Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

03.11.2012.

DANAS DOMINIRAJU GLASNICI MRŽNjE

Pozajmljeni intervju: Predrag Finci

Danas dominiraju glasnici mržnje

 
Photo: novinar.me

Protiv multietničke Bosne i Hercegovine su svi oni koji se zalažu za etničke granice i raspad Bosne i Hercegovine. Sudeći po meni dostupnim novinskim tekstovima, a naročito po „komentarima čitatelja“ na raznim blogovima, danas dominiraju (ili pokušavaju da dominiraju) frustrirani patološki tipovi, glasnici mržnje, koji u govoru o drugima legitimiraju sami sebe, svoj vlastiti jed i jad. (Uzgred, u svakoj normalnoj zemlji bi svako raspirivanje nacističkih, rasističkih, antisemitskih i drugih monstruoznih ideja bilo moralno sankcionirano i pravno kažnjivo.) Takvi ruše svaku nadu i za njih ne volim ni da znam. Ja u Sarajevu još uvijek imam mnogo prijatelja i poznanika, i s ponosom mogu reći da su oni ostali ono što su bili. Što je i kakav pak današnji u životu Sarajeva, ne mogu da sudim: poznajem i pamtim samo ono lijepo Sarajevo, Sarajevo koje je u meni

Godine 1992. – u maju, nisam sigurna kojeg datuma, ali znam da je sigurno bilo poslije strašnoga 2. maja, kada je Sarajevo spaljeno i razoreno u prvom udaru barbara sa brda – sarajevska podružnica nekadašnjeg Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (ili ono što je od nje ostalo) organizirala je Sarajevske dane poezije, ratu ili baš zbog rata (...) Pamtim da se pucalo na sve strane i da smo mahnito jurcali kroz grad u želji da od tačke A do tačke B stignemo u komadu, još u potpunoj nevjerici da su topovske cijevi na nas okrenuli naši bivši kolege, prijatelji, čak pjesnička sabraća... Spustili smo se u podrumski studio „staroga“ Radija Sarajevo, onoga čuvenog, u ulici Danijela Ozme, na broju 7. Bilo je nešto prigušenog svjetla i jedan kamerman. Sjećam se u tom polumraku (polumraku dana, života, svijeta) prvo izbezumljenog Anetinog lica, i sabranog, tužnog pogleda njenog životnog sapatnika , dragog Nikole Krstića. Sjećam se Goranovih pokušaja da nas nasmije, kao i uvijek, ali mu to baš nije polazilo za rukom. Je li tu bio Semezdin? Miljenko? Ivan jedan i drugi? Nedžad? Ćure? Ljubica? Iskreno: ne znam. Ne sjećam se. Mislim da jesu bili, svi. Čak i ako nisu. Književnost koja je nakon tog prvog ratnog susreta nastajala u opkoljenom Sarajevu rekla bi da jesu. Hadžem? On nije bio, to znam: već je na samom početku rata bio beznadno odbačen od nas tamo, na Dobrinji, u dijelu grada koji je rat otpatio na vlastiti strašan način. Marko? Bio je. I Finci!” (Putnici kroz (ne)vrijeme/Vrijeme straha i nade – Ferida Duraković)

Da, tih prvih ratnih Sarajevski dana poezije, koji su bili održani u ratu ili možda baš zbog rata, saučesnik i sapatnik bio je bosanskohercegovački književnik i filozof Predrag Finci – rođen 1946. godine u Sarajevu, profesor Filozofskog fakulteta, urednik nekoliko časopisa, nagrađivani i prevođeni autor mnogobrojnih knjiga i tekstova. Naime, grad Sarajevo za Fincija je značio mnogo – i grad rođenja i grad odrastanja, i studiranja, i prijatelja, i ljubavi... ali i grad umjetnosti. Sarajevo, kao takav grad, za Fincija je značio grad za koji se mora boriti i on je to činio svojim učestvovanjem u mnogoznačnim aktivnostima za bosanskohercegovačko društvo. O nekim od tih aktivnosti i o životu nakon odlaska iz Sarajeva, razgovaramo s gospodinom Predragom Fincijem.

Photo: novinar.me

*Gospodine Finci, koja su vaša sjećanja na podružnicu nekadašnjeg Udruženja književnika Bosne i Hercegovine koja je organizirala Sarajevske dane poezije, usprkos ratu – ili baš zbog rata, u maju 1992. godine?

Udruženje je imalo veliku aktivnost i vrlo aktivno članstvo, a i znatnu materijalnu podršku. Pisci, paradoksalno, imaju mnogu veći utjecaj u totalitarnim režimima, nego u demokratskim, posebno u demokraciji „liberalnog kapitalizma“, u kojoj se jedva drži do kulture, a sve svodi na pitanje profita i otimačine. A gdje nema svijesti o kulturi, nema ni svijesti o budućnosti. Nema budućnosti. Jedino što je utješno za ljude od kulture, pisce pogotovo, jest činjenica da će i o takvoj nebrizi jedino relevantno svjedočanstvo biti njihovo... Ali, da se vratim na vaše pitanje: Udruženje je i na početku rata organiziralo, u nemogućim uvjetima, Dane poezije. Bio je to znak otpora uništenju, protiv koga se svako borio kako je znao i mogao. Pisci – riječju.

*Iste godine bili ste i osnivač PEN centra Bosne i Hercegovine. Kako se dogodilo osnivanje Centra i kojim redoslijedom se dešavao tijek događaja pri osnivanju?

S početka rata je narasla svijest o hitnosti osnivanja bosanskohercegovačkih institucija. Do tada je postojao srpski i hrvatski PEN i neki od naših pisaca su bili njihovi članovi. Mi smo gotovo uglas tražili da se osnuje i PEN BiH, jer je i to bio dokaz državnosti BiH. Trebalo je prikupiti potpise pisaca koji su bili u Sarajevu i zakazati osnivačku skupštinu, donijeti osnivačka akta i osnovati PEN BiH. Admiral Mahić je išao od jednog do drugog, skupio potreban broj potpisa i ubrzo je zakazana skupština u Holliday Innu. Taj dan je bila strašna pucnjava, grad se tresao od eksplozija, ali je osnovan PEN BiH. Ja, nažalost, nisam bio prisutan, osim kao potpisnik.

*Nedugo zatim otišli ste u London, a zatim pisali onima koji su ostali u Sarajevu, a koji su prvih ratnih Sarajevskih dana poezije bili s vama: Ne sjećam se dobro. Od bombardiranja, straha, krvi, od užasa sve u meni zagluši, ali ostade ovakav dojam: da sam vjerovao kako riječ može nadjačati ništavilo. Ostade dojam: da me je riječ otimala od uništenja. Dojam: da je pjesma iznad smrti. Mislite li i dalje tako, da je pjesma ostala iz svih stradalnika?

Ljepotom protiv uništenja“ nije samo fraza. Dok držimo do svojih duhovnih vrijednosti, držimo do svog dostojanstva i naš identitet ne može biti uništen. Čak mislim da je iz rata iznikla jedna nova poetika. Stariji pisci su napisali svoje najbolje tekstove pritisnuti ratnim iskustvima, a javila se cijela plejada mladih stvaralaca. Nastale su sjajna djela mnogih autora, od Ilije Ladina i Stevana Tontića, do Semezdina Mehmedinovića i Faruka Šehića.

