proširenje, tako da je rešenje smešne aktuelne debate o tome ko treba da ode i primi tu nagradu veoma prosto: to treba da učini gospodin Fuele, a ako je previše zauzet, može poslati Allana Jonesa. Veoma ste me rastužili pozivom za ovaj skup, zato što je u naslovu stajalo „kriza proširenja Evropske unije na Zapadni Balkan“,  ali, mislim da ću ja vas obradovati jer ću reći da nema krize proširenja na Balkan. Ono čega ima jeste velika kriza u Evropskoj uniji, koja, razume se, ima značajan uticaj na proširenje na Zapadni Balkan. Medjutim, to, ipak, nije kriza samog proširenja na region. Dozvolite mi da objasnim. U samoj Evropskoj uniji u krizi proširenje se gotovo intuitivno doživljava kao opasnost. To se otprilike objašnjava sledećom slikom: kuća je u požaru, a vi zidate još jedan sprat. Dakle, očigledno je da je veliki problem nedostatak podrške građana Evropske unije njenom daljem proširenju. Postoji i problem u zemljama Zapadnog Balkana. Pre nekoliko sedmica video sam u srpskim novinama vrlo dobru karikaturu koja to ilustruje. Grupa ljudi sa Balkana je u brodiću na okeanu koji samo što nije potonuo. Srećom, međutim, ugledaju da im se približava veliki parobrod sa koga se vijori velika zastava Evropske unije. Ali, kad su se bolje zagledali, videli su da je ime broda „Titanik“. Očigledno, kriza je uticala i na smanjenje atraktivnosti i kredibiliteta evropske perspektive na Zapadnom Balkanu. Ako pogledaju u kakvom je stanju bila, a u kakvom je sada evropska članica Grčka, ljudima na Balkanu je jasno da članstvo u EU nije više ono što je nekad bilo. Uz to, niko više i ne zna kako će Evropska unija izgledati za nekoliko godina, kakvu će uopšte konfiguraciju imati, s obzirom na to da se neke zemlje pripremaju da iz nje izadju, tako da se može desiti da u narednom sazivu Evropske komisije Štefan Fuele, komesar za proširenje, postane komesar za suženje Evropske unije. Sve ovo, naravno, dovodi do atmosfere velike neizvesnosti u zemljama-aspirantima“, rekao je austrijski diplomata.

Lehne najveći izazov za zemlje Zapadnog Balkana vidi u krizi evra i finansijskoj krizi u Evropskoj uniji, zbog čega su mnoge regionalne države u recesiji, imaju velike javne dugove, malo stranih investicija, ogromne stope nezaposlenosti. Otuda je od ključne važnosti da Unija preko IPA fondova ekonomski pomogne region, a u narednih sedam godina kroz ovaj mehanizam u zemlje regiona uliće se 40 milijardi evra.

Govoreći o drugom izazovu u zemljama regiona, Lehne je pomenuo negativne konsekvence činjenice da se nakon Hrvatske vrata EU verovatno zatvaraju do 2020. godine:

„To nije baš motivišuće za lokalne političare. To može da vodi u rizik koji bih nazvao „blef na blef“, dakle, da se mi iz država-članica Evropske unije pretvaramo da smo otvoreni za prijem novih članica, dod se, na drugoj strani, zemlje kandidati pretvaraju da sprovode reforme. To zaista predstavlja veliki rizik i jedini način da se on otkloni jeste osnažiti angažovanje Evropske unije u regionu. U tom smislu, ono što je gospodin File nedavno učinio u Makedoniji, opredelivši se za drugačiju metodologiju, predstavlja pravi pristup. Dijalog na visokom nivou sa Makedonijom ulio je zaista novu energiju u reforski proces te zemlje. Takodje, smatram da je u ovom kontekstu veoma dobra ideja da se sredstva iz IPA fondova do nekih nivoa državama u regionu dodeljuju fleksibilnije, u zavisnosti od rezultata koje postignu. Suština je, dakle, u tome da zemlji bude odobren novac iz specijalnih fondova tek kad pokaže da je učinila traženi reformski korak. Ovo istovremeno može biti i način da se političari u regionu motivišu da nastave reformske procese“, ocenio je Lehne.

Lehne je, medjutim, optimista u pogledu zapadnobalkanskih evrointegracija i to obrazlaže činjenicom da su privrede država ovog regiona već toliko isprepletene sa privredom EU, da realno i nemaju stratešku alternativu, uprkos tome što se ponekad u nekima od njih mogu čuti priće o okretanju Rusiji ili Kini.

