Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

29.10.2012.

BiH: 18,5 MILIONA MARAKA NA DRŽAVNI VOZNI PARK

BiH: 18,5 miliona maraka na državni vozni park

Sarajevo - ilustracija

....................................................

Revizori već godinama upozoravaju kako se budžetski novac u BiH neplanski troši ili, bolje rečeno, rasipa. Državni službenici, prema posljednjem izvještaju samo u prošloj godini potrošili su 18,5 miliona maraka na nabavke novih vozila, registraciju i osiguranje, gorivo, održavanje, pranje i parkiranje. Ni fudbalski stadion ne bi bio dovoljan da se parkiraju svi njihovi službeni automobili, kojih, prema izvještaju revizora, ima više od 3,5 hiljade, a vrijednost im je 25 miliona maraka.

Pored toga, domaći političari i državni službenici troše ogromne količine novca na taksi usluge i rent-a-car. Tako su, prema jednom istraživanju, novcem koji su za jednu godinu dali za taksi 25 puta mogli obići cijelu zemaljsku kuglu. Sve to u državi čiji su građani, prema svim statistikama, najsiromašniji u regionu.

Sve beneficije koje imaju, političari obilato koriste. Novi revizorski izvještaj o upravljanju voznim parkom državnih institucija pokazuju rastrošnost i bahatost bh. političara. Samo u prošloj godini potrošeno je 18,5 miliona KM za nabavku novih vozila, registraciju, osiguranje, gorivo, održavanje, pranje i parkiranje. Trošilo se i za prijevoz s posla na posao, koristile su se taksi usluge i rent-a-car.

„Službena vozila koriste se za odlazak i dolazak kući, koriste se u danima vikenda. Čak značajan broj institucija koristi vozila i 24 sata“, navodi Dževad Nekić, zamjenik glavnog revizora u Uredu za reviziju institucija BiH.

350 automobila iz voznog parka državnih institucija koristi se po cijeli dan. O pitanjima kada, koliko i u koje svrhe koriste službena vozila, političari nerado govore.



Kupovina automobila posebna je priča. Nijedna od 68 institucija nije definisala kriterije nabavke novih vozila. Auta se mijenjaju nakon dvije ili tri godine, bez obzira u kakvom su stanju ili koliko su prešla, ističe Dževad Nekić.

„Kada je u pitanju nabavka novih vozila, institucije nabavljaju vozila od najluksuznijih do nekih prosječnih, tako da je sadašnja prosječna vrijednost vozila koja se nabavljaju oko 40.000 maraka. Kao jedan od razloga kada se nabavlja auto – i to smo u svom izvještaju naveli - navode se i smjene ministara, direktora. Trend je da oni nabavljaju nova vozila. Određeni ministri, direktori imaju dva, tri četiri auta – jedna te ista osoba duži više auta“, navodi on. 

Sankcije jedini lijek

Zanimljiv je podatak da da više od 80 posto svih automobila koristi samo deset institucija, a tri institucije nemaju nijedno auto. Postoji niz nelogičinosti u korištenju voznog parka, ali i u racionalizaciji trošenja budžetskog novca, ističe novinar portala Žurnal Semir Mujkić.

„Mislim da, prije svega, troše bezobrazno ta sredstva koja imaju na raspolaganju za automobile. Kako drugačije komentarisati da vozni park vrijedi 25 miliona, da je samo u toku prošle godine potrošeno više od 18 miliona za nabavku novih vozila, u državi gdje vatrogasci nemaju goriva da gase požare, gdje nema dovoljno goriva za helikoptere? Znači, za to nemamo sredstava, ali imamo više od 18 miliona za nabavku novih vozila, i to za mijenjanje vozila čija je starost ili sedam ili devet godina. Ako znamo da je samo u Federaciji prosječna starost vozila koja voze obični građani 17 godina, onda je to zaista bezobrazluk“, ocjenjuje Mujkić.

Na ovoliko trošenje poreskog novca, građani samo sliježu ramenima.


Životni standard bh. građana najniži je u regionu. Prema nekim procjenama, od tri KM dnevno živi svaki peti stanovnik BiH, a njih oko 20.000 jednom dnevno jede u narodnoj kuhinji:


Ali, nasuprot građanima Bosne i Hercegovine, domaći političari imaju enormna visoka primanja, znatno viša  od njihovih kolega u susjednim zemljama. U zemlji koja je u stalnoj političkoj i ekonomskoj krizi, o odgovornosti niko i ne govori. Član parlamentarne komisije za finansije i budžet Mehmed Bradarić kaže:

„Mislim da je obaveza Vijeća ministara da to prati, da sankcioniše. Druge kazne nema, osim onoga što javno takve ljude prozovemo, ali oni baš puno i ne haju što ga prozovete da je potrošio.“

Ivica Ćavar, iz nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa, kaže da bi jedino sankcije uspjele disciplinovati domaće političare.

„Dok god čelni ljudi tih institucija, ministri, direktori itd., ne budu snosili konsekvence, biće tako. A kada samo jedan od njih bude odgovarao, i moralno i politički i kazneno, mislim da će to biti početak kraja ove priče. Pored enormno visokih plaća, imaju i druge beneficije, i u pogledu rastrošnosti kada su u pitanju nabavke službenih vozila i općenito putovanja u inozemstvo - nismo protiv toga da ljudi putuju, ali pritom nitko ne podnosi izvješća koji su efekti tih putovanja, što se uradilo, hoće li to donijeti boljitak građanima BiH i, na kraju-krajeva, koliko je sve to koštalo i tko je to plati“, rekao je Ćavar.

 

29.10.2012.

SUĐENjE RATKU MLADIĆU: PREŽIVJELI O EGZEKUCIJI U SANSKOM MOSTU

Suđenje Mladiću: Preživjeli o egzekuciji u Sanskom Mostu

Grgo Stojić svjedoči u Hagu, 29. listopad 2012

...............................................

Nakon dvotjedne pauze nastavljeno je haško suđenje bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Ratku Mladiću, optuženom za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini. No proces se nastavilo bez nazočnosti optuženog jer je Mladić ostao na doručku umjesto da na vrijeme krene - iz pritvorske jedinice u sud (MKSJ).

Ipak kasnije je stigao i nastavio slušati iskaz svjedoka tužiteljstva Grge Stojića - o ubojstvima i protjerivanju nesrpskog stanovništva iz Sanskog Mosta, koje je slučajno preživio.

Svjedok Stojić je jedini preživio zločin 2. studenog 1992. godine, kada su pripadnici srpskih snaga strijeljali grupu od deset ljudi nedaleko od sela Škrljevita. Egzekutori su se predstavili kao Šešeljeva vojska, a prema iskazu Stojića – zarobljeni muškarci nisu imali ništa s oružanim aktivnostima.

„Oni nisu imali nikakvog posla s vojskom 1992.godine. Oni su bili civili kao i ja“, naveo je svjedok.

Nakon što su ih prethodno opljačkali, zarobljeni civili su postrojeni te je na njih otvorena vatra iz puškomitraljeza.

Teško ranjen u trbuh, kuk i ruku - svjedok Stojić je uspio doći do ljudi koji su ga odveli u Dom zdravlja u Sanskom Mostu te kasnije u Banja Luku gdje je operiran.


No tamo je nastavljeno njegovo zlostavljanje budući da je prebačen u neke ćelije zajedno s desetak, također ranjenih Hrvata i Bošnjaka. Ranjivost zatočenika - bila je posebno predmet iživljavanja - njihovih stražara.

„Oni su premlaćivali s kundacima, štakama, nogama...kako su god stigli. To se iživljavao - kako je god tko mogao. Jedan vojnik koji se zvao Slobodan, nadimak mu je bio Žućo, on me tukao i premlaćivao. Prije toga su pojedini ulazili i premlaćivali po ranama“, opisao je Stojić.

Svjedok se uspio spasiti nakon mjesec dana mučenja kada je uz pomoć Caritasa prebačen za Hrvatsku, a i danas trpi psihičke i fizičke posljedice preživljenog pogroma.

„Taj napad je na mene ostavio trag da sam invalid 70 postotni. Imam i noćne more, ponekad probleme s probavom. Bez ikakvog sam materijalnog primanja“, s tugom je sucima izjavio svjedok napominjući kako je zahvalan Republici Hrvatskoj koja mu je dala zdravstveno osiguranje nakon protjerivanja iz BiH.


Tijekom unakrsnog ispitivanja Stojića, Mladićeva obrana je pokušala prikazati kako - opisano pogubljenje, mučenje i protjerivanje nisu bili organizirani, nego da se radilo o zločinima određenih pojedinaca (poput osobe Daniluško Kajtaz aka Nikola Kovačević) zbog koristoljublja.

Potkraj samog sudskog dana u ponedjeljak s iskazom je počela stručnjakinja tužiteljstva Dorothea Hanson, koja je već za potrebe nekih haških suđenja (npr. Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku) napravila izvještaj o funkcioniranju kriznih štabova (bosanskih Srba) u ratno vrijeme i njihovoj ulozi u provođenju politike protjerivanja nesrpskog stanovništva.

Hanson će iskaz nastaviti u utorak.

 

29.10.2012.

PRED POSJETU CLINTON I ASHTON BALKANU: DANIEL SERWER: PODJELA BiH PROIZVELA BI DUGOROČNU NESTABILNOST

Pred posjetu Clinton i Ashton Balkanu
Serwer: Podjela BiH proizvela bi dugoročnu nestabilnost
..................
29.10.2012.
..................
Serwer: Podjela BiH proizvela bi dugoročnu nestabilnost
Daniel Serwer
FOTO: Arhiva

......................................................

 

Poznati američki ekspert za Balkan i predavač na uglednom vašingtonskom John Hopkins univerzitetu Danie Serwer povodom dolaska visokih zvaničnica SAD i EU na Balkan na svom je blogu objavio tekst pod naslovom „Moj savjet“.

Blog prenosimo u cjelosti:

"Državna sekretarka Sjedinjenih Američkih Država Hillary Clinton i visoka predstavnica EU Catherine Ashton će zajedno ove sedmice biti na Balkanu. Zajednički im je cilj održanje mira i stabilnosti u tom regionu, te da se ubrza integracija regije u euroatlantske institucije, posebno EU.

Jedan mi je posjetitelj u petak predložio da napišem šta bi one trebale reći na Balkanu. Ovdje je ono što bih savjetovao, mada nisam siguran da će me neko i poslušati:

Bosna i Hercegovina


Politika u Bosni i Hercegovini je u gabuli. EU je nezadovoljna bosanskim napretkok prema kandidaturi za članstvo. Najponosnije institicuje kulture u BiH se zatvaraju zbog nedostatka financijskih sredstava. Ustavna reforma na nivou BiH je u zastoju. Amerikanci su pokrenuli očito otvorene napore za promjenu Ustava Federacije. Predsjednik drugog bh. entiteta, ne propušta priliku da istikne da se zemlja se raspada i uporno i čvrsto nastoji da se to i dogodi. Osnivač RS Radovan Karadžić, pak, prezauzet je negiranjem ratnih zločina u Hagu.

Velika prijetnja BiH je sama EU. U njoj se nevolja zvana BiH opisuje na ovaj način:

- Neki politički predstavnici dovode u pitanje sposobnost BiH da funkcionira kao država, te da se pitanja EU rješavaju na nivou entiteta. Dakle, odvojeno od BiH.

Ako Brisel poklekne tom iskušenju, BiH će se raspasti, a RS će početi pritiskati EU da ubrzano, kao nezavisna država, postane njen dio. Federacija, pak, gurnut će se u unutarnje borbe koje će se završiti stvaranjem dvije mini-države – hrvatsku i muslimansku.

Nema podjele na dvoje. Trostruka podjela znači i rizik stvaranja islamske države s nejasnim granicama u centralnoj Bosni i prijetnju i srpskim i hrvatskim susjedima. Nije teško zamisliti Bošnjake u Sandžku koji zahtijevaju pridruživanje ovoj muslimanskoj mini-državi. Time se ugrožava teritorijalni integritet Srbije i od Beograda iziskuje da odlučno djeluje kako ne bi izgubio još jednu pokrajinu.

Dakle, zajednička poruka Clinton i Ashton bi trebala biti ova: BiH sama treba urediti svoju kuću i stvoriti vladu u Sarajevu koja je u stanju da autoritativno djeluje u provedbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (koji je već potpisan s EU), ali i izvede do kraja pregovore o članstvu u EU.

