Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

11.11.2012.

JELENA KARLEUŠA, ANTIFAŠISTA: SARAJLIJE SU VELIKI LjUDI

Jelena Karleuša, antifašista

Sarajlije su veliki ljudi

 
Photo: Stock

Povodom svog koncerta u glavnom gradu jedinstvene Bosne i Hercegovine, sa novinarima sarajevskog portala "Azra" razgovarala je Jelena Karleuša. U iskrenoj ispovesti dotakla se mnogih tema od kojih beže njene kolege: govorila je o nacionalizmu u Srbiji, bombardovanju Sarajeva, o Srebrenici, malograđanštini i svojim političkim stavovima. Prenosimo najzanimljivije delove ovog intervjua

Photo: Stock

O SARAJEVU: Veoma volim svoj grad Beograd i svoju zemlju Srbiju, i svako treba da voli svoj grad i svoju domovinu, ali da objasnim ovo za Bosnu i Sarajevo. Tu sam, večeras će na mom nastupu biti mnogo onih koji će pevati moje pesme, i pokazati mi koliko me vole. Samo veliki, kvalitetni i dobri ljudi mogu da pređu preko strašnih stvari u životu. To ne samo da cenim, već mi je to i pokazatelj koliko ste posebni.

O BOMBARDOVANJU: Jer, da je neko moj grad bombardovao, ne znam tri, četiri godine, da je meni poubijao sve, ja ne bih mogla… Ne znam… To je meni… Morala bih da budem mnogo, mnogo velika, mnogo velikog srca, širokih shvatanja… Evo, to se upravo dešava, čim sam ja ovde.

O SRBIJI: U mojoj zemlji ima mnogo dobrog sveta, ali ima mnogo i onih koji taj dobri svet gura u tišinu. Bila sam jako mala kada su se strašne stvari dešavale na ovim prostorima i sigurna sam, da sam bila odrasla osoba, da bih učinila sve da povučem mlade ljude u totalno suprotnom pravcu od onoga što se dešavalo tada. U svakom slučaju bih bila “glasnogovornik” protiv.

O NARODU: Kada u ime jednog naroda mnogo loših ljudi radi, to je jedna stvar, a kada taj narod ne osudi to na pravi način, e onda je to druga stvar, onda je to već naš unutrašnji problem, problem s nama samima.

O UZORIMA: Šta su to nama uzori, šta je dobro, šta je loše, šta smo to mi? To više nema veze s tim da li smo mi Srbi, Hrvati, Bosanci, Albanci ili da li smo iz Uzbekistana. Ima veze s tim kakvi smo mi ljudi. Odakle god dolaziš, ti si za mene, pre svega, čovek.

Photo: Stock

O LICEMERIMA: U mom slučaju se to ne zove beskompromisnost već neustrašivost i odbijanje da budem dijelom licemjerstva i sveopšte malograđanštine. Ne mogu ja reći: “Bavim se ovim, a ovo drugo me ne interesuje”, kada to dotiče i mene i moju djecu, moju porodicu, moju publiku, kao i sve narode na ovim prostorima.

O ISTINI: Svi ćute i svi se prave ludi i nešto se zgražavaju i šokiraju kada neko kaže istinu. Ali se zato tapšu oni koji prešućuju ili pričaju bajke. Bilo bi krajnje licemjerno da kao javna osoba ne iskažem stav o nečemu što mi smeta i što je nepravda.

O STRAHU: Šta znači plašiti se? Dokle više ti strahovi i ti malograđanski stavovi? Šta, treba da ćutim i jedem govna? Radila bih nešto protiv sebe kada bih bila lažna i folirala se. Govorim ono što osjećam. Znam da je to pogubno za mene, znam i da mi je oduzelo publike, pogotovo u Srbiji.

O SRPSKOM USUDU: Ne govori mnogo ljudi ovo što ja govorim, u svojim stavovima sam radikalna, kritikujem jedan grozan nacionalizam koji je na vlasti u Srbiji, neke ljude koji su za naš narod mnogo loši, jer našem narodu su uvijek najgori bili najveći uzori i najveći idoli i najveći heroji. I svi to znaju i svi ćute. To je usud ovih prostora, da svi znamo sve i svi se pravimo ludi. Ja se izvinjavam, ako ste vi svi normalni, onda sam ja u tom slučaju luda.

O GENOCIDU U SREBRENICI: Na svom Twitter profilu 11. jula napisala sam: “Godišnjica masakra u Srebrenici. Zašto smo dopustili da se to desi? Bezumlje, mržnja, ljudi zvijeri. Žrtve nemaju nacionalnost. Ne ponovilo se”. Ne znam šta treba da objasnim u tom gestu, šta im je čudno, koji dio im tu nije jasan? Osudiš zločin, normalno. Uvijek! Kada si skot, svi te kapiraju na pravi način, a kada si čovjek i kada imaš ispravne stavove, stalno nešto moraš da objašnjavaš. To je problem ovih prostora.

 

11.11.2012.

POKUŠAJ FAŠISTIČKE POTKAZIVAČKE KONTRAOFANZIVE

Pokušaj fašističke potkazivačke kontraofanzive

Žene u crnom hitno na robiju

 
Photo: Dušan Komarčević

U dramatičnom saopštenju fašistima, uz “sramne” zastave duginih boja koje podstiču potrošnju sedativa, smetaju priznanje nezavisnosti Kosova, Dražinih zločina, srebreničkog genocida, dojavljuju i to da se žene stide zbog predsednikovog četničkog zvanja

Srpski narodni pokret Naši zahtevao je u potkazivačkom saopštenju odaslatom u subotu od predsednika Vlade Srbije Ivice Dačića i potpredsednika Aleksandra Vučića da “u najhitnijem roku pohapse sve odgovorne u protivustavnoj organizaciji 'Žene u crnom', jer su 9. novembra u Beogradu na kvazi - antifašističkom protestu 'Priznajem' nosili transparent 'Priznajem nezavisnost Kosova', što se po članu 306. Krivičnog zakonika Republike Srbije kažnjava minimalno sa 10 godina zatvorske kazne”.

U saopštenju Naši konstatuju da je “ceo protest obilovao mržnjom prema srpskom narodu i veličanjem istorijskih falsifikata, pa je, između ostalih, bilo i transparenata na kojima je pisalo 'Priznajem da je Draža Mihailović ratni zločinac', 'Priznajem da me je sramota što je predsednik države četnički vojvoda (šta li je ovde istorijski falsifikat)', 'Priznajem i pre izricanja presude da su Ratko Mladić i Radovan Karadžić ratni zločinci', dok se Srebrenica promovisala kao genocid, uz sramne zastave duginih boja.

Fašistoidni čuvari nacionalne, ali i funkcionerske časti, podsećaju da su im se Žene u crnom davno zamerile, budući da su godinama “poznate po govoru mržnje prema svemu što je srpsko”.  Žale se našijenci da njima preti zabrana zbog “izmišljenih događaja”, dok Žene u crnom i slične organizacije “nesmetano haraju Srbijom i izigravaju 'borce za ljudska prava'”.

Podsećaju  neoprezne “nadležne” i na to da su dužni (organi) da rade prema Ustavu, ocenjujući da su Žene u crnom prekršile član 306 “Priznavanje kapitulacije i okupacije Srbije”: “Građanin Srbije koji potpiše ili prizna kapitulaciju ili prihvati ili prizna okupaciju Srbije, ili pojedinjenog njenog dela, kazniće se zatvorom najmanje deset godina”.

Građanke nisu pomenute, a Naši se baš potrudili...

.......................................................................

U Beogradu obeležen Dan borbe protiv fašizma

Dugine boje u centru grada

 
Photo: nadlanu.com

Organizatorke okupljanja delile su letke u kojima konstatuju da “Srbija poriče svoju nedavnu zločinačku prošlost”, odnosno da “današnja vlast u Srbiji, ista ona koja je pokrenula ratove, najodgovornija za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine širom bivše Jugoslavije, podstiče fašizam i klerikalizam”

Photo: www.nadlanu.com

Protestnim stajanjem ispred Predsedništva Srbije, zgrade Patrijaršije SPC i u Srebreničkoj ulici, kao i polaganjem cveća na spomenik žrtvama fašizma kod Igumanovljeve palate, aktivistkinje i aktivisti Žena u crnom, novosadske Art klinike, Queeria centra i Beograd Pride obeležili su Međunarodni dan borbe protiv fašizma 9. novembar. Na platou između zgrade Predsedništva i Skupštine grada, uz prisustvo uobičajenog policijskog obezbeđenja i novinara, učesnici protesta istakli su parole: “Sramota me je što je predsednik Republike četnički vojvoda”, “Vukovar nije srpski grad”, “U Srebrenici se dogodio genocid”, “Priznajem nezavisnost Kosova”, “Fašizam ubija rečju i delom, ovde i sada”, “Zahtevam da se u Beogradu podigne spomenik žrtvama genocida”, "Priznajem da je Draža Mihailović ratni zločinac", "Priznajem da su ratni profiteri politička i ekonomska klasa u Srbiji".

“Na Međunarodni dan borbe protiv fašizma ovde su se okupili  su se odgovorni građani, antifašistkinje i antifašisti koji pokazuju da su protiv onoga što sadašnja vlast radi poričući zločine i kršeći međunarodne sporazume”, rekla je aktivistkinja Žena u crnom Staša Zajović.

Organizatorke okupljanja delile su letke u kojima konstatuju da “Srbija poriče svoju nedavnu zločinačku prošlost”, odnosno da “današnja vlast u Srbiji, ista ona koja je pokrenula ratove, najodgovornija za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine širom bivše Jugoslavije, podstiče fašizam i klerikalizam”.

Kolona učesnica i učesnika protesta koji su nosili transparente i zastave duginih boja prošla je Terazijama, praćena interesovanjem prolaznika koji su se raspitivali o kakvim je demonstracijama reč. Cveće je položeno na spomenik rodoljubima koji su 1941. streljani, a potom obešeni u glavnoj beogradskoj ulici. Na semaforu u Kolarčevoj kolonu su zvukom sirena i psovkama “pozdravili” vozači, a na ulazu u Knez Mihailovu došlo je do razmene “stavova” sa aktivistima Srpske radikalne stranke koji su prodavali knjigu haškog optuženika Vojislava Šešelja „Vikilis mi javlja“.

Ispred Patrijaršije SPC u prvi plan istaknute su parole “Ja sam ateistkinja”,  "Priznajem da se stidim što je Srbija crkvena država". U Srebreničkoj ulici Staša Zajović i umetnik Nikola Džafo iz Art klinike, postavili su na ogradi zgrade Narodne biblioteke srušene u bombardovanju 6. aprila 1941. plakat sa crnom pozadinom na kojem je ispisana konstatacija “8372 - broj žrtava genocida u Srebrenici”.

* TeVe Novine

 

 

 

 

11.11.2012.

ODLUKA SPC: KAČAVENDA OSTAJE

Odluka SPC

Kačavenda ostaje

 
Đeneral u akciji: Vasilije Kačavenda između Džimija Kartera i Radovana Karadžića
Đeneral u akciji: Vasilije Kačavenda između Džimija Kartera i Radovana Karadžića
Photo: Stock

Episkop zvorničko-tuzlanski Srpske pravoslavne crkve, Vasilije Kačavenda (74), najkasnije do majskog zasedanja Svetog arhijerejskog sabora SPC, trebalo bi da se povuče sa trona te eparhije. Sinod je o Kačavendinom povlačenju raspravljao na sednici koja je održana u utorak i koja je bila neka vrsta proširene crkvene vlade. Osim članova Sinoda, u radu te sednice učestvovali su mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i vladika zahumsko-hercegovački Grigorije

More then a feeling: Striper Dejan i striper Vasilije, obučeni
Photo: Stock

Kačavenda je 1978. godine došao je na mesto vladike Longina Tomića, koji se povukao godinu i po ranije u manastir Tavnu. Od početka rata u BiH do danas, živi u Bijeljini, u raskošnom dvoru, u okviru manastira Svetog Vasilija Ostroškog, koje on "krsti" kao "privremeno sedište episkopa". Jedini je vladika u SPC, koji se nije vratio, posle rata, na svoje predratno mesto stolovanja (u Tuzlu). I pre rata, njegov vladičanski dvor bio je jedan od najraskošnijih i najluksuznijih u SPC. Bivši predsednik RS Mirko Šarović, potpisao je ukaz kojim mi ga je proizveo u čin đenerala Vojske RS.

Saopštenje episkopa bačkog Irineja, portparola SPC:

S obzirom na učestala pitanja novinarâ, zasnovana na tekstu dnevnog lista Danas od 9. novembra, kao i na veoma raširenu medijsku praksu da se od vesti, često neproverene, pravi čitava skandalozna priča ili bar proizvoljna špekulacija, saopštavamo javnosti sledeće: Njegovo Preosveštenstvo Episkop zvorničko-tuzlanski g. Vasilije zvanično je zatražio od Svetog Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve da bude oslobođen aktivne službe, odnosno upravljanja poverenom mu Eparhijom, i to zbog ozbiljnih zdravstvenih teškoća.

Sveti Sinod je primio i načelno prihvatio ostavku Preosvećenog vladike Vasilija, ali ga je ujedno umolio da, uprkos teškoćama, rukovodi životom Eparhije zvorničko-tuzlanske do redovnog zasedanja Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u maju 2013. godine, i to iz dva razloga: prvi je taj da je konačno razrešenje od upravljanja Eparhijom u nadležnosti Sabora, a ne Sinoda; drugi pak jeste činjenica da je Sveti Sinod istovremeno umolio Preosvećenog episkopa Vasilija da završi započete graditeljske i druge važne projekte u poverenoj mu Eparhiji.

Kruh naš nasušni: Vasilije Kačaveda u procesu pipkanja (prvi sleva)
Photo: Stock

Sve van ovih činjenica spada u oblast subjektivnih pretpostavki i konstrukcija. Nijedan episkop ne biva „primoran” na ovakav korak nego, kad oseti da više nema dovoljno snage za puno služenje Bogu i Crkvi, tada po diktatu sopstvene savesti i osećanja odgovornosti traži od Crkve rešenje nastalog problema.

Najzad, ni dolepotpisani ni drugi odgovorni ljudi u Crkvi ne mogu biti dostupni novinarima dok im traju službene obaveze, a posebno ne na velike praznike u toku bogosluženja i za vreme odsustva iz službenih prostorija. Strpljenje se isplati svakom, pa i medijskim poslenicima.

..............................................................

Image




Image




Image



Just before genocide in Srebrenica. Members of the Special Police Units of the Republic Serbia called "Skorpioni" and Serbian Orthodox priest few days before they committed genocide in Srebrenica (search Google "Skorpioni Srebrenica video" for more info), where they executed even Bosnians boys 12 years old.