Čekanje vredno provedbe reformi

Dimitar Bećev, istraživač iz Evropskog saveta za medjunarodne odnose i direktor kancelarije tog saveta u Sofiji, ocenio je da kriza evra nije zaustavila proces proširenja Evropske unije, ali da je region Zapadnog Balkana potisnula u najudaljeniji krug Evrope sa više brzina – na samu periferiju periferije. Privrede Zapadnog Balkana, uzdrmane niskim i negativnim stopama rasta, ogromnom i rastućom nezaposlenošću, pokazale su limite evropskog modela rasta i potkopale narative o konvergenciji izmedju ovog regiona i  Evropske unije. Kriza evra, prema Bećevu, dodatno je osnažila iskušenje pred kojim je Evropska unija već bila: da, kad je Zapadni Balkan u pitanju, sklizne u status quo, u već istrošeni pristup „da sačekamo, pa da vidimo“.

Iako nije verovatno oživljavanje nasilnih konflikata iz devedesetih, stagnacija regiona vodila bi do erozije uticaja EU i dolaska nekih drugih, suparničkih, igrača u region.

Medjutim, ono što na prvi pogled izgleda kao stabilnost status quo stanja moglo bi se, upozorava ovaj analitičar, ispostaviti kao opasna varka. Iako nije verovatno oživljavanje nasilnih konflikata iz devedesetih, stagnacija regiona vodila bi do erozije uticaja Evropske unije i dolaska nekih drugih, suparničkih, igrača u region. Kako bi politika proširenja ka Zapadnom Balkanu postala delatna, Evropska unija bi, savetuje Bećev, fokus svog angažmana u regionu morala da premesti sa bezbednosnog na ekonomski narativ.

Florian Bieber, direktor Centra za studije jugoistočne Evrope Univerziteta u Gracu, uprkos ekonomskoj krizi koja će svakako uticati i na dinamiku širenja EU na Balkan, ipak je optimista. Kad je u pitanju pristup Brisela priključenju regiona, kaže da je dugo bio pesimista jer nije bio ubeđen da EU strategiju prilagođava specifičnostima Balkana, ali da je sada taj proces mnogo fleksibilniji i inovativniji. On ne smatra da je najlošija vest što će preostale države-aspiranti, nakon priključenja Hrvatske, čekati na prijem u EU čitavih deset godina. Najvažniji je, kaže, a to se često zaboravlja, proces reformi, da se tih deset godina ne stoji u mestu nego da se sprovode reforme:

„Rekao bih da bi najgora moguća stvar koju biste učinili za zemlje Zapadnog Balkana bila da ih sutra primite u Evropsku uniju. Zašto bi to za te države bila najgora stvar? Zato što one onda ne bi imale nikakvu motivaciju da menjaju institucije, da nastave reformske procese, usvajaju reformske zakone, transformišu politički sistem. Mi smo to već videli da je u zemljama koje su postale članice Evropske unije 2004. i 2007. godine. taj reformski proces nakon pridruživanja Uniji krenuo nazad zato što više nije bilo nikakovog pritiska. To je bilo na delu i u Mađarskoj, i u Rumuniji itd. A to su, ne zaboravimo, zemlje koje su neke reforme i odradile. Onda možete zamisliti kako bi bilo sa zemljama koje nisu sprovele nužne reforme, a na koje nakon priključenja ne bi više bilo nikakvog pritiska da nastave reforme. To bi bio najbolji rezultat za građane tih zemalja; za političku elitu ne, ali za građane bi to bilo sasvim sigurno mnogo gore nego da sačekaju još neku godinu, ali da dobiju reformisanu državu. Dakle, bolje je deset godina čekanja, ali da se u tom periodu sprovedu reforme koje će suštinski promeniti te države nego sutra članstvo u Evropskoj uniji sa nereformisanim institucijama. Naravno, to ne zvuči lepo, ali rezultat je mnogo bolji.

Zamislite, recimo, da je Hrvatska primljena u EU 2000. godine, odmah posle smrti Franje Tuđmana. HDZ bi se u tadašnjoj situaciji hvalio da je zemlja za vreme njihove vlade postala članica Evropske unije. Međutim, na sreću, nije primljena tada nego je primljena sada, posle reformi i posle neke vrste suočavanja sa prošlosti – koja, doduše, nije idealna, ali koja je mnogo bolja nego što je bila 2000. godine. Dakle, upravo to je rezultat delovaja Evropske unije“
, pojašnjava Bieber.