Clinton and Ashton, nadalje, sasvim jasno trebaju reći da nema podjele i nema otcjepljenja od BiH, nema posebnih pregovora o članstvu u EU za RS i F BiH. Ako aktuelni zastoj potraje, BiH će ostati da se „krčka“ u vlastitom sosu, dok ostale zemlje Balkana idu naprijed.

To znači da će će se rezati pomoć, te da će se diplomatska razmjena dalje smanjivati. Oni koji su najodgovorniji za probleme u BiH naći će se izolirtani. Neće moći putovati na Zapad (SAD i EU) a posjećivat će ih hladne diplomate s još hladnijim porukama iz Vašingtona i Brisela.

Srbija

Beograd ima novog predsjednika i vladu čiju pomoć na rješavanju bosanskih problema Ashton i Clinton trebaju zatražiti. Srbija danas razumije rizike podjele BiH, i koje bi to posljedice moglo imati po nju – posebno kada je stabilnost u Sandžaku u pitanju, sam teritorijalni integritet Srbije, ali i njene perspektive kada je EU po srijedi.

Predsjednik Nikolić i premijer Dačić nisu naklonjeni predsjedniku RS Dodiku, koji je favorizirao prethodnu vlast u Srbiji. Prije nego što Dodik uspije kompromitirati novog predsjednika, kako što je to već uradio Tadiću, Amerikanci i Evropljani trebaju staviti do znanja da će jako cijeniti pomoć Beograda u jačanju države BiH, ali i okončanju sve gromkije Dodikove tirade protiv BiH.

Kosovo je drugi veliki problem u Beogradu. Clinton i Ashton trebaju reći svima s kojima se susretnu da neće biti podjela Kosova, a o čemu je posebno Dačić u prošlosti govorio.

Srbija, kako je nedavno sročila EU, mora prihvatiti teritorijalni integritet Kosova, bez obzira na njegov status. Nema osnova u rezoluciji Vijeća sigurnosti UN broj 1244 niti bilo gdje drugdje, da se Srbija slijepo i čvrsto drži sjevera Kosova (čak i ako tamo nema punu kontrolu nad raznoraznim kretanjima)

Njemačka kancelarka Merkel nedavno je sasvim jasno istakla da to znači i demontažu paralelnih struktura Srbije na sjeveru Kosova i njihovo integriranje s ostatkom Kosova, u skladu sa širokom samoupravom predviđenom Ahtisaarijevim planom.

Sva ostala pitanja, kako je i sam Dačić kazao, mogu se i trebaju rješavati u bilateralnim dijalozima Prištine i Beograda.

Ima još: Kosovo će dobiti oružanu sigurnosnu silu iduće godine, uz postojeće policijske snage. Kako će NATO dizajnirati te snage ovisi o prijetnjama s kojima se Kosovo suočava. Ako i dalje postoje srbijanske prijetnje teritorijalnom integritetu Kosova, onda će kosovske snage sigurnosti morati biti naoružane i obučene da mogu odgovoriti toj prijetnji, te imati i kombinaciju garancija da se to neće desiti i pomoć NATO-a ako bi do konflikta došlo.

Ako, međutim, Beograd pokaže više spremnosti na saradnju i demonstrira volju za poslovne odnose s Kosovom, te nedvosmisleno prihvati teritorijalni integritet Kosova, prijetnja će biti smanjena, a samim tim NATO neće morati uložiti više u kosovske snage, ali ni Srbija u svoje oružane potencijale.

Kosovo

Amerikanci i Europljani imaju više razloga biti zadovoljni s Prištinom u ovom trenutku nego sa Sarajevom ili Beogradom. Unatoč političkom otporu unutar Kosova, premijer Thaci sastao se nedavno s Dačićem, na nagovor Ashton, te uz ohrabrenja iz SAD.

Ispunjavanje kosovskih obveza prema mirovnom planu Athisaarije i – na kraju – nedavno ukidanje "nadzirane neovisnosti", bio je važan trenutak. No, Kosovo je daleko iza Srbije i drugih dijelova Balkana u pripremama za članstvo u EU.

Istina, beogradski napredak u tom smjeru će vjerojatno usporiti, barem tokom slijedeće godine ili čak i malo duže.

Kosovo može učiniti sebi učiniti veliku uslugu nastojeći da sustigne susjede. Clinton i Ashton trebaju reći da će to zahtijevati jači fokus na implementaciji već postojeće legislative Kosova koja je u dobroj mjeri u saglasju s EU standardima. No, kosovske vlasti morat će ozbiljuno da se uključe i u borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije, te sređivanja izbornog sistema koji je podložan zloupotrebama i nepravilnostima.

Također, one trebaju zahtijevati i izbjegavanje svakog oblika nasilje nad Srbima i drugim manjinama i pokazati da kosovska država može održati red kada nacionalistički ostrašćeni Albanci izlaze na ulice.

Finalna poruka


Kada su god EU i SAD zajedno djelovali na Balkanu, dobili su ono što žele. Trik je jednostavan i on kaže da se mora pokazati da među njima ne postoji razlika kada su vitalni interesi na Balkanu po srijedi.

A vitalni interesi su jasni – nema podjele ni BiH ni Kosova, a od Sarajeva, Beograda i Prištine zahtijevaju se ozbiljni i fokusirani napori da se države spreme za članstvo u EU. To implicira i jačanje državnih institucija u BiH, prihvaćanje teritorijalnog integriteta i reintegracija  sjeveru Kosova u Beogradu, i napori na Kosovu kako bi njegovo upravljanja bilo u skladu s europskim normama."

 

29.10.2012.

AMERIČKA DRŽAVNA TAJNICA U POSJETI BiH

Američka državna tajnica u posjeti BiH
Hillary Clinton doputovala u Sarajevo
.....................
29.10.2012.
...................

Američka državna tajnica Hillary Clinton doputovala je večeras oko 19 sati i 45 minuta u BiH, a na crvenom tepihu na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu dočekao ju je zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija.

Nakon rukovanja u znak dobrodošlice, Lagumdžija je američku državnu tajnicu pod kišobranom otpratio do automobila kojim se ona uz visoke sigurnosne mjere odvezla prema gradu.

Brojne medijske ekipe koje su čekale skoro tri sata dolazak američke državne tajnice vidjele su sa udaljenosti da su Lagumdžija i Clinton prije nego je ona ušla u automobila nakratko pod kišobranom razgovarali.

Sa šefom bh diplomacije na Međunarodnom aerodromu bio je i gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen koji je također pozdravio Hillary Clinton nakon što je izašla iz aviona.

Planirano je da Clinton, kojoj će se pridružiti dolaskom u Sarajevo i visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton, održe sutra sastanak sa članovima Predsjedništva BiH s kojima će razgovarati o euroatlantskom putu BiH.

Također, Clinton i Ashton će se sutra sastati sa šefom Delegacije Evropske unije u BiH Peterom Sorensenom, te visokim predstavnikom Valentinom Inzkom.

Prije dvije godine, 12. oktobra, Hilary Clinton je posjetila Sarajevo, gdje se susrela s bh dužnosnicima i simboličnim presijecanjem vrpce otvorila novo sjedište Ambasade SAD-a u Sarajevu.

Tada je Clinton naglasila da se SAD protivi svakom pokušaju secesije, a da njihove analize pokazuju da je BiH jača kao cjelina i kao takva može računati na priključenje euroatlantskim integracijama.

Rekla je da bi voljela vidjeti ustavne promjene koje bi vodile funkcionalnijoj vlasti, ali one ne mogu doći izvana, nego moraju biti generirane iznutra.

Njena poruka u sklopu balkanske turneje u oktobru 2010. godine za lidere i građane koje oni predstavljaju bila da je "vrijeme da se gradi na rezultatima ostvarenim proteklih godina, da se ojačaju demokratske institucije, da se produbi mir između susjeda i stvore uvjeti za dugoročni politički, ekonomski i društveni napredak".

Prije današnjeg dolaska u BiH, agencije su javile da će Clinton, nakon Sarajeva posjetiti Beograd i Prištinu.Također, Clinton će, po najavama State Departmenta, posjetiti i Hrvatsku te Albaniju.

Clinton i Ashton, kako je ranije najavljeno, žele iskazati dodatnu podrške trima balkanskim zemljama u nastojanju da se u što skorije vrijeme priključe evropskoj porodici.

 

29.10.2012.

ZA POMIRENjE OBRAZOVNE INSTITUCIJE, U POLITIČARE NEMAJU POVJERENjA

Građani za pomirenje preferiraju obrazovne institucije, u političare nemaju povjerenja

image

SARAJEVO - Izgradnja povjerenja i pomirenja dugoročan je proces, a bh. građani su prepoznali da su obrazovne institucije u tom procesu potencijalno bitne, ali i potencijalno opasne ako se u njima širi govor mržnje i predrasude prema drugima.

Rezultat je to ispitivanja javnih stavova o temi "Pomirenje i izgradnja povjerenja u BiH" što su ga proveli timovi Centra za empirijska istraživanja religije u BiH i Univerziteta u Edinburgu među ispitanicima u Banjoj Luci, Bugojnu, Mostaru i Sarajevu, proporcijalno zastupljenih prema nacionalnom porijeklu u svakom od ta četiri regiona u BiH. 

Zlatiborka Popov-Momčilović s Univerziteta u Istočnom Sarajevu kaže da je u tom istraživanju prepoznata volja građana za pomirenje i da većina njih (90 posto) smatra da je pomirenje bitno za budućnost BiH, ali i na regionalnom nivou. 

"Stanovništvo prepoznaje ovu temu kao više nego značajnu. Samim tim pokazuju da su svjesni tog problema i da su spremni uložiti određeni napor da taj proces postane dublji", kazala je ona. 

Marko Antonio Brkić s Univerziteta Hercegovina kaže da prema rezultatima istraživanja, ispitanici generalno nemaju povjerenja u parlament i lokalna politička tijela kao ključna mjesta gdje se odvija proces pomirenja i povjerenja. 

"Oni sigurno imaju svoju ulogu. Ipak, čini se da su prije njih, ispitanici dali veću vrijednost obrazovnim institucijama, vjerujući da je važno za buduće generacije da se taj proces razvija. Dakle, političari su, čini se u drugom planu", kazao je. 

George Wilkes s Univerziteta iz Edinburga kaže da će istraživanje biti nastavljeno, a definirao ga je kao značajnu mogućnost učenja i transfera znanja naučnicima i stručnjacima koji se bave pitanjem razrješavanja sukoba.   

Na pitanje postavljeno kao definiranje potencijalnih ili mogućih mjesta pogodnih da se proces pomirenja i povjerenja započne ili odvija, ispitanici su prepoznali obrazovne institucije ili radna mjesta. 
"Ovo je poruka građana onima koji je mogu čuti da se taj proces započne, da se te institucije počnu mijenjati, a proces počne odvijati, a ne kritika zašto ga nema", kazano je. 

Rezultati istraživanja prvi put su danas predstavljeni u Sarajevu.

(Vijesti.ba/Fena)

 

29.10.2012.

EMIR SULjAGIĆ: SLIJEDI REGISTRACIJA BIRAČA I FORMIRANjE MULTIETNIČKE LISTE ZA IZBORE U RS-u - PONIŠTENI IZBORI U ISTOČNOM DRVARU I ISTOČNOM MOSTARU

Slijedi registracija birača i formiranje multietničke liste za izbore u RS-u

imageEmir Suljagić

.......................................................

SREBRENICA - Koordinator kampanje "Glasaću za Srebrenicu" Emir Suljagić uputio je javni proglas. U tekstu koji Fena ekskluzivno objavljuje Suljagić najavljuje formiranje Koalicije civilnog društva "Prvi mart" koja će se baviti registracijom građana da bi svi građani Bosne ...

... i Hercegovine koji to hoće na predstojećim opštim izborima 2014. glasali tamo gdje su 1. marta 1992. godine glasali na referendumu za nezavisnost države. Suljagić najavljuje i inicijativu koju će uputiti svim strankama koje ne poriču genocid, da formiraju zajedničku, multietničku listu za Parlamentarnu skupštinu BiH iz Republike Srpske. Tekst objavljujemo u cijelosti.

