Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

22.10.2012.

DVIJE DECENIJE VRIJAĐANjA SJEVERINSKIH ŽRTAVA

Obeležena još jedna godišnjica zločina u Sjeverinu

Dve decenije vređanja sjeverinskih žrtava

 
Photo: FHP

I ove godine su samo izgovorene velike reči, odbija se pravo na obeštećenje žrtvama, a svi počinioci nisu odgovarali za zločin * Fond za humanitarno pravo: Protivno Ustavu, zakonima i međunarodnim konvencijama kojima se štite ljudska prava odbijeni zahtevi porodica ubijenih Bošnjaka “zbog kriterijuma koji se nisu primenjivali prema žrtvama srpske nacionalnosti” * Žene u crnom: “Sudovi su prikrili odgovornost države, iako je ona utvrđena tokom suđenja”

Odavanjem pošte i molitvama u ponedeljak je u Mioču obeleženo 20 godina od otmice i ubistva 16 muslimanskih civila iz Sjeverina.

Oteti i ubijeni Bošnjaci su 22. oktobra 1992. iz Sjeverina krenuli svakodnevnim poslom u Priboj, autobusom preko teritorije Bosne i Hercegovine. Pripadnici srpske paravojne formacije Osvetnici, kojom je komandovao Milan Lukić, zaustavili su autobus tokom prelaska preko teritorije Republike Srpske u mestu Mioče i nakon legitimisanja izveli 15 muškaraca i jednu ženu. Kamionom su ih odvezli u Višegrad u motel "Vilina vlas" gde su ih brutalno psihički i fizički zlostavljali, a potom ih odveli na obalu Drine i streljali. Ubijeni su: Mehmed Šebo, Zafer Hadžich, Medo Hadžich, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Midhad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džahić, Ramahudin Đatović, Ediz Gibović i jedina žena među njima Mevlida Koldžić, svi iz Sjeverina. Dan pred otmicu nepoznata lica prisilno su odvela Sabahudina Ćatovića ispred njegove kuće u Sjeverinu. Od tada mu se gubi svaki trag.

Predsednik opštine Priboj Lazar Rvović najavio je na jučerašnjoj komemoraciji u pribojskom Domu kulture izgradnju spomen - obeležja ubijenim građanima pribojske opšine. "Ono što nam je svima potrebno jeste istina, jer nas samo istina može sve osloboditi. Teško je kada se živi u nepravdi i stalnoj borbi za istinu”, rekao je Rvović.

I ove godine su, dakle, samo izgovorene velike reči, odbija se pravo na obeštećenje žrtvama, a svi počinioci nisu odgovarali za zločin. Kako je podsetio Fond za humanitarno pravo, “Opštinska uprava u Priboju odbila je kao neosnovane zahteve tri porodice otetih Sjeverinaca da im se zvanično prizna status porodica civilnih žrtava rata u Srbiji”.

“Fond za humanitarno pravo, koji je u ime porodica otetih Sjeverinaca pokrenuo postupke, uložio je 17.10.2012. godine žalbu Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike protiv navedenih rešenja jer su protivna Ustavu, zakonima i međunarodnim konvencijama kojima se štite ljudska prava, ukazujući da su zahtevi porodica žrtava ratnog zločina iz Sjeverina odbijeni zbog kriterijuma koji se nisu primenjivali prema žrtvama srpske nacionalnosti. FHP je uputio pritužbe protiv Opštinske uprave u Priboju i zaštitniku građana Saši Jankoviću”, saopštio je Fond.

Ova organizacija pokrenula je postupke u ime Rasima Pecikoze (oca nestalog Seada Pecikoze), Dževada Koldžića (sina nestale Mevlide Koldžić), Ramiza i Safije Ćatović (roditelja nestalih Ramahudina i Sabahudina Ćatovića) i Azre Bihorac i Ramize Oparnice (sestara nestalih Ramahudina i Sabahudina Ćatovića). Zahtevi su zasnovani na Zakonu o pravima civilnih invalida rata (u daljem tekstu: Zakon), kojim se propisuje da se civilnom žrtvom rata smatra osoba koja je poginula od strane neprijatelja za vreme rata, izvođenja ratnih operacija, od zaostalog ratnog materijala ili neprijateljskih diverzantskih, odnosno terorističkih akcija. Prema istom zakonu, porodice civilnih žrtava rata imaju, između ostalog, pravo na mesečnu penziju, ističe se u saopštenju FHP.

“U obrazloženju rešenjâ kojima se odbijaju zahtevi porodica otetih Sjeverinaca, navodi se da je nesporno da su Sead Pecikoza, Mevlida Kodlžić i Ramahudin Ćatović ubijeni, ali da je Zakon o pravima civilnih invalida rata „republički zakon“ i da se on primenjuje samo na slučajeve koji su „nastali na teritoriji Republike Srbije, što ovde nije slučaj“. U rešenju kojim se odbija zahtev porodice Ćatović za priznavanje statusa porodice civilne žrtve rata zbog prisilnog nestanka njihovog drugog sina Sabahudina, navodi se da se civilnom žrtvom rata smatra samo lice koje je poginulo ili umrlo i da se to utvrđuje 'samo na osnovu pismenih dokaza iz vremena kada je lice nastradalo'. FHP ukazuje da Zakon nigde ne navodi uslov da se kritični događaj desio na teritoriji Republike Srbije. To potvrđuje i praksa upravnih organa širom Srbije. Naime, FHP je na osnovu Zakona o pristupu informacijama od javnog značaja došao do podataka o više slučajeva u kojima su nadležni organi, na osnovu Zakona, priznavali status civilnih žrtava i invalida rata osobama koje su tokom oružanih sukoba stradale na teritoriji Bosne i Hercegovine i Hrvatske kao državljani tih republika. U svim slučajevima za koje je FHP dobio potpune podatke, radi se o žrtvama srpske nacionalnosti.Odluka o nepriznavanju statusa civilne žrtve rata Sabahudinu Ćatoviću, jer se radi o prisilno nestaloj osobi, posebno je uznemirujuća i uvredljiva za sve porodice nestalih osoba. Naime, iako je uz zahtev podneta optužnica Okružnog javnog tužilaštva u Beogradu, izvodi iz Liste nestalih osoba Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i Međunarodne komisije za nestale osobe, u rešenju se navodi da ti dokazi nisu adekvatni. Rešenjem je prekršena i Konvencija o zaštiti svih lica od prisilnih nestanaka, koju je Srbija ratifikovala 2011. godine, a u kojoj je izričito predviđena obaveza države da porodicama nestalih osoba obezbedi socijalnu zaštitu i materijalnu podršku”, konstatuje Fond za humanitarno pravo.

Žene u crnom ističu u saopštenju povodom godišnjice zločina da ni prvostepeni ni Vrhovni sud nisu prihvatili da su osuđeni pripadali vojsci Republike Srpske, koju je finansirala, organizovala i podržavala tadašnja Vojska Jugoslavije.

“Sudovi su prikrili odgovornost države, iako je ona utvrđena tokom suđenja. U ime ubijenih Sjeverinaca i njihovih porodica, u ime pravde, u ime dostojanstva žrtava, tražimo od Srbije da uhapsi počinioce, njihove naredbodavce i komandante, kako građani/ke Srbije ne bi bili/e zatočenici/e ni sjeverinskog, ni bilo kog drugog zločina”, naglašava se u saopštenju Žena u crnom.

Za ovaj zločin Okružni sud u Beogradu je u julu 2005. osudio na po 20 godina zatvora Milana Lukića, Olivera Krsmanovića i Dragutina Dragićevića, a Đorđa Ševića na 15 godina
zatvora. Lukić je početkom avgusta 2005. uhapšen u Argentini i izručen Haškom tribunalu gde je 2009. osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Krsmanović je uhapšen prošle godine i Tužilaštvo BiH protiv njega vodi istragu za ratni zločin nad pripadnicima bošnjačke nacionalnosti na području Višegrada.

 

22.10.2012.

MOSTAR: STUDENTI "OČITALI LEKCIJU" POLITIČARIMA

Mostar: Studenti "očitali lekciju" političarima

Sa nedavne Generalne skupštine mladih pravnika u Mostaru, foto: Mirsad Behram

.....................................................

Studenti dva pravna fakulteta u Mostaru - sa Univerziteta "Džemal Bijedić" i hrvatskog Sveučilišta Mostar - očitali su pravu malu političku lekciju zvaničnicima BiH, koji zadnjih godina ne mogu postići ni minimum konsenzusa o pitanjima važnim za napredak ka EU. Mladi mostarski pravnici su osnovali jedinstvenu asocijaciju studenata prava u tom inače podijeljenom gradu, te odmah dobili članstvo u međunarodnoj organizaciji ELSA, Evropskoj asocijaciji studenata prava (European Law Students' Association). Time su sebi otvorili vrata profesionalnog i općeg napredovanja, što članstvo u navedenoj evropskoj asocijaciji i omogućava.

Trenutne generacije studenata dva mostarska pravna fakulteta uspjeli su postići što njihovim prethodnicima nakon proteklog rata nije uspijevalo: osnovali su jedinstvenu asocijaciju i odmah postali dio evropske organizacije studenata prava, koja okuplja 300 pravnih fakulteta iz 43 zemlje.

Uspjeli su se oduprijeti etničkim podjelama, koje već 20-ak godina dominiraju svim oblastima života u Mostaru, ali i cijeloj BiH. Ana-Marija Paponja je predsjednica mostarske asocijacije studenata prava - ELSA, a inače je sa Sveučilišta Mostar.

"Mnoge kolege prije nas su pokušali osnovati ELSA-u, tj. ponovo pokrenuti jer je ELSA postojala već 1998., no zbog pasivnosti studenata i spleta raznih okolnosti ona je prestala s radom", navodi ona.

Ni najnoviji pokušaj osnivanja jedinstvene asocijacije nije tekao glatko, ali su mladi mostarski pravnici uspjeli pronaći minimum onoga što ih povezuje i postati dio evropske porodice. O tome šta je ponovno osnivanje asocijacije ELSA u Mostaru donijelo u početku, Ana Marija Paponja govori:

"Ona je već pri samom osnivanju podigla mnoge tenzije na fakultetima upravo zbog suradnje Sveučilišta i Univerziteta, te se postavljalo pitanje raspoloženja i volje studenata da međusobno surađuju."

Problema je bilo i unutar Unije Studenata Univerziteta "Džemal Bijedić", te i Zbora studenata Sveučilišta. Miran Ćesir je član mostarske organizacije ELSA, a inače je sa Pravnog fakulteta Univerziteta "Džemal Bijedić".

"Moram priznati da je Unija studenata isto tako u početku imala određene sumnje u naše osnivanje, da su bile mnoge tenzije kako na Univerzitetu tako i na Sveučilištu, ali smo srećom sve mogli precvazići", ističe Ćesir.

Nema mjesta za tenzije

Sada jedinstvena asocijacija studenata prava u Mostaru funkcionira prije svega uz punu podršku studentskih organizacija. Da je to zaista tako, potvrđuje i predsjednik Zbora studenata Sveučilišta Mostar Željko Matković.

"U pomoć Studentskog zbora ne trebate uopće sumnjati. A što se tiče tenzija,što ih je bilo, ako ih je uopće bilo, zaboravite ih jer tenzijama mjesta ne smije biti među studentima, posebno kada se radi o međunarodnoj oragnizaciji", poručuje Matković.

Rad ogranka Evropske asocijacije studenata prava u Mostaru podržavaju i dva pravna fakulteta. Predstavnici Pravnog fakulteta Univerziteta "Džemal Bijedić" Mostar ukazuju kakve sve prednosti mladim mostarskim pravnicima donosi članstvo u evropskoj asocijaciji ELSA.

"To znači mogućnost upoznavanja drugih i drugačijih pravnih kultura, pravnih tradicija i pravnih sistema, dakle doprinosi pravnom obrazovanju. Međutim, to znači i mogućnost upoznavanja drugih i drugačijih zemalja, običaja i ljudi, dakle doprinosi općem obrazovanju", kaže docentica Anita Duraković.

Sa Sveučilišta Mostar poručuju kako je članstvo mostarskih studenata prava u evropskoj asocijaciji važno ne samo zbog njih samih nego zbog cijelog društva.

"Vi mladi ne samo da ste prepoznali rad u ovim organizacijama studentskim, Studentskog zbora, uključujte se u razne asocijacije u svim područjima društvenog života, jer sutra ćete biti nositelji ovog društva", rekao je docent Mile Lasić, sa Pravnog fakulteta Sveučilišta.

Podršku mladim mostarskim pravnicima, makar deklarativnu, pruža i sveprisutna i sveodlučujuća politika. Iako ni sami ne mogu postići dogovor o budućem uređenju još uvijek etnički podijeljenog Mostara, oficijelne vlasti pružile su podršku radu ogranka asocijacije ELSA. Radmila Komadina je glavna savjetnica gradonačelnika Mostara Ljube Bešlića:

"Zadovoljstvo mi je posebno što se radi o dva pravna fakulteta, sa Sveučilišta i Univerziteta, koja su se, bez obzira na sve okolnosti koje prate i ovu državu i ovaj grad, pogotovu političke probleme, uspjeli izdići iznad svih tih tenzija o osnovati jednu udrugu kako bi radili promociju svojih interesa".

U zemlji u kojoj se korupcija smatra jednim od najvećih problema, posebno je zanimljivo koje prioritete su pred sebe stavili mladi mostarski pravnici, okupljeni u ogranak Evropske asocijacije studenata prava.

"Naš prioritet je povezivanje dva pravna fakulteta, Univerziteta i Sveučilišta, i ostvarivanje glavnih ciljeva ELSE, među kojima je najvažniji poštovanje pravne norme", naglašava Adna Hanić, studentica Pravnog fakulteta Univerziteta "Džemal Bijedić" i portparol organizacije ELSA Mostar.

Mladi mostarski pravnici sa dva pravna fakulteta kažu da su se vodili jednostavnom logikom: zajedno smo jači i najjači!

 

22.10.2012.

SUĐENjE RATNOM ZLOČINCU RADOVANU KARADžIĆU

Kradžićev svjedok o napadima na Velešiće
Škrba: Nismo ugrožavali civile, kada naš tenk puca, svi se razbježe!?
..................
22.10.2012.
..................
Škrba: Nismo ugrožavali civile, kada naš tenk puca, svi se razbježe!?
Zločinac Radovan Karadžić
FOTO: Arhiva

.................................................

Slike ratnog Sarajeva

..............................................

Miloš Škrba na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu, 22. listopad 2012.

.....................................

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu, svjedok Odbrane je kazao da između sela Petrovići i Sarajeva, na području za koje je odgovorna bila Druga pješadijska četa Sarajevske motorizovane brigade VRS, nije bilo minobacača niti bilo kakvog drugog artiljerijskog naoružanja kojim bi se ubijali civili, javio je BIRN.

“Nismo imali automatske puške s nišanima, niti drugu optičku opremu da se puca na ljude. Ne tvrdim da brigada nije imala, tvrdim da četa nije imala, ako znate šta je četa. Ja govorim istinu samo za četu”, rekao je svjedok Miloš Škrba, koji je tokom ratnog perioda bio komandir Druge pješadijske čete Sarajevske motorizovane brigade VRS-a.

Tužilaštvo u Haagu je u sudnici prikazalo dva dokumenta, u kojima stoji da je na području Paleži, koji je bio u zoni odgovornosti ove čete, bio minobacač.

Na ovom suđenju je završeno ispitivanje Dušana Škrbe, bivšeg komandanta artiljerije Sarajevske brigade VRS-a, koji je kazao da nisu gađali mjesta po Sarajevu gdje se okupljaju veće grupe stanovnika, poput bolnica, škola, autobusne stanice, džamija i slično.

Kao razlog, svjedok Dušan Šrba je naveo da nisu htjeli da dođe do smrti većeg broja civila.

“Ne bismo otvarali vatru ako bismo procijenili da dolazi do ugroženosti civila. Radili smo pripreme tako da se uzmu tačne koordinate ciljeva, kao i drugi elementi. Na osnovu osmatrača zna se cilj, da li je to rov ili nešto drugo”, kazao je Škrba, koji je sa svjedočenjem započeo 18. oktobra.

Svjedok je dodao da su pucali po Velešićima, jer je tamo bio tenk koji je “dejstvovao 1992., 1993. i 1994. godine po našim linijama”.

Na pitanje kako su tada vodili računa o civilima, on je rekao da se “svi civili razbježe kada njihov tenk otvori vatru”.

Prema Škrbi, moguće je da nekada prilikom dejstvovanja dolazi do “prebačaja ili podbačaja”, jer bez obzira što se izvrše pripreme, ipak je moguće da ima “vlažnosti”.

Prije početka suđenja, Tužilaštvo u Haagu je zamolilo Sudsko vijeće, kao i organe u BiH, da se izbjegnu “incidentne situacije” kao što je utjecaj na svjedoke.

“Tokom dokaznog postupka Tužilaštva nismo imali utjecaja na svjedoke. Sada, kada je dokazni postupak Odbrane, imamo takav slučaj. Molim da se ti incidenti ozbiljno shvate. Kažnjivo je sa sedam godina zatvora”, naveli su iz Tužilaštva u Haagu.

Nastavak suđenja je 23. oktobra.

 

22.10.2012.

SUĐENjE GORANU HADžIĆU: OBRANA GORANA HADžIĆA RELATIVIZIRA ZLOČINE SRPSKIH SNAGA

Hadžićeva obrana relativizira zločine srpskih snaga

Veljko Džakula svjedoči na suđenju Goranu Hadžiću, 22. listopad 2012.

..............................................

Suđenje bivšem predsjedniku takozvane Republike Srpska Krajina Goranu Hadžiću nastavljeno je višednevnim iskazom političkog insajdera pobunjenih Srba u Hrvatskoj, Veljka Džakule.

Prilikom njegovog unakrsnog ispitivanja, obrana Hadžića je pokušala umanjiti ulogu optuženog u ratnoj retorici koja je dovela do etničkog čišćenja, kao i svaliti odgovornost za rat - na hrvatsku stranu.

Džakula je kao bivši član Srpske demokratske stranke (SDS) i vlade RSK - nastavio opisivati okolnosti izbijanja sukoba u Hrvatskoj 1991.godine, tijekom čega je ustvrdio - da mirno rješenje nisu željele ni vlasti u Beogradu, niti vlasti u Zagrebu.

Hadžić se podsjetimo tereti kao produžena ruka u Hrvatskoj, bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića – u stvaranju etnički čistih srpskih teritorija protjerivanjem stanovništva nesrpske nacionalnosti.

