Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

14.10.2012.

BIJELA KNjIGA ZA NERIJEŠENE PROBLEME GRAĐANA

Bijela knjiga za neriješene probleme građana

Ilustrativna fotografija

..................................................

Rješenje statusnih i imovinskih pitanja građana, nastalih kao posljedica raspada nekadašnje Jugoslavije, predstavlja ključ regionalne saradnje. Ta saradnja je veoma važna komponenta u procesu proširenja Evropske unije u kojem se nalaze zemlje Zapadnog Balkana, rečeno je u Sarajevu tokom predstavljanja Bijele knjige, prvog projekta Igmanske inicijative koji je finansirala Evropska unija.

Ekspertni tim Igmanske inicijative, koja obuhvaća preko 140 nevladinih udruženja iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. završio je rad na Bijeloj knjizi koja sadrži preporuke za rješavanje spornih pitanja u svim državama regije. A preporuke govore o statusnim i imovinskim problemima sa kojima se suočavaju građani nakon dezintegracije bivše zajedničke države. Kopredsjednik Igmanske inicijative Vehid Šehić kaže da neke države trebaju da ratifikuju određene međunarodne sporazume, prije svega kada je u pitanju državljanstvo, a na čekanju su i bilateralni sporazumi:

„Da se riješe u prvom redu statusna pitanja građana – pitanje prava na penziju, uvezivanje radnog staža, pravo na zdravstvenu zaštitu, određena imovinska prava koja su različita u ove četiri države, u Hrvatskoj je to najveći problem stanarskih prava. Željeli smo također da kroz preporuke naložimo vlastima da bi trebali riješiti i pitanje devizne štedne građana u ove četiri države, jer smatramo da je to privatna imovina i da ne može biti predmet sukcesije, a nažalost, mnogi neće ni doživjeti dan kada će im biti vraćene pare. Pitanje državljanstva je jako bitno. Pitanje efikasnosti administracije u izdavanju potvrda koje su potrebne za ostvarivanje određenih prava – ti postupci su i jako skupi. Smatramo da bi u takvim slučajevima trebali da budu besplatni. Te preporuke su prihvatile vlade ove četiri države.“

Šehić upozorava da veliki broj građana i poslije 20 godina još uvijek čeka na rješenje statusnih i imovinskih pitanja.

„Negdje oko 600.000 građana ne može da ostvari svoja prava. Tu nismo još uvijek uzeli građane Kosova i to su posebno problemi kad je u pitanju državljanstvo. Najveći problemi su u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj – Bosna i Hercegovina je specifična jer je veliki broj građana Hrvatske gdje su živjeli do 1992. našao svoje prebivalište u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina i Hrvatska u ovom dijelu najviše zaostaju. Biće veliki problem sutra kada se riješi određeni status Kosova između Srbije, Kosova i Crne Gore.“

Aleksandar Popov, kopredsjednik Igmanske inicijative za Srbiju, smatra da je nedostatak političke volje predstavljao najveću prepreku, i da je došlo vrijeme za konačno regulisanje statusnih i imovinskih pitanja u regiji:

Aleksandar Popov
..............................................
​​„Paradoks je, na primer, ako nekome treba neki dokument, prvo treba da obigrava ne znam koliko institucija, umesto da tamo gde se obrati za taj dokument, da oni sami, po pravilu, urade taj posao, koji im zapravo i pripada. Zato smo se mi iz Igmanske inicijative prihvatili ovoga posla, jednostavno da  nateramo naše države da pre svega u oblasti zakonodavstva učine sve što je potrebno da bi ljudi mogli da rešavaju svoja pitanja, tamo gde je reč o međudržavnim odnosima da se zaključe određeni bilateralni sporazumi i da se ovo pitanje konačno zatvori. Nesreća je u tome što su prošle 22 godine od početka raspada nekadašnje Jugoslavije, a ti nesretnici još nisu uspeli da reše svoja elementarna pitanja i prava. Postoji sad veća politička volja i ovde u Bosni i Hercegovini, i u Srbiji i u Crnoj Gori, tako da se nadam da ćemo na neki način uspeti. Naše oružje je upornost. Igmanska inicijativa je upornošću izgurala mnoge stvari, pa se nadam da ćemo i ovo, jer se ne završava to time što su eksperti uradili svoj posao, dali preporuke i projekat je završen. Ne, mi ćemo uporno da prozivamo i proveravamo naše državne organe sve dok ne vidimo da je problem na kraju rešen. Meni je drago da je iza toga svojim autoritetom stala Evropska unija koja je direktno iz Brisela podržala ovaj projekat.“

Renco Davidi, zamjenik šefa delegacije EU u BiH, prenosi da su u Evropskoj uniji uvjereni da su imovinska pitanja bila ako ne potpuno zanemarena, onda tretirana bez potrebne pažnje u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije.

„Bijela kjniga i projekat koji stoji iza ove knjige, dobili su punu podršku Evropske komisije. Ta snažna podrška evropskih institucija ukazuje da riječ o projektu koji predstavlja ključ regionalne saradnje - a regionalna saradnja je veoma važna komponenta u procesu proširenja Evropska unije u kojem se nalaze zemlje Zapadnog Balkana.“

„Uvjereni smo“ - prenosi Renco Davidi – „da se taj proces ne može uspješno okončati, ako se ovi problemi ne riješe na pravi način.“

 

14.10.2012.

POČINjE POSLjEDNjE HAŠKO SUĐENjE - GORANU HADžIĆU

Počinje posljednje haško suđenje - Goranu Hadžiću

Goran Hadžić

......................................................

Idući tjedan u utorak počinje zadnje u nizu haških suđenja, proces protiv Gorana Hadžića, bivšeg predsjednika takozvane Republike Srpska Krajina, pobunjenog područja na prostoru države Hrvatske. Također, nakon petomjesečne pauze koju je dobio za pripremu obrane, nastavlja se suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.

Njegovom bivšem suradniku u vrijeme rata, zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, suđenje se pak ponovno prekida na dva tjedna kako bi se njegova obrana pripremila za unakrsno ispitivanje novih svjedoka tužiteljstva.

Sve je spremno za početak zadnjeg suđenja na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u nizozemskom gradu Den Haagu, nakon čijeg završetka će se zatvoriti i vrata tog UN-ovog tribunala. Hadžić je, kao zadnji u nizu bjegunaca, 161. osoba protiv koje je Haški sud podignuo optužnicu, a za što se tereti podsjetila je nova sudska glasnogovornica Magdalena Spalinska:

„Hadžić, bivši predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, tereti se za niz zločina počinjenih u istočnoj Slavoniji, u Hrvatskoj, od lipnja 1991. do prosinca 1993. godine, uključujući progon, ubojstva, protupravno lišavanje slobode, mučenje, nečovječna djela, okrutno postupanje, deportacije i bezobzirno razaranje.“

Hadžić je uhićen u ljeto prošle godine u Srbiji, a pred sudom se izjasnio da nije kriv za nedjela iz optužnice.

Idući utorak nastavlja se i suđenje Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid u Srebrenici, progone, teror nad Sarajlijama, te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce. Neriješeni problem pred početak suđenja je i dalje vrijeme koje je Karadžić zatražio za izvođenje svoje obrane koju zastupa sam.

„Karadžić je 27. avgusta 2012. podnio spisak od 600 svjedoka odbrane i zahtijevao 600 sati za izvođenje dokaza odbrane. Veće je 19. septembra donijelo odluku kojom je optuženom odobreno 300 sati za izvođenje svih dokaza odbrane. Optuženi je uložio žalbu na ovu odluku, i odluka po ovoj žalbi se očekuje u dogledno vrijeme“, kaže Magdalena Spalinska.

I dok se njegovom političkom šefu u vrijeme rata suđenje nastavlja, proces za iste zločine zapovjedniku Glavnog štaba VRS-a Ratku Mladiću - ponovno pauzira kako bi se obrana pripremila za ispitivanje iduće grupe svjedoka tužiteljstva.

Do sada je iskaz dalo preko 30 svjedoka, a do nastavka suđenja za dva tjedna, 29. listopada ove godine, objaviti će se i nova lista idućih osoba koje će svjedočiti protiv optuženog Mladića.


 

14.10.2012.

ODLIČNI REZULTATI INOVATORA BiH NA IZLOŽBI "ARKA"

Odlični rezultati inovatora BiH na izložbi "Arka"

imageFoto: Arhiv

...................................................

ZAGREB - U Zagrebu je u subotu navečer završena 10. međunarodna izložba inovacija “Arka”, na kojoj su članovi Asocijacije inovatora Bosne i Hercegovine (AIBiH)  dobili gotovo dva puta više priznanja nego što je propisano pravilnikom o nagradama “Arke".

Propisano je da se nagradi do 30 posto izloženih inovacija, a nagrađene su čak četiri od  sedam inovacija članova Asocijacije inovatora BiH.

“Nagradu Arka”, drugu po kvalitetu ove izložbe (prva je “Grand prix Arka”) i najbolju koja je ikada dodijeljena nekoj inovaciji iz BiH, dobio je Zlatan Karabegović iz Banjaluke za automat za izdavanje prepaid kartica.

O vrijednosti ove inovacije govori činjenica da se kartica iz ovog automata dobija za 40 do 100 sekundi, dok je za to u banci potrebno i po nekoliko dana.

O njenoj vrijednosti govore i sljedeća priznanja: diploma “Ruske kuće za međunarodnu naučnu saradnju” te dva poziva autoru da je predstavi na izložbama u Kuvajtu i Teheranu.

Posebno priznanje i čast Karabegoviću predstavlja činjenica da je predsjednik Hrvatske Ivo Josipović proveo desetak minuta na štandu AIBIH i da je najviše vremena proveo u razgovoru s njim.  

Predsjednik Josipović čestitao je bh. inovatorima na kvalitetu inovacija, pri čemu je, kako se navodi u saopćenju AIBiH, vjerovatno, mislio i na inovaciju “ortopedski implantat” sarajevskog hirurga Adnana Dizdara, koju je u novembru prošle godine počela proizvoditi zagrebačka “Instrumentarija”, u novoizgrađenom pogonu koji je otvorio  Ivo Josipović.

Srebrenu medalju “Arke” dobio je Zdravko Bosnić (hidrocentrala sa lopaticama na beskonačnoj traci), a bronzanu Branko Miladinović (elektronski saobraćajac).

Bronzanu medalju dobio je Sašenko Sadiković iz Ljubuškog za punjač mobitela i manjih elektronskih aparata, koji se postavlja na opasač i napaja električnom energijom koja se proizvodi disanjem, dakle, širenjem i sužavanjem stomaka.

Još dva, vrlo značajna jubilarna priznanja Udruge inovatora Hrvatske i Zajednice tehničke kulture Hrvatske dodijeljena su Asocijaciji inovatora BiH i njenom predsjedniku-osnivaču, danas generalnom sekretaru i direktoru Svjetske federacije inovatorskih organizacija- IFIA, Huseinu Hujiću.

Riječ je o diplomama s plaketama zbog podrške međunarodnoj afirmaciji hrvatskih inovatora.

Naime, na  nekim svjetskim izložbama predstavnici AIBIH-a predstavljali su i inovacije iz Hrvatske, ali su ponekad i predstavnici UIH-a  predstavljali i inovacije iz BiH

Punih  55 godina organiziranog inovatorskog pokreta u Hrvatskoj bio je dovoljan razlog što je IFIA upravo u okviru ovogodišnje “Arke” obilježila ovogodišnji Međunarodni inovatorski dan.

Tom prilikom, predsjednik IFIA  Andraš Vedreš uručio je predsjedniku Hrvatske Josipoviću najviše priznanje IFIA – Plaketu Arpad Bogšč, saopćeno je u nedjelju iz Asocijacije inovatora BiH.

(Vijesti.ba/fena)

 

14.10.2012.

BiH: NAČELNICI I POSLANICI SA OPTUŽENIČKIH KLUPA ZA RATNE ZLOČINE

BiH: Načelnici i poslanici sa optuženičkih klupa za ratne zločine

Gojko Kličković u sudnici Suda BiH

...................................................

Gojko Kličković , bivši premijer Republike Srpske i član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke, koji se tereti za ratne zločine nad Bošnjacima u Bosanskoj krajini, (prvostepenom presudom Suda BiH oslobođen je optužbi za ratne zločine, ali je presuda poništena i u toku je obnovljeno suđenje), dobio je najviše glasova na lokalnim izborima i, po svemu sudeći, biće novi načelnik opštine Krupa na Uni. (dio opštine Bosanska Krupa koja se nalazi u RS).

Osim njega, na kandidatskim listama bilo je još nekoliko osoba osuđenih za ratni zločin, kao i onih koji su pod sumnjom da su učinili teška djela protiv čovječnosti. Ova činjenica navodi na pitanje kakva se poruka time šalje, koje su moralne odrednice kod izbora  „narodnih predstavnika u  vlasti“, da li slovo zakona koje omogućava osuđenim ili osumnjičenim za ratne zločine da se kandiduju, može biti jače od morala i pravde?

Gojko Kličković je prije nekoliko mjeseci izjavio kako će biti načelnik Krupe na Uni. Najavio je i ostvario.

Dok se Kličković bude smještao u načelnički kabinet, Tužilaštvo BiH će nastaviti svoj posao na dokazivanju kako je upravo on, uz Mladena Drljaču, odgovoran  za zločine u Bosanskoj Krupi - u toku  je obnovljeno suđenje. Na teret im se, između ostalog, stavljaju napadi na civile nesrpske nacionalnosti u Bosanskoj Krupi, čiji je svjedok i Zahida Ćirić Mušeljić.

„On je bio glavni u štabu SDS-a kad je 1.300 ljudi iz Bosanske Krupe protjerano i pozatvarano po logorima. Među njima sam bila i ja, pa zato ovo lično znam. Svu desnu stranu obale rijeke Une, sva sela, nije ostala ni beba. Sa mnom u šleperu, po ceradom bili su starac od 90 godina i beba od 20 dana. Neka ga upitaju ono kad je pored Krušnice postrojio ljude, pa njegov otac stao i nije dao  da se pobiju ti ljudi“, kaže Zahida Ćirić Mušeljić.  

Prema do sada objavljenim izbornim rezultatima, u Skupštini opštine Šamac mjesto  će sasvim sigurno zauzeti Blagoje Simić, kojeg je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudio na 15 godina, a velike šanse ima i Simo Zarić, kojeg je ICTY osudio na šest godina zatvora.

Odborničko mjesto u Skupštini opštine Zvornik zauzeće i Branko Grujić, kojeg je Sud u Beogradu osudio na šest godina zatvora zbog zločina nad civilnim stanovništvom. Grujić je, prema trenutnim rezultatima, dobio je najviše glasova na kandidatskoj listi SDS-a.

Iznenađujuće je da u BiH gotovo nema političkih reakcija na kandidovanje osuđenih ili osumnjičenih za ratne zločine.

„Bh. javnost zatvara oči pred istinom. Ne samo da velike političke partije nisu osudile tu pojavu nego one ni nemaju hrabrosti da osude zločin, da se distanciraju od zločinaca. Vrlo često možete vidjeti da i te velike političke partije služe za neko pranje prošlosti., tako da mislim da je ovo zaista jedan poražavjući korak nazad. Mislim da bi jedna malo pažljivija analiza pokazala veliki broj takvih likova“, ocjenjuje predsjednik Helsinškog odbora  za ljudska prava RS Branko Todorović.