"Petog jula 2004. godine iz usamljenog, plitkog i navrat-nanos iskopanog groba ekshumiran je moj otac Suljo Suljagić. Neposredno prije nego što će ekshumacija započeti svratio sam kod djeda: šutio je. Bio je protiv toga i odbio je poći sa mnom.  Tog dana sam vidio da je djed gotovo uništena tvrđava čiji zapovjednik odbija priznati poraz, iako su svi njegovi vojnici pali, a zastava na jarbolu postala parče krpe. Usamljen, bez iluzija, prestao je boraviti u ovom svijetu i dok je njegova ranija povučenost bila bijeg od ljudi, sada je bio čovjek djetinjasto predat banalnosti. Donekle sam mu zavidio jer je svoju banalnost izabrao. Moj djed, moj đedo, Demir Suljagić umro je u februaru 2011. godine i pridružio se svojoj dvojici sinova i kćerci koje je prije vremena ispratio u grob.

Na kući u kojoj je proveo svoje posljednje dane, podignutoj na mjestu one kuće u kojoj sam se rodio i odrastao danas je ponovo podignuta zastava. I u doslovnom i u prenesenom značenju. Doslovno, jer na ulazu u kuću je na zid zakucana zastava Republike Bosne i Hercegovine koju sam na početku kampanje 'Glasaću za Srebrenicu' kupio u Memićima s namjerom da se na nju poslije kampanje potpišu svi koji su u tome učestvovali – jer sam, naime, znao da ćemo pobijediti – sve dok nisam shvatio da se na zastavu ne potpisuje, nego se pred njom i u nju zaklinje. U prenesenom značenju, jer se u tom dijelu sela koji je doslovno zatrven već u maju 1992. godine, prvi put nakon dvadeset godina čuo smijeh. Katastarska čestica Bokavac, mjesna zajednica Voljavica, opština Bratunac, Bosna i Hercegovina.

Nakon lokalnih izbora jasno je da je Srebrenica mjesto gdje je skupina studenata, ratnih vojnih invalida i demobiliziranih vojnika koji su radili na registraciji demonstrirala da je lamentiranje kako je Dejtonski sporazum uništio mogućnost izgradnje države samo jeftin izgovor za lijenost i masovnu pljačku. Moguće je ako u to vjerujemo i na tome radimo. Hiljade naših sugrađana pokazali su volju i ambiciju da danas podnesu žrtvu da bi njihovi potomci imali korist za pet, deset ili pedeset godina, sigurnost u vlastiti izbor i krajnji ishod i dosljednost izboru koji su načinili. Imanje države zahtijeva konstantnu nesanicu i budnost. Bezbrižni su samo oni bez države i oni koji žive u diktaturama. Mi hoćemo da budemo slobodni ljudi u svojoj državi za kakvu su neki od nas glasali prvog marta 1992. godine.

Sada je vrijeme da nastavimo.

Prvi korak će biti formiranje koalicije civilnog društva pod nazivom 'Prvi mart', koja će uključivati organizacije civilnog društva od istočne Bosne do Krajine, sa ciljem registracije birača za opšte izbore 2014. godine. Naš plan je da osiguramo da svi građani Bosne i Hercegovine koji to hoće na opštim izborima za nešto manje od dvije godine glasaju tamo gdje su prvog marta 1992. godine glasali na referendumu za nezavisnost države; naš cilj, da pokažemo da se protiv najtežeg zamislivog zločina, onog koji je počinjen s namjerom da nestanemo kao narod, moguće boriti na demokratski i zakonit način.

Drugo, državni zakoni instrumentalni za provođenje ove kampanje, Izborni zakon i Zakon o prebivalištu, najmanje u naredne dvije godine moraju ostati na snazi u sadašnjem obliku. Bilo kakva izmjena ovih dvaju zakona u smislu ograničavanja prava na slobodu kretanja i slobodu izbora prebivališta je jednostavno – nedopustiva i neustavna. Ministar civilnih poslova Sredoje Nović – nota bene, Nović je bio šef Resora državne bezbjednosti u Banjoj Luci u periodu u kojem je iz tog grada protjerano više od pedeset hiljada nesrba – je već prije nekoliko mjeseci pokrenuo proceduru izmjene Zakona o prebivalištu koji bi njegovom entitetskom kolegi Stanislavu Čađi omogućio da zakonito radi ono što je nezakonito i bezuspješno činio tokom kampanje 'Glasaću za Srebrenicu' – uvodi ograničenja na slobodu kretanja. Izborni zakon mora ostati neizmijenjen i bilo kakvi ustupci u smislu mogućnosti da entiteti utiču na izborni proces ili povećanja izbornog praga predstavljaće pucanj u leđa ovoj generaciji Bosanaca i Hercegovaca koji su odlučili pokazati da neće dopustiti da za našeg života i u 21. vijeku genocid postane legitimno sredstvo ostvarivanja većine.

Treći korak naše buduće kampanje biće javno zagovaranje zajedničke, multietničke liste za Republiku Srpsku na narednim opštim izborima. Matematika je vrlo jasna: sadašnji broj nesrpskih glasača u RS-u sa zajedničkom listom garantuje tri direktna mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH iz Republike Srpske. Sa dodatnih osamdeset hiljada birača, to je najmanje pet direktno izabranih poslanika iz RS-a iz partija koje ne poriču genocid. Zajednička lista je, stoga, imperativ i odbijanje onih partija koje ne poriču genocid da se do kraja  godine, barem principijelno, javno obavežu na formiranje zajedničke liste svrstaće ih u isti koš sa Fikretom Abdićem. Mi ćemo, kao i u slučaju Srebrenice, raditi sa onima koji prihvataju ponuđenu političku platformu i pozvati po receptu primijenjenom u Srebrenici, sve političke partije koje ne poriču genocid: SDP, SDA, SBB, SBiH, NS, HSP, NSRzB. I kao u slučaju Srebrenice, radićemo sa svima i ni za koga, osim za Bosnu i Hercegovinu.

Četvrto, usvajanje sistemskog i sveobuhvatnog Zakona o povratku u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, kojim će zakonski biti zaštićena prava i beneficije povratnika u RS, ali i detaljno elaborirani entitetski poticaji povratnicima, povratničkim porodicama i mladim bračnim parovima.

I posljednje, ali ne i najmanje važno, regrutacija birača iz dijaspore koja je do sada pokazala sramno nisku stopu izlaznosti na izbore. Instrumentalno u regrutaciji birača iz dijaspore za opšte izbore 2014. godine biće Ministarstvo vanjskih poslova, koje mora osigurati da naši državljani bez poslovične opstrukcije lokalne administracije dobiju potrebnu dokumentaciju da bi bili u stanju da se registruju i glasaju poštom.

Razlika između uspješnih i neuspješnih političkih projekata je snaga i jasnoća vizije. Ovo je naša vizija u najgrubljim crtama. Siguran sam da ćemo, kao i u slučaju Srebrenice, oko ove političke platforme izgraditi koaliciju utemeljenu na vrijednostima. U oktobru 2014. godine mi ne nastavljamo borbu koju smo započeli u Srebrenici, nego nastavljamo tamo gdje su stali naši očevi i borimo se za svoje pravo  da u svojoj zemlji živimo kako su živjeli oni i njihovi očevi prije njih. To je ono što ovoj borbi daje moralnu izvjesnost. To i činjenica da oni koji su s druge strane znaju da su odgovorni za djela zbog kojih ih prezire cijeli svijet".


(Vijesti.ba/Fena)

Poništeni izbori u Istočnom Drvaru i Istočnom Mostaru

image

Centralna izborna komisija BiH (CIKBiH) je na današnjoj sjednici donijela odluke kojim se poništavaju izbori na redovnim biračkim mjestima za načelnika i skupštinu opštine u izbornoj jedinici Istočni Drvar i za skupštinu opštine u izbornoj jedinici Istočni Mostar, a zbog utvrđenih nepravilnosti koje mogu utjecati na izborni rezultat.

Odluku o raspisivanju ponovnih izbora CIKBiH će donijeti nakon pravosnažnosti odluka o poništenju izbora.

Zahtjevi političkih subjekata za poništenje izbora u izbornim jedinicama Trnovo (FBiH), Srebrenica, Kotor-Varoš, Milići, Vukosavlje i Mrkonjić-Grad nisu dobili dovoljan broj glasova na sjednici da bi bili poništeni izbori, saopćeno je iz Ureda za informiranje CIK-a BiH.


(Vijesti.ba/Fena)

 

 

29.10.2012.

DELEGACIJA EVROPSKOG PARLAMENTA U SARAJEVU: RELAKSIRATI MEHANIZAM SARADNjE U BiH I ISPUNjAVANjA UVJETA KOJE EU TRAŽI

Relaksirati mehanizam saradnje u BiH i ispunjavanja uvjeta koje EU traži

image

SARAJEVO - Članovi Predsjedništva BiH primili su danas delegaciju Evropskog parlamenta, s predsjedavajućim Eduardom Kukanom na čelu.  Delegacija je posjetila BiH radi prisustva interparlamentarnom sastanku, te dijaloga s kolegama iz BiH.

Tema današnjih razgovora i susreta koje će imati na najvišem nivou je ispunjavanje uvjeta koji se pred BiH postavljaju na putu ka EU. 

Delegacija je izrazila očekivanje da će političari i lideri u BiH pokazati veću odgovornost u vođenju zemlje na tom putu.

U razgovoru su dominirale teme vezane za političko-ekonomsku situaciju i prilike u Bosni i Hercegovini, kao i za aktivnosti koje se čine radi priključenja BiH Evropskoj uniji. 

Razgovarano je o realizaciji Mape puta i ispunjavanju obaveza u provođenju presude "Sejdić- Finci" te je izraženo očekivanje da će se iznaći mehanizam koordinacije i daljnjih pregovora s EU, radi ispunjavanja ovih uvjeta. 

Također je bilo razgovora o liberalizaciji viznog režima u BiH, ali i o ulaganjima u poljoprivredu, kao oblast s najviše mogućnosti za zapošljavanja i razvoj vanjske trgovine. 

Članovi Evropskog parlamenta rekli su da žele podstaći političke lidere da ispune standarde EU da bi se i izvoz podstakao. 

Također je istaknuto da treba raditi na borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. 

Vođeni su razgovori i o saradnji zemalja u regiji, posebno u svjetlu integracija u EU, te je aktueliziran različit pristup EU zemljama regije. 

Rečeno je da se u kompleksnoj političkoj situaciji u BiH, koja je drugačija u odnosu na susjedne zemlje, treba relaksirati mehanizam saradnje i ispunjavanja uvjeta koje EU traži. 

Tokom susreta je istaknuto da će BiH ostati okružena članicama EU ako se ne iznađe način za izlazak iz aktuelne političke krize. 

Članovi Predsjedništva BiH izrazili su zahvalnost i zadovoljstvo za kontinuirani interes koji Evropski parlament pokazuje prema BiH na njenom putu ka EU, saopćeno je iz Službe za odnose s javnošću Predsjedništva BiH.

(Vijesti.ba)

 

29.10.2012.

VIJEĆE MINISTARA BiH, USVOJILO ODGOVORE EU O JAVNIM NABAVKAMA I OKOLIŠU

Vijeće ministara usvojilo odgovore EU o javnim nabavkama i okolišu

imageVjekoslav Bevanda

.........................................................

SARAJEVO - Vijeće ministara BiH danas je na sjednici u Sarajevu, kojoj je prisustvovao zamjenik šefa Delegacije Evropske unije u BiH Renzo Daviddi, usvojilo odgovore na Listu pitanja Evropske unije (EU) za poglavlja 5 i 7 acquisa - Javne nabavke i Okoliš, koje će Direkcija za evropske integracije dostaviti Evropskoj komisiji do 31. oktobra ove godine, postavljen kao rok za dostavu odgovora u Mapi puta za proces pridruživanja BiH Evropskoj uniji.

Pripremljeni odgovori na više od 390 stranica daju jasnu i konkretnu sliku stanja u oblastima javnih nabavki i okoliša i rezultat su zajedničkog rada državnih, entitetskih i kantonalnih institucija nadležnih za ove oblasti, saopćeno je iz VMBiH.

Predstavnici izvršne vlasti u BiH i politički lideri preuzeli su Mapu puta 27. juna 2012. godine u Bruxellesu na sastanku o otvaranju dijaloga o procesu pristupanja EU, koji je organizirao povjerenik za proširenje i evropsku susjedsku politiku Štefan Füle.

Ispunjavanje obaveza i ključnih prioriteta iz Mape puta u zacrtanim rokovima omogućit će stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te podnošenje kredibilne aplikacije za članstvo u EU.

Vijeće ministara BiH, na prijedlog Agencije za sigurnost hrane BiH, donijelo je set pravilnika iz tzv. "higijenskog paketa" s ciljem ispunjavanja obaveze o harmonizaciji bh. propisa sa zakonodavstvom Evropske unije (EU) u ovoj oblasti.