„Radio sam na stvaranju mira i zaustavljanju rata u Hrvatskoj“, izjavio je Džakula opisujući, treći dan svjedočenja, kako je zbog toga stvorio Srpski demokratski forum, kojeg su podržali mnogi srpski intelektualci u Hrvatskoj u želji za mirnim rješenjem.

Nakon otvorenijeg zagovaranja suživota Hrvata i Srba, Džakula je uhićen od strane krajinskih vlasti, a u zatvoru je proveo - oko 110 dana.

No prema njegovim riječima, nastojanja za nastavak suživota dva naroda, smetala su i jednoj i drugoj sukobljenoj strani.

Branitelj Zoran Živanović
.............................................
​​„Jer poslije tog osnivanja (Srpskog demokratskog foruma) mi smo išli i u Beograd i u Zagreb, kako bi ih o tome obavijestili. Ni jedna od tih strana nije bila zainteresirana za te naše ideje, za te naše stavove i naše aktivnosti“, naveo je Džakula koji se kao predsjednik Srpskog demokratskog foruma i danas bavi povratkom srpskih izbjeglica u Hrvatsku.

Kako bi relativizirala odgovornost za etničko čišćenje i protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti, za što je Hadžić optužen, obrana je navela više zločina hrvatskih snaga koji su potencirali eskalaciju rata.

Pri tom se branitelj Zoran Živanović koristio istom taktikom prebacivanja odgovornosti kao i branitelji nekih drugih haških optuženika, iako su suci tijekom više suđenja upozorili - da zločini drugih zaraćenih strana nisu predmet konkretnog suđenja te da se neće uzimati u obzir.

Ipak, branitelji optuženih za ratne zločine, time su odaslali u javnost - puno neugodnih podataka o ratu. Tako je bilo i prilikom ispitivanja Džakule, koji je i sam spomenuo saznanja o zločinima druge strane, prikupljenih od drugih haških, političkih insajdera.

„Po tvrdnjama gospodina Stipe Mesića, koji je bio predsjednik Republike Hrvatske – jedan od ministara je referirao predsjedniku Tuđmanu – da se Zapadna Slavonija pali u tri smjene, znači 24 sata na dan. Sve je to napravila – hrvatska vojska“, iznio je svjedok i podatke neugodne za državu Hrvatsku, u kojoj ni 20 godina od početka rata nisu razjašnjenje okolnosti davanja povoda srpskoj pobuni, zločinima hrvatske vojske i policije protiv civilnog stanovništva srpske nacionalnosti.


Iskaz o političkim previranjima pred rat u Hrvatskoj i u vrijeme njegovog petogodišnjeg trajanja, Džakula bi trebao dovršiti u utorak, a nakon toga, suđenje Hadžiću po 14 točaka optužnice (za zločine protiv stanovništva nesrpske nacionalnosti od polovice 1991.godine do kraja 1993.godine) - nastaviti će se nastaviti iskazom trećeg po redu svjedoka tužiteljstva.

 

22.10.2012.

PRLjAVA IGRA PROTIV BOŠNjAKA MOSTARA

Prljava igra protiv Bošnjaka Mostara

imageMostar, BiH

........................................................

U povodu iznošenja prijedloga političkih stranaka i grupacija u sarajevskome Uredu visokoga pedstavnika (OHR) oglasio se Klub vijećnika Bošnjaka u Gradskome vijeću Mostara.

"Obavještavamo bosanskohercegovačku javnost kao i predstavnike  međunarodne zajednice u BiH da na listi prijedologa koje su danas  iznjeli predstavnici OHR-a u BiH, pored svih političkih partija i  grupacija koje participiraju u Gradskom vijeću Grada Mostara nema -  ponavljamo, nema prijedloga Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Grada  Mostara!

Šokirani smo ovakvim ponašanjem, ali nimalo iznenađeni prljavom igrom  koja se vodi protiv Bošnjaka Mostara. Najoštrije upozoravamo sve aktere  i vinovnike ovakvog pristupa rješavanja problema mostarskog Statuta da  će politički predstavnici Bošnjaka Mostara znati povući poteze kojima će  zaštiti interes, dignitet i političku slobodu Bošnjaka Mostara  odgovarajući tako na brutalnu demonstraciju političke sile iz Ureda  visokog predstavnika u BiH", stoji u priopćenju koje je potpisao  predsjednik Kluba vijećnika Bošnjaka u Gradskome vijeću Mostara Salem  Marić.

(Vijesti.ba/Fena)

 

22.10.2012.

ALIJA IZETBEGOVIĆ JE SVOJ ŽIVOT POSVETIO BORBI ZA SVOJ NAROD I ZA BiH

Alija Izetbegović je svoj život posvetio borbi za svoj narod i za BiH

imageAlija Izetbegović

.......................................................

Muzej Alija Izetbegović prigodnim programima obilježava devet godina od smrti prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine, prvog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.

Tako je večeras u dvorani Bosanskog kulturnog centra održana  Akademija u sklopu koje je prikazan dokumentarni film u kojem šest  boraca Armije BiH, nosilaca "Zlatnog ljiljana", svjedoče o svom viđenju  Alije Izetbegovića.

Na Akademiji su o Izetebegoviću govorili general Fiker Muslimović i dr. Selmo Cikotić.

Muslimović je istakao da je Izebegović bio moralna ličnost te da je težio pravdi, toleranciji, poštivanju…

Kako je Cikotić istakao, Izetbegović je od Armije BiH tražio da  poštuje državne i međunarodne zakone ratovanja, da svojim ponašanjem  sačuvaju čist obraz i vojsci i narodu.

Vojnici svjedoci koji govore u filmu o Izetbegoviću isticali su njegov utjecaj na vojsku i narod.

U ovim svjedočenjima se moglo čuti da je Alija Izetbegović bio čovjek  koji je svoj život posvetio borbi za svoj narod i za BiH, te da je  radio na jačanju multietničnosti.

(Vijesti.ba/Fena)

Održan panel o životu Alije Izetbegovića

imageAlija Izetbegović

........................................................

U turskom gradu Bursi održan je panel o životu prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovića, povodom devete godišnjice od njegove smrti, javio je izvještač agencije Anadolija.

Panel na temu „Kralj mudrosti Alija Izetbegović, čovjek u srcu otpora“ organizovao je danas Omladinski ogranak vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti) iz Burse.

Bivši narodni poslanik u Velikoj narodnoj skupštini Republike Turske Huseyin Kansu, kao cilj panela naznačio je upoznavanje mlađih generacija sa likom i djelom Alije Izetbegovića.

„Alija Izetbegović je rođen 1925. godine u Bosanskom Šamcu, a umro 19. oktobra. 2003. godine. Cijeli život je bio junak u borbi. Žalimo što više nije među nama. Izetbegović je bio istinski intelektualac i mislilac“ istakao je Kansu.

On je podsjetio da je Alija Izetbegović izuzetno cijenjena ličnost u Turskoj.

„Mlađe generacije želimo upoznati sa njegovim životom koji je bio sačinjen iz tri borbe“, istakao je on i dodao „da je njegova prva borba bila učenje o Islamu i življenje, druga borba za slobodu naroda u doba komunizma i iz tog razloga je i proveo devet godina života u zatvoru i treća davanje slobode muslimanskom narodu koji je u središtu Evrope mogao biti uništen u periodu od 1992. do 1995. godine".

Panelu je prisustvovao i Ismet Kasumagić, dugogodišnji prijatelj Alije Izetbegovića, koji je uz njega procesuiran 1983. godine.

Kasumagić je rekao da je historija danas veoma bolna.

On je dodao da međunarodna zajednica nije učinila gotovo ništa da spriječi genocid koji je u BiH provodio ratni zločinac Radovan Karadžić.

„Zbog vjere i države prošli smo mnoge poteškoće i izazove. Uvijek smo se sa „Kraljem mudrosti“ borili za našu domovinu“, istakao je on.

U okviru panela prikazan je i dokumentarni film o životu Alije Izetbegovića.

(Vijesti.ba/AA)

 

 

22.10.2012.

SDA OSVOJIO 37 NAČELNIČKIH POZICIJA, SDS 26, SNSD 19, HDZ BiH 13, SDP 10...

SDA osvojio 37 načelničkih pozicija, SDS 26, SNSD 19, HDZ BiH 13, SDP 10...

image

Izborni štab SDA

................................................

Centralna izborna komisija /CIK/ BiH donijela je danas na sjednici odluku o utvrđivanju i objavljivanju rezultata lokalnih izbora za 2012. godinu.

Rezultati su objavljeni po izbornim jedinicama na nivoima za načelnike,  opštinska vijeća, skupštine opština, skupštine gradova i za Brčko  distrikt.

Što se tiče osvojenih načelničkih pozicija, najviše je dobio SDA 37, SDS 26, SNSD 19, HDZ BiH 13, a SDP 10.

Kada je riječ o skupštinama opština, SDA je osvojio 516 mandata, SNSD 387, SDS 323, SDP 312.

U  BiH su 7. oktobra održani lokalni izbori na kojima su birani članovi 58  skupština opština u Republici Srpskoj, 78 opštinskih skupština u  Federaciji BiH, te poslanici Skupštine Brčko distrikta.

U Srpskoj  je birano i pet gradonačelnika /Banjaluka, Prijedor, Bijeljina, Doboj i  Trebinje/. U distriktu Brčko biran je gradonačelnik distrikta.

Za  lokalne izbore u Srpskoj i Federaciji BiH ovjerena su ukupno 383  politička subjekta – 84 političke partije, 59 koalicija, 224 nezavisna  kandidata i 16 lista nezavisnih kandidata.

Ovjeren je ukupno  30.351 kandidat – za načelnike, odnosno gradonačelnike 550 kandidata; za  odbornike 29.652 i 149 kandidata za garantovana mjesta za predstavnike  nacionalnih manjina.

Ukupno je upisano 3.144.296 birača, i to po kategorijama: redovnih 3.085.546, a za glasanje putem pošte 37.359.

Tu  su i lica koja imaju status raseljene osobe, ona koja glasaju u  odsustvu - 10.709 birača i oni koji su odlučili da glasaju lično u  opštini prebivališta iz 1991. godine, a takvih je 10.682 birača.

(Srna)

 

22.10.2012.

MIRNA BOSNA

Mirna Bosna

22.10.2012.

 

 

Erol Avdović     

.............................................

Kada Amerikanci kažu, kao što je to ponovo potvrdio visoki dužnosnik Stejt departmenta Filip Riker (Philip Reeker), da je Balkan njihov prioritet, onda je to - bez obzira što je Amerika mnogo više zaokupljena Bliskim istokom - jasna poruka.

Mirna Bosna nastavlja biti obavezujući međunarodni konsenzus bez kojeg nema regionalnog mira i "svijetle budućnosti za Balkan", koju Amerikanci odavno nagovještavaju.

No, za razliku od Balkanaca, Amerikanci shvataju koliko je to važan prioritet na prepunom "jelovniku" geostrateških obaveza u Vašingtonu.

Ravno 100 godina nakon balkanskih ratova i Sarajevskog atentata na početku Prvog svjetskog rata mirna Bosna je doista jedna od tih garancija da se svijet ponovo ne nađe u konfliktu sličnih razmjera, ali s daleko većim posljedicama. Amerikanci ne zaboravljaju tu dimenziju kad spominju Srebrenicu i (ne)naučene lekcije bosanske.

Otuda i zadovoljstvo reformacijom te američke politike samo desetak dana uoči predsjedničkih izbora. Bez obzira ko pobijedi u utci za Bijelu kuću - Barak Obama (Barack) ili Mit Romni (Mitt Romney) - Balkan sigurno ostaje u vrhu ovdašnjih prioriteta.

U konačnici, to valjda kazuje da se ni Bosna, barem kada je riječ o ratu i miru, neće prepustiti lokalnim političkim kabadahijama koji joj sudbinu kroje već dvije decenije.

 

22.10.2012.

DOM NARODA PARLAMENTA SKUPŠTINE BiH: SMIJENjENI MINISTRI I ZAMJENIK MINISTRA IZ SDA

Dom naroda parlamentarne Skupštine BiH
Smijenjeni ministri i zamjenik ministra iz SDA
..................
22.10.2012.
.................
Smijenjeni ministri i zamjenik ministra iz SDA

Na današnjoj sjednici Doma naroda Parlamenta BiH nakon obavljenog glasanja smijenjeni su Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti, Muhamed Ibrahimović, ministar odbrane i Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija i trezora, svi iz SDA.   

Za ovu odluku glasalo je osam delegata, sedam ih je bilo protiv dok nije bilo suzdržanih.

Za smjenu su glasali Hasan Bećirović (SDP BiH), Mehmed Bradarić(SDP BiH), Dragan Čović(HDZ BiH), Borjana Krišto(HDZ BiH), Martin Raguž( HDZ 1990), Krunoslav Vrdoljak(SDP BiH), Ognjen Tadić (SDS) i Mladen Ivanić (PDP). Protiv su bili Halid Genjac (SDA), Nermina Kapetanović (SDA), Stjepan Krešić (HSP), Sulejman Tihić (SDA), Staša Košarac (SNSD), Krstan Simić (SNSD) i Dragutin Rodić (DNS).

Podsjetimo, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, koji je na inicijativu SDP-a BiH 25. juna dostavio Parlamentarnoj skupštini BiH odluku o smjeni ministra sigurnosti BiH Sadika Ahmetovića, ministra odbrane BiH Muhameda Ibrahimovića i zamjenika ministra finansija i trezora BiH Fuada Kasumovića.

Većina delegata u Klubu bošnjačkog naroda je na sjednici Doma naroda 19. jula dostavila izjavu da je postupak razrješenja ministara i zamjenika ministra SDA štetan po vitalni nacionalni interes Bošnjaka, a nakon što Kolegij Doma nije postigao saglasnost o tom pitanju, slučaj je završio pred Ustavnim sudom BiH.

Ustavni sud BiH odlučio je 24. augusta da Bevandina odluka o smjeni Ahmetovića, Ibrahimovića i Kasumovića nije destruktivna po vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda u BiH.

 

22.10.2012.

REAKCIJA NAKON DANAŠNjE SMJENE MINISTARA IZ SDA: NEMA PRIJATELjA ILI NEPRIJATELjA VEĆ SAMO VJEČITIH INTERESA

REAKCIJE Nakon današnje smjene ministara iz SDA
Nema prijatelja ili neprijatelja već samo vječitih interesa
................
22.10.2012.
.................
Nema prijatelja ili neprijatelja već samo vječitih interesa

Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Milorad Živković kazao je danas poslijepodne novinarima da su na proširenom Kolegiju Predstavničkog doma utvrđivali dnevni red sutrašnje sjednice.

Po njegovim riječima, sve obavezne tačke idu kao dnevni red sjednice, s mogućnošću da ljudi koji su inicirali razne inicijative ili tačke dnevnog reda preko klubova, odustanu od toga.

- Mali problem je što je Klub SNSD-a tražio posebnu sjednicu, a njemu se pridružio i Klub SDS-a, za razmatranje smjene ministra vanjskih poslova Zlatka Lagumdžije. Nismo zadovoljni što se to vodi kao tačka dnevnog reda redovne sjednice i sad ćemo u klubu razmisliti da li ćemo tražiti novu sjednicu ili će to ipak ostati sutra kao tačka dnevnog reda, kazao je Živković, dodajući da će večeras imati konsultacije u klubu. Upitan misli li da, ukoliko ipak bude na dnevnom redu, ima dovoljno glasova za smjenu ministra Lagumdžije i zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH Denisa Bećirovića, Živković je kazao da „s obzirom na današnja glasanja u Domu naroda, sve je moguće“.

Predsjednik SDS-a i poslanik u Predstavničkom domu državnog parlamenta Mladen Bosić je, upitan da li će poslanici te stranke podržati inicijativu za smjenu Lagumdžije i Bećirovića, kazao novinarima da je inicijativa za smjenu ministra Lagumdžije inicijativa SNSD-a, te da SDS podržava njihovu inicijativu i to nije ništa novo.

- Ostajemo pri svom ranijem stavu. Također, u vezi sa Denisom Bećirovićem, to je prvo bila naša inicijativa koju je iz svojih razloga preuzela SDA i mi ćemo svakako glasati za tu inicijativu, kazao je Bosić.

"Osobe koje su danas izgubile potporu u Domu naroda PSBiH ničim to nisu zaslužile, ali politika kojom mi pokušavamo uvezati parlamentarnu većinu da bi otvorili evropski put danas nije položila", kazao je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović koji je danas, kao i delegati ove stranke, glasao za smjenu ministara iz SDA u Vijeću ministara BiH.

Čović je podsjetio da hrvatski narod mora biti ravnopravan te da je završilo vrijeme kada su drugi narodi birali hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

"Legitimni predstavnici hrvatskog naroda moraju sjediti i u Vladi FBiH i ovo je samo jedna poruka da to moramo i učiniti. Možda ona nije trebala, ali očigledno nismo imali dovoljno mudrosti da sjednemo i to riješimo ranije", kazao je Čović.

Uvjeren je da će u narednih desetak dana biti riješeno pitanje Vlade FBiH te je negirao da mu je SDP bilo šta ponudio da delegati iz hrvatskog naroda glasaju za smjenu ministara iz SDA.

"Takvim sastancima i dogovorima mi ne prisustvujemo", kategoričan je bio Čović.

"Glasao sam za smjenu ministara iz SDA isto kao što ću sutra glasati za smjenu ministra Zlatka Lagumdžije jer sam opozicija, i njen je zadatak da pravi problem gdje god to može", kazao je u izjavi za medije delegat Doma naroda Mladen Ivanić (PDP).

Podsjetio je da je jedna porodica koja je dugo godina radila zajedno se posvađala, HDZ i SDA.

"I to je događaj koji je opredijelio u kojem pravcu će se ići. HDZ je 'ušao u ljubav' sa SDP-om, a doskora je bio sa SDA. Da li im je ta odluka bila pamenta ili ne, pokazat će vrijeme", rekao je Ivanić.

VEZAN TEKST Smijenjeni ministri i zamjenik ministra iz SDA

Smatra da će i naredne dvije godine biti izgubljene, bez principijelne priče i općeg interesa.

Predsjednik SDA Sulejman Tihić bio je iznenađen raspletom događaja na današnjoj sjednici Doma naroda PSBiH. Njegov optimizam, kako je sam priznao, temeljio se na očekivanju da HDZ BiH neće glasati za smjenu, odnosno da će glasanje HDZ-a slijediti glasanje SNSD-a.
SNSD je, rekao je Tihić, održao obećanje, a "Dragan Čović nije".
"Razgovarao sam i s predstavnicima SDS-a koji su obećali da će biti suzdržani", kazao je razočarani Tihić koji je za sutra najavio glasanje o smjeni Zlatka Lagumdžije.