Zastrašujuća poruka

Jedna od malobrojnih partija koja je izrazila osudu je Posavska stranka sa sjedištem u Orašju, čiji predsjednik Ninoslav Sušilović ističe:

„Reagirali smo na činjenicu da se osuđeni ratni zločinci kandidiraju na pozicije sa kojih su već jednom napravili ratni zločin. Izborni zakon BiH istina ne spriječava osuđene za ratne zločine da se po isteku kazne mogu kandidirati za funkcije sa kojih su i počinili te zločine, ali se postavlja pitanje: ako je po zakonu, je li i moralno? Smatramo da ni moralno ni pravedno zasigurno nije. I važeće bi zakone trebalo ozbiljno preispitati jer smatram politički neprihvatljivim i apsurdnim, ako nam je uopšte stalo do suživota, da je teoretski moguće da krvnik postane narodni predstavnik svojih jučerašnjih žrtava, da ratni zločinci i provodioci etničkog čišćenja trebaju ponovno doći u pozicije sa kojih su već jednom krvavo zloupotrijebili za svoje nečovječne ideje. Reakcije, nažalost, skoro pa i nema.“

Izborni zakon BiH zabranjuje jedino kandidovanje za osobe koje su na izdržavanju kazne ili se nisu odazvale pozivu da se pojave pred sudom zbog povreda humanitarnog prava. Dakle, dopušta kandidovanje po odsluženju kazne. Poruka je, kaže Branko Todorović, zastrašujuća.

„Prije svega, za žrtve, za povratnike, za sve one koji su bili izloženi u periodu od 1991. do 1996. godine etničkom progonu, zločinima, zatvaranju, maltretiranju. Nažalost, pravni okvir je jedno, ali moralna dimenzija je nešto sasvim drugo. Ono što je zaista poražavajuće je da kod građana očigledno ne postoji ni minimum svijesti o tome da ne samo da ratnim zločincima nije trebalo dati jednu političku podršku nego svih ovih godina je trebalo insistirati na tome da se oni nađu pred licem pravde. I to je nešto što zaista može biti poražavajuće, ne samo za lokalne zajednice nego i za BiH u cjelini. Očigledno je da ta jedna distanca i osuda zločina u lokalnim zajednicama ne postoje“, zaključuje Todorović.


 

14.10.2012.

IVO JOSIPOVIĆ ČEKA DA TOMISLAV NIKOLIĆ KORIGUJE IZJAVE O VUKOVARU I SREBRENICI

Josipović čeka da Nikolić koriguje izjave o Vukovaru i Srebrenici

Tomislav Nikolić i Ivo Josipović

Tomislav Nikolić i Ivo Josipović

........................................................

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o odnosima Srbije i Hrvatske koji su se znatno pogoršali nakon dolaska nove vlasti u Srbiji. Sagovornici su bili Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, i Davor Gjenero, politički analičar iz Zagreba.

Bilo je reči o tome da li je do zahlađenja došlo isključivo zbog toga što su na čelo Srbije došli ljudi koji su imali udela u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, šta Nikolić očekuje od  Josipovića, a šta Josipović od Nikolića, u kojoj meri se približavanje Srbije Rusiji odražava na njene odnose sa Hrvatskom, da li intenzivna saradnja Zagreba sa Prištinom izaziva podozrenje Beograda, koje bi međusobne probleme morali rešiti Beograd i Zagreb pre ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, da li loši odnosi Srbije i Hrvatske, ukoliko duže potraju, mogu uticati na stabilnost u regionu, kao i o tome da li bi do kraja godine moglo doći do susreta Josipović-Nikolić.

Omer Karabeg: Nedavno je jedan analitičar rekao da su odnosi između Beograda i Zagreba zamrznuti i da su praktično svedeni na tehnički nivo. Slažete li se sa tom ocenom?

Nikolićeva prošlost je sporna, ne samo za predsednika Josipovića, nego i za dobar deo građana Hrvatske.

Aleksandar Popov: U dobroj meri bi se moglo reći da je situacija skoro takva kako je ocenio taj analitičar. U odnosima Srbije i Hrvatske postoji problem koji bi se u elektrici nazvao razlika u fazi. Kada u Hrvatskoj imamo vladu koja bi bila prihvatljiva za Srbiju, u Srbiji nemamo vladu koja bi bila prihvatljiva za Hrvatsku, kao što je to sada slučaj. U ranijem periodu imali smo obrnutu situaciju. Do sada smo imali dobre, čak veoma srdačne odnose između Josipovića i Tadića. Sada predsednik Josipović ima primedbe na neke izjave novog predsednika Srbije Nikolića. I ne samo to. Nikolićeva prošlost je sporna, ne samo za predsednika Josipovića, nego i za dobar deo građana Hrvatske.

Davor Gjenero: Ta ocjena stoji. Zadnji veliki proboj u odnosima Beograda i Zagreba bio je u novembru 2010. godine, kada je predsjednik Tadić posjetio Vukovar i kada su počeli ozbiljni razgovori o procesu izvansudskog poravnanja koji bi mogao dovesti do povlačenja hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Tada su obojica predsjednika napravila neke simbolične geste. Predsjednik Tadić se ispričao za agresiju na Vukovar, a predsjednik Josipović za stradanje žrtava srpske nacionalnosti od strane hrvatskih oružanih snaga - tako da je razvoj odnosa krenuo u pravom smjeru. Nakon toga se Hrvatska uglavnom bavila završetkom pregovaračkog procesa o pristupanju Europskoj uniji i izborima. Beograd je u to vrijeme, po mom mišljenju,  pogrešno procijenio da će biti lakše razgovarati sa budućom hrvatskom vladom nego sa vladom gospođe Kosor, pa je izgubljeno dragocjeno vrijeme. Nakon izbora u Srbiji, Hrvatska je bila na neki način zatečena. Predsjednik Josipović se povukao iz dijaloga o bilateralnim odnosima, pa cijeli proces de facto stoji.

Omer Karabeg:  Da li je do velikog zahlađenja došlo isključivo zbog promene vlasti u Srbiji, odosno zbog toga što su na njeno čelo došli ljudi poput Nikolića, Dačića i Vučića koji su, za razliku od Tadića i njegove garniture, itekako imali udela u ratu u Jugoslaviji?

Aleksandar Popov: To može biti jedan od razloga. Međutim, realnost je takva kakva je. Činjenica je da je vlada u Srbiji sačinjena od stranaka koje su devedestih godina bile na vlasti, ali to ipak ne bi smelo da bude razlog da odnosi ostanu zamrznuti, jer u odnosima Srbije i Hrvatske postoji niz problema koji se moraju rešiti. Hrvatska će iduće godine ući u Evropsku uniju i ne bi bilo dobro da u Uniju unosi nerazrešena probleme sa Srbijom. Jedno od tih pitanja je granica na Dunavu, a znamo do čega mogu dovesti granični sporovi, ako se blagovremeno ne reše. Hrvatska je to najbolje iskusila sa Slovenijom. Tu je i problem nestalih i pitanje procesuiranja ratnih zločina. Ta pitanja treba što pre rešiti, jer je to u interesu obe zemlje.

U Hrvatskoj je to negiranje srebreničkog genocida doživljeno kao ozbiljan alarm za uzbunu.

Davor Gjenero: Uzrok zahlađenja nije samo prošlost sadašnje vladajuće garniture u Srbiji. Bitno više od ratne prošlosti negativno su utjecale predizborne i postizborne izjave ključnih političkih aktera u Srbiji, prije svega novoizabranog predsjednika Nikolića. Radi se o dvjema njegovim izjavama. Jedna je da je Vukovar uvijek bio srpski grad, a druga da u Srebrenici nije bilo genocida, kojeg je predsjednik Tadić priznao, doduše ezopovskim jezikom pozivajući se na odluku Međunarodnog suda pravde i na međunarodne deklaracije, ali ga je ipak priznao. U Hrvatskoj je to negiranje srebreničkog genocida doživljeno kao ozbiljan alarm za uzbunu.

Omer Karabeg: Sada situacija izgleda ovako. Nikolić kaže da će posetiti Hrvatsku kada ga Josipović pozove, a Josipović poručuje da će susret biti moguć onda kada Nikolić pokaže da je promenio svoj odnos prema susednim državama. Pri tome, on pre svega misli na ove dve izjave koje je pomenuo gospodin Gjenero - jedna je o Vukovaru kao srpskom gradu, a druga da nije bilo genocida u Srebrenici. Teško je, međutim, poverovati da će Nikolić korigovati te svoje izjave. On je uostalom ovih dana ponovo negirao da je u Srebrenici izvršen genocid.

Aleksandar Popov: Pre svega, nije dobro da predsednik Srbije daje takve izjave. Mislim da Nikolić mora shvatiti da je sada šef države, a ne šef opozicione stranke koja nema takvu odgovornost kakvu ima sada kada je na vlasti. Mislim da je on tim neodmerenim izjavama u neku ruku dao alibi predsedniku Josipoviću da odloži susret sa njim jer, da je Josipović s tim požurio, naišao bi na odijum u hrvatskoj javnosti, imajući u vidu Nikolićevu ulogu devedesetih godina. Ne znam da li će Nikolićeva retorika biti promenjena u dogledno vreme i da li će s njegove strane stići neka izjava koja bi zadovoljila Zagreb. Sve zavisi od toga u kojoj meri će Srbija nastaviti put ka evropskim integracijama. Ukoliko Beograd čvrsto ostane na tom putu i ukoliko bude prihvatao sugestije Brisela, može se očekivati da će u neko dogledno vreme Nikolić napravi neki pozitivan gest prema Zagrebu, pa bi konačno došlo i do susreta dvojice predsednika.

Mislim da ne treba očekivati da predsjednik Josipović bude nosilac poboljšavanja odnosa Zagreba i Beograda.

Davor Gjenero: Mislim da ne treba očekivati da predsjednik Josipović bude nosilac poboljšavanja odnosa Zagreba i Beograda, kao što je to bio dok je Tadić bio na čelu Srbije. Meni se čini da se je crnogorski predsjednik Vujanović daleko racionalnije ponašao u vrijeme inauguracije gospodina Nikolića. On je, uvjetno rečeno, prečuo neke neugodne signale, koje je novi predsjednik Srbije uputio Crnoj Gori, i dolaskom na inauguraciju otvorio mogućnost suradnje pod za njega povoljnim uvjetima. Tu se Vujanović pokazao državnički vještijim od svih drugih predsjednika u regiji. Čini mi se da će u narednom razdoblju težište odnosa Zagreb-Beograd biti u kontaktima između ministara vanjskih poslova, gospodina Mrkića i gospođe Pusić, i eventualno između premijera dve države. Gospođa Pusić i gospodin Mrkić su se susreli na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i definirali nekakvu temeljnu agendu. Vidjet ćemo da li će uskoro uslijediti posjeta ministra Mrkića ili možda premijera Dačića. Ako bi se to desilo, onda bi se otvorio prostor za pragmatične razgovore.

Omer Karabeg: Dolaskom nove vlasti u Srbiji u igru je ušao jedan novi faktor koji može uticati na odnose između Beograda i Zagreba, a to je činjenica da se Srbija sve više okreće Rusiji.

Davor Gjenero: U svakom slučaju to bitno mijenja strukturu odnosa, ali to vam je samo drugo lice gubitka entuzijazma za europske integracije koji je u posljednje vrijeme evidentan u Srbiji. Taj gubitak entuzijazma za Europsku uniju razmjeran je porastu interesa za suradnju sa Rusijom. Taj problem bi mogao imati regionalne dimenzije. Zajedno sa Srbijom u tom procesu okretanja Rusiji je i Republika Srpska. Sve to upozorava na mogućnost stvaranja globalnih strateških podjela na ovom prostoru i to takvih koje interesno dijele i sijeku Bosnu i Hercegovinu.

Aleksandar Popov
​​........................................................
Aleksandar Popov: Ne mislim da bio to bio problem. Na kraju krajeva, i Zagreb može negovati odnose sa bilo kojom većom ili manjom državom, a da to ne bude na uštrb odnosa sa Srbijom. U svakom slučaju ja lično bih bio zadovoljniji ukoliko bi se ostalo pri tome da je Evropa apsolutni prioritet Srbije, s tim što to ne bi trebalo da smeta da Srbija razvija dobre odnose sa Rusijom, Kinom ili sa bilo kojom drugom zemljom. Meni se nije sviđala teorija bivšeg ministra Jeremića o neka četiri stuba naše spoljne politike. Mislim da mi imamo samo jedan glavni stub, a to je Evropska unija, s tim što bi i Brisel i naši susedi u regionu trebalo da imaju obzira prema osetljivosti Srbije u odnosu na Kosovo.

Omer Karabeg:  U kojoj meri srpska osetljivost na Kosovo, o kojoj govori gospodin Popov, može biti kamen spoticanja u odnosima između Beograda i Zagreba? Zagreb nastoji da neguje dobre odnose sa Kosovom. Ministrica inostranih poslova Vesna Pusić nedavno je bila u Prištini. Imala je tamo susrete sa visokim državnicima. Srbija nije reagovala, ali sigurno da gleda na to sa podozrenjem.

Davor Gjenero: Ključni politički planeri u Hrvatskoj su svjesni činjenice da Hrvatska trenutno ima intenzivniju komunikaciju sa Kosovom nego sa svim drugim zemljama u regiji, što nije najsretnija okolnost za razvoj odnosa sa Beogradom. Došlo je do niza susreta na izrazito visokoj razini. Predsjednica Kosova je nedavno bila u službenoj posjeti kod predsjednika Josipovića. Gospođa Pusić je netom bila na međunarodnoj konferenciji na Kosovu. Postoje stalni kontakti na razini vlada dvije zemlje. Ministri s Kosova su vrlo često u Hrvatskoj - i u službenim i u neslužbenim posjetama. Zagrebu je, naravno, jasno da Beograd na to gleda sa određenim podozrenjem. To je posebno neugodno zbog toga što se podudara sa hibernacijom odnosa između Zagreba i Beograda. Međutim, ne radi se niti o izazivanju, niti o nekoj sustavno i namjerno vođenoj hrvatskoj politici. Hrvatska je priznala Kosovo zajedno sa nekim srednjoevropskim zemaljama i članicama NATO pakta i ona sasvim sigurno zbog svoga međunarodnog položaja ne može tu praviti nikakve ustupke. Međutim, čini mi se da je zahvaljujući nekim vrsnim diplomatskim profesionalcima na obe strane ta napetost, koja je u početku bila vezana uz hrvatsko priznanje Kosova, danas uglavnom prevladana.

Aleksandar Popov: Ako pratite izjave naših zvaničnika i našu štampu, videćete da odnos naših suseda prema Kosovu nije u fokusu. Nakon velikih potresa i zahlađenja odnosa Srbije sa svim okolnim zemljama koje su priznale nezavisnost Kosova, predsednik Tadić je u  proleće 2010.godine, nakon onog susreta bez kravata sa predsjednikom Josipovićem, najavio novu regionalna politiku Srbije koja je polazila od toga da nesporazume ostavimo iza nas i otvorimo novu perspektivu međusobnih odnosa.