Serbian Orthodox priest with arms somewehere in Bosnia

Image
      
..........................................................................................................................  
Serbian bishop Kacavenda, accused from some womens in Bosnia, like rapist, together with war criminal and butcher of the Srebrenica, Ratko Mladic.

Image



Serbian bishop Kacavenda, together with war criminal Radovan Karadzic
Image


Serbian archbishop Pavle, together with war criminal Radovan Karadzic
Image


Serbian archbishop Pavle, together with war criminal Radovan Karadzic and Ratko Mladic, butcher of the Srebrenica
Image


Serbian bishop Amfilohije (former member of the Serbian government Beba Popovic called him warrior of the Serbian Orthodox Church), together with war criminal Zeljko Raznjatovic Arkan
Image

 

Serbian Orthdox Church archbishop Pavle and war criminals Radovan Karadzic, Ratko Mladic and Momcilo Krajisnik.

11.11.2012.

NEONACISTI SKRNAVILI ANTIFAŠISTIČKE SPOMENIKE

U Nišu ništa novo

Neonacisti skrnavili antifašističke spomenike

 
Photo: srb-akcija.org

..................................................

Neonacistička organizacija Srbska akcija (SA) oskrnavila je u Nišu pojedina spomen-obeležja narodnim herojima iz Drugog svetskog rata. Povod vandalskom činu su, kako navode srbijanski ekstremisti na njihovom sajtu, obeležavanja godišnjica "lažnih komunističkih oslobođenja srbskih gradova i sela tokom jeseni 1944. godine". Ova neonacistička grupa je ranije pribegavala sličnim akcijama uperenim protiv antifašističkih obeležja u gradu na jugu Srbije. Nadležni organi tada nisu našli za shodno da se pozabave ovim izgrednicima. Da li će u ovom slučaju? - sumnjamo

Gde je antifašista Ivica Dačić, kako je, šta radi: Srbijanski Sturmabteilung
Photo: Goran Necin

..............................................

Povod vandalskom činu je, kako su ekstremisti naveli na svom zvaničnom sajtu, obeležavanja godišnjica "lažnih komunističkih oslobođenja srbskih gradova i sela tokom jeseni 1944. godine", a sa ciljem "razobličavanja mračne i zločinačke pozadine ovih događaja".

Kako i ostale srbijanske klerofašističke i fašističke organizacije i grupe, tako i ova neonacistička poziva na, tobož, istinu o komunističkim zločinima u Srbiji, implicirajući na obračun antifašista sa ovdašnjim slugama nacističkog okupatora tokom Drugog svetskog rata (posebno obožavaju Dimitrija Ljotića vođu klinsliškog Zbora, kao i nezvaničnog ideologa, a svakako promotera fašizma u Srbiji - Nikolaja Velimirovića, prim. aut.), odnosno nakon oslobođenja zemlje. Glede toga, neonacistička grupa koja je zauzela upražnjenu poziciju zabranjenog Nacionalnog stroja Gorana Davidovića Firera, antifašističku borbu smatra za "zlokobno nasleđe", a one koji su se borili protiv nacizma na tlu Srbije u poslednjem svetskom ratu - "crvenim lažnim oslobodiocima".

SA je ranije pribegavala sličnim akcijama, a koje su uperene protiv antifašističkih spomen-obeležja u gradu na jugu Srbije.

Predhodni atak na antifašistička spomen-obeležja: Šturmeri iz SA
Photo: Stock

................................................................

Naime, sličan vandalski poduhvat upriličili su sredinom avgusta 2011. godine u jednom niškom gradskom parku. Tom prilikom su sa kapuljačama na glavi i hiruškim maskama na licu, navlačili crne kese preko spomenika partizanskim herojima i potom na njih lepili poruke o "komunističkim zločinima". Nadležni organi tada nisu našli za shodno da se pozabave ovim izgrednicima. Da li će u ovom slučaju? - sumnjamo.

Naravno, to je samo deo huligansko-vandalskih aktivnosti nedavno osnovane srbijanske neonacističke družine, a za koju nadležni organi u Srbiji očito ne haju.

Krajem 2011. godine, jurišnici iz Srbske akcije su uputili javne pretnje aktivistima Društvenog centra iz Novog Sada, dok su se aprilu iste godine oglasili povodom rasističkih nereda u beogradskom prigradskom naselju Resnik i tom prilikom pružili podršku rasistima iz podavalskog sela.

Poslednji veći rasistički incident, koji implicira da su pripadnici SA imali udela u njemu, dogodio se u vojvođanskom selu Jabučki rit, kada je grupa od oko 15 huligana maskiranih sa kapuljačama i štanglama kidisala je na novoformirano romsko naselje u Jabučkom ritu, uzvikujući parole "Srbija Srbima" i "Marš napolje", a na jednom kontejneru nacrtali su i kukasti krst i prepoznatljiv simbol neonacističke Srbske akcije - keltski krst sa unakrsno ispisanim inicijalima SA.

Malo rasizma, što da ne: Akcija u romskom naselju u Jabučkom ritu
Photo: slobodnaevropa.org

....................................................

Inače, u okviru, nazovimo - redovnih propagandnih aktivnosti, jurišnici iz Srbske akcije najčešće pribegavaju skrnavljenju fasada kuća i zgrada grafitima mržnje i lepljenju nalepnica i plakata sličnog sadržaja na javnim mestima. Svoje ideje takođe afirmišu i preko najpoznatijeg internacionalnog neonacističkog portala "Stormfront", na podstranicama tog sajta koje su posvećene srpskim pobornicima nacinalnog socijalizma. Takođe, svoje devijantne ideje promovišu i putem časopisa "Vojska smene" i lokalnog biltena pod nazivom "Steg".

Očistimo sve osima DSS i radikala: Neonacisti znaju zašto
Photo: srb-akcija.org

.....................................................

Ukratko, SA otvoreno promoviše šovinizam, rasizam, homofobiju i antijevrejstvo, što svakako podrazumeva i agresivan stav u odnosu na demokratiju i moderne civilizacijske vrednosti, uopšte.

Retorika kojom se koriste pripadnici Srbske akcije posve je banalna i izrazito nasilnička te jasno oslikava njihovo raspoloženje, samim tim i ideološke nazore. Kao ilustrativan primer mogu poslužiti brojni naslovi članaka koje objavljuju na sajtu njihove organizacije: "Protiv najezde tuđinaca", "Čista Srbija - zdrava nacija", "Stop ciganizaciji Beograda", "Protiv imigrantske najezde", "Novi srbski trijumf nad pederskim režimom i srbomrzačkim nakotom", "Srbska nadmoć" i slično.

Srbijanski neonacisti pažljivo su odabrali i početna slova u nazivu svoje grupe - SA, što nedvosmisleno ukazuje na njihove simpatije prema zloglasnom Sturmabteilung, paramilitarnoj formaciji Hitlerove nacističke partije.

S tim u vezi, jasno je da su ovdašnji ekstremisti uspešno usvojili jedan deo strategije svojih saboraca sa Zapada, što se pre svega odnosi na upotrebu prikrivene i poluprikrivene ikonografije, odnosno kodirane nacističke propagande u obliku slovne ili numeričke simbolike.

Sličan primer je i zabranjeni Nacionalni stroj koji se služio akronimom NS, vrlo popularnom skraćenicom za reč nacionalsocijalizam u krugovima neonacista širom sveta.

 

11.11.2012.

SJEĆANjA ZA BUDUĆNOST

Promocija knjige Re:vizija prošlosti

Sećanja za budućnost

 
Muzej istorije Jugoslavije

............................................................

U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji se temeljnim i sistemskim uništavanjem istorijskih spomenika i brisanjem tragova o događajima i ličnostima iz prošlosti planski kreira etnocentrična politika sećanja

“U Srbiji je naglašena nacionalizacija antifašizma; rehabilitovani i apologizirani četnički pokret se favorizuje u odnosu na partizanski. Tragovi partizanskog otpora antifašizmu ukljanjaju se iz javnog prostora, brišu se sa uličnih tabli, iz naziva preduzeća, ustanova i službenog kalendara praznika. Oko 1500 ulica u Beogradu je preimenovano od 1991, iz centra grada izbrisan je svaki znamen Narodnooslobodilačke borbe, ulicama su vraćeni raniji nazivi kojima se slave i prilično nepoznati članovi dinastija, a u najvećem broju slučajeva odnose se na znamenja koja su relevanentna isključivo srpskoj naciji, ne nužno svim građanima Srbije”, rekla je na promociji knjige Re:vizija prošlosti - Politike sjećanja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji od 1990. godine (Darko Karadžić, Tamara Bangelov, Nataša Govedarica, ACIPS, Friedrich – Ebart – Stiftung, Sarajevo 2012.) Nataša Govedarica, autorka studije o politici sećanja u Srbiji. Promocija je održana u petak, u Muzeju istorije Jugoslavije.

 

Nataša Govedarica je istakla da je politika sećanja u Srbiji nedosledna i podložna stranim uticajima, što pokazuju primeri saradnje sa Haškim tribunalom i formiranje državne komisije za istinu i pomirenje.

“Reč je o nekoj vrsti mimikrije, ne oštrog reza i pravljenja diskontinuiteta sa prethodnom politikom. Ovde se trguje zarad vlastite političke koristi, podleže pritiscima izvana, sve se radi u zamenu za nešto što će se možda dobiti, bez iskrene namere da dođe do suočenja zarad našeg dobra, ljudske obaveze i pristojnosti. Posledice su takve da zločinci mogu postati žrtve, gubitnici pobednici. Politike sećanja, ukoliko žele da deluju humanistički i demokratski, moraju da uključe negativna sećanja, senke prošlosti. U srbijanskom kontekstu važno je registrovati i druge aktere, nevladine organizacije, umetnika, nezavisne intelektualce, kao čuvare negativnih sećanja. Koristila sam dostignuća CZKD, Fonda za humanitarno pravo, Helsinškog odbora, Žena u crnom, tih organizacija koje su na različite načine, antifašističkim akcijama i performansima, izdavačkom delatnošću, dokumentovanjem kršenja ljudskih prava, sačuvale prostor i omogućile da se iz Srbije čuje drukčiji glas. U toj dinamici postoji prostor u kojem možemo da razgovaramo i vidimo koji je to fundus činjenica na osnovu kojih se može kreirati razumna, inkluzivna službena poltika sećanja koja ima prostora da uključi i neka lična sećanja i manjinske perspektive. To bi trebalo da bude željeno dostignuće zemlje u kojoj živimo”, konstatovala je Nataša Govedarica.

Darko Karačić istakao je da su “politike sećanja izuzetno važne za razumevanja našeg odnosa prema prošlosti”.

“Analiza politika ratnih sećanja neophodna je za kreiranje procesa prošlih, sadašnjih i budućih sukoba. Politika sećanja se objašnjava kao proces kreiranja sećanja kao politički ciljanog i konstruiranog procesa, nikako spontanog. Podizanje i rušenje spomenika, komemoracije povodom važnih događaja iz ratova, preimenovanje javnih površina - sve je to deo teme politika ratnih sećanja. Istraživao sam sećanje na partizanski pokret u Drugog svetskom ratu, ono što se sa njim desilo nakon devedesetih u BiH. Nadam se da će knjiga imati uticaj na stvaranje platforme za dijalog između istraživača i drugih aktera”, rekao je Karačić.

Tamara Banjeglav istakla je da su, kada reč o spomen - obeležjima u javnom prostoru, “devedesete u Hrvatskoj komemorirane na etnocentričan način”.

“To znači da se sećamo samo žrtava većinskog, hrvatskog naroda. Prisustva sećanja na žrtve drugih nacionalnosti, osobito srpske, faktički ne postoji. Vrlo malo se spominju žrtve događaja koji su usledili nakon akcije “Oluja”, postepeno se taj prostor otvara, sećanje na te žrtve se polako uvodi u javni diskurs, međeđutim, to je vrlo ograničeno, mislim da će trebati još mnogo vremena pre nego što će i te žrtve dobiti mesto koje zaslužuju u javnim komemorativnim faktima. U Hrvatskoj, kao što kaže profesor Todor Kuljić, ne postoji rat sećanja, budući da je to sećanje etnocentrično, zatvoreno. Nadam se da nam taj rat sećanja tek predstoji, nadam se da će se otvoriti dijalog, prostor u javnim raspravama za sećanje na ostale žrtve, rekla je Tamara Banjeglav.

Istoričarka Olga Manojlović - Pintar ocenila je da “vu knjigu čini važnom, u dugom nizu projekata koji su se bavili ovom temom, to što predstavljh komparativnu analizu politike sećanja u tri sredine, označava izuzetan doprinos sagledavanju vremena i regiona koji sada neuspešno traži svoj identitet kroz različite geografske sintagme kao što su jugoistočna Evropa, zapadni Balkan.

“Analitični i informativni, sa obiljem paradigmatičnih primera, tekstovi u ovoj knjizi mogli bi se shvatiti i kao konstitutivni činioci jedne nove kulture sećanja, prožete idealima tolerancije, ali, pre svega, utemeljene u neprihvatanju zločina i nužnosti jasnog imenovanja zločina. Pisani sa naučnom pronicljivošću i analitičnošću, ali i sa aktivističkom snagom, ovi tekstovi pokreću na promišljanje stvarnosti u kojoj živimo”, konstatovala je Olga Manojlović - Pintar.

Borka Pavićević, direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju, naglasila je da su “ režimi koji su morali da legitimiziraju svoju istorijsku utemeljenost - morali i da razore ono prethodno”.

“ I oni su to sustavno činili. U to ime je rat pravljen, to su konsekvence rata. Svi znamo zašto se zatiralo Sarajevo, zašto se bombarduje, toliko puta je napisano da je reč o uništenju memorije, ljudskih biografija. U tom protivprirodnom bludu preimenovanja, ljudi ne mogu da raspoznaju šta se nama dešava. Analize kakve su sadržane u knjizi su najdragocenije zato što čine prevod, prave kontakt između istorijskih fakata i stvarnosti u kojoj ljudi funkcionišu. Vidite da je neki objekat jednog dana kuća, drugog zatvor, trećeg spomenik, četvrtog je tu žurka, petog svadba, na kraju je pogreb! Stvarnost kakvu imamo plod je te nekulture sećanja, odnosno nepoštovanja ljudskog života, odnosno neevokacije. Istovremeno, iz toga izostaje samokritičnost, ili bilo koja vrsta autorefleksije”, rekla je Borka Pavićević.

 

11.11.2012.

PUTIN NEZADOVOLjAN POLITIKOM BEOGRADA

Moskva razočarana novim vlastima u Srbiji

Putin nezadovoljan politikom Beograda

 
Photo: Stock

..........................................