*Kako je tih godina bilo biti priznati bosanskohercegovački književnik koji zbog ratnih strahota ne može biti uvažavan u vlastitoj domovini, koji ne može nastaviti karijeru univerzitetskoga profesora i prisustvovati intelektualnim skupovima?

To baš ne bi bio korektan opis situacije u kojoj sam se ja našao. Došao sam u London na poziv univerziteta i odmah sa tekstom učestvovao na Kongresu za estetiku u Londonu. Jedno vrijeme sam radio svašta, najčešće prevodio, onda sam dobio mjesto vanjskog, počasnog suradnika na UCL-u, a uz to je moja supruga imala odličan posao, pa mi je sve to omogućilo da se potpuno posvetim svojim istraživanjima i pisanju. Naravno, mnogo toga se u mom životu izmijenilo. Uvijek sam bio okrenut njemačkoj i francuskoj filozofijskoj tradiciji, pa mi je intenzivno bavljenje i svakodnevni susreti sa britanskim i američkim autorima bio novi izazov. A valjalo se priviknuti i na život u ogromnom gradu u kome nikada ranije nisam bio. U mladosti sam priželjkivao da nigdje ne odem, da se bavim svojim poslom, da izgradim kuću u mahali, da se oženim i dobijem djecu i da tu, po prirodnim zakonima, sa svojima do svog kraja budem. Nije bilo tako.

*Kako vam je bilo iz Londona posmatrati sve ratne strahote koje su događale se u Sarajevu?

Kada sam 1993. iz rata došao u stabilnu, mirnu zemlju, odjednom osjetih da sam na sigurnom, da mi se ništa loše neće dogoditi, ali istodobno da sam otrgnut od onoga čemu najviše pripadam. Ponekad, kada bih navečer gledao vijesti, osjećao sam se potišten zbog nemoći da bilo što učinim, a u svojoj potištenosti usamljen, jer sam znao da moje susjede, ljude koje srećem, nove poznanike „naš rat“ ne pogađa, jedva da i zanima. A ja sam iskreno mislio, a i sada mislim, da je to najtragičniji događaj u suvremenoj europskoj povijesti. Zato sam rado učestvovao u svim skupovima i okruglim stolovima u Engleskoj, jer sam bar tako mogao reći što mislim i što osjećam.

Photo: novinar.me

*Koja ste djela pisali kada ste otišli u London. Da li je rat promijenio vaš dotadašnji način pisanja ili u određenoj mjeri uticao na njega? Da li je pisanje u Londonu drugačije od onoga pisanja koje ste upražnjavali u Sarajevu?

Često kažem, a i sada ću, da je moje iskustvo rata i tuđine sve promijenilo u mom životu, pa i u pisanju. Nikada nisam mislio da ću pisati i nikada ne bih pisao o holokaustu da nisam iskusio rat u Bosni, nikada, naravno, ne bih napisao knjigu Tekst o tuđini da ne postadoh jedan od emigranata, a ni Sentimentalni uvod u estetiku da se ne udaljih od meni dragih ljudi. Ne želim time reći da je bilo koja i bilo kakva nesreća dobrodošla, nego samo da na svakog od nas utječe drama situacije i da njene nevolje trebaju i moraju biti zabilježene, ali i nadvladane. A to svako radi na svoj način. Ja pisanjem. Kada sam došao u London, sve je najednom postalo drugačije. Postalo je drugačije jer sam život nanovo počinjao, a taj novi život je na koncu postao poput onog ranijeg, samo na drugom jeziku. Donosio sam ispočetka mnoge radikalne odluke. Jedna od njih je bila i da prestanem pisati. Nisam više vidio svrhe u pisanju na jednom relativno „malom“ jeziku i to pisanju rasprava za relativno mali broj probranih, dobro obrazovanih ljudi. Ali, onda se u meni mnogo toga „nakupilo“ i jednostavno sam morao ponovo početi pisati. Do 1992. godine sam objavio četiri knjige, a onda sam, poslije pauze od gotovo deset godina počeo objavljivati: od 2004. do danas mi je izašlo devet knjiga.

*Da li danas posjećujete Sarajevo i šta je to što je u vašim očima načinjeno drugačijim u odnosu na ono Sarajevo kakvo je bilo kada ste ga napuštali – odlazili iz njega? Da li je zbiljski uništena ona multietničnost koja je bila prije rata?

Sve dok postoji želja i volja za zajedničkim životom, takav život je moguć. Protiv multietničke Bosne i Hercegovine su svi oni koji se zalažu za etničke granice i raspad Bosne i Hercegovine. Sudeći po meni dostupnim novinskim tekstovima, a naročito po „komentarima čitatelja“ na raznim blogovima, danas dominiraju (ili pokušavaju da dominiraju) frustrirani patološki tipovi, glasnici mržnje, koji u govoru o drugima legitimiraju sami sebe, svoj vlastiti jed i jad. (Uzgred, u svakoj normalnoj zemlji bi svako raspirivanje nacističkih, rasističkih, antisemitskih i drugih monstruoznih ideja bilo moralno sankcionirano i pravno kažnjivo.) Takvi ruše svaku nadu i za njih ne volim ni da znam. Ja u Sarajevu još uvijek imam mnogo prijatelja i poznanika, i s ponosom mogu reći da su oni ostali ono što su bili. Što je i kakav pak današnji u životu Sarajeva, ne mogu da sudim: poznajem i pamtim samo ono lijepo Sarajevo, Sarajevo koje je u meni.

*Posljednjih nekoliko knjiga publicirate u Zagrebu, dok je prvotno vaš opus publikovan u Sarajevu? Zašto sada Zagreb prije Sarajeva?

Pokušao sam nekoliko puta uspostaviti suradnju sa bosanskim izdavačima, s dvojicom ili trojicom u Sarajevu i jednim u Zenici, ali oni jednostavno nisu pokazali nikakav interes za moje knjige. Ni ljubaznog kurtoaznog odgovora, ništa. Ne može se u kuću, pa ni izdavačku, kroz zatvorena vrata.

*Pišete li neko novo djelo, u kojoj formi i koje tematike?

Nedavno mi je izašla knjiga Applause, and than Silence (Aplauz, zatim muk) u sjajnom prijevodu E. D. Goya i J. Levinger, i s predgovorom Morisa Farhija. To je zapravo izbor tekstova iz moje knjige O nekim sporednim stvarima. Predao sam jednom zagrebačkom izdavaču knjigu o Hegelovoj estetici, jednu neuobičajenu, nekonvencionalnu interpretaciju estetičkih nazora ovog velikog filozofa, a sada uveliko radim na novoj knjizi, koja bi trebala biti, barem kada je estetika u pitanju, moja „završna riječ“. Radni joj je naslov Estetička terminologija i nadam se da ću je završiti za godinu-dvije.

Da li biste neko životno iskustvo u kontekstu književnosti podijelili sa mladim i novim književnim generacijama, s mladim piscima?

Svaki pisac mora govoriti istinu i vjerovati u istinu, i u svoju osobnu istinu, i u istinu samog pisanja. Mora u pisanju biti kod sebe, mora biti ono što jest. Samo takav uistinu može postati pisac. Možda bih takvo nešto savjetovao. A možda i ne bih, jer na kraju, u pisanju svako sam za sebe zna najbolje.