Omer Karabeg:  Mislite li vi da je ova nova vlast prihvatila Tadićevu politiku da se ne treba obazirati na to ko ima kakve odnose sa Kosovom?

Aleksandar Popov: Stiče se utisak da je nova garnitura veoma oprezna. Meni se sviđa način na koji novi ministar spoljnih poslova Mrkić postavlja stvari. U njegovim istupima nema nervoze i vatrenosti, on gleda da stvari postavi u realne okvire. Imam utisak da nova vladajuća garnitura nastoji da odnos suseda prema Kosovu ne bude žarište sporova u regionu. Pri tome, razume se da bi neki potezi ekstremnijeg karaktera izazvali reakcije u Beogradu, ali ovo što se do sada dešavalo i dešava nije bilo povod za takve reakcije.
Omer Karabeg: Koliko su dobri odnosi između Beograda i Zagreba ključni za stabilnost regiona? Da li bi ovo zahlađenje, ukoliko potraje, moglo dovesti do pogoršanja situacije u celom regionu?

Davor Gjenero
........................................................
​​Davor Gjenero: Naravno da se odnosi Zagreba i Beograda preslikavaju na cijelu regiju, iako sam ja vrlo nesklon prema bilo kakvom definiranju tih odnosa kao osovinskih, kao važnijih od odnosa drugih zemalja u regiji. Sve zemlje u regiji moraju biti ravnopravne bez obzira na njihovu ekonomsku i političku snagu i veličinu. Međutim, jasno je da napeti odnosi između Srbije i Hrvatske imaju utjecaj prije svega na Bosnu i Hercegovinu, a onda i na ostale zemlje u regiji.

Aleksandar Popov: Odnosi Beograda i Zagreba sigurno imaju uticaja na ukupne odnose u regionu, ali se slažem sa gospodinom Gjenerom da sve zemlje regiona moraju biti ravnopravne. Ja bih, međutim, ukazao na jedan problem koji će se pojaviti sredinom iduće godine kada Hrvatska postane članica Evropske unije. Hrvatska će tada morati da primenjuje stroga pravila Evropske unije, tako da se može desiti da u nekim slučajevima dođe do restrikcije odnosa između nje i zemalja regiona koje nisu članice Unije. Šta bi se desilo, na primer, ako Evropska unija ukine takozvani beli Šengen zbog lažnih azilanata, a takvih zahteva već ima. U tom slučaju građani Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore ne bi mogli putovati u Hrvatsku bez viza. Zato je Igmanska inicijativa, koja okuplja više od 140 nevladinih organizacija iz regiona, pokrenula akciju da se na Zapadnom Balkanu primeni model saradnje nordijskih zemalja. Tamo imamo zemlje, kao što su  Švedska, Finska i Danska, koje su u Evropskoj uniji, kao i one koje nisu, kao što su Norveška i Island. Oni su uspostavili model saradnje koji je omogućio da to područje bude otvoreno za cirkulaciju radne snage i studenata, kao  i za sve oblike razmene ekonomskih i kulturnih dobara.

Davor Gjenero:Meni se čini važnim upozorenje gospodina Popova na situaciju koja će nastatiti nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Hrvatska i Srbija morale bi prije toga uraditi ono što su uradile Hrvatska i Slovenija prije slovenačkog pristupanja Uniji. Neposredno prije toga Hrvatska i Slovenija su omekšale međusobnu granicu i stvoren je režim koji je Hrvatskoj omogućio da njena granica sa Europskom unijom ne bude pretvrda i ne bude nepodnošljiva za njene građane. Hrvatska i Srbija su već odavno trebale početi rješavati taj problem, ali još uvijek nije kasno. Još ima dovoljno vremena da se ta granica omekša i da to postane dio onoga što Hrvatska sa sobom nosi u Europsku uniju.

Omer Karabeg: Kada je reč o susretu Josipović-Nikolić, ko bi trebalo da učini prvi korak?

Susret Nikolić-Josipović će verovatno morati da bude na neutralnom terenu da bi se prevazišle psihološke barijere kod oba predsednika.

Aleksandar Popov: Teško je to sada reći. Mislim da će tu u svakom slučaju morati da se pojavi neko kao medijator, makar i iza zavese, pa da se to desi čak i onda kada se ne očekuje, kao što je bilo sa susretom Josipović-Tadić u Opatiji. Inače, susret Nikolić-Josipović će verovatno morati da bude na neutralnom terenu da bi se prevazišle psihološke barijere kod oba predsednika koji moraju da vode računa kako će njihovi potezi odjeknuti u domaćoj javnosti. Teško je sada reći ko treba da učini prvi korak. Za sada je predsednik Josipović poprilično tvrd u zahtevu da predsedik Nikolić pokaže neki znak dobre volje u odnosu na izjave koje je dao na početku svog mandata. Mislim da bi Brisel mogao tu da odigra određenu ulogu i da pripremi teren da se taj susret ipak desi. Njihov susret se ne može odlagati u nedogled zato što je jedan predsednik ovakav, a drugi onakav. Mi nemamo sve vreme ovog sveta na raspolaganju. U svakom slučaju intenziviranje saradnje ministarstava inostranih poslova i izvrših vlasti biće dobra priprema za taj susret.

Davor Gjenero: Nedavno je bio sprovod gospodinu Špremu predsjedniku hrvatskog parlamenta. Na taj sprovod je došao profesor Žarko Korać, čovjek na koga se u Hrvatskoj uvijek gledalo sa velikim poštovanjem i svojevrsnim prijateljstvom. Međutim, čini mi se da je propuštena prilika da se započne s nekakvim parlamentarnim dijalogom na visokoj razini jer je tom prilikom mogao u Zagreb doputovati i predsjednik parlamenta Srbije. Slažem se da je retorika predsjednika Josipovića dosta tvrda kada je riječ o komunikaciji sa Beogradom, ali je isto tako i činjenica da s druge strane nije bilo želje da se učini neki simbolični gest dobre volje. Očito je da će nam trebati malo pomoći naših prijatelja. Ako slušate što u kuloarima govori američka diplomacija, onda vam je to otprilike ovakva poruka - vrijeme je da počnete kolege iz Srbije intenzivnije pozivati u Hrvatsku. Dobro je da dolaze u zemlju koja je u NATO savezu i pred ulaskom u Europsku uniju. Ako će biti više tu - biće manje u Rusiji.

Omer Karabeg: Očekujete li da bi do kraja godine ipak moglo doći do susreta Nikolić-Josipović ili to treba očekivati tek u 2013.godini?

Aleksandar Popov: Sasvim je moguće da se to desi do kraja godine. Verujem da će biti i malo podsticaja sa strane da ta stvar krene. Ako ne bude susreta do kraja godine, verujem da će do njega sigurno doći već početkom iduće godine.

Davor Gjenero: Siguran sam da će do kraja godine doći do službene posjete Hrvatskoj ili gospodina Mrkića ili gospodina Dačića. Pretpostavljam da će se susresti i predsjednici, ali negdje na neutralnom terenu u okviru nekog multilateralnog događaja. To je mnogo vjerojatnije nego službena ili radna posjeta jednog ili drugog.

 

14.10.2012.

MIŠA BEKO, BEZOČNI MANIPULATOR

Ispovest direktora C xafsa o svom dugogodišnjem partneru (2)

Miša Beko, bezočni manipulator

 
Slatke reči, sa zlokobnim prizvukom ucene: Milan Miša Beko, beskrupulozan
Slatke reči, sa zlokobnim prizvukom ucene: Milan Miša Beko, beskrupulozan
Photo: G. Srdanov

............................................................

Nekadašnji generalni direktor C xafsa, Slobodan Radulović, za kojim su vlasti Srbije još pre nekoliko godina izdale poternicu Interpola, u pismu upućenom odabranim prijateljima, još jednom upoznaje javnost sa ulogom Milana Beka oko pljačke C xafsa, uz impresivnu listu saučesnika među kojima su Miroslav Mišković, Vojislav Koštunica, Predrag Bubalo, Dragan Jočić, Dejan Mihajlov, Dušan Mihajlović, Dragi Mićović... Ispovest Slobodana Radulovića prenosimo u celini, u nekoliko nastavaka, kao podsećanje da borba protiv korupcije mora da se bavi i nikad raščišćenim aferama zbog kojih su mnogi ljudi u Srbiji progonjeni i uništeni…

Presrećan zbog 25 miliona evra za DSS: Vojislav Koštunica, Bekov dužnik
Photo: EPA/Saša Stanković

...............................................................

Odmah nakon Skupštine akcionara C xafsa na kojoj je doneta odluka o dokapitalizaciji, Miša Beko je preko svojih ljudi obezbedio da na osnovu podnetih zahteva C xafsa i Delmota, Komisija za hartije od vrednosti (KZHOV) donese Rešenje da se odobrava dokapitalizacija C xafsa od strane firme M. Beka - Delmot. Pravi karakter Milana Beka pokazao se odmah nakon odluke C xafsa da ide u dokapitalizaciju i nakon Rešenja KZHOV da odobrava dokapitalizaciju C xafsa. Miša počinje da me izbegava i da samostalno razgovara oko uslova pod kojima će omogućiti Miškoviću da preuzme C xafs. Čim je dobio Rešenje od KZHOV na ime svoje firme, Miša šalje poruke i Miškoviću i Koštunici da on suštinski odlučuje o vlasništvu C xafsa i da je spreman da razgovara o uslovima da C xafs preuzme Mišković. U tih desetak dana od dobijanja dozvole KZHOV do saznanja da me je Miša izdao i da je iskoristio naš poslovni dogovor i Rešenje koje je na osnovu toga dobio da bi C xafs ponudio Miškoviću, mi smo se nekoliko puta nalazili sa Dragim Mićovićem i Dejanom Mihajlovim kako bi precizirali sve detalje oko plaćanja dogovorenih 15 miliona evra i ostalih koraka u dokapitalizaciji C xafsa.

NELEGALNI MEMORANDUM VOJISLAVA KOŠTUNICE: Dan ili dva posle poslednjeg sastanka između Mihajlova, Beka, Mićovića i mene, pozvao me je Mihajlov da hitno dođem u Vladu, gde sam i otišao. To je bilo 18.08.2005. godine. Tada me je Dejan Mihajlov obavestio da je Vlada, na čelu sa Koštunicom, donela konačno rešenje oko C xafsa, da to moram da prihvatim, da je to konačno, a da će me o detaljima obavestiti sutradan Danko Đunić i to u ime V. Koštunice. Rekao je da će na sastanku biti Miroslav Mišković, Milan Beko i ja, da je to najbolje rešenje za sve nas i da će na taj način svi pojedinačni interesi biti zadovoljeni. Ja sam za taj sastanak saznao nešto ranije od samog Đunića, koji mi je to javio. Mihajlov je očigledno organizovao sastanak da mi saopšti: da će Đunić izneti predloge koje su prihvatili Mišković i Beko; da Mišković ima sumnju da ću ja lako pristati da prihvatim Đunićeve predloge, bez da mi se sasvim jasno stavi do znanja da je to Koštunicin izričit stav; da u slučaju da ne potpišem Koštuničin predlog, niko neće moći da zaustavi Miškovića da protiv mene upotrebi sva sredstva da me "urazumi i da me se već jednom oslobodi", kako mi je to Mihajlov rekao. Beko mi se nije javljao na telefon i ja sam shvatio da me je "prodao" Miškoviću i da nemam više nikakvih mogućnosti, sem da na to pristanem, i pored činjenice da je to protivzakonito i nelegalno.

Oslonac svake vlasti: Miroslav Mišković, najbolji drug Milana Beka
Photo: Saša Maričić

...............................................................

Tako je 19.08.2005.godine, po nalogu Vojislava Koštunice, potpisan Memorandum na osnovu koga su Miroslav Mišković i Milan Beko preuzeli C xafs, a ja bio prinuđen da taj dokument potpišem. Pošto bez mog potpisa nisu mogli da završe taj prljavi posao, tražio sam da se u Memorandum ubace članovi po mom zahtevu, kojima se nije dozvoljavala promena vlasničke strukture u periodu od najmanje dve godine, jer sam makar na taj način i u toj situaciji pokušao da sačuvam C xafs, nadajući se da će u tom periodu možda doći do političkih promena ili ću uspeti da dođem do Borisa Tadića, predsednika Srbije, i da će neko od njih sprečiti ovo bezakonje i kriminal.

Ja sam morao da potpišem Memorandum, jer sam doveden u takvu situaciju podlom izdajom od strane Milana Beka i jer sam bio prisiljen, nateran i ucenjen od strane najmoćnijih ljudi u državnoj administraciji. Prećeno mi je hapšenjem, a i nastavkom medijskog uništavanja kako mene tako i moje porodice, posebno mojih ćerki, koje su, ni krive ni dužne, bile izložene medijskoj proskripciji, javnom sramoćenju, objavljivanjem najgnusnijih laži o njima, po nalogu Miroslava Miškovića koje su pisali plaćeni novinari Delte. To je bilo vreme kada se znalo da u zatvoru završavaju svi oni koji se nađu na putu Miškoviću i Delti, a da preko plaćenih tužilaca i sudija Mišković odlučuje ko će i koliko biti u zatvoru i na kakvoj optužnici.

Košutiničin čovek za poverljive poslove: Dragi Mićović, DSS biznismen
Photo: Novak Đurović
.......................................................
GALANTNI BEKO POKLONIO KOŠTUNIČINOJ STRANCI 25 MILIONA EVRA

 

U ponedeljak 22.08.2005.godine, dva dana po potpisivanju Memoranduma, na inicijativu Predsednika Vlade Vojislava Koštunice, održan je sastanak u njegovom kabinetu. Na sastanku su bili: Vojislav Koštunica, ministar za privatizaciju Predrag Bubalo, sekretar Vlade Dejan Mihajlov, šef kabineta predsednika Aleksandar Nikitović i potpisnici Memoranduma Mišković, Beko, Đunić i ja. Na sastanku je izvršena i analiza potpisanog Memoranduma. Koštunica i Bubalo su konstatovali da u Memorandumu piše sve ono o čemu su oni razgovarali sa Đunićem kad su Đuniću naložili da koordinira potpisivanje Memoranduma. Koštunica je posebno istakao da je radi interesa razvoja nacionalne privrede zahtevao da se potpiše Memorandum. Na tom sastanku Koštunica je javno potvrdio Beku i Miškoviću da će im Vlada omogućiti da privatizuju Luku Beograd i Večernje novosti po već dogovorenim uslovima, čime je krunisao tajkunski dvojac Beko-Mišković.

Strogo poverljivo; Aleksandar Nikitović i Vojislav Koštunica
Photo: Stock

................................................