Uprkos sistematski produkovanom predizbornom i postizbornom strahu od zaokreta novih srbijanskih vlasti koji bi Srbiju u potpunosti stavio pod uticaj Rusije, sve je više znakova koji, na manje ili više direktan način, ukazuju na nezadovoljstvo zvanične Moskve politikom Beograda. Prvo je iz Kremlja plasirana informacija o odlaganju obećanog kredita Srbiji, da bi nakon delimičnog zaokreta u kosovskoj politici nove srbijanske vlade, u svega nekoliko dana Beogradu bilo poručeno da će u narednom periodu morati da bira ne više između Kosova i Evrope, već između članstva u EU i daljeg partnerstva sa Rusijom  

Opomena Srbiji: Leonid Ivašov, general
Photo: Stock

..........................................................

Tu poruku je novim srpskim vlastima odaslao Kremlju blizak predsednik Moskovske akademije za geopolitičke probleme general Leonid Ivašov koji je u intervjuu za RTS poručio da će spoljnu poltiku Rusije u narednom periodu obeležiti napuštanje dosadašnjih partnerskih odnosa sa Zapadom i forsiranje stvaranja tzv. Evroazijskog saveza.

“Kada je reč o našim odnostima, mislim da će se bitno promeniti, delom zbog toga što je predsednik Putin izabrao jedan drugi vetar razvoja Ruske federacije. Ako su ranije prioriteti naše politike bili bazirani na dobrim odnosima sa Amerikom i Evropom, sada je najvažnije stvaranje Evroazijskog saveza, čiji će Rusija biti geopolitički centar. Promeniće se politika istoka i mislim da će tu važnu ulogu odigrati Šangajska organizacija za saradnju, koja će se transformisati u Evroazijski savez. U njemu će, na moju veliku radost, glavne uloge igrati Rusija, Kina i Indija. U taj savez će ući i Iran, Pakistan, Avganistan i Mongolija. Biće to prava alternativa zapadnom svetu”, rekao je Ivašov nagoveštavajući u duhu hladnoratovske retorike smernice za buduću spoljnu politiku Rusije.

Na pitanje gde je mesto Srbije u toj velikoj svetskoj igri, ruski general, koji za vrhunac svoje karijere smatra to što je “sa ruskim trupama Sfora prvi ušao na Kosovo 1999. godine i zauzeo aerodrom Slatina kod Prištine”, odgovorio je da će Srbija morati da izabere kojem će se savezu prikloniti. “Unipolarni svet nije moguć. Vidimo da se uticaj manjih država smanjuje i da nastaju savezi. Rusija kroz stvaranje Evroazijskog saveza zagovara dve matrice: jedna je pravoslavna - slovenska, a druga je evroazijska. U prvom slučaju Balkanske zemlje, pre svih Srbija, veoma su važne jer su nam duhovni, kulturni i ekonomski saveznici. Zato će pažnja Rusije prema Srbiji da raste, ali očekujem i da će se Srbija odlučiti, hoće li biti u Evropskoj uniji i NATO savezu ili će biti partner Rusije”, poručio je Putinov general.

Srbija mora da odluči: Ivašov Leonid, pretnja
Photo: Thierry Monasse

......................................................................

Ivašov, koji je u domaćoj javnosti ostao upamćen kao strastveni svedok na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu, je posebno podvukao da bi odnosi Rusije i Srbije posebno bili ugroženi ukoliko bi zvanični Beograd aplicirao za članstvo u NATO savezu.

“Svi građani Rusije Srbe vide kao braću i kao prijatelje, a 90 odsto njih NATO vidi kao đavolski agresivni pakt. Zato bi stupanje u NATO značilo neprijateljski korak. Inače, danas je jasno da na Balkanu nikada neće biti nikakve ekonomske niti političke samostalnosti. Tim procesom rukovode Zapadna Evropa i Amerika. Ceo Balkan je nestabilan, a Turska jača i podržavaju je Sjedinjene Države. Za sada perspektivu regiona ne vidim u stabilnosti, što važi naročito za Srbiju”, zlokobno je na kraju poručio Leonid Ivašov.

Ruska gazeta: Nova Vlada Srbije spremna za bezuslovnu kapitulaciju pred Zapadom

Samo nekoliko dana pre nego što je Putinov general odaslao otrovne strelice prema Srbiji, prokremaljski list “Ruska gazeta” objavio je članak u kome je optužio novu vladu Srbije da je spremna na “bezuslovnu kapitulaciju pred zapadnim zemljama”.

Boli ga Srbija: Vladimir Putin
Photo: Tanjug

.....................................................................

“Platforma za Kosovo nove srpske vlade dovešće do bezuslovne kapitulacije Srbije pred Zapadom koja podrazumeva saglasnost Beograda da se otcepljena južna pokrajina primi u UN kao suverena država”, objavljeno je u štampanom izdanju “Ruske gazete” od od 5. novembra. List je naveo da Srbija formalno-pravno neće priznati nezavisnost, ali da “u ruskim diplomatskih krugovima navode da će ovakva kapitulacija primorati većinu članica UN koje do sada nisu priznale Kosovo da preispitaju svoju politiku”.

"Rosijskaja gazeta" je citirala neimenovani izvor iz ruskog Ministarstva inostranih dela da diplomatama iz Moskve nije uspelo da ubede Beograd u to da je za Srbiju najpovoljnije da se kosovski konflikt "zamrzne" na neodređeno vreme, kao i da ne pristane na inicijative SAD i EU da se odrekne svog državnog integriteta i suvereniteta u zamenu za "maglovito obećanje datuma za početak pregovora o prijemu u EU".

Prema pisanju lista, za srpsku javnost Vlada u Beogradu će pripremiti argument da se radi o rešenju koji se ugleda na model "dve Nemačke države u vreme hladnog rata", što zvaničnu Rusiju očigledno čini sve nervoznijom.

 

11.11.2012.

OBILjEŽENA 18. GODIŠNjICA AKCIJE "JESEN 94." - ŽENE SREBRENICE ZABRINUTE ZBOG SPOROSTI U PROCESU ESHUMACIJE

MOSTAR
Obilježena 18. godišnjica akcije "Jesen 94."
Sa ranijih obilježavanja
FOTO: Arhiva
Obilježena 18. godišnjica akcije "Jesen 94."

 

MOSTAR
Obilježena 18. godišnjica akcije "Jesen 94."
Na lokalitetu Velina gomila iznad Blagaja , južno od Mostara na Spomen-obilježje danas su bivši saborci, rodbina i prijatelji položili cvijeće i proučili Fatihu za 82 heroja, pripadnika Armije Republike Bosne i  Hercegovine koji su na današnji dan 1994. godine poginuli u akciji  4. Korpusa Armije RBiH pod nazivom "Jesen 94.“, javio je dopisnik Agencije ONASA.
                   Predsjedniik Jedinstvene organizacije boraca (JOB) Stolac Nedžad Pehilj kazao je "da su na današnji dan poginuli moji najbolji borci, saborci, prijatelji, sa njima sam odradio sve akcije. Bili smo na Igmanu, sve smo akcije skupa odradili i jedan dan nestanu svi najborci"

Na lokalitetu Velina gomila iznad Blagaja , južno od Mostara na Spomen-obilježje danas su bivši saborci, rodbina i prijatelji položili cvijeće i proučili Fatihu za 82 heroja, pripadnika Armije Republike Bosne i  Hercegovine koji su na današnji dan 1994. godine poginuli u akciji  4. Korpusa Armije RBiH pod nazivom "Jesen 94.“.

Predsjedniik Jedinstvene organizacije boraca (JOB) Stolac Nedžad Pehilj kazao je "da su na današnji dan poginuli moji najbolji borci, saborci, prijatelji, sa njima sam odradio sve akcije. Bili smo na Igmanu, sve smo akcije skupa odradili i jedan dan nestanu svi najborci"

......................................................
...........................................................
Održana mirna protesna šetnja 
Žene Srebrenice zabrinute zbog sporosti u procesu eshumacije
FOTO: Ahmed Bajrić - Blicko
Žene Srebrenice zabrinute zbog sporosti u procesu eshumacije

 

Žene Srebrenice ogorčene su zbog sporog procesa traženja nestalih, ali i nedovoljnog angažmana nadležnih instituacija oko ekshumacija na prostoru Podrinja.
Još jednom su danas mirnom protestnom šetnjom ulicama Tuzle ukazale na ovaj problem i pozvale sve relevantne instituacije da ne zatvaraju oči pred njihovim zahtjevima i konačno počnu raditi svoj posao.
„Nedopustivo je da je proces traženja nestalih gotovo i obustavljen a da mi i dalje tragamo za kostima naših najmilijih. Svjedoci smo da je sve manje ekshumacija i da će vrijeme učiniti svoje tako da će za izvjesno vrijeme biti besmisleno i pokušavati uraditi nešto više jer tragovi zločina sve više nestaju, a tako i kosti naših najmilijih“, poručile su danas u Tuzli članice Udruženja Žene Srebrenice.
Podsjetile su i na veliki broj zločinaca koji i dalje šetaju ulicama njihove Srebrenice i niko ne poduzima ništa da ih izvede pred lice pravde.
„Nikada nismo bile nezadovoljnije jer je situacija sve teža i teža, i čini se da nema izlaza za rješenje naših problema, Svi se Srebrenice sjete 11. jula, kada su masovne dženaze, i sve na tome i ostane. Praznih obećanja nam je i previše“, kazale se Žene Srebrnice, uz napomenu da će i dalje nastaviti s mirnim protestima.

Žene Srebrenice ogorčene su zbog sporog procesa traženja nestalih, ali i nedovoljnog angažmana nadležnih instituacija oko ekshumacija na prostoru Podrinja.

Još jednom su danas mirnom protestnom šetnjom ulicama Tuzle ukazale na ovaj problem i pozvale sve relevantne instituacije da ne zatvaraju oči pred njihovim zahtjevima i konačno počnu raditi svoj posao.

„Nedopustivo je da je proces traženja nestalih gotovo i obustavljen a da mi i dalje tragamo za kostima naših najmilijih. Svjedoci smo da je sve manje ekshumacija i da će vrijeme učiniti svoje tako da će za izvjesno vrijeme biti besmisleno i pokušavati uraditi nešto više jer tragovi zločina sve više nestaju, a tako i kosti naših najmilijih“, poručile su danas u Tuzli članice Udruženja Žene Srebrenice.

Podsjetile su i na veliki broj zločinaca koji i dalje šetaju ulicama njihove Srebrenice i niko ne poduzima ništa da ih izvede pred lice pravde.

„Nikada nismo bile nezadovoljnije jer je situacija sve teža i teža, i čini se da nema izlaza za rješenje naših problema, Svi se Srebrenice sjete 11. jula, kada su masovne dženaze, i sve na tome i ostane. Praznih obećanja nam je i previše“, kazale se Žene Srebrnice, uz napomenu da će i dalje nastaviti s mirnim protestima.

 

 

11.11.2012.

DžEKO OPET DLUČIO UTAKMICU, CITY SLAVIO PROTIV SPURSA

Roberto Mancini još jednom posegnuo za "ubitačnim oružjem"
Džeko opet odlučio utakmicu, City slavio protiv Spursa  

...................
11.11.2012.
...................


Gdje bi Roberto Mancini bio bez Dijamanta?
Džeko opet donio tri boda Cityju
Manchester City slavio je novu pobjedu, sedmu u Premier ligi ove sezone, a gol odluke, za konačnih 2-1 u korist "Građana", postigao je Edin Džeko. Treba li spominjati da je Džeko ušao u igru s klupe i potom zabio gol?
Bila je to utakmica koja nije dobro počela za tim Roberta Mancinija. Poveo je Tottenham već u 21. minutu utakmicu preko Caulkera, i tu prednost sačuvao do kraja prvog dijela utakmice.
U drugom poluvremenu City je krenuo na sve ili ništa i u 65. minutu Aguero je, nakon asistencije Yaya Tourea izjednačo na 1-1.
U 73. minutu utakmice Roberto Mancini pravi dobar potez, ubacuje Džeku u igru, umjesto Argentinca Carlosa Teveza. Trebalo je Dijamantu 15 minuta da pogodi mrežu gostiju. Zabio je u 88. minutu.
City sada ima 25 bodova, dva manje od lidera Manchester Uniteda. I dalje su "Građani" jedina neporažena ekipa Premiershipa. Imaju učinak od sedam pobjeda i četiri remija.
Bio je to Džeki šesti gol ove sezone u Premiershipu. Dva je zabio protiv WBA (u pobjedi od 2-1), odlučio je pobjednika protiv Fulhama (2-1), zabio za potpuni preokret protiv QPR (završilo je 3-1 za City), te poravnao protiv Southamptona na 2-2 (City je tu utakmicu dobio s 3-2). Svaki puta dakle kada je Džeko zabio gol, City je pobijedio. 

Manchester City slavio je novu pobjedu, sedmu u Premier ligi ove sezone, a gol odluke, za konačnih 2-1 u korist "Građana", postigao je Edin Džeko. Treba li spominjati da je Džeko ušao u igru s klupe i potom zabio gol?

Bila je to utakmica koja nije dobro počela za tim Roberta Mancinija. Poveo je Tottenham već u 21. minutu utakmicu preko Caulkera, i tu prednost sačuvao do kraja prvog dijela utakmice.

U drugom poluvremenu City je krenuo na sve ili ništa i u 65. minutu Aguero je, nakon asistencije Yaya Tourea izjednačo na 1-1.

U 73. minutu utakmice Roberto Mancini pravi dobar potez, ubacuje Džeku u igru, umjesto Argentinca Carlosa Teveza. Trebalo je Dijamantu 15 minuta da pogodi mrežu gostiju. Zabio je u 88. minutu.

City sada ima 25 bodova, dva manje od lidera Manchester Uniteda. I dalje su "Građani" jedina neporažena ekipa Premiershipa. Imaju učinak od sedam pobjeda i četiri remija.

Bio je to Džeki šesti gol ove sezone u Premiershipu. Dva je zabio protiv WBA (u pobjedi od 2-1), odlučio je pobjednika protiv Fulhama (2-1), zabio za potpuni preokret protiv QPR (završilo je 3-1 za City), te poravnao protiv Southamptona na 2-2 (City je tu utakmicu dobio s 3-2). Svaki puta dakle kada je Džeko zabio gol, City je pobijedio. 

 ................................................................