 

03.11.2012.

TABU SREBRENICE U SREDIŠTU POLITIKE I KULTURE

Tabu Srebrenice u središtu politike i kulture

Strepnja i nada

 
Photo: Stock

........................................................................

U knjizi Srebrenica – falsifikovanje istorije (Istorijski projekat Srebrenica; Pečat – knjige slobodne Srbije, 2012) počelo se upravo od tog Ćosićevog citata. On kaže: “Mora se uložiti napor da se objektivno istraži istina srebreničkih događaja 1992-1995. Ostanu li sadašnje brojke žrtava, vladajuće tumačenje i značenje ljudske tragedije u Srebrenici i oko Srebrenice, tragedije Muslimana i Srba, Srebrenica će silinom atomske radijacije da proizvodi samo zla osećanja i zle misli, patnju, prezir, žudnju za osvetom oba naroda, muslimanskog i srpskog”. Stefan Karganović, pisac predgovora i osnivač udruženja Istorijski projekat Srebrenica, piše kako ga je Ćosić zadivio tom knjigom a naročito citiranim pasusom koji mu je otvorio oči za problem Srebrenice

Ova sintagma predstavlja raspon srpske politike, koju je davnih dana definisao Dobrica Ćosić, verovatno slučajno jer nije imao ništa pametnije da kaže. Ima tih njegovih gnoma prilično (kao recimo o moru i groblju, ili o srpskom seljaku, Republici Srpskoj itd.) koje kao devetnaestovekovni prežici naseljavaju aktuelni politički diskurs, oblikujući moguće odgovore i trasirajući političke procese. Tako su i dve izjave o Srebrenici, aktuelnog i bivšeg predsednika Srbije, Tomislava Nikolića i Borisa Tadića, situirane između strepnje i nade. Nikolić je bliži strepnji (jer kaže da “nijedan Srbin ne priznaje genocid u Srebrenici“, što sugeriše da se pribojava da ih možda ipak ima, te ih stoga isključuje iz zajednice (muškaraca!) jer mogu opasno ugroziti njen identitet koji on zasniva u odnosu na genocid), dok je Tadić tradicionalno okrenut nadi (jer veruje da će sudovi i istoričari uraditi taj nemili posao kada će on konačno kao političar smeti da kaže ono što ne misli kao građansko lice). Ispostavlja se da obojica misle slično ako ne i isto, s tim što Nikolić strepi, a Tadić se nada. Nikolić stoga ne preza da otvoreno negira genocid, dok Tadić odlaže da to izgovori, pomerajući trenutak odluke ka budućnosti. Za razliku od njih koji se batrgaju u mreži ćosićevskog diskursa, sam Dobrica Ćosić kaže da zna šta se u Srebrenici dogodilo i predočava posledice vrlo precizno. Njegov stav o Srebrenici je jasno izražen u knjizi Bosanski rat (Službeni glasnik, 2012) koja je odmah prihvaćena kao važeći dokument srpske politike, udžbenik za razumevanje prošlosti i odbranu nacionalnih vrednosti.

Ćosić mi je otvorio oči: Stefan Karganović, slep kod očiju
Photo: vesti-online.com

 ...............................................................

BITKA ZA SKIDANJE JEDNE NULE
U knjizi Srebrenica – falsifikovanje istorije (Istorijski projekat Srebrenica; Pečat – knjige slobodne Srbije, 2012) počelo se upravo od tog Ćosićevog citata. On kaže: “Mora se uložiti napor da se objektivno istraži istina srebreničkih događaja 1992-1995. Ostanu li sadašnje brojke žrtava, vladajuće tumačenje i značenje ljudske tragedije u Srebrenici i oko Srebrenice, tragedije Muslimana i Srba, Srebrenica će silinom atomske radijacije da proizvodi samo zla osećanja i zle misli, patnju, prezir, žudnju za osvetom oba naroda, muslimanskog i srpskog”. Stefan Karganović, pisac predgovora i osnivač udruženja Istorijski projekat Srebrenica, piše kako ga je Ćosić zadivio tom knjigom a naročito citiranim pasusom koji mu je otvorio oči za problem Srebrenice. Radi se o potrebi, nastavlja Karganović, da se izađe u širi vremenski kontekst i tako sagleda sam događaj iz jula 1995. Stoga je 5. aprila 2012, u Ruskom domu organizovan okrugli sto na temu “Problem Srebrenice u svetlu studije Masakr u Srebrenici prof. Edvarda Hermana”. Bio je to ujedno i pozdravni skup na “neutralnoj teritoriji”, ispraćaj bivšeg ambasadora Rusije – Aleksandra Konuzina, uz poruku da “u Srbiji ima Srba”. Diskutantima sa ovog okruglog stola, kasnije su pridruženi tekstovi još nekih stručnjaka tako da konačni tim u zborniku, pored uvodničara čine: Edvard S. Herman, Ljubiša Simić, Žerminal Čivikov, Miodrag Stojanović, Aleksandar Pavić, Milo Lompar, Nikola Živković, Dajana Džonston i Manuel Oksenrajter. Svako od ovih učesnika je ekspert za negiranje neke od sudski dokazanih činjenica genocida u Srebrenici.

Zajednički imenitelj je svest da se u Srebrenici dogodio “težak ratni zločin i da izvršioci treba da budu procesuirani”. Dakle, to su počinili neki pojedinci na svoju ruku, samoinicijativno, bez komandne navigacije i namere da se “delimično istrebi grupa bošnjačkog naroda prinudnim preseljenjima (40.000) i streljanjima po kratkom postupku (7.000 do 8.000)”. I kada se u ovoj publikaciji priznaje neki zločin, kao što je to slučaj u hangaru zemljoradničke zadruge “Kravica”, onda se to obrazlaže na sledeći način: “Žrtve u hangaru Kravica bile su pobijene usled neprofesionalnosti i nediscipline srpskih čuvara, a ne u sklopu operacionalizacije genocidnog umišljaja”. Dakle, čuvari su bili malo nervozniji zbog pobune zarobljenika, jer oni se ne smeju buniti, te su ih brutalno streljali po kratkom postupku. Ovo bi valjda, prema Karganoviću i autorima, trebalo da važi za Srebrenicu u globalu. Stoga je i zaštićeni svedok Dražen Erdemović bio jedna od tema ovih istraživanja. U fokusu je bilo pre svega njegovo poluhrvatsko poreklo, njegov ratni put, prelazak iz jedne vojske u drugu kao i sumnja u vremenski period za koji on tvrdi da je bio dovoljan za streljanje 1.200 zarobljenika (Žerminal Čivikov). Takođe, insistira se na tome da se najveći deo srebreničkih žrtava prikaže kao “legitimni ratni gubitak” što je u skladu sa osnovnom intencijom svih autora, pre svega Karganovića, a naposletku i Ćosića kao inspiratora ove poslednje, postgenocidne borbe za skidanje jedne nule iz zvaničnog broja žrtava.

Photo: edin tuzlak

 .........................................................