Predsjednik SDA Sulejman Tihić bio je iznenađen raspletom događaja na današnjoj sjednici Doma naroda PSBiH. Njegov optimizam, kako je sam priznao, temeljio se na očekivanju da HDZ BiH neće glasati za smjenu, odnosno da će glasanje HDZ-a slijediti glasanje SNSD-a.

SNSD je, rekao je Tihić, održao obećanje, a "Dragan Čović nije".

"Razgovarao sam i s predstavnicima SDS-a koji su obećali da će biti suzdržani", kazao je razočarani Tihić koji je za sutra najavio glasanje o smjeni Zlatka Lagumdžije.

"Ishod današnjeg glasanja je bio očekivan i još jednom pokazao da u politici nema vječitih prijatelja ili neprijatelja već samo vječitih interesa. Kada sve stoji, morate naći načina da krenete naprijed", kazao je delegat Doma naroda Mehmed Bradarić (SDP).


Dodao je da danas nije bilo borbe za fotelje.

"Ovi ljudi iz boljih idu u lošije fotelje tako da tu priču ne treba pričati", zaključio je Bradarić.

Delegat Doma naroda Staša Košarac (SNSD) glasao je protiv smjene ministara iz SDA u Vijeću ministara BiH te tako glasao suprotno od SDS-a, svog koalicionog partnera.



Košarac smatra da ovakvo različito glasanje neće ugroziti sporazum između SDS-a i SNSD-a jer je, kazao je, sasvim normalno da se u nekim stvarima ove dvije stranke ne slažu.

"Postoje politička pitanja koje možemo usaglasiti i one koje nikada nećemo usaglasiti. Naš sporazum nije ugrožen", kazao je Košarac.

 

22.10.2012.

POKRETNE SLIKE KORUPCIJE

Pokretne slike korupcije

Loša komedija u Fondaciji za kinematografiju

 
Photo: blogs.reuters.com

Nekada davno, o sredstvima Fondacije, dodijeljenih te prve godine uglavnom Kenovićevom Refreshu, odlučivalu su reditelji čije filmove producirao – Refresh. Stotinu godina kasnije, sistem je usavršen, pa o ponuđenim scenarijima odlučuje, u manjoj ili većoj mjeri, kompetentan žiri, ali više onako, da sve izgleda ispravno, dok se parama igraju drugi. Do jučer je to bio knjigovođa bosanskog filma Gavrilo Grahovac, a danas, kada se vlade i ministri smjenjuju svakih petnaest dana, da bi neupućene smijenile neznalice, izaslanici Mirsada Purivatre rade ono što je nekada mogao samo Gavro

Negdje između lokalnih izbora i utakmica fudbalske reprezentacije BiH, objavljeni su rezultati konkursa Fondacije za kinematografiju Federacije i posmrtne ostatke ovdašnje kulturne scene je na tren u život vratio skandal, tako uobičajen za instituciju koja, otkako postoji ne rješava nego stvara probleme domaćem filmu i njegovim autorima. Još od onog dana kada su se na Barama – da, na groblju – o formiranju Fondacije dogovorili tadašnji ministar kulture većeg entiteta, Gavrilo Grahovac, i beskrajno netalentirani redatelj, ali vješti producent Ademir Kenović, pa sve do jeseni 2012. godine, Fondacija radi tako da nezadovoljstvo ne izaziva jedino nedjeljom i državnim praznicima. Drugačije, razloga za optimizam nema, neće biti i dalje, jer mi kontinuitet imamo samo u onome što se ne bi smjelo niti desiti.

Samo nanovo napraviti

Nakrivo postavljena od prvog trena, Fondacija za kinematografiju je postala bojno polje u sukobima oko uticaja na domaći film; manje na, uslovno rečeno, njegovu direktnu proizvodnju, a daleko više na ukupne financijske tokove i posljedična festivalska paradiranja. U državi u kojoj se sistemski radi jedino na neuspostavljanju zdravog, funkcionalnog sistema, na desetine miliona maraka su potrošene u procesima u kojima jednom nije bio važan kvalitet scenarija, drugi puta odluke stručnog žirija, treći puta uslovi konkursa, pa u krug i do iznemoglosti.

Photo: thenewvictoria.com
Nije, dakle, ni ove godine moglo biti drugačije, a neće ni naredne, makar se trenutni predsjednik Upravnog odbora Fondacije, nekadašnji novinar i diplomata, jedan, sve u svemu rijetko ozbiljan, čestit i temeljit čovjek, Amer Kapetanović, na glavu nasadio. Fondacija za kinematografiju se, pokazala je praksa, ne može popraviti, već samo nanovo napraviti i to tako da se predvidi i preduprijedi sve što ju je nekada činilo isturenim odjeljenjem produkcijske kuće Refresh, a danas nastavkom Sarajevo film festivala drugim sredstvima i, normalno, zajedničkim, javnim parama.

 

Nekada davno, o sredstvima Fondacije, dodijeljenih te prve godine uglavnom Kenovićevom Refreshu, odlučivalu su reditelji čije filmove producirao – Refresh. Stotinu godina kasnije, sistem je usavršen, pa o ponuđenim scenarijima odlučuje, u manjoj ili većoj mjeri, kompetentan žiri, ali više onako, da sve izgleda ispravno, dok se parama igraju drugi. Do jučer je to bio knjigovođa bosanskog filma Gavrilo Grahovac, a danas, kada se vlade i ministri smjenjuju svakih petnaest dana, da bi neupućene smijenile neznalice, izaslanici Mirsada Purivatre rade ono što je nekada mogao samo Gavro.

Strogo kontrolirani nered

Ocjene žirija svih ovih godina bile su, naravno, svakakve, često utemeljene u ličnim odnosima čitatelja scenarija i njihovih autora, ali, kako je riječ o estetkim sudovima na koje ne postoji rok za žalbu, niti je moguć, bile su, recimo tako, popravljive u razumnom roku. Drugačije rečeno, što jedan žiri odbije ove, drugi je mogao podržati naredne godine. Dobre i loše, proizašle iz poznavanja zanata ili diletantizma angažiranih da odlučuju o nečemu u što se razumiju kao Nermin Nikšić u bilo šta, te i takve odluke su, i tu je već ozbiljan problem, zapravo manje važne od dobre volje onih što su plaćeni za tehničke poslove njihova i, još više, provođenja zakona.

U tom, strogo kontroliranom prividnom neredu, bilo je moguće – i ostalo je – da na čitanje dođu projekti (jeste, slažem se, riječ je k'o neka stvar, ali se uvukla u jezik onoga o čemu govorimo) koji ne zadovoljavaju niti osnovne uslove konkursa, pa još i dobiju nekoliko stotina hiljada maraka potpore. Jednako je tako danas moguće da komisija u kojoj je, pored ostalih, bio i dobitnik nagrade Evropske filmske akademije za najbolji kratki film, Ahmed Imamović, kao najbolji ocijeni scenario Nenada Dizdarevića, Elijahova stolica – prema romanu Igora Štiksa, pisca i profesora sa respektabilnom međunarodnom karijerom – a da mu Upravni odbor dodijeli zvanično nula maraka od ionako smiješnih milion i tri stotine hiljada, koliko iznosi budžet Fondacije!? Inače dostatan da filmski profesionalci u BiH snime zube, a najzaslužniji i najstariji među njima, i pluća.

Photo: Stock
Ukoliko ne žele dovijeka raditi u državi koja nema kinematografiju, ali ima film – sa komičnim prosjekom od oko pola snimljenog filma godišnje – i ne ovisiti o lobiranju, prijateljstvima sa samoproglašenim gospodarima pokretnih slika, domaći autori moraju, prvo shvatiti da se ne može biti principijelan do pola, odnosno, dok ne postoje financijske posljedice principijelnosti, pa zatim na pauzu staviti međusobne, nimalo idilične odnose i zajednički se angažirati ne na, kako je rečeno, popravljanju ove, već uspostavi nove Fondacije za kinematografiju. No, kao što je kazao jedan od regionalnih anđela tranzicije, ako ne najgoreg, onda događaja ravnopravnog svim ostalim užasima koji su nas zadesili: u svakoj normalnoj porodici, novac je ispred dostojanstva.

 

E kako je i kod većine naših filmskih autora isto tako, ako nije i gore – nešto izuzetaka služe, kao i obično, da potvrde pravilo i fasuju čir od sekiracije – ne treba se nadati ničemu drugom do nastavku prakse u kojoj će javni novac cirkulirati u skladu sa privatnim interesima, zamagljivanim redovnim, svakogodišnjim skandalima i krvljenjima oko iznosa nedovoljnog za jedan, iole pristojniji kratkometražni niskobudžetni film i dva, tri kratka. 

 

 

22.10.2012.

OTETI SJEVERINCI ZA SRBIJU NISU ŽRTVE RATA

Fond za humanitarno pravo

Oteti Sjeverinci za Srbiju nisu žrtve rata

 
Komemoracija otetim iz Sjeverina
Komemoracija otetim iz Sjeverina
Photo: FHP

......................................................

Opštinska uprava u Priboju odbila je kao neosnovane zahteve tri porodice otetih Sjeverinaca da im se zvanično prizna status porodica civilnih žrtava rata u Srbiji. Fond za humanitarno pravo, koji je u ime porodica otetih Sjeverinaca pokrenuo postupke, uložio je 17.10.2012. godine žalbu Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike protiv navedenih rešenja jer su protivna Ustavu, zakonima i međunarodnim konvencijama kojima se štite ljudska prava, ukazujući da su zahtevi porodica žrtava ratnog zločina iz Sjeverina odbijeni zbog kriterijuma koji se nisu primenjivali prema žrtvama srpske nacionalnosti. FHP je uputio pritužbe protiv Opštinske uprave u Priboju i Zaštitniku građana Saši Jankoviću

U periodu od 3. jula do 14. septembra 2012. godine, FHP je pokrenuo postupke u ime Rasima Pecikoze (oca nestalog Seada Pecikoze), Dževada Koldžića (sina nestale Mevlide Koldžić), Ramiza i Safije Ćatović (roditelja nestalih Ramahudina i Sabahudina Ćatovića) i Azre Bihorac i Ramize Oparnice (sestara nestalih Ramahudina i Sabahudina Ćatovića). Zahtevi su zasnovani na Zakonu o pravima civilnih invalida rata (u daljem tekstu: Zakon), kojim se propisuje da se civilnom žrtvom rata smatra osoba koja je poginula od strane neprijatelja za vreme rata, izvođenja ratnih operacija, od zaostalog ratnog materijala ili neprijateljskih diverzantskih, odnosno terorističkih akcija. Prema istom zakonu, porodice civilnih žrtava rata imaju, između ostalog, pravo na mesečnu penziju, ističe se u saopštenju FHP.

U obrazloženju rešenjâ kojima se odbijaju zahtevi porodica otetih Sjeverinaca, navodi se da je nesporno da su Sead Pecikoza, Mevlida Kodlžić i Ramahudin Ćatović ubijeni, ali da je Zakon o pravima civilnih invalida rata „republički zakon“ i da se on primenjuje samo na slučajeve koji su „nastali na teritoriji Republike Srbije, što ovde nije slučaj“. U rešenju kojim se odbija zahtev porodice Ćatović za priznavanje statusa porodice civilne žrtve rata zbog prisilnog nestanka njihovog drugog sina Sabahudina, navodi se da se civilnom žrtvom rata smatra samo lice koje je poginulo ili umrlo i da se to utvrđuje „samo na osnovu pismenih dokaza iz vremena kada je lice nastradalo“.

FHP ukazuje da Zakon nigde ne navodi uslov da se kritični događaj desio na teritoriji Republike Srbije. To potvrđuje i praksa upravnih organa širom Srbije. Naime, FHP je na osnovu Zakona o pristupu informacijama od javnog značaja došao do podataka o više slučajeva u kojima su nadležni organi, na osnovu Zakona, priznavali status civilnih žrtava i invalida rata osobama koje su tokom oružanih sukoba stradale na teritoriji Bosne i Hercegovine i Hrvatske kao državljani tih republika. U svim slučajevima za koje je FHP dobio potpune podatke, radi se o žrtvama srpske nacionalnosti.

Odluka o nepriznavanju statusa civilne žrtve rata Sabahudinu Ćatoviću, jer se radi o prisilno nestaloj osobi, posebno je uznemirujuća i uvredljiva za sve porodice nestalih osoba. Naime, iako je uz zahtev podneta optužnica Okružnog javnog tužilaštva u Beogradu, izvodi iz Liste nestalih osoba Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i Međunarodne komisije za nestale osobe, u rešenju se navodi da ti dokazi nisu adekvatni. Rešenjem je prekršena i Konvencija o zaštiti svih lica od prisilnih nestanaka, koju je Srbija ratifikovala 2011. godine, a u kojoj je izričito predviđena obaveza države da porodicama nestalih osoba obezbedi socijalnu zaštitu i materijalnu podršku.

Fond za humanitarno pravo podseća da je više meštana Sjeverina 22. oktobra 1992. godine krenulo u Priboj, zbog svojih svakodnevnih obaveza. Na autobuskom stajalištu u Sjeverinu, ukrcali su se u autobus, koji je saobraćao na redovnoj liniji Rudo-Priboj.

U selu Mioče, gde put do Priboja prolazi kroz Republiku Srpsku (Bosna i Hercegovina), pripadnici srpske vojne formacije Osvetnici, kojom je komandovao Milan Lukić, zaustavili su autobus, i nakon legitimisanja putnika izveli samo Muslimane. Izvedeno je 16 meštana Sjeverina - 15 muškaraca i jedna žena. Kamionom su ih prevezli u Višegrad, u motel “Vilina Vlas”, gde su ih brutalno fizički zlostavljali, a potom su ih odveli na obalu reke Drine u Višegradu, gde su ih streljali. Telo Medredina Hodžića pronađeno je u jezeru Perućac u leto 2010. godine. Za telima ostalih se još uvek traga.

Ubijeni meštani Sjeverina su Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hadžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Medhad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Ramahudin Ćatović, Idriz Gibović i Mevlida Koldžić.

Za ovaj zločin, Okružni sud u Beogradu osudio je na po 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanovića (obojicu u odsustvu), a Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na 15 godina zatvora.

Dan pred otmicu 16 meštana Sjeverina, 21. oktobra, nepoznata lica prisilno su odvela Sabahudina Ćatovića ispred njegove kuće u Sjeverinu. Od tada mu se gubi svaki trag.

 

22.10.2012.

TOMISLAV NIKOLIĆ PONOVO PROTIV SEKULARNOSTI

Ateisti Srbije 

Nikolić ponovo protiv sekularnosti

 
Krstim se i desnom i levom: Tomislav Nikolić, predsednik je vernik je predsednik
Krstim se i desnom i levom: Tomislav Nikolić, predsednik je vernik je predsednik
Photo: EPA/ Srdjan Suki

.............................................

Udruženje građana "Ateisti Srbije" najoštrije je osudilo što je Tomislav Nikolić ponovo prekršio Ustavom zagarantovani princip sekularnosti tako što je, u kontekstu spora Srpske pravoslavne crkve i Makedonske pravoslavne crkve, izjavio da "otvoreni razgovori dve države mogu uticati da se dođe do najbezbolnijeg rešenja problema između dve crkve". Saopštenje prenosimo u celosti

Udruženje građana "Ateisti Srbije" najoštrije osuđuje nastavak kršenja Ustavom zagarantovanog principa sekularnosti, od strane predsednika Republike Srbije, Tomislava Nikolića. Nakon izjava iz predizborne kampanje o verujućim ljudima kao jedino i isključivo dobrim, zatim traženja blagoslova od Miroslava Gavrilovića, patrijarha nevladine organizacije Srpska pravoslavna crkva (SPC) u svojstvu predsednika države, kao i izjave u Generalnoj Skupštini UN da je Srbija zemlja verujućih ljudi, za koje smo uputili tužbe Ustavnom sudu Republike Srbije, sada dolazi i najnoviji čin surovog kršenja elementarnih principa razdvojenosti crkve i države u vidu mešanja državnih organa Srbije i Makedonije u spor Makedonske pravoslavne crkve (MPC) i SPC.

Predsednik Nikolić je izjavio da "Otvoreni razgovori dve države mogu uticati da se dođe do najbezbolnijeg rešenja problema između dve crkve", uz, "Ja vam kažem da sve to mogu da završim, ako hoće da razgovaraju sa mnom i da 'spuste loptu', a ako neće, onda nikada taj problem neće da bude rešen", ali i, "Makedonija nije umela da reši taj problem, možda nije imala sagovornika u Srbiji. Danas ima sagovornika u Srbiji s kojim taj problem može da reši i taj sagovornik sam ja. Dovoljno poštujem Srpsku pravoslavnu crkvu i dovoljno me poštuju ljudi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi da taj problem možemo da rešimo".

Džedaj na prvi pogled
Photomontage: ‎Teshkomije™

.........................................................

Iz svega se može zaključiti da predsednik Republike Srbije i dalje ne razume Ustav Republike Srbije i njegov član 11, koji Republiku Srbije definiše kao svetovnu, dakle sekularnu državu, sa jasno razdvojenom državom od crkve, kao ni Zakon o predsedniku Republike, koji u članu 3, nadležnosti predsednika definiše kao one određene Ustavom. Takođe, izražavamo bojazan da predsednik Republike nije upoznat ni sa članom 44. Ustava RS koji jasno kaže da su crkve i verske zajednice ravnopravne i slobodne da samostalno uređuju svoju unutrašnju organizaciju i verske poslove.

O sujetnom stavu da problem između SPC i MPC neće nikada biti rešen ako se on, Tomislav Nikolić u njega ne umeša, nećemo ni trošiti reči, jer on izlazi izvan okvira naše potrebe ukazivanja na kršenje principa sekularnosti i predstavlja temu za neke druge organizacije.

Takođe, čini nam se da gospodin Nikolić ne razume da postojanje poverenja između njega i SPC, nije preduslov za rešavanje ovog međucrkvenog problema, jer to ničim ne ukazuje na postojanje međusobnog poverenje između gospodina Nikolića i MPC. Šta više, bojimo se da tog poverenja nema, poznajući zvaničan stav SPC o MPC.

Čekajući Karavađa: Toma, svetlopomazani
Photo: Beta

..................................................