Sa konferencije u Gracu
............................................
​​Ilustrujući činjenicu da kriza koja vlada u EU može uticati na daji proces pridruživanja zemalja Zapadnog Balkana, Tim Judah, novinar lista The Economist, konstatovao je da je došao trenutak da se svi upitaju kakav uticaj na region može imati pitanje Škotske, problem Katalonije ili eventualni izlazak Velike Britanije iz EU.

„Možemo se svi pitati čemu zapravo region teži da se priključi“, rekao je Juda.

​​Jedan od učesnika skupa bio je i predsednik Makedonije Gjorge Ivanov. On je najpre ukazao na zapadne stereotipe o Balkanu, kojima se region još uvek opisuje kao „bure baruta“, a njegovi gradjani kao „homo balkanicusi“, Uprkos tome što je rata u tri hiljade godina istorije baš na Balkanu bilo najmanje. A bilo ga je mnogo, podsetiće Ivanov - čak 2700 od 3000 godina čovekove povesti.

Govoreći o evro-atlantskim integracijama Makedonije, Ivanov je rekao da je njegova zemlja, slikovito govoreći, već četiri godine zaglavljena u liftu, bez svoje krivice. Čeka, naime, da joj Brisel odobri datum pregovora o članstvu, iako je, prema ocenama Evropske komisije, odavno ispunila i političke i ekonomske kriterijume za to. I to sve zbog blokade svog južnog suseda Grčke, zbog problema imena. Ivanov je, medjutim, istakao da poslednja godina politički inventivnog angažmana Evropske unije na Balkanu, ipak, otvara perspektive.

Največa zasluga za to, kako je rekao, pripada komesaru za proširenje Štefanu Fueleu. Upravo zahvaljujući njegovim kreativnim zalaganjima, kako je rekao Ivanov, region je izašao iz statusa quo – Hrvatska je napustila evropsku čekaocnicu jer će polovinom iduće godine postati njena članica, Srbija je dobila status kandidata, a i Albanija će ga ubrzo dobiti.

Da bi se ublažili efekti ekonomske krize EU na Zapadni Balkan, učvrstio regionalni identitet i rešili bilateralni sporovi, Pellumb Kallaba iz Kosovskog centra za bezbednosne studije založio se za ideju regionalnog okupljanja preostalih zapadnobalkanskih država, aspiranata za EU:

„Ja mislim da šest preostalih regionalnih država moraju veoma blisko da sarađuju zato što bi zamah proširenja na Zapadni Balkan mogao oslabiti zbog krize u Evropskoj uniji. Dakle, zemlje regiona bi trebalo da imaju sopstvenu agendu saradnje koja nije zavisna od EU. Mi kao region treba da snažimo svoj sopstveni regionalni identitet i da se takmičimo sa drugim regionima koji već postoje u Evropskoj uniji, kao što su Nordijski savet ili Benelux ili čak i Višegradska grupa. Strategijski govoreći, to može biti velika prilika za sve nas da dođemo do rešenja u kojem su svi dobitnici”, rekao je kosovski analitičar.

Ekonomski ekspert Vladimir Gligorov, viši istraživač sa Bečkog instituta za medjunarodne ekonomske studije, upozorio je da zemlje Zapadnog Balkana, ako ne dodje do promena u politici i modelu razvoja, očekuje nekoliko godina stagnacije.

Glavne prepreke za privredni rast u regionu su visok javni dug i budzetski deficit. Veliki problem predstavlja i visoka stopa nezaposlenosti, na koju je, kako je rekao Gligorov, većina vlada na Balkanu neosetljiva. On je ukazao na to da narednih nekoliko godina na Balkanu ne treba očekivati novi talas stranih investicija iz Evropske unije jer će ona biti zaokupljena strukturnim promenama unutar svojih granica.

„Ako više ne možete da se oslonite na strane izvore, morate sami da ulažete, što znači da je neophodna jaka domaća štednja“, rekao je Gligorov, ali je dodao da podaci pokazuju da je ona na Balkanu relativno niska.

Mnoge učesnike skupa interesovalo je da li se i u čemu politika evrointegracija novoizabrane srpske vlade razlikuje od one koju je sprovodila prethodna vlast. Na to pitanje je Milica Delević, predsednica Odbora Skupštine Srbije za evropske integracije odgovorila:

„Svaka nova vlada poželi da kaže da će sve biti drugačije i da će početi ispočetka. Medjutim, proces evropskih integracija je kumulativni proces, što znači da svaka nova vlada nastavlja ono što je prethodna već postigla. U tom smislu ova vlada će morati da nastavi da gradi evropsku kuću čiji je dobar deo izgradila prethodna vlada i one pre nje. Ono što je prethodna vlada postigla na putu ka EU jeste da je zemlji obezbedila status kandidata i viznu liberalizaciju i ne verujem da bi bilo ko u aktuelnoj vlasti želeo toga da se odrekne. Sada smo ušli u dijalog sa Kosovom, teško je još uvek proceniti kakva će biti reformska dinamika, ali ono što mislim da će odrediti u čemu je suštinska razlika u evro-agendi ove i prethodne vlade jeste to koja će vlada na putu ka EU postići više. Jedini dokaz da će ova vlada u pogledu evrointegracija raditi bitno drugačije od prethodne jeste da potpuno promeni kurs koji je prethodna vlast imala“, kazala je Delevevićeva.