PITIJSKE ANALIZE
Zbornik Srebrenica – falsifikovanje istorije, koji je ugledao svetlo dana zahvaljujući Miloradu Vučeliću i njegovom Pečatu, ponavlja sva opšta mesta negiranja genocida, od toga da je “Alija Izetbegović najavio genocid” (Edvard S. Herman) – ne pominjući da je to prvi učinio zapravo Radovan Karadžić – preko negiranja pojedinačnih zločina te obračuna sa zapadnim medijima, brojanja butnih kostiju, do finih obračuna sa “sekularnim sveštenstvom” u Srbiji (Milo Lompar). Ovaj poslednji segment je naročito interesantan, jer dolazi iz pera jednog unverzitetskog profesora književnosti, koji je pokušao sa srpskog stanovišta sagleda “ideologizaciju krivice”. Dr Lompar pritom polazi od Jaspersove tipologije krivice i stiže do odjeka Kišovog Peščanika (zapravo njegovog talmudskog završetka), koji kod dr Lompara dobija sledeću pitijsku formu: “Bolje je biti i u zasluženoj i u nezasluženoj sramoti nego sa sekularnim sveštenstvom deliti bilo šta: sramotu ili slavu ili novac”. Tj, bolje je biti među progonjenima, hteo bi da kaže dr Lompar, nego među progoniteljima koji nameću “krivicu Srbima” preko “šizoidizacije javne svesti”. Posebno je zanimljiva njegova distinkcija između sekularnog i istinskog sveštenstva; ovo drugo, po dr Lomparu, pre svega ima strahopoštovanje pred užasom i pred žrtvama.

Međutim, ratovi koji su se vodili devedesetih godina pokazuju “istinsko sveštenstvo” upravo u drugačijoj situaciji. Njegovi predstavnici ne samo da nisu bili užasnuti pred strahotama, već su davali blagoslov za činjenje zločina a neki od njih su ih i sami podsticali ili počinili. Ovo nisu bili pojedinačni slučajevi kao što ni Dražen Erdemović nije bio jedini vojnik koji je učestvovao u srebreničkom genocidu. Kao što izvođenje iz voza i streljanje Bošnjaka u Štrpcima ne može biti stvar pojedinaca već države, tako ni genocid u Srebrenici nije samo kobna odluka Dražena Erdemovića da se na neko vreme posveti streljanju zarobljenika. Tabu Srebrenice je zbog toga zahvatio sve sfere društva i sada se nalazi u samom središtu politike i kulture u Srbiji. Knjige poput ove, Bosanskog rata i brojnih drugih knjiga na srpskom (“slobodnom”) tržištu ne doprinose ovladavanju prošlošću, već je čine nesavladivom, a njene katastrofalne posledice se svakodnevno mogu videti u aktivnostima i govoru kako bivših tako i aktuelnih političkih funkcionera.

 

03.11.2012.

VEĆE KAZNE ZA RATNE ZLOČINE U ZVORNIKU

Drugostepena presuda u Beogradu

Veće kazne za ratne zločine u Zvorniku

 
Photo: Stock

Apelacioni sud u Beogradu uvećao je sa 15 na 20 godina kaznu zatvora Darku Jankoviću, koji je, prema izjavama svedoka činio monstruozne zločine, a sa godinu i po na tri godine Goranu Saviću, osuđenicima za zločin nad civilima u Zvorniku 1992. godine. Istom presudom oslobođen je Saša Ćilerdžić koji je takođe bio okrivljen za zločin u Zvorniku

Oni su, kao pripadnici dobrovoljačke jedinice "Pivarski", sa ostalim saborcima, od maja do jula 1992. godine na lokalitetima "Ekonomija", "Ciglana" i u "Domu kulture" u čelopeku učestvovali u nečovečnom postupanju, mučenju i ubistvima najmanje 14 muslimanskih civila.

Apelacioni sud je obrazložio povećanje kazni time što prvostepeni sud "nije dao adekvatni značaj" utvrđenim otežavajućim okolnostima. Prvostepena presuda bila je doneta 16. decembra prošle godine pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu.

Presudom Apelacionog suda potvrđena je  prvostepena presuda u delu u kome je okrivljeni Saša Ćilerdžić  oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo ratni zločin protiv  civilnog stanovništva.

Okrivljeni Savić i Janković su proglašeni  krivim što su za vrijeme oružanog sukoba na teritoriji Bosne i  Hercegovine, kao pripadnici "srpske strane u sukobu", kršeći pravila  međunarodnog prava, učinili zločine na poljoprivrednom dobru  "Ekonomija", gdje su lica muslimanske nacionalnosti - civile tukli i  povređivali njihov telesni integritet. Savić je proglašen  krivim i što je u istoj prostoriji, zajedno s pravnosnažno osuđenim  Draganom Slavkovićem, oštećenog A. A. teško pretukao, prenosi Tanjug.

Janković  je proglašen krivim i za izvršenje zločina na "Ciglani", tako što je  nečovječno postupao prema licima muslimanske nacionalnosti koje su u  mjestu "Ciglana“ bili dovedeni na prinudni rad. On je izvodio  oštećene iz "Ciglane" u različitim grupama i naređujući im da iz  muslimanskih, pa i srpskih kuća na području Zvornika za njih pljačkaju i  oduzimaju razne predmete, koje su potom prisvajali. Proglašen je krivim i za izvršenje zločina na "Ciglani" povređivanjem tjelesnog integriteta oštećenih A. A. i B. B.

Janković je proglašen krivim i za izvršene zločine u Domu kulture u Čelopeku. Kao  pripadnik jedinica u sastavu teritorijalne odbrane Zvornika,  neovlašćeno u više navrata i u različitim grupama, ulazio je u Dom  kulture u Čelopeku u kojem su boravila 162 civilna lica muslimanske  nacionalnosti, uzeta za taoce, gdje je zatvorene civile telesno povređivao i  ubijao.

Najveći broj svedoka na svim suđenjima, imenovao je Darka Jankovića kao glavnog i najbrutalnijeg egzekutora. Prema svedočenjima, on je  odgovoran za najgore zločine, među kojima je i nabijanje na kolac.

 

03.11.2012.

TRIBINA U SARAJEVU: AKADEMIK MUHAMED FILIPOVIĆ: BOŠNjACIMA SE NAMEĆE LAŽNA DILEMA

Tribina u Sarajevu
Filipović o popisu: Bošnjacima se nameće lažna dilema
..................
03.11.2012.
..................
Filipović o popisu: Bošnjacima se nameće lažna dilema
Akademik Muhamed Filipović
FOTO: Arhiva

.....................................................

 

Bošnjacima se ponovo podmeće upitnost njihovog bošnjačkog nacionalnog identiteta, s tendencijom nametanja dileme da li su nacija, etnička ili religijska grupa, istaknuo je akademik Muhamed Filipović, govoreći na tribini o temi "Popis stanovništva u BiH 2013. - Lažne dileme Bošnjaka", upriličenoj večeras u Sarajevu.

Radi se o, kako je kazao, lažnoj dilemi, "jer je jasno da su Bošnjaci to što jesu, te da je za priznavanje bošnjačke nacije plaćena iznimno visoka cijena".