U okviru svojih mogućnosti, a da bi opomenuli predsednika Republike na njegova prava i obaveze, mi ćemo podneti tužbu Ustavnom Sudu za ovakvo, nažalost ponovno, flagrantno kršenje najvišeg pravnog akta naše države i mešanje u rad i ustrojstvo verske zajednice, SPC.

Ovakvim, nesmotrenim izjavama, gospodin Nikolić, osim nedopustivog kršenja Ustava i Zakona, negativno utiče i na međudržavne odnose Republike Srbije i Republike Makedonije, što se može zaključiti i odgovorom predsednika Makedonije, Đorđa Ivanova, koji je rekao da "Ostaje pri stavu da lideri mogu pomoći u okvirima svojih mogućnosti, ali da spor pre svega treba da reše dve crkve."

Takođe, pozivamo gospodina Nikolića da, ukoliko zaista poštuje SPC i SPC poštuje njega, u okviru svojih mogućnosti utiče na ovu versku zajednicu da spreči pojavu novih incidenata, poput onih sa Tomislavom Gačićem (vladika Pahomije), a čija posledica je isplaćivanje odštete deci-žrtvama, iz budžeta koji svi popunjavamo. I za državu i za SPC bi bilo bolje da se svi ovakvi problemi rešavaju pragmatično i odgovorno, bez pristrasnosti i političkih uticaja.

Ukoliko gospodin Nikolić, osim SPC, poštuje i građane svoje države, mogao bi da, u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima, posavetuje vladu Republike Srbije, kako da građanima pomogne da prevaziđu teškoće izazvane nezapamćenim talasom poskupljenja i katastrofalnim urušavanjem životnog standarda i ljudskog dostojanstva.

Uvereni smo da bi to bilo daleko celishodnije i daleko odgovornije od mešanja u unutrašnja pitanja verskih zajednica. Šta više, time bi napokon postao predsednik svih građana ove države, a ne glasnogovornik i službenik jedne, nedopustivo i nezasluženo privilegovane, verske zajednice.

Naravno, mi uopšte ne sporimo pravo privatnog lica, Tomislava Nikolića da se bavi pitanjima verske zajednice kojoj pripada, ali smatramo neprimerenim da dok obavlja dužnost predsednika države, svoja lična verska osećanja pretpostavlja obavezama državnika.

Ustav i zakoni nas sve obavezuju u istoj meri, a ako ih se ne pridržava izabrani predsednik svih građana, šta onda preostaje nama običnim građanima?



 

22.10.2012.

ETNIČKO ČIŠĆENjE KNjIŽEVNOSTI

Press u novoj misiji progona

Etničko čišćenje književnosti

 
Photo: wordpress.com

..............................................

Prema ćosićevskom viktimološko-monumentalističkom konceptu povijesti Srbi su stalne žrtve drugih, prije svega etničkih susjeda i teokratski zasnovanih imperijalnih ideologija Osmanskog i Austro-Ugarskog carstva, te mrskih komunista. U ovakvu koncepciju izbora najboljih romana Republike Srpske ne uklapaju se samo romani "Tvoje srce zeko" Stevana Tontića i "Bosanski dželat" Ranka Risojevića. Svi drugi slijede ćosićevski model reprezentacije historije i legitimiraju u polju književnosti osnovne narative, simbolički imaginarij i vrijednosti Milošević-Ćosić-Karadžićevog ideološkog sistema. Taj sistem ostavio je iza sebe ne samo Srebrenicu, Vukovar, Dubrovnik i Sarajevo kao simboličke topose ratnog užasa, nego je u temelju razrušio vanredan simbolički kapital koji srpska nacija baštini iz povijesti, pogotovu one iz dvadesetog stoljeća do uspostavljanja Miloševićevog režima. Taj kapital Miloševićev režim je u temelju razrušio, a srpsku naciju u dvadeset i prvo stoljeće uveo sa negativnim simboličkim kapitalom u koji se upisuju mnemotopi Srebrenice, Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva, Omarske, Ovčare, Trnopolja...

Photo: domaljevac.com

...............................................

Banjalučki dnevni list Press objavio je 19. oktobra 2012. za tu novinu netipično dugačak tekst pod naslovom Sarajevskom žiriju smetaju Kapor i Toholj. Tekst je, što se izrazito rijetko čini sa sadržajima iz kulture i umjetnosti, najavljen na naslovnici anterfileom u desnom gornjem uglu, odmah uz naslov novine, što pokazuju da je njegova tema presudno važna za redakciju, Republiku Srpsku i Srbe u cjelini. U anterfileu se ističe: Skandalozno: i piscima broje krvna zrnca. Kapora i Toholja protjeruju iz BiH. Potom se dodaje: BiH bez predstavnika u ediciji Sto slovenskih romana jer žiri iz FBIH nameće Srpskoj pisce koji njima odgovaraju. Osim toga, sarajevski žiri traži da iz FBiH bude sedam autora, a iz RS-a samo tri. Sutradan se Press okomio samo na jednog člana pomenutog žirija, Envera Kazaza, ističući na naslovnici kako on koristi Kapora i Toholja da vređa Srpsku i kako njegove izjave odišu mržnjom.

Ovakvo falsificiranje činjenica i zamjenu teza može izvesti samo radikalna nacionalistička novina, pripisujući drugima ideološki pogled koji je sama srž njenog postojanja i osnov njene političke instrumentalizacije zbog čega je znatan dio srbijanske javnosti naziva tabloidom. Da podsjetim, beogradski Press je prošle godine pokrenuo hajku protiv Sretna Ugričića, zasigurno jednog od najboljih savremenih srpskih pisaca, samo zato što se skupa sa kolegama iz beogradskog Foruma pisaca zalagao za slobodu govora u široj javnosti poznatom slučaju Andrej Nikolaidis. Danas banjalučka ekspozitura beogradskog Pressa pokreće hajku protiv Mileta Stojića, Muhameda Dželilovića i Envera Kazaza, jer su se usudili izreći ono što je u Republici Srpskoj zabranjeno i pomisliti. Naime, činjenicu da se u procesu kanonizacije srpske književnosti u RS-u provodi njena očigledna ideološka instrumentalizacija, kako bi se u polju kulture a posebno u književnosti legitimirala Milošević-Ćosić-Karadžićeva ideologija i njeno nasljeđe.

Povlačeći svoj roman Neznanom junaku iz konkurencije za NIN-ovu nagradu prije dvije godine Sreten Ugričić je napisao vanredan esej u kojem je dokazao da ta nagrada simbolizira vrijednosti Miloševićevog ideološkog projekta. Žiri iz FBiH, kako ga naziva Press, učinio je nešto slično Ugričiću, ukazavši na očiglednu činjenicu da su Dušan Pevulja, Ranko Popović, profesori sa banjalučkog Filološkog fakulteta, i Željko Grujić, pjesnik sa Pala, kao članovi žirija iz RS-a, kako ih naziva Press, odabrali za ediciju Sto slavenskih romana nekoliko djela koja u svojim pričama zastupaju i afirmiraju narative velikosrpske ideologije i nekoliko romansijera koji su svojim javnim djelovanjem u vremenu krvavog bosanskog rata i iza njega otvoreno podržavali Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Slobodna Miloševića i Dobricu Ćosića.

Nikakvo brojanje krvnih zrnaca i nikakvo protjerivanje iz BiH Kapora i Toholja tu nije prisutno, pogotovu ne izjave koje odišu mržnjom, već argumenti, estetski i književnopovijesni. Radi se samo o tome da srpsku književnost (ako se stvari već tako moraju promatrati) u BiH pokušavamo odbraniti od ideološke manipulacije koju je proveo republičkosrpski žiri. Jer, nedvojbeno je da su od Toholjevog romana Zvona za trojicu, Kaporove Sarajevske trilogije ili romana Mihail Branka Brđanina, što su ih odabrali Popović, Pevulja i Grujić za ediciju Sto slavenskih romana, u estetskom i svakom drugom pogledu znatno bolji slijedeći romani bosanskosrpske književnosti: Milenijum u Beogradu, Tesla i Venecija Vladimira Pištala, Istočno od Zapada Vlade Mrkića, Konačari i Otac moje kćeri Nenada Veličkovića, te Sfor Veselina Gatala itd.

Photo: jpgmag.com

............................................................

Baš zbog toga je sarajevski žiri uputio nekoliko dopisa Sredoju Noviću, ministru Civilnih poslova BiH, čije ministarstvo koordinira radom na ovom projektu u BiH, sa molbom da omogući zajednički sastanak dva žirija na kojemu bi se otvorila stručna rasprava o kriterijima izbora i na osnovu estetskih, a ne političkih i ideoloških mjerila, sačinio konačan izbor deset romana iz BiH za pomenutu ediciju. Nović i članovi žirija iz RS-a nisu pristali na taj sastanak i zajednički rad dva žirija, a čak ni na to da razmotre primjedbe koje smo im uputili Dželilović, Stojić i ja. Namjesto toga, Sredoje Nović sugerirao je Ministarstvu za kulturu FBiH da smijeni članove sarajevskog žirija, a tu ideju prihvatio je Predrag Mitrović, pomoćnik federalnog ministra za kulturu Salmira Kaplana. Da li su nas trojicu i smijenili to još uvijek ne znam, niti smo o tome dobili bilo kakvu obavijest.

Međutim, važno je objasniti kako je došlo do ovakve dejtonizacije bosanskohercegovačke književnosti, odnosno bosanskohercegovačke interliterarne zajednice. Izdavački projekt Sto slavenskih romana započeo je Forum slavenskih zemlja prije šest godina. Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine i njegov šef Sredoje Nović zaduženi su od strane Vijeća ministara BiH da ga provedu. Izdavanje deset bosanskohercegovačkih romana u prevodu na engleski jezik trebalo je provesti pomenuto ministarstvo u koordinaciji sa dva entitetska ministarstva za kulturu. Ova tri ministarstva potrošila su čak pet godina da se iskoordiniraju i dogovore realizaciju ovog projekta.

Da smo izabrani u žiri Federacije BiH obaviješteni smo u ljeto prošle godine i nakon nekoliko mjeseci uspjeli smo sačiniti dva prijedloga izbora od deset romana: jedan u kojem je izbor od deset romana iz Federacije BiH i drugi u kojem smo predložili deset romana i iz FBiH i RS-a. Smatrajući da se bosanskohercegovačka interliterarna zajednica sastoji od tri nacionalne i manjinskih književnosti, a ne entitetskih literatura, predlagali smo u više navrata zajednički rad dva žirija koje su formirali tadašnji federalni ministar za kulturu Gavrilo Grahovac, republičkosrpski ministar Anton Kasipović i Sredoje Nović. Njih trojica su dogovorili dejtonizaciju bosanskohercegovačke književnosti i formirali dva žirija, republičkosrpski i federalni, te dogovorili omjer pola-pola. Pola od deset romana iz FBiH i pola iz RS-a.

Pitanje je odakle pravo trojici ministara da dejtoniziraju bosanskohercegovačku interliterarnu zajednicu i na osnovu kojih stručnih kriterija su to učinili. Grahovac se u javnom prostoru volio predstavljati kao stručnjak za književnost samo zbog toga što je u vrijeme komunističke vlasti bio dugogodišnji direktor sarajevske izdavačke kuće Svjetlost, a u vrijeme nacionalističke nakon rata dugogodišnji federalni ministar za kulturu. Na osnovu tih referenci on je sačinio i izbor od sedam federalnih romana koji smo nas trojica kao članovi žirija trebali aminovati, a on skupa sa Sredojem Novićem i Antonom Kasipovićem načiniti konačan izbor. Takva Grahovčeva ideja odmah je na prvom našem sastanku otpala i naravno da smo odbacili mogućnost da se o konačnom izboru deset bosanskohercegovačkih romana raspravlja u okviru dejtonskih političkih kriterija.

Photo: pitbergmann.de

...................................................................

Problem i leži upravo u tome što se dejtonizacijom bosanskohercegovačke književnosti stvaraju dvije entitetske literature i što se ta književnost ne promatra iz ugla teorije interliterarnih zajednica, dakle, kao složeni suodnos nacionalnih i manjinskih književnosti, već kao političko-administrativna konstrukcija unutar koje entiteske postaju granicama u književnosti. Nović, Grahovac i Kasipović na taj način uveli su novinu u teoriju književne povijesti i proces kanonizacije prema kojoj je ključni kriterij za oboje administrativno-politički ustroj zemlje, a ne književnopovijesni procesi i promjene književnih praksi.

Koristeći tu kriteriologiju kao svoj ključni argument Pevulja, Popović i Grujić su odabrali sedam roman iz RS-a, čija većina slijedi onu filozofiju povijesti koju je u svojim djelima zasnovao Dobrica Ćosić. Prema tom ćosićevskom viktimološko-monumentalističkom konceptu povijesti Srbi su stalne žrtve drugih, prije svega etničkih susjeda i teokratski zasnovanih imperijalnih ideologija Osmanskog i Austro-Ugarskog carstva, te mrskih komunista. U ovakvu koncepciju izbora najboljih romana RS-a, što ga je sačinio trojac Popović, Grujuć, Pevulja, ne uklapaju se samo romani Tvoje srce zeko Stevana Tontića i Bosanski dželat Ranka Risojevića. Svi drugi slijede ćosićevski model reprezentacije historije i legitimiraju u polju književnosti osnovne narative, simbolički imaginarij i vrijednosti Milošević-Ćosić-Karadžićevog ideološkog sistema. Taj sistem ostavio je iza sebe ne samo Srebrenicu, Vukovar, Dubrovnik i Sarajevo kao simboličke topose ratnog užasa, nego je u temelju razrušio vanredan simbolički kapital koji srpska nacija baštini iz povijesti, pogotovu one iz dvadesetog stoljeća do uspostavljanja Miloševićevog režima. Taj kapital Miloševićev režim je u temelju razrušio, a srpsku naciju u dvadeset i prvo stoljeće uveo sa negativnim simboličkim kapitalom u koji se upisuju mnemotopi Srebrenice, Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva, Omarske, Ovčare, Trnopolja itd.

Drugim riječima, takav negativni simbolički kapital svojim izborom romana legitimiraju i dalje umnažaju Popović, Pevulja i Grujić, dokazujući još jednom da je osnovni kriterij kanonizacije književnosti na području RS-a izveden iz Ćosić-noginsko-bećkovićevskog poetičkog modela književnosti. Pri tom, njihov izbor romana je etnički očišćen slično kao i RS, jer u njemu nema nikoga osim Srba. Nije valjda da se na današnjem prostoru RS-a nije rodio niti jedan vrijedan nesrpski pisac. Irfan Horozović ili Ivan Lovrenović npr., a republičkosrpski žiri je uvrštavanjem Mome Kapora u svoj izbor iskazao želju da najveći gradovi RS-a postanu Sarajevo i Beograd, jer on je rođen u prvom, a najveći dio života proveo u drugom gradu. Kapor je očigledno republičkosrspki pisac isključivo stoga što je mnogo bio odan Radovanu Karadžiću.

Sa ministrima i članovima žirija prema kojima su administrativno političke granice osnova za literarne klasifikacije, a dobar srpski pisac im je samo onaj kojeg su kao Srbina ovjerili Dobrica i Radovan, nije moguće raspravljati o mnogovrsnim tipovima književnog kanona i modelima kanonizacije. Interkulturni kanon za njih je opasan, jer računa na dijalog u kulturi, priznaje i priziva drugost u vlastito kulturno tijelo, ne vidi etničke susjede kao svepovijesne demone i vampirske neprijatelje. Opasan je, jer podrazumijeva denacifikaciju i lustraciju u kulturnom i ukupnom društvenom polju, a teoriju rasne čistoće i kriterij ideološke podobnosti u kulturi prokazuje kao proces stvaranja stigmatizirajućih slika o drugima, mnogovrsnih predrasuda i stereotipa koji nisu ništa drugo do moralno opravdanje zločina. Baš zato bi interkulturni kanon namjesto Kapora, Toholja ili Brđanina, odabrao u bosanskosrpski romaneskni kanon Pištala, Veličkovića, Mrkića ili Sašu Stanišića. Međutim, način na koji taj kanon uspostavljaju Dušan Pevulja, Ranko Popović i Željko Grujić pokazuje da su njima Radovan i Dobrica temeljna simbolička i svaka druga vrijednost, sama esencija republičkosrpskog književnog duha, zaloga ukupne budućnosti.

 

22.10.2012.

TRANSKRIPTI SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU

Jezičke nedoumice: Transkripti sa suđenja Draži Mihailoviću

Ja im kažem da čiste, a oni kolju

 
Photo: 3.bp.blogspot.com

Objavljujemo izabrane transkripte sa suđenja Dragoljubu Mihailoviću, o ubistvima partizanskih porodica, simpatizera, zarobljenika. General Mihailović se legalistički branio da nije naređivao ubistva već samo čišćenje, istrebljenje, uništenje i zatiranje. I da nije bio obavešten

ZAŠTO KAŽEŠ ČIŠĆENJE, A MISLIŠ NA POKOLJ
Predsednik: Kako treba razumeti vašu depešu br. 171 od 25 septembra 1943 upućenu Radoslavu Đuriću ona glasi: „Produžite sa čišćenjem vaših krajeva od komunista. Propagandom orijentišite Topličane za našu stvar.
Sa trojkama očistite simpatizere."

Optuženi: Ja tu ne podrazumevam nikakva ubistva.

Predsednik: Pa dobro šta treba da znači - očistiti?

Optuženi: Razjuriti.

Predsednik: A gde?

Optuženi: Može da se prebace na teritorije koje su sigurne, pod kontrolom da se drže. Da ne rade organizovano. Nigde ja ne kažem - ubijati. Nigde.

ISTREBITE KOMUNISTE, ALI NEŽNO
Predsednik: Kako treba razumeti vašu depešu od 11. novembra 1942. godine: "Od Draže za Leonarda, via Feliks za Dragišu Ninkovića preko Batrića.
U Vašem kraju komunisti uzimaju maha. Odmah preduzmite potrebno da se istrebe na rejonu vašeg korpusa. Preduzmite energične mere. Nedeljković dolazi preko-sutra. On vam nosi instrukcije i novac. Izvestite me šta ste preduzeli." Dobro, ako ovo znači očistiti, šta onda znači ovo istrebiti?

Optuženi: To se odnosi na borbene jedinice. To ne znači da uhvaćene zarobljenike treba ubijati, nikako.