Riječ je o Pravilniku o formulama za dojenčad i formulama nakon dojenja, Pravilniku o sastavu i označavanju hrane pogodne za osobe netolerantna na gluten, Pravilniku o higijeni hrane i Pravilniku o službenim kontrolama koje se provode radi verificiranja postupanja u skladu s odredbama propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja.

Donošenje i provedba ovih pravilnika u BiH omogućit će nesmetano funkcioniranje proizvodnje domaće hrane, kao i hrane za životinje te izvoz domaće proizvodnje.

Pravilnici iz oblasti higijene hrane i službenih kontrola, tzv. "higijenski paket" predstavljaju ključno horizontalno zakonodavstvo sigurnosti hrane u Evropskoj uniji.

Na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Vijeće ministara BiH s ciljem zaštite zdravlja potrošača donijelo je Pravilnik o organizaciji službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih ishrani ljudi i Pravilnik o higijeni hrane životinjskog podrijetla.

Donošenjem ovih pravilnika vrši se izjednačavanje pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog porijekla u BiH, kao i posebnih pravila o higijeni hrane životinjskog podrijetla kojih se moraju pridržavati subjekti u poslovanju s hranom s odgovarajućim propisima Evropske unije.

Na ovaj način stvara se pravna osnova za izvoz proizvoda životinjskog podrijetla iz BiH u zemlje Evropske unije. Odredbe ovih pravilnika provodit će Ured za veterinarstvo BiH te nadležna entitetska i tijela Brčko Distrikta BiH.

Vijeće ministara BiH zadužilo je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa da formira interresornu radnu grupu koja će izraditi nove prijedloge zakona o hrani, veterinarstvu te poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju s ciljem njihova usklađivanja u pogledu koordinacije nadležnosti i novousvojenih pravilnika koji su usklađeni s odgovarajućim direktivama EU-a.

Također, zaduženi su Agencija za sigurnost hrane, Ured za veterinarstvo i Ured za zaštitu zdravlja bilja da pripreme i Vijeću ministara BiH dostave na usvajanje pravilnik o mikrobiološkim kriterijima.

Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, razmotrilo je rang-listu uspješnih kandidata za izbor tri člana Vijeća za državnu pomoć te za članove Vijeća imenovalo najuspješnije kandidate Samira Sabljicu, Ljiljanu Miličević i Milu Gadžić.

Imenovanjem Vijeća za državnu pomoć omogućit će se dosljedna primjena Zakona o državnoj pomoći u cijeloj BiH, kojim se uspostavlja bolja koordinacija u usmjeravanju javnih sredstava u razvojne projekte s fokusom na poticaj privredi u pravcu unapređenja konkurentnosti BiH i ravnomjernog razvoja svih krajeva zemlje.

Vijeće ministara BiH zadužilo je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa da u roku od sedam dana organizira održavanje konstituirajuće sjednica Vijeća za državnu pomoć.

Zaključeno je da će Vijeće ministara BiH prilikom budućih imenovanja voditi računa o potrebi da i predstavnici "ostalih" mogu biti imenovani na određene dužnosti.

Usvojena je Informacija o započetim aktivnostima Tima za izradu dokumenta koordinacijskog mehanizma u procesu evropskih integracija, s predloženim načelima za uspostavljanje efikasnog mehanizma koordinacije o pitanjima evropskih integracija.

Zadužena je Direkcija za evropske integracije da o poduzetim aktivnostima na definiranju efikasnog mehanizma koordinacije o pitanjima procesa evropskih integracija upozna nadležne izvršne i zakonodavne institucije (vlade entiteta i Brčko Distrikta BiH, vlade kantona, parlamentarna komisija nadležna za pitanja evropskih integracija i Predsjedništvo BiH).

Ministarstvo vanjskih poslova zaduženo je da u saradnji s Direkcijom za evropske integracije za sljedeću sjednicu Vijeća ministara pripremi informaciju o problematici koja se odnosi na režim prolaska kroz Neum i pristup Luci Ploče, a imajući u vidu određene nejasnoće prilikom razgovora s predstavnicima Evropske komisije.

Na prvom sastanku Tima za izradu dokumenta koordinacijskog mehanizma u procesu evropskih integracija, održanom 24. oktobra, dogovorena su načela na kojima će se zasnivati budući mehanizam koordinacije o pitanjima evropskih integracija.

Osnovna načela polaze od uvažavanja ustavnih nadležnosti i zakonskih rješenja, uvažavanja obaveza koje proističu iz procesa evropskih integracija, identificiranja postojećih elemenata sistema koordinacije procesa evropskih integracija, analize slabosti, te potreba nadogradnje i poboljšanja, funkcionalnosti i inkluzivnosti svih nivoa vlasti, uvažavanja potreba tehničke i političke koordinacije.

Također, sudionici sastanka su dogovorili da će izrada i uspostavljanje mehanizma koordinacije predstavljati rezultat rada domaćih institucija, kao i da će se predloženi mehanizam koordinacije nadograđivati prema potrebama i zahtjevima procesa evropskih integracija.

Tim za izradu dokumenta koordinacijskog mehanizma u procesu evropskih integracija imenovan je na 23. sjednici Vijeća ministara od 16. oktobra ove godine s ciljem provođenja bh. obaveza preuzetih tokom dijaloga na visokom nivou u procesu pristupanja, održanog 27. juna ove godine u Bruxellesu.

(Vijesti.ba/Fena)

 

29.10.2012.

BiH SVE VIŠE ZAOSTAJE ZA OSTATKOM REGIJE KAD JE U PITANjU PUT KA EU

BIH sve više zaostaje za ostatkom regije kad je u pitanju put ka EU

imageRenzo Daviddi

....................................................

SARAJEVO - Zamjenik šefa Delegacije Evropske unije u BiH Renzo Daviddi ocijenio je danas da Bosna i Hercegovina zaostaje sve više za ostatkom regije kada je u pitanju put ka Evropskoj uniji.

Istaknuo je to u obraćanju učesnicima Međunarodne konferencije o temi "Uloga parlamenata u procesu evropskih integracija: Ustavne i zakonodavne promjene", koja je u organizaciji Parlamentarne skupštine BiH i uz podršku Fondacije "Konrad Adenauer" i Misije OSCE-a u BiH, počela jutros u Sarajevu, a trajat će dva dana.

- Parlamentarna skupština BiH se posebno pominje u Izvještaju o napretku za 2012. godinu. Skupština je pohvaljena što je usvojila državni zakon o popisu. Međutim, Izvještaj naglašava da je potrebno ostvariti daljnji napredak, posebno u smislu saradnje između Parlamentarne skupštine i Vijeća Evrope. Ta je saradnja potrebna za normalan rad i ona mora biti prioritet, kazao je Daviddi.

Dodao je da EU također pozdravlja veću saradnju između entitetskih parlamenata i državnog parlamenta u smislu evropskih pitanja. Treba, naveo je, poboljšati saradnju i uskladiti zakone u čitavoj državi.

- Lideri ove države su se obavezali u Briselu, krajem juna usvajanjem Mape puta, na detaljne mjere i specifične rokove. Specifični prioriteti Mape puta su dobro poznati. Implementacija presude u slučaju "Sejdić-Finci" je potrebna da bi se Ustav uskladio s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Potreban je efektivan mehanizam koordinacije koji će omogućiti Bosni i Hercegovini da govori jednim glasom u vezi s pitanjem ulaska u EU, kazao je Daviddi.

Ako i samo ako, istaknuo je on, Bosna i Hercegovina ispuni ove uvjete, onda Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju može stupiti na snagu i država može podnijeti kredibilnu aplikaciju za članstvo u EU.

Po njegovim riječima, bez napretka u vezi s ova dva uvjeta, BiH neće moći krenuti naprijed u EU.

- Tokom naredna dva dana mnogi uvaženi eksperti na ovoj konferenciji će dati detaljne informacije i podijeliti iskustvo s vama o procesu pridruživanja, o onome šta se dešava nakon što se aplikacija podnese. Imat ćete priliku da dobijete dublji uvid u  kompleksnost procesa, kazao je Davidi.

Istaknuo je da EU jeste i nastavit će koristiti resurse i izvore u BiH da bi joj pomogla na njenom putu u članstvo u EU.

(Vikijesti.ba/Fena)

 

29.10.2012.

BOSNU TREBA UGRADITI U EVROPSKU KULTURU SJEĆANjA

Bosnu treba ugraditi u evropsku kulturu sjećanja
....................
29.10.2012.
..................
Bosnu treba ugraditi u evropsku kulturu sjećanja

Nekako u isto vrijeme u Americi su se dogodile promocije dvije važne knjige kad je riječ o kulturi sjećanja, koje bi za Bosance, Balkance, ali evo, ako baš hoćete, za Bošnjake ponajprije, mogle značiti korak dalje ka sveopćoj regionalnoj katarzi izbavljenja. Daleko od lokalne politike, koja je u Bosni odavno otrovana raznim partikularnim interesima, autori knjiga “Argentarija, Domavija, Srebrenica” objavljene na bosanskom i “Ranjen – više sam budan” (Wounded I am More Awake), na engleskom, nisu željeli ni skrivati da su u svojim djelima, lični. I da ih čak i globalna, a kamoli domaća politika interesuje ka lanjski snijeg! Pošteno i jedino moguće!

Knjige iz potrebe, a ne iz želje

Ova je knjiga nastala iz potrebe, a ne iz želje”, rekao je na promociji romana o Srebrenici, njen pisac Senahid Halilović. A to je ime koje će, ako nastavi pisati (ovo mu je prva knjiga) naći svoje mjesto u bosanskim bibliotekama i knjižnicama; za očekivati je, da on nastavi pisati o golgoti i sasvim ličnom razumijevanju tragedije svoje Srebrenice.  Nekom slučajnošću, zapravo, Božijom voljom, Halilović je preživio genocid, ali je u njemu izgubio tri brata i oca! I ne samo da je preživio u tom “čudu bosanskog otpora”, već je Senahid i nastavio živjeti! Ovdje u New Yorku je magistrirao, a o njegovoj skromnosti i spiritualnosti bi se moglo napisati posebno poglavlje.

Da je i druga knjiga, “Ranjen – više sam budan” – nastala iz potrebe, a manje iz želje, posvjedočio mi je prije nekoliko mjeseci u intervjuu za "Avaz", njen autor Esad Boškailo, liječnik iz Stoca, a ovdje isto to, plus psihijatar i profesor kliničke psihijatrije na Univerzitetu u Arizoni (Phoenix). I doktor Boškailo je živo čudo, preživio je šest koncetracionih logora u Hercegovini. Uz pomoć znane novinarke, Julie Leiblich (koja inače piše o ljudskim pravima i o preživjelim u holokaustu), napisao je ovu knjigu, koja je već dobila prvu američku nagradu.

U Čikagu je sasvim zasluženo pred prepunom dvoranom Iola Univerziteta ova knjiga doživjela jednu od svojih američkih promocija, uz dodatni interes, jer je napisana na engleskom.

Uostalom, opravdano je autor knjige o Srebrenici Halilović lamentirao, jer je njegova knjiga zasad objavljena samo na bosanskom, najavljujući mogućnost da se prevede i na druge jezike, na engleski svakako. Ne želim naravno da uspoređujem ove dvije promocije, a u Čikagu je Boškailovovu knjigu promovirao i Aleksandar Hemon, niti da prebrojavam koliko je na jednoj ili drugoj promociji bilo Bosanaca, Amerikanaca, Turaka...

Uglavnom, moglo je biti i bolje na ovoj atlanskoj verandi, jer ako su nam usta toliko puna Srebrenice, ako taj grad i to bosansko stradanje malo, malo, pa spomene i generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon i mnoge druge svjetski važne figure (zbog Sirije ili Libije) – onda bi ta “riječ” trebala imati valjda i adekvatnu specifičnu težinu kad ju izgovaraju Bosanci.

Naravno, sve čestitke idu na adresu izdavača knjige “Argentarija, Domavija, Srebrenica), web magazinu“Bošnjaci.net”, iz New Yorka, kojima je, kako je to na promociji rekao izdavač Esad Krcić, ova Halilovićeva knjiga, već petnaesti naslov, koji obrađuje sličnu tematiku doprinoseći na svoj način, svakako i kulturi sjećanja. (Knjigu Esada Boškaila objavio je ugledni Vanderbilt University Press – Nashville).