- Bošnjačka nacija je bitna za postojanje Bosne i Hercegovine kao zemlje i države, jer ako ne bi bilo Bošnjaka onda u BiH nema historijskog i konstitutivnog naroda, osim Srba i Hrvata, izjavio je Filipović, upozoravajući da je narod bez nacionalne identifikacije osuđen na asimilaciju, bez mogućnosti političke, kulturne i državotvorne artikulacije.

Ocjenio je da se dovođenjem u pitanje Bošnjaka, zapravo pokušava desupstancionalizirati država BiH, odnosno dovesti u pitanje njeno postojanje.

Akademik Filipović elaborirao je teške historijske i političke okolnosti u kojima je tokom posljednjih sto godina osporavano/negirano pravo Bošnjacima na samoidentifikaciju i samoodređenje, a s ciljem slabljenja BiH i njene podjele po već viđenom modelu.

 

03.11.2012.

SEBIČNO SLABLjENjE DRŽAVE ZARAD SITNIH INTERESA

Sebično slabljenje države zarad sitnih interesa

imageBakir Izetbegović

............................................................

Bošnjački član državnog Predsjedništva i potpredsjednik SDA za Oslobođenje govori o sporazumu Dodik – Lagumdžija, posljedicama krize u koju je dovedena Bosna i Hercegovina, najavljuje reakcije svoje stranke i poziva na akciju.

• Kako vidite sporazum Dodik - Lagumdžija?

- Kao pobjedu Dodika, jačanje entiteta na štetu države Bosne i Hercegovine, jačanje političke kontrole entitetskih lidera na štetu demokratije, kroz slabljenje i ukidanje nezavisnih tijela koja služe građanima i u koje smo s mukom uspostavljali 17 godina.

• Da se ne bavimo detaljima sporazuma: recite mi – ima li Dodik razloga da nakon svega svečano objavi da više nikada neće prijetiti referendumom o vraćanju nadležnosti entitetima?

- Ako nastavi ovakvu saradnju sa Lagumdžijom i SDP-om, neće mu trebati referendumi. Ko zna šta je još dogovoreno, a nije stavljeno na papir? Iz onoga što je potpisano, vidimo da je SDP spreman razgraditi Elektroprijenos, razvlastiti Centralnu izbornu komisiju, prepustiti brojanje glasova komisijama na opštinskim nivoima. Možemo samo pretpostaviti do kakvih bi to zloupotreba dovelo! Ali zato će Dodik i Lagumdžija osnovne poluge neovisnosti učiniti ovisnim o sebi i politici općenito – zavladat će medijima, policijom, državnom upravom, tenderima, zatvorit će izborne liste pa će oni, umjesto građana, birati poslanike  itd. Uvest će političku kontrolu nad radom tužilaštava i procesom izbora tužilaca, razvlastiti VSTV kao državnu instituciju. I, naravno, uzet će novac gdje god ga ima, i preusmjeriti ga po svojoj volji, kršeći zakone. Učinit će sve ovo, i još mnogo više od ovoga, ako im se to dopusti, ako ne naiđu na odlučan otpor.

• Jeste li iznenađeni indiferentnošću, prije svih, bošnjačkih intelektualaca koji šute i čekaju rasplet?

- Nisam iznenađen, intelektualci sporo reaguju. Ova situacija ne dozvoljava sporu reakciju, morat će se pokrenuti. Imamo dobru reakciju portala, nevladinih organizacija, općenito aktivnog dijela javnosti.

• Po svemu što su spisatelji sporazuma objavili, državi BiH ostaju nadležnosti britanske kraljice: je li to evropski put?

- Naravno da nije, ali ovo je tek početak procesa razvlašćivanja države. Političke stranke, nevladine organizacije, javnost, svi se moramo suprotstaviti. SDA će se za državu boriti svim sredstvima, i blokadama sistema ako zatreba.

• Zanimljivim se čini podatak čega u sporazumu nema – zapravo, nema ili nam barem nije saopćena apsolutno niti jedna stavka iz ispunjavanja uvjeta za euroatlantske integracije, nema rješenja za implementaciju presude Sejdić - Finci i nema ni slova o vojnoj imovini?

-  Vjerujem da će ponuditi neko rješenje za implementaciju presude po apelaciji Sejdić - Finci, neko rješenje koje će ispisati HDZ. A napredak prema NATO-u su već "riješili" po Dodikovoj želji. Naime, budžet za ovu godinu ne omogućava ni osnovne funkcije Oružanih snaga, a kamoli preuzimanje i  finansiranje prvog Nacionalnog plana u okviru programa MAP. I to, takav budžet je bio jedan od razloga za konflikt između SDA i SDP-a, konflikt koji je doveo do raskida koalicije.

• Svaku stavku sporazuma prati milionska cifra međuentitetske raspodjele novca: kako to tumačite?

- Potrošit će novac Elektroprijenosa i zaustaviti njegov oporavak i  razvoj. Dio rezervi kojim raspolaže Centralna banka će zamijeniti entitetskim obveznicama upitne vrijednosti. Kako drugačije to tumačiti već kao sebično, neodgovorno slabljenje države zarad sitnih, sebičnih interesa.

• Vaš stranački kolega, smijenjeni ministar sigurnosti Sadik Ahmetović još uoči izbora je izjavio da je uvjeren kako će upravo u ovom periodu u Parlamentu BiH završiti sporazum SDP-SBB-HDZ-HDZ 1990, koji umjesto pitanja nacionalnih manjina uvodi elektorski sistem glasova i treću izbornu jedinicu: je li, možda, i to na stolu?

- Vjerovatno će uskoro i to doći na sto. Sporazumom koji je SDP potpisao sa dva HDZ-a se definitivno sudbina Federacije BiH stavlja u ruke političara iz Hercegovine. Kantoni u kojima oni imaju kontrolu, a u kojima živi oko pola miliona stanovnika, imali bi više utjecaja u Domu naroda Federacije BiH od  kantona u kojima živi milion i po stanovnika.

(Oslobođenje)

 

03.11.2012.

DOKUMENTI: POGLEDAJTE ŠTA SADRŽI SPORAZUM SDP-a I SNSD-a

Pogledajte šta sadrži sporazum SDP-a i SNSD-a

image

SARAJEVO -  Sporazum o programskoj/projektnoj saradnji u zakonodavnoj izvršnoj vlasti u BiH 2012-2014 navodi četiri tačke kao ključne za saradnju SDP-a BiH i SNSD-a. To su: realizacija Mape puta iz Brisela, ubrzan ekonomski razvoj, efiksaniji i racionalniji rad javne uprave te unapređenje međusobne saradnje. U cilju ispunjavanja ovih tačaka, SDP i SNSD dogovorili su se da pristupe „poboljšanju zakonodavnog i institucionalnog okvira“ na nivou države BiH i entiteta.

Pod tačkom 3.3. navode se izmjene Zakona o sukobu interesa u institucijama BiH. U toj tački stoji: „Nadležnost nad provedbom Zakona na nivou države imat će posebna komisija koju će imenovati Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH putem Javnog konkursa.“



Član 2.5. sugerira izmjenu člana 36. Zakona o Centralnoj banci BiH „kojim se omogućava korištenje obveznica BiH, entiteta, kantona ili općina do 10% ukupnih obaveznih rezervi banki.“

U sporazumu je riječ i o izmjeni Zakona o Vanjskotrgovinskoj komori (član 2.6.) „kojom će se urediti nadležnosti za utvrđivanje visine članarine od strane institucija BiH.“

Član 2.7. tretira „unapređenje koordinacije aktivnosti“ između Vijeća ministara BiH i entitetskih vlada „u cilju ubrzanja izgradnje koridora Vc.“

U nastavku sporazuma je podrška odlukama Skupštine „Elektroprijenosa“.