Photo: Stock
NE ZNAM ZAŠTO SAM NAREDIO DA LIKVIDIRAJU UHVAĆENE PARTIZANE

Predsednik: Jedan akt od 18. novembra 1942. godine glasi: „Dragi gospodine Majore (ovo je verovatno Zaharije Ostojić prema naređenju Pavla Đurišića), šaljem 10 pari skija sa celokupnim priborom, odelom itd.
Molim da javite dalje majoru Petru Baćoviću, da onu trojicu uhvaćenih partizana odmah likvidira, a njihovo saslušanje sa podacima (od koga su dolazili, koje grupe pojedinačno još ostaju na terenu, da li imaju ostavu, oružje i hranu) dostavite ovom štabu. Ogromna je udaljenost odatle do Baćovića a sem toga ne verujem da će oni dati ikakve podatke našim ljudima, pa s toga ne mislim da šaljem ikoga radi saslušanja. Molim da podnesete pismen izveštaj o likvidaciji Janković Voje, Mirković Branka i Jakić Momira."

 

Optuženi: Ne znam.

Predsednik: Ne znate.

Optuženi: Ne.

Predsednik: Postoji jedan vaš odgovor baš na ovo pismo, vaša depeša broj 1760 od 17. novembra 1942. godine: „Ištvan (Petar Baćović). Pohvatani komunisti po vašem izveštaju br. 128 Branko Mirković, Momir Jakić i Voja Janković... Plen odličan. Čuvati ih dobro do dolaska Ružićevog čoveka koji će se ispitati za druge koji se kriju. Posle toga suditi kod vas."

Optuženi: Meni to nije poznato.

Tužilac: Jeste li zaboravili?

Optuženi: Ćuti.

Predsednik: Vidite Janković je živ... Janković je streljan, pucao je u njega sa revolverom još dva puta probijena pluća, jedan metak u glavu prošao je kroz vilicu i on je ostao živ. On je danas još živ.

Optuženi: Po mom naređenju nikada to nije naređeno.

NE ZNAM NIŠTA NI O ČEMU, POGOTOVO O SOPSTVENIM NAREĐENJIMA DA SE KOMUNISTI NEMILOSRDNO UNIŠTAVAJU
Predsednik: Dobro, predočiću vam još jedan dokumenat, vaša depeša br. 159 od 13 januara 1943 godine, od Draže Leonardu Frikeu-Fricu, tj. Dragiši Ninkoviću, Zvonku Vučkoviću i Miroslavu Trifunoviću. „Dobijen je izveštaj da su komunisti iz Valjevskog kraja pobegli u rudnički kraj a jedna grupa na Kosmaj. Borba koju vodimo s njima odlučna je. Gonićemo ih, jer su krvnici i jer ponovo žele da zadobiju teren.
Uništavajte ih nemilosrdno jer se veliki događaji približuju krupnim koracima. Kao izdajnici pokušali bi da nas ometu u oslobođenju otadžbine koju oni ne priznaju". Je li to vaša depeša?

Optuženi: Ja ne znam.

Photo: wordpress.com
Predsednik: Pročitaću vam još jedan vaš raspis svima u Srbiji. To je depeša broj 193 od 16 januara 1943 godine. „I pored ovih svih nevolja naročito podvlačim da je komunistička opasnost jedna od najvećih. Te zlotvore i krvnike našeg naroda uništavajte bez milosti. Oni nas ometaju da imamo slobodne ruke prema neprijatelju. Bez milosti ih uništavajte. Svi komandanti odgovorni su mi za svoje reone da budu čisti od ovih mangupa i probisveta koje vode stranci Tito i Moša Pijade".

 

Optuženi: Ja te dokumente nemam. Ja ne znam.

Predsednik: Znate li šta se radilo?

Optuženi: Ja ne znam šta se radilo. Ubijanje nikada, borbe je bilo.

Predsednik: Vidite ovaj spisak lica koje treba likvidirati ili internirati od rejona prve i druge četničke brigade, koji iznosi preko 1.000 ljudi Srba u Srbiji, i u tesnoj vezi sa ovakvim vašim radom.

Optuženi: Ja nisam znao.

Predsednik: Imate i ovakvu stvar, jedna vaša depeša od 21 januara 1943 godine upućena je Ilijevu, to jest Siniši Ocokoljiću Pazarcu: „Komunistima ne dozvolite da dižu glavu. Uništavajte ih bez milosti kao naše najveće zlotvore. Očistite terene od njih i postupajte bez sentimentalnosti isto kao što su i oni radili. Razvijajte među seljacima što jaču propagandu protiv njih". Je li ovo vaš raspis?

Optuženi: Imao sam svojih pomoćnika koji su radili. To je borba. Ubijanje uhvaćenog neprijatelja nikada.

KESEROVIĆ ČISTI SIMPATIZERE ZA PRIMER: POBIĆEMO SVE ONO ŠTO NE VALJA, I TO ODMAH
Predsednik: Dobro, evo jedne vaše depeše Pavlu Đurišiću broj 2.033 od 9 maja 1943 godine: „Moje je mišljenje da se komunisti imaju uništiti gonjenjem na svima frontovima. Baćović nadire od Ravnog ka Pivi, kroz Sutjesku i Šćepan Polje i zauzeo je Kalinovik.
Celu oblast na desnoj obali Lima primio je major Dragutin Keserović i za nekoliko dana očistio je od svih simpatizera." To je vaša depeša.

Optuženi: U našim redovima Keserović je imao zadatak da se tu bavi da bi ponovo mobilisao Bjelopoljski kraj.

Predsednik: Ali depeša glasi ovako: „Celu oblast na desnoj obali Lima primio je Keserović i za nekoliko dana očistio je od svih simpatizera."

Optuženi: Keserović je imao da mobiliše one snage koje su već postojale.

Predsednik: Kako to „očistiti od svih simpatizera"?

Optuženi: Nikada ubijanje.

Predsednik: Ali vi naređujete i depešu završavate ovako; a kažete da niste naredili ubijanje, „pobićemo sve ono što ne valja i to odmah".

Optuženi: Ceo taj kraj imao je mnogo begunaca iz redova četnika i to se odnosi na begunce.

Predsednik: A vi ovde govorite o simpatizerima.

Optuženi: U redovima četnika bilo je simpatizera i begunaca.

Predsednik: Čini mi se da smo u početku prečistili da se reč „simpatizer" ne odnosi na lice koje nosi pušku nego nenaoružano.

Optuženi: U ovom slučaju je drugi slučaj.

Photo: Stock
UBIJAJTE SIMPATIZERE KOMUNISTA, ALI TAKO DA OSTANU ŽIVI

Predsednik: Vaša depeša broj 635 od 12 novembra 1943 godine: „Izvešten sam da poručnika Radulovića Radomir Cvetić goni već četiri dana po Goliji, zbog toga naređujem izmenu šifri za raspis i radioslužbu. Filipovića uputiti preko Rakovića. Produžiti rad na definitivnom čišćenju komunista.
Oni ne smeju postojati u Srbiji. Krajnje je vreme da sa tim gadovima raščistimo. Uništavajte sve njihove simpatizere i jatake bez milosti. Kada ne budu imali simpatizere neće moći ni da postoje.”

 

Optuženi: Radulović je begunac iz naših redova. Nigde u mojim naređenjima ne stoji ubijanje.

Predsednik: Vi kažete: „Uništavajte sve njihove simpatizere i jatake bez milosti."

Optuženi: U vojničkom naređenju ne mogu da kažem ovo ili ono. Nigde se ne kaže ubijati.

Optuženi: Trebalo je te simpatizere skloniti s tog terena na drugi teren.

Predsednik: Kako objašnjavate ovu vašu depešu: „Primljene su sve vaše depeše u pogledu izvođenja likvidacije protiv komunista. Slažem se sa smenjivanjem komandanta druge leteće brigade kao jedine smetnje za definitivnu likvidaciju komunista. Veoma sam zadovoljan vašim izbijanjem na Jastrebac i sa postignutim vezama sa Dragutinom Keserovićem. Potrebno je energično raditi na čišćenju kako komunista, tako i njihovih jataka.”

Optuženi: Opet to isto, ono što sam rekao: raščišćavanje borbom, razjurivanje i razbijanje organizacije.

Predsednik: Onda još jedna vaša depeša od 17 novembra 1943 godine. Ona glasi: „Kosmaj mora da se očisti po svaku cenu. Radite prema situaciji da se Kosmaj pa sve do Beograda što pre očisti."

Optuženi: Isto to.

KOMUNISTE UNIŠTITE DO POSLEDNJEGA U SVIM POKRAJINAMA
Predsednik: Evo raspis vaš svima, depeša br. 907 od 21 novembra 1943 godine, koja glasi: „Komunisti su grupisali jače snage u Sandžaku, u oblasti Priboja i Višegrada. Partizani žele da prodru u Srbiju.
Naređujem svima kako u ovoj, tako i u ostalim našim pokrajinama da koriste ovu situaciju i komuniste unište do poslednjega u svima tim pokrajinama. Komunisti su ispraznili druge terene na kojima su se oslabili, i ovo je zgodna prilika da u svim oblastima dođemo do potpunog izražaja, i da i Srbiju i sve ostale pokrajine stavimo potpuno pod svoju vlast. Preduzmite sve što je potrebno i izvestite me o svemu što je preduzeto i šta ste uspeli.

Optuženi: Isto to.

KO POBEGNE OD GESTAPOA, DOČEKAJU GA ČETNICI
Predsednik: Isto to. Ima i jedna ovakva vaša depaša. Raspis svima u Srbiji od 13. maja 1944. godine: „U Beogradu je uhapšeno nekoliko nosača na železničkoj stanici zbog komunističkog delanja i pružanja pomoći partizanima.
Nosači Miloje Baletić i Dušan Tica pobegli su u unutrašnjost. U slučaju njihovog hvatanja, preduzmite prema njima sve što je potrebno.”

Optuženi: Meni ta depeša nije poznata. Preduzeti potrebno opet nije ubiti.

Tužilac: Je li to raspis svima?

Optuženi: Nije.

Predsednik: Jeste, raspis svima u Srbiji. Ovo je prosto naprosto poternica za ovom dvojicom.

Tužilac: Koji su pobegli od specijalne policije?

Predsednik: Dva nosača sa železničke stanice u Beogradu pobegli su zbog komunističkog delanja.

Optuženi: Na terenu.

PUT SMRTI: KUDA IDU OČIŠĆENI SIMPATIZERI?
Predsednik: Kaže se treba teren očistiti od komunista i simpatizera, tj. od boraca koji n
ose pušku, od odbornika narodnooslobodilačkih odbora, od žena i dece boraca i narodnih odbornika; treba očistiti teren od simpatizera; treba ga očistiti i u Zapadnoj Srbiji, i u Istočnoj Srbiji, i u Centralnoj Srbiji; treba ga očistiti i u Bosni, Dalmaciji, u Lici i u Sandžaku. Pa kuda da idu svi ti ljudi, žene i deca?

Optuženi: Bili smo u borbi. I partizani su čistili svoj teren.

Predsednik: Vi ste kazali da uništiti, očistiti, likvidirati komuniste i simpatizere Narodnooslobodilačke vojske ne znači pobiti (sem oružanih jedinica) a simpatizere prebaciti na drugi teren.

Photo: wordpress.com
Optuženi: Tako je, ja ne znam na koji način.

 

Predsednik: Kako ih izbaciti iz čitave Srbije?

Optuženi: Imalo je puta i načina.

Predsednik: Molim iz vaših depeša jasno se vidi, kako vi kažete, da komunista i njihovih simpatizera ima u Istočnoj Srbiji, u Beogradu, ispod Beograda, oko Niša, oko Čačka, Kruševca, Sandžaka, Bosne, u Dalmaciji, svuda ih očistiti, pa dobro gde da ode taj narod?

Optuženi: Ja nisam nigde propisao put i način, ali nigde nije bilo propisano ubijanje.

Predsednik: Ja sam pročitao depeše u kojima se kaže: „Pobiti".

Optuženi: To se odnosi na begunce, jer na desnoj obali Lima nije bilo uopšte partizanskih organizacija.

Predsednik: Šta podrazumevate pod beguncima? Da li ljude koji su bili u vašim jedinicama pa ih napustili ili ljude koji uopšte nisu bili?

Optuženi: One koji su bili pa pobegli.

ČETNIČKI LOVCI NA UCENJENE GLAVE: NAGRADA OD OKUPATORA ZA UBIJENE SUNARODNIKE
Predsednik: Dobro, kako nam objašnjavate ovu stvar: „Štab letećeg odreda, od 13. maja 1943. godine, Danilovgrad." U čijim je rukama tada bilo Danilovgrad?

Optuženi: To je bilo 1943. godine maja, možda su bili Nemci ili Italijani.

Predsednik: Iz Danilovgrada poručuje komandant pukovnik Bajo Stanišić komandantu IV četničkog bataljona kapetanu Špiri Stojanoviću: „Za ubijenog odmetnutog komunistu Jagoša Kondića primljena je na kasi divizije Ferara ucena u iznosu od 30.000 lira.” Je li divizija Ferara u sastavu četničkih jedinica?

Optuženi: Nije.

Predsednik: Čija?

Optuženi: Italijanska.

Predsednik: Nastavlja čitanje: „Kako je ubistvo imenovanog na dan 14. 1. 1943. godine izvršilo ljudstvo IV četničkog bataljona sa pridodatim žandarmima i nekim seljacima, to mi hitno dostaviti spisak lica koja su učestvovala u njegovom hvatanju i ubistvu uzimajući u obzir i žandarme i ostale učesnike, kako bi im se primljena nagrada podelila. - Komandant pukovnik Bajo Stanišić.”

Optuženi: To je sramno!

ČETNIČKI HUMANIZAM: KOMUNISTKINJE PRVO TREBA SILOVATI PA UBITI
Predsednik: Je li vam poznato da su vaši komandanti zarobljene borce Narodnooslobodilačke vojske, žene - drugarice silovali pa ubijali?

Optuženi: Nije mi bilo to poznato.

Predsednik: Evo jedne depeše zavedene u vašem štabu pod brojem 10.460 iz novembra meseca 1943 godine od Luja. Ko je bio taj Luj?

Optuženi: Ja ne mogu da se setim. Bio je veliki broj šifara, ali mislim po sadržini, nešto se govori o gardijskom oficiru da bi to trebalo da bude Dragoslav Pavlović.

Predsednik: Evo šta kaže: „Bio je dan i mojim očima treba verovati jer mi ponos čoveka i gardijskog oficira ne dozvoljava da tako nisko padnem u ovako teškim danima, Miloš...” Koji je taj Miloš?

Optuženi: Ne znam.

Predsednik: “Silovao je komuniskinju pa je ubio... Zato ga ja nisam tužio jer sam smatrao da o ovim stvarima nije vreme referisati i razlog kao štetnog ukloniti ga... opširan izveštaj sledi.” Dakle, kao što vidite vaš komandant kaže, to što je on silovao komunistkinju pa je ubio, to nije bio razlog za tužbu! Eto vidite kakvi su vam bili komandanti, što se vidi iz depeša koje su upućene vama.

Photo: Stock
TEMELJNO: UNIŠTAVAMO PORODICE, SPALJUJEMO KUĆE, A PONEKAD I CELA SELA

Predsednik: Evo jedne depeše zavedene kod vas pod br. 130728 septembra 1943. godine od Georgija: „Zbog toga što srpski izrodi pomažu proleterski ološ u pojedinim selima, naredio sam uništenje celih porodica, paljenje domova i celoga sela tamo gde partizani nalaze svoja uporišta. Ovako sam naredio što gubimo cvet naših nacionalista od izroda našeg naroda" to piše pukovnik Milutin Radojević. Znate li za ovu depešu?

 

Optuženi: Ne znam.

Predsednik: Koji je bio njegov teren?

Optuženi: Njegov je teren bio u okolini Niša, i ja mislim da to ne stoji, jer tamo uopšte nije bilo ničega i nijedno selo nije spaljeno.

KAMA ZA SVAKU PRILIKU
Predsednik: Je li Jovan Škava pravio za vas kame?

Optuženi: Jeste.

Predsednik: Čemu služe kame?

Optuženi: Isto kao i nož.

Predsednik: Dobro, za sečenje hleba, i još?

Optuženi: I u borbi. Mi smo i prošloga rata upotrebljavali kame.

Predsednik: Da li su one služile trojkama?

Optuženi: Svakome ko god je mogao do njih da dođe.

SEČA VEĆEG STILA ILI ODLIV MOZGOVA NA ONAJ SVET
Predsednik: Pročitaću vam još jednu depešu koja utvrđuje da ste imali veze sa pokoljima. To je br. 425 na strani 49 u knj. 33 depeša od 4 januara 1944 godine: „... u Jagodini pojavom Tita narod se počeo da svrstava u naše redove, ali isto tako mnogi su počeli da dižu glave...
Mnoge sam otkrio i upoznao; u većini su intelektualci. Naredite da izvrši seča većega stila uoči nove godine." Šta ste odgovorili na tu depešu?

Optuženi: Ne znam.

Predsednik: A je li vam poznato da je 1 februara 1944 godine izvršen strašan pokolj intelektualaca u Jagodini i u Paraćinu i Ćupriji?

Optuženi: Ne znam za to.

KO VAM JE KRIV ŠTO STE NEVINI?
Predsednik: Je li Vlastimir Vesić vaš komandant?

Optuženi: Jeste.

Predsednik: Nadimak mu je „Vi-Vi". U depeši koja je primljena kod vas u štabu izveštava vas: „Pošto su dugim radom komunisti u Toplici i Jablanici komunizirali 80% smatram da bi trebalo pustiti ovu kaznenu ekspediciju da popali i poubija što više pa makar i nevini stradali, te da taj narod uvidi do čega su ih komunisti doveli. Razbijene grupe komunista mi ćemo na svim stranama dočekivati i uništavati, a posle ove akcije treba naši odredi da posednu ovu teritoriju i održe u svojoj vlasti".

Optuženi: Ja ne znam za tu depešu.

Photo: wordpress.com
Predsednik: Vidite, ta je depeša upućena vama i, kako se sada iz činjenica na pretresu pokazalo, očigledno se odnosi na okupatorsku kaznenu ekspediciju, koja je pripremljena u maju a počela u junu.

 

Optuženi: Od koga je depeša?

Predsednik: Od „Vi-Vi" - Vesića.

Optuženi: Ja ne razumem u pogledu kakve kaznene ekspedicije.

Predsednik: Vi kažete: „smatram da bi trebalo pustiti ovu kaznenu ekspediciju." Jeste li vi priredili, jesu li četničke jedinice priredile kaznenu ekspediciju na Toplicu i Jablanicu?

Optuženi: Ne.