Period od dve godine za koji sam se izborio da se ne može menjati vlasnička struktura, davao mi je određenu sigurnost da ću uspeti da iznesem istinu kako je potpisan Memorandum. Bekovi i Miškovićevi planovi bili su potpuno suprotni. Oni su znali da im vreme ne ide na ruku i da pod hitno moraju da me eliminišu. Miškoviću se žurilo da što pre preuzme 100% vlasništva nad C xafsom i uspostavi monopol u trgovini hranom. Beku se žurilo da što pre proda svoj udeo i zaradi milione evra. Koštunici i DSS se žurilo da što pre završe ovaj proces i naplate 25 miliona evra, posebno što je Referendum o samoproglašenju Crne Gore bio zakazan za maj 2006. godine, i po rečima Mihajlova, velike količine novca su morale da se šalju kao pomoć Đukanovićevoj opoziciji.

Beko, Mišković i Koštuničina Vlada su imali zajednički interes da se što pre, po uslovima iz Memoranduma, završi preuzimanje C xafsa i da o svemu tome ja nikada ne progovorim. Upravo iz tih razloga su doneli odluku: da Beko nađe način da me natera da ja svoj Primer C prenesem u vlasništvo njegovom Novafinu, jer bez toga Mišković i Beko nisu mogli da realizuju odredbe iz potpisanog Memoranduma i preuzmu C xafs; da Beko, posle njegovog i Miškovićevog preuzimanja C xafsa, pripremi lažnu optužnicu protiv mene kako bi me, na taj način, diskreditovali, onemogućili i trajno eliminisali da bilo kada iznesem istinu o svemu što se dešavalo u vezi preuzimanja C xafsa.

BEKO, SLATKOREČIVI LJIGAVAC: Odmah posle tog 19.08.2005.godine, kada je potpisan Memorandum, Miša Beko dolazi kod mene sa zahtevom da prenesem moj Primer C u vlasništvo njegovoj firmi Novafin, jer su jedino preko Primera C mogli da preuzmu C xafs. Odbio sam da Miši prenesem Primer C, jer me je izdao i odustao od našeg dogovora da dokapitalizujemo C xafs, kako bi preko te izdaje zaradio ogromne pare. Miša tada ponovo postaje jedna odvratna ljiga koja se pravda daje on pod pritiskom Kostunicinog kabineta morao da prihvati da odustane od dokapitalizacije C xafsa, i da prihvati da se preko Memoranduma izvrši preuzimanje C xafsa. Na tim prvim razgovorima posle potpisa Memoranduma, Miša Beko me je ubeđivao da on nikad ne bi izdao svog partnera, a da to posebno ne bi nikad uradio meni, jer dugo vremena imamo dobru poslovnu saradnju, dobar lični odnos i široko porodično poznanstvo zbog čega, kako je tada Miša govorio: "Nikad ne bih mogao da te prodam i prevarim". Naravno, sve su to bile laži začinjene standardnim Mišinim frazama.

Briga o C xafsu: Dragan Jočić, bivši ministar policije
Photo: Dragan Kujundzic

..............................................................

Ja duže od dva meseca, od 19. avgusta do 3. novembra, nisam prihvatio da Miši prenesem Primer C. Za to vreme, Miša i ja smo u vezi sa tim razgovarali više puta. Pokušao je da me ubedi da nije postojala nikakva mogućnost da realizujemo već odobrenu dokapitalizaciju, jer su Mišković i Koštunica već ranije napravili čvrst dogovor da Mišković preuzme C xafs. Miša me je ubeđivao da je u takvim okolnostima on pokušavao da izbori najbolji status i da se izborio da on bude većinski vlasnik C xafsa, a ne Mišković, a da mene nije uključivao u finalne razgovore uoči potpisa Memoranduma zbog mog otvorenog neprijateljskog stava prema bilo kakvom dogovoru sa Miškovićem i da bi moje prisustvo otežalo dogovor, koji se po Mišinim tvrdnjama, nije mogao izbeći da Mišković uđe u vlasništvo C xafsa. Ubeđivao me je da smo u okolnostima Koštuničine apsolutne podrške Miškoviću napravili dobar posao, jer je on uspeo da u Memorandum uđe formula po kojoj će se izračunavati cena akcija koju Mišković treba da plati kad bude preuzeo 60% naših akcija, kako je to tada Miša predstavljao.

Šta fali pohlepi: Predrag Bubalo, Vojin ministar
Photo: Stock

.........................................................

Podsećao me je da je on odmah prihvatio moj predlog da se u Memorandumu napiše da se najmanje dve godine po preuzimanju C xafsa, ne može menjati vlasnička struktura C xafsa. U tim razgovorima je naglašavao da ćemo za te dve godine još više podići vrednost C xafsa kako bi na osnovu usvojene formule za izračunavanje cene akcija postigli što veću cenu akcija koju Mišković mora da plati posle dve godine, ako hoće da bude većinski vlasnik C xafsa. Naravno da je sve ovo bila Mišina zašećerena priča kako bi me ubedio da mu prenesem moj Primer C. Čak i u ovoj fazi naših odnosa Miša stalno ponavlja i uporno insistira da njegovo potpisivanje Memoranduma i pristajanje da Mišković postane vlasnik C xafsa nije bio izraz njegove volje, već izraz njegovog priznavanja realnih odnosa u kojima su Koštunica i njegova Vlada čvrsto odlučili da Miškoviću omoguće da preuzime C xafs. Miša mi je tada rekao da su  odluku da će Vlada njemu i Miškoviću omogućiti da privatizuju Luku Beograd i Večernje novosti, postigli Mišković i Koštunica kada su odlučili na koji način će Mišković preuzeti C xafs.

PRETNJA MEDIJSKIM LINČOM: Miša je posle puna dva meseca razgovora i ubeđivanja da mu na osnovu potpisanog Memoranduma i radi naših zajedničkih interesa kako je on naglašavao, prenesem Primer C, promenio taktiku i počeo da mi preti i upozorava, da moram da mu prenesem Primer C na njegov Novafin. Govorio mi je da Koštunica i ministri Jočić i Bubalo insistiraju da prenesem Primer C na Novafin i na taj način omogućim realizaciju potpisanog Memoranduma, a u slučaju da to ne uradim da budem spreman da podnesem sve posledice jedne takve odluke. Miša i prilikom saopštavanja tako jasnih pretnji pokušava da sebe predstavi kao čoveka koji samo saopštava tuđe zahteve, a sebe i dalje predstavlja kao čoveka koji želi da me ubedi da to treba da uradim, jer je to u mom interesu kako bih izbegao da ponovo prođem kroz sve probleme kroz koje sam prolazio za sve vreme mog sukoba sa Miškovićem. Ni tada, i pored tih jasnih pretnji i Mišinog licemernog ponašanja, nisam pristao da Novafinu prenesem Primer C.

Pretnje Radulovićevim ćerkama: Milan Beko, gladan profita od 83 miliona evra
Photo: Novosti

....................................................

Negde oko prvog novembra Miša dolazi kod mene kući sa zahtevom: "Moraš da mi preneseš Primer C i na taj način omogućiš da se realizuje Memorandum koji si i ti potpisao". Rekao mi je da su autori i predlagači Memoranduma izgubili strpljenje i da neće dozvoliti da se zbog mog odbijanja da Novafinu prenesem Primer C ne realizuje Memorandum, a da Mišković, zbog toga, ne preuzme C xafs. Da bi me naterao da mu prenesem Primer C,  Miša mi je bez trunke stida rekao: "Ako odmah ne preneseš Primer C na moj Novafin, mi ćemo opet da u medijima iznosimo da su tvoje ćerke deo organizovane španske kriminalne grupe, da u Madridu imaju proizvodnju droge i da se bave dilovanjem droge." lako su sve ove laži već Miškovićevi mediji objavljivali, ta brutalna Bekova ucena mi je i pored svega što sam znao o Beku bila neverovatna, jer je Beko dobro znao moje ćerke i znao je da su to sve laži, jer smo o tim Miškovićevim lažima koje su objavljivali Miškovićevi mediji, on i ja više puta razgovarali i Beko se tada zgražavao nad tim načinom Miškovićevog obračuna sa mnom.

Podsetio sam ga na to šta mi je tada govorio. Beko mije na to krajnje poslovno saopstio: "Nisam ja taj koji treba da vodi računa o tvojim ćerkama i tvojoj porodici. Ti si taj koji mora da štiti svoje ćerke i od tebe zavise naši dalji koraci, jer se mora realizovati Memorandum". Sve to mi je Miša sasuo u lice u mojoj kući u kojoj nisam bio sam. Posle te ucene, ja sam 3.11.2005. potpisao da prenosim Primer C Novafinu, jer ja i moja porodica nismo mogli niti smo imali pravo da dozvolimo da moje ćerke, ni krive ni dužne, ponovo prođu kroz užasni pakao medijskog linča.

Tandem: Miroslav Mišković i Danko Đunić, nasmejani
Photo: Stock
.....................................................
PRIPREMA MOJE DIREKTORSKE SMENE

 

Beko je znao da sve dok sam ja direktor C xafsa on neće moći da u naredne dve godine proda Miškoviću svoje akcije i na njima zaradi 83 miliona evra. Pošto sam znao da mi zbog toga Beko sprema smenu sa mesta direktora C xafsa, znao sam da moram da odmah iznesem istinu o stanju i poslovanju C xafsa kako bih tom istinom sprečio da me smeni sa mesta direktora. Zbog toga sam od novog predsednika Upravnog odbora Gorana Mrđe, u januaru 2006. izdejstvovao zaključak kojim me Upravni odbor obavezuje da pre usvajanja Završnog računa za 2005, ja i moj Kolegijum dostavimo Upravnom odboru Projekciju Završnog računa na osnovu kojeg će se videti kakvi se poslovni rezultati očekuju za 2005. god. Tada je počela moja ubrzana trka sa vremenom. Kolegijum C xafsa je krajem januara 2006. usvojio Projekciju završnog računa, koji je uradilo Računovodstvo. Projekcija završnog računa je pokazala da je C xafs u 2005. godini ostvario dobit. Uz Projekciju završnog računa, Predsedniku Upravnog odbora Mrđi sam dostavio: plan poslovanja za 2006. godinu u kome se tačno videlo da je C xafs u poslednjih par godina iz sopstvenih sredstava investirao 70 miliona evra; fer tržišnu vrednost nekretnina, postrojenja i opreme, iz koje se videlo da je 31.12.2005. tržišna vrednost nekretnina, postrojenja i opreme bila veća od knjigovodstvene vrednosti za 88,5 miliona evra; dokumentaciju iz koje se vidi da je vrednost C xafsa 31.12.2005.god. bila 335 miliona evra; dokumentaciju iz koje se vidi da C xafs u svom vlasništvu ima 154.000 kvadratnih metara poslovnog prostora; da je za poslednjih pet godina prosečni godišnji promet C xafsa bio 345 miliona evra sa prosečnom zaduženošću kod banaka od 23 miliona evra; da su svi dobavljači sa 31.12.2005.god pokriveni sa menicama i da C xafs nema dugovanja prema svojim dobavljačima. Sve ove materijale koje je dobio predsednik Upravnog odbora Mrđa, ja sam predao Beku.

Koštuničin finansijski soldat: Dinkić Mlađan, prilagodljiv
Photo: Stock

........................................................

Posle predaje Projekcije završnog računa i svih ovih materijala, Beko je odlučio da ubrza moju smenu sa mesta direktora da bi me sprečio da ja podnesem Završni račun i Izveštaj o celokupnom poslovanju C xafsa, jer se iz svih tih dokumenata koje sam mu predao videlo da bi mu posle tih izveštaja i javnog objavljivanja tih činjenica bilo nemoguće da me smeni sa mesta direktora i da falsifikuje činjenice kako bi me na osnovu njih lažno optužio.

OPTUŽEN DA SAM IZVRŠIO MONETARNI UDAR: Prilikom moje mafijaške smene 10. 2.2006.godine, Beko je, bez ikakvog uvoda, počeo da mi preti da su on i Mišković obavili razgovore sa ministrom policije Jočićem i ministrom finansija Dinkićem i da oni znaju sve o krivičnim radnjama koje sam uradio sa firmama Agroživ, Bukulja, Eko produkt, Sinalko i Hila. Beko me je optužio da sam izdavanjem menica Agroživu, Hili, Sinalku, Eko produktu i Bukulji izvršio monetarni udar. Optužio me je da sam sva ta plaćanja menicama vršio nezakonito i da sam na taj način oštetio C xafs i da sam tim izdavanjem menica namerno izvršio monetarni udar u finansijski sistem Srbije. Beko i Mišković su mi te noći rekli da ću zbog toga biti uhapšen i da mi preti višegodišnja robija uz isticanje da je to stav i ministra policije Dragana Jočića i ministra finansija Mlađana Dinkića.

Ja sam i tada znao da Beko nema nikakve materijalne dokaze za sve izrečene tvrdnje, kao što nije imao nijedan materijalni dokaz da sam na bilo koji način oštetio C xafs. Da su imali bilo kakav dokaz protiv mene, njihov ministar policije Dragan Jočić bi me i pre te mafijaške smene, uhapsio. Beku je bilo neophodno da me smeni i otera iz C xafsa, jer je jedino bez mog prisustva u C xafsu mogao da falsifikuje činjenice i dokumenta i na osnovu njih me lažno optuži.

Beko je odustao od optužbe da sam izdavanjem menica izvršio monetarni udar, jer su mu njegovi pravni savetnici rekli da se posle njihovog uvida u ugovore C xafsa sa dobavljačima, ta tvrdnja ne bi mogla dokazati. Zato je Beko već 14. februara, Miki Brašnjoviću i meni zakazao sastanak sa njim i Miškovićem u Delti, kako bi na tom sastanku izneo novu optužbu protiv mene. Na tom sastanku je mene i Miku Brašnjovića optužio da je ceo posao između C xafsa i Eko produkta urađen na štetu C xafsa i da smo tim poslom oštetili C xafs za 2,3 milijarde dinara. Beko je tada meni i Brašnjoviću predložio da potpišemo da smo oštetili C xafs za 2,3 milijarde dinara, a da bi u tom slučaju on i Mišković uspeli da ubede ministra policije Jočića i ministra finansija Dinkića da ne budemo uhapšeni.

Veselje zbog C xafsa: Koštunica i Jočić, grohotom nasmejani
Photo: Dragan Kujundžić

.....................................................

I na tom sastanku, kao i prilikom moje smene, Beko je rekao da on i Mišković imaju punu podršku ministara Jočića i Dinkića za sve optužbe koje je on izneo na tom sastanku. Ja tada, a i nikada kasnije nisam priznao, a još manje potpisao da je posao između Eko produkta i C xafsa napravio bilo kakav gubitak C xafsu, jer sam znao da je to bio dobar posao za C xafs, posao kojim je C xafs proširio svoju ponudu sa novim asortimanom roba, posao na kome je C xafs ostvario zaradu, posao koji je bio pravno dobro regulisan sa tri potpisana ugovora između Eko produkta i C xafsa. I tada na tom sastanku, kao i na sastanku prilikom moje smene, ja sam znao da Beko nema nijedan niti je mogao imati ijedan materijalni dokaz za optužbe koje je izneo. Da je imao dokaze, Brašnjović i ja ne bismo bili na tom sastanku, već u zatvoru. Nakon tog sastanka Beku su njegovi pravni savetnici sugerisali da se neće moći dokazati da je celokupan posao između Eko produkta i C xafsa urađen na štetu C xafsa, bez Brašnjovićevog i mog priznanja ili bar priznanja jednog od nas dvojice da je posao između Eko produkta i C xafsa u iznosu od 2,3 milijarde dinara, urađen na štetu C xafsa.