U narednoj tački stoji da „u Vijeću ministara BiH treba razmotriti mogućnost davanja koncesije zainteresiranim investitorima, odnosno saglasnost na koncesiju za izgradnju hidrocentrala u srednjem toku Drine uz definisanje cjelovitog sistema upravljanja ukupnim tokom Drine.“

Dalje se predlaže sagledavanje ekonomske opravdanosti „uvođenja dodatnih akciza na gorivo za finansiranje željeznica i izgradnju autocesta.“


 
Ostale tačke sporazuma obuhvataju izmjene Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, kreiranje povoljnijeg poslovnog ambijenta, zaštitu interesa domaćih proizvođača, pojednostavljenje procedure ratifikacije međunarodnih sporazuma, stvaranje ambijenta za maksimalno skraćivanje rokova za registraciju privrednih subjekata, redefiniranje rješenja u Zakonu o javnim nabavkama te izmjene i dopune Zakona o državnoj službi.

Video pogledajte ovdje!

(Vijesti.ba)

 

03.11.2012.

OPASNE PROMJENE KOJE SE PLANIRAJU NA ŠTETU INSTITUCIJA DRŽAVE BiH

Pokušaj da se zamaskiraju opasne promjene koje se planiraju na štetu institucija države

imageDennis Gratz

..............................................................

SARAJEVO - Na vanrednoj sjednici predsjedništva Naše stranke, održanoj sinoć, na kojoj se raspravljalo o sporazumu SDP-SNSD  usvojen je stav da je predstavljanje sporazuma kao čina koji će blagotvorno i spasonosno djelovati na političku situaciju u zemlji obična igra riječima i nema utemeljenje u činjenicama.

Naša stranka priznaje pravo svih političkih subjekata da postižu sporazume i definišu okvire zajedničkog djelovanja, čak i putem tajnih pregovora, te da ih javnosti podnose na uvid u formi prijedloga zakonskih odluka. Međutim, kada politički subjekti odaberu da svoje još nedovršene dogovore i sporazume obznane putem medija, oni ih na taj način izlažu i kritičkom sudu javnosti.

Dennis Gratz, predsjednik Naše stranke ustvrdio je da je „sporazum između SDP-a i SNSD-a  neuspio pokušaj amortizacije nedavnih političkih gubitaka koje su ove dvije stranke pretrpile, ali se njegov značaj ne iscrpljuje u tome. On je ujedno i pokušaj da se zamaskiraju bitne, dalekosežne i opasne promjene koje se planiraju na štetu institucija države Bosne i Hercegovine.“
Čak i površnim uvidom u elemente sporazuma dostupne javnosti, očigledno je da za većinu prijedloga iz oblasti privrede i ekonomije već postoje institucionalne i zakonske mogućnosti, koje su upravo ove dvije stranke uporno ignorisale i propuštale da iskoriste. To nas vodi do zaključka da je jedina funkcija ovih elemenata sporazuma da skrenu pažnju javnosti sa stvarnog značenja onih prijedloga koji najizravnije derogiraju funkcije države i stvaraju pretpostavke za buduće političke krize.

Stoga smatramo da SDP treba da insistira na razdvajanju ekonomskih od čisto političkih elemenata sporazuma, te da ponovo razmotri dalekosežne posljedice koje će neminovno proisteći iz eventualne implementacije ovog sporazuma. U protivnom će ponijeti teško breme nedoraslosti zahtjevima političke, povijesne i moralne odgovornosti, zaključak je koji je donijet na vanrednoj sjednici predsjedništva Naše stranke.

(Vijesti.ba)

 

03.11.2012.

UDRUŽENjE "FRONT" POZVALO PARLAMENT BiH DA POKRENE OSNIVANjE MINISTARSTVA ZA DIJASPORU

Udruženje "Front" pozvalo parlament BiH da pokrene osnivanje ministarstva za dijasporu

image

SARAJEVO - Udruženje "Front" ponovo je pozvalo parlament BiH da po hitnoj proceduri pokrene osnivanje ministarstva za dijasporu BiH. Iz ovog udruženja naglašavaju da je BiH država koja u dijaspori ima više svojih državljana nego u BiH, a koja nema sistemski uređen odnos prema tim građanima.

Ocjenjuje se vrlo važnom činjenica da ti građani u BiH unose veliku sumu novca i da država od njih ima velike koristi, dok oni imaju česte probleme zbog sistemske neuređenosti ovog resora.

"Građani BiH u dijaspori vrlo često imaju probleme oko ostvarivanja svojih prava, a što je rezultat nebrige domovine prema njima. BiH je jedina država u regiji koja nema resorno ministarstvo za dijasporu, što je presedan, s obzirom na broj njenih državljana koji žive i rade u trećim zemljama", ističe se u saopćenju.

Iz Udruženja "Front" najavljuju pokretanje kampanje zajedno s aktivistima Udruženja "Front" dijaspora da bi ovaj problem došao u parlamentarnu proceduru i konačno osnivanjem ministarstva za dijasporu BiH pokrenuo rješavanje nagomilanih problema i poboljšao odnos domovine prema građanima u dijaspori.

(Vijesti.ba/Fena)

 

03.11.2012.

RECIPROČNE MJERE HRVATSKOJ: BiH KONAČNO ZAŠTITILA PROIZVOĐAČE

Recipročne mjere Hrvatskoj: BiH konačno zaštitila proizvođače

Mlijekoprodukt proizvodi

Mlijekoprodukt proizvodi

.........................................................

BiH je odgovorila recipročnim mjerama prema Hrvatskoj nakon što je ta susjedna zemlja donijela Rješenje o vraćanju ili neškodljivom uništavanju pošiljke sterilizovanog mlijeka iz Kozarske Dubice. Inspekcije na bh. granicama su dobile nalog za pojačani nadzor svih prehrambenih proizvoda životinjskog porijekla koji se uvoze iz Hrvatske.

Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović smatra da je Hrvatska “prenaglila” donoseći odluku kojom je zaustavljen ulazak pošiljke mlijeka iz BiH.

„Mjera Hrvatske je nepotrebna, štetna za buduće trgovinske odnose dvije zemlje. Potrebno je na najvišem nivou organizovati sastanak sa kolegama u Hrvatskoj“, kaže Šarović.

Potez Hrvatske je izazvao istu mjeru u BiH, ali sve se moglo drugačije riješiti, smatra ministar poljoprivrede RS Miroslav Milovanović.

„Ono što su oni uradili je bespotrebno i narušavaju se određeni trgovinski odnosi. Ovo što se sada dešava od strane Hrvatske i ono što će se desiti od strane BiH po našem dubokom mišljenju uopšte nije trebalo da se desi“, navodi Milovanović.

Prema novoj odluci, koju je u u četvrtak objavilo Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH zajedno sa entitetskim ministarstvima poljoprivrede, uzorci hrane uzimaće se već na granici i analiziraće se po hitnom postupku.