Zaključak skupa u Gracu, najkraće rečeno, mogao bi se iskazati uverenjem najvećeg broja učesnika da je proces proširenja Evropske unije uprkos krizi još živ. Zapadni Balkan faktički već jeste deo EU, a armija komesara Fuelea, kako je rekao austrijski diplomata Stefan Lehne, korača dalje kao da krize i nema.

 

18.11.2012.

POVODOM STRADANjA DJECE: REISU-L-ULEMA HUSEIN KAVAZOVIĆ UPUTIO SAUČEŠĆE MUFTIJI EGIPTA

Povodom stradanja djece
Reisu-l-ulema Kavazović uputio telegram saučešća muftiji Egipta
FOTO: Arhiva
Reisu-l-ulema Kavazović uputio telegram saučešća muftiji Egipta

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović uputio je telegram saučešća dr Ali Džumi muftiji Arapske Republike Egipat u povodu stradanja velikog broja djece u sudaru školskog autobusa i voza u centralnoj egipatskoj provinciji Asjut, javila je MINA.
        "Vaša eminencijo dr Ali Džuma, muftija Arapske Republike Egipat, duboko sam ožalošćen viješću da je u našoj bratskoj državi Egiptu u tragičnoj saobraćajnoj nesreći stradao veliki broj djece. U ime muslimana, Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i svoje lično ime izražavam istinsko i bratsko saosjećanje u tugi i bolu sa porodicama nastradale djece, Vama, Vladom i velikim egipatskim narodom, moleći Uzvišenog Boga da stradalim podari Džennet, porodicama sabur i pomoć, a Vladi i narodu Egipta uspjeh u suočavanju sa svim nedaćama i teškoćama. Uvaženi muftija, molim Vas da moje izraze saučešća prenesete porodicama stradale djece, Vladi i narodu Egipta. U ovim teškim trenucima za cijeli Egipat, muslimani i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ujedinjeni su u dovi s egipatskim narodom, moleći za njegov uspjeh i da porodicama žrtava Allah Uzvišeni iz obilja Svoje milosti nadoknadi gubitak", kaže se u telegramu saučešća reisu-l-uleme Kavazovića.
        Prema agencijskim izvještajima najmanje 40 djece, dobi od četiri do šest godina, poginulo je danas u sudaru školskog autobusa i voza u centralnoj egipatskoj provinciji Asjut.

................................................................

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović uputio je telegram saučešća dr Ali Džumi muftiji Arapske Republike Egipat u povodu stradanja velikog broja djece u sudaru školskog autobusa i voza u centralnoj egipatskoj provinciji Asjut.

"Vaša eminencijo dr Ali Džuma, muftija Arapske Republike Egipat, duboko sam ožalošćen viješću da je u našoj bratskoj državi Egiptu u tragičnoj saobraćajnoj nesreći stradao veliki broj djece.

U ime muslimana, Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i svoje lično ime izražavam istinsko i bratsko saosjećanje u tugi i bolu sa porodicama nastradale djece, Vama, Vladom i velikim egipatskim narodom, moleći Uzvišenog Boga da stradalim podari Džennet, porodicama sabur i pomoć, a Vladi i narodu Egipta uspjeh u suočavanju sa svim nedaćama i teškoćama.

Uvaženi muftija, molim Vas da moje izraze saučešća prenesete porodicama stradale djece, Vladi i narodu Egipta. U ovim teškim trenucima za cijeli Egipat, muslimani i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ujedinjeni su u dovi s egipatskim narodom, moleći za njegov uspjeh i da porodicama žrtava Allah Uzvišeni iz obilja Svoje milosti nadoknadi gubitak", kaže se u telegramu saučešća reisu-l-uleme Kavazovića.

Prema agencijskim izvještajima najmanje 40 djece, dobi od četiri do šest godina, poginulo je danas u sudaru školskog autobusa i voza u centralnoj egipatskoj provinciji Asjut.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240521

Powered by Blogger.ba