Čudo od ljudi i autora

Kada je riječ o Senahidu Haliloviću, pravo je čudo kako je on uopće uspio progovoriti i napisati ovu svoju, nadati se tek prvu knjigu o Srebrenci, “priglušujući vlastiti krik”, kako je to u recenziji napisao profesor Ferid Muhić iz Skoplja. Jer ponavljam, Senahid Halilović je u Srebrenici izgubio četiri člana najuže obitelji.

“Shvatio sam”, piše dr. Muhić, čudeći se vjerovatno kao i mi čitaoci, kako to naš junak uspijeva odoljeti ljutnji, prijetnji, pa čak, možda od nekog i očekivanoj vendeti: “Senahid zna nešto, što oni, koji nisu bili sa njim tamo u Srebrenici nikada neće moći znati! Njega je ovo nečuveno stradanje pročistilo, potpuno mu iscjelilo dušu, učinilo ga znalcem najviše mudrosti. Uzdigao se Senahid preko granica dobra i zla i već je prešao onu među koja razdvaja vrijeme i vječnost”.

Muhić još dodaje kako je ova knjiga osobne tragedije i mogla biti napisana “samo tamo u visinama do kojih ne dopire ni lelek, ni krik, ni bijes, ni mržnja. Samo u savršenom miru duše, u nirvani i ataraksiji, kakve se ne postižu ni postom, ni molitvama, već samo iskustvom sa samog dna života i katarzom…”

Važno je dakle zabilježiti da ova knjiga nudi riječi izbavljenja, opet, da pozajmim Muhićeve tvrdnje “bez jauka i bez psovke”.

Ne samo Bošnjacima, već doista cijelom čovječanstvu Halilović u svom humanističkom opredjeljenju nudi slamku spasa protiv “potopa zaborava”.  Ispisujući svoju brzu “fast-forward” historiju Bosne od Kulina Bana do Srebrenice naših dana, on nas podsjeća da je historija predvidljivija, ako je na vrijeme zapišemo. I ako je ne ostavimo na milost i nemilost pobjednicima, pa i sasvim poraženima.

Da je u svojoj knjizi ponudio samo to, razastiranje vlastite sudbine, u kojoj ljudski nije kapitulirao, već se naprotiv uzvisio mirnoćom, a ne bijesom, bilo bi dosta. A donio je iz svoje sehare sjećanja Senahid mnogo više! Svojim čistim jezikom opisao je vlastitu tragiku produžene bosanske epike, zastajući pošteno baš tamo gdje bi drugi, nisu proživjeli to što on jeste - možda ponudili neki zanatski ili vješti spisateljski krešendo. Ali, kao što reče, nije to kniga iz želje, ili “umjetnost radi umjetnosti” (la arte por la arte) već knjiga iz puke i nasušne potrebe!

Od početka do kraja knjige, Halilović žali za pravdom, koje u Bosni, od kako su je drugi, tamo, po svojim aršinima stali mjeriti uvijek i bar donekle fali. No, svojim primjerom Halilović potvrđuje da Bosna nije zemlja mržnje. Suprotno bilješkama Ive Andrića, koji je pišući o drugima, pisao kao i svi mi o vlastitim snoviđenjima.

Naprotiv, kad pročitate Halilovićevu knjigu, znajući gotovo sve što se iz medija ili diplomatskih izvora UN-a može o Srebrenici znati, shvatit ćete puni neke blage nade, kako u Bosni ima iskonskog poštenja. I da ono preživljava tamo gdje mu se “ne nadate”, iako biste ga možda više očekivali u nekom drugom kraju Evrope, gdje se stradanje manje trpi. Tamo gdje nema stereotipa o “turskom istoku” i “kršćanskom zapadu”, o kojima piše Andrić neposredno uoči najvećeg evropskog genocida, onog koga je donio Drugi svjetski rat, kada je on bio ambasador u Hitlerovoj Njemačkoj. Bosna nije zemlja mržnje, jer Bosna je i zemlja ljubavi i oprosta!

Nedavno je jedan lokalni kolumnista pišući o ratovima u bivšoj Jugoslaviji pominjao knjige Dragana Mihovića "Rat su započeli mrtvi", Dubravke Ugrešić “Kultura laži” i Mile Lasića "Kultura sjećanja" i analizirao praksu, utemeljenu “na njemačkom poslijeratnom iskustvu poznatom kao ‘3D’ - denacifikaciji, demilitarizaciji i demokratizaciji”. Teško je, medutim, pojedostavljivati stvari prije nego što se dopre do dna istine. A nema ni unificiranog iskustva!

U Bosni, kojoj pripada Senahid Halilović istina je vrlina, i to bez klišea. Mogao bi neko zbog toga ustvrditi, kako je upravo zato ova zemlja, bez obzira na kalvarije koje joj se događaju (jer ih i Evropa na vrijeme ne spriječi) sami centar evropske civilizacije. Za takve bosanske ljude Halilovićevog kova - “svijet ne završava” čak ni nasilnom smrću njihovih najmilijih, pa mržnja ne stanuje na njihovoj adresi.  A to jeste civilizacijsko dostignuće! Sreća ili nesreća su nešto drugo.

No takvi prosvijetljeni ljudi uzvišeno znaju da mržnja pripada najnižem stupnju ljudske civilizacije i zato je se klone, što je Halilović potvrdio pečatom svoje knjige.

Neka oprosti gospođa Evropa

Zato je i Evropa (EU), koja je neki dan dobila Nobelovu nagradu za mir, iako nije spriječila bosanska stradanja, i to samo nekoliko godina nakon pada Berlinskog zida (1989) o čemu pišu Halilović, Boškailo i ostali, posebna priča!

Ukoliko Evropa te bosanske ispovjesti, viđenja i ovakve stavove ne ugradi u vlastitu kulturu sjećanja i sve to institucionalno ne uzdrži, rizikuje ponovljenu sramotu. U najmanju ruku! Uostalom, bosansko je stradanje spomenik evropskoj indolentnosti! Valja se, radi ovih, prosvijetljenih Bosanaca, prisjetiti, kako je to u drugom kontekstu, pišući o bosanskom stećku kao kamenoj fresci, svjedožbi bosanskog opstanka o Bošnjanima zapisao Miroslav Krleža:

"Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj".

Eto tako, gospoda Halilović i Boškailo protekle nedjelje, sve uzdignute, a ne pognute glave promoviraše svoje knjige o Bosni ovdje u Americi.

Zato i javljam, s obzirom da javnost u Bosni malo zna kako su knjige iz pera Senahida Halilovića i Esada Boškaila doprinos onom prosvjetiteljstvu uma i duha koja vraća mir u ljudske duše. I to, rekao bih bolje od bilo kakvih “dejtonskih” i inih sporazuma, jer su ih pisali stradalnici čije se iskustvo mora uvažiti.

“Bio sam spreman izreći priču svog života, ali bujice suza i agonija mog srca nisu mi to dozvolili”, zapisao je čuveni Dželaludin Rumi. Te je stihove dr. Boškailo uzeo kao početni moto u svojoj knjizi, što u potpunosti opisuje opasnost s kojom se u pisanju svoje knjige o Srebrenici, zapravo, knjige o Bosni suočio i Halilović.

Ali, uspjeli su obojica tu (ne)očekivanu agoniju svoga srca pobjediti. Nadam se za dobrobit svih nas. Toliko!

 

29.10.2012.

VLADIMIR VUKOVIĆ, GORAŽDANIN KOJI JE KAO STUDENT BRANIO SARAJEVO: BOLI ME MOJA BOSNA, STID ME ŠTO NISMO POBIJEDILI ZLO

Vladimir Vuković, Goraždanin koji je kao student branio Sarajevo

Boli me moja Bosna, stid me što nismo pobijedili zlo  
..................
29.10.2012.
.................
Boli me moja Bosna, stid me što nismo pobijedili zlo
Vladimir Vuković u ratnom Sarajevu   
...............................................

 

 

Stotinama kilometara daleko, na svom imanju u podnožju Avale, Goraždanin Vladimir Vuković živi s mislima okrenutim prema Bosni.


Sudbina ga je odvela daleko od rodnog grada, njegov život stavila na brojna iskušenja, ali ni 12 godina provedenih tamo daleko u njemu nisu ugasilo ljubav koju osjeća prema svakom živom biću i osjećaj pripadnosti Bosni.

Pristojan život

-
Ne boli mene Srbija. Boli me moja Bosna. Bole me svi ideali zbog kojih smo živjeli i išli naprijed u ratu. Boli me svaki mezar i grob mojih jarana, koje su pobili razni "pocipeljeni" seljački psiholozi. Pojavila se sada i ova tehnologija. Slike djece, sinova i kćeri mojih prerano otetih prijatelja, gledam putem interneta. To su već veliki momci i djevojke. Stid me. Stid zato što nismo mi, drugovi njihovih roditelja, koje oni nisu ni čestito upoznali, uspjeli pobijediti zlo i njima obezbijediti pristojan život - kaže Vuković u razgovoru za "Dnevni avaz".

Danas živi od obrade zemlje u Srbiji  

Prije dvadeset i više godina Vlado je studirao biologiju u Sarajevu. S prvim pucnjima priključio se studentskoj četi ARBiH i u godinama kada se pokazivalo "ko je pravi čovjek", doživio "najužasnije, ali i najdivnije trenutke u životu". Nakon rata, na periferiji Goražda brinuo se o napuštenim životinjama. A onda je, zbog ekonomske situacije i prilike da dobije posao, barem nacrno, morao otići.

- Uz pomoć nekih ljudi iz ovih krajeva, koji su mi obezbijedili povoljan kredit, kupio sam parče zemlje ispod Avale. To je jedna njiva izolovana od sela, u dolini, na granici sa šumom. Tu vodim miran život. Izdržavam se od prodaje poljoprivrednih proizvoda koje sam proizvedem i povremeno od nekog fizičkog posla - kaže Vlado.

Obolio je od karcinoma, a uz pomoć raje iz Goražda i "druge majke", Amerikanke Patriše, liječio se na beogradskim klinikama i u SAD-u. Živi od danas do sutra, u sredini na koju se nikada nije navikao.

Druga djeca

Ipak, kao što reče na početku, boli ga danas Bosna. Poput desetina hiljada patriota osjeća se prevarenim, jer poginula djeca koja su branila zemlju kao da nisu više važna.

- Ponosan sam na svoje pravoslavlje, kao i na moje prijatelje, moje ratno Sarajevo koje je odbranila njegova raja velikog srca, dok se Evropa "upirala" da nam pomogne pa aminovala klanje i genocid u Srebrenici i ne samo u njoj. Beograd nije preko svijeta, ali za mene jeste. Žao mi je što već godinama ne mogu sakupiti dovoljno novca da odem do Sarajeva, da posjetim moju ratnu braću - dodaje Vlado.

Ne vjeruje da će doživjeti renesansu ljudskosti u svojoj Bosni, ali se nada da će neki novi klinci promijeniti stvari. Zbog Senada, Igora, Huseina, ali i druge djece koju neće ubiti u najljepšim godinama.

Čekam da odem na neko mjesto gdje me čekaju moji jarani

-
Najjači osjećaj koji me prožima je prevara. Ti koji su tada ubijali moju braću Bošnjake radili su to zbog svojih privatnih ciljeva. Njihovi sinovi danas su vrlo uspješni privrednici, demokrate evropskih pogleda. Ma, koga mi lažemo? Zemlja u kojoj je četnički vojvoda predsjednik aplicira za Evropu?! Taj šljam još vlada. Dokle?! U inat njima ja se trudim da ne zaboravim. Ništa.

Brojke s raznih farsi od suđenja nekada su imale svoja imena i bili su nečija djeca. Sve su uništili i pretvorili u cifre, kao da su kamenje bili, a ne živa bića. A mi, naivni, još im vjerujemo, biramo ih. Zato i ne živim više u civilizaciji. Čuvam koze, razgovaram sa pticama i psima, pročitam nešto i čekam da se završi. Da odem na neko mjesto gdje me čekaju moji jarani, gdje ne postoje nacije, ni bol, ni tuga - kaže Vladimir Vuković.

 

29.10.2012.