Do sada je bh. praksa bila da se uzorci uzimaju na krajnjim odredištima, a čekanje na rezultate analize nije sprječavalo daljnju prodaju uvezene hrane. Predsjednik Udruženja poljoprivrednika RS Vladimir Usorac kaže da BiH mora imati stalne, a ne trenutne mjere:

„Mi ne mislimo da to trebaju biti recipročne mjere u zaštiti naših potrošača, koji ovdje dobivaju proizvode sumnjivog kvaliteta. Dolazi se do saznanja da na našem tržištu ima svega i svačega.“

Usorac naglašava da je konačno bh. poljoprivreda dočekala da je štiti vlastita država:

„Jednostavno, moramo i mi uzeti štap u ruke. Ako ga neko drži, da biste se vi od toga nekoga odbranili, morate mu biti ravnopravan, a štap u rukama je država. Njih je njihova država pokušala da zaštiti na našu štetu, mi smo tražili da nas naša država zaštiti - i nas štiti sada naša država.“

BiH gubi milijarde maraka

Evropska zajednica često uvodi vancarinske mjere kako bi smanjila efekte slobodne trgovine prebrambenim proizvodima, koje sada kopira i Hrvatska, smatra  Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH. Međutim, ne treba samo optuživati Hrvatsku, kaže Jeleč:

„Niko nama nije branio da radimo ono što se sad predlaže, da ne dozvolimo ulazak roba, odnosno njihvou distribuciju u našoj zemlji prije nego što se završe analize. Javnost naša sada doznaje da su se mogle robe da distribuiraju ne čekajući rezultate analiza kvaliteta, higijenske ispravnosti i niz drugih parametara, dok je Hrvatska to radila.“

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, deficit BiH je u CEFTA aranžmanu samo prošle godine iznosio 1,3 milijarde KM. U prvih sedam mjeseci 2012. godine Bosna i Hercegovina je izvezla robe u Hrvatsku u vrijednosti 350 miliona eura, a iz Hrvatske je uvezla robu u vrijednosti oko750 miliona eura.

Igor Gavran iz Vanjskotrgovinske komore BiH iznosi još jedan alarmantan podatak:

„Kada je riječ o uvozu dovoljno je da vam kažem jednu frapantno kumulativnu cifru: u poslijeratnom periodu u ukupnoj vanjskoj trgovini BiH samo iznos deficita, znači ne uvoza nego razlike kojom je uvoz veći od izvoza, i poptuno nepovratnog gubitka novca BiH iznosi oko 100 milijardi KM. Znači od kraja rata do danas BiH je po osnovu prekomjernog uvoza i nedovoljnog izvoza nepovratno izgubila 100 milijardi maraka. Možete li zamisliti koliko bi jedan procenat tog iznosa značio za BiH, a da ne govorim više?“

Građani u našoj anketi smatraju da treba bolje zaštiti domaću proizvodnju:



BiH i Hrvatska su upućene jedna na drugu i bilo bi neozbiljno zbog pojačane kontrole prehrambenih proizvoda u oba smjera zaoštravati međusobne odnose.

To je posebno važno za BiH, koja se još nije u dovoljnoj mjeri pripremila za ulazak Hrvatske u EU, zapaža Duljko Hasić, ekonomski analitičar.

„Sa novim pravilima od 1.1. mi ćemo imati zaista ogromne gubitke, posebno u oblasti mesa, mesnih prerađevina, mlijeka, mliječnih prerađevina, meda i ostalih proizvoda iz oblasti agroindustrijskog kompleksa“, naglašava Hasić.

I poljoprivrednici su zabrinuti. Jedan od njih, Drago Hrvaćanin kaže:

„Kada Hrvatska uđe u EU, mi nećemo moći od naših proizvoda koje i izvozimo za Hrvatsku ništa više izvesti. Tu smo odmah zakinuti i blokirani, zatvoreni - da nećemo moći uopšte opstati.“

 

03.11.2012.

HRVATSKA: BH. MJERE NEĆE ZAUSTAVITI ALI HOĆE USPORITI IZVOZ

Hrvatska: Bh. mjere neće zaustaviti ali hoće usporiti izvoz

Granica BiH i Hrvatske kod Neuma

Granica BiH i Hrvatske kod Neuma

...........................................................

„Radi se o istim mjerama koje se primjenjuju na robu iz svih drugih zemalja, i tu BiH nije nikakav izuzetak,“ kažu u hrvatskom Ministarstvu poljoprivrede, povodom uvođenja pojačane kontrole hrvatske hrane kod uvoza u Bosnu i Hercegovinu, kao recipročne mjere zbog navodnih hrvatskih dodatnih mjera nadzora.

Pojašnjavajući o čemu se radilo kod hrane iz BiH zaustavljene na hrvatskoj granici, voditelj Službe granične veterinarske inspekcije međunarodnog prometa u Ministarstvu poljoprivrede Vjekoslav Ricov kaže za naš radio kako se ne uzorkuje svaka pošiljka, već se temeljem Nacionalnog plana uzorkovanja provodi uzimanje uzoraka na granici.

„Kada se tijekom takvog uzorkovanja ustanovi nekakav nezadovoljavajući rezultat laboratorijskih pretraga, onda mi svaku pošiljku hrane koja dolazi iz objekta kod kojeg je utvrđena nesukladnost  podvrgavamo pojačanom pregledu, što znači da ih uzorkujemo na granici i ti uzorci se dostavljaju u ovlaštene laboratorije u Hrvatskoj i – ono što je bitno – takve pošiljke hrane ne mogu biti puštene na tržište prije dobijanja rezultata laboratorijskih pretraga“, pojašnjava Ricov.

Granična veterinarska inspekcija je ove godine ustanovila tri higijenski neispravne pošiljke mlijeka i mliječnih prerađevina iz tri različita objekta porijeklom iz Bosne i Hercegovine i jednu takvu pošiljku mesa peradi također iz BiH.

„Što se tiče mlijeka i mliječnih prerađevina, taj program pojačanih pregleda je trenutačno u tijeku za dva objekta podrijetlom iz Bosni i Hercegovine i sve mlijeko i mliječni proizvodi kod kojih je ustanovljena nesukladnost, odnosno koji su higijenski neispravni vraćeni su ili će biti vraćeni u Bosnu i Hercegovinu, a za sve ono mlijeko i mliječne proizvode koji su imali zadovoljavajuće rezultate laboratorijskih pretraga  dozvoljen je unos na područje Republike Hrvatske“, kaže doktor Ricov.

Zaključno, Ricov kaže kako ne može komentirati ove mjere pojačane kontrole što ih uvodi Bosna i Hercegovina kao susjedna suverena država, a što se hrvatskih mjera nadzora tiče - on je jasan:

„Takve sustave kontrole primjenjujemo za sve države, znači kako za države članice Europske unije i hranu koju Hrvatska otuda uvozi,  tako i za sve ostale treće zemlje. Tako da tu Bosna i Hercegovina nije ni po čemu izuzetak njiti neka specifičnost.“

Pad izvoza u BiH

Mjere pojačane kontrole što ih je uvela bosanskohercegovačka strana neće prekinuti niti smanjiti poslovanje između dviju država, ali će usporiti procedure, ocjenjuje se u Zagrebu.