Lulićev Lazio upisao pobjedu protiv Rome
Pjanić zamijenio Tottija i postigao eurogol na Olimpicu
FOTO: Agencije
Pjanić zamijenio Tottija i postigao eurogol na Olimpicu

Pjanić zamijenio Tottija i ublažio poraz Rome na Olimpicu
U italijanskoj Seriji A odigrano je još sedam susreta 12. kola. Nama najzanimnljiviji susret odigran je na rimskom Olimpicu, gradski derbi između Lazija Senada Lulića i Rome Miralema Pjanića.
Slavio je Lulićev Lazio s 3-2. Drugi gola za Vučicu postigao je Miralem Pjanić u 86. minutu utakmice, pri rezultatu 3-1 za Romu. Pjanić je utakmicu počeo s klupe, a u igru je ušao u 70. minutu sureta umjesto kapitena Rome Tottija. 
Lulić je počeo u startnoj postavi i igrao do 60. minuta.
Rezultati 12. kola: Palermo - Sampdoria 2-0, Milan - Fiorentina 1-3, Chievo - Udinese 2-2, Genoa - Napoli 2-4, Lazio - Roma 3-2, Parma - Siena 0-0, Torino - Bologna 1-0.
Susreta Atalanta - Inter na programu je večeras od 20.45 sati.
Poredak: 1.Juventus 31, 2.Inter 27 (-1), 3.Napoli 26, 4.Fiorentina 24, 5.Lazio 22...

U italijanskoj Seriji A odigrano je još sedam susreta 12. kola. Nama najzanimnljiviji susret odigran je na rimskom Olimpicu, gradski derbi između Lazija Senada Lulića i Rome Miralema Pjanića.

Slavio je Lulićev Lazio s 3-2. Drugi gola za Vučicu postigao je Miralem Pjanić u 86. minutu utakmice, pri rezultatu 3-1 za Romu. Pjanić je utakmicu počeo s klupe, a u igru je ušao u 70. minutu sureta umjesto kapitena Rome Tottija. 

Lulić je počeo u startnoj postavi i igrao do 60. minuta.

Rezultati 12. kola: Palermo - Sampdoria 2-0, Milan - Fiorentina 1-3, Chievo - Udinese 2-2, Genoa - Napoli 2-4, Lazio - Roma 3-2, Parma - Siena 0-0, Torino - Bologna 1-0.

Susreta Atalanta - Inter na programu je večeras od 20.45 sati.

Poredak: 1.Juventus 31, 2.Inter 27 (-1), 3.Napoli 26, 4.Fiorentina 24, 5.Lazio 22...

 

 

 

 

 

11.11.2012.

VALENTIN INZKO: REPUBLIKA SRPSKA OTVORENO ZAGOVARA RASPAD DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE

RS otvoreno zagovara raspad države BiH

imageValentin Inzko

........................................................

SARAJEVO - Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko, koji je otputovao u New York gdje će u utorak Vijeću sigurnosti UN-a podnijeti polugodišnji izvještaj o stanju u BiH, otkrio je u ekskluzivnom pisanom intervjuu za agenciju Anadolija da će Vijeću sigurnosti jasno predočiti uzroke lošeg stanje u Bosni i Hercegovini.

„U mom izvještaju se jasno navode glavni politički događaji koji se nalaze u korijenu trenutnog stanja stvari. Sadašnji politički zastoj, koji je rezultat reorganizacije vladajuće koalicije na raznim nivoima, dodatno je pojačan političkim kalkulacijama koje po svemu sudeći imaju vrlo malo veze sa stvarnim pitanjima i stvarnom politikom. Međutim, ono što me najviše brine je što zvaničnici Republike Srpske otvoreno i javno zagovaraju raspad države, istovremeno osporavajući državne institucije i nadležnosti, posebno pravosuđa, a odnedavno i Oružanih snaga BiH”, naveo je Inzko.

Na pitanje o mogućim rješenjima za odmrzavanje postojeće situacije, visoki predstavnik je odgovorio da se već dvije godine suzdržava od nametanja rješenja, iako ima velike ovlasti.

„Što se tiče rješenja, iako i dalje zadržavam svoj mandat i ovlasti koje su mi date za njegovu provedbu, ja očekujem domaća rješenja, zasnovana na dijalogu, kompromisu i punom poštivanju vladavine zakona. Od ključne ja važnosti da političke stranke i institucije poštuju principe demokratije, dobrog upravljanja i vladavine zakona, koji se nalaze u središtu kako mirovnog sporazuma tako i napora Bosne i Hercegovine da se priključi euroatlanskim integracijama”.

Valentin Inzko će u izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a navesti da je Bosna i Hercegovina načinila vrlo malo pomaka u posljednjih šest mjeseci.

„Uprkos pozitivnom razvoju situacije sa početka 2012. godine, kada je konačno došlo do formiranja novog Vijeća ministara i kada je državni parlament usvojio određen broj važnih zakona, napredak je zaustavljen kao rezultat borbe za vlast koja traje već neko vrijeme na svim nivoima. U vrijeme kampanje za lokalne izbore, političko manevrisanje postalo je važnije od gorućih potreba građana i zemlje kao cjeline. U isto vrijeme, vođstvo Republike Srpske je intenziviralo svoju šestogodišnju politiku otvorenog i direktnog osporavanja same suštine mirovnog sporazuma“, naveo je iskusni austrijski diplomata u intervjuu za agenciju Anadolija i poručio da tvrdnje koje su političari u BiH davali posljednjih dana o njemu lično, Uredu visokog predstavnika i njegovom mandatu jednostavno nisu tačne.

„Suzdržavao sam se od nametanja rješenja. Umjesto toga, ja sam jasno i javno prepustio inicijativu političkim strankama u BiH, a oni ne ispunjavaju uvijek svoje obaveze. Kada sam zadnji put proaktivno koristio Bonske ovlasti, to je bilo prvo da bi se Federaciji osiguralo finansiranje kako bi penzioneri mogli primiti penzije pred nadolazeću zimu, a zatim da bih Ustavnom sudu dao priliku da donesu odluku o ustavnim pitanjima koja je pokrenuo HDZ BiH“.

Navode iz pisma koje je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio Vijeću sigurnosti optužujući Ured visokog predstavnika (OHR) za loše stanje u BiH i tražeći zatvaranje OHR-a , visoki predstavnik međunarodne zajednice odlučno je odbacio.  

„Što se tiče zatvaranja OHR-a, političke stranke su veoma svjesne ciljeva i uvjeta koje je postavilo Vijeće za implementaciju mira i koji se moraju ispuniti. Također su svjesne da ih samo one mogu ispuniti.“

Na pitanje da li u skorije vrijeme ipak očekuje dogovor političkih lidera o uslovima koje BiH mora ispuniti kako bi se mogla pridružiti Evropskoj uniji i NATO-u, visoki predstavnik je odgovorio umjereno optimistično.

“Nedavna odluka Ustavnog suda BiH o državnoj imovini ima uticaj na trenutne napore na rješavanju pitanja državne imovine, uključujući i imovinu odbrambenih struktura. Političke stranke i drugi akteri moraju poduzeti neophodne korake na provedbi odluke Ustavnog suda BiH i konačno na održiv način riješiti pitanje državne imovine, uključujući imovinu odbrambenih struktura, i na taj način omogućiti aktiviranje Akcionog plana za članstvo u NATO-u. Što se tiče evropskih integracija, EU i njeno ojačano prisustvo u BiH čine sve što mogu da podrže BiH na tom putu. Vjerujem da i oni dijele moju ocjenu da je do sada angažman BIH u smislu donošenja odluka koje bi omogućile napredak BiH bio razočaravajući. Dopustite da vas podsjetim da će za manje od osam mjeseci BiH direktno graničiti sa Evropskom unijom. Pravila EU će početi da se primjenjuju već 1. januara 2013. godine, za manje od dva mjeseca! Mnogi domaći zvaničnici i biznismeni iz cijele BiH nam govore kako su zabrinuti da će njihovo izvozno tržište nestati i da će obični ljudi snositi posljedice toga. To mora biti poticaj političkim liderima u BiH da ubrzaju reforme koje zahtijeva EU. Hrvatska je odličan primjer za cijelu regiju da je to moguće postići, čak i pod najtežim uslovima”, istakao je Inzko.

Visoki predstavnik je prokomentirao i značaj reizbora američkog predsjednika Baracka Obame za politiku međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini.

„Sjedinjene Američke Države su veoma važan i cijenjen partner Bosne i Hercegovine, između ostalog i kao članica Vijeća za implementaciju mira. Reizborom Barracka Obame očekujem da SAD nastavi svoju politiku konstruktivnog angažmana. Nedavna zajednička posjeta Hilary Clinton i Catherine Ashton je pokazala da su i SAD i EU opredjeljene da pružaju pomoć BiH da ispuni očekivanja iz procesa euroatlantskih integracija“, zaključio je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko u ekskluzivnom pisanom intervjuu za agenciju Anadolija uoči obraćanja Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.

(Vijesti.ba)

 

11.11.2012.

MILORAD DODIK IZGUBIO VEZU SA STVARNOŠĆU

Dodik izgubio vezu sa stvarnošću

imageMilorad Dodik

...........................................................

SARAJEVO - Povodom jučerašnjih izjava entitetskog predsjednika Milorada Dodika o bojkotu i mogućem ponavljanju izbora u Srebrenici, građanska inicijativa "Glasaću za Srebrenicu" želi obavijestiti javnost da je Dodik konačno doživio sudbinu koja neumitno čeka sve despote: potpuno je izgubio vezu sa stvarnošću.

Stoga, „Glasaću za Srebrenicu“, želi da ga javno pouči: kada njegovi izabrani odbornici odbiju da se pojave na sjednici Skupštine opštine Srebrenica, njihovi mandati će biti dodijeljeni sljedećem na listi po broju dobijenih glasova. I sve tako dok mandat ne dobiju oni koji će se pojaviti na sjednici Skupštine. Drugim riječima, Skupština opštine Srebrenica će biti konstituisana, sa ili bez poslanika SNSD-a, odnosno bilo koje druge partije. Narod je na zakonitim i legitimnim izborima rekao svoje i vrijeme je da i Dodik shvati da postoje politički procesi i događaji u Bosni i Hercegovini koji nisu predmet njegove volje. Kao što postoje i ljudi koji suočeni s njegovim despotskim režimom neće podviti rep, nego će se boriti za svoja prava, kao što su u ovom slučaju uradili preživjeli genocida iz Srebrenice. vijesti.ba

Drugo, svima pa i Miloradu Dodiku poručujemo da će naredni izbori biti Opšti izbori i biće održani za dvije godine, 2014. I Dodik i SNSD treba dobro da se pripreme za te izbore, jer će organizacije koje su učestvovale u inicijativi „Glasaću za Srebrenicu“, zajedno sa još najmanje trideset organizacija civilnog društva koje su do sada pokazale interes da se uključe u koaliciju civilnog društva „Prvi mart“, već početkom iduće godine započeti registraciju prognanika, interno raseljenih lica i izbjeglica na njihovim prijeratnim prebivalištima i poduzeti sve što je potrebno da im omoguće da glasaju u svojim prijeratnim prebivalištima. vijesti.ba

Njegove prijetnje krivičnim prijavama nisu ništa drugo nego prijetnje tigra od papira. Ovim putem pozivamo i Dodikove dobro plaćene savjetnike – makar one za odnose s javnošću – da entitetskog predsjednika pokušaju spriječiti u kontinuiranom i svakodnevnom brukanju na temu izbora u Srebrenici.

Najvažnije, međutim, je to da nakon njegovih posljednjih izjava nema nikakve sumnje da je jedini motiv SNSD-ovih zahtjeva za izmjenu Izbornog zakona Dodika eksplicitna želja da kroji i prekraja nesrpsku izbornu volju u RS-u, odnosno sprječavanje masovne registracije građana BiH u njihovim prijeratnim prebivalištima za Opšte izbore 2014. godine.

Mi ćemo iskoristiti kompletan arsenal demokratskih sredstava da zadržimo postojeća izborna pravila te se koristimo i ovom prilikom da tu poruku pošaljemo svim partijama koje ne poriču genocid i koje su na tim vrijednostima podržale zajedničku kandidaturu Ćamila Durakovića za načelnika Srebrenice.

(Vijesti.ba)

Ženama žrtvama torture omogućiti normalan život u miru

image

SARAJEVO - U okviru 7. Pravo ljudski film festivala, nakon projekcije filma "Prizivanje duhova" u subotu uvečer održana je diskusija "Bez opravdane sumnje" u kojoj su učestvovale glavna protagonistica Nusreta Sivac te Belma Bećirbašić, neovisna istraživačica, i Sabiha Husić u ime organizacije Medica Zenica.

Osnovni zaključak diskusije je činjenica da država ne radi ništa kako bi pomogla ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu, niti pokazuje interes da ovoj temi posveti posebnu pažnju, jer za žene koje su preživjele ratne torture osjećaj odbačenosti, nebrige i stigme, danas, 17 godina nakon što je rat završen, itekako je živ i bolan.

Kako je istaknuto, država ima obavezu da pokrene istrage, osudi počinioce, a na procijenjenih 20 hiljada žena koje su preživjele silovanje do danas je manje od 40 počinilaca
pravosnažno osuđeno.

Šeststo osoba, od ukupnog broja onih koji su preživjeli seksualno nasilje u ratu, prima neki vid pomoći od države, dok su u Republici Srpskoj 2007. godine prošli rokovi za apliciranje za ovaj vid pomoći.

Također, država ne poduzima ništa ni u oblasti prevencije kako bi šira zajednica razumjela kakve psihosocijalne posljedice imaju žene koje su preživjele takve torture.

"Nedostatak psihosocijalne podrške retraumatizira žene koje su preživjele silovanje i zadržava ih na mjestu ratne traume, a njihova bol je uzrokovana društvenom marginalizacijom", naglasila je Bećirbašić.

Pojasnila je da je ženama s ovakvim iskustvom potrebno vratiti dostojanstvo i njihove probleme individualizirati, a ne manipulirati njima u dnevnopolitičke svrhe.

Bećirbašić je kazala da je tokom svog istraživačkog rada često nailazila na stav "Gore mi je ovo što mi radi država od onoga šta su mi oni uradili!"

Naglašavajući kako je važno da država preuzme brigu o ženama koje su preživjele silovanje u ratu, Sabiha Husić je ukazala na to koliko je važno da im se stvori sigurno okruženje u kojem će moći govoriti o svojim traumama i pritom se ne osjećati iznevjereno.

Podsjetila je na hrabrost onih žena koje su iskoračile, progovorile i koje su otišle i korak dalje pristavši da budu svjedokinje na na suđenjima optuženima za ratne zločine.

Nusreta Sivac, glavna protagonistica filma i žena koja još od 1993. sarađuje s Haškim tribunalom i domaćim zakonodavstvom, istakla je kako je teško sretati počinitelje na ulici svaki dan.

"Teško je živjeti u sredini koja poriče zločine. Srela sam se s počiniteljem u sudnici i zahvaljujući i mom i svjedočenjima drugih ljudi osuđen je, ali nisam zadovoljna visinom kazne", odgovorila je Sivac na pitanje koliko osjeća uopće satisfakciju imajući u vidu da je cijeli svoj život posvetila ovoj temi, saopćeno je iz 7. pravo ljudski film festivala.