Državna pljačka: C xafs, nekad
Photo: smedia.rs
......................................................................
BEKO ZAHTEVA DA PROGLASIM SEBE KRIMINALCEM

 

Dok sam ja bio u Beogradu, a to je skoro do kraja februara 2006. godine, Brašnjović i ja smo se viđali svakog dana. Brašnjoviću i meni je bilo jasno da Beko ne bira sredstva da bijedan od nas dvojice potpisao to lažno priznanje da je C xafs oštećen. Nama dvojici je bilo jasno da zbog toga Beko pokušava da natera jednog od nas dvojice da optuži onog drugog za "štetu" koju je, navodno, pretrpeo C xafs.

Bekstvo iz Srbije: Slobodan Radulović, ucenjen i progonjen
Photo: Beta

....................................................

Pošto sam ja Beku svo vreme ponavljao da neću da priznam ono što nije istina, da bi tim lažnim priznanjem sebi obezbedio Bekovu velikodušnu zaštitu od krivičnih gonjenja za moju nepostojeću krivicu, on je pojačavao pritiske na Brašnjovića. Moje poslednje viđenje i razgovor sa Bekom bilo je u njegovoj kancelariji na Novom Beogradu. Na tom našem poslednjem razgovoru Beko je pokušao da me uceni da potpišem dokument da je C xafs u poslu sa Eko produktom oštećen za 2,3 milijarde dinara, na potpuno isti način i sa istim argumentima kao kada me je ucenom naterao da svoj Primer C prenesem njegovoj firmi Novafin. Tog puta nisam podlegao tim ponovljenim ucenama i odbio sam da potpišem da je C xafs oštećen u poslu sa Eko produktom. Posle toga sam napustio Srbiju, jer posle Bekove ucene to je bio jedini način da sačuvam život. Da sam potpisao lažno priznanje moja sudbina i moj kraj bi bio isti kao sudbina Mike Brašnjovića. Nisam potpisao, pobegao sam, izbegao sam smrt ijos sam živ, borim se da dokažem istinu da je Beko kriminalac i opasan manipulator.

* Nastavak ispovesti Slobodana Radulovića objavljujemo u ponedeljak 15. oktobra

: Beko, posle razgovora u Delti, kada smo Brašnjović i ja negirali da je posao urađen na štetu C xafsa, nikada nije održao sastanak na kome smo bili zajedno Brašnjović i ja, iako je to tvrdio kod Istražnog sudije A. Vujisića, i na saslušanju kod sudije D. Vojnovića. Beko se odlučio da u odvojenim razgovorima sa mnom i Brašnjovićem izdejstvuje naša priznanja da je C xafs oštećen u poslu sa Eko produktom. Beko mi je u razgovorima predlagao da priznam da je posao urađen na štetu C xafsa u okolnostima u kojima ja nisam uspeo da u potpunosti kontrolišem realizaciju potpisanih Ugovora sa Eko produktom i da je to iskoristio Eko produkt da isporuči veću količinu roba nego što je trebala C xafsu i po cenama koje su veće od tržišnih. Beko mi je predlagao da u svom pisanom priznanju kažem da mi je Mika Brašnjović naknadno priznao da je primljene menice od C xafsa koristio za kupovinu firmi koje su u stečaju. Od 15. do 25. februara ja sam sa Bekom imao četiri razgovora u kojima je, ne birajući sredstva, po sistemu toplo-hladno, po svaku cenu hteo da potpišem lažno priznanje da je C xafs u poslu sa Eko produktom oštećen za 2,3 milijarde dinara. Pri tome je uvek isticao dve stvari: da Mišković stoji iza optužbe da sam ja oštetio C xafs za 2,3 milijarde dinara; da on prema meni ima dobre namere i da će me zaštititi ako priznam da je C xafs oštećen, a da je šteta nastala zato stoje Eko produkt zloupotrebio moje poverenje i potpisane Ugovore, isporučujući veću količinu roba nego stoje bilo potrebno i po većim cenama od tržišnih.
: Nakon mog potpisa od trećeg novembra da prenosim Primer C Novafinu, Beko i Mišković su 30.11.2005.godine realizovali Memorandum i preuzeli C xafs. Činom preuzimanja C xafsa, Beko i Mišković nisu u potpunosti završili posao zbog koga su postali većinski vlasnici C xafsa. Naime, Beko nije mogao odmah da proda Miškoviću 92,400 akcija, po dogovorenoj ceni od 1.200 evra i na toj prodaji da odmah ostvari zaradu od 83 miliona evra, jer se na osnovu Memoranduma najmanje za dve godine od preuzimanja C xafsa nije mogla menjati vlasnička struktura C xafsa (što je bio moj uslov da potpišem Memorandum); iz istih razloga Mišković nije mogao da odmah kupi Bekove akcije i da postane većinski vlasnik C xafsa, da ostvari svoj osnovni cilj i da odmah napravi moćan monopol u trgovini hranom.
: Miša je, pak, ovim nemoralnim činom obezbedio sebi sve ono o čemu je maštao celog života. Zaradio je, zajedno sa tajnim partnerima, 83 miliona evra prodajom svojih 60% C xafsa do kojih je došao bez ijednog uloženog centa. Koštuničina Vlada ga je preko Memoranduma i nezakonitog preuzimanja C xafsa pomirila i spojila sa Miškovićem i promovisala tajkunski dvojac Beko-Mišković. Da bi se potvrdio i učvrstio novostvoreni tajkunski dvojac, Koštunica i njegova Vlada su odmah nakon dogovora o C xafsu napravili dogovor sa Bekom i Miškovićem pod kojim uslovima i na koji način će njih dvojica privatizovati Luku Beograd i Večernje novosti. Zbog svega ovoga ni Beko nije bio manje galantan; iako je dogovor bio da se DSS, pojedincima i crnogorskoj opoziciji da 15 miliona evra, Miša je posle prodaje svog dela i ostvarivanja zarade od 83 miliona evra i uspostavljenog moćnog tajkunskog dvojca, preko Dragog Mićovića, Koštunicinom DSS platio 25 miliona evra.

 

14.10.2012.

FELIX BAUMGARTNER SKOČIO IZ SVEMIRA I OBORIO TRI SVJETSKA REKORDA

Felix Baumgartner skočio iz svemira i oborio tri svjetska rekorda
...................
14.10.2012.
..................
Felix Baumgartner skočio iz svemira i oborio tri svjetska rekorda

Felix Baumgartner skočio je s visine od 39 kilometara iznad površine Zemlje, nakon što se više od dva sata uspinjao prema svemiru.

Austrijanac je postavio tri svjetska rekorda - probio je zvučni zid u slobodnom padu, ostvario je najviši let balonom i najviši skok padobranom!

Gotovo je, Felix ponovo hoda po Zemljinom tlu... Sve je prošlo kako treba... Sačekali su ga ljudi iz njegovog tima, i naravno tv-ekipe...

20:10 Felix je otvorio padobran, sve je izgleda prošlo kako treba uskoro će ponovo dotaknuti tlo nogama...

Skočio je, leti nazad prema Zemlji...

19:53 Spreman je, samo čeka zeleno svjetlo sa Zemlje...

Ponovo je blizu visine od 39 kilometara, čini se da će upravo odatle skočiti...

19:46 Ne, ipak se mora spustiti... Bio je skoro na 39. kilometru iznad Zemlje, ali sada se balon na kojem je zakačena njegova kapsula spušta...

19:40 Felix je prošao magičnu visinu od 36.5 kilometara...

19:33 Još manje od kilometra ostalo je Austrijancu do cilja, odnosno tačke s koje namjerava skočiti iz svemira... Prvi od četiri rekorda je oboren! Felix Baumgartner je postao čovjek koji je ostvario najviši let balonom.

18:50 Baumgartner je "davno" prošao 26. kilometar, a to je krajnja granica do koje lete avioni. Ostalo mu je još manje od 5 kilometara do cilja...

Pojavili su se i prvi problemi, naime pri izdisaju magli mu staklo na odijelu. Kontrola mu savjetuje šta treba učiniti da to popravi.

19:01 Felixu je ostalo nešto manje od 10 kilometara uspinjanja do ciljne tačke od 36.5 kilometara odakle se planira strmoglaviti ka površini Zemlje...

Austrijanac je dostigao famoznu Armstrongovu liniju. Ta linija nazvana je po Harryju Georgeu Armstrongu - osnivaču USAFSAM (US Air Force's Department of Space Medicine).

Što se zapravo događa na "Armstrongovoj liniji"?

Na toj liniji pritisak zraka je toliko nizak da bi njegova krv mogla proključati. Naravno, tu su Baumgartnerovo odijelo i kapsula koji ga štite od takvog razvoja situacije. U slučaju da mu se odijelo probuši, to bi značilo trenutnu smrt za Austrijanca.

18:25 Baumgartner se popeo na 19 kilometara iznad zemljine površine, ušao je u stratosferu.

18:13 Felix se uzdiže ka svemiru, trenutno je 15 kilometara iznad zemlje...

17:51 Felix se trenutno nalazi na 6 km od površine. Sve ide prema planu za sada.

17:30 Baumgartner je poletio prema svemiru! Za sada sve ide po planu.

Danas oko 14 sati po našem vremenu Felix Baumgartner sa misijom Red Bull Stratos priprema novo lansiranje kapsule u Startosferu na visinu od 36.576 metra, odakle Felix planira izvesti skok i vlastitim tijelom postići brzinu zvuka pri slobodnom padu.
Prethodni pokušaj lansiranja je otkazan zbog vjetra.
Austrijski skydiver i BASE jumper trebao bi skočiti sa visine od 36.576 metara i pokušati vlastitim tijelom probiti zvučni zid (1.100 km/h). Baumgartner planira ući u svemirsku kapsulu koju će balon punjen helijem podići na 36,5 kilometara. Odatle je trebao skočiti nazad prema Roswellu u Novom Meksiku.
Austrijski ekstremni sportaš pokušat će oboriti niz svjetskih rekorda - najbrži slobodan pad, najviši skok padobranom, najviši let čovjeka balonom i najduži slobodan pad (oko 5 minuta i 30 sekundi).
Baumgartner se za historijski događaj spremao skokovima s manjih visina na kojima su testirali sve sisteme. Nakon što je kapsula pretrpjela oštećenje tokom probnoga skoka u jula, popravljena je kapsula 24. septembra uspješno prošla simulacijske testove u komori sa stratosferskim uslovima.

17:25 Balon je napunjen, i sve je spremno za početak misije! Dvadeset minuta ranije, kontrolni centar je dao odobrenje za punjenje balona!

Felix Baumgartner sa misijom Red Bull Stratos priprema novo lansiranje kapsule u Startosferu na visinu od 36.576 metra, odakle Felix planira izvesti skok i vlastitim tijelom postići brzinu zvuka pri slobodnom padu.

Prethodni pokušaj lansiranja je otkazan zbog vjetra.

Austrijski skydiver i BASE jumper trebao bi skočiti sa visine od 36.576 metara i pokušati vlastitim tijelom probiti zvučni zid (1.100 km/h). Baumgartner planira ući u svemirsku kapsulu koju će balon punjen helijem podići na 36,5 kilometara. Odatle je trebao skočiti nazad prema Roswellu u Novom Meksiku.

Austrijski ekstremni sportaš pokušat će oboriti niz svjetskih rekorda - najbrži slobodan pad, najviši skok padobranom, najviši let čovjeka balonom i najduži slobodan pad (oko 5 minuta i 30 sekundi).

Baumgartner se za historijski događaj spremao skokovima s manjih visina na kojima su testirali sve sisteme. Nakon što je kapsula pretrpjela oštećenje tokom probnoga skoka u jula, popravljena je kapsula 24. septembra uspješno prošla simulacijske testove u komori sa stratosferskim uslovima.

 

14.10.2012.

MAHMUD ABBAS: JERUZALEM ĆE BITI GLAVNI GRAD PALESTINE

Mahmud Abbas: Jeruzalem će biti glavni grad Palestine

14.10.2012.
 
imageMahmud Abbas

...........................................................

 Palestinski predsjednik Mahmud Abbas, rekao je u svom govoru na ceremoniji simbolične dodjele ključeva Jeruzalema u Ramallahu, kako će Jeruzalem biti glavni grad Palestine, javio je novinar agencije Anadolija.

 

[24 sata info]

"Jeruzalem će biti glavni grad Palestine, a taj cilj će biti ostvaren otporom i upornošću", poručio je Abbas.

On je podsjetio na često pitanje u smislu "ko će, kada i kako spasiti Jeruzalem od okupacije?", te dodao:

"Otvoreno govorim, vi ste ti koji će ga spasiti sa otporom i upornošću“.

Abbas je napomenuo da Izrael pokušava promijeniti Jeruzalem, izgradnjom novih naselja i potkopavanjem svetog muslimanskog mjesta džamije Al-Aksa.

Unatoč pokušajima da se ovaj grad jeduizira, Jeruzalem će biti glavni grad Palestine, a to će, kako je rekao Abbas, biti postignuto uz pomoć drugih islamskih zemalja kojima je Organizacija islamske konferencije dostavila projekte za razvoj Jeruzalema.

(anadolija)

 


 

14.10.2012.

EMINE ERDOGAN: U SIRIJI NE ŽELIMO BOSANSKI SCENARIO

Emine Erdogan: U Siriji ne želimo bosanski scenario

14.10.2012.
 
imageEmine Erdogan

.............................................................

 Na međunarodnoj konferenciji o Mijanmaru koja se održava u Centru za umjetnost i kulturu u općini Zeytinburnu u Istanbulu, Emine Erdogan, supruga turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, istakla je kako čitav svijet treba uraditi mnogo više kako bi se spriječili nasilje i teror protiv Rohingya muslimana u Mijanmaru.

 

[24 sata info]

Davutogluom posjetila Mijanmar kako bi skrenuli pažnju svijeta na teror kojem su izloženi muslimani u toj zemlji, javlja agencija Anadolija.

"Ono što smo tamo vidjeli je stvarno žalosno i očajno. U nekim mjestima su nestali svi članovi čitavih porodica. Teško je riječima opisati očajne poglede djece i žena koji mole za pomoć", kazala je Erdogan.

Ona je izjavila kako je osim nekoliko humanitarnih organizacija, Turska bila prva država koja je direktno pomogla muslimanima u Mijanmaru, dok su zapadne zemlje pasivno i neodlučno posmatrale dešavanja u toj zemlji.

"Ne smijemo zaboraviti da u regiji Arakan u Mijanmaru nije u opasnosti samo nekoliko miliona muslimana nego čitavo čovječanstvo. Svaka pomoć i podrška Arakanu je podrška čitavom čovječanstvu. Svako ko ne uputi pomoć Arakanu, kao da je povrijedio čitavo čovječanstvo", istakla je Erdogan.

Napomenula je da se slični slučajevi nasilja i krvoprolića dešavaju i u Somaliji, Palestini, Siriji i u još nekoliko mjesta u svijetu.