NAVIJAČI BEOGRADSKOG KLUBA ZAPALILI ZASTAVU BiH: NOVI POKUŠAJ DIVLjAKA DA PODIGNU TENZIJE

 NAVIJAČI BEOGRADSKOG KLUBA ZAPALILI ZASTAVU BiH/VIDEO: Novi pokušaj divljaka da podignu tenzije

Na utakmici između Intera iz Milana I beogradskog Partizana (1:0) u jednom trenutku zapaljena je državna zastava Bosne i Hercegovine. Očito, još jedan pokušaj divljaka s tribina da podignu tenzije…

Video paljenja zastave postavljen je na servis za razmjenu video sadržaja YouTube, no zanimljivo je da oni koji su učinili ovaj akt nisu dobili pohvale koje su, vjerovatno, očekivali. Upravo suprotno, evo kako glasi jedan od komentara, koji smo izdvojili:

- Htjeli ili ne htjeli palili su i zastavu svoje “braće” Srba koji žive u BiH, a koji imaju pasoše BiH, pa tako i Dodika, Špirića i sl. ublehaša. Zastavu su palili nacionalisti tj. izbjeglice koje su iz vukojebine došle u BG i njima je naravno ljepše nego što je prije bilo.

Navijači “Partizana”

Beogradski Blic piše da su navijači Partizana izvrijeđali goste iz Novog Pazara na prvenstvenoj utakmici u kojoj su crno-beli trijumfovali sa 3:1.

Nakon skandala u Novom Pazaru, kada je na utakmici sa Radom dio tamošnjih navijača veličao “žutu kuću”, mjesto gde su vađeni organi zarobljenim Srbima, Partizanovi “grobari” su na sebe uzeli da “odgovore” umjesto pristalica “građevinara”.

Kako piše spomenuti list, bilo je tu i skandiranja Ratku Mladiću, i povika “Nož, žica, Srebrenica”, a pominjanje srpstva i Turaka u nekoliko navrata i nekoliko varijanti “začinjeno” je transparentom “Alija!? A Spasoje Jugović?”.

- Ovaj citat iz romana “Nož” Vuka Draškovića nova je aluzija na poreklo Muslimana na ovim prostorima, kojoj niti je mesto na fudbalskim stadionima, niti je celoj ovoj priči mesto u sportu, baš kao i činjenica da su navijači Partizana u Milanu, na meču sa Interom, zapalili zastavu Bosne i Hercegovine minulog četvrtka.
A baš tu, u sportu, ova priča će i ostati, dok je neko od nadležnih ne istera tamo gde treba, a sport ostavi onima koji bi da uživaju, a ne da broje krvna zrnca… ili veličaju krvave tragove. Provokacije ovog tipa, “tuk na utuk” razmišljanje, upravo vode do takvih novih tragova. Ma koliko da su akteri ovih incidenata toga nesvesni. – komentira Blic.

I u Stanarima kod Doboja navijači zapalili zastavu BiH

U Stanarima, u okolini Doboja jučer su, prije početka nogometne utakmice između FK Rudar Kotorsko i Borac Stanari, nepoznate osoba zapalile zastavu Bosne i Hercegovine.

Iz dobojske policije navode da je također zapaljeno i nekoliko transparenata FK Borac.

O navedenom događaju obaviješten je dežurni tužitelj Okružnog tužiteljstva Doboj.

“U tijeku je operativni rad na identificiranju osoba koje su zapalile zastavu i transparente koji su bili postavljeni na ogradi nogometnog stadiona”, potvrđeno je iz CJB Doboj.

 

29.10.2012.

HILLARY CLINTON I CATHERINE ASHTON ĆE PODRŽATI EVROATLANTSKE INTEGRACIJE BiH

Clinton i Ashton će podržati evroatlantske integracije BiH

28.10.2012.

 

 

Hillary Clinton i Catherine Ashton

.................................................................

SARAJEVO, BRISEL - Ketrin Ešton, visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost, i Hilari Klinton, američka državna tajnica, sutra će u Sarajevu uputiti nekoliko važnih poruka kojima žele naglasiti suverenitet i cjelovitost BiH kao samostalne države koja ima evropsku perspektivu.

Ovo je danas  za "Nezavisne" izjavila Maja Kocijančić, portparol Eštonove, potvrdivši da je s tim u vezi planiran sastanak visokih gošći s Predsjedništvom BiH.

"Ketrin Ešton i Hilari Klinton uputiće i poruku podrške evroatlantskim integracijama BiH. U tom kontekstu, za nas, za EU, važna je evropska perspektiva BiH, a visoka predstavnica pozvaće političke lidere da se fokusiraju ne reforme i sve što je potrebno da bi BiH mogla da postigne napredak u evropskim integracijama", kazala je Kocijančićeva.

Dolazak Klintonove očekuje se sutra naveče, saopštili su iz Ministarstva vanjskih poslova BiH. Nju će na Međunarodnom aerodromu Sarajevo dočekati Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih poslova BiH i zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.

Klintonova i Eštonova će se sutra u prijepodnevnim satima sastati sa članovima Predsjedništva BiH, kao i s Valentinom Inckom, visokim predstavnikom u BiH, i Peterom Sorensenom, specijalnim predstavnikom EU i šefom Delegacije EU u BiH.

Još nije poznato da li će visoke gošće organizirati zajednički sastanak s liderima stranaka ili će, pak, svaki pojedinačno dobiti nešto vremena da objasni svoje viđenje bh. političke krize.

Milorad Dodik, lider SNSD-a i predsjednik RS, danas je pozdravio njihovu posjete te izjavio da očekuje podršku daljem procesu razvoja dejtonske strukture BiH.

"Činjenica je da su dejtonsku strukturu na silu mijenjali visoki predstavnici i da su upravo podršku takvom nasilju dali i raniji predstavnici vlasti i Amerike i Evrope, te da je u tom pogledu možda došlo vrijeme da se vidi šta se ovdje podržava i na koji način", rekao je Dodik za Srnu.

On je naglasio da je najveću štetu BiH dosad napravio nekadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun "nasilnim izmjenama Dejtona, koje su napravile blokade koje se ne mogu otkloniti ni do danas". Prema Dodikovom mišljenju, situacija u državi je godinama i decenijama takva da "BiH ne pokazuje sposobnost za funkcionisanje".

"To nije problem nijedne političke strukture u BiH, to postaje i problem međunarodne zajednice. Dejtonska suština BiH su njen teritorijalni integritet i međunarodni karakter, sa čim mi u RS nemamo nikakav problem, ali imamo problem zato što se kroz ta pitanja želi dovršiti centralizacija i što se ignoriše ustavni poredak od strane nekih predstavnika EU", rekao je, između ostalog, Dodik.

Politički analitičari iz regiona i SAD uglavnom su saglasni s tim da će jedna od najznačajnijih poslijetnih diplomatskih posjeta BiH biti s ciljem otklanjanja prepreka na putu naše zemlje prema EU, ali i potvrđivanja globalne dominacije SAD kao glavne svjetske sile.

Ivica Dačić, premijer Srbije, izjavio je da ne očekuje da će susret s američkom državnom sekretarkom Hilari Klinton i visokom predstavnicom EU za spoljnu politiku i bezbjednost Ketrin Ešton biti težak sastanak s novim uslovima i ultimatumima.

"Naprotiv. Mislim da je način razgovora koji sada imamo s partnerima sa Zapada drugačiji, a to je da zajedno tražimo moduse kako da se problemi rešavaju na miran način i u interesu svih strana u procesu", rekao je Dačić.

On je rekao da sa Klintonovom i Eštonovom neće biti razgovarano o platformi Srbije za pregovore. One poslije BiH sutra popodne odlaze u Srbiju.

 

(Vijesti.ba)

 

29.10.2012.

MOST: ZLATKO LAGUMDžIJA I MILORAD DODIK KOMPROMITOVALI SOCIJALDEMOKRATIJU U BOSNI I HERCEGOVINI

Most: Lagumdžija i Dodik kompromitovali socijaldemokratiju u BiH

Žarko Papić i Zdravko Grebo

.................................................

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se tome da li je ideja socijademokratije doživjela poraz u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Zdravko Grebo, profesor Pravnog fakuleta u Sarajevu, i Žarko Papić, politički analitičar i direktor nevladine organizacije Incijativa za bolju i humaniju inkluziju.

Razgovaralo se o tome da li je poraz socijaldemokatskih stranaka na nedavnim lokalnim izborima bio ustvari poraz lažne socijalademokratije, kako tvrde neki analitičari, u kojoj mjeri su Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik kompromitovali ideju socijaldemokratije, da li bi Željko Komšić mogao da napravi partiju koja bi bila istinski socijaldemokratska, da li je moguća socijalna pobuna u kojoj bi učestovali i Srbi i Bošnjaci i Hrvati, zašto u Bosni i Hercegovini ne postoji snaga koja bi se stavila na čelo socijalnog bunta, kao i tome zašto su Bosni i Hercegovini potrebni Leh Valensa i Vaclav Havel.

Omer Karabeg: Na posljednjim lokalnim izborima dvije stranke koje u svom nazivu imaju riječ socijaldemokratski doživjele su ubjedljiv poraz. To su Socijaldemokratska partija Zlatka Lagumdžije i Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Za neke analitičare to je bio poraz socijaldemokratije u Bosni i Hercegovini, dok su drugi tvrdili da se to ne može tako tumačiti jer ove dvije stranke nisu socijaldemokratske, one se samo tako lažno predstavljaju. Kakvo je vaše mišljenje?

Zdravko Grebo: Vi ste u vašem pitanju rekli - Socijaldemokratska stranka Zlatka Lagumdžije i Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. To nije uobičajena politička kvalifikacija, ali je, na žalost, tačna. Da su te dve stranke socijaldemokratske stranke - ne bi se zvale po svojim liderima. To je činjenica, to je stanje stvari. Pitanje da li je to poraz socijaldemokratije podrazumijeva dva dodatna pitanja - šta podrazumijevamo pod socijaldemokratijom kao idejom i da li je to ikada postojalo na ovim prostorima da bi moglo doživjeti poraz. Da li u Bosni i Hercegovini uopšte postoji podjela na desnicu, centar i ljevicu, pri čemu bi socijaldemokratske partije predstavljale ljevicu. Ništa od toga nema. Prema tome, kad je riječ o rezultatima posljednjih lokalnih izbora, veliko je pitanje da li je poražena ideja socijaldemokratije ili su poražene stranke koje se lažno predstavljaju kao socijaldemokratske stranke, a pogotovo njihovi lideri.

Na posljednjim izborima poražene su stranke koje su se lažno predstavljaju kao socijaldemokratske.

Žarko Papić: Poražene su stranke koje su se lažno predstavljaju kao socijaldemokratske. Neko bi mogao reći da su obje stranke suočene sa krizom političkog identiteta. Međutim, stvar je mnogo ozbiljnija. Ja mislim da su one izabrale svoj politički identitet, a on se zove borba za vlast. Kad posmatrate rezultate izbora, obe ove partije su izgubile ono što bi im trebalo biti uporište - urbano stanovništvo. Socijaldemokratska partija je izgubila najveću opštinu u Bosni i Hercegovini  - sarajevski Novi Grad, a zatim i Bihać. Savez nezavisnih socijademokrata poražen je u Bijeljini, Trebinju i još nekim većim gradovima. SDP je izgubio radnička središta - Kakanj i Vareš. Izgubili su upravo ono što bi im trebao biti oslonac, ukoliko bi socijaldemokratija trebala da artikuliše interese onih koji su u socijalnim problemima. Na žalost, sada u BiH nemamo nijednu političku partiju koja bi mogla ponijeti ideju socijalne demokratije, a bojim se da su ove dvije izgubljeni slučajevi. Pazite, govorimo o zemlji u kojoj je 30 posto ljudi siromašno ili u riziku da postane siromašno, 60 posto je socijalno isključeno, a stopa nezaposlenosti je 44 posto. Saberite, to je preko pola miliona stanovnika. Bosna i Hercegovina je, dakle, zemlja koja je na rubu socijalnog haosa. Niko ne artikuliše snažni socijalni naboj koji postoji, što je veliki politički rizik za budućnost - jer na Balkanu velike socijalne naboje obično artikuliše neka desničarska ideologija.    
      
Omer Karabeg: Koliko je Zlatko Lagumdžija kriv za poraz socijaldemokratije u Bosni i Hercegovini?

