Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

25.10.2012.

ŠEJH EDIN KUKAVICA: U BiH PROMJENE DOLAZE IZNUTRA - BiH JE SREDIŠTE SAVREMENE CIVILIZACIJE

Šejh Edin Urjan Kukavica, prvak rifa'ijskog tarikata u BiH
Promjene dolaze iznutra
Šejh Kukavica: Bosna i Hercegovina je središte savremene civilizacije
..................
25.10.2012/
.................
Promjene dolaze iznutra

Šejh Edin Urjan Kukavica je prvak rifa'ijskog tarikata u BiH.

Domaćoj, ali i regionalnoj javnosti poznat je kao historičar i jedan od vrsnijih pisaca.

Poštovan je tamo gdje dobra pisana riječ ima težinu, a među dervišima visoko cijenjen i omiljen.

Šejh Kukavica je čovjek jasne misli, nedvojbenog stava, duboke mudrosti i to se vidi po njegovim djelima.

Iza njega su značajni rukopisi o islamu i tarikatu,  romani prožeti duhovnošću... Dok očekuje izdavanje novih knjiga, predvodi projekt izgradnje rifa'ijske tekije u Sarajevu.

Svaki bajram Šejh Kukavica rado obilježava i sa svojim dervišima. Kako i uvijek, to su druženja ispunjena ljubavlju prema Gospodaru.     

Slika melanholije 

Kurban-bajram je blagdan veselja i darežljivosti, ali u današnjem vremenu je većina Bošnjaka opterećena egzistencijalnim brigama. Čemu se danas Bošnjaci mogu radovati i kako da dostojanstveno provedu ove dane?

- Nažalost, neslaganja o danu Kurban-bajrama ove godine, uz stalna stvarana i latentna sporenja u vezi sa trajanjem mjeseca Ramazana i dana ramazanskog bajrama nekoliko proteklih godina, ozbiljan su pokazatelj stanja i situacije u kojoj se danas muslimani na globalnoj razini nalaze -podijeljeni, razbijeni i kapsulirani u svoje male, patetične i međusobno nedobronamjerne tabore.

Kako je, prema mome mišljenju, Bosna i Hercegovina središte savremene civilizacije - ili "oko tornada" - logično je da se sve svjetske, muslimanske i nemuslimanske, razmirice ovdje osjećaju, ali u neuporedivo jačem intenzitetu. Naravno, sa svim svakodnevnim problemima sa kojima su ljudi suočeni teško je u ovom "zindanu biti rahat", ali možda baš zato, u tom ozračju, bajrami bi, a posebno Kurban-bajram kojemu prethodi Dan Arefata, trebali biti kapi veselja zajedništva, trenuci podsjećanja na jedinstvenost na kojoj islam insistira i nalaže je kao ultimativni cilj ukupnog življenja na ovom svijetu, prilika da zanemarimo površne razlike i počnemo pokušavati živjeti u skladu sa svojom stvorenjskom određenošću.

Arefat bi, i za Bošnjake trebao biti znak (ajet) da promjene ne dolaze izvana, nego iznutra, da se samo promjenama pojedin(a)ca mijenja društvo, da je sloga, razumijevanje, tolerancija i tradicija jedan put sa četiri trake ka dosegnuću dostojanstva pojedinca i napretku zajednice. Na koncu, kad bismo to danas shvatili, rezultatima toga shvatanja bismo se i sutra i uvijek u budućnosti mogli radovati. Bez te suštine, dostojanstvo u nedostojanstvu gubi svaki smisao, a radost postaje pojedinačna, sebična i nedobronamjerna kategorija.

Vjernicima se preporučuje da nikada ne gube nadu, čak ni kada se čini da nema izlaza. Kako se danas možemo oduprijeti beznađu, usred loše perspektive i za nezaposlene i za ugrožene i za mlade u BiH?

- Ja svoje derviše učim da je definiranje pitanja odnosno problema prvi korak ka dobivanju odgovora. Drugi korak - ali tek nakon prvog - je traganje za odgovorom u sebi, jer, beznađe, loša perspektiva i bezizlaznost, su, čini mi se simptomi ili klinička slika melanholije, koja je psihiško oboljenje, i - ponovo - unutarnji problem svakog pojedinca. I ja sam zvanično nezaposlen. Pola mojih derviša je nezaposleno. I nije da nisam imao ponuda, i za sebe i za njih; istina, neke ponude su vrijeđale inteligenciju, a neke obraz.