„Hrvatska prehrambena industrija čiji se proizvodi izvoze nema problema sa zdravstvenom ispravnošću. Nikada nije zabilježen nijedan problem koji bi imao veze sa zdravstvenom ispravnošću i kontaminiranošću, to je praktički nemoguće! Znači, ta mjera neće pogoditi nas na način da će onemogućiti prodaju u BiH, ali će otežati i zakomplicirati granični postupak“, pojašnjava za naš radio stručnjak za prehrambenu industriju Stipan Bilić.

Neki od argumenata koji su se mogli čuti prigodom donošenja ove mjere u BiH apsolutno ne stoje, upozoravaju hrvatski stručnjaci. Primjerice, predsjednik Komisije za zaštitu domaće proizvodnje BiH Stojan Marinković tvrdi da svinje iz Hrvatske nisu cijepljene protiv svinjske kuge.

Hrvatski eksperti upozoravaju da je u Europskoj uniji zabranjeno cijepljenje svinja, jer vakcina negativno djeluje na čovjeka, nego se svinje uzgaja u uvjetima koji onemogućuju zarazu.

"Ako se to u BiH koristi kao razlog i argument, onda oni jednu suvremenu europsku mjeru koja je utemeljena na najboljem zdravstvenom standardu koriste da bi izvršili pritisak, i to je neopravdano!“, naglašava Stipan Bilić.

Inače, što se tiče poljoprivrede i prehrambene industrije, Bosna i Hercegovina je za Hrvatsku najvažnije izvozno tržište, ali i tržište na kojem je zabilježen osjetan pad izvoza.

Dok hrvatski izvoz prehrambene industrije raste na tržišta Japana i pogotovo Mađarske, hrvatski izvoz hrane u Bosnu i Hercegovinu je u prvom polugodištu 11 posto manji nego godinu ranije, odnosno pao je sa 221 milijuna američkih dolara na 197 milijuna dolara.

Bosanskohercegovački izvoz poljoprivrede i prehrambene industrije u Hrvatsku pao je sa 62 milijuna američkih dolara u prvom polugodištu prošle godine na 61 milijun dolara,  dakle za manje od 2 posto.

 

03.11.2012.

ABAS POZVAO NETANjAHUA DA SJEDNU ZA PREGOVARAČKI STO

Abas pozvao Netanjahua da sjednu za pregovarački sto

Mahmud Abas

Mahmud Abas

....................................................

Predsjednik Palestine Mahmud Abas u intervjuu za Izraelsku TV,  koji će u cjelini biti objavljen u petak, pozvao je premijera Izraela Benjamina Netanijahua da se vrate pregovaračkom stolu i diskutuju o granicama iz 1967. godine. Istovremeno je rekao da nema pravo da se vrati u svoj rodni grad koji je sada u Izraelu.

Predsjednik Palestinske samouprave Mahmud Abas proveo je djetinjstvo u Safedu u Galilei, ali su se on i njegova porodica nakon rata 1948. odselili i nakada se više nijesu vratili.

“Želim da vidim Safed. Moje je pravo da ga vidim, ali ne i da živim tamo”, rekao je  Abas.

Na dodatni novinarski upit: "To je Palestina za vas ….?“ Abas je odgovorio:

”Palestina je sada za mene granica iz 1967., sa istočnim Jeruslimom kao glavnim gradom.Tako je sada i zauvjek?”

Abas vjeruje da buduća palestinska država treba da bude uspostavljena samo prije granica postavljenih nakon što je Izrael okupirao Zapadnu obalu i Pojas Gaze u Šestodnevnom ratu 1967. godine.

Ovo je velika promjena u odnosu na zahtjeve miliona Palestinaca koji tvrde da imaju prava da se vrate na svoju zemlju koja je sada dio Izraela, a što je godinama glavni kamen spoticanja u bliskoistočnim mirovnim pregovorima.

Izrael je uvjek odbacivao bilo kakvu mogućnost povratka, tvrdeći da bi navala Arapa izavala demografski disbalans i ugrozila postojanje Izraela kao jevrejske države.

Abas je u dijelu intervjua emitovanog u četvrtak uveče takođe rekao da dok god je on predsjednik neće biti trećeg palestinskog ustanka - intifade. Kako je rekao dok god on bude na vlasti, neće dozvoliti podizanje još jednog ustanka Palestinaca protiv Izarela.

“Dok god sam  ja u ovoj kancelariji neće biti naoružavanja, treće vojne intifade. Nikada! Ne želimo da koristimo teror, ne želimo da koristimo silu. Želimo da koristimo diplomatiju i pregovore", kazao je palestinski lider.

No, njegove konstruktivne stavove veoma je brzo odbacio Hamas, palestinska islamistička grupa koja kontroliše Pojas Gaze. Hamas ne priznaje pravo Izraela na postojanje. Militanti Hamasa redovno otvaraju vatru na Izarel.

Portparol Hamasa, Sami Abu Zuhri za Reuters je rekao da je Abasova izjava da je Palestina samo dio okupirane teritorije u Šestodnevnom ratu 1967 .,“nepatriotski stav” i predstavlja znak obustavljanja  “prava na povratak”.

”Ta izjava odslikava Abasovu kulturu i nikada se neće reflektovati na stavove palestinske nacije koja je na čitavoj palestinskoj zemlji”, rekao je Zuhri.



Još se čeka reakcija izraelskih zvaničnika na stavove Abasa iznesene u intervju izraelskoj TV.

Izraelski mediji komentarišu da se Abas sve češće obraća izraelskoj javnosti prije najavljenog podnošenjea molbe da Palestina postane država posmatrač u UN.

Procjenjuje se da pokušava da pošalje pomirljivu poruku Izraelu uoči putovanja u sjedište UN, gdje će zatražiti podizanje statusa palestinske teritorije, na Generalnoj Skupštini UN tokom ovog mjeseca.

Izreal sa druge strane navodi da se samo pregovorima mogu odrediti granice između jevrejske države i buduće palestinske države.

Francois Hollande i Benjamin Netanyahu u Tuluzu
........................................................
​​Benjanim Netanjahu, izraelski premijer, je u srijedu razgovarao sa francuskim predsjednikom Fransoa Olandom o potrebi da se obnove pregovori koji su u zastoju od septembra 2010. godine.

Netanjahu  je rekao da bi bio srećan da se sastane s Abasom u Parizu, izrazivši želju da se pregovori obnove bez preduslova.

"Ako želite da to testirate, onda predsjednik Oland može da pozove predsjednika Abasa u Jelisejsku palatu. Ja sam ovdje, spreman sam. Trebaće mu dan da stigne. Možemo početi s moje tačke gledišta odmah i bez preduslova", kazao je Netanjahu na konferenciji za medije.

Oland je  rekao da je to “divan prijedlog”, istakavaši da mu je Abas, koga je već dvaput sreo od kako je na funkciji predsjednika, rekao da nema preduslova.

Netanjahu je potom ipak kritikovao unilateralne mjere kakav je plan Palestinaca da unaprijede status u UN.

Palestinci vjeruju da će ovo glasanje primorati Izrael da se povuče sa sadašnje pozicije na linije koje su važile prije rata 1967. godine ili će se suočiti sa pravnom akcijom.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
89240418

Powered by Blogger.ba