Zdravko Grebo: Ja sam mislio da to ostavimo za kasnije, da na početku govorimo, uslovno rečeno, o načelnim stvarima, ali ako već insistirate - naravno da jeste. Međutim, ja cijelu stvar ne bih svodio na Zlatka Lagumdžiju i na Milorada Dodika. Ja sam, kad su mnogi drugi ljudi mahali glavom i gledali u plavo nebo, rekao da je taj čovjek najveća štetočina na političkoj sceni BiH, nemajući naravno ništa lično protiv njega. Taj čovjek je bio u vlasti skoro isto toliko koliko i SDA. Imao je stabilno biračko tijelo i infrastrukturu. Sve što je uradio, uradio je ne samo protiv ideje socijaldemokratije, to je notorno, nego je i unio nered na političku scenu BiH. A da ne govorimo o načinu upravljanja tom partijom koja se lažno naziva socijaldemokratskom. Prema tome, postoje personalne krivice za sve ovo što se desilo, ali ja mislim da je kontekst mnogo širi. 

Žarko Papić: Lagumdžija je veoma, veoma kriv. Pokušaću to staviti u kontekst. Mi živimo, govorim o političkom sistemu BiH, u nekoj vrsti višepartijskog jednopartizma. Sve vodeće partije ponašaju kao da su u jednopartijskom sistemu. One imaju neku vrstu kartelske organizacije. U takvoj organizaciji na ccelu partije je - namjerno upotrebljavam mafijaški termin - kum, a tu je, moram reći, Zlatko Lagumdžija vrlo karakterističan primjer. On autokratski vlada partijom. Članstvo je potpuno zanemareno. Lagumdžija će od 1998. godine eliminisati svakog iz SDP-a ko bi mu mogao biti eventualna konkurencija i ko misli drugačije. Kad uzmete ko je sve izašao ili je izbačen iz SDP-a, to je sastav koji je u svakom pogledu neuporedivo jači od onoga što danas imamo u predsjedništvu te partije. Takva pozicija u kartelski organizovanoj partiji omogućuje Lagumdžiji da radi stvari koje su, politički gledano, na ivici naučne fantastike. Pazite, prvo on ne da HDZ-u da uđe u federalnu vladu, pa umjesto HDZ-a kompenzaciju traži u Hrvatskoj stranci prava koja se nije odrekla svog fašističkog naslijeđa, a SDP se definiše kao stranka koja počiva na antifašističkom naslijeđu, da bi nakon 16 mjeseci ponovo napravio džumbus. Čovjek bukvalno destabilizira političku situaciju u BiH već dvije godine. Naravno nije on jedini. Struktura partija izbacuje takve ljude, ali definitivno jeste jedan od glavnih krivaca.

Omer Karabeg: U kojoj mjeri je Milorad Dodik kompromitovao socijaldemokratsku ideju?

Pravi problem je što je Zlatko Lagumdžija, koji jeste kreator haosa u BiH u današnjem trenutku, u tom smislu brat blizanac Milorada Dodika.

Zdravko Grebo: Ja ne bih volio da naš razgovor koncentrišemo na Zlatka Lagumdžiju. Rekao sam sve što sam imao da kažem o njemu četiri, pet godina prije ovog našeg razgovora. Međutim, pravi problem je što je Zlatko Lagumdžija, koji jeste kreator haosa u BiH u današnjem trenutku, u tom smislu brat blizanac Milorada Dodika. Ako je Zlatko Lagumdžija, slično kao Zoran Milanović, Milo Đukanović ili Ivica Dačić, presvukao dres i rekao: “Ne, mi više nismo komunisti, nego socijaldemokrati“, onda ne razumijem zašto je Milorad Dodik ikada pretendovao da bude socijaldemokrata. Prema tome, kad me pitate da li je on kompromitovao socijaldemokratsku ideju, moj odgovor bi naravno bio - da, ali s druge strane kažem - ne, jer nikada nisam shvatio zašto je on uopšte socijaldemokrata. Čini mi se da bi bilo bolje da je ostao u SDS-u ili nekoj sličnoj partiji. Dakle, Milorad Dodik nije kompromitovao ideju socijaldemokratije zato što nikada nije ni bio socijaldemokrata.           
                    
Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik
...............................................................
​​Žarko Papić: Dodik je 1998. rušio SDS-ovu vlast i to je de facto bio mali državni udar u Republici Srpskoj. Zatim je, pretpostavljam, probao da izabere orijentaciju koja nije nacionalistička, bar u naslovu. Teško mi je sada kazati da li je ikad bio ili nije bio socijaldemokrata, ali sam blizak Zdravkovom mišljenju. Dodik je očigledno iskoristio nacionalni, pa i nacionalistički naboj koji postoji u Republici Srpskoj. Interesantno je da se je u predizbornoj kampanji za ovogodišnje lokalne izbore Srpska demokratsska stranka mnogo više bavila ekonomskim i lokalnim temama, dok je Savez nezavisnih socijaldemokrata, kao uostalom i Socijaldemokratska partija, mnogo više govorio o onim velikim, mitskim temama. SNSD je govorio o referendumu i samostalnosti, a SDP o državi BiH. Dodik je, međutim, loše procijenio jer je taj nacionalni naboj - koji kod stanovnika Republike Srpske postoji i koji je u velikoj mjeri bio uzrokovan parolama “100 posto BiH“, “Ukinimo entitete“, ili “Svi smo mi Bosanci“ - suočen sa ekonomskom krizom počeo da splašnjava. Jednostavno, ljudi počinju da shvataju da se od velikih priča ne živi. Otuda i  njegov poraz na izborima. Međutim, izgleda da je Dodik, bar donekle, izvukao pouku iz rezultata ovih izbora. Nakon njegovih izjava da su se mnogi funkcioneri odvojili od partije i naroda i raspuštanja desetak opštinskih odbora čuli su se glasovi da se unutar SNSD-a nešto zaljuljalo, što je dobar znak, jer ništa gore od potpuno jedinstvene partije. S druge strane, jedinstvo koje je nakon izbornog poraza ispoljeno na sjednici Predsjedništva SDP-a je stvarno nešto od čega se čovjek treba uplašiti. Izgubili su izbore, prave se da su zadovoljni i nastavljaju igranku ko će koga smijeniti.

Lagumdžija i Dodik uopće ne predstavljaju paradigmu socijaldemokratije u Bosni i Hercegovini i tu je stvar izgubljena.

Zdravko Grebo: Lagumdžija nikad nije bio socijaldemokrata prema vlastitom uvjerenju i prema njegovom ponašanju na političkoj sceni. Dodik je na neki način bio opozicija na Palama, ali, kad je otišao u Banjuluku i kada ga je Biljana Plavšić tamo instalirala, njegova prva misao nije bila socijaldemokratija, nego spašavanje onoga što se spasiti može. Prema tome, ta dva lika uopće ne predstavljaju paradigmu socijaldemokratije u Bosni i Hercegovini i tu je stvar izgubljena.

Omer Karabeg: U Bosni i Hercegovini je velika bijeda, ogromne su socijalne razlike, mnogo je obespravljenih ljudi. Da li je to šansa za socijaldemokratiju, da li bi tu neka istinska socijaldemokratska stranka mogla da regrutuje birače?

Zašto siromašni Srbin, Hrvat, Bošnjak i oni koji se zovu uvredljivim imenom “ostali“ ne mogu naći zajednički interes?

Zdravko Grebo: Ovo što me sad pitate je srž problema. U čemu su pravi problemi konstituisanja političkog spektra u Bosni i Hercegovini? Prvi je, naravno, složena struktura Bosne i Hercegovine, ti famozni konstitutivni narodi i njihovi vitalni nacionalni interesi, drugo, imperijalne, neugasle pretenzije naših susjeda prema Bosni i Hercegovini koje nekad direktno, a nekad indirektno ohrabruju secesiju i razgradnju Bosne i Hercegovine, i treće, to je strah koji još uvijek vlada. Ljudi ne mogu da se oslobode noćnih mora, strahova da, ako mi ne budemo zajedno, onda će ona druga dva naroda da nas unište. Ljudi su svjesni da im život izmiče između prstiju, da žive loše, u strahu, da se ne zna da li ova zemlja postoji ili ne postoji, ne zna se ko je vlast, a ko je opozicija, ko je većina, ko koga ubacuje i izbacuje iz vlasti. Šta je to što te povrijeđene i zgažene ljude - Bošnjake, Hrvate i Srbe, koji zaista žive na ivici bijede, tjera da glasaju za bošnjačke, srpske i hrvatske tajkune, vjerske vođe i korumpirane političke elite? Zašto siromašni Srbin, Hrvat, Bošnjak i oni koji se zovu uvredljivim imenom “ostali“ ne mogu naći zajednički interes? To ne postoji. Zašto ne postoji istinski sindikalni pokret? Sindikati glume neku izviđačku organizaciju. To je sramota. Prema tome, nema šanse za socijaldemokratiju sve dok ljudi svoje živote, u većini slučajeva bijedne i nikakve, ne uzmu u svoje ruke i pokušaju da nađu partnere i među Srbima i među Hrvatima i među Bošnjacima, ne odričući se svojih kolektivnih, nacionalnih, vjerskih, obrazovnih i lingvističkih identiteta. To je pravi problem. Mislim da i mi u ovom razgovoru pravimo sapunicu kad postavljamo pitanje da li je umrla socijaldemokratija. Ja mislim da ljudi koji postavljaju takva pitanja traže zadnju slamku spasa jer su u nečemu, što im je lažno predstavljano kao socijaldemokratija, vidjeli most između etničkih podjela i nezaboravljenih animoziteta iz prošlog rata, vidjeli su stvaranje nekakve platforme koja bi im omogućila da kao Bosanci i Hercegovci mogu živjeti zajedno. U ovom trenutku ja takvu snagu ne vidim.

Žarko Papić: Strah u kome ljudi žive je prije svega strah od bijede i od toga da se ne desi nešto još gore. S druge strane, ovi karteli, a to i jesu naše političke partije, pokušavaju da ljude zadrže u nacionalnim kavezima. Te dvije stvari blokiraju bilo kakvo ozbiljnije demokratsko mišljenje. Međutim, ono što je ključno, nedostaje neki program, neka ideja koja bi mogla da artikuliše htijenja onih koji su u lošoj socijalnoj poziciji, a to je većina stanovništva. To je glavni uzrok što se ne vidi izlaz iz ove situacije koja odista liči na neku vrstu agonije. A onda, kad bismo ušli u precizniju analizu - ogroman broj ljudi, preko polovine biračkog tijela, zavisi od vlasti. To su ljudi koji rade u takozvanom javnom sektoru, penzioneri i nezaposleni. Oni po nekoj definiciji glasaju za vlast. To onda dodatno blokira mogućnost artikulacije socijalne ideje. I još nešto. Sadasnji sistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini je potpuno nepravedan. Zasnovan je na statusnim pravima, što znači da ja mogu imati imovinu od 10 miliona maraka i uzimati 100 hiljada maraka rente mjesečno, a istovremeno imati pravo na neku nadoknadu od 100, 200 ili 500 maraka mjesečno. Nećete vjerovati, ali od ukupnih socijalnih davanja najsiromašniji primaju 17 ili 18 posto, a najbogatiji blizu 25 posto. To je potpuni apsurd. A taj apsurd postoji zbog kartelske organizacije političkih partija koje distribucijom socijalnih prava kupuju biračko tijelo koje opet pristaje da bude kupljeno za stotinjak maraka.

Omer Karabeg: Da li bi Željko Komšić, koji najavljuje osnivanje stranke, mogao da napravi partiju koja bi bila istinski socijademokratska i koja bi mogla da privuče birače?