Ali ja nisam, niti mojim dervišima dopuštam da budu besposleni; za vrijeme svoje nezaposlenosti napisao sam i izdao sedamnaest knjiga, napisao veoma puno radova i članaka, učestvovao na velikom broju svjetskih konferencija i kongresa... Slažem se, društvo treba ponuditi mogućnosti, ali ako ne ponudi - kao što ne nudi - šta onda? Predati se letargiji ili se odati kriminalu? Ni slučajno.

S druge strane znam nekoliko poslodavaca koji se neprestalno žale da ne mogu naći dobrog i poštenog radnika. Isto tako, kada svoje prijatelje, univerzitetske profesore, pitam kakvi su im studenti, uglavnom dobijem odgovor da su sretni ako imaju pet zainteresiranih studenata po generaciji. Nešto tu ozbiljno nije u redu s nama i u nama. Sve me to podsjeća na onaj vic u kojem Suljo pita Muju: "Šta je gore, neznanje ili nezainteresiranost?" Odgovor koji je dobio slika je ovog dijela naše stvarnosti, "ne znam i ne interesuje me". Dok ne definiramo pitanje, nećemo dobiti odgovor; do pitanja se dolazi zainteresiranošću, a do odgovora znanjem. A Allah, Uzvišeni, kaže: "Vi radite! Trud vaš vidjet će Allah, i Poslanik Njegov i odabrani vjernici." Pa zar čovjeku treba više? A "na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani."

Iako su prošla stoljeća, još se aktuelnim čini čuveni san sultana Mehmeda Fatiha o Bosni, odnosno njegovo tumačenje. Po predaji, učenjaci su mu tada rekli da ide u prelijepu zemlju u kojoj će uvijek biti islama, pobožnih ljudi i hrabrih boraca, ali da nikada neće biti pravde. I zaista, kao da ovu zemlju, gledajući barem dvije decenije unazad, pravda zaobilazi. Ipak, koliko su vođe BiH i Bošnjaka u bliskoj prošlosti tome doprinijeli?

- Pravda je stanje za kojim se čezne, uvjet blagostanja i razlog zbog kojeg su počinjani i vođeni ratovi. To je kritično individualna kategorija jer, univerzalna pravda (pravednost) pripada samo Bogu, Uzvišenom, a ljudi pravdu poimaju i prisvajaju onako kako njima odgovara. Malo ko misli o tome da ono što ja smatram pravdom, prestaje tamo gdje počinje ono što Vi smatrate pravdom; na geometrijskoj sredini te dvije kružnice, u savremenom svijetu "sjedi" istorodna riječ, ali sa veoma malo sličnosti sa svojom rođakom, pravo (s kojim se često pravda brka). I pravda i pravo su uvijek bili privilegije koje je uživala samo mala skupina, koja je oboje smatrala svojim pravom, odnosno nečim što drugima ne pripada. Ljudi su čak počeli uskraćivanje pravde opravdavati pravom, a ogroman broj potpuno besmislenih, da ne kažem suludih,prava kojima se traži pravda, da i ne spominjem.Dokle god je te samožive sebičnosti, odnosno dokle god se pravda i pravo ne shvate u kontekstu univerzalnih kategorija - što se neće dogoditi do najavljenog hijeropovijesnog trenutka - ni u Bosni i Hercegovini, ni u svijetu neće biti ni pravde ni prava za sve.

Što se tiče vođa, oni niti su krivi, niti mogu biti krivi. Naime, njima je demokratskim izborom dato pravo da budu vođe i da budu u pravu. Ima nečega mazohističkog u ovim našim izborima, biramo da bi bili nezadovoljni i da bi imali koga kritizirati! Ne želim da vjerujem da među nama ima samo stotinjak ljudi koji imaju političko znanje i svijest pa mogu sjediti na svim političkim funkcijama koje ih dopadnu.

Nevjerovatno je da je toliko onih koji mogu biti direktori svega, da su nam univerzitetski profesori toliko pametni,da mogu predavati po pet-šest predmeta na isto toliko fakulteta, i još, svake sedmice proizvodimo desetak doktora raznih nauka. S druge strane, malo je među nama onih koji ne misle da bi mogli biti "direktori svemira". Dakle, u prvom redu krivi mogu biti samo oni koji su birali, a odmah pored njih oni koji nisu birali.Ultimativno, krivi su svi koji misle da mogu i znaju bolje, a ne poduzimaju ništa u tom smislu.

Savjet prvacima

U kojem pravcu bi mogli etablirati institucije koje bi kontinuirano sistemski radile na političkoj pismenosti Bošnjaka?