(Vijesti.ba/Fena)

 

 

11.11.2012.

DELEGACIJA BiH UČESTVUJE NA 58. KONFERENCIJI NATO-a U PRAGU

Delegacija BiH učestvuje na 58. konferencija NATO-a u Pragu

imageBožo Ljubić

..........................................................

PRAG - Predsjedavajući Milorad Živković i članovi Stalne delegacije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Parlamentarnoj skupštini Sjevernoatlantskog saveza (PS NATO-a) Božo Ljubić i Asim Sarajlić učestvuju na 58. godišnjoj konferenciji PS NATO-a u Pragu, Republika Češka, čiji se rad u protekla dva dana odvijao po komisijama.

Na konferenciji se razgovara o vanjskim i sigurnosnim prioritetima NATO-a, posljedicama Arapskog proljeća za euroatlantsku sigurnost, posljedicama stanja sigurnosti u Afganistanu na zemlje srednje i jugozapadne Azije, kao i implikacijama aktuelnog stanja u Siriji i Iranu na zemlje regiona i šire.

Članovi Odbora za civilnu dimenziju sigurnosti posebnu pažnju posvetili su aktuelnim temama u vezi s aktuelnim stanjem na Bliskom istoku i zemljama sjeverne Afrike te odnosima Ruske Federacije s euroatlantskom zajednicom, saopćio je Sektor za odnose s javnošću Parlamentarne skupštine BiH.

Članovi Odbora za odbranu i sigurnost razmijenili su mišljenja o ulozi NATO-a u pomorskoj sigurnosti i borbi protiv piratstva, te utjecaju na regionalnu sigurnost nakon povlačenja snaga NATO-a iz Afganistana.

Delegacija PSBiH u PS NATO-a posjetila je i Ambasadu BiH u Republici Češkoj, gdje ih je ambasador Nediljko Bilić upoznao s bilateralnim i ekonomskim odnosima dviju zemalja te naporima koji se čine na povezivanju privrednih subjekata.

Prema riječima ambasadora Bilića, u posljednje vrijeme povećana je trgovinska razmjena, unaprijeđena saradnja na polju kulture i obrazovanja, te su na svim poljima ukupni odnosi dviju zemalja u usponu.

 

11.11.2012.

BIJELA KUĆA VJEROVATNO OSTAJE NA DEJTONSKOM KURSU

Bijela kuća vjerovatno ostaje na dejtonskom kursu

Ambasada SAD u Sarajevu, ilustracija

...........................................................

Bosanci i Hercegovci priželjkivali su Baracka Obamu u još jednom mandatu u Bijeloj kući.

Kako u zemlji, tako i u samim SAD, gdje je blizu 300.000 bosanskohercegovačkih građana s pravom glasa svoju podršku dalo upravo njemu.

Očekivanja od nove Obamine administracije su u pravcu jačeg uključenja u zbivanja u BiH.

„Bili smo svjedoci njegovog angažmana za našu BiH.“

„Da bude mir u državi i da bude više posla za svakoga, bilo koje nacije.“

„Naravno da smo i mi krivi, ali 90 posto te krivice snosi međunarodna zajednica koja je napravila jednu nefunkcionalnu državu, koja realno nigdje u svijetu ne postojai. Imamo takvo državno ustrojstvo, da nije moguće njeno funkcioniranje. Mislim da je to međunarodnoj zajednici stalo.“

„Velika je Amerika, ona ima svoje interese.“

„Treba promijeniti naše predsjednike, a ne tamo.“


Međutim, brojni analitičari smatraju kako se kurs prema zemljama zapadnog Balkana, pa tako i BiH, neće bitno mijenjati. Promjena se ne bi osjetila i da je izbore dobio republikanac Mitt Romney, uvjeren je sociolog Dino Abazović.

„Svi relevantni izvori govore da niti jedna administracija, bilo da je Baraka Obami ili Mita Romnija, neće mijenjati značajnije svoju politiku prema zapadnom Balkanu, bar ne u onoj mjeri u kojoj to zapadni Balkan sam ne bude determinirao da se politika mijenja. Mislim da bi bilo preoptimistično očekivati neke radikalnije promjene u politici“, smatra Abazović.

Potvrdu ove teze dao je i američki ambasador u BiH, Patrick Moon:

„Početkom naredne godine napravit ćemo osvrt na cijelu vanjsku politiku SAD. U slučaju BiH i Balkana uopšte, naša je politika bila konzistentna i ne očekujem velike promjene.“

Usaglašeni stavovi vanjske politike u pogledu BiH su jasni, navodi komentator iz Mostara, Faruk Kajtaz:

„To je politika bazirana na apsolutnoj podršci Dejtonskog sporazuma i pokušaja da se kroz sistem malih koraka napravi funkcionalna država, o čemu je nedavno u Sarajevu govorila i gospođa Hilari Klinton.“

Bivši diplomata Hajrudin Somun naglašava značajan aspekt politike SAD prema BiH, a koji je upravo američka državna sekretarka iznijela prilikom svoje posjete.

„Hilari Klinton, kada je bila neki dan u Sarajevu, rekla je da se Dejtonski sporazum ne smije dirati i tačka. Ako žele da ne diramo Dejtonski sporazum što se tiče suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, to je u redu. Ali Dejtonski sporazum je zakovao jedan državni sistem, zbog koje u Dejtonskom ustavu ne može dalje Bosna napredovati“, kaže Somun.

Klintonovo nasljeđe

Amerika i kad na izgled ne radi ništa, radi mnogo, smatra novinar Vlastimir Mijović. Ipak, dosadašnji kurs ostaje.

„Mislim da oni posvećuju dovoljno pažnje nama i našim problemima, te da tu neće doći do nekog velikog, rapidnog povećanja njihovih aktivnosti ovdje. U principu, sada je sve na nama. Oni nama godinama poručuju upravo to. Mislim da će Obamina administracija, u drugom mandatu, nastaviti utabanom stazom. Pokazivat će zainteresovanost za ono što se ovdje dešava, ali ključne iskorake očekivat će od nas. Ne očekujem nikakvu novu prekretničku politiku koja bi došla u Bosnu sa one strane Atlantika“, kaže Mijović.

Trka za američkog predsjednika izazvala je i veliku medijsku pažnju u BiH. Bila je to prva vijest svih informativnih emisija, te naslovnih strana svih važnijih bosanskohercegovačkih novina. U specijalnoj emisiji FTV-a, posvećenoj američkim izborima, bivši bosanskohercegovački diplomata i novinar, Zlatko Dizdarević, osvrnuo se na politiku kontinuiteta. No, ne smatra je najsretnijim rješenjem za BiH:

„Mi u kontinuitetu imamo 17 godina ničega, 17 godina bez perspektive, 17 godina nemanja odgovora na to šta sutra. Ukoliko SAD i nova administracija nisu spremni da urade korak dalje i korak više, a sumnjam da će uraditi jer iz mitoloških razloga čuvaju slavu svog Dejtona i nisu spremni da sruše išta od onoga što su upisali sebi kao slavu u istoriji, bolje neka nemamo kontinuitet.“

Ovako bosanskohercegovački političari komentarišu buduće odnose i Obamin uspjeh:

„Mislim da će se u dodatnom mandatu predsjednika Obame, odnosi BiH i SAD-a, definitivno potvrditi kao prijateljski i saveznički“, kaže predsjedavajući Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović.

„Amerika treba BiH. Demokrati i administracija koju je vodio Obama četiri godine pokazala je interes za BiH. Možda imamo neke puno bolje prilike u BiH i regiji Balkana. Imali smo neku podršku. Imali smo je na putu za euroatlantske integracije“, podsjeća predsjedavajući Predstavničkog Doma Parlamenta BiH, Božo Ljubić.

„Obzirom da je riječ o demokratskoj administraciji, tu treba očekivati dalji nastavak njegovanja onoga što se obično naziva Klintonovim nasljeđem, a to je Dejtonski mirovni sporazum i politika koja je kreirana tada“, navodi Igor Radojičić, predsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske.

„Za SAD, davno je BiH prestala biti njihov prioritet, davno su se oni već povukli sa ovog prostora i davno su predali neku vrstu odgovornosti EU“, naglašava Mladen Ivanić, bivši ministar vanjskih poslova BiH.

Ono što se jasno da iščitati iz dosadašnje vanjske politike SAD, bar što se BiH tiče, njen uticaj će i dalje biti važan. Ono što se već u narednoj godini može očekivati jeste početak reforme Federacije, koja je najavljena pod američkim pokroviteljstvom.

 

11.11.2012.

BiH; PRIVATIZACIJA NOGOMETNIH KLUBOVA RJEŠENjE ZA PRAZNE KASE?

BiH: Privatizacija fudbalskih klubova rješenje za prazne kase?

Piše: Gojko Veselinović

Ostavka Upravnog odbora, štrajk fudbalera, isključenje struje na gradskom stadionu su problemi koji se talože u Fudbalskom klubu Borac. Ovo sve pokazuje da je potrebno nešto mijenjati ne samo u ovom klubu već i u ostalim sportskim kolektivima koji grcaju u dugovima.

„Klubovi kao udruženja građana ne mogu opstati na ovim prostorima. To je moglo prije 25 godina. Sada nije takva situacija, promijenio se oblik vlasništva. Sve firme su promijenile oblik vlasništva, zna se titular, jedino se u sportskim kolektivima ne zna ko je titular“, kaže direktor Fudbalskog kluba Borac Radmilo Šipovac.

Ekonomska kriza odrazila se na gotovo sve sportske kolektive u ovom bh. entitetu. Košarkaški klub Hercegovac iz Bileće istupio je iz košarkaške premijer lige, a blizu tog poteza bili su i košarkaši Borca iz Banjaluke i Leotara iz Trebinja. Dva najbolja rukometna kluba, Borac M:tel iz Banjaluke i Sloga iz Doboja, takođe su u nezavidnoj finansijskoj situaciji.

„Sistem u kojem mi funkcionišemo nalaže da imamo iste probleme, ili jako slične. Mi smo pet, šest godina unazad vraćali dugovanja koja smo naslijedili i došli smo u jednu dobru situaciju, a onda smo za jednu godinu bukvalno došli u situaciju da krećemo ispočetka“, navodi direktor RK Borac Boris Đogo.

Bivši rukometaš Miro Bjelić kaže da je za velike finansijske probleme klubova odgovorno i partijsko upravljanje, te da treba postaviti prave ljude na odgovorne pozicije u sportu:

„Problemi su u rukovođenju. Moraju biti kadrovi, ne moraju biti iz neke partije. Međutim, ona partija koja je na vlasti, ona daje svoj kadar. A u sportu je najveći kriminal.“

Dosadašnji način finansiranja sportskih klubova, prema kojem je većina sredstava dolazila od opštinskih budžeta ili od milostinje pojedinaca, je neodrživ i privatizacija bi mogla biti jedino rješenje, ali kako kaže Bjelić, potrebno je donijeti strategiju o razvoju sporta:

„U toj strategiji mora biti riješen status sporta, sportista i klubova. I kad se to na neki način riješi, onda se to treba uokviriti u zakon.“

Prvo izmjene Zakona o sportu

U Vladi RS, koja je takođe zaokupljena krpljenjem rupa u svom budžetu, ne protive se privatizaciji. Prvi korak trebalo bi da bude izmjena Zakona o sportu, kaže portparol Ministarstva porodice, omladine i sporta Mirela Vujatović.

„Tek donošenjem tog zakona može se ući u donošenje zakona o privatizaciji sportskih objekata, a prije svega toga treba se izvršiti kategorizacija sportskih objekata da se utvrdi koji su objekti od interesa za RS, da se ne ulazi u taj proces privatizacije bez kvalitetne pripreme da ne bismo došli u situaciju nekih pogrešnih koraka, kao što su bile privatizacije nekih preduzeća“, navodi Mirela Vujatović.

Prije nekoliko godina pričalo se da je za kupovinu Borca iz Banjaluke zainteresovan poznati biznismen Milan Mandarić, nakadašnji vlasnik Portsmuta i još nekih engleskih klubova. Navodno je odustao zbog toga što su klubovi organizovani kao udruženja građana, te je onemogućeno da posluju kao privredni subjekti.

Ekonomski stručnjak za privatizaciju Miloš Grujić tvrdi da je izlazak na berzu idealno riješenje za neke sportske klubove:

„Najbolje za klubove, ljude u klubovima i navijače bi bilo da se klubovi privatizuju po modelu uspješnih klubova u EU i da izađu na berzu. Tada bi prihodi bili veći, rashodi manji – to je praksa već pokazala u drugim državama - i prestali bi pozivi za pomoć prema poreskim obveznicima, odnosno državi.“ 

Građani Banjaluke takođe misle da je privatizacija jedino moguće rješenje:



Da bi neko kupio određeni kolektiv mora imati finansijski interes, a to bi trebalo da se obezbijedi kroz poreske olakšice i beneficije, jer uloženi novac treba da se vrati, a u ovim okolnostima to je nemoguće, dodaje Grujić:

„Naš zakon dozvoljava društveno odgovorno poslovanje naših preduzeća. U razvijenijim sistemima su i kompanije oslobođene jednog dijela poreza ako investiraju u tzv. društveno odgovorno poslovanje, u razvoj sportskih klubova ili u bilo kakve humanitarne svrhe.“

Međutim, problemi u sportu se neće riješiti samo ako se klubovi prepuste u ruke privatnika. Od toga bi mogli profitirati samo neki veći i poznatiji klubovi. Za one takozvane male sportove problem finansiranja će i dalje ostati.

 

11.11.2012.

DNEVNIK: U BOSNI MNOGI ŽIVE OD TOPLOG OBROKA

Dnevnik: U Bosni mnogi žive od toplog obroka

Vahid Duraković

Vahid Duraković

..........................................

Vahid Duraković , dramski pisac iz Bugojna i direktor Kulturno-sportskog centra u tom bosanskohercegovačkom gradiću. Voditelj je amaterskog pozorišta "Fedra" iz Bugojna. Predstavom "Igra istine" pozorište gostuje u Pragu 10. i 11. novembra, u organizaciji Udruženja građana "Lastavica". Dnevnik je počeo pisati u Bugojnu, a završio u Pragu.


Subota, 3. novembar

Mrzim šoping. Obećao sam ženi, djeci; što se mora, mora. Minela, najstarija kćer, i Meri, srednja kćer po starosti, kevću jedna na drugu. Uporno, istrajno, nesnošljivo, ni sam ne znam znam koliko puta sam slušao istu prepirku u posljednje dvije-tri godine. Opet zbog garderobe. Alma, supruga, uzaludno pokušava da bude visoki predstavnik.
Žao mi Alme, troši živce bespotrebno.

Za razliku od Incka, koji također uzaludno pokušava da bude visoki predstavnik, on ne troši svoje živce, ali zarađuje masno na našoj muci.