Željko Komšić
...........................................
​​Zdravko Grebo: Ne znam. Hipotetički možda da, načelno - ne. Da li bi ljudi u Željku Komšiću prepoznali spas? Dragi bog zna. On je dugo vremena bio u SDP-u, bio je potpredsjednik te partije, bio je ambasador, član je Predsjedništva BiH, on je malo poguravao njih, a oni malo njega. Ne znam, ali ja ne polažem velike nade u tu opciju. Vratio bih se na centralno pitanje. Ljudi u Bosni i Hercegovini su temeljno podijeljeni. Etničkom podjelom Bosne i Hercegovine gospodari rata su skoro završili svoj posao, ratna sjećanja su veoma, veoma živa, svako ko je nekoga izgubio može reći: “Ja mogu oprostiti, ali ne mogu zaboraviti “. Imamo famoznu pljačkašku tranziciju koja ljude gura na marginu. Sve su to skoro nerješivi problemi. Žarko je spominjao žene, penzionere, otpuštene radnike, omladinu. Ti ljudi dijele istu sudbinu i to nema nikakve veze sa Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i ostalim. Alijansa tih ljudi - to je jedina šansa. I naravno, bilo bi dobro da postoji politički subjekt koji će to predvoditi, da postoji nekakva poveznica koja bi ljudima koji bijedno žive ponudila bolju sudbinu, makar u doglednoj budućnosti, ako ne i danas.  Nikakav Željko Komšić nije šansa. Ljudi moraju postati svjesni da vlastite živote treba da uzmu u svoje ruke i da tako krenu u budućnost. Da sam puno mlađi, razmišljao bih i o nekakvim drastičnijim zahtjevima prema vlasti. Ne mora se to više zvati revolucija, vrijeme revolucija je prošlo. Ali protesti iz očaja koji se dešavaju na ulicama Sarajeva, pa i Banje Luke, završavaju se sa - platite nam penziono i zdravstveno. Naravno, to su legitimni zahtjevi, ali to generalnu situaciju u Bosni i Hercegovini neće promijeniti. Ljudi moraju vrlo otvoreno i direktno ispostaviti račun takozvanim elitama i reći: “Mi više ovo nećemo, mi ovako nećemo više da živimo“. To nema najdirektnije veze sa socijaldemokratijom - možda treba da se pojavi neki novi pokret, nova politička snaga. Ove dvije lažne socijaldemokratske partije nisu garancija ni za šta. Svojim - sada ću biti malo prost - kurvanjem, svojim koaliranjem sa svim i svačim na ovom svijetu da bi ostali na vlasti, oni ovu zemlju urušavaju.

Uz sve poštovanje za ratni period Željka Komšića i ja mislim da on nije šansa.

Žarko Papić: Uz sve poštovanje za ratni period Željka Komšića i ja mislim da on nije šansa. Formirati partiju znači imati iza sebe neki kapital, finansijska sredstva. Međutim, nisam siguran da Željko Komšić uopšte zna šta je socijaldemokratija. Ali da se vratim centralnoj temi o kojoj je govorio Zdravko. Svi socijalni protesti u BiH, ako ih pažljivo analizirate, imaju u sebi neku vrstu samonasilja. Ili je to štrajk glađu ili blokada nekog puta ili nešto slično. To će, procjenjujem, jednog momenta eksplodirati. Ne bih imao ništa protiv da, recimo, tri dana za redom 25 do 30 hiljada ljudi demonstrira i u Banjaluci i u Sarajevu, pred zgradama obe vlade. Te vlade to ne bi izdržale, pale bi. Mislim da bi ozbiljni socijalni nemiri, ozbiljne demonstracije pred obje vlade, a ne samo štrajkovi da bi se vlast natjerala da uplati zdravstveno i penziono, mogli dovesti do promjena.       
     
Omer Karabeg: Da li se takvi protesti uopšte mogu dogoditi u Bosni i Hercegovini, da li je mogućan socijalni bunt koji prevazilazi nacionalne podjele?

Zdravko Grebo: Kako stvari stoje, nije moguć. Pogledajte oko sebe. Ljudi su apsolutno dovedeni do ruba očaja. Kopaju po kontejnerima, nemaju nikakvu nadu da će dobiti svojih 15, 16, 20 zaostalih plata - i niko ne pomišlja na ozbiljan bunt. Očekivati da bi eventualno socijaldemokratija, koja nikad nije ni postojala u Bosni i Hercegovini, mogla riješiti ovaj problem je zamazivanje očiju. Ne vidim snagu koja bi mogla da povede te ljude. Žarko je rekao da socijalni očaj vodi u dva pravca - ili radikalnoj promjeni koja dovodi do napretka, a, bogami, može pogodovati i autoritarnim i desničarskim snagama. Kada uzmemo u obzir licemjerno ponašanje međunarodne zajednice koja kaže “Dogovorite se“, a zna da se ne možemo dogovoriti, zatim uticaj naših susjeda, vjerskih zajednica i nekompetentnih i korumpiranih političkih elita, onda nema osnove za bilo kakva optimistička očekivanja. Jedino dragi bog zna da li će ovaj narod doći pameti i reći: “Ja neću više ovako bijedno da živim“. Ali, i da se to desi, ne vidim snagu koja bi to povela, artikulisala i u krajnjoj liniji bila odgovorna za ishod te pobune pred Banskim dvorima u Banjaluci i na Marindvoru u Sarajevu. Ako uspijemo da pritiskom smijenimo te ljude, ko će preuzeti odgovornost za vođenje države?     

Žarko Papić: Za tu vrstu socijalne pobune, koja ne bi nosila rizike o kojima sam govorio, nedostaje subjekt. Dakle, moguće je da se desi velika, spontana socijalna pobuna, ali sumnjam da, sem polupanih prozora i eventualno onoga - sjaše Kurta da uzjaše Murta, može doći do stvarnih promjena u društvu, do stvarnih reformi. Napraviću istorijsku paralelu - Bosni i Hercegovini nedostaje Leh Valensa.

Zdravko Grebo: Tačno je to. Nedostaju Leh Valensa i Gdanjsk i Solidarnost, ali nedostaje i Vaclav Havel.

 

29.10.2012.

TUROPERATORI NA PUTOVANjU OTKRIĆA U BOSNI I HERCEGOVINI

Turoperatori na putovanju otkrića u BiH

Logo projekta „Tehnička pomoć za podršku industriji turizma u Bosni i Hercegovini“

........................................................

Nakon nedavne posjete inostranih novinara Bosni i Hercegovini i njihovog upoznavanja sa bh. turističkom ponudom, ove sedmice je boravila i grupa predstavnika vodećih turističkih agencija, čiji je zadatak da kreiraju nove turističke aranžmane. Posjeta je organizovana u okviru projekta „Tehnička pomoć za podršku industriji turizma u Bosni i Hercegovini“ a koji finansira Evropska unija u iznosu od 1,9 miliona eura. Nesporno je govoriti o netaknutoj prirodi, kulturno-historijskim znamenitostima i gostoljubivosti, navode turoperatori, ali pod hitno treba unaprijediti postojeću infrastrukturu.

Posjeta Bosni i Hercegovini, za predstavnike velikih turističkih organizacija iz više evropskih zemalja, značila je putovanje otkrića, kaže Aida Prljača, predstavnica za odnose sa javnošću ovog projekta Evropske unije:
Turoperateri u posjeti Hutovom blatu, foto: Aida Prljača
​​..............................................................
„Saznali su, na primjer, da kada se dođe u Mostar ili Međugorje, njihovi klijenti mogu obići izvor Bune, otići u etno selo Herceg, proći korz vinograde, vidjeti proizvodnju vina. Jajce je potpuno otkriće za njih, kao destinacija, kao mjesto gdje mogu čuti prekrasne priče o srednjevjekovnoj Bosni. Prije dva dana smo bili u Trebinju, također jedna destinacija koja ih je oduševila. Bezbroj kulturnih, historijskih, religijskih spomenika. Moj neki prvi utisak jeste da je ovo za njih bilo putovanje otkrića u pravom smislu te riječi“, ističe Prljača.
​​​​
Tokom sedmodnevnog boravka, turoperatori su posjetili Travnik, Banja Luku, Jajce, Mostar, Međugorje, Hutovo Blato, Trebinje, Nacionalni park „Sutjeska“, planinu Jahorinu i Sarajevo.

Direktorka novosadske turističke agencije „Panacomp – Zemlja čuda“ Ivanka Tasić ističe:

„Pravo da vam kažem, mi smo zaista impresionirani mnogim novim stvarima koje smo videli. U mnogim tačkama ili situacijama ste možda u malo većoj prednosti, nešto ste više razvili nego mi. Mi smo počeli međusobno, među kolegama, govoriti o jednom brendu Balkana, koji će imati i sevdah – da se niko ne naljuti, evo mi dolazimo iz Srbije, ali mi zaista čeznemo za nekim stvarima i atmosferom koju mi nemamo kod nas. Uspeli smo da dobro spoznamo šta je to će nas privlačiti i šta je način kako ćemo stranim gostima upriličiti nešto što će biti nezaboravan sadržaj ili doživljaj.“
Sastanak bh. i inostranih turoperatera u BiH
​​..............................................................
Iako je odavno u ponudi agencije „Albania Explorer“, Bosna i Hercegovina za mnoge Albance još nije prepoznata kao poželjna turistička destinacija, kaže administratorka agencije Alma Llusku.

„Iskreno, bila sam potpuno iznenađena jer sam očekivala lošije stanje, barem onako kako izvještavaju pojedini mediji. Ranije nismo imali nikakve informacije o bosanskohercegovačkom turizmu. Smatram da ova zemlja treba jačati svoj imidž u očima međunarodne javnosti. Bosna i Hercegovina, kao i ostale balkanske zemlje, treba unaprijediti svoje usluge - više obrazovanog kadra u agencijama i hotelima. Takođe, putevi su izuzetno važni. Između Bosne i Hercegovine i Albanije je oko osam sati vožnje. Dakle, iako smo veoma blizu, ceste su loše, a nemamo ni direktnih avionskih linija. To treba promijeniti“, ocjenjuje  Alma Llusku.

Turistička budućnost

Poslije skoro 28 godina, tačnije od vremena Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, Sarajevo je ponovo posjetila Ingeborg Swatonova, turistički vodič agencije „Satur Travel“ iz Slovačke. Ona podcrtava da je turizam budućnost Bosne i Hercegovine.

Turoperateri u posjeti Mostaru, foto: Aida Prljača
..........................................................
​​​​​„Nama je u velikom interesu da mi zadržimo goste, da im svake godine ponudimo nešto novo, a tu ima šta da se vidi. Bosna i Hercegovina ima veliku turističku budućnost. Prvo, ljudi su izuzetno ljubazni, znači, nije ovo masovni turizam. Drugo, ima prirodu, ima šta da se vidi, a naši gosti iz Evrope, kojima je putovanje u tradiciji, jako puno putuju i traže. Zato sam ja i došla, da se napravi novo kružno putovanje. Kuhinja, priroda, starinske zgrade, religija – nama nepoznata, jer kod nas nema džamija – to je izuzetno atraktivno za goste. Ali, putevi su izuzetno loši. To je važno. Ta infrastruktura mora da se završi, jer priroda je prekrasna, ali putevi jako loši. To je jedino što sam primijetila“, navela je ona.

Nijemac Gerhard Nenke direktor je agencije Weit-Blicke koja nudi studijska putovanja u Istočnoj Evropi i Aziji. On kaže za Radio Slobodna Evropa da je Bosna i Hercegovina za mnoge njegove sunarodnjake i dalje nepoznata destinacija.

„Naravno, ljudi su uvijek zainteresovani za historiju i kulturu. Međutim, mnogi će reći da ne žele putovati prema Balkanu jer su tamo zemlje nekadašnjeg komunizma i socijalizma. Dakle, Nijemcima balkanske zemlje nisu top destinacije. Ovdašnje zemlje trebaju graditi imidž, jer inostrana javnost zna da je nekad bila Jugoslavija, ali šta je ostalo nakon Jugoslavije, mnogi još ne znaju. Upravo sam zbog toga došao ovdje da studijska putovanja koja nudi naša agencija proširimo i u Bosni i Hercegovini.“

Menadžerica za Jugoistočnu Evropu austrijske agencije Kompas Nina Gantar kaže da Austrijanci često posjećuju Bosnu i Hercegovinu, u vlastitom aranžmanu. Ona ističe da će ova posjeta inostranih turoperatora i njoj pomoći da unaprijedi turističku ponudu i u svojoj agenciji:
Turoperateri u posjeti Trebinju, foto: Aida Prljača
​​..............................................................
„Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, često organizujemo jednodnevne posjete u, naprimjer, Mostar, Međugorje i Sarajevo. Međutim, sada uviđamo da je ponuda daleko bolja. Predložiću da organizujemo posjete i drugim bh. gradovima i odlaske u parkove prirode. Ova zemlja zaista ima šta da ponudi“, ocjenjuje Gantar.

Dio posjete inostranih evropskih i regionalnih turoperatora u Bosni i Hercegovini podrazumijevao je i sastanke sa njihovim bh. kolegama u Banja Luci, Mostaru i Sarajevu.

„Mislim da smo samo u Sarajevu imali skoro trideset domaćih turoperatera koji su došli da pokušaju uspostaviti neke svoje poslovne veze. Mislim da je cilj ovog putovanja da inostrane turoperatere tek isprovociramo, da se vrate, da istraže više. Dali smo im jednu mrežu kontakata koje će oni dalje uklopiti u ono što oni planiraju za svoje klijente u Bosni i Hercegovini“, zaključuje Aida Prljača.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49655953

Powered by Blogger.ba