Erdogan je izjavila da je Turska među rijetkim zemljama koje su dostojanstveno i prijateljski prihvatile izbjeglice iz Sirije.

"Turska je odlučna da nastavi pružati normalne uslove za život sirijskim izbjeglicama kako bi spasila njihovu čast, dostojanstvo i živote. S druge strane, zapadne zemlje i međunarodne institucije, nažalost, pasivno i hladnokrvo posmatraju dešavanja u Siriji. Ovakvi dvostruki standardi se ne mogu prihvatiti", kazala je Erdogan.

Pojasnila je da Turska ima drugačiju misiju u međunardnoj politici za razliku od ostalih velikih svjetskih sila koje svako globalno pitanje posmatraju kroz perspektivu nacionalne sigurnosti i partikularnih nacionalnih interesa.

"Turska želi pružiti ruku solidarnosti i pomoći svakom nesretnom djetetu u svijetu. Moramo obrisati suze svakog unesrećenog čovjeka zato što mi na globalna pitanja ne gledamo kroz prizmu ekonomskog interesa, političke dominacije i vojne strategije", poručila je Erdogan.

Dodala je da se u Siriji ne smije ponoviti bosanski scenario kada su zapadne zemlje i međunarodne institucije na čelu sa UN-om nijemo pomatrali krvoproliće u ovoj zemlji.

"Tražimo da međunarodne organizacije za ljudska prava i međunarodna zajednica ne naprave istu grešku u Siriji kao što su napravili u prošlosti u Bosni, Iraku, Afganistanu, Africi i Južnoj Americi. Nadam se da će se oni koji danas žive u miru i blagostanju sjetiti da su se u prošlom stoljeću desila dva velika svjetska rata koji su odnijeli velike ljudske i materijalne žrtve. Moramo učiti iz prošlosti i pripremiti se za pametno djelovanje u budučnosti", kazala je Erdogan.

Na kraju je dodala da se čitav svijet mora zajednički suočiti s problemima koji prijete čitavom čovječantsvu.

"Naša glavna zadaća mora biti širenje milosrđa, saradnje i dobročinstva u svijetu. Čitav svijet zajedno, i istok i zapad i sjever i jug, mora odlučno i hrabro djelovati protiv gladi, smrtonosnih bolesti, nepravde, i etničkog i vjerskog fanatizma", rekla je supruga turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana.

(fena)

 

14.10.2012.

KRUG 99: JAVNI PROTEST ZBOG IZBORNE SITUACIJE U BiH

Krug 99: Javni protest zbog izborne situacije u BiH

14.10,2012.
 
imageEsad Zgodić

............................................................

(24SI) - Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 u nedjelju je izrazila javni protest zbog tretmana koji su dobili posljednji događaji vezani za izbornu situaciju u BiH.

 

[24 sata info]

Govoreći o temi "(Ne)razumnost postizbornih politika u BiH“ na redovnoj nedjeljnoj sesiji uvodničar profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka Esad Zgodić je obrazložio četiri teze, koje su vezane za posljednje lokalne izbore i postizborno političko stanje.

Prva teza tvrdi da su ovi lokalni izbori pokazali da je etnocentrizam kao svjetonazor i kao politička preferencija izrazito dominirajuće u BiH.

Zgodić posebno naglašava drugu tezu po kojoj je temeljna vrijednost lokalnih izbora da su se održali i čak produbili trend političke pluralizacije unutar naroda ili nacija u BiH, navodeći da su prošla vremena kada bilo koja stranka može preventirati na monopol unutar jednoga naroda.

- Čak se i Hrvatska demokratska zajednica od stranke koja je 90-ih godina imala 98 posto hrvatskog biračkog tijela iza sebe, danas faktički pretvorila u regionalnu stranku. Mogu se elite te stranke prsiti da predstavljaju najveći dio hrvatskog biračkog tijela, ali je činjenica da su oni postali regionalna stranka što znači stranka zapadne Hercegovine, kazao je Zgodić.

Važna činjenica je, ističe on, da se sačuvao taj partijski pluralizam unutar nacija, jer bi u suprotnom obnavljanje tendencija ka monopolima od strane ove ili one partije samo dodatno ugrozilo demokratske procese i vodilo daljnjoj destabilizaciji našeg društva i države.

Treća teza ukazuje, naveo je Zgodić, na to da će se i dalje pokazivati kao do sada da suština političkog nije u monopartijskim politikama nego u umijeću oblikovanja koalicijskih politika.

S obzirom na pluralizaciju biračkoga tijela i unutar svakog naroda, te da je nemoguće da se jedna partija instalira kao opće nacionalna reprezentacija smatra da je jasno da budućnost politike i demokratije na našim prostorima, a isto je i na prostorima Evropske unije ovisi od vještina umijeća, političke inteligencije i znanja političara da sklapaju racionalne, mudre, funkcionalne, efektivne koalicije.

- Nažalost, koalicione politike su najslabija strana bh. dominantnih političkih partija. Poznavajući njihove programe i prakse ta dimenzija političkog djelovanja je krajnje nepoznata i marginalizirana, tvrdi Zgodić.

Od izuzetne važnosti smatra i četvrtu tezu - konfuziju, smutnju, pometnju, pa i nove političke konflikte može izazvati i vjerovatno će izazvati poistovjećivanje legitimiteta s opštih izbora i legitimiteta s lokalnih izbora.

Zaključio je da gubitak legitimiteta na lokalnim izborima ne znači da je dobijanje legitimiteta 2010. godine prestalo da važi, što se upravo slično događa u Evropi, dodajući da je inače znanost o legitimnosti na marginama političke kulture i samosvijesti unutar rukovodstva političkih partija u BiH.

(fena)

 

14.10.2012.

NOGOMETNA REPREZENTACIJA BiH TRENIRA NA GRBAVICI; SAFET SUŠIĆ BRANI VRANjEŠA I VRAĆA PJANIĆA

Reprezentativci BiH trenirali na Grbavici 
Sušić brani Vranješa i vraća Pjanića 

.................
14.10.2012.
.................


Nogometni reprezentativci BiH obavili su danas trening na stadionu Grbavica. Atmosfera među "Zmajevima" je sjajna.
"Mislim da je Litvanija veoma slična ekipa Latviji. Možda su malo bolji, ali ništa pretjerano. Bod iz Grčke je veoma dobar, no izgubit će na važnosti ukoliko u utorak na pobijedimo Litvaniju", kazao je Sušić i dodao:
"Litvanici nakon tri kola imaju četiri boda i na Bilinom Polju se neće braniti. Bod im ne znači ništa. Nama ovo više odgovara jer bismo više problema imali ukoliko bi se Litvanci 'zatvorili'".
Pape je za predstojeću utakmicu najavio povratak Miralema Pjanića u ekipu i odlučno stao u zaštitu izgubljenog Vranješa.
"Vranješ će sa Spahićem igrati na stoperskoj poziciji. Nemam ga namjeru mijenjati zbog Samaraosova 2-3 dobijena duela", izjavio je Sušić i dodao da se nada remiju Slovačke i Grčke.

Nogometni reprezentativci BiH obavili su danas trening na stadionu Grbavica. Atmosfera među "Zmajevima" je sjajna.

"Mislim da je Litvanija veoma slična ekipa Latviji. Možda su malo bolji, ali ništa pretjerano. Bod iz Grčke je veoma dobar, no izgubit će na važnosti ukoliko u utorak na pobijedimo Litvaniju", kazao je Sušić i dodao:

"Litvanici nakon tri kola imaju četiri boda i na Bilinom Polju se neće braniti. Bod im ne znači ništa. Nama ovo više odgovara jer bismo više problema imali ukoliko bi se Litvanci 'zatvorili'".

Pape je za predstojeću utakmicu najavio povratak Miralema Pjanića u ekipu i odlučno stao u zaštitu izgubljenog Vranješa.

"Vranješ će sa Spahićem igrati na stoperskoj poziciji. Nemam ga namjeru mijenjati zbog Samaraosova 2-3 dobijena duela", izjavio je Sušić i dodao da se nada remiju Slovačke i Grčke.

 

14.10.2012.

UMJESTO DA UŽIVAJU U PLODOVIMA SVOG RADA, PENZIONERI PREŽIVLjAVAJU S DVIJE MARKE DNEVNO

Umjesto da uživaju u plodovima svog rada
Penzioneri preživljavaju s dvije marke dnevno
..................
14.10.2012.
..................
Penzioneri preživljavaju s dvije marke dnevno

 Penzioneri pate umjesto da uživaju u zlatnom dobu: Kako sa 310 KM preživjeti cijeli mjesec         

...............................................

Najnižu penziju, onu od 310,73 KM, u septembru je primilo 174.290 penzionera na području Federacije BiH, potvrđeno nam je u Federalnom zavodu za penzijsko-invalidsko osiguranje (PIO).

Na upit kako oni koji imaju najnižu penziju uopće mogu preživjeti mjesec s više nego mizernim primanjima, Omer Omerefendić, predsjednik Saveza udruženja penzionera Federacije BiH, kaže da to uspijevaju zahvaljujući "trikovima" koji su ispod nivoa svakog ljudskog dostojanstva.

Kritična situacija

Umjesto da uživaju u plodovima svoga rada, osobe u zlatnom dobu, kaže on, nalaze se u vrlo kritičnoj situaciji.

- Negdje oko 50 posto penzije ode na plaćanje stanarina, računa, komunalija i sličnih troškova. U prosjeku, penzioneri od 50 do 70 maraka mjesečno daju na lijekove, tako da im na kraju ostanu dvije ili tri marke dnevno, kojima treba kupiti hranu i sve ostalo što je potrebno - kazao nam je Omerefendić. 

Govoreći o neadekvatnim uvjetima života penzionera, Omerefendić naglašava da je smrtnost, s obzirom na težak materijalni položaj i neadekvatno liječenje, u posljednje vrijeme veoma povećana. U Srednjobosanskom kantonu taj procent porastao je, tvrdi on, čak za 100 posto.

Narodne kuhinje

-
Mnogi se prijavljuju za ishranu u narodnim kuhinjama. Neki mi kažu da idu i do kontejnera... - dodaje Omerefendić, objašnjavajući da tek pojedini "sretnici" povremeno dobivaju pomoć od rodbine iz inozemstva, te tako začepe rupe u oskudnom kućnom budžetu.

Koliko je teška situacija, predsjednik Federalnog saveza udruženja penzionera ilustrira i podatkom da je mnogima luksuz popiti kafu izvan svoje kuće.

- I ako izađu, odu u penzionerske klubove, gdje je kafa pola marke. Nažalost, i to je luksuz, pa mnogi dođu samo da sjede, odigraju partiju šaha ili domina, bez naručivanja kafe ili čaja - zaključuje Omerefendić.

Statistika Federalnog zavoda PIO

Najniža penzija    310,73 KM

Prosječna penzija    350,52 KM


Zajamčena penzija    414,30 KM


Najviša penzija    2.071,50 KM


Broj penzionera    380.050

Sramne brojke

Penzioneri dnevno na raspolaganju imaju 2-3 KM


Smrtnost penzionera u SBK povećana za 100 %


Najnižu penziju prima 174.290 penzionera u FBiH


50 do 70 KM mjesečno potrebno za lijekove

 

 

14.10.2012.

HAAG: 16. OKTOBRA 2012. SUĐENjE GORANU HADžIĆU I RADOVANU KARADžIĆU

U utorak suđenja Hadžiću i Karadžiću

imageRadovan Karadžić

..........................................................

Goran Hadžić

...........................................................

DEN HAAG - Suđenje Goranu Hadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske Krajine, koga Haški tribunal optužuje za zločine počinjene u istočnoj Slavoniji, počet će u utorak, 16. oktobra. Hadžić je optužen za zločine u istočnoj Slavoniji u periodu od juna 1991. godine ...

... do decembra 1993. godine, uključujući progone, ubistva, zatvaranje, mučenja, loše postupanje, deportaciju i bezobzirno razaranje. Uhapšen je 20. jula 2011. godine.
   
U svom prvom pojavljivanju pred sudijama Haškog tribunala, 24. augusta 2011. godine, izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice.
   
- U ponedeljak, 15. oktobra, biće održana pretpretresna rasprava, rekla je u srijedu na pres-konferenciji glasnogovornica suda Magdalena Spalinska.
   
- Početak dokaznog postupka odbrane Radovana Karadžića započeće, takođe, 16. oktobra, najavila je ona.
   
Karadžić je na svoju listu stavio 600 svjedoka odbrane i zatražio je 600 sati za izvođenje dokaza, međutim, sudsko vijeće mu je odobrilo 300 sati, koliko je imala i optužba.  On se žalio na tu odluku.

Rasprava pred početak izvođenja dokaza odbrane biće održana u ponedeljak, 15. oktobra.
   
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je pred Tribunalom za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH od 1992. do 1995. godine.


(Vijesti.ba/Fena)

 

14.10.2012.

OTKUD TOLIKO GAĐENjE PREMA BiH: PROF. DR. NINO RASPUDIĆ "SPECIJALAC ZA BiH" NA HRT-u

Prof. dr. Nino Raspudić "specijalac za BiH" na HRT-u

imageProf. dr. Nino Raspudić

.....................................................

Nastup u gore spomenutoj emisiji jednoga od vrlih HTV-ovih „specijalaca za BiH“ (riječ je o prof. dr. Nini Raspudiću), koji ne zna mnogo o Bosni i Hercegovini, pokazuje da je on ponajviše u službi glasnogovornika velikosrpske politike Milorada Dodika, ali ...

... i velikohrvatske „djelidbene“ politike, koje čine sve da Bosna i Hercegovina nestane ili barem bude podijeljena.

Bio sam se (po)nadao da će promjene u vodstvu HRT-a dovesti do druge politike prema Bosni i Hercegovini. Tu nadu još uvijek nisam izgubio. No emisija urednika Mislava Togonala „Nulta točka“, koja je „išla uživo“ u pretprošli ponedjeljak, 1. listopada 2012. godine i koja je bila posvećena, između ostaloga, i hrvatsko-bosanskohercegovačkome razgraničenju – ponajviše kraj Neuma i Hrvatske Kostajnice – ostavila me u nedoumici. Bio sam i tada, ali još uvijek i sada, pred pitanjem na koje ne znam odgovoriti, a koje glasi: omogućuje li HTV i dalje pojedincima promociju nimalo prijateljske i bezobrazno bestidne politike prema Bosni i Hercegovini?

Naime, ovom emisijom HTV je nastavio otvarati javni prostor pojedincima, tobožnjim predstavnicima Hrvata u Bosni i Hercegovini, omogućujući im govor koji obeshrabruje autohtono hrvatsko stanovništvo da ostane raditi i živjeti u svojoj zemlji. A ti pojedinci, tobožnji predstavnici Hrvata u Bosni i Hercegovini, po svaku cijenu nastoje tu zemlju, a posebno Bosnu, učiniti neželjenom i tuđom njezinim istinskim žiteljima – Hrvatima, ponajviše katolicima. To nije prihvatljivo ne samo zbog općeg dobra nego i zbog strateških i teritorijalno-egzistencijalnih interesa Republike Hrvatske.