Berina, najmlađa, se smihulji i romori nerazumne riječi, ali upormo rukom pokazuje prema čokoladi na frižideru.

Neki dan sam, pisajući novi dramski tekst, pokušavao da smislim neki novi naziv za tržni centar: haletina snova, pohlepni gutač života, kapitalistički stroj za uništavanje smisla... , nijedan nije zadovoljio, odustao sam. Odustao sam i od borbe protiv tržnog centra, stvarno je lijepo kad sebi čovjek kupi nešto  novo.

Naravno, pored planiranog, kupilo se još svakakvih kindžurija i džidža. Srećom, kartica može podnijeti još minusa.

Naveče, po ko zna koji put, gledam film "Lepota poroka" Živka Nikolića. Odličan film. Uživam u gledanju Mire Furlan, sjajna glumica, a i njeno tijelo mami oči.


Nedjelja, 4. novembar
Odmaram. Čitam, priče Darija Džamonje. To je jedna od rijetkih knjiga koje mogu da čitam i kad mi se ne čita. Nerviraju me te rijeke pive i potoci alkohola koji teku po listovima Darijovih priča, cijede se sa njegovih usana, kapaju po listovima, ali njegove rečnice su slatke kao pivo, ne mogu da odolim.

Ponedjeljak, 5. novembar

Posao. Administrativne obaveze. Para nema. Dužni smo (Kulturno sportski centar Bugojno) oko 20.000 KM za troškove 40. Festivala FEDRA BiH i 20. Susreta pozorišta lutaka BiH. Nama je država, na osnovu odluka  koje su donijela razna ministarstva, dužna 25.000 KM. Uplatit će, kažu službenici, ali kad, to ni ministri ne znaju. Ništa novo, oni ionako nikad ništa  ne znaju. Možda kad im uplati nekakav  MMF, kaže sekretarica.

U večernjim satima proba za predstavu "lgra stine". Zadnji put je igrana u Goraždu prije tri mjeseca na 'Festivalu prijateljstva'. Tekst je još ulvijek u glavama glumaca. Zapinju na uobičajnim mjestima, gdje su uvijek zapinjali. Vjerovatno je do mene, odnosno do nelogičnih replika. U predstavi igraju: Ermina Musić, profesorica matematike; Jasmina Mlaćo, stomatolog; Samir Nahić, diplomirani pravnik; Suad Velagić, profesor sociologije; Jusuf Hozić Caci, carinski špediter; Sanel Ugarak, administrativni radnik (sekretarica kod naroda). Tehnika: Senad Imamović, Struja, električar Edin Ćatić Bato, kinooperater.

Ako je pozorište život, onda smo mi jedno od najživotnijih pozorišita u regiji.

Utorak, 6. novembar

Magleno more je potopilo Skopaljsku dolinu. Zaranjam u limenoj kutiji na četiri točka. Zvučna kulisa: " ...dogušuju govnima, al se ipak pliva ... perspektiva, perspektiva, svima nam je svima, siva perspektiva ... " S.A.R.S. "Perspektiva".

Dnevne novine, ništa novo. Kancelarija, pregled pošte, stigao izvod iz banke, ima nešto love. Potpisujem nalog za isplatu toplog obroka. Inače, u Bosni mnogi žive od toplog obroka jer im je plata uglavnorn rata za kredit. Mada mnogi nemaju ni plate, ali zato svi imaju kredit.

Sastanak sa Bakirom Abdagićem. Prihvatam prijedlog da u organizaciji KSC Bugojno realizujemo "Radionicu kreativnog pisanja -poezija". Sve detalje dogovaramo vrlo brzo. Bakir hoće da bude koristan, i sebi, i djeci, ne razmišlja o novcu. Kad je tako, lahko ćemo naći i novace da bi radionice bile besplatne za djecu.

Ilustracija
​​Svi portali u traganju za prvim rezultatima izbora u Americi. U prvih nekoliko sekundi rezultat neriješen. Obama i Romni dobili isti broj glasova - pet. U predizboroj kampanji, Obama i Romni potrošili više od dvije milijarde dolara. Mašala! Naravno, novac su im donirale multinacionalne kompanije koje će nakon izbora svoje usluge naplatiti sa kamatom. Toliko o  modernoj demokratiji.

Predlažem da se u Americi, ali i u Bosni, jer je glas na nedavno održanim izborima u Bosni koštao "cvanciku", zovu "berza glasova".

Srijeda, 7. novembar

Čitam tekst Nedžada Milanovića "Cvancika" na lokalnom internet portalu bug.ba. Internet jeste moderna bolest,ali može biti i šansa za rješavanje mnogih problema. U manjim gradovima, bosanskim provincijama, nema lokalnih novina, nema privatnih radio stanica, tv stanica, odnosno građani nemaju skoro nikakvu mogućnost da javno reaguju na određene probleme lokalne zajednice. Sve lokalne radio i tv stanice u u velikoj mjeri ovise o  lokalnim političkim moćnicima tako da te medijske kuće, prije svega, služe za afirmaciju vladajućih struktura, a vrlo malo (možemo reći i nimalo) samim građanima. Zato tekst Nedžada Milanovića doživljavam kao osvježenje u učmaloj medijskoj javnosti u Bugojnu i nadam se da će i drugi građani na taj način sve više javno ukazivati na probleme lokalne zajednice i tražiti konkretne akcije od aktualne vlasti. Za takve akcije i postojeći Ustav BiH je dobar.

Naveče predstava "lgra istine" u Kulturno sportskom centru Bugojno. Zadnja proba pred gostovanje u Pragu. Glumci su malo više zaronili u tekst za razliku od proteklih igranja, možda predstava profunkcioniše u svim segmentima. Nadam se da će se gledaocima u Pragu svidjeti, oni su željni naših tema, teže će primjetiti nedostatke u tekstu i igri glumaca.

Četvrtak, 8. novembar

Kod nas u Bugojnu ima jedna stara narodna izreka: "Teško je biti direktor, ali još teže ne biti”. Sjedim čitav dan u kancelariji, čatam, surfam... 

Zadnje pripreme za put u Prag. U Prag idemo na poziv Udruženja građana "Lastavica". Vrlo interesantno i kreativno udruženje građana sa prostora bivše Jugoslavije. Osnovano je u Pragu 2009 godine. Na svojoj internet stranici su napisali:

"Cilj nam je: -Zaštita, očuvanje i aktivno širenje kulture zemalja bivše Jugoslavije u Češkoj Republici i obrnuto. Lastavica je ponosna na svoje porijeklo, ali istovremeno poštuje sve države nastale raspadom Jugoslavije."

Pošto smo i prošle godine gostovali u Pragu kod "Lastavice", radujemo se novom susretu sa dragim ljudima. I mi smo ponosni što po drugi put igramo predstavu na poziv "Lastavice" i što ćemo na taj način doprinjeti afirmaciji kulture iz BiH u Pragu.

Kombi je spreman, jest da je dedo (godina proizvodnje 1991.), ali mi još uvijek vjerujemo u njega. Skontali smo da nema šta da mu se pokvari, jer on nema ni klime, ni elektronskih podizača, ni elektronskih spuštača ... on nema ništa sem motora, mjenjača, sjedišta i točkova. Tješimo se.
U svakom slučaju, biće to egzotično putovanje u Evropu.

Naveče, u devet sati, sjedamo, Dedo je upalio, točkovi se okreću, osmjesi glumaca su tu, muzika podiže atmosferu, nek nam je Bog na pomoći. Kotrljamo se dolinom Vrbasa, prolazimo Vakuf, Jajce, Banja Luku ...

Petak, 9. novembar

Iz Bosne izlazimo u 0,00 sati. Tokom noći prolazimo kroz Hrvatsku i  Sloveniju. Dedo napreduje. Jest da nas i šleperi pretiču, ali veselo društvo nigdje ne žuri.

Prvi zraci svjetlosti nas zatiču u Austriji. Interesantno, svje je isto kao kod nas, samo što nema kesa i flaša pored ceste, nema nezasijane zemlje i nema neuređenih fasada.

Dolazimo do hotela u Pragu. Gospođa iz male kutije zna svoj posao.

Smještamo se. Domaćini, Jasenka, Mirko, Edo…..su već tu i  žele nam dobrodošlicu.

 

11.11.2012.

KNjIŠKI ANONIMUSI PROTIV BORISA DEŽULOVIĆA

Nagrada "Kočićevo pero": Talasanje žabokrečine

Knjiški anonimusi protiv Borisa Dežulovića

 
Photo: danas.org

Ima u ovom lokal egomanijakalnom kupusištu još jedna zanimljiva stvar. Tekst iz Glasa Srpske nosi naziv - "Iznevjeren princip Kočića i značenje Kočićevog djela". Pitanje za kraj : “Da li gospoda koja uređuju ovaj bilten znaju šta je princip Kočića i njegovog djela?” Bojim se ne da ne znaju, nego da im princip i Kočić nisu ni u kičmenoj moždini. Zar je Kočićev princip izigravati autistične samodovoljne provincijalne persone koje same sebe nazivaju piscima? E, ako jeste, dobro je što je iznevjeren takav princip

Književnici iz Republike Srpske oštro su reagovali na vijest da je nagrada “Kočićevo pero” za jesen 2012. pripala Borisu Dežuloviću za knjigu “Diego Armando i sedam patuljaka” u izdanju “Jutarnjeg lista” iz Zagreba. Javlja, a ko bi drugi do Glas Srpske.

Koji književnici? Pa, evo na primjer predsjednik Udruženja književnika RS, Zoran Kostić. Svi ste čuli za Zorana Kostića, NIN-ovca, Nobelovca, Pulicerovog laureta... Čovjeka do čijeg se književnog rada drži od Čilea do Kamčatke. Šta? A, niste čuli? Pa ko vam je kriv što se ne bavitie poetikom i prozom Republike Srpske, nego čitate tamo neke Dežuloviće. Elem, šalu na stranu, dotični anonimus je rekao, pazite sad:

"Nisam čuo za ime Borisa Dežulovića. Ponavlja se taj apsurd Zadužbine 'Petar Kočić' da nagrađuju prvog od minornih pisaca i pisce koji ne pripadaju srpskoj književnosti. I po jednom i po drugom principu iznevjeren je princip Kočića, simbol i značenje Kočića i Kočićevog djela. To se iz godine u godinu ponavlja"

Tako iz izjave dotičnog Kostića saznajemo da je potpuno neinformisan ili se pravi da je neinformisan, što je u ovom momentu nebitno. Saznajemo i da je ,,Kočićevo pero”, nagrada koja je rezervisana za “velikoserpske pisce i njihove jatake”. I saznajemo da se to iz godine u godinu ponavlja. Napomene radi, istu nagradu je dobila i Ivana Simić Bodrožić za “Hotel ’Zagorje”. To valjda u izjavi svrbi narečenog Kostića.

E, pa nećemo tako kolege!

Izneverena očekivanja: "Dodik guardian of Srpska", knjiga koja nije dobila nagradu
Photo: Paulina Janusz

Vidite, uporno sam izbjegavao da pišem o književnosti u RS, iz jednog jedinog razloga-da poštedim krepano živinče nekrofilskih muka. A, sad moram koju i o ovoj..hm..djelatnosti. Ne pada mi na pamet da branim lik i djelo Borisa Dežulovića-zna on to bolje od mene.

Elem, književnost u RS, ako postoji, a postoji taman kao drekavac, je opskurno-kafansko-burazersko-neinventivna skribomanija koja samodovoljno čami u gepeku Republike Srpske i ,,prezrena i gladna kao pas” čeka da im vlastela tu i tamo baci kakvu kosku. Objektivno i zaista bez zle namjere, ko je čuo za dotičnog Kostića i kamarilu njemu sličnih ,,pisaca”? Niko, osim članova njihovih porodice i par penzionera koji svoju zlatnu životnu jesen krate po otužnim književnim (samo)poromcijama.

Književni opus ovih ,,velikana” pisane riječi može dobaciti do domova kulture u Han Pijesku, Sokocu, Kozarskoj Dubici, a i to ako se namakne koja parica iz budžeta za Udruženje književnika. Ti i takvi se počesto žale kako nemaju ,,materijalnih sredstava” , kako država ne ulaže u kulturu i slično. Ono, jeste da je Dodiku i kamarili stalo do kulture kao do preklanjskog snijega (dovoljno je poslušati samo Dodikov govor na Kočićevom zboru, gdje ga gospar niti jednom jedinom riječju nije pomenuo), ali isto tako, treba reći da književnost i književnici koji navodnu nisu čuli za Dežulovića ne vrijede ni koliko crno ispod noktiju.

Ruku na onu stvar, njihovo pisanje graniči sa trećerazrednim uradcima palanačkih pisaca iz Srbije u prvoj polovini 19. vijeka. Tu još uvijek vlada heroika i poetika nacionalnog romantičarskog šarma, koju su razne Noge, Đoge & comp. u sadejstvu sa Ćosićem i ratnohuškačkom rajom izdigle na nivo tako poželjne državne nacionalističke književnosti u devedesetim. A, gdje je počelo tu je i stalo.

Tako imamo blagoglagoljivo spajanje rečenica u nadrealnom epsko-lirskom amalgamu koji je sam sebi svrha. Pa, pogledajte zaboga, ti skribomani pišu za sebe i svoja udruženja. Ko i kada je kupio ili nedajbože pročitao bilo kakav uradak prvog čovjeka Udruženja književnika i njegovih pulena? Samo onaj koji je morao. A za takve ne znam.

Plastično rečeno, to je grupa ublehaša, koja je čak na nekoj podsvjesnoj razini svjesna svoje nebitnosti i sve što mogu je naprđivanje i polumahalaško sujetno prebacivanje i optuživanje svijeta i vasione za neke samo njima znane književne nepravde.

Eto, danas je nepravda što je Boris Dežulović, anonimus, koga znaju svi na Balkanu i jedan od najboljih kolumnista na tom istom Balkanu dobio ,,Kočićevo pero” za knjigu “Diego Armando i sedam patuljaka”.

Borise, fašisto!

Nego ima tu još jedna stvar. A, to je nevjerovatno jedinstvo udesno svrnutih malograđanskih mozgova. Tako je taj isti Dežulović postao persona non grata u Federaciji samo zato što je napisao tri kartice novinarske kolumne radnog naziva „Kako je Mustafa ef. Grinch ukrao Bajram“ Boris Dežulović se tako prometnuo u  „fašisoidnog nacionalistu i lažnog liberala“, „poglavnikovu podrepnu muhu“ i slične zamlate. Diglo se i mlado i staro, i oni što klanjaju i oni što slavu slave, da određuju šta bi bila pravična kazna za Borisa Dežulovića i njegovo pisanje.

Toliko o anonimnosti Dežulovićevoj.