Predsednik: Jesu li priređivane kaznene ekspedicije?

Optuženi: Ja ih ne bih nikad tako ludo nazvao a jedan potčinjeni komandant može svašta.

ČETNICI HAPSE, TALIJANI STRELJAJU
Predsednik: Je li vam poznato da su vaši odredi u Crnoj Gori predavali Italijanima pristalice narodnooslobodilačkog pokreta da budu streljani.

Optuženi: Ne. Možda iz optužnog materijala...

Predsednik: Pa vi ste taman tamo bili pristigli. To je jun 1942 godine.

Optuženi: Ćuti.

Predsednik (Čita akt italijanske vojne komande u Nikšiću od juna 1942 po predmetu atentata na italijanske oficire): „Kao represalija zbog atentata izvršenog juče nad italijanskim oficirima naređeno je streljanje dvadeset komunista, od kojih sedamnaest koji se nalaze u nacionalističkom zatvoru. Moli se da se sedamnaest zarobljenika, o kojima je gore reč, predaju u 11,30 časova komandi kraljevskih karabinjera. Po zapovesti načelnika štaba, major Mario Torsijelo." (Predsednik potom čita pismo četničke komande Crne Gore i Hercegovine, glavni štab - narodnom vojnom sudu, Nikšić): „Narodnom vojnom sudu Nikšić. - U vezi prednjeg naređenja, to jest italijanskog... predajte na raspoloženje komandi kraljevskih karabinjera u Nikšiću 15 najopasnijih komunista koji se nalaze u vašem zatvoru. Po zapovesti komandanta generalštabni kapetan prve klase.” Potpis nečitak ali verovatno Đukić Vlado.

Optuženi: Ne znam ga ja.

JA IM KAŽEM DA ČISTE, A ONI KOLJU
Predsednik: Treba da nam objasnite, kad vi šaljete raspise za čišćenje terena od simpatizera, od komunista, vi dobijate konkretne odgovore koji se sastoje u klanju i ubijanju. Ja ne znam kako vaši komandanti razumeju ta vaša uputstva. Vi kažete „očistiti teren" a oni bukvalno - kolju. Evo decembra 1943 godine, Ras-Kalabić, to je depeša koja je u štabu zavedena i za koju ste vi sigurno znali a u kojoj se kaže: “U Kopljarima uhvaćeno na spavanju i poklano 24 aktivna komunista, od kojih su 20 cigani, koji su priznali da su bili takozvani jarugari danju rade poslove u kući, a noću su u akciji.
Sve smo poklali.”

Optuženi: Ne znam da li sam primio depešu, ali sam u svakom slučaju javljao i dostavljao da se tako ne radi.

Predsednik: Evo, vam opet depeše iz Srbije. „17 januara 1943 godine na teritoriji posavskog sreza završeno potpuno čišćenje komunista... Zadnjih meseci po danu uhvaćeno 37 ilegalnih komunista, od kojih je 22 streljano... Streljano je 50 komunista jataka, kod kojih je nađena veća količina oružja i od naših ljudi opljačkane spreme. U čišćenju je učestvovalo oko 500 ljudi, koji su dolazili do Čukarice..." To je dokumenat 391, a Čukarica je ovde, kod Beograda...

Photo: www.vecernji.hr
POKOLJ LJUDI I ŽENA
DOK LIŽE PLAMEN POPALJENOG SELA
Predsednik: I evo, da vas ne zamaram, da vam pročitam samo još jedan dokumenat, da vam samo napomenem: „Komandantu ozrenskog vojnog četničkog korpusa - štabu kladanjske brigade - u samom mestu zločina…" - tamo gde su ubili vašeg komandanta Momčila Mićića, je li vam u sećanju taj vaš komandant u Istočnoj Bosni?

 

Optuženi: Ne, ne znam.

Predsednik: Ovde ga pretstavljaju za junačinu: „... u samom mestu zločina ubijeno oko 10 osoba, a selo popaljeno. U osveti naročito je prednjačila vlasenička brigada, i to Rajko Čelonja sa svojim bataljonom. Po njegovim rečima i po pričanju njegovog ljudstva “ubijeno je oko 150 što ljudi, što žena, dok je sa svih strana lizao plamen popaljenog sela..." Ovaj vaš komandant je malo pesnički raspoložen, a ubija ljude i žene i pali sela. Kaže se „da je ovo prvi put od dana kapitulacije Italije da su se četničke jedinice pojavile u ovom kraju sa oružjem, dok je za sve pojam četnika bio nepoznat..." Zatim se kaže „ovo je bila prava manifestacija nacionalnoobojenih narodnih vođa sa svojim ljudstvom, koje, spontano, sa osećajima srca i duše, brani čast kućevnog ognjišta, volju pradedovsku, obraz Srbina, svoga kralja i otadžbinu..." Iz ovoga bi izašlo da su ovi ljudi u Istočnoj Bosni, u selu Brajićima, prvi put upoznali četnike time što je ubijeno 150 ljudi, selo popaljeno i tako dalje...

KLANJE, PALJENJE, PLJAČKANJE, UBIJANJE, SILOVANJE: SVE ZA OTADŽBINU
Predsednik: Dakle, optuženi Mihailoviću, vama su predočene izvesne stvari, vaše naredbe i raspisi, za koje vidite da su se konkretizovali na taj način što su vaši komandanti širom čitave zemlje - gdegod ih je bilo, u Srbiji, Bosni, Crnoj Gori, Hercegovini, Dalmaciji, Lici - klali, palili, pljačkali, ubijali, silovali. Jeste li vi izdavali ovakva naređenja? Ako jeste - recite, a ako niste - recite Sudu šta ste preduzeli da sprečite ovaj pokolj nad nevinim stanovništvom, a bili ste, - očigledno se to vidi iz depeša, - upoznati sa time.

I PRE KOŠTUNICE MIHAILOVIĆ: BIO SAM NEOBAVEŠTEN
Optuženi: Moje naređenje nije postojalo. Stil depeše je takav da se ne mogu davati instrukcije... U depešama se štede reči. Drugo je depeša, a drugo jedan akt. Prema tome iz stila depeša i iz onoga što je kazano
ne vidi se da sam ja kazao ubijati zarobljenike, paliti sela, ubijati žene i decu. To ne postoji kod mene, to ne bi moglo nikada ni da postoji. To ne bi moglo da postoji. Ja sam sve činio da bih sprečio, sve sam činio još od početka. Tražio sam čim sam doznao za Musulića, kad se bio sakrio u Albaniju i kad je došao u Podgoricu, tada sam mu kazao: pokušajmo raditi što više. On posle kreće kroz Hercegovinu, šaljem ga kod Zaharija Ostojića. Ali verujem da je Ostojić u tom slučaju mrzio muslimane. Nikada u svom životu nisam to radio pa ni sada ukoliko sam doznao, sprečavao sam, šiljao instrukcije, šiljao naređenja da se prestane ukoliko sam doznao. Ukratko: bio sam neobavešten o ovim zverstvima prema muslimanima, kao što sam objasnio.

Predsednik: Molim vas, optuženi, nemojte se udaljavati. Konkretno se radi ovde o zločinima nad civilnim stanovništvom od strane komandanata četničkih jedinica bez saradnje i u saradnji sa okupatorom. Jeste li bili obavešteni o tome, a ako jeste šta ste preduzeli da ovo sprečite?

Optuženi: Ukoliko sam bio obavešten naređivao sam uvek da tako ne sme da bude. Docnije sam saznao da su oni od mene krili.

SITNE GENOCIDNE NEDOUMICE
Predsednik: Kako objašnjavate vaše raspise, koje smo pročitali.

Optuženi: Časna i poštena borba, kako ona vođena prema meni, tako i ona vođena s moje strane. Borba, raščišćavanje, osvajanje teritorije, zauzimanje teritorije, razbijanje organizacija, to nije borba za ubijanje nezaštićenih.

Predsednik: A ovaj izraz istrebljenje?

Optuženi: Ja sam rekao, ne znam tačno na što se odnosi.

Predsednik: Istrebljenje partizana i simpatizera, kazali ste: pobićemo odmah.

Optuženi: To je borba protiv borbenih jedinica.

KRVOLOKE I MASOVNE UBICE KORISTIO SAM PRIVREMENO, TOKOM CELOG RATA
Tužilac: Ovo je knjiga vaših depeša, vaš rukopis, ja sam vam juče pokazao. Evo jedne depeše u kojoj se kaže: „U Ariljskom srezu ima komunista, morate ih iščistiti jednom za svagda. Stupite u vezu sa Božom Javorcem i pozovite ga da vam pomogne u čišćenju. Isto tako i Manića. Neka vam i on u tome pomogne." …A je li Božo Javorac pobio ogroman broj ljudi u okolini Ivanjice?

Optuženi: Ja to ne znam.

Tužilac: Kako ste mogli takvog zločinca i krvoloka primiti pod svoju komandu?

Optuženi: To je moglo biti samo privremeno.

PODELA RADA: FAŠISTI NAS HRANE I ODEVAJU, A MI UBIJAMO KOMUNISTE
Tužilac: Ko je bio Milo Rakočević?

Objavio/la haler u 16:26, 0 komentar(a), print, #

22.10.2012.

BOGOLjUB ARSENIJEVIĆ MAKI: SRBIJI NEDOSTAJE POLITIČKA ALTERNATIVA

Bogoljub Arsenijević Maki: Srbiji nedostaje politička alternativa

Bogoljub Arsenijević Maki

.......................................................

„Građani ne shvataju da su u Srbiji danas na vlasti oni koji su bili osnovne poluge režima Slobodana Miloševića“, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa slikar, ikonopisac, ali i revolucionar Bogoljub Arsenijević Maki.

Mnogi ga nazivaju jednim od heroja petooktobarskih probmena. Kao takvog ga pamte zahvaljujući protestima i otporu koji je pružao režimu. Organizovao je demonstracije u Valjevu, skrivao se od hapšenja, da bi čak jednom i pobegao iz zatvora gde je bio po političkoj osnovi. Aktivan do 5. oktobra, nakon što je diktator oboren, povukao se, kako kaže, jer više nije hteo da bude Maki. Nije želeo da se bavi politikom. Danas živi u vojvođanskom selu Neuzina, kod Sečnja. Tu obraduje baštu, sređuje svoj dom i crta. Odradi i neki posao - kako kaže - da se preživi.

Nakon što su Nikolićevi naprednjaci pobedili Tadićeve demokrate, priključio se akciji „opasuljivanja Srbije“. Srpsko zaglavljivanje o kosovsko pitanje, osporavanje autonomije Vojvodine, te smena vodećih ljudi kulturnih institucija u Novom Sadu, razlog su zbog kog je, podvlači, ponovo došlo vreme za akciju.

Arsenijević: Smatram da su ovi koji su sada na vlasti mogli da dobiju na izborima, ali samo nakon što bi im se sudilo zato što su bili Miloševićevi saučesnici. Ne saradnici, nego saučesnici u zločinima koje je Milošević činio, odnosno koje su oni činili za njega. Znamo dobro šta su radili i Nikolić, šta je radio Vučić u vreme Miloševića. Bile su to jezive represije. Naravno, znamo da su bili uz Šešelja, njegova i leva i desna ruka, praktično njegovi izvršioci. I sada su oni na vlasti! Dakle, oni bi mogli da budu u svakom vremenu na vlasti, ali da su odgovarali za svoje zločine. Međutim, oni nisu odgovarali. Niko ih nije ni terao, čak ni iz međunarodnih pravnih subjekata, a ni kod nas. Znači, njima je praktično oprošteno. Ne samo da im je oprošteno, nego je Tadić – to je bilo nužno zlo koje je on učinio – ušao sa Dačićem u koaliciju.

RSE: Ima li opravdanja za to? Je li pogrešio Tadić?

Arsenijević: Za razliku od većine sa kojima kontaktiram, ne osuđujem Tadića uopšte zbog toga. Niti ga osuđujem u principu, jer on je – sada se pokazalo – jedini čovek koji ima tu demokratsku svest, da pomiri neke činjenice i da ide napred. Dakle, prihvatanje Dačića za saveznika u svom delovanju u demokratskoj opciji, bila je u tom trenutku jedina mogućnost jer mi ovde nemamo mnogo izbora. I to se pokazalo i na poslednjim izborima. Ovi su dobili zahvaljujući tome što nemamo izbora.

RSE: Nisu li Demokratska stranka i sam Tadić odgovorni za to što nije bilo izbora? Može li se izvesti zaključak: da nije bilo Tadićeve politike, ne bi ni Dačić danas bio premijer, a ne bi možda ni naprednjaci bili na vlasti?

Arsenijević: Upravo se radi o tom izboru. Nakon 5. oktobra mi nismo imali izbora i na vlast su došli oni koji su jedini bili artikulisani kao partijska, demokratska, opcija. Dakle, došli su ljudi koji su bili protiv Miloševića, a zahvaljujući narodu su dobili. Ali – oni su bili nesposobni i ta nesposobnost je takođe razlog za ono što je Tadić učinio. Od Miloševaća, da ne kažem od komunizma, pa naovamo, mi nemamo nikakvih opcija sem dve: zlo ili dobro, odnosno da zaustavimo zlo da bi došlo neko dobro. A to neko dobro je samo bolje, ono nije zaista dobro, nije rešenje. Ni danas nemamo rešenje. Evo, dajte mi zdravog čoveka u Srbiji koji će za nekoga reći 'to je taj čovek koji može da zaustavi propadanje Srbije'. Nemamo alternative, uopšte. Trebalo bi da se pojavi neka nova opcija, a pojavljuju se na primer Dveri – koje su jedna katastrofa. Ako je to nova opcija, onda je ono što se može dogoditi u Srbiji još gore!

RSE: I sa njima ste došli u neku vrstu konflikta vezano za smenu direktora Kulturnog centra Novog Sada Lasla Blaškovića.

Arsenijević: Ja poznajem Lasla Blaškovića iz kulturoloških i kulturnih razloga. U ovom slučaju, ako je ovoj vlasti - na čelu sa Tomislavom Nikolićem, sa Dačićem i sa Vučićem – opcija da menjaju u Srbiji po ključu ljude iz kulture, da ne kažem druge, iz privrede i tako redom – onda je to opet ogoljena borba za vlast.

RSE: Ali slučaj Lasla Blaškovića je još zanimljiviji, jer je smenjen zato što je u Katoličkoj porti postavio naziv gradske institucije na latinici. Kako ste vi to doživeli?

Arsenijević: Ja, naravno, inače pišem latinicom od kad znam za sebe ali uopšte ne poznajem granice u tom smislu. Ne shvatam to da neko poima da je Srbin, Hrvat, musliman, pravoslavac, katolik. Nemam osećaj za te stvari. Mene samo brine sledeće – kako ovi ljudi misle dobro ovoj zemlji, a skidaju ljude koji su toliko dobrog u kulturi učinili, kao Laslo Blašković? Oni ga skidaju zato što je Mađar. Do sada Nacionalni savet Mađarske nije dobio nikakva mesta u upravljačkim odborima i tako dalje. Očigledno je – oni sada prave neku varijantu jogurt revolucije. To je činjenica. Oni jednim obilikom, da slobodno kažem, fašizma, fašizaciju vrše u institucijama kulture. Oduzimaju vrednosti koje ova Srbija ima i stavljaju svoje ljude koji nemaju veze sa životom. Te ljude koje su postavili – ja im ni imena ne znam.

RSE: Pomoćiću vam, neki od njih su ponovo funkcioneri iz Dveri.

Arsenijević: Možete zamisliti kakva će nam kultura biti, na kom nivou, koliko nazadna! Laslo Blašković je čovek koji je za Srbiju i Novi Sad učinio više nego ministar za kulturu Srbije! Dakle, Laslo Blašković, Zdravko Vulin iz Studentskog kulturnog centra, Guta Grubački iz zrenjaninskog Zelenog zvona, Dušan Kovačević iz Exita – to su ljudi koji treba da vode ovu zemlju. To su opcije koje bi u bilo kom multikulturalnom planu trebali da drže pažnju i mogu da je drže, a ne Dveri, koje se bave, ne znam, religijom, crkvenim pitanjima i tako dalje.

RSE: Vi ste vernik. Oslikali ste više hiljada pravoslavnih crkava u Srbiji. I Dveri su organizacija koja praktično potiče iz crkve, one deluju uz blagoslov Sinoda Srpske pravoslavne crkve. Vređa li vas to?

​​Arsenijević: Mene vređa svaka nazadnost. Sveukupna religija – i komunizam je bio religija, šta je liberalizam – to su sve stvari u koje čovek treba da poveruje. Mene je u pravoslavnu veru uvela umetnost – vizantijska, a ne religija. Moja religija je takođe umetnost, slikarstvo, potreba da oslikam te velike zidove, znači – da stvaram. Oni ne stvaraju. Oni se bave tom idejom na najgori mogući način. Ne može i ne sme crkva da se bavi pitanjima države. Ne da ne sme, nego ona je nazadna, retrogradna. Nije progresivna. Šta se dešava u Rusiji – jedna institucija, nešto poput Srpske akademije nauka i umetnosti kod nas, dala je državnu nagradu, jednu od najvećih nagrada, njihovom patrijarhu za širenje duhovne svesti. Molim vas, kakvu duhovnu svest može da širi crkva!? Ja verujem u tehnologije. Mi nemamo ništa. Samo nam još treba da se bavimo tim predstavama sveta koji je iracionalan. Nama treba racionalna priča, trebaju nam rešenja koja, naravno, ne mogu pružiti ni Dveri niti naša crkva.

RSE: Gde je onda u toj vrsti razmišljanja mesto ideji Boga?

Arsenijević: Ja inače ne verujem u Boga. Rekao sam da verujem u umetnost. Za mene je Bog izmišljotina kao i svaka druga.

RSE: Onda sam ja pogrešio kad sam rekao da ste vernik.

Arsenijević: Pogrešili ste. Ja jesam vernik, ali verujem u prirodu i umetnost. A ne u Boga u tom obliku u kojem se pojavio među svetom. Crkva je učinila tolike zločine. I sada radi isto, to što radi preko tih momaka i te stranke Dveri, evo šta radi! Oni ukidaju kulturološku svest, da  misliš, da daješ neke svoje odgovore. Oni će se sada baviti samo svojim pitanjima. Mi znamo odgovore koje oni nude. Ti odgovori su dve hiljade godina isti. Jednostavno me ne zanima taj oblik kojim se sutrašnji čovek uči – to je jučerašnja priča. Trebaju nam zaista mladi ljudi.

RSE: Pa Dveri su pune mladih ljudi.