Nastup u gore spomenutoj emisiji jednoga od vrlih HTV-ovih „specijalaca za BiH“ (riječ je o prof. dr. Nini Raspudiću), koji ne zna mnogo o Bosni i Hercegovini, pokazuje da je on ponajviše u službi glasnogovornika velikosrpske politike Milorada Dodika, ali i velikohrvatske „djelidbene“ politike, koje čine sve da Bosna i Hercegovina nestane ili barem bude podijeljena.

Ovakvim nastupima, navedenim „specijalcima za BiH“, omogućuje se javno iskazivati:

    1. Gađenje prema Bosni i Hercegovini kao pojmu, društvu i državi; gađenje prema svemu što se podrazumijeva i znači taj pojam. Za njih Bosna i Hercegovina, jednostavno, nije moguća, i stoga mora nestati. Jer, jedino u toj zemlji postoje nerješivi problemi.
    2. Gađenje prema svemu što je bosansko, što ima bilo kakve veze s pojmom Bosna, jer je to povezano s Turcima, Osmanlijama, balijama, muslimanima; s Bosnom kao nečim s čime se Hrvatima ne dolikuje identificirati; biti Bosanac, znači biti katolik, musliman, balija, turčin; biti Bosanac, znači ne biti Hrvat.
    3. Gađenje prema svemu što je bosansko-franjevačko, jer je to slugansko, izdajničko, udbaško-komunističko, katoličko, a premalo hrvatsko; svejedno što je to „nesretno“ bosansko-franjevačko ostalo tijekom posljednjih više od sedam stoljeća uz katolički, hrvatski narod, sačuvalo katoličanstvo i hrvatstvo u Bosni i Hercegovini i što teži da se u toj zemlji i na svakome njezinome dijelu omogući ljudima, bez obzira kojeg su vjerozakona i koje narodnosti i koliko ih brojčano ima, da budu „svoji na svome“.
    4. Gađenje prema svakoj ideji u kojoj se promovira želja da ta zemlja nađe svoj konačni građanski mir i politički smiraj kao i sve zemlje suvremenoga svijeta; jer Bosnu i Hercegovinu treba „razvaliti“ i „raščerečiti“ i to sada u miru, ako se to nije uspjelo u ratu;
    5. Gađenje prema svakome onome tko pokuša promovirati takve ideje. Važni su u cijelome svijetu svi oni koji „navijaju“ da Bosna i Hercegovina nestane, ali i oni koji žive u Bosni i Hercegovini a Boga mole da kiša pada u Hrvatskoj, koji bi Domovinu Bosnu i Hercegovinu žrtvovali samo zato da ih se proglasi „antemurale christianitatis“!
    6. Gađenje prema svakome tko „ne ljubi“ Milorada Dodika, njihovoga političkog ljubimca.
    7. …..

Za čuđenje je da HTV nije u stanju u svoje emisije posvećene ovoj zemlji, pozvati i Hrvate koji žive u Bosni i Hercegovini i uistinu je vole, za koje je ona istinska Domovina. A ima ih još jako puno, unatoč politici „humanog preseljenja“ koja im je bila namijenila ulogu „divljači“ u rezervatima od posebne hrvatske državne skrbi. No, umjesto njih, poziva se osobe – uz prof. dr. Ninu Raspudića i prof. dr. Ivo Lučić – koje nastupaju ponajviše u ime velikosrpskih i velikohrvatskih, ali što je jako važno, uvijek na štetu hrvatskih bosanskohercegovačkih interesa, a što su pokazali i posljednji izbori.

Apsurdno je da središnji hrvatski javni rtv-servis Hrvati u BiH i doživljavaju izvorom omraze svoje vlastite zemlje.

Volio bih da u pogledu toga doživimo iznenađenje već u sklopu aktualnih promjena na HRT-u!



Piše Ivan Markešić, sociolog religije

U prvom redu prvi desno premijer Jadranko Prlic, ministar odbrane Bruno Stojic. U drugom redu prvi desno komandant HVO-a general Slobodan Praljak i Milivoj Petkovic, komandant vojne policije HVO-a Valentin Coric i sa stakom stoji sef komisije za razmjenu zarobljenih Berislav Pusic.
 OPTUŽENI SU ZA ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI POČ     INJENE PROTIV BOŠNJAKA I DRUGIH NEHRVATA NA PODRUČJU BiH KOJU SU HTJELI PRIPOJITI HRVATSKOJ
 
..............................................
image
Hrvatski Narodni Sabor (HNS) Usvojio Rezoluciju O Stvaranju Treceg Entiteta u BiH

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Osnivanje Hrvatske akademije nastavak politike podjela

image

Ovih dana u Registar udruga u Federaciji BiH upisana je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti BiH (HAZU BiH) sa sjedištem u Mostaru. Analitičari se slažu kako je osnivanje HAZU BiH logičan nastavak politike podjela pa i u akademskom životu u Bosni i Hercegovini

 

 

14.10.2012.

NEJEDNAKOSTI I SVJETSKA EKONOMIJA

Nejednakost i svetska ekonomija

Sa protesta 'Okupiraj Wall Street', New York, oktobar 2011

...............................................

Potrebna je nova forma radikalne centrističke politike koja će smanjiti nejednakost a da ne dovede u pitanje ekonomski rast, piše britanski “Ikonomist” (The Economist).

Krajem 19 veka, prvo razdoblje, odnosno era globalizacije i mnoštvo pronalazaka transformisali su svetsku ekonomiju. Međutim, ovaj period ubrzanog rasta privrede i broja stanovnika (the Gilded Age) bio je poznat i po produbljivanju nejednakosti sa beskrupuloznom američkom klasom koja je stekla ogromno bogatstvo eksploatacijom (robber barons). Isto se odnosi i na evropsku bogatašku klasu (Downton Abbey). Koncept “sveprožimajućeg konzumerizma” seže do 1899. godine. Rastući jaz između bogatih i siromašnih (i strah od socijalističkih revolucija), podstakao je talas reformi: od nastojanja američkog predsednika Teodora Ruzvelta (Theodore Roosevelt) da razbije monopole i omogući konkurenciju (trust-busting) do “narodnog budžeta” britanskog premijera Lojda Džordža (Lloyd George).

Vlade su promovisale konkurenciju, uključujući progresivno oporezivanje, čime je počela da se stvara mreža socijalne zaštite. Cilj ove “ere progresivizma”, kako je nazvana u SAD, bio je da se izgradi pravednije društvo a da se ne ograniči njegov preduzetnički duh.

Nužno je i da se moderna politika podvrgne sličnoj prekompoziciji, odnosno reformama – da se pronađe način za smanjenje nejednakosti bez gušenja ekonomskog rasta. Ova dilema je već u fokusu političke debate, koja, međutim, uglavnom stvara tenzije a ne nudi dogovor i rešenja. Tako, u predizbornoj kampanji u SAD, levica optužuje Mita Romnija (Mitt Romney) kao beskrupuloznog bogataša, dok desnica ismeva Baraka Obamu (Barack) kao klasnog, odnosno borca za jednakost.

U pojedinim evropskim zemljama, političari se dodvoravaju masi: primer za to je predlog francuskog predsednika Fransoa Olanda (François Hollande) o uvođenju poreza od 75 odsto na prihode bogatih.

U većem delu zemalja u usponu, njihovi lideri bi radije gurnuli pod tepih pitanje nejednakosti: kineske vlasti nervozno reaguju na kritike zbog preterivanja dece komunističkih rukovodilaca koja obesno voze skupocene Ferarije što izaziva podozrenje javnosti. Indijske vlasti izbegavaju da se suoče sa problemom korupcije.

U srži problema je nedostatak ideja. Desnica još nije ubeđena da je nejednakost bitno pitanje. S druge strane, levica po automatizmu teži da podigne poreze na primanja bogatih i dodatno skreše potrošnju, što nije mudro kada ekonomije suočene sa problemima treba da privuku preduzetnike a vlade - mnogo veće nego su što Ruzvelt ili Lojd Džordž mogli i da zamisle – nisu u stanju da ispune mnoga obećanja. Potrebno je mnogo dublje promišljanje sadašnje situacije: nazovimo ga “istinski progresivizam”.

Da li se zaista treba suočiti sa problemom nejednakosti? Globalizacija u kombinaciji sa tehničkim inovacijama je, u stvari, smanjila nejednakost na globalnom planu, jer siromašne zemlje hvataju korak sa bogatim. Međutim, produbljen je jaz unutar mnogih zemalja. Više od dve trećine ljudi živi u zemljama u kojima su povećane nejednakosti od 1980. godine do često neverovatnih razmera. U SAD, prihodi 0,01 odsto stanovništa (oko 16 hiljada porodica) činili su 1980. godine 1 odsto primanja svih građana, da bi sada dosegli čak 5 procenata, što je mnogo veći udeo nego krajem 19 veka.

Tačno je takođe da su pojedini elementi nejednakosti dobri za ekonomiju. To podstiče ljude da više rade i preuzimaju rizik. Na taj način se nagrađuju talentovani inovatori koji su pokretačka snaga ekonomskog napretka. Pobornici slobodne trgovine oduvek su smatrali da što je tržište globalnije, to su veće nagrade za “pobednike”. Međutim, kako pokazuje ovonedeljni specijalni izveštaj “Ikonomista”, nejednakost je dostigla nivo kada može biti pogubna po razvoj i prepreka efikasnosti.

To je najočiglednije u delu u sveta koji je u usponu. Krediti u Kini su usmereni pre svega ka državnim preduzećima i dobro povezanim insajderima. Elita takođe zarađuje po osnovu raznih monopola. Bogatstvo oligarha u Rusiji još manje ima veze sa preduzentištvom. To je često slučaj i u Indiji.

Wall Street, ilustracija
..........................................................
​​U bogatom svetu, kronizam je bolje prikriven. Jedan od razloga zašto Volstritu pripada nesrazmerni deo bogatstva jesu implicitne subvencije koje država daje bankama jer su prevelike da bi se dozvolio njihov krah. Od doktora do pravnika, mnoge dobro plaćene profesije se suočavaju sa nepotrebnim ograničenjima. Treba pomenuti i najnepravedniji od svih transfera – pogrešno usmerena socijalna davanja, od koje često više koristi imaju relativno bogati a ne siromašnji kojima bi trebalo pomoći. Petina najbogatijeg dela stanovnika SAD dobila je četiri puta veće subvencije za nekretnine u SAD (kroz program kreditnih olakšica) nego što prima petina najsiromašnijih.

Čak i nejednakost stvorena po osnovu stručnosti može da šteti rastu. Ako je preveliki jaz u prihodima, to može smanjiti jednakost šansi, pre svega u obrazovanju. Socijalna mobilnost, za razliku od uvreženog mišljenja, manja je u SAD nego u većini evropskih zemalja.

Razlika u rezultatima testova između bogate i siromašne američke dece je veća za 30 - 40 odsto nego pre 25 godina. Prema pojedinim parametrima, klasna mobilnost je još manja u Kini nego u SAD.

Rešenja

Delovi političke i finansijske elite i dalje će biti sumnjičavi prema stavu da je nejednakost sama po sebi problem. Međutim, čak i oni imaju interes da smanje taj jaz. Naime, ukoliko se produbi, jačaće i pritisak za promene što može voditi političkom ishodu koji ne bi bio ni u čijem interesu.

Stoga postoji potreba za “istinskom progresivnom” agendom.

Prioritet treba da bude udar, u maniru Ruzvelta, na monopole i stečene interese, bilo da se radi o državnim preduzećima u Kini ili velikim bankama na Volstritu.

Pre svega deo sveta u usponu treba da omogući veću transparentnost vladinih ugovora i efikasno primeni antimonopolski zakon. Nije slučajno najbogatiji čovek sveta Karlos (Carlos) Slim, zaradio ogroman novac u meksičkom telekomu, oblasti u kojoj je slaba konkurentnost a cene neverovatno visoke. Mnogo toga treba da se uradi i u razvijenom delu sveta. Samo delić ekonomije Evropske Unije se može smatrati istinskim zajedničkim tržištem. Od ključne važnosti su reforme obrazovanja i pružanje šanse mladima: nijedan finansijer sa Volstrita ne može da toliko naškodi američkoj socijalnoj mobilnosti kao sindikat nastavnika.

Potrebno je otkloniti manjkavosti, kao što su zakoni u radu u Evropi ili ostaci kineskog sistema registrovanja domaćinstava (hukou), što, takođe, može prilično da promeni situaciju.

Ulični protesti, Los Angeles, novembar 2011.
........................................................
​​Sledeći element jeste reformisanje fondova u cilju pomoći siromašnima i mladima. U svetu u razvoju previše novca odlazi na subvencije za gorivo kojima se favorizuju bogati (u Aziji), i neodrživ penzioni sistem koji ide u prilog relativno imućnima (u Latinskoj Americi).

Međutim, ključni cilj reformi jeste država blagostanja u bogatom svetu. Imajući u vidu starenje populacije, vlade ne mogu da se nadaju da će manje trošiti za tu stavku. Međutim, mogu da uspore taj trend – tako što će, na primer, drastičnije podizati prag za odlazak u penziju. Deo od tog novca treba usmeriti u obrazovanje.

U prvoj “progresivnoj” eri (od kraja 19 veka) uvedeno je javno finansiranje srednjih škola. Fokus ovog puta treba da bude predškolsko obrazovanje kao i prekvalifikacija nezaposlenih.

Poslednji segment reforme su porezi. Ne treba kažnjavati bogati, ali novac valja prikupljati efikasnije i progresivno. U siromašnijim ekonomijama, u kojima je izbegavanje plaćanja poreza masovna pojava, fokus treba da bude na nižim stopama i njihovom efikasnijem prikupljanju.

U bogatim državama, najviše novca se može prikupiti ukidanjem olakšica od kojih najveću korist imaju bogati (na primer za stambene kredite u SAD); smanjivanjem jaza između poreza na plate i kapitalne prihode. Takođe, treba se više osloniti na efikasno oporezivanje, pre svega u oblastima u kojima bogati plaćaju velike poreze, kao što su na imovinu.

Različiti delovi ove agende su već primenjeni u pojedinim zemljama. Latinska Amerika investira u školstvo i prva je započela da daje novac veoma siromašnima. To je jedini region u kome je smanjena nejednakost u većini zemalja. Indija i Indonezija razmatraju smanjenje subvencija za gorivo. Gradeći državu blagostanja, azijske zemlje su odlučne u nameri da izbegnu rasipništvo Zapada. U bogatom svetu, Skandinavija je najinventivniji region. Švedska je reformisala veliki sistem države blagostanja i kreirala je univerzalni školski vaučerski program. Britanija takođe reformiše škole i nastoji da pojednostavi sistem socijalnih davanja.

U SAD Romni ističe da želi da preispita Mediker (Medicare) i ukine poreske olakšice, mada nije precizirao kako će to da uradi. U međuvremenu, Obama se poziva na mere Teodora Ruzvelta, a Ed Miliband, lider britanske laburističke partije, sada pokušava da zaodene torijevsko ruho po ugledu na “Jednu naciju” Bendžamina (Benjamin) Dizraelija.