E, sad da se vratim na početak teksta gdje zaista anonimni Kostić veli da nije čuo za Dežulovića. Ako nije čuo, onda je izrazito nenačitana i neobaviještena osoba, što za jednog književnika, složićete se, ne priliči. Zapravo ne biva. O čemu piše taj Kostić ako ništa ne čita? Ili, što bi duhoviti Mate Lovrak nekoć rekao-pročitam tu i tamo samoga sebe.

Za Lovraka se može reći da je duhoviti jer ga je cijela bivša država u mladosti čitala. Za Kostića je to već stvar dijagnoze.

Nepoželjan u Srpskoj: Boris Dežulović
Photo: Dragan Kujundžić

Ima u ovom lokal egomanijakalnom kupusištu još jedna zanimljiva stvar. Tekst iz Glasa Srpske nosi naziv - "Iznevjeren princip Kočića i značenje Kočićevog djela". Pitanje za kraj : “Da li gospoda koja uređuju ovaj bilten znaju šta je princip Kočića i njegovog djela?” Bojim se ne da ne znaju, nego da im princip i Kočić nisu ni u kičmenoj moždini. Zar je Kočićev princip izigravati autistične samodovoljne provincijalne persone koje same sebe nazivaju piscima? E, ako jeste, dobro je što je iznevjeren takav princip.

Ali čisti sumnjam da je išta iznevjereno. Jer, o nagradi “Kočićevo pero” odlučivao je žiri, koji su činili književnici Vida Ognjenović, Miljenko Jergović i Nikola Vukolić, a odluka je donesena jednoglasno.

Vida Ognjenović i Miljenko Jergović su očevidno poznatiji i čitaniji pisci od ovih potonjih. Zapravo, oni su pisci. Ovo Udruženje i puleni nema puno veze sa ozbiljnom književnošću. Biće da se mnogo tom Udruženju zamjerio treći član žirija, Nikola Vukolić.

Biće da je u pitanju još jedan čaršijski spisateljski chickfight, a Dežulović je tek kolateralna šteta.

Šta god je na stvari, narečeni Vukolić je u ovoj rundi pobijedio ladno izjavivši: ,,Mogu samo da kažem da su kod nas i djeca čula za Borisa Dežulovića”. Kratko i jebitačno.

Čitaćemo mi još Borisa i smijati se njegovom oporom humoru kojim šamara realnost i sve oko sebe.

A, što se tiče Udruženja književnika RS, na te, nikom potrebne, opskurnjake neću sigurno više trošiti tastaturu.

 

11.11.2012.

ŠABAN TELETOVIĆ: PONOSAN SAM NA SVOG MIRZU KOJI IGRA U NBA

Šaban Teletović, otac košarkaša Brooklyn Netsa
Ponosan sam na svog Mirzu koji igra u NBA
..............
10.11.2012.
...................
Ponosan sam na svog Mirzu koji igra u NBA

 Šaban Teletović: Svaki dan se čuje sa sinom

FOTO: Arhiva

.................................................................

Šaban Teletović, otac košarkaša Brooklyn Netsa
Mirza će igrati još bolje
Ž7 = Šaban Teletović: Svaki dan se čuje sa sinom
Bosna i Hercegovina je i zvanično ušla u NBA ligu. Naime, kapiten bh. reprezentacije i jedan od najboljih bh. košarkaša svih vremena Mirza Teletović debitovao je u drugoj utakmici svoje ekipe Brooklyn Nets protiv Minnesote.
I pored poraza Brooklyna, bh. javnost je presretna jer je naš najbolji košarkaš proveo prve minute na parketu, ukupno četiri, postigavši svoje prve poene, ukupno pet, jednu trojku i jedno efektno zakucavanje.
Njegov otac Šaban je utakmicu gledao u krugu porodice u porodičnoj kući u Jablanici.
- Gledao sam i prvu utakmicu protiv Toronta, koju Mirza nije igrao, kao i drugu utakmicu u kojoj je zabilježio prve minute i dao svoje prve poene u najjačoj ligi na svijetu i zaista sam bio ponosan na svog sina kad je ušao na parket.
Ne mogu opisati koliko smo sretni zbog njega. Drago mi je bilo što ga trener cijeni i daje mu minutažu. Siguran sam, znajući ga, da će on iz utakmice u utakmicu igrati sve bolje i kvalitetnije.
Mirza ima veliku želju da se dokaže u NBA ligi i znam koliko je uporan. Ponosan sam što sam otac tako velikog i dobrog čovjeka i sportiste.
Ž5 = Da li ste bili u kontaktu poslije utakmice sa Vašim sinom?
- Naravno da jesam, odmah poslije utakmice smo se čuli i rekao mi je da je sretan. Pričamo mnogo o svemu, a najviše o sportu. Preko skypea mi je pokazivao za vrijeme  oluje Sandy kako je tamo nevrijeme bilo, ali je sad sve prošlost. Nije mu lako jer je promijenio koninent, pa mu treba vrijeme da se adaptira. 
Ž5 = Teletovići su sportska porodica. Vi ste igrali u mlađim kategorijama Igmana, dok je majka Munevera bila atletičarka u Turbini iz Jablanice, a sestra Azra je bila i član rukometne reprezentacije.
- Ja sam iz Konjica i igrao sam u mlađim kategorijama Igmana, ali je tad bila izuzetno jaka konkurencija, pa sam odustao. Žena mi je iz Jablanice, a ona je trenirala skok uvis. Azra je trenirala rukomet u Turbini, te je potpisala ugovor sa Iskrom iz Bugojna.
Ž5 = Mirza je kao mali trenirao fudbal?
- Trenirao je fudbal u Turbini, ali mu se nije svidjelo, pa se posvetio košarci. Imamo košarkaški teren ispred škole, pa je to možda razlog bavljenja ovim sportom - kaže Šaban Teletović, otac našeg najboljeg košarkaša.
Ž8 = E. Č.
Ž6 = Ime dobio po Kinđetu
- Kad se Mirza rodio, razmišljali smo o imenu djeteta i odlučili smo da se zove Mirza, po Delibašiću.
Munevera i ja smo bili sportisti, a svima nama je u to vrijeme Kinđe bio idol, pa nismo imali dileme kako da ga nazovemo - kaže Šaban.

Bosna i Hercegovina je i zvanično ušla u NBA ligu. Naime, kapiten bh. reprezentacije i jedan od najboljih bh. košarkaša svih vremena Mirza Teletović debitovao je u drugoj utakmici svoje ekipe Brooklyn Nets protiv Minnesote.

I pored poraza Brooklyna, bh. javnost je presretna jer je naš najbolji košarkaš proveo prve minute na parketu, ukupno četiri, postigavši svoje prve poene, ukupno pet, jednu trojku i jedno efektno zakucavanje. Njegov otac Šaban je utakmicu gledao u krugu porodice u porodičnoj kući u Jablanici.

- Gledao sam i prvu utakmicu protiv Toronta, koju Mirza nije igrao, kao i drugu utakmicu u kojoj je zabilježio prve minute i dao svoje prve poene u najjačoj ligi na svijetu i zaista sam bio ponosan na svog sina kad je ušao na parket. Ne mogu opisati koliko smo sretni zbog njega. Drago mi je bilo što ga trener cijeni i daje mu minutažu. Siguran sam, znajući ga, da će on iz utakmice u utakmicu igrati sve bolje i kvalitetnije. Mirza ima veliku želju da se dokaže u NBA ligi i znam koliko je uporan. Ponosan sam što sam otac tako velikog i dobrog čovjeka i sportiste.

Da li ste bili u kontaktu poslije utakmice sa Vašim sinom?

- Naravno da jesam, odmah poslije utakmice smo se čuli i rekao mi je da je sretan. Pričamo mnogo o svemu, a najviše o sportu. Preko skypea mi je pokazivao za vrijeme  oluje Sandy kako je tamo nevrijeme bilo, ali je sad sve prošlost. Nije mu lako jer je promijenio koninent, pa mu treba vrijeme da se adaptira. 

Teletovići su sportska porodica. Vi ste igrali u mlađim kategorijama Igmana, dok je majka Munevera bila atletičarka u Turbini iz Jablanice, a sestra Azra je bila i član rukometne reprezentacije...

- Ja sam iz Konjica i igrao sam u mlađim kategorijama Igmana, ali je tad bila izuzetno jaka konkurencija, pa sam odustao. Žena mi je iz Jablanice, a ona je trenirala skok uvis. Azra je trenirala rukomet u Turbini, te je potpisala ugovor sa Iskrom iz Bugojna.

Mirza je kao mali trenirao fudbal?

- Trenirao je fudbal u Turbini, ali mu se nije svidjelo, pa se posvetio košarci. Imamo košarkaški teren ispred škole, pa je to možda razlog bavljenja ovim sportom - kaže Šaban Teletović, otac našeg najboljeg košarkaša.

Ime dobio po Kinđetu

- Kad se Mirza rodio, razmišljali smo o imenu djeteta i odlučili smo da se zove Mirza, po Delibašiću. Munevera i ja smo bili sportisti, a svima nama je u to vrijeme Kinđe bio idol, pa nismo imali dileme kako da ga nazovemo - kaže Šaban.

 

11.11.2012.

ISNAM TALjIĆ SULTAN FATIH OPORUČIO JE DA ĆE BOSNA TRAJATI DO KRAJA SVIJETA

Isnam Taljić, književnik i autor romana "Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke..."
Sultan Fatih oporučio je da će Bosna trajati do Kraja svijeta
Taljić: Ne postoji značajnija ličnost za Bosnu i Bošnjake od sultana Fatiha
.....................
10.11.2012.
.....................
Sultan Fatih oporučio je da će Bosna trajati do Kraja svijeta

Novi roman bh. književnika Isnama Taljića "Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke - Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni" naišao je na nezapamćeno zanimanje u BiH, ali i inozemstvu. Iako je objavljen tek prije mjesec i po, roman je do sada doživio čak 11 promocija i već je rasprodat prvi tiraž. U intervjuu za "Dnevni avaz" Isnam Taljić pojasnio je šta ga je ponukalo da se upusti u pisanje o ovako zahtjevnoj temi.

- Muslimanski učenjaci saglasni su da je sultan Fatih najavljen vjerodostojnim hadisom o osvojenju Carigrada i da je to potvrđeno događajem u budućnosti. Na tu veličinu nadovezuje se sudbinska povezanost opstanka Bosne i Bošnjaka sa životom sultana Fatiha. Također, sultan Fatih izrazito je omiljen među Bošnjacima, ali nam je ta ljubav vremenom postala više instinktivna nego što se o njemu zaista zna. U nedostatku pisanih tragova koji bi bili tačni, sjećanje među Bošnjacima na njega sačuvano je brojnim legendama. Legende su, pak, izmišljene. Nažalost, u primjeru sultana Fatiha ništa nije bolje ni s podacima kojima se manipulira kao historijskim - kaže Taljić.

Drugačija slika

Na knjizi ste radili četiri godine. Upustili ste se u obračun s brojnim proturječnostima, neistinama i nametnutim predrasudama vezanim uz lik sultana Fatiha. Možete li ukazati na njih, na cilj kojim su se vodili kreatori neistine o sultanu Fatihu?

- Sultan Fatih bio je i ostao trn u oku zapadnog svijeta. S toliko ostrašćene mržnje nije pisano ni o jednoj drugoj muslimanskoj ličnosti. Navodi se da je uzrok to što je osvojio Carigrad, prijestonicu Istočnog Rimskog carstva, a iz toga proističu mnogobrojne posljedice koje su umnogome promijenile svijet. Da apsurd bude potpuniji, i dalje mu se ne oprašta ni to što, zapravo, nije srušio tada trošnu crkvu Aja Sofiju.

Osvjedočeno je, pak, da je lakše uzgajati mržnju nego biti zahvalan. To je već i literarna činjenica, a moj pristup ovoj temi bio je književni. Međutim, postaje sve izvjesnije da će se historija životom sultana Fatiha baviti još dugo - savremena Turska počinje se otvarati i iznutra, a to treba značiti i da će se historija pisati i na osnovu autentičnih dokumenata koji su tamo sačuvani o životu sultana Fatiha, a ne samo o osvojenju Carigrada. Moj roman pokazuje da je, i sistematičnim istraživanjem i iščitavanjem kršćanskih izvora, moguće steći i drukčiju sliku o sultanu Fatihu. Parafrazirat ću maksimu: Oni žele svojim ustima utrnuti svjetlo Istine, a Bog će učiniti to svjetlo vidljivim, makar to mnogima ne bilo po volji.

Tvrdite da je sultan Fatih najznačajnija ličnost za historiju Bošnjaka i same Bosne. Na čemu temeljite takve tvrdnje?

- Od njega nema ni općenito značajnije ličnosti koja je boravila na teritoriji Bosne u njenoj dugoj historiji. Ne postoji ni značajnija ličnost za Bosnu i Bošnjake. U to vrijeme privođeni su kraju krajnje surovi križarski ratovi na konačnom istrebljenju Bošnjaka. Da sultan Fatih nije došao kad je došao, nestalo bi i Bosne i Bošnjaka. Jer, upravo u to vrijeme križari su završavali s posljednjim muslimanima na Pirinejskom poluostrvu. Od moćnog Endelusa/Andaluzije ostalo je samo takvo ime maloj pokrajini.

I ovdje bi ostala rijeka Bosna, ali i ona s drugim imenom, baš kao što su na naše oči nestala imena gradova u manjem entitetu. Cilj je bio - i, evo, ostao - uništiti i sve što podsjeća na Bosnu i Bošnjake.

Koliko je puta sultan Fatih bio u Bosni?

- Bio je dva puta kao sultan. Prvi put je kao sultan došao 1463. godine. I, suprotno razvikanom mišljenju, nije vodio nijednu bitku u Bosni. Niti ima istine u tome da je došao s 250 ili sa 300 hiljada vojnika. S njim je tada, računajući i sve što ide uz vojsku, bilo najviše 30 hiljada ljudi. To potvrđuju i kršćanski izvori.

Drugi put je došao već sljedeće godine, povodom stravičnih zločina koje su, nakon prodora iz Ugarske, kršćani počinili u Jajcu u decembru 1463., kad su poklali sve koje su zatekli u džamiji na džumi, i preuzeli grad. I, kada je započeo novu opsadu Jajca, sultanu Fatihu stigne vijest da je ugarski kralj Matija Korvin ponovo udario, tada na Zvornik, pa sultan Fatih prebacuje vojsku na sjeveroistok Bosne, jer je Jajce ionako bilo opkoljeno, usred Bosne. Zvornik je tada odbranjen.

Zanimljiv je i neobičan prvi dio naslova Vašeg romana. Koja je njegova simbolika?

- Ona proističe iz temeljne ideje starih Hazara, a simbolizirana je bila zlatnom jabukom na koplju iznad vladarevog šatora. Ta jabuka bila je izrađena od crvenog zlata...