- Nisam politički um i nemam taj poriv, ali "ako se čovjek ne bavi politikom, politika se počne baviti njime". S jedne strane, čini mi se, da smo pristali na previše pogrešnih kompromisa, a sa druge uporno insistiramo na razlikama umjesto na dodirnim tačkama. Znam ja da je oduvijek bilo "dva Bošnjaka - tri mišljenja", ali niti politička teorija poznaje toliko političkih opcija da može postojati više od stotinu bošnjačkih stranaka, niti Bošnjaci trenutno imaju baš toliko opcija; mislim da imamo samo dvije.

Prije će biti da imamo toliko egomanijaka koji najčešće ne mogu ni jedan pored drugoga, a kamoli jedan s drugim, svi misle da znaju šta je najbolje te da su tako pametni i sposobni da su im postojeće - dvije - opcije tijesne. I ima tu ovaj drugi, ekonomski, faktor u kojem vlast znači mogućnost svakovrsnog udomljavanja svojih, onih koji su mi pomogli da dođem na vlast. Bošnjački politički, vjerski i duhovni prvaci moraju poduzeti korake ka ukrupnjavanju Bošnjaka kao političkog, nacionalnog i državotvornog tijela temeljem jedinstvenog općeg političkog opredjeljenja - Bosne i Hercegovine.

Svima je poznat ajet: "Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne promijeni." O čemu sada Bošnjaci trebaju razmišljati da bi popravili svoje stanje? I jesu li zreli za to?

- "...A kad Allah hoće  jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti!" nastavak je toga ajeta. Rekao je Allahov Poslanik (s.a.v.a.): "Kad Allah, Uzvišeni, hoće kazniti narod (ili pojedinca) on mu prvo pamet oduzme." U suri Ra'd/Grmljavina iz koje je ajet koji ste naveli, su i drugi u kojima se kaže: "Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada najljepša, a onima koji Mu se ne odazovu - kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih čeka mučno polaganje računa...", "...pouku samo razumom obdareni primaju: oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje; i oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje i Gospodara svoga se boje i obračuna mučnog plaše;" "...i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju..." "Onima koji vjeruju i čine dobra djela - blago njima, njih čeka divno prebivalište!"

A što se tiče naše zrelosti: "Zar oni ne vide da im Mi Zemlju sužavamo umanjujući joj pogranične oblasti? A Allah sudi! Niko ne može presudu Njegovu pobiti, i On brzo račun svidi."


Sve više ljudi traga za mjestima na kojima mogu učiti o duhovnosti. Kako pronaći sigurno duhovno utočište?

- Lahko. Onaj koji traži - taj i nađe, odnosno šta ko traži - to i nađe

Možete li pojasniti zašto pojedini krugovi imaju odbojnost prema tekijama, šejhovima i dervišima. Je li posrijedi samo nepoznavanje tarikata ili nešto drugo?
- E to ne znam. Volio bih kad biste sami pronašli zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje, pa da ga i meni kažete.


Bošnjaci niti su odakle došli niti ikuda idu

Kod nas su još uvriježeno mišljenje da je tarikat u BiH i danas usko povezan s Turskom i da još trpi tamošnji utjecaj. Kako to komentirate?

- Po povlačenju Osmânâ sa ovog dijela Balkana, balkanski muslimani, a među njima i Bošnjaci, postaju najranjivijom kategorijom stanovništva, kojima su se ostali balkanski narodi počeli svetiti za sve ono što su umislili da su trpili pod višestoljetnom turskom vladavinom. U situaciji u kojoj su velikodržavne nacionalne ideologije legitimizirale svaku vrstu zla koja je isfrustriranim poluljudima mogla naumpasti, dopustile ubistva, progone, protjerivanja, pokrštavanja... što se razvuklo do kraja dvadesetog stoljeća, Bošnjaci su - umjesto da mobiliziraju unutarnje snage i resurse - razvili nekoliko ideja koje su im pomagale da se osjećaju sigurnije i dijelom neke veće cjeline, Turske, ali i Hrvatske i Srbije.

Jedna od najglupljih i najopasnijih ideja koju su provukli neki takozvani muslimanski intelektualni krugovi je tvrdnja da Bosna posvemu podsjeća na Endelus, a Bošnjaci na endeluske muslimane, što su naši neprijatelji spremno podržali. Zašto? Endeluski sultanat nastao je kada su se ostaci svrgnute i protjerane emevijske dinastije nastanili na tlu Španije i tu u jednom historijskom periodu formirali sultanat i halifat. Emevijska dinastija poznata po uzurpiranju vlasti petog pravovjernog halife i unuka Allahovog Poslanika, Hasana, iskrivljivanju islama i raznim nepodopštinama. Bošnjaci ni izdaleka nipočemu nisu ni nalik na ove ljude. S druge strane, endeluski muslimani su u prvoj generaciji odnekud došli i u posljednjoj nekud otišli; Bošnjaci niti su odakle došli niti ikuda idu. Tu su, svoji na svome, autentični, autohtoni i neupitni.

