Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

23.10.2012.

NOĆAS SPALjUJEMO ILUZIJE: SMRT ČOVJEKA NA BALKANU

Smrt čovjeka na Balkanu

imageMilorad Dodik

Lokalnim, regionalnim političkim i inim opsjenarima, Dačiću, Vučiću, Dodiku... jedino je Evropa izlazna strategija.



Milorad Dodik

................................................

Gledao sam u utorak od 18.00 do 20.00 (sve do početka utakmice naše reprezentacije protiv Litvanije u Zenici) na srbijanskoj državnoj televiziji prenos susreta mladih reprezentacija Srbije i Engleske koja se igrala na krcatom, solidno sređenom stadionu u Kruševcu. Bezvezna, bezlična, dosadna, uspavljujuća, tipična „prvenstvena“ utakmica. Ali, nisam odustajao, niti se pokolebao; gledao sam, unatoč svemu. Preskočio sam sve informativne programe, dnevnike, vijesti, izvještaje sa suđenja Radovanu Karadžiću i Goranu Hadžiću u Haagu, hapšenje duhanskih mafijaša u BiH... koje rijetko propuštam, samo da mi ništa ne bi promaklo od onoga što je važno za tu utakmicu.

Čak sam se žrtvovao u toj mjeri da sam u poluvremenu pratio i stručnu analizu iz studija u Beogradu, gdje je gost bio nekadašnji odlični bek Partizana Ivan Golac, koji je izvrsnu, međunarodno priznatu karijeru imao nastupajući za nekoliko uglednih i ozbiljnih klubova na Otoku.

Čekao sam, naime, da me neko razuvjeri, kako nisam vidio, ono što sam vidio, čuo ono što mi je uho paralo: bučni, orkestrirani rasizam koji je skladno grmio sa tribina. Svaki dodir sa loptom nekog od crnih engleskih nogometaša bio je od objektivne kruševačke publike nagrađen kakofoničnim zvucima „rodnog kraja“ - onomatopejom majmunskog životinjskog porijekla, primalnog krika. Na kraju je utakmica Srba i Engleza okončala onako kako je, nažalost, jedino bilo moguće u takvom vandalsko-rasističkom okruženju - općom tučom na terenu, krkljancem, makljažom u kojoj je udarao ko je koga i čime je god stigao.

Nisam, dakle, htio donositi ishitrene, neutemeljene zaključke kako mi se ne bi ponovio propust u percepciji, pa nakon toga učitavanje osobnih predrasuda, kakav mi se desio dva dana ranije.

U nedjelju, dva dana ranije, gledajući, čitajući izvještaj/e/ sa obilježavanja godišnjice užasnog fašističkog zločina u Drugom svjetskom ratu nad 2950 žrtava, pijetet mi zabranjuje da pogriješim, civila, žena, djece u srbijanskoj varoši Draganovci, učinilo mi se da sam čuo kako predsjednik Vlade, ministar unutrašnjih poslova Srbije, Ivica Dačić govori, poručuje: „Odmah posle Drugog svetskog rata, oni koji su počinili ovaj zločin su počeli da grade Novu Evropu“.

Nije mi bogzna kakva utjeha bila što se i rukovodstvu Srpske naredne stranke, Dačićevog koalicionog partnera, prividjelo isto što i meni. I u SNS-u su ove premijerove riječi raspoznate kao opasne i štetne. Lider SNS-a, potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić nimalo nije bio sretan što njegov kolega Dačić Evropsku uniju proskribirao kao fašističku, antisrpsku tvorevinu. Veliku su, ogromnu, možda i presudnu podršku srpski naprednjaci, aktuelni predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić tokom proljetne predizborne kampanje dobili u Njemačkoj, državi koja je bez ozbiljne konkurencije najveći investitor u razvoj i ekonomsko uspravljanje Srbije.

Ivica Dačić je već narednog dana, kada su ga sa svih i unutrašnjih i spoljnih isturenih komandnih mjesta pritisli, optužio medije da su zlonamjerno i neprofesionalno prenijeli njegove birane riječi, zahtijevajući da ga se doslovce citira. I to je uradila državna agencija TANJUG, izvinjavajući se, pri tom premijeru zbog „krupnih uredničkih propusta“. Pokazat će se da ono što je on rekao nema nikakve veze sa onim što su srpski mediji rekli, a ja, trajni ovisnik o srpskoj propagandi uzeo zdravo za gotovo.

Dačić je zapravo rekao nešto što se i po duhu i po slovu kapitalno razlikuje od onoga što se činilo da je izgovorio. Rekao je premijer, prema destiliranoj TANJUGOVOJ ispravci, citiram: „Odmah posle Drugog svetskog rata, oni koji su počinili ovaj zločin, počeli da grade Novu Evropu“.

Ukoliko vam nije jasna semantička, pogotovo semiološka razlika između ove dvije radikalno suprotstavljene izjave srpskog premijera, prilagođavanje objektivnog subjektivnom doživljaju, teško da će vam ikada išta biti jasno.