Zanimljivo je da je naslovna strana Vaše knjige ilustrirana portretom sultana Fatiha koji može odgovarati vremenu kad je on boravio u Bosni. Međutim, ostali portreti predstavljaju ga, uglavnom, kao starca. Je li takvo predstavljanje sultana Fatiha još jedna od mnogobrojnih podvala o njemu?

- Za tih pohoda po Bosni sultan je imao 31-32 godine. Mogao je upravo tako izgledati. On, ne samo da se razumio u slikarstvo, već se njim i bavio. Na dvoru su ga portretirali najbolji kršćanski slikari tog vremena i nevjerovatno je da bi najmoćnijeg vladara tadašnjeg svijeta predstavili kao onemoćalog starca, kakav je na slikama koje nam se prezentiraju. To je jedna od mnogobrojnih podvala. Jer, sultan Fatih nije ni ostario - otišao je s ovog svijeta s 49 godina.

Prekrajanje prošlosti

Tokom pripremanja knjige došli ste i do dokumenata koji su, inače, nedostupni široj javnosti. Šta ste iz njih saznali?  

- Mnogo. Da se, naprimjer, zadržimo na džamiji u Sarajevu koja je, vremenom, nazvana Carevom. Originalni dokument ne ostavlja sumnje da je ta džamija završena 1457. godine. Podatak je i, inače, bio sasvim javan. Kada sam počeo pisati roman, prije više od četiri godine, mogao se naći na mnogo mjesta i na internetu. Sada na internetu stoji da je ova džamija završena 1462. godine!?! Ali, čak je i tako na godinu prije nego što je u Bosnu došao sultan Fatih, za kojeg se tvrdi da je ovamo donio islam. Tako se davna prošlost Bosne i dalje, i ovih godina, monstruozno prekraja.

U knjizi navodite da je sultan Fatih osnažio islam u Bosni, ali i da je u njegovo vrijeme vladala tolerancija prema ostalim vjerama. Može li se reći da je sultan Fatih rodonačelnik multireligioznosti i multikulturalnosti na kojima stoljećima bivstvuje BiH?

- Upravo tako. Ahdnama je katolicima omogućila ne samo da ne bježe od zaslužene osvete, nego im je dala sva prava. Počeli su se doseljavati i Jevreji koji su morali pobjeći pred kršćanima iz Endelusa. Uslijedilo je i naseljavanje pravoslavnih. Za razliku od Bošnjaka, svi ostali su oslobođeni vojske i odlaska u ratove, pa ih je sljedovao porez. On je, kako to danas ističu u Srbiji, bio manji nego u sadašnjem tzv. manjem entitetu ili u današnjoj Srbiji. I nije samo u Bosni uspostavio te multiprincipe. Godine 1453., kada je pravoslavnim omogućio obnavljanje njihove crkve, patrijarhu Genadiju izdao je, također, čuvenu Ahdnamu o pravima i slobodama. Jednako je tada postupio i prema Jevrejskoj zajednici te Ermenskoj crkvi u Istanbulu.

S obzirom na to da je, kako to izgleda, sudbina Bosne i Hercegovine i Bošnjaka Vaša preokupacija, kako vidite budućnost ove zemlje i Vaših sunarodnjaka? 

- Da nije ovakav nevakat, kudikamo bi bilo nagodnije i lagodnije ispisivati umjetnost radi same umjetnosti. Legendaran je san sultana Fatiha pri dolasku u Bosnu i on se potvrđivao kroz vrijeme. U njemu se kaže da je Bosna osuđena na nepravdu i da u njoj nikad nije bilo, niti će biti pravde. Ali, taj san govori o Bosni i kao izrazito bogatoj zemlji i Bošnjacima kao o najpredanijim vjernicima i najhrabrijim ratnicima. Uz sav sadašnji pesimizam, važnija je oporuka riječi sultana Fatiha za koju se pouzdano zna da je to izrekao u Bosni 1463. godine: "Ova zemlja Bosna trajat će do Kraja svijeta!"

Ako Bog da, pa da tako i bude, bilo to kome pravo ili ne. Prijateljima na veliku radost, dušmanima na još veću žalost.

Izvući pouke iz prošlosti!

Je li Vaš roman neka vrsta opomene Bošnjacima koja je dobrodošla i pred predstojeći popis stanovništva u Bosni i Hercegovini?

- Roman sam pisao i zato što je previše sličnosti između položaja Bosne i Bošnjaka prije 550-600 godina i ovoga stanja sada - opet treba uništiti sve što podsjeća na Bosnu i Bošnjake. Zato valja, napokon, izvući pouke iz prošlosti kako se ona ne bi nemilosrdno ponavljala. Predstojeći popis je vrlo ozbiljan test u "statističkom preživljavanju" Bošnjaka, čime će se utvrditi i to do koje su faze dogurali Bošnjaci u vlastitom nestajanju i hoće li načiniti zaokret.

Lijepo je da sinovi Bosne nose Fatihovo ime

Zanimljivo je da je nekoliko značajnih osoba u BiH, nakon čitanja Vašeg romana, svojim novorođenim sinovima dalo ime Fatih. Smatrate li da bi ime najvećeg među sultanima trebalo popularizirati u BiH?

- Lijepo je da sinovi Bosne nose to ime kao i dužnu uspomenu na sultana Fatiha, pogotovo što je ono zatureno. Osim rijetkih izuzetaka, ni autoškola ili neki trg ili sokak, niti bošnjačke institucije ne nose njegovo ime!? Više se cijeni po svijetu, a i katolici iz Bosne po Ahdnami, nego što Bošnjaci trebaju držati do njega. A to ime ima i izrazito lijepo značenje. Izvedeno je iz istog korijena kao Fatiha. Fatiha znači - ona koja otvara, kojom se otvara Kur'an. Fatih je onaj koji je otvarao vrata novih vizija, nove horizonte. Podvala je, dakle, i to što se Fatih prevodi kao Osvajač ili kao Silni. 

Ko je osnovao Sarajevo?

Tvrdite i to da Isa-beg Ishaković nije osnivač Sarajeva?

- Ništa ja ne tvrdim. Odavno je sve utvrđeno, samo je "sklanjano od očiju" da bi bilo izbrisano iz povijesnog pamćenja. Dakle, Isa-beg (a čak i da je bio Ishak-begov sin, nikako nije mogao biti Ishaković kad je elementarno da muslimani nisu imali prezimena na takav način?!) postavljen je za beglerbega u Bosni 1454. godine i odmah je počeo graditi Hünkar-džamiju, poslije prozvanu Carevom. Zar bi se na pustom prostoru gradila džamija koja je sve do unazad nekoliko godina bila među najvećim u BiH?! Građena je zato što je, osim džamija po mahalama, šeheru trebala prostrana džamija, već zbog pravila klanjanja džume na jednom mjestu onda kad to nije moguće na musali.

Izvjesno je da je Sarajevo imalo status šehera i za njegovog prethodnika Nasuh-bega, a prvi beglerbeg Ishak-beg, koji za namjesnika u Bosni postavljen 1415. godine, prenio je svoje sjedište 1436. na prostor sadašnjeg Sarajeva i tu zasnovao grad. "Podesna" je valjda ta "mala razlika" u slovu "h" da ne bi bilo onako kako je bilo.

 

11.11.2012.

TAJNE ŽIVOTA IZA REŠETAKA OSUĐENIH RATNIH ZLOČINACA

Otkrivamo tajne života iza rešetaka osuđenih ratnih zločinaca
Duško Tadić u zatvoru slikao lobanje, a jedno takvo "djelo" prodao za 2.500 eura
................
10.11.2012.
...............
Duško Tadić u zatvoru slikao lobanje, a jedno takvo "djelo" prodao za 2.500 eura

Iza pritvorskih brava haškog Sheveningena i zatvora širom Evrope i BiH godinama žive  počinioci najmonstruoznijih ratnih zločina nad Bošnjacima. Uvjeti u kojima borave oni koji su organizirali, naređivali i izvršavali najveće zločine na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata itekako su dostojni čovjeka. Tim najokorjelijim ratnim zločincima na raspolaganju su uredne sobe s televizorima, kupaonice, kuhinje, biblioteke, novine, sobe za umjetničko stvaralaštvo, teretane i vanjski tereni za sport.

Zasnivaju porodice

Tako je, primjerice, Duško Tadić, prva osoba koja je osuđena u Haškom tribulanu za zločine u Prijedoru i okolici, 20-godišnju zatvorsku kaznu izdržavao u Njemačkoj u zatvoru JVA "Straubing" u pokrajini Bajern, u kojem je počeo da slika i svoje slike izlaže i prodaje u prostorijama zatvora. Najskuplja Tadićeva slika prodata je za 2.500 eura, a predstavljala je ljudske lobanje rasute po svemiru. Isključivo je slikao ljudske lobanje. U zatvoru je napisao i knjigu "Dnevnik prvog haškog zatočenika".

Zločinka Biljana Plavšić kaznu je izdržavala u zatvoru "Hinseberg" u švedskom gradu Orebru i u njemu napisala knjigu "Svedočim". Dok je šetala u zatvorskom krugu, 26. novembra 2004. napale su je dvije zatvorenice, jedna Iranka i jedna Tunižanka te joj slomile ruku.

Bratunački zločinački tandem Momir Nikolić i Miroslav Deronjić bili su sluge imućnijim stanovnicima Haškog zatvora. Nikolić i Deronjić su prali i peglali veš, te kuhali hranu ostalim zatvorenicima, a usluge su naplaćivali u cigaretama i hrani.

Komandanta zloglasnog Drinskog korpusa Vojske RS, generala Radislava Krstića, osuđenog za genocid u Srebrenici na 35 godina robije, u zatvoru "Wakefield" u Velikoj Britaniji isjekla su trojica zatvorenika Pakistanaca žiletom po vratu početkom maja 2009.
Krstić trenutno završava svoju autobiografsku knjigu i nada se da će biti premješten u zatvor u Poljskoj.

Višegradski monstrum Milan Lukić, prvostepenom presudom osuđen na doživotnu kaznu zatvora, u Hagu je napisao knjigu "Ispovest haškog sužnja", koju je objavila Srpska radikalna stranka. Inače, Lukić po cijelu noć u zatvoru ne može da spava, ispušta čudne krikove, a nerijetko ga zatvorsko osoblje injekcijama smiruje.

Blagoje Simić, ratni zločinac iz Bosanskog Šamca, tokom robijanja u Škotskoj bavio se izučavanjem alternativne medicine i slikarstvom. U haškom pritvoru su se oženila četvorica prijedorskih zločinaca i to Predrag Banović Čupo, Zoran Žigić, Damir Došen Kajin i Duško Tadić. Vjenčani kum Banoviću bio je Slobodan Milošević, a zločincu Žigiću zločinac Simo Zarić. Žigićeva supruga Sanja je, posjećujući supruga u intimnoj sobi Tribunala, ostala trudna i rodila dvoje djece.

Izrađuje gusle

Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, prvostepeno 6. septembra 2011. osuđen na 27 godina zatvora, u haškoj pritvorskoj jedinici čita knjige Isidore Bjelice, gleda filmove i diže tegove. Zločinac Radislav Brđanin, bivši predsjednik Kriznog štaba tzv. Autonomne regije Krajina, osuđen na 30 godina zatvora, tokom zatvorskih dana u gradu Nyborg u Danskoj naučio je danski jezik, a u slobodno vrijeme u radionici spaja komponente za lampe.

Predvodnik prijedorskih zločinaca Milomir Stakić, osuđen na 40 godina zatvora, u francuskom zatvoru uči francuski i uskoro će dobiti diplomu poslije okončanog kursa.
Bivši predsjednik Narodne skupštine RS  Momčilo Krajišnik (20 godina zatvora) kaznu izdržava u jednom od najozloglašenijih britanskih zatvora "Vejkfild" zajedno s poznatim svjetskim teroristima. Vrijeme provodi isključivo čitajući, a iz ćelije izađe samo da uzme hranu.

Prije smrti u haškoj ćeliji, Slobodan Milošević je, u pauzi pripremanja svoje odbrane, isključivo slušao CD-ove Frenka Sinatre, "Gipsy Kingsa" i "Riblje čorbe". Miloševićeva desna ruka Jovica Stanišić, šef Službe državne bezbjednosti Srbije, tokom boravka u Hagu operiran je nekoliko puta. Kreće se u invalidskim kolicima i sam sebi svakodnevno daje injekcije. Ratni zločinac iz Bosanskog Šamca Simo Zarić, tokom svog šestogodišnjeg boravka u Hagu, napisao je knjigu "Na haškom raspeću", pisao je pjesme i pročitao više od 500 knjiga.

Komandant Bratunačke brigade VRS Vidoje Blagojević, 15-godišnju zatvorsku kaznu zbog pomaganja zločina u Srebrenici izdržava u Norveškoj. Zatvorske dane teško psihički podnosi, a u slobodno vrijeme svira akustičnu gitaru i igra stoni tenis. Mitar Rašević, zločinac iz Foče, u Hagu je važio za odličnog kuhara. Kuhao je za sebe, Momčila Krajišnika i Milana Martića. Krvnik iz Brčkog Goran Jelisić, poznat kao "srpski Adolf" (40 godina zatvora), u Hagu je se nekoliko puta pokušao ubiti.

Dragoje Paunović Špiro, osuđen 2006. na 20 godina zatvora pred Sudom BiH za zločine nad Bošnjacima u Rogatici, kaznu izdržava u KPZ-u Foča, gdje je u maju ove godine izlagao svoje ručne radove iz oblasti maketarstva i pirografije. Špiro posebno uživa u izradi gusala.

Pripadnik zloglasnog 10. diverzanstkog odreda VRS Stanko Kojić, prvostepeno pred Sudom BiH 15. juna ove godine osuđen na 43 godine zatvora za strijeljanje oko 1.000 Bošnjaka na farmi u Branjevu, u pritvorskoj jedinici Suda BiH umalo je izazvao požar.

Naime, monstrum s Branjeva redovno izvodi svoje pravoslavne vjerske seanse u kojima pali desetine svijeća. U jednoj od takvih seansi, svijeće su zapalile dio zatvorske posteljine. Radovan Karadžić i general Zdravko Tolimir najredovniji su nedjeljom na bogosluženju u zatvorskim odajama, Vojislav Šešelj uživa da provocira bivše visoke oficire JNA predlažući im da u zatvoru izvrše samoubistvo i tako uđu u srpsku historiju, a Ratko Mladić svakodnevno igra šah.

Vojislav Šešelj uživa da provocira bivše visoke oficire JNA predlažući im da u zatvoru izvrše samoubistvo i tako uđu u srpsku historiju, a Ratko Mladić svakodnevno igra šah

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240653

Powered by Blogger.ba