Ne može se govoriti o geografskoj pripadnosti tarikata i tesavvufa; kao što se ne može govoriti o geografskom određenju islama, jer bi po tome islam bio samo vjera Arapa, a nije. Islam je islam za cijeli svijet, kao što je jedan tarikat istog kola isti u cijelom svijetu. Može se govoriti o porijeklu. Tako je tarikat je i u Tursku došao iz Perzije, iz Bagdada i iz Nišapura. Na Balkan su ga, u prvom talasu, donijeli derviši, uglavnom anonimni poput šejh Bagdadija, šejh Magribija, Ajvaz ili Uvejs-dede, Hajdar-dede... U drugom talasu, osmanski Turci su potvrdili njegovu valjanost i ispravnost. Ostalo je naše.

Pouka iz romana „Vjernik"

Tragaoci za duhovnošću možda bi iz redova odlomka novog romana "Vjernik" Šejha Edina Urjana Kukavice koji će uskoro biti objavljen, mogli iščitati pouku za početne korake.

"...Bude tako nekad pa se insan pita: 'Pa Gospodaru moj za što si me stvorio, pa radi i ovo i ono, i što treba i što ne treba, i što je njegovo i što nipošto nije za njega, tražeći način kako da ispuni Gospodarovo: "Ljude i džinnove stvorio sam samo da Mi robuju, da Mi ibadet čine, da Mi budu abidi", pa u svemu nastoji biti rob poslušan, sve što čini ibadet mu je, i namaz mu nikad ne prestaje, stajao na postekiji ili kopao u njivi ili razmahivao sabljom, pa i kad ništa ne radi, kad se čini da dokon sjedi - on se sjeća i spominje, jer zna da se tad i Gospodar njega sjeća i da ga spominje.
Bude tako svakakvih "nekad", i lijepih i manje lijepih, i dobrih i manje dobrih, i teških i manje teških, ali ne bude ružnih, ni loših, ni neizdržljivih, jer cijeli život tragamo samo za jednim odgovorom (a pitanje je isto od pretpočetka do Dana Velikog Stajanja), šta je duša odgovorila kad je u azal-i ezelu istom stvorena pitana: "Jesam li Ja vaš Gospodar?" Dio smo nura Pejgamberovog, dio kičme Ademove i materice hazreti Havine, krv je naša Isma'ilova, a smrt... Onaj koji zna da je dio nura Mustafinog, da je tijela Ademovog i Havinog, da je krvi Ibrahimove i Isma'ilove, moći će umrijeti samo kao Husejin. A onaj koji ništa od toga ne zna, nikada nije ni živio, pa ne može ni umrijeti. Siromah.

Djelom svojim svakodnevno po hiljadu puta odgovaramo na ezelsko Elestu bi Rabbikum (Bela, bela ja Rabbena, šehidna!), samo sebi kao potvrdu, jer Gospodaru ne treba taj odgovor, On ga je čuo i prije nego štonas je stvorio, čuo ga je kad nas je stvorio, i sluša ga svaki čas otkako nas je na svijet dao, ali mi smo ga zaboravili, mi ga se ne sjećamo, pa se stoga vjerno i ustrajno iz časa u čas otkucajem srca, udahom i izdahom, umom i srcem podsjećamo "Allah, Allah..." I kažemo: "Ne robuje se nikome" ("osim Allahu", prolomi se džamijom); "nema cilja" ("osim Allaha", prolomi se haremom); "ne postoji ništa" ("osim Allaha", prolomi se sa svih strana, odjekujući selom, šumom, brdima).

Toga se uhvatite, držite i ne popuštajete, pa ću vas dočekati pred kapijama džennetskim i zajedno ćemo ući gdje nam Gospodar odredi slijedeći onoga koga smo na ovome svijetu voljeli i susretu s kim smo se i javno i tajno, nadali. S njegovoga vrela vodu ćemo piti da više nikada ne ožednimo, s njim ćemo se džennetskim voćem osladiti da više nikada ne ogladnimo, s njime ćemo se sjećati da nikada ne zaboravimo..."

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
18553402

Powered by Blogger.ba