Sve to može da bude znak promena, ali političari će morati da još mnogo toga urade. Desničari su prečesto skloni da stvore manju, a ne bolju vladu. Navodni neuspeh egalitarne levice je još važniji. Širom bogatog sveta, sve je manje novca za državu blagostanja. Rast je sve usporeniji, a produbljuju se nejednakosti. Međutim, jedini odgovor levice su veći porezi na one koji stvaraju bogatstvo. Gospoda Obama, Miliband i Oland treba da ponude nešto što će obećati i pravičnost i napredak. U suprotnom, svi će plaćati cenu.

 

14.10.2012.

FRIDA GHITIS ZA CNN: DODJELOM NAGRADE ZA MIR NOBELOV KOMITET PROPUSTIO ŠANSU

Dodjelom Nagrade za mir Nobelov komitet propustio šansu

Predsjedavajući Komiteta Thorbjoern Jagland proglašava dobitnika Nagrade za mir za 2012. Oslo, 12.oktobar 2012.

Predsjedavajući Komiteta Thorbjoern Jagland proglašava dobitnika Nagrade za mir za 2012. Oslo, 12.oktobar 2012

......................................................

Piše: Frida Ghitis za CNN (Priredila Lejla Sarić Ljubović)

Toliko tirana kojim se treba oduprijeti, toliko heroja za podržati, ali Komitet za dodjelu Nobelove nagrade odlučio je sve to ignorisati i dati Nobelovu nagradu za mir ove godine velikom birokratskom političkom savezu, Evropskoj uniji.

Komitet je propustio šansu dati opipljiv podsticaj i usmjeriti vrijedan globalni reflektor na pojedinca, poduhvat ili organizaciju koja bi mogla imati stvarne koristi od Nagrade. Kako tužno propuštena prilika.

Četrnaestogodišnja Pakistanka Malal Yousafzai koja je preživjela napad talibana, zastupajući prava djevojčica na obrazovanje, upravo je onakva osoba kakva bi trebala inspirisati one koji prave izbor. Postoji samo jedna Malala, ali je mnogo ljudi širom svijeta koji rade herojski posao svakog dana, mnogi rizikujući živote da okončaju tiraniju, glad ili nepismenost.

Nemam ništa protiv EU. Ona je postigla važne stvari, a Norvežani koji dodjeljuju Nobelovu nagradu za mir sigurno su željeli odati priznanje u vrijeme ekonomskih previranja i političkih napetosti u Evropi.

Ipak, Nobelov komitet je propustio trenutak.

Živimo u vremenu borbi za različite vizije budućnosti. Aktivisti za demokratiju, prava žena, religijsku toleranciju, suočavaju se sa državnim snagama sigurnosti, vjerskim ekstremistima i brutalnim mučiteljima žena. Revnosni tužioci, odani autoritarnim režimima zatvaraju umjetnike, ubijaju homoseksualce i muče demokratske aktiviste.

Oni koji nominiraju kandidate dali su paletu ideja, blistavu zbirku izvanrednih organizacija i pojedinaca. Lista će ostati tajnja pola stoljeća, ali nije obeshrabrila ljude da spekulišu ko je mogao da pobijedi.

Među favoritima je Sima Samar, liječnik i aktivista za ljudska prava koji je bio afganistanski ministar za pitanja žena dok su se suočavale se prijetnjama smrću zbog promjena zakona koji ugnjetavaju žene. Tu je i Maggie Cobran, koptska redovnica u Egiptu, čija organizacija "Stjepanova djeca ljubavi" pomaže kršćanskoj djeci koja žive u kairskim sirotinjskim kvartovima.

U Nigeriji, gdje su sukobi kršćana i muslimana ostavili stotine mrtvih i prijete da podijele zemlju, nadbiskup John Onaiyekan i sultan Sa'ad Abubakar bore se za pomirenje. U Kubi, bloger Yoani Sanchez bori se za demokratske reforme i iz zatvora, kao i drugi disidenti koji čame u zatvorima.

U Rusiji, gdje se novinari koji kritikuju vlasti često nalaze mrtvi, broj hrabrih pisaca i umjetnika koji ustrajavaju na reformama uključuje mnoge hrabre osobe.

Lista se širi i širi. A u slučaju da bilo ko sumnja kakve efekte može imati Nobelova nagrada, razmislimo o nekim inspirativnim izborima za dodjelu Nagrade koje je norveški komitet napravio.

Aung San Suu Kyi
​​...............................................
Vladajuća vojna hunta u Burmi, koja je preimenovala državu u Myanmar, zatvorila je prodemokratskog lidera Aung San Suu Kyi, čija je stranka, Nacionalna liga za demokratiju, 1990. pobijedila na izborima. Kada je dobila Nobelovu nagradu za mir 1991., njen cilj - borba protiv nevolja ljudi u Burmi - postao je predmet svjetske akcije. Nije joj bilo dozvoljeno da otputuje u Oslo na uručivanje Nagrade. Ali, burmanski narod otkrio je da nije sam. Nakon mnogo godina, uključujući više od desetljeća kućnog pritvora, oslobođena je 2010. Otputovala je u Oslo da primi nagradu i lično, a sada izgleda da se Burma nalazi na pragu slobode.

Nagrada za mir 1975. skrenula je pažnju na rad sovjetskog disidenta Andreia Sakharova, fizičara koji je postao, kako je Odbor naveo, "portparol savjesti čovječanstva". Proveo je godine u izgnanstvu u Sibiru, ali je njegov rad pomogao donošenju zabrane nuklearnih pokusa i međunarodnoj saradnji. Nagrada je postala megafon za njegove ideale.

U prošlosti, Nobelov komitet pokazao je hrabrost, ali i kontroverznost. Ovaj put, ove godine, bio je iznimno nenadahnut.

Osobe poznate po nenasilnoj borbi, poput velečasnog Martina Luthera Kinga, Dalai Lame i Lecha Walese, postale su uzori jer su primili Nagradu. Njihovi načini protesta postali su predmet akademskih studija i praktične smjernice širom svijeta. Njihovim izborom inspirisani prošlogodišnji dobitnik, kineski disident Liu Xiaobo, autor djela "Nema neprijatelja, nema mžnje", još je jedan od nekoliko nobelovaca koji nisu prisustvovali dodjeli nagrada jer ih je vlast zatvorila ili im zabranila putovanja.

Nobelov 'reflektor' može donijeti donacije i potreban publicitet bilo kom poduhvatu. Borba za zabranu mina našla se u udarnim vijestima nakon što su Jody Williams i njena kampanja za zabranu mina dobila Nobelovu nagradu 1997.

Istina, izbor Nobelovog komiteta uvijek je neke uznemiravao. Ali, češće zbog smjelosti nego neosjetljivosti.

Barack Obama na dodjeli Nobelove nagrade, 2009.
.....................................................................
​​Naravno, izbor može biti politički naplaćen. Nakon što je Barck Obama dobio Nobelovu nagradu za mir 2009., poslije samo nekoliko mjeseci na dužnosti predsjednika SAD-a, mnogi su ostali začuđeni. Kada je čuo za to Walesa je rekao: 'Ko, Obama?....Pa on nije imao vremena bili šta učiniti'.

Obama je iznenadio svoje domaćine na dodjeli nagrade. Njegovo obraćanje pretvorilo se u izuzetno izlaganje o tome kada rat postaje uslov za mir. To nije bilo ono što su očekivali od dobitnika Nobelove nagrade. Odluka je odražavala više nade Komiteta za ubuduće, nego priznanje za Obamina postignuća. Željeli su da Obama postane predsjednik mira. On je primio nagradu, ali se ispostavilo da nije pacifista.

Izbor za ovu godinu takođe odražava očekivanja. Nobelov komitet, koji je odabrao Parlament Norveške i sastavljen uglavnom od političara, govori svijetu, posebno Evropljanima, da trebaju učiniti šta god treba da spase Evropsku uniju. Komitet traži da ne zaborave da je Evropa, kontinent na kojem su se u 20. stoljeću desili najgori ratovi koje je svijet vidio, uglavnom ostao u sveukupnom miru gotovo 70 godina. Komitet daje povjerenje Evropskoj uniji. To je retrospektivna nagrada, istorijska analiza.

Ono što je Komitet trebao učiniti je iskoristiti ovu priliku da se opredijeli i govori na način koji pravi razliku u korist slobode, jednakosti i tolerancije.

*****
Originalni tekst možete pročitati OVDJE.

Frida Ghitis je autor kolumni o svjetskoj poltici za The Miami Herald i World Politics Review. Bivši je producent i dopisnik CNN-a, te autor knjige "Kraj revolucije: Mijenjanje svijeta u doba televizije uživo".

 

14.10.2012.

KAD MRŽNjA POBJEĐUJE RAZUM, ZAŠTO GLASAMO ZA UBICE

Kad mržnja pobjeđuje razum

Zašto glasamo za ubice

 
Photo: Stock

Ubice nemaju naciju. Onaj ko je u stanju ubiti jednu osobu, može se sakriti iza nacije pa reći da je branio ovo ili ono. Ali, ti ljudi vole da ubijaju u suštini. Da opet pojednostavim, jer izgleda da je baš to potrebno da bi neko shvatio o čemu je ovdje riječ – kada glasate za nekoga koga pravosudni organi dovode u vezu sa ratnim zločinima glasate za ubice

Nije toliko suluda informacija da su osobe osuđene i optužene za ratne zločine bile među kandidatima na izborima, koliko ta da su ljudi glasali za njih. To ne samo da pokazuje koliko smo nedogovorni prema drugima, nego i prema sebi i svojoj budućnosti.

Mediji su prije izbora izvijestili kako su među kandidatima i trojica osuđenika Branko Grujić, Simo Zarić i Blagoje Simić. U općini Krupa na Uni optuženi Gojko Kličković je čak pobijedio (prema još uvijek nezvaničnim rezultatima izbora), osoba koja je ne samo dovođena u vezu sa ratnim zločinima, nego sa raznim drugim nezakonitim radnjama, i koja se od ovdašnjih vlasti godinama krila.

Grujića je sud u Beogradu osudio na šest godina zatvora zbog zločina u Zvorniku, odnosno prisilno premještanje oko 1.600 Bošnjaka iz Kozluka. Zarić je u Haagu osuđen na šest godina zbog zločina u Šamcu, odnosno jer je učestvovao u ispitivanju i nezakonitom hapšenju civila, i podsticao na prebijanje zatvorenika. Simić je osuđen na 15 godina zbog progona Bošnjaka u istom gradu. Kličković je optužen za zločine počinjene u Bosanskoj Krupi. Prvostepeno je oslobođen optužbi, ali je državno tužilaštvo podnijelo žalbu koja je usvojena i postupak se ponovo vodi.

Spomenula sam ova četiri imena jer su zadnjih dana često u javnosti, ali mogla bih sigurno nabrojati više njih, bez obzira na naciju.

Da pojasnim onima koji to nisu shvatili – osobe koje su osuđene za ratne zločine su ubice ili su saučesnici u ubistvima. Ratni zločini nisu neki bezazleni prekršaj u saobraćaju, ili bacanje smeća kroz prozor, ili tuča u kafani. Ratni zločinci su užasni ljudi sa kojima niko normalan ne želi živjeti, a još manje im pokloniti povjerenje i datu mogućnost da budu lideri u nekoj zajednici. Jer to znači dati im ponovo priliku da urade isto, odnosno da strmoglave cijelu zajednicu u bezdan.

Photo: scrapetv.com
Ubice nemaju naciju.
Onaj ko je u stanju ubiti jednu osobu, može se sakriti iza nacije pa reći da je branio ovo ili ono. Ali, ti ljudi vole da ubijaju u suštini. Da opet pojednostavim, jer izgleda da je baš to potrebno da bi neko shvatio o čemu je ovdje riječ – kada glasate za nekoga koga pravosudni organi dovode u vezu sa ratnim zločinima glasate za ubice.

 

Kasnije će “narod” reći mediji su nas zavadili, političari su krivi, velike sile su htjele rat… Jer najteže je priznati sebi da si sam kriv za svoju bijedu i glupost. Voljela bih znati šta je to u svojoj predizbornoj kampanji recimo Simić obećao ljudima? Šta vam neko kao on može obećati, a da vi povjerujete? Osim da će i dalje biti zločinac kakav je bio prije par godina.

I nije kriv zakon koji omogućava da se svi kandiduju. Dobar je, svakom da ista prava. Nego je, bojim se, pogrešno ono pravo koje daje svakome mogućnost da glasa.

Ustvari jedini razlog što ljudi podržavaju sve te osuđene i optužene, za bilo šta, je što vjeruju da “oni” nanose nepravdu samo “onim drugima”, a ne i njima. Kao da živimo na dvije odvojene planete, “mi” i “oni”. A samo smo kuća pored kuće.

Moram ovdje da citiram Ivu Andrića jer je tako teško dokazati da nije bio u pravu kada je ovo, kao i mnogo šta drugo, napisao: “Znam da mržnja, kao i gnev, ima svoju funkciju u razvitku društva, jer mržnja daje snagu, a gnev izaziva pokret. Ima zastarelih i duboko ukorenjenih nepravdi i zloupotreba, koje samo bujice mržnje i gneva mogu da iščupaju i otplave. A kad te bujice splasnu i nestanu, ostaje mesto za slobodu, za stvaranje boljeg života. Savremenici vide mnogo bolje mržnju i gnev, jer pate od njih, ali potomstvo će videti samo plodove snage i pokreta. Znam ja to dobro. Ali ovo što sam gledao u Bosni, to je nešto drugo. To je mržnja, ali ne kao neki takav momenat u toku društvenog razvitka i neminovan deo jednog istorijskog procesa, nego mržnja koja nastupa kao samostalna snaga, koja sama u sebi nalazi svoju svrhu. Mržnja koja diže čoveka protiv čoveka i zatim podjednako baca u bedu i nesreću ili goni pod zemlju oba protivnika; mržnja koja kao rak u organizmu troši i izjeda sve oko sebe, da na kraju i sama ugine, jer takva mržnja kao plamen, nema stalnog lika ni sopstvenog života; ona je prosto oruđe nagona za uništenjem ili samouništenjem, samo kao takva i postoji, i samo dotle dok svoj zadatak potpunog uništenja ne izvrši.”

Photo: zurnal.info
Teško mi je shvatiti tu logiku koja u BiH, a manje više i regionu, očito preovladava. Istovremeno, to mi još jednom daje potvrdu da je nama prijeko potreban proces suočavanja sa prošlošću. Pravimo mi neke dječije korake u tom pravcu, ali teško i nevoljko. Taj proces bi doveo do toga da valjda ljudi shvate da su ratni zločinci ubice, kriminalci, koji ne prezaju da počine najstrašnije moguće zločine i ne biraju ko će im tu biti žrtva. Danas je to osoba druge nacije, sutra drugačijeg seksualnog opredjeljenja, prekosutra navijač drugog tima… Taj proces bi valjda mogao pomoći svakom od nas da sebe pogleda u pravom svjetlu. I da se napokon pomaknemo od riječi koje je veliki Ivo Andrić napisao prije ko zna koliko godina, a kojima nas opisuje kao ljude koje izjeda mržnja. Ili je to potpuno nemoguće?

 

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
47688788

Powered by Blogger.ba