Paul Ince, engleska nogometna ikona, jedan od istaknutijih, unikatnih svakako, eksponata u galeriji velikana Manchester Uniteda, prvi crnac koji je navukao na rukav kapitensku traku reprezentacije Engleske, vrisnuo je nakon rasističkog pira srpskih navijača u Kruševcu: „kaznite ih, zabranite im, žigošite ih“. Kazao je to nogometni Martin Luther Ince u obraćanju svom kolegi Michelu Platiniju, gazdi evropskog nogometnog poretka. U mladoj reprezentaciji Engleske igra mu sin, Tom Ince, koji je bio neposredni svjedok-žrtva rasističko-huliganskog pogroma u Kruševcu.

Vjerovatno bi se i Inceov krik tretirao kao pristrasna manifestacija roditeljske pažnje da se u cijelu priču nije uključio britanski premijer David Cameron, koji je nakon utakmice engleskih i srpskih mladih nogometaša u „ustaničkom“ Kruševcu kazao da je „zgrožen viđenim“ i obećao naciji da će „od UEFA-e zahtijevati da utvrdi rasističke napade i da oštro osude odgovorne za incident“.

Službenu Njemačku do srži je „uvrijedio i zaprepastio“ revanšistički govor Ivice Dačića na komemoraciji žrtvama fašističkog terora u Dobanovcima; britanski premijer David Cameron je „zgrožen“ silinom rasističke destrukcije i nasilja nad njegovim sunarodnjacima-mladim nogometašima Engleske koji se desio u Kruševcu. Evropska unija je „zatečena i zabrinuta“ zbog otkazivanja „Parade ponosa“ u Beogradu; Mađarska je ozbiljno uznemirena zbog pseudozakonskih, suštinski nasilnih redukcija nad autonomijom Vojvodine koje je ozakonio Ustavni sud Srbije: u novoj vlasti u najnovijem Novom Sadu, nakon svrgavanja nenarodno-neprirodne koalicije okupljene oko Demokratske stranke Borisa Tadića, mjesta su našlo i za Dveri, klerofašističku sektu koja baštini najcrnje pravoslavno-ksenofobične vrijednosti, pored ostalih i antijevrejske mantre koje su uvjerljivo demontirane (Spisateljica Biljana Srbljanović je o tome pervertiranom poglavlju razborito i uvjerljivo svjedočila gdje god je trebalo i „mudrom“ popu Nikolaju Velimiroviću koji je bio prapočetak antisemitske platforme na ovim prostorima).

Kosovo je u toj virtualnoj, iracionalnoj, anahronoj, vanvremenskoj srspkoj kaspuli i kolektivnom doživljaju „ unutrašnje pitanje Srbije“, što je potvrdio i predsjedavajući Ujedinjenih nacija, gospodin Vuk Jeremić u svom zadnjem, epohalnom ekspozeu u New Yorku. Uzalud je vlast Borisa Tadića skršila milione doniranih maraka u unaprijed izgubljenom diplomatskom ratu sa Kosovom.

Dežmekastog, nadmenog diplomatu Vuka Jeremića platili su da bi zaustavio procese koji traju ili one koje su ireverzibilni -nepopravljivi. Kosovska nezavisnost se na drugim adresama dokazuje, ili se ne dokazuje. Crna Gora je, eto nekako, zaokružena, međunarodno definirana i, u osnovnim državnim performansama moderne Evrope, solidna, pristojna, djelomično prihvatljiva, ali ranjiva država.

Srbija u (barem) zadnjih dvadeset godina (taj je „istočni kompleks“ dugovijek, složen i kompleksan, teritorijalno upitan prostor) ima užasan problem, vlast koja ne zna da je diplomacija aktivna, adaptabilna, uvjerljiva, a ne statična i nepromjenjiva disciplina, da ona treba da obuzda, amortizira, u vremenu i prostoru, prilagodi svoju vanjsku politiku.

Sve tobožnje eurofilske manifestacije, iznuđene ili nametnute obaveze nove srbijanske/srpske vlasti, retoričke ili suštinske, samo opterećuju, živciraju i frustriraju ex jugoslovenski prostor.

Službena agenda, verifikacija, od koga god dolazila, kabineta Angele Merkel nakon govora Ivice Dačića, ili Davida Camerona poslije noći dugih noževa njegovih državljana malo znači nama ovdje: Srbiju, demokratsku, nedemokratsku, treba kazniti kada god Milorad Dodik kaže da ne priznaje presude Međunarodnog suda u Haagu. Isti je to par opanaka: napad huligana na crnce u Kruševcu, Nijemce u Draganovcima i međunarodno pravo u Banjoj Luci.

Implozija srbijanskog društva, neprekinuti poces koji ne uvažava elementarne demokratske, civilizacijske stečevine, dapače radi na tome da ih se sotonizira (prokazati Nijemce kao genetske fašiste, ogaditi crnce, izopćiti seksualne manjine i kulturne tekovine/stečevine), ta dosljedna autorazarujuća postratna negativna katarza sada ozbiljno prijeti vrijednostima koje je ujedinjena Evropa na jedvite jade nekako uspjela standardizirati ...

(Slobodna Bosna)

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
74448813

Powered by Blogger.ba