Arsenijević: Naravno, ali su instruirani od strane crkve, zato što crkva dobro stoji i materijalno.

RSE: Zapravo hoću da kažem: kakve to nove generacije stasavaju i dolaze? Očekivala bi se okrenutost ka Evropi, ka modernizmu, a nekako se pokazuju mnogi suprotni primeri. Zašto se to događa?

Arsenijević: U principu se događa zbog toga što mi, Srbija, imamo samo individualce koji vrede i koji odu. I treba da odu. Čovek u suštini ne treba da ima kolektivnu priču. Što bi živeo pod idejom crkve ili liberalne demokratije ili komunizma? Svaki čovek je slobodan čovek i ima pravo da uči, da čita, da se bavi proizvodnjom, da proizvodi kulturu. Ja uvek razmišljam o tome da se čovek materijalizuje, tu duhovnu svoju sferu da materijalizuje, da oblikuje na neki kreativan način. Da zida! Ako ozidaš neki objekat, ostaće, a ne da  mi tu prosipaš neku iracionalnu priču kao što je, na primer, ta religija, pravoslavna, katolička, bilo koja. To je toliko nazadno i nakaradno. Zbog toga mi danas ovde, kao Srbija, zbog pojave, ne znam, Koštunice nakon 5. oktobra, zbog posledica nakon 5. oktobra kojih ljudi nisu svesni – kažu: ranije je bilo bolje nego sad. Pa čekaj, bilo je bombardovanje, zatvorene granice! A sada, kad su ovi došli, evo opet govorimo o zatvaranju granica.

Arhivska fotografija iz devedesetih
​​................................................................
RSE: Zato ste se vi priključili kampanji „Opasuljivanje Srbije“, je li tako? To je bilo na 5. oktobar, a ja ću vas podsetiti da ste uoči onog 5. oktobra govorili da nas ne može niko spasiti do nas samih. Je li opet trenutak za priče te vrste koje zvuče revolucionarno i 2012. godine?

Arsenijević: Sada nema onih oblika represije koje su bile za vreme Miloševića. Zaista ih nema. Sada su to drugi oblici, ako je na primer onda bila jogurt, sada od ovih na vlsti imamo pavlaka revoluciju. To vam je neki blaži oblik, nije tako kiseo, nije tako represivan, sveukupan narod nema na leđima te udarce koje je onda imao, nema razloga da se pobuni kao onda. Sveukupno, ono je bila posledica dugogodišnje represije. E, sada, ja naravno ne mislim da ne treba na taj način reagovati – ovi ne pružaju razloge koje je pružao Milošević – ali treba preko kulture zaista govoriti ljudima.

RSE: Šta im reći? Gde ih vodi vlast koju simbolišu Ivica Dačić, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić?

Arsenijević: Očigledno je iz onoga šta vidimo ovih dana šta se dešava gde ih vodi – na primer - nedavanje prava Kosovu za rešavanje svojih unutrašnjih problema, da ne kažem i regionalnih.

RSE: Šta bi ste im savetovali? Da priznaju Kosovo?

Arsenijević: Da ja mogu, da sam u situaciji kao oni, ja bih priznao Kosovo. Zašto? Pa jel' mi imamo bolje rešenje? Ne da ga nemamo, nego nemamo ga ni u perspektivi. I nikada ga mi nećemo imati jer smo slabi. Dominiraju određene civilizacije. Sada dominira Amerika, dominira Rusija, Kina sa fantastičnom ekonomijom, i sada mi – jedna mala zemlja, opet mi kao nećemo. I naravno, mi uvek gubimo. Pa mi nismo dobili ni rat! Što se Ivica Dačić oslanja na to kako su i šta su nama Nemci uradili, pa zaključuje kako smo mi dobili rat. Pa nismo mi dobili, zna se ko je dobio rat. Dobile su sile koje su nas oslobodile. I to je sve zato što su to civilizacije koje su u svakom smislu iznad nas i one će to biti i nadalje. Mi prosto nismo sposobni da se odupremo tome. To Kosovo – ne da nas uvlači unazad, nego nas ljudi koji su došli na vlast odvlače unazad tim pitanjem. Koje je rešenje? Ja bih ga rešio na taj način što bih, naravno, prihvatio tu realnost. To je realnost. Ako se govori o jednom italijanskom ili belgijskom iskustvu, to je bila realnost. Imamo li sada Škotsku kao realnost? Englezi će prihvatiti tu varijantu. Pa Irska. I šta sad mi kao nećemo? Sve je to zato što je to jedino pitanje kojim oni mogu da se bave.

RSE: Nije jedino. Evo, vi ste se oglasili povodom pitanja ograničavanja autonomije Vojvodine.

Arsenijević: Ja govorim u suštini o ograničavanju, znači i o ograničavanju autonomije Vojvodine, baš kao i o ograničavanju koje imamo zbog Kosova.

RSE: Šta se menja u vašem životu sada kao nekom ko živi u Vojvodini zbog toga što je Ustavni sud doneo odluku kojom se ta autonomija ograničava?

Arsenijević: Ja živim u Vojvodini. Živeo sam u Valjevu, pa sam gledao da sačuvam to ognjište. Sad živim u Vojvodini i hoću ovo ognjište da sačuvam. Mene u tom smislu ne zanima ništa van ove Vojvodine. Zato što svaki čovek koji živi u tom svom prostoru, u svojoj jazbini, on je po pravilu čuva. I time zapravo čuva sve. Ja verujem da će se budućnost baviti kontinentalnim problemom, dakle, štitićemo kontinente, nećemo štititi vere ili religije. Čovek će se civilizovati. Naravno, treba dosta vremena da prođe. Ovo što se kod nas događa, događa se zbog toga što je to proces.

RSE: Odakle ta stalna ambicija da se spusti nivo autonomija Vojvodine? Zašto ta priča barem nikada da se završi?

Arsenijević: U pitanju je uvek moć. Vojvodina je, naravno, prostor, jedinica, jedna činjenica koja je vrlo bitna u bilo kom smislu, poljoprivrednom, ekonomskom. U Srbiji gotovo da i nema više mesta gde se nešto može odraditi. U Vojvodini ima poprilično mesta i ovde se može štošta učiniti – za Srbiju, ne govorim sada za Vojvodinu, ali – ne na taj način na koji oni to rešavaju. Kako sada da je Tadić imao odličnu komunikaciju sa ljudima iz Vojvodine iako je isti Ustav bio u pitanju?

RSE: Bilo je tu i problema. Sećate se, nije došao na proglašenje Statuta u Novi Sad, nije baš da je to išlo glatko.

Arsenijević: Nije došao, ali – dao im je prava, oni su ih koristili.

RSE: Ali, rekao bih, upravo ta dvolična politika koju je simbolisao Boris Tadić po mnogima je odgovorna za ovo što danas imamo. Je li bio dvoličan Boris Tadić?

​​Arsenijević: Ja ne mislim da je bio dvoličan. Moram opet da kažem da je prosto bio u toj jednoj procesnoj poziciji da stvari rešava na jedini mogući način. Dakle, on je njima dao njima da vode tu priču. Da se razumemo, ako im nije dao da vode Vojvodinu, pa šta su onda ovi sada ukinuli? Ja smatram Tadića najmanjim grešnikom u svemu ovome.

RSE: A i pomilovao vas je.

Arsenijević: (smeh) Pa može se reći – poprilično.

RSE: Pa jeste. Gonili su vas, hapsili su vas zbog krivičnog dela iz '99. godine, a onda se, zahvaljujući njegovoj intervenciji, od toga potpuno odustalo.

Arsenijević: Jeste, ali nije mi to razlog. Ja sam za sve vreme dok je god on bio na vlasti govorio o njemu negativno, ali sada, kad čovek nije u vlasti, ne dozvoljavam sebi da kažem nešto negativno, jer sada se i pokazalo da je on bio pozitivniji od svih sada ovih, i njegovih čak. Upravo se o tome radi – imamo sada jednu distancu i možemo da budemo realni. Ja gledam da budem objektivan, da ne pljujem ljude. On me nije pomilovao. Ja sam bio osuđen na tri godine robije za vreme Miloševića, uspeo sam da pobegnem posle sedam meseci iz zatvora. Kada se završio 5. oktobar, otišao sam u Crnu Goru, da ne bih bio Maki. Ne bavim se politikom, ne zanima ih šta slikam, hoću da radim moleraj – tamo sam sve to radio, zarađivao za decu, imam šestero dece.

RSE: Jasno je da je bila greška sistema to što optužnica protiv vas nije bila povučena. Ona je bila jedna od tipičnih političkih optužnica iz Miloševićevog vremena.

Arsenijević: Ali, kad su me uhapsili, nije me on pomilovao, nije postojao razlog da me pomiluje, ja nisam osuđen. Mene je trebalo suditi, ja sam odbijao suđenje; oni su našli model za povlačenje optužnice i on je povukao optužnicu. On je potpisao povlačenje optužnice i tako sam se ja oslobodio.

RSE: Sad, 2012. kad imamo to što imamo, je li vreme za akciju?

Arsenijević: Došlo je vreme da se na jedan način progovori. Ja mislim da je ovo način, da se ljudi iz kulture udruže – a vidite da se skidaju (iz Valjeva je skinuta Katarina Marinković, direktor Kulturnog centra, magistar). Kud nas vodi sve to? U Vojvodini sam s određenim ljudima koje sam naveo već zaseo i pričamo o tome kako i na koji način „opasuljivati“, znači govoriti građanima u kojoj su poziciji, s kim se nalaze, ko su ljudi na vlasti. Ovi ljudi ne znaju ko je na vlasti, ali kada bi mogli da čitaju, kada bi se bavili tim i čitali, oni bi sada, iz ovoga što se sada dešava, mogli da shvate o čemu se radi. Dakle, ne možeš ti uslovljavati Nemačku, Ameriku, prosto nisi u poziciji.

RSE:  Kako bi ste opisali jednom rečju aktuelnu vlast? Jesu li oni opasni?

Arsenijević: Oni su loši za Srbiju. Oni nisu rešenje za Srbiju. Oni su posledica. Nisu bili alternativa.  I ovo sada što imamo na političkoj sceni nije alternativa, takođe. Sve su to stari političari. Nema te nove svesti koja će doći u poziciju da vlada, a da je oslobođena svog nasleđa.

 

22.10.2012.

NOVAK ĐOKOVIĆ, VJERNIK S REKETOM: GUSLANjE SA AMFILOHIJEM

Novak Đoković, vernik s reketom 

Guslanje sa Amfilohijem

 
Ljubi, ljubi al glavu ne gubi: Novak Đoković duboko jezikom zaronjen u ikonu
Ljubi, ljubi al glavu ne gubi: Novak Đoković duboko jezikom zaronjen u ikonu

..........................................................

Kako javljaju uzbuđeni srboidni mediji u Crnoj Gori, Novak je u Podgoricu stigao privatnim avionom, u društvu roditelja, uz impresivno obezbjeđenje. Potom je automobilom otputovao do Jasenovog Polja gde je prisustvovao osveštanju hrama Svetog arhangela Mihaila, čiji je jedan od velikih donatora, uz Mateju Kežmana, nekadašnjeg fudbalera Partizana. Hram Sv. arhangela Mihaila izgrađen je, ako nekog interesuje, prema arhitektonskom rešenju arhitekte Petra Todorovića. Prenosimo erotski vlažne izveštaje srpskih novinara iz Crne Gore o poseti Family Đoković, sa duhovno slatkorečivim međunaslovima iz e-osveštenja  

Heavy metal za hard-core: Risto Sotona i Novak Đoković, brothers in rock
Photo: www.svetigora.com

 ...........................................................

SRPSKO SLAVLJE BEZ MREŽICE: Jasenovo Polje juče je, za stanovnike tog sela u blizini Nikšića, bilo “centar svijeta”: nekoliko hiljada ljudi došlo je da vidi tenisera Novaka Đokovića koji je obišao rodno mjesto svojih predaka i prisustvovao osveštanju hrama čiju su gradnju finansijski pomogli on i njegova porodica. “Ovoliko ljudi i auta selo ne pamti. A nije ni čudo jer ne dolazi nam bilo ko. Dolazi nam Novak Đoković, najbolji među najboljima”, govorili su ponosno mještani.

ČUDOTVORNI OSMEH ĐOKOVIĆA JUNIORA: Iako je povod Novakovog dolaska bilo osveštanje crkve posvećene Svetom arhanđelu Mihailu, hiljade prisutnih iz cijele Crne Gore, ali i Bosne, nijesu bili tu zbog crkve. Razlog njihovog dolaska bio je Novak. Prevelika gužva, povici oduševljenja, aplauzi, djeca, ali i stariji, koji pokušavaju da stignu do Đokovića i dobiju autogram, a oni srećniji i fotografišu se sa njim, sveštenstvo koje pokušava koliko-toliko da kontroliše narod, a Novak u pratnji roditelja Dijane i Srđana, strica Gorana i tetke Jelene, uspio je da fanovima pokloni osmijeh. Za mnoge i to je bilo dovoljno.

AMFILOHIJE ODGOVARA BEKHENDOM: “Ovdje je narod krenuo da gradi crkvu, ali je bilo ponestalo snage pa je porodica Đoković, na čelu sa Novakom, pritekla u pomoć da se završi. Oni su ovu svetinju gradili svojom ljubavlju, obilnim prilozima i pažnjom i dali veliku snagu graditeljima iz ovoga mjesta, posebno Petru Đokoviću, koji je iako u godinama radio kao da je mladić“.

DIRLJIVA ISPOVEST RISTA SOTONE:  „Stigao sam iz Latinske Amerike, i gdje god sam svratio pitali su me, posebno djeca, da li znam Đokovića. Njegov sportski podvig zasniva se upravo na onome o čemu govorimo, o žrtvi i podvigu koje on daje u igri, koju uvijek proprati sa svetim, časnim krstom“, kazao je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Amfilohije.

Hristolika familija: Mama Diana, sin Novak, tata Srđan, i čovek u crnom
Photo: www.vijesti.me

............................................................ 

KAKO JE NOVAKU ZAIGRALO SRCE IZ MONAKA: „Prelijep je osjećaj vidjeti bratski narod koji se okupio u ovolikom broju. Meni je srce zaigralo a nadam se da je i vama. Neka vam ova blažena crkva bude spokojno mjesto gdje ćete uvijek pronalaziti mir, veselje, slobodu i neka vam ona bude ukazatelj na pravi put, put pravde i istine i najčistije emocije, a to je ljubav jer će ona spasiti sve“, poručio je Novak.

PRAVOSLAVNI NAVIJAČI: I opet skandiranje, kao da je stadion u pitanju, a ne porta hrama čija gradnja je počela 2007. godine i koju je finansijski pomogao i fudbaler Mateja Kežman. Njemu i ostalim ktitorima dodijeljena su priznanja, a tata Srđan Đoković je odlikovan ordenom kralja Milutina.

DEDA S NEBA: „Ovo je za nas jedan od predivnih dana kojih u posljednje vrijeme imamo mnogo zahvaljujući Novaku i njegovim sjajnim rezultatima, što je na ponos čitavog srpskog naroda gdje god se nalazio. Jelenin, Goranov i moj otac Vlado nažalost nije dočekao ovaj prelijepi dan da bude ovdje sa nama. Preminuo je prije šest mjeseci, ali je njegova želja bila da se baš ovako dogodi i siguran sam da on to posmatra sa neba i da smo mu učinili veliku radost“, kazao je Novakov otac Srđan i obećao da će od sada češće dolaziti u postojbinu.

Zvuk mojih gena: Đoković, gluv za melodiju
Photo: radiosvetigora

 ...........................................................

NOVAK CRKVENI PJEVAČ, VEĆ SJUTRA – GUSLAR: Đokoviću su na poklon uručene gusle, dok je on obećao da će naučiti da svira na njima i da će tako slijediti svoje pretke. Dok ne postane guslar oprobao se u crkvenom pjevanju. Naime, kada je crkveni hor prepodobne mati Angeline počeo da pjeva ustao je i Novak i pjevao zajedno sa njima. Nevješto, ali od srca tako da mu je oprošteno, iako je pogriješio melodiju.

VIRTUOZ NA JEDNOJ ŽICI: “Obećavam da ću naučiti da sviram gusle kao što su to radili i moji preci”, poručio je Đoković.

OTIŠAO A DA KULTURNO-UMJETNIČKI PROGRAM NIJE PROBAO: Planirani kulturno-umjetnički program nije održan jer okupljeni narod to nije dozvolio pošto su svi željeli da vide Novaka koji je, nakon što je obišao grob gdje su sahranjeni njegovi pređed Milorad i prababa Sara, otišao.

ĐOKOVIĆ O ĐOKOVIĆU: “Evo prvi put je i Novak došao u postojbinu Đokovića. Znači on nama puno. Ali ne samo Đokovićima nego cijeloj Crnoj Gori jer Novak je ličnost svijeta, jedan džentlmen kakvog nigdje nema. A vide se kod njega naši geni – stamen je, postojan i valjan kao svi Đokovići“, sa ponosom je kazao predsjednik odbora za izgradnju hrama Petar Đoković.

JUST ANOTHER OLDER ĐOKOVIĆ: Mirko Đoković, koji ima 71 godinu, nije krio ponos zbog najpoznatijeg rođaka zbog koga i selo posta poznato. „Ko se ne bi ponosio Novakom. To je momak za primjer, onakav kakvog nigdje nema. Uvijek su Đokovići bili priznati, ali Novaku nema premca. Sjećam se Novakovog đeda Vlada. Bio je samo takav čovjek, mada kod Đokovića ne može biti loših ljudi. Ne bi ni Novaku bilo loše da liči na đeda, jer ima na koga da liči“, kazao je Mirko.

* Svi citati, nasumice, preuzeti iz srboidne medijske sfere u Crnoj Gori 

 

Novakovo crkveno osveštenje

Euforija: Novakovo crkveno osveštenje

Religiozno-sportska manifestacija održana u čast Novaka Đokovića u nedođiji zvanoj Jasenovo polje, okončala se bez žrtava, bez obzira na fizičke napore verujuće publike da pipne ili štipne drugog tenisera sveta. ...

22.10.2012.

SULjO MUSTAFIĆ: POZITIVNA CG I MANjINSKE STRANKE NEMAJU KAPACITET ZA STABILNU VLADU

Mustafić: Pozitivna CG i manjinske stranke nemaju kapacitet za stabilnu vladu

Suljo Mustafić

....................................................

Koalicija Evropska Crna Gora osvojila je na izborima najviše glasova, ali savez čiju okosnicu čine Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija prvi put je ostao bez apsolutne vlasti nakon 2001. godine.

Nakon izbora jasno je da bez podrške partija manjinskih naroda, Bošnjačke partije, Hrvatske građanske inicijative i albanskih partija, ne može da bude formirana nova vlast u Crnoj Gori.

Šef poslaničkog kluba Bošnjačke stranke Suljo Mustafić u intervjuu za RSE kaže da će organi stranke narednih dana odlučiti o daljim političkim koracima, kada su u pitanju postizborne koalicije.


RSE: Gospodine Mustafiću, predstavnici Bošnjačke stranke, Hrvatske građanske inicijative i Force dogovorili su zajednički nastup u pregovorima o postizbornim savezima. Sa kakvom platformom ćete izaći pred potencijalne partnere za formiranje vlasti u Crnoj Gori, zapravo što je suština zahtjeva sve tri manjinske partije?

Mustafić: Platforma sadrži ono što su krucijalni zahtjevi manjinskih naroda u Crnoj Gori, a koje sada predstavljaju ove partije kao njihovi autentični predstavnici i uglavnom se odnosi na unapređenje položaja i statusa manjinskih naroda, te boljih uslova života u sredinama u kojima žive pripadnici Bošnjaka, Hrvata i Albanaca. Naravno, mi imamo široko razumijevanje između nas kao nekih partnera u ovom savezu i sigurni smo da ćemo i kod naših eventualnih koalicionih partnera naići na razumijevanje za naše zahtjeve.

RSE: Mediji već danima špekulišu kako ćete tražiti konkretne pozicije u budućoj valsti. Koliko je to daleko od istine, a koliko blizu?

Mustafić: Nama je mnogo bitnije da riješimo statusna pitanja, da sistemski rješavamo probleme koji se tiču manjinskih naroda, što naravno ne znači da u eventualnom formiranju buduće vlade nećemo tražiti nekoliko resora. Ne bih se sada bavio medijskim špekulacijama, ali u svakom slučaju mislimo da nam i kapacitet koji imamo kao predstavnici manjinskih naroda, a bogami i broj glasova koje smo osvojili na proteklim izborima, daje mogućnost da pregovaramo sa dosta čvrstih pozicija i da i kroz taj vid učešća u izvršnoj vlasti možemo ostvarivati ono što su interesi manjinskih naroda.

RSE: Prije par dana ste izjavili da su vam još aktuelni partneri iz vlasti, odnosno Koalicija evropska Crna Gora, prioritetni u pregovorima. Što to znači - da li ćete razmatrati samo njihovu ponudu, ili ćete tek nakon što sagledate i ostale donijeti konačnu odluku?

Mustafić: Nakon što usaglasimo platformu i usaglasimo se među sobom o implicitno daljem zajedničkom djelovanju, mi ćemo najprije razgovarati sa koalicijom Evropska Crna Gora. Smatramo da nam je to prirodan i logičan partner i da su nam ipak, budući da smo bili partneri u prethodnom periodu, razgovori sa njima na prvom mjestu. No, naravno, ukoliko se ti razgovori ne okončaju na odgovarajući način, spremni smo da razgovaramo i sa eventualnim drugim partnerima.

RSE: U blok za formiranje buduće vlasti vas zovu i iz Demokratskog fronta. No, njih baš i ne vidite kao moguće partnere u vlasti. Koji su ključni razlozi?

Mustafić: Rekli smo više puta da se partnerstvo mora bazirati na uzajamnom povjerenju, ali, bogami, i na uzajamnim sličnostima, ili makar programskim odrednicama koje vas vezuju. Nažalost, iz tog bloka u prethodnom periodu nijesu mnogo uradili u smislu eliminisanja nekih mogućih prepreka u pregovorima, odnosno onih odrednica u svojim programima koji bi opterećivali te pregovore, a to su prije svega odnos prema ratu i genocidu koji se desio u BiH, kada su albanske partije u pitanju odnos prema priznavanju Kosova, i još niz drugih stvari koje se uglavnom tiču nedavne prošlosti na teritoriji nekadašnje Jugoslavije. I, svakako, naš nedvojbeni stav je da Crnu Goru vidimo u NATO alijansi, a mislimo da u tom bloku postoje krupne razlike koje taj blok čine veoma heterogenim u vezi s ovim pitanje i veoma teško bismo se mogli oko toga dogovarati.

RSE: Pojedini ljudi iz Demokratskog fronta su bili sljedbenici politike koja je dovela do rata na prostorima bivše Jugoslavije i bili partneri režimu Slobodana Miloševića. Njihov stav o genocidu u Srebrenici i o zločinima u BiH je takođe kamen spoticanja. No, zar u redovima Evropske Crne Gore, i to na najvišim pozicijama, ne vidite one koji su takođe bili  partneri Miloševiću i koji su bili na čelu države u vrijeme deportacije bh. izbjeglica, u vrijeme egzodusa Bukovičana?

Mustafić: I u Frontu i među nekim drugim opozicionim partijama postoje neki političari koji su bili u toj ideologiji koja je sprovodila ili pomogala Slobodanu Miloševiću da čini ova zlodjela po Crnoj Gori ili nad njenim građanima ili u okruženju Crne Gore. Ali u svakom slučaju moramo se složiti sa činjenicom da je od prije nekih 15 godina, 1997. godine, okosnica sadašnje Koalicije za evropsku Crnu Goru, a to je gospodin Đukanović i ljudi okupljeni oko njega, u njegovoj partiji, su napravili otklon od politike Slobodana Miloševića. I taj otklon i ta sinergija koja se kasnije desila sa manjinskim narodima dovela je do nezavisnosti Crne Gore. To je nešto što su političke činjenice i nešto što je diferencija specifika koja određuje odnos vlasti, odnosno ove koalicije prema ključnim državotvornim pitanjima Crne Gore i prema manjinskim narodima od 1997. godine.

RSE: Međutim, takođe je činjenica da Crna Gora, njeni građani, kompletno društvo još nemaju nijednu pravosnažnu presudu za ratne zločine počinjene na njenoj terotoriji, za pojedine zločine počinjene nad Bošnjacima.

Mustafić: Mi ćemo kroz institucije, to nam je zapravo i jedan od važnih ciljeva, se zalagati da se ti procesi dovedu do kraja, dakle da se donesu pravosnažne presude i za slučaj deportacija bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore i za slučaj etničkog čišćenja sela Bukovice kod Pljevalja i za Morinj i za slučaj Štrpaca, da se svi ti slučajevi do kraja rasvijetle i da se ustanovi i komandne odgovornosti i objektivne odgovornosti za sve ono što se dešavalo 90-ih godina, jer smatramo da samo na takav način se može do kraja vraćati povjerenje građana u institucije države, odnosno povjerenje manjinskih naroda, koje još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou kada su državne institucije Crne Gore u pitanju.

RSE: Vratimo se postizbornim ponudama. Manjinske partije su dobile i poziv Pozitivne Crne Gore za razgovore o formiranju manjinske prelazne vlade. Koliko vam je ta ideja interesantna? Inače, utisak javnosti je da su programi Pozitivne i manjinskih partija vrlo slični kada su u pitanju Crna Gora i evropske integracije.

Mustafić: U neku ruku ste u pravu što se tiče nekih programskih odrednica, mada nam se čini da je Pozitivna Crna Gora ipak jedan konglomerat različitih političkih ideja, i ideja koje baš i ne vide manjinske partije kao autentične predstavnike, nego i oni pokušavaju da kroz svoj neki obrazac ponašanja i djelovanja malo stave ustranu manjinske političke interese. Ali u svakom slučaju neke njihove ideje su nam programski ipak bliske i možda bi se moglo razgovarati i sa njima o nekoj budućoj saradnji. Ali politički kapacitet koji imaju i manjinske partije i Pozitivna Crna Gora, čini nam se da je toliko ipak mali da može činiti jednu stabilnu buduću vladu, makar i u tranzicionom periodu. Dakle, o svim ovim odlukama koje su na dnevnom redu i koje će donijeti Bošnjačka stranka, i vjerovatno i ostale partije koje su sada u ovom malom političkom savezu, će se izjasniti naši partijski organi, Glavni odbori i Predsjedništvo, narednih dana i na temelju tih odluka mi ćemo napraviti dalje političke korake.

 

22.10.2012.

BEND SOPOT: MUZIKOM PROTIV STEREOTIPA O BALKANU

Bend Sopot: Muzikom protiv stereotipa o Balkanu

Članovi benda "Sopot"

..............................................

U moru loših ocjena o procesu evropskih integracija Bosne i Hercegovine i ponovnog ukazivanja kako su za zastoj u reformama odgovorni domaći političari koji očito i ne znaju u boljem svjetlu predstaviti zemlju, s vremena na vrijeme pojavi se i neki svijetao primjer. I ovaj put, dobri ambasadori nisu diplomate, već grupa mladih ljudi, umjetnika, okupljenih u banjalučki bend „Sopot“.

Članovi grupe „Sopot“ ovih dana su okončali turneju dugu preko 6000 kilometara putujući po Zapadnoj Evropi. Gradec, Beč, Berlin, Malme, Oslo, Geteborg, Ajndhoven, Dortmund, Augsburg, Minhen i na kraju Ljubljana. To su gradovi u kojima su brojnoj publici predstavili svoje poimanje muzike.

„Ovo nam je deseti koncert. Mi smo sad na evropskoj turneji i drago nam je da je završavamo baš ovdje, u Ljubljani.“

PR menadžer benda, Suzana Vukmir za RSE kaže:  „Publika je bila sjajna. Ljudi su se odazivali na muziku zaista fenomenalno, raspitivali su se za naš jezik, za našu kulturu. Naravno, najviše su se interesovali o  našem bendu, ali generalno ih je zanimala cjelokupna situacija u našoj zemlji i na Balkanu, kao i uopšte muzička scena u našoj zemlji i našem gradu. Zanimalo ih je i kada će bend ponovo doći u njihove gradove.“

Ono što krasi djelo „Sopota“ jeste taj spoj modernog i folklornih motiva sa naših prostora. Petar Topalović, osnivač i vokal benda, bas gitarista Đurica Štula, bubnjar Saša Predojević i Milan Aćimović koji je zadužen za klavijature, efekte i prateće vokale, glavni su 'krivci' što publika uživa u transu balkanske izvorne muzike. Sam naziv benda „Sopot“ na staroslovenskom znači izvor.

VIDEO: Sopot- Jesmo kako nismo


Frontmen Petar Topalović priča da njihova muzika ima snažne poruke u kojima ljudi treba da preispituju sebe.

„Uglavnom se osvrćemo na brzinu današnjeg života i šta to sve nosi sa sobom u smislu kako ljudi trenutno žive. Mi smo umjetnici i mislimo da je umjetnost življenja najveća umjetnost. Ono što mi poručujemo jeste da pored pribavljanja materijalnih dobara, treba da se razmišlja i o onom drugom, unutrašnjem, duhovnom životu, da se nekad malo stane na loptu i da se razmisli o nekim osnovnim duhovim potrebama koje svaki čovjek ima, da se ne smije gaziti preko toga samo zarad materijalne koristi.“

„Sopot“ je sjajno predstavljao svoju zemlju i svoj grad budući da je to jedini bend iz Banjaluke koji je u svoju mapu upisao tako veliku turneju. Petar Topalović navodi da bi trebalo dati više mogućnosti mladima - umjetnicima, sportistima  i svima onima koji mogu poslati sliku u kojoj se vidi da smo i mi dio Evrope.

„Na primjeru 'Sopota' mi smo vidjeli da se ljudi, koliko god da su bili iznenađeni da jedan bend iz Bosne i Hercegovine tako zvuči i ima taj pristup svom poslu, ipak iznenade – zato što uglavnom primaju negativne informacije koje su vezane za naš prostor. Onda se pozitivno iznenade kad vide da ima i druga strana priče osim te neke negativne. Ustvari, mi smo ti koji trebaju da rade na popravku našeg imidža. Ukoliko to ne budemo mi radili, sigurno je da neće niko za nas raditi.  Jako je bitno da na jedan pozitivan  i savremen način prezentujemo ono što mi imamo.“

I na kraju, naravno, još malo muzike -  uz poruku da se i ovaj put pokazalo kako umjetnost spaja ljude dobrom energijom i da tu ne postoje niti političke niti bilo koje druge granice.

VIDEO: Live u Metelkovoj, Ljubljana

 

22.10.2012.

BiH NESPREMNA OČEKUJE EU U SUSJEDSTVU

BiH nespremna očekuje EU u susjedstvu

Zastava EU

..................................................

Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine u saradnji sa Privrednom komorom RS u Banjaluci upriličila je Info-dan za privrednike na temu „Pristupanje Hrvatske Evropskoj uniji – izazovi i šanse za privredu BiH”. Predstavnici privrednih komora i privrednici ponovo su apelovali na vlasti u BiH da izvrše svoje obaveze kako se ne bi desilo da 1. jula 2013. godine, kada Hrvatska postane punopravna članica EU, privreda BiH izgubi značajno tržište.

Privreda BiH već od početka naredne godine mogla bi se suočiti sa ozbiljnim problemima kada je u pitanju izvoz u Evropsku uniju. Bosna i Hercegovina značajno zaostaje kada je u pitanju pripremljenost za ulazak Hrvatske u EU, a domaće vlasti nisu učinile skoro ništa na stvaranju povoljnijeg poslovnog ambijenta za privrednike, mišljenja je Duljko Hasić iz Spoljnotrgovinske komore BiH.

„To se prvenstveno odnosi na odgovarajuće strukturne i ekonomske reforme. S tim u vezi usvojena su dva zakonska propisa i uklonjene dvije prepreke koje su bile ključne vezano za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Ostao je još jedan i ovom prilikom apelujemo na vlasti Bosne i Hercegovine da usaglase stavove i da savladamo još tu prepreku kako bismo, paralelno sa ostalim zemljama u regiji, prvenstveno zemljama iz okvira sporazuma CEFTA, mogli sarađivati odnosno ravnopravno ostvarivati vanjskotrgovinsku razmjenu.“


Hasić je i naglasio da Bosna i Hercegovina ne može do 1. januara 2013. godine, kada počinju važiti pojedini standardi Evropske unije na granici sa Hrvatskom, ispuniti sve uslove koji se tiču usvajanja zakonodavne regulative i uspostavljanja graničnih inspekcijskih prelaza, tzv BIP-ova .

„Naime, imamo široku lepezu otvorenih pitanja, kao što vam je poznato. Kada su u pitanju BIP-ovi, znači granični prelazi vezano za proizvode biljnog i animalnog porijekla, imamo samo dva. Zaista je to malo, tražimo još tri. Nadamo se da će Evropska komisija i hrvatska strana imati razumijevanja da nam dozvole makar još jedan ili dva granična prelaza. Jednako važno pitanje jeste i prolaz kroz Neum. Naime, to pitanje još nije riješeno, kao i pristup teritorijalnim vodama luci Ploče. Apelujemo na vlasti Bosne i Hercegovine da što prije usaglase stavove sa Republikom Hrvatskom i da se omogući rješenje tog izuzetno krupnog problema. Pitanje prolaska kroz Neum je isto toliko bitno za Bosnu i Hercegovinu i njenu privredu koliko i pitanje ostatka Hrvatske za dubrovačko zaleđe.“

Olivera Radić, rukovodilac Centra za makroekonomiju Privredne komore RS, ipak se nada da neće doći do značajnijeg smanjenja trgovinskog salda sa Hrvatskom, koji je prošle godine bio pozitivan za ovaj bh. entitet.  Vrijednost izvoza u Hrvatsku je u ukupnom izvozu iz Republike Srpske 13,1 posto, dok uvoz iz te zemlje čini 6,1 posto od ukupnog uvoza, kazala je Radićeva:

„Posebno je bitno naglasiti da do ulaska Hrvatske u Evropsku uniju moramo raditi prije svega na daljem nastavku usklađivanja zakonodavstva, uspostavljanju odgovarajuće infrastrukture za primjenu tog zakonodavstva u smislu infrastrukture kvaliteta, i sa jedne strane pripremiti privredu za izlazak na tržište Evropske unije, odnosno Hrvatske.“

Skupu u Banjaluci odazvalo se 35 kompanija. Miroslav Turnšek, direktor prijedorskog preduzeća konditorskih proizvoda 'Mira Cikota', koje je inače u većinskom vlasništvu hrvatskog 'Kraša', i izvozi 82 posto svoje proizvodnje, mišljenja je da dolazak granice Evropske unije do granica Bosne i Hercegovine neće bitnije uticati na rad ovog preduzeća.

„Mislim da nećemo ništa izgubiti, nego da ćemo, vjerovatno, i dalje izvoziti, pošto imamo sve standarde, imamo sve kontrole, imamo svoje laboratorije kontrole proizvoda itd., a šta će se desiti ulaskom Hrvatske, još uvijek ne znamo. Može se desiti čak da se jedan dio proizvodnje iz 'Kraša', iz Zagreba, prebaci 'Miri Cikoti'. O tome se dogovara, vjerovatno da je perspektiva da se i ovdje zaposli jedan dio ljudi i da 'Mira' ima bolju perspektivu u narednom periodu.“

Igor Gavran
.......................................
​​Prema mišljenju Igora Gavrana iz Spoljnotrgovinske komore BiH, izazovi za Bosnu i Hercegovinu ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju ogledaju se u prijetnjama mogućeg gubitka dijela ili cijelog hrvatskog tržišta, ali kako je rekao, to će prije svega zavisiti od ponašanja bh. vlasti u narednom periodu.

„Ne smijemo prihvatati alibije da je kasno, da je tržište izgubljeno, da trebamo samo spašavati što se spasiti može, već da oni koji još uvijek imaju vremena u nadležnim institucijama budu natjerani da svoje obaveze konačno izvrše, a institucije Evropske unije koje su za sada prihvatile ograničenje našeg izvoza na samo dva granična prelaza, da prepoznaju tu našu spremnost da uslove ispunimo, pokažu više razumijevanja za naše potrebe i da se ovo pristupanje dogodi u obostranom interesu ili barem većem dijelu interesa Bosne i Hercegovine, a ne - kao što sada situacija postavlja - da se zadovoljavaju ili žele zadovoljiti svi interesi Republike Hrvatske, a da je interes Bosne i Hercegovine i njene privrede potpuno u sjeni, da ne kažem – potpuno ignorisan.“

Info-dan za privrednike, kako je najavljeno, uskoro će se održati još u Zenici, Sarajevu i Mostaru.

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58122767

Powered by